Professional Documents
Culture Documents
Profesionalni Razvoj Na Nivou Skole
Profesionalni Razvoj Na Nivou Skole
NA NIVOU ŠKOLE
PRIRUČNIK ZA ŠKOLE
Podgorica,
septembar 2008.
Poštovane koleginice i kolege,
Biti uspješan u obavljanju bilo koje profesije gotovo je nemoguće bez kontinuiranog profesionalnog
razvoja koji se može sagledati u kontekstu koncepcije doživotnog učenja. Ako želimo da naši
nastavnici uspješno pomažu i podržavaju proces učenja učenika, onda oni sami moraju da budu
uspješni učenici. Ako su naše škole organizacije u kojima se uči, onda i one same moraju biti
organizacije koje uče.
Kao organizacija koja uči, škola treba sama da prati i evaluira svoj rad, te da ga na osnovu
toga unapređuje. Takva škola treba da ima:
- jasan i zajednički etos,
- timsku strukturu koja zamjenjuju hijerarijsku strukturu,
- rukovodeći kadar osposobljen za rukovođenje i uključivanje drugih u proces rukovođenja,
- kulturu saradnje i razmjene iskustava,
- mogućnost podučavanja i mentorisanja kolega,
- mogućnost da se prenosi i stvara znanje .
Pred vama je Priručnik u kojem je predstavljen sistem profesionalnog razvoja na nivou škole, kao
podsistem sistema profesionalnog razvoja na nacionalnom nivou, čije su autorke članice Radne
grupe formirane u okviru Projekta Razvoj sistema profesionalnog razvoja nastavnika:
1. mr Dušanka Popović, rukovodilac Odsjeka za KPR, Zavod za školstvo
2. mr Ljiljana Subotić, samostalni savjetnik Odsjeka za KPR, Zavod za školstvo
3. dr Lidija Stefanović Kaljaj, nadzornik, Zavod za školstvo
4. Borka Ćevriz, pomoćnik direktora, OŠ „Milorad Musa Burzan“ Podgorica
5. Nataša Gazivoda, pedagog, OŠ „Štampar Makarije“ Podgorica
6. Nataša Ćeranić, profesor razredne nastave, OŠ „Vladimir Nazor“ Podgorica
7. Mirjana Đukanović, profesor engleskog jezika, OŠ „Ratko Zarić“ Nikšić
U toku izrade priručnika Radna grupa je imala ekspertsku podršku međunarodnog konsultanta
Aleksandra Krisana angažovanog u okviru Projekta Razvoj sistema profesionalnog razvoja nastavnika
u Crnoj Gori.
U osmišljavanju koncepta profesionalnog razvoja na nivou škole, kao i u njegovoj primjeni imali
smo podršku škola u kojima je realizovan pilot projekat, te koristimo ovu priliku da im se na tome
posebno zahvalimo.To su škole:
OŠ „Ratko Žarić“ Nikšić
OŠ „Dušan Korać“ Bijelo Polje
OŠ „Milorad Musa Burzan“ Podgorica
OŠ „Orjenski bataljon“ Bijela
OŠ „29. novembar“ Dinoša
SŠ „Mladost“ Tivat
Konačna verzija priručnika rezultat je zajedničkog rada članova radne grupe i timova za profesionalni
razvoj iz pomenutih škola.
SADRŽAJ
1. O PROFESIONALNOM RAZVOJU.............................................................................................5
1.1. Šta je profesionalni razvoj.............................................................................................................................. 5
1.2. Zašto je važan profesionalni razvoj............................................................................................................ 7
1.3. Profesionalni razvoj u obrazovnom sistemu........................................................................................... 7
3. EVALUACIJA PRNŠ-a................................................................................................................14
5. POJMOVNIK ...........................................................................................................................16
6. LITERATURA...........................................................................................................................17
7. PRILOZI...................................................................................................................................18
7.1. Formular za izradu plana profesionalnog razvoja..............................................................................19
7.2. Uputstvo za izradu LPPR-a . .......................................................................................................................20
7.3. Upitnik za samoevaluaciju rada nastavnika ........................................................................................21
7.4. Instrument za evaluaciju PRNŠ-a ............................................................................................................23
1. O PROFESIONALNOM RAZVOJU
Profesionalni razvoj nastavnika, u osnovi, jeste proces unapređivanja vještina i kompetencija nasta-
vnika u cilju unapređenja kvaliteta nastave, kao i učenja i postignuća učenika. Osim seminara koji
se nude eksterno, značajan dio profesionalnog razvoja pojedinca odvija se u školi. To znači da se
profesionalni razvoj ne može svesti na povremene seminare i profesionalna okupljanja. Profesionalni
razvoj jeste dugoročan integrativni proces tokom kojeg se, kroz učenje, praktičan rad i istraživačku
djelatnost, razvijaju i unapređuju znanja, vještine i sposobnosti pojedinca. Prolazeći kroz ovaj pro-
ces, nastavnik postaje praktičar koji promišlja i u skladu sa svojim potrebama i potrebama škole
postavlja ciljeve vlastitog profesionalnog razvoja.
Iako je cilj gore navedenog nastavnik koji uspješno pomaže i podržava proces učenja učenika, i
on sam treba da postane uspješan učenik. To znači da treba da bude odgovoran za odluke koje se
tiču sopstvenog procesa učenja i sposoban da osmisli lične strategije učenja koje su u direktnoj
vezi sa razvojnim potrebama cijele škole. Da bi organizovali savremen i kvalitetan nastavni proces,
nastavnici treba da poznaju najnovija stručna i metodička dostignuća, kao i dostignuća iz oblasti
tehnologije.
Da bi profesionalni razvoj odista bio kontinuirani proces, on se mora odvijati i u školi, kroz različite
vidove planiranog prenošenja i razmjene znanja na nivou jedne ili više škola.
E.Villegas-Reimers, 2001.
Tradicionalno shvatanje Savremeno shvatanje
Kraft navodi deset principa uspješnog profesionalnog razvoja nastavnika koje povezuje s
unapređivanjem škole u cjelini:
1. Pojedincima je teško napredovati u statičnoj školi.
2. Škole se ne mogu mijenjati bez promjene onoga što rade nastavnici.
3. Ako nastavnici profesionalno napreduju samo individualno, onda, vjerovatno neće biti u
stanju da promijene svoju školu.
4. Ponekad, kad se škole mijenjaju, nastavnici se ne mijenjaju zajedno s njima.
5. Organizacija koja uči sastoji se od pojedinaca koji uporedo sa izvršavanjem svojih osnovnih
dužnosti, imaju mogućnost da uče.
6. Profesionalni razvoj nastavnika je kontinuiran proces koji počinje prvim, a završava se za-
dnjim danom njihove profesionalne prakse. To je učenje tokom čitavog života.
7. Usvajanje novih informacija i uspješno sučeljavanje s novim situacijama od centralnog je
značaja za učenje tokom čitavog života.
8. Promjene su proces, a ne događaj.
9. Svaki pojedinac je nosilac promjena.
10. Teorije promjena i teorije obrazovanja potrebne su jedne drugima.
Isto tako, pruža mogućnost sticanja znanja i vještina kojima se obezbjeđuje kvalitetna i uspješna
saradnja sa kolegama i upravom škole, kao i kvalitetan odnos sa roditeljima i lokalnom zajednicom.
Takođe, omogućava pripremu za prihvatanje sistemskih promjena, njihovu uspješnu primjenu i
aktivno učešće i inicijativnost u sprovođenju reforme.
Craft, 2000, str. 47
1.3. Profesionalni razvoj u obrazovnom sistemu
Nastavnicima se nude različite mogućnosti profesionalnog razvoja: one koje dolaze spolja (semi-
nari, kursevi, konferencije...), i one koje se događaju u školi (radionice, ogledni časovi, istraživanja,
stručni tekstovi, analize, saopštenja, priručnici i sl.).
Profesionalni razvoj na nivou škole omogućava kontinuirani profesionalni razvoj svim nastavnici-
ma. Učestvujući u različitim aktivnostima profesionalnog razvoja i popunjavajući dokazima svoj
profesionalni portfolio, nastavnici stiču uslove za dobijanje jednog od viših zvanja. Sistem viših
zvanja ima ulogu motivišućeg faktora čiji je krajnji cilj podizanje kvaliteta nastave i, u skladu sa
tim, postignića učenika. Nastavnici – nosioci viših zvanja su oni koji dalje podržavaju i pokreću
profesionalni razvoj u školi i šire (članovi timova za profesionalni razvoj u školi, treneri u sistemu,
treneri na nivou škole, inovatori i sl.).
Shema pokazuje povezanost i međuzavisnost podsistema (sistem viših zvanja, NSPU - nacionalni sistem procjene
uspješnosti rada nastavnika, PRNŠ – profesionalni razvoj na nivou škole, seminari i ostala obuka koja dolazi spolja) u
sistemu profesionalnog razvoja nastavnika u Crnoj Gori (slika 1).
Slika 1.
SEMINARI,
SAVJETOVANJA PRNŠ
KONFERENCIJE...
PORTFOLIO
SISTEM VIŠIH
ZVANJA NSPU
Osim što je dio sistema profesionalnog razvoja, PRNŠ je neposredno povezan i sa drugim segmen-
tima obrazovog sistema:
- razvojnim planiranjem
- samoevaluacijom škole
- eksternom evaluacijom
- nacionalnim testiranjima.
2. KAKO SE ODVIJA PROCES PRNŠ-a
U poređenju sa obukom koja se odvija van škole i većinom predstavlja usamljen događaj koji se
desi s vremena na vrijeme u životu jednog nastavnika, profesionalni razvoj na nivou škole (PRNŠ)
predstavlja kontinuirani proces koji obuhvata aktivnosti kao što su mentorstvo, reflektivna praksa,
samousavršavanje, samopraćenje i samoocjenjivanje, individualna i grupna promišljanja o sopst-
venim iskustvima, i sl. Dešavajući se u školi i imajući direktan uticaj na nju, ovakav vid profesion-
alnog razvoja može da utiče na povećanje kvaliteta podučavanja i učenja, ali i na uspješnost rada
škole u cjelini.
Profesionalni razvoj na nivou škole – za razliku od obuka koje se odvijaju pojedinačno, van škole
– pokreće nastavno osoblje obezbjeđujući, ne samo osjećaj pripadnosti odgovarajućoj zajednici
obrazovanja, već i zajedničku viziju u pogledu poboljšanjā koja će u budućnosti biti neophodna.
Jedan od ciljeva razvoja PRNŠ-a jeste da se razvije timski duh u školi, u kome postignuća pojedinca
postaju dio opšteg procesa profesionalnog razvoja.
Svaka škola imenuje svog koordinatora za profesionalni razvoj. To je, po pravilu, pedagog ili
psiholog u školi. Ukoliko škola nema pedagoško-psihološku službu, koordinator za profesionalni
razvoj može biti direktor, pomoćnik direktora ili neko koga direktor imenuje iz redova nastavnika
(po mogućnosti nosilac višeg zvanja).
U školi se formira tim za profesionalni razvoj.Timom rukovodi koordinator. Tim čine: koordinator
za profesionalni razvoj, direktor, nosioci viših zvanja (najviše dva) i najviše šest nastavnika (četiri iz
predmetne i dva iz razredne nastave, na predlog koordinatora).
Koordinator vodi dnevnik o profesionalnom razvoju. Dnevnik služi za praćenje sopstvenih aktivnosti,
kao i za praćenje aktivnosti predviđenih planom PRNŠ-a. Može biti u narativnoj formi ili imati formu
tabele. Takođe, evidentira i sve druge aktivnosti profesionalnog razvoja koje ne organizuje škola.
10
- informiše nastavnike o mogućnostima profesionalnog usavršavanja,
- sarađuje sa koordinatorima za PRNŠ iz drugih škola,
- uspostavlja saradnju sa svim institucijama i pojedincima koji mogu pomoći realizaciju PRNŠ-a.
Direktor:
- obezbjeđuje uslove za nesmetano odvijanje profesionalnog razvoja (finansijski i ljudski resur-
si),
- učestvuje u radu tima za profesionalni razvoj,
- učestvuje u izboru priroriteta i izradi plana PRNŠ-a,
- učestvuje u radu komisije za evaluaciju.
Nastavnik:
- formira i dopunjava portfolio o profesionalnom razvoju,
- izrađuje lični/individualni plan profesionalnog razvoja,
- učestvuje u realizaciji aktivnosti (pojedinačno ili u grupi),
- vrši samoevaluaciju (prilog 3).
Koordinator, u saradnji sa timom, tokom septembra mjeseca priprema plan profesionalnog razvoja
na nivou škole za period od dvije godine na osnovu izvršene procjene potreba. Procjena potreba
vrši se na osnovu rezultata samoevaluacije rada škole i eksterne evaluacije, kao i korišćenjem drugih
relvantnih instrumenata. Ovaj plan dio je godišnjeg i razvojnog plana škole, i isključivo se odnosi
na profesionalni razvoj nastavnika. Važno je da prati i odražava potrebe i priroritete škole, odnosno
učenika i nastavnika. Njegov cilj jeste da poboljša rad nastavnika, a time i način učenja i kvalitet
znanja i vještina koje učenici stiču u školi.
11
2.3. Lični plan profesionalnog razvoja (LPPR)
Nastavnici treba da posjeduju lični plan profesionalnog razvoja (LPPR) koji pripada razvojnom
dijelu profesionalnog portfolija. LPPR piše se za period od jedne godine i obično se izrađuje tokom
mjeseca oktobra. Izrada ovog plana podrazumijeva, između ostalog, prepoznavanje onih segmenata
rada koje pojedinac obavlja dobro, kao i onih uloga i aspekata rada koje bi želio da unaprijedi.
Kada govorimo o ličnom planu profesionalnog razvoja (LPPR) mislimo na izradu dokumenta koji
pomaže zaposlenima i upravi škole da na sistematski način unapređuju obrazovno-vaspitni rad.
Lični plan profesionalnog razvoja treba da se zasniva na analizi sopstvenih profesionalnih potreba
kao i na analizi potreba škole. Zato izrada plana profesionalnog razvoja na nivou škole prethodi
izradi LPPR-a.
O svom planu profesionalnog razvoja nastavnik razgovara sa koordinatorom za profesionalni razvoj ili
sa nekim od članova tima za profesionalni razvoj. LPPR se piše u jedinstvenom formularu i obavezno
sadrži: cilj, zadatke, ishode, korake u ostvarivanju i pokazatelje realizacije plana (prilog 2).
Profesionalni razvoj u školi odvija se kroz horizontalno učenje (nastavnici uče jedni od drugih) i
podrazumijeva različite vidove organizovanog i planiranog prenošenja znanja ili razmjene profesio
nalnih iskustava unutar škole ili između škola. Istraživanja prakse pokazuju da se najbolji rezultati,
što se tiče profesionalnog razvoja, postižu primjenom različitih vidova horizontalnog učenja.
Za realizaciju horizontalnog učenja važan je timski rad. Ovakav način rada doprinosi boljem ost-
varivanju profesionalnog razvoja zaposlenih u ustanovi, pod uslovom da se odvija po principima
koji obezbjeđuju uzajamnu usaglašenost i produktivnost. Timski rad daje mogućnosti stvaranja i
razvijanja novih ideja, kao i znatno veću efikasnost u odnosu na rad pojedinca. I najproduktivnijem
pojedincu potrebno je mnogo više vremena nego jednom usaglašenom timu.
Timski rad je način na koji se ostvaruju mnogi oblici učenja i razvijaju uspješni pristupi koji se grade
na bogatstvu i raznovrsnosti znanja, mišljenja i pogleda.
Aktivnosti koje slijede jesu, u stvari, načini kroz koje se ostvaruje horizontalno učenje, u školi kao
organizaciji koja uči.
12
2. Savjeti/podrška nastavnicima na zahtjev ili na osnovu opservacija u školi. To može da obuh-
vata:
- savjete i mentorstvo nastavniku pripravniku,
- savjete nastavnicima o različitim vrstama profesionalnog samorazvoja,
- savjete nastavnicima koji se pripremaju da konkurišu za više zvanje,
- savjete nastavnicima koji imaju poteškoća u radu.
3. Interesne grupe se mogu formirati na osnovu različitih oblasti za koje postoji interesovanje.
Na primjer: interaktivne metode u nastavi pojedinih predmeta, razvoj instrumenta za formativno
ocjenjivanje itd.
Interesnu grupu može da čini više osoba koje rade zajedno. Rezultati aktivnosti ovih grupa mogu da
budu: materijali za nastavu i učenje, nove nastavne tehnike i metode, ogledni časovi, korelacija itd.
4. Sastanci u školi koji se mogu organizovati kao okrugli stolovi, debate, panel diskusije, poster
prezentacije i sl. Mogu biti pozvani i nastavnici iz drugih škola. Na ovim sastancima razmatraju se
teme značajne za školu. Međupredmetni pristupi i konkretne aktivnosti u učionici mogu da budu
sastavni dio tih aktivnosti.
5. Seminare u školi mogu da izvode nastavnici koji su akreditovani kao treneri, ili su učestvovali
u obuci za trenere, kao i treneri van škole. Teme mogu biti vezane za pojedine predmete ili mogu
biti opšteg tipa i namijenjene svim nastavnicima. Ako su vezane za predmet, obuka može biti or-
ganizovana za nastavnike koji predaju isti predmet iz nekoliko susjednih škola. Veoma je efikasna
obuka kojoj prisustvuju svi nastavnici a odnosi se na oblasti kao što su: organizacija rada u učionici,
savremene metode nastave i učenja, razvoj kritičkog mišljenja kroz nastavne predmete, korelacija
i integracija nastavnih predmeta, međupredmetne teme itd.
7. Akciono istraživanje se može baviti različitim temama. Formiraju se istraživačke grupe, a njihov
rad koordinira nastavnik nosilac višeg zvanja, pedagog ili psiholog u školi. Individualni razvoj i
uspješnost učenika može biti jedna od tema za istraživanje.
8. Vannastavne aktivnosti su takođe važne jer mogu da imaju posebnu ulogu u razvoju učeničkih
znanja i kompetencija. Ova oblast, takođe, treba da se planira dobro, i sve aktivnosti treba da čine
dio dugoročne vizije i plana razvoja.
9. Mentorstvo nastavniku pripravniku je proces u kojem nastavnici daju podršku studentu ili na-
stavniku početniku, kako bi ih uveli u praksu i doprinijeli sticanju određenog iskustva za uspješan
završetak studija, odnosno svrsishodan i uspješno okončan pripravnički staž. Mentorski proces
pruža mogućnost profesionalnog razvoja i mentoru i mentorisanom.
10. Podržavanje individualnog učenja – To je proces tokom kojeg se pojedinac, uz podršku kolege
13
razvija i poboljšava svoj radni učinak. Kolega kao medijator u procesu razmišljanja i donošenja od-
luka, ne iznosi vrednosne sudove, već podržava pojedinca u nalaženju sopstvenih rješenja. Vještine
koje su važne za onoga ko podržava individualno učenje kolege su: aktivno slušanje, postavljanje
pitanja, davanje povratne informacije i izgrađivanje dobrih odnosa.
Principi podržavanja individualnog učenje su:
- posvećenost pružanju podrške pojedincu,
- odnos izgrađen na istini, otvorenosti i povjerenju,
- onaj koji uči sam je odgovoran za svoje rezultate,
- onaj koji uči uvijek može da postigne više,
- fokus je na tome što onaj koji uči misli i kakva su mu iskustva,
- onaj koji uči do najboljih rješenja može doći sam uz odgovarajuću podršku.
Tokom dana rad se sastoji iz dva dijela. Prvi dio je zajednička rasprava/razgovor o odabranoj temi
(najviše dvije koje je predložio tim za profesionalni razvoj). U drugom dijelu radi se po principu in-
teresnih grupa, na teme koje su predložili nastavnici najmanje 15 dana prije realizacije sastanka.
Svi nastavnici treba da imaju portfolio o profesionalom razvoju koji sadži: lični/individualni plan
profesionalnog razvoja, pripreme za čas kao primjere dobre prakse, podatke o tome šta je pročita-
no, refleksije o sopstvenoj praksi i različitim događajima profesionalnog razvoja u školi, refleksija o
obuci, primjere aktivnosti itd. Portfolio o profesionalnom razvoju je materijal koji sadrži podatke o
radu nastavnika koji on čuva kod sebe. To je registar ciljeva, napretka, postignuća i profesionalnih
kompetenci koje se razvijaju tokom vremena i u saradnji sa kolektivom.
U portfoliju prikazan je razvoj, kao i ciljevi koji se postižu vremenom, a ne samo najbolja postignuća
nastavnika. To je pažljivo organizovana kolekcija podataka koja ilustruje profesionalni status, znanje,
poznavanje razvojnog procesa, profesionalnih i ličnih osobina koje doprinose daljem angažovanju
profesionalaca na unapređivanju rada škole. To je, takođe, opipljiv dokaz o kontinuiranom profe-
sionalnom razvoju, koji je veoma važan za rad i napredovanje u tako dinamičnoj i kompleksnoj
oblasti kao što je obrazovanje.
14
Slika 2
2. PROMIŠLJANJE 3. PONOVNO
O RAZVOJU I POSTAVLJANJE
PREPOZNAVANJE CILJEVA
POSTIGNUĆA
1. POSTAVLJANJE
CILJEVA
Standardi za nastavnike jesu polazna tačka nastavnicima za prepoznavanje vještina koje već pos-
jeduju, ali i onih koje mogu usvojiti u različitim etapama svoje karijere.
Prvi dio sadrži dokaze o postignutom: diplome, sertifikate o završenim programima obuke i kurse-
vima, potvrde o stečenim zvanjima, te posebne odgovornosti i zaduženja (koordinator projekata
u školi, rukovođenje istraživačkim timovima i sl). Ovaj dio profesionalnog portfolija formira se na
samom početku radne karijere, i vremenom se dopunjava10.
b) da bi se planirala karijera:
- vođenjem istorije karijere,
- sakupljanjem dokaza o trenutnim postignućima
- razmišljanjem o napredovanju u svom pozivu.
10 Vidi: Program rada mentora sa nastavnikom pripravnikom, Zavod za školstvo, Savjet za opšte obrazovanje, Odluka br. 01-229/1,
od 02.11.2006. godine.
15
c) da bi se planirala obuka i usavršavanje:
- razmišljanjem o načinu na koji se podučava i uči,
- analiziranjem svojih kvaliteta sa kolegom ili mentorom,
- usmjeravanjem ka mogućnostima usavršavanja na osnovu standarda,
- planiranjem sticanja određenih vještina i znanja.
c) da bi se planirali:
- nastavak rada na postizanju cilja,
- način prezentacije urađenog,
- nastavak rada na sličnoj problematici,
- novi cilj profesionalnog razvoja.
3. EVALUACIJA PRNŠ-a
U školi se formira Komisija za samoevaluaciju profesionalnog razvoja na nivou škole koja svake dvije
godine vrši evaluaciju na osnovu ponuđenih instrumenata (prilog 4).
Komisiju čine:
- direktor škole,
- koodinator za profesionalni razvoj,
- jedan, najviše tri nastavnika, zavisno od veličine škole (po mogućnosti nosilac višeg zvanja).
Predsjednik Komisije piše Izvještaj o profesionalnom razvoju na nivou škole na osnovu obrađenih
podataka iz ponuđenog instrumenta. Jedan primjerak izvještaja dostavlja se Zavodu za školstvo,
Odsjeku za kontinuirani profesionalni razvoj u mjesecu junu.
16
4. PRAĆENJE I PODRŠKA PRNŠ-a OD STRANE
ZAVODA ZA ŠKOLSTVO
Na osnovu sumativnih izvještaja Odsjek piše izvještaj o profesionalnom razvoju nastavnika u Crnoj
Gori.
Savjetnik u Odsjeku, nakon dostavljanja izvještaja škole, obilazi škole za koje je zadužen, sa ciljem
pružanja podrške u daljem planiranju i realizaciji profesionalnog razvoja na nivou škole (razgovara
sa nastavnicima, učenicima, fokus grupama, realizuje radionice na određene teme i sl.).
5. POJMOVNIK
11 Carmin, C.: Issues in Research on Mentoring: Definitional and Methodological. International Journal of Mentoring 2.2. 1988,
9-13)
17
Ogledni čas – Časovi koji imaju izrazito inovativnu notu. Oni na sasvim novi i do sada neuobičajeni
način prezentiraju neku nastavnu jedinicu. Radi se, dakle o OGLEDU (pokušaju), koji može, a ne
mora da bude obrazac za buduće ponašanje nastavnika.12
Ugledni čas – Ugledni časovi su po svojoj osnovnoj šemi i organizaciji strukturirani na uobičajeni
način, ali na jednom višem i kvalitetnijem nivou. U njima ništa nije potpuno novo i nepoznato, ali
je pripremljeno i realizovano na uzoran način, tj. za ugled drugima i može da posluži za primjer.13
18
6. LITERATURA
1. Craft, Anna (2000): Continuing professional development: a practical guide for teachers and schools, London
and New York: Routledge/Falmer
2. Bruce Joyce & Beverli Showers (2002): Postignuća učenika kroz usavršavanje nastavnika u: Kreiranje obuke i
vršnjačke edukacije: Naše potrebe za učenjem
3. Bruner, Jerome (2000): Kultura obrazovanja, Educa, Zagreb.
4. Dryden, Gordon i Vos, Jeannette (2004): Revolucija u učenju: kako promeniti način na koji svet uči, Timgraf,
Beograd.
5. Holly, P & Southworth, G. (1989): The developing school, Falmer, London
6. Gordon, T. (1998): Kako biti uspešan nastavnik, Kreativni centar, Beograd.
7. Hargreaves, D. (1995): School culture, school effectiveness and school improvement, School effectiveness and
school improvement, Lisse Netherlands, 6 (1), 23-46.
8. Hassel, Emily (1999): Professional development: learning from the best. Illinois: NCREL.
9. Crisan, Aleksadru (2006): School-based Professional Development of Teachers a Challenge of the Romanian
World Bank Rural Education Projekct, Procedings of 2nd International Forum on Teacher Educatin, Shanghai,
China.
10. Marentič-Požarnik, Barica (1993): Akcijsko raziskovanje – spodbujanje učiteljevega razmišljanja in profesio-
nalne rasti, Sodobna pedagogika, Ljubljana, br. 7-8, 347-359.
11. Miller, B., Myers, K. and Richardson, A. (2002): A professional portfolio for educational inspectors advisers and
consultants, Leadership for Learning, Faculty of Education, University of Cambridge.
12. Mrše, S., Božović, S. i dr. (2005): Vodič za unapređenje rada nastavnika i škola, prvo izdanje, Beograd.
13. Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju, Službeni list RCG, br. 64/2002. god.
14. Pešikan, Ana (...): Profesionalni razvoj nastavnika – šta je tu novo?, Institut za psihologiju, Beograd.
15. Program rada mentora sa nastavnikom pripravnikom, Zavod za školstvo, Savjet za opšte obrazovanje, Odluka
br. 01-229/1, od 02.11.2006. godine.
16. Sahlberg, Pasi (2005): Okvir za kreatore obuke u obrazovnoj reformi, materijal sa seminara o profesionalnom
razvoju nastavnika, Podgorica.
17. Stoll, Louise i Fink, Dean (2000): Mijenjajmo naše škole, Educa, Zagreb.
18. Rieman, P. L. (2000): Teching Portfolios: Presenting Your Proffesional Best. Boston: Mc Graw Hill.
19. Senge, P. (1990): The fifth discipline: The art and practice of the learning organization, Doubledaz, New
York.
20. Trnavac,N. (1996): Pedagog u školi, Učiteljski fakultet, Beograd.
21. VanBalkom, D., Mijatović, S. (2006): Stručno usavršavanje – iskustva edukatora za edukatore (zbornik radova
o profesionalnom razvoju), Kanadska agencija za međunarodni razvoj, Grafički atelje Dereta, Beograd.
22. Villegas-Reimers, E. (2001): Jačanje obrazovanja nastavnika: nove strategije i dobra praksa, Harvard.
19
20
7.
PRILOZI
21
22
PRILOG 7.1.
Ciljevi:
1.Primjena interaktivnih metoda u nastavi biologije
Aktivnosti: Ciljna grupa Vrijeme Odgovorna osoba Indikatori
1. Interaktivne
radionice
2. Ogledni časovi
3. Okrugli stolovi
4. Mala istraživanja
(npr.: Rezultati
aktivnog učenja u
tri odjeljenja petog
razreda)
Pratimo i
evaluiramo proces
2. Razvijanje
komunikacijskih
vještina
Aktivnosti Ciljna grupa Vrijeme Odgovorna osoba Indikatori
Seminar o
tehnikama
komunikacije
(pitanja, odgovori,
kako postaviti
pitanja, ohrabriti
komunikaciju među
nastavnicima,
polemike/diskusije),
obuka za projekte,
kako formirati tim,
pravila timskog rada
23
PRILOG 7.2.
I DIO
Uvod:
Kako sam došao/la do plana?
II DIO
Nakon što se identifikuju potrebe, postavljaju se ciljevi i definišu aktivnosti čijom realizacijom će
se postavljeni ciljevi ostvariti, a identifikovane potrebe zadovoljiti.
- usmjereni na učenika
- konkretni
- mjerljivi
- u domenu ostvarljivosti
- vremenski definisani i ograničeni
2.
III DIO
Osvrt na realizaciju i smjernice za izradu novog LPPR
24
PRILOG 7.3.
Samoevaluacija:
- podstiče dijalog o kvalitetu,
- izgrađuje kulturu vrednovanja i razvijanje vještina procjenjivanja,
- obezbjeđuje informisanost na svim nivoima,
- objektivizuje potrebe za profesionalnim razvojem,
- omogućava razvojno planiranje,
- podstiče organizaciono učenje,
- omogućava objektivno utvrđivanje kvaliteta procesa, sagledavanjem njegovih dobrih i loših strana.
25
27. Redovno koristim raspoloživa didaktička sredstva i raspoložive resurse.
28. Redovno držim časove dopunske i dodatne nastave.
29. Organizujem vannastavne aktivnosti i sekcije.
30. Svoj autoritet gradim na kvalitetu svog rada i znanja, a ne na strahu.
31. Pri ocjenjivanju vodim računa o individualnom napredovanju učenika.
32. Redovno informišem učenike o napredovanju i postignućima.
33. Koristim ocjenjivanje za procjenu uspješnosti učenja i vlastitog rada, te za
postavljanje budućih smjernica.
34. Nastojim da ocjena bude odraz postignuća učenika.
35. Svakodnevno pratim i evaluiram rad učenika.
36 Ocjenjujem javno.
37. Ocjene obrazlažem.
38. Prilikom ocjenjivanja uvažavam mišljenja učenika o vlastitim postignućima.
39. Imam redovne kontakte sa roditeljima.
40. Obučen/a sam za primjenu savremenih metoda i oblika rada.
41. Aktivno učestvujem u radu aktiva.
42. Želim da se profesionalno razvijam.
43. Redovno prisustvujem svim aktivnostima profesionalnog razvoja koje se
dešavaju u školi.
44. Redovno prisustvujem stručnim skupovima i seminarima van škole.
45. Inoviram svoju nastavnu praksu.
46. Realizator sam aktivnosti profesionalnog razvoja na nivou škole.
47. Učestvujem u donošenju važnih odluka u školi.
48. Sarađujem sa pedagoško-psihološkom službom.
49. Znam da koristim računar.
50. Imam jasne ciljeve i priorite u svom profesionalnom razvoju.
51. Zadovoljan/a sam svojim odnosom sa učenicima.
52. Zadovoljan/a sam svojim odnosom sa kolegama.
53. Zadovoljan/a sam svojim odnosom sa upravom škole.
54. Zadovoljan/a sam uslovima rada u školi.
55. Zadovoljan/a sam zanimanjem koje sam odabrao/la.
NIVO ZNAČENJE
1 uopšte ne
2 uglavnom ne
3 uglavnom da
4 u potpunosti da
26
PRILOG 7.4.
Deskriptori:
27
Indikator 4: Nastavnici realizovali aktivnosti.
Nivo 1: ispod 10%
Nivo 2: 10% do 20%
Nivo 3: 20% do 30%
Nivo 4: 30% do 40%
Pitanja za nastavnike:
1. U kojoj ste mjeri bili uključeni u proces PRNŠ-a?
2. Šta ste konkretno radili?
3. Da li ste zadovoljni? Zašto?
4. Šta vam se dopalo?
5. Koja aktivnost je bila najkorisnija? Zašto?
6. Da li ste to primijenili u praksi?
7. Kako je to uticalo na Vaš rad?
8. Šta mislite da se moglo drugačije uraditi?
9. Šta bi trebalo promijeniti? Zašto?
28
Razgovor sa roditeljima
Grupa roditelja (slučajni uzorak). Na njima primjeren način, objasniti im zašto se razgovor obavlja. Zabilježiti utiske
roditelja o tome da li se neke stvari u školi dešavaju i koje. Odsjek za utvrđivanje kvaliteta vaspitno-obrazovnog rada u
ustanovama posjeduje upitnike po ključnim oblastima u školi, pa i za roditelje.
Pitanja za učenike odnose se na komunikacija sa nastavnikom, da li im je zanimljivo na časovima, šta posebno i sl.
29
30