You are on page 1of 13

Maligni limfomi Ilinka Margeti ć

Sadržaj:

1. Uvod.............................................................................................................................................3

2. Hočkinova bolest (Morbus hodgins)............................................................................................4

3. Klinička slika................................................................................................................................6

4. Simptomi......................................................................................................................................6

4. Dijagnoza......................................................................................................................................8

5. Lečenje.........................................................................................................................................9

6. Ne-hočkinov limfom..................................................................................................................10

7. Zaključak....................................................................................................................................12

Literatura........................................................................................................................................13

2
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć
1. Uvod

Limfomi (Lymphogranulomatosis) su maligne neoplaze imunog sistema, prevenstveno


solidni tumori limfocitnog sistema, ređe od malignih histiocita. Limfomi nastaju iz limfocita u
različitim fazama njihovog sazrevanja, pa stoga mogu imati različitu kliničku sliku i prognozu, a
značajna metoda u njihovom dijagnostikovanju je imunološko fenotipiziranje.

Imunološko fenotipiziranje membranskih antigena (obeleživača) vrši se pomoću


monoklonskih antitela.

Limfomi obično primarno počinju u limfnim čvorovima iznad dijafragme ili ispod nje,
odakle se širi neposredno krvotokom ili limfom u bliže i dalje limfne čvorove, slezinu, timus,
limfno tkivo nazofarinksa i želudačno-crevnog trakta. Ponekad mogu primarno nastati izvan
limfnih čvorova ili od početka zahvatiti u koštanu srž.

Limfomi se dele na dve velike podjednako zastupljene grupe:

1. Hočkinovu bolest (Morbus hodgin)

2. Ne-hočkinske limfome

2. Hočkinova bolest (Morbus hodgins)

3
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć
Hočkinova bolest javlja se u svim životnim dobima, a sa starenjem je učestalija. Uzrok
bolesti nije sigurno dokazan, ali najverovatnije su to onkogeni virusi. Muškarci dva puta češće
oboljevaju od žena.

Hočkinov limfom, poznat i kao Hočkinova bolest je maligno oboljenje limfocitnog tkiva


koje je karakterizirano bujanjem Reed – Sternbergovih ćelija što dovodi do oticanja limfnih
čvorova.
Kod Hočkinovog limfoma, stanice u limfnom sustavu rastu abnormalno brzoi mogu se
širiti izvan limfnog sistema. Kako Hočkinov limfom napreduje, on onemogućuje sposobnost
tela da se bori protiv infekcije, tačnije oslabljuje imunološki sistem.
Hočkinov limfom je jedna od dve vrste uobičajenih karcinoma limfnog sistema. Drugi
tip, non-Hočkinov limfom, daleko je češći.
Hočkinov sindrom je prvi opisao 1832. godine Tomas Hodgkin. Limfomi u prosjeku čine
oko 5% svih malignih oboljenja u kombinaciji s pojedinim vrstama leukemije. U
zemljama Južne Amerike i tropske Afrike bolest se javlja pretežno u ranoj dečjoj dobi ili
u pubertetu.
U Japanu se bolest obično javlja tek nakon tridesete godine života, te se starenjem rizik
od obolevanja samo povećava. U Europi se bolest pojavljuje u 30. i 60. godini.

Bolesnici se po kriterijumima iz Anu Arbora (1971.) razvrstavaju u četiri stadijuma:

 I stadijum – loklazilacija samo u jednom limfnom području ili jednom žlezdanom


organu;

 II stadijum - lokalizacija na dva ili više područja sa iste strane dijafragme ili promene u
vanžlezdanom organu i limfnim čvorovima sa iste strane dijafragme;

 III stadijum – lokalizacija u limfnim čvorovima sa obe strane dijafragme, udružena sa


promenama u slezini il sa zahvatanjem vanžlezdanih organa, ili oba ova područja;

 IV stadijum – limfuzna zahvaćenost jednog ili više vanžlezdanih organa ili tkiva, sa
limfnim čvorovima ili bez njih. Najčešće su zahvaćeni pluća, jetra i koštana srž.

Nije potpuno jasno šta uzrokuje Hodgkinov limfom. Ljekari znaju da se najčešće javlja
kada ćelija koje se bore protiv infekcija, a koje se nazivaju B stanice, razviju mutacije u DNK.

Mutacija uzrokuje to da se stanice brzo dele i nastavljaju živeti onda kada bi zdrava ćelija
trebala umreti. Tako dolazi do velikog broja abnormalnih B ćelija, koje se akumuliraju u limfni
sistem i uzrokuju znakove i simptome Hočkinovog limfoma.

Postoje i pretpostavke da je Hočkinov limfom uzrokovan dugogodišnjom zarazom


virusom. Razlikujemo 4 tipa bolesti:

 Limfocitna predominacija – mali broj Reed Stembergovih ćelija, te velik broj limfocita
– javlja se u 3% slučajeva, te napreduje polako.

4
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć
 Nodularna skleroza – mali broj Reed Stembergovih ćelija i drugih belih krvnih ćelija –
javlja se u 65% slučajeva, te napreduje umjereno.

 Mešovita celularnost – umjerena razina Reed Stembergovih ćelija i drugih tipova belih
krvnih ćelija – javlja se u 25% slučajeva, te napreduje iznimno brzo.

 Limfocitni deficit – velik broj Reed Stembergovih ćelija i nekoliko limfocita – javlja se u
5% svih slučajeva, te napreduje iznimno brzo.

3. Klinička slika

5
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć
U 70-90% slučajeva bolest počinje u limfnim čvorovima, češće spoljnim nego
unutrašnjim, koji se bezbolno uvećavaju. Obično prvo bivaju zahvaćeni vratni limfni čvorovi, pa
medijastinumski, akslarni i ingvinalni. U oko 10% slučajeva bolest primarno počinje u organima.

Pojedini bolesnici nemaju nikakve simptome osim uvećanih limfnih čvorova, dok drugi
imaju temperaturu rekuretnog tipa (Pel-Epstajnove temperature) ili nepravilnog toka, uz noćno
znojenje, mršavljenje i difuzan svrab.

4. Simptomi

Bolest većinom počinje bezbolnim povećanjem jedne ili više limfnih žlezda. U početku je
reč o pojedinačnim, pokretnim i umjereno čvrstim žlezdama. Limfni čvorovi se mogu povećavati
postepeno ili naglo. U nekim slučajevima žlezde mogu prestati rasti te se početi smanjivati.

Simptomi Hočkinovog limfoma mogu uključivati sljedeće:

 natečene limfne čvorove na vratu, ispod pazuha ili prepone,


 smanjen broj crvenih krvnih ćelija,
 kronični umor,
 groznica,
 noćno znojenje,
 neobjašnjiv gubitak težine – i do 10% ili više od ukupne tjelesne težine,
 kašalj, otežano disanje ili bol u prsima (limfom pluća),
 promuklost,
 žutica,
 gubitak apetita,
 svrbež,
 povećana osjetljivost na učinke alkohola ili bol u limfnim čvorovima nakon konzumiranja
alkohola.

6
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć

Slika 1. Uvećani limfni čvorovi na vratu, jedan od simptoma Hočkinove bolesti

U samom početku bolesti, većinom je povećana slezena. Jetra također može biti povećana. Ako
su slezena i jetra povećane to je većinom nagovještaj loše prognoze bolesti. Bolovi u zglobovima
većinom nastupaju u kasnijim fazama bolesti.

Krvna slika

Limfom se u većini slučajeva dijagnosticira zahvaljujući poremećajima u krvnoj slici.


Normocitna anemija se javlja kao posljedica smetnji u diferencijaciji eritrocita u koštanoj srži te
nepravilnosti u leukocitarnoj formuli.

Također, dolazi i do limfocitopenije odnosno smanjenja broja leukocita i limfocita u krvi.

4. Dijagnoza

7
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć
Dijagnoza se postavlja histološkim pregledima, biotiniranih limfnih čvorova, kao i
njihovim ispitivanjem rendgenskim pregledima i kompjuterizovanom tomografijom. Ispitivanja
intraabdomenskih limfnih žlezda i organa vrši se limfografijom, scintigrafijom, ehotomografijom
i kompjuterizovanom tomografijom.

Kompjuterska tomografija abdomena će prikazati veličinu svih žlezda te stanje svih


organa abdomena. Magnetna rezonanca može dati ponešto jasniji prikaz žlezdi i organa. Osim
toga, magnetna rezonanca je manje štetna.

Laboratorijski testovi obuhvaćaju ispitivanje krvne slike te utvrđivanje eventualnih


patoloških procesa u organizmu putem referentnih vrednosti.

Histološko ispitivanje koštane srži je neizostavan proces u potvrđivanju dijagnoze.


Radioaktivni izotopi se koriste kada postoje promjene na koštanim strukturama, slezeni i jetri.

Ako se limfni čvor nalazi blizu površine vrata, biopsiju je moguće učiniti iglom, međutim
ako se limfni čvor nalazi duboko u grudnom košu – pristupa se složenijem kirurškom zahvatu.

5. Lečenje

8
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć
Postoje različite vrste Hočkinovog limfoma, na temelju vrsta ćelija uključenih u bolest i
njihovog ponašanja. Tip ćelija određuje mogućnosti lečenja.

Koje mogućnosti lečenja su prikladne, zavisi i o vrsti te stadijumu bolesti, sveukupnom


zdravlju i željama pacijenta. Cilj lečenja je uništiti što više ćelija raka i bolest staviti u fazu
remisije.

U lečenju Hočkinovog limfoma najčešće se primenjuju hemoterapija i radioterapija, te


ponekad transplantacija matičnih ćelija. Prilikom tretmana hemoterapije, koji je uporište lečenja,
koriste se lekovi koji uništavaju ćelije raka.

Vrlo često se koristi kombinacija hemoterapije i radioterapije vanjskim zračenjem.


Radioterapija koristi radioaktivno zračenje za uništavanje ćelija tumora te za sprečavanje
njihovog deljenja. Samostalna radioterapija koristi se samo u ranom stadijumu bolesti.

6. Ne-hočkinov limfom

9
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć
Ne-hočkinov limfom predstavlja tumor koji nastaje zloćudnom transformacijom ćelija
limfocitnog reda, podvrste belih krvnih ćelija. Ova bolest je češća od Hočkinove bolesti.

Prema zloćudnosti odnosno brzini rasta mogu se podeliti na Ne-hočkinske


limfome niskog, srednjeg i visokog stepena malignosti. Postoji oko tridesetak različitih podtipova
Ne-hočkinskih limfoma. Najčešći su podtipovi difuzni limfom velikih B- ćelija i folikularni
limfom.

On se javlja kada telo proizvodi previše abnormalnih limfocita. U normalnim uslovima stari
limfociti umiru, a telo stvara nove da ih zameni. Kod Ne-hočkinovog limfoma limfociti ne
umiru, ali i dalje rastu i dele se. Nakuplja se previše limfocita u limfnim čvorovima, a oni
nabubre.

Simptomi ne-hočkinovog limfoma uključuju:

 Natečeni limfni čvorovi u vratu, ispod pazuha ili na preponama


 Bolovi u abdomenu ili otekline
 Bol u prsima, kašalj ili otežano disanje
 Umor i groznica te noćno znojenje
 Gubitak težine

Lečenje

Lečenje nije uvek potrebno. Ukoliko limfom raste sporo (indolentni limfom), čekanje i
posmatranje razvoja njega samog postoji kao opcija. Takvi limfomi koji rastu sporo i ne uzrokuju
znakove i simptome ne zahtevaju lečenje godinama.

Ukoliko imate Ne-hočkinov limfom koji je agresivan ili uzrokuje znakove i simptome,
lekar vam može preporučiti terapiju. Opcije mogu uključivati:

 Hemoterapija– terapija koja se uzima oralno ili injekcijama, a cilj joj je ubiti stanice
raka. Često se kemoterapijski lekovi uzimaju sami, ali također se mogu uzimati i u
kombinaciji s drugim lekovima ili tretmanima.

 Radioterapija– radioterapija koristi X-zrake kako bi se ubile stanice raka i smanjili


tumori. Tokom zračenja, veliki stroj usmjerava zračenja na točno određene točke na
vašem telu. Ona se također može koristiti sama ili u kombinaciji s drugim oblicima
lečenja raka.

 Transplantacija matičnih ćelija – postupak koji uključuje visoke doze kemoterapije ili
zračenja s ciljem ubijanja ćelija limfocita koje ne mogu biti ubijene standardnim dozama.
Kasnije, zdrave matične stanice donora se ubrizgavaju u telo gde one mogu formirati nove
zdrave krvne ćelije.

10
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć
 Lekovi koji povećavaju sposobnost imunološkog sistema u borbi protiv raka–
biološki lekovi pomažu telu u borbi protiv raka. Rituksimab (Rituxan) je vrsta antitela
koja smanjuje broj B-ćelija, uključujući i one zdrave, ali telo proizvodi nove, zdrave B-
ćelije. Manje je verovatno da će se obnavljati i kancerogene B-ćelije.

7. Zaključak

Limfom je maligno oboljenje limfocita (vrste belih krvnih ćelija), koje obično započinje u


limfnim čvorovima ili drugim limfoidnim tkivima. Postoje dva osnovna tipa ovog oboljenja, koja
11
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć
su histološki podeljena na: Hočkinov i Nehočkinov limfom (ostale vrste limfoma). Simptomi
uključuju bezbolno uvećanje limfnih žlezda (i to najčešće na vratu, preponama i pazuhu), gubitak
telesne težine, povišenu temperaturu, slabost, noćno znojenje i sl. Pored limfnih čvorova, u
kojima se skupljaju abnormalni limfociti, bolest može da se proširi na jetru, koštanu srž, slezinu i
druge organe.
Tačan uzrok limfoma nije do kraja poznat, a češće se javlja kod osoba sa
oslabljenim imunitetom, pacijenata sa virusnimbolestima, starijih muškaraca itd.
Postavljanje dijagnoze se vrši na osnovu biopsije, a lečenje najčešće podrazumeva
kombinaciju imunoterapije i hemoterapije.

Literatura

1. J. Teodorović i saradnici: Interene bolesti sa negom I za III razred medicinske škole,


Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2007.godine, deveto izdanje

12
Maligni limfomi Ilinka Margeti ć
2. https://sr.wikipedia.org/sr-el/Limfom

3. https://www.krenizdravo.rtl.hr/zdravlje/bolesti-zdravlje/hodgkinov-limfom-uzroci-
simptomi-i-lijecenje

4. https://www.krenizdravo.rtl.hr/zdravlje/bolesti-zdravlje/non-hodgkinov-limfom-uzroci-
simptomi-i-lijecenje

13

You might also like