KULTURA

I DRUŠTVO

Vanja Škrobica
Škola likovnih umjetnosti, Split
(predavanje za završne razrede)
www.freewebs.com/teka
 KULTURA

• ODREðENJE POJMA
Riječ kultura je latinskog porijekla, a znači
obrañivanje, njegovanje. Slično značenje
ima i riječ civilizacija koja je takoñer lat.
porijekla a znači oplemenjivanje,
uglañivanje.
Kultura i civilizacija – sličnosti i
razlike
No , iako imaju gotovo isto ili vrlo slično
značenje, ima i onih znanstvenika koji ova
dva pojma razlikuju. Tako pod kulturom
misle na duhovna dobra (pismo,
književnost, glazba, religija…) a pod
civilizacijom misle na tehnička dostignuća
(otkrića i pronalasci). Ovakva podjela nije
baš najsretnija, jer što bi bio razvoj
književnosti bez razvoja tiskarskog stroja.
 KULTURA I DRUŠTVO

• Možemo sa sigurnošću tvrditi da je kultura

sve ono što je čovjek ostvario, prihvatio kao
vrijednosti: zakoni, moral, religija,
književnost, običaji.
Kultura se prenosi na nekoliko načina:
• simbolima, govorom

• Simboli- susrećemo ih u matematici, glazbi.

Simbol je npr. zastava. Simboličan je
prijelaz crne mačke preko puta. Crveno je
simbol ljubavi, bijelo nevinosti. Simbol ima
preneseno značenje.
• Riječ može biti i znak i simbol. Znak je kad
njenu riječ razumiju i životinje, a simbol
kad je razumije samo čovjek. Simbol imamo
kao skup glasova (s t o l).
• Kršćani kažu “U početku bijaše Riječ”.
• Riječ je skup glasova koji nešto znače.
Riječima imenujemo svijet oko sebe i tako
bića, pojave i predmeti bivaju izdvojeni iz
bezimenog svijeta. Pomoću riječima može se
vladati masama. Riječ ima moć (Pojasni!).
Ista riječ izgovorena na različite načine i od
različitih ljudi može imati posve različito
značenje. Neki ljudi riječima stvaraju
autoritet, njima vjerujemo i kad govore laž.
• Govor –je način komuniciranja, ali ne
jedini. Danas ljudi komuniciraju na
različite načine, pr. internetom. Svi smo
već čuli da je riječ moć kao i pametna
uporaba odgovarajućih riječi u pojedinom
trenutku.
 Kultura i društvo
• Kultura ne postoji izvan društva. A društva i
počinju s kulturom. Za svako društvo važne su
institucije u kojima se vrše djelatnosti važne za
društvo (škole, bolnice, komune…).

• U društvu postoje statusi (položaji, zanimanja) i

uloge. Pojedinac u životu vrši više uloga.
• Status je odreñen obrazovanjem, zanimanjem
zdravljem, bogatstvom… Statusi se mijenjaju,
primjerice status žene u srednjem vijeku i danas.
• Život u društvu se vodi prema pravilima, a pravila su
odreñena vrijednostima, svjetonazorom… Pravila nam
govore kako nešto činiti. Gotovo je cijeli život odreñen
pravilima. Po njima znamo što je dobro, a što nije, što se
prihvaća a što osuñuje. Prisjetimo se pravila pravih
muslimana ili 10 zapovijedi. Čovjek pravila uči u zajednici.
Zajednica donosi pravila i bez njih ne bi opstala. Pravila
nisu vječna, mijenjaju se. Za njih možemo koristi i naziv
norme, običaji, propisi, zakoni. Pravila mogu obredna
(vjerska), običajna, moralna, pravna, tehnička. Posljedica
kršenja pravila je kazna. Ona može biti ukor, osuda,
novčana kazna ili zatvor. Može i progon ili smrt. Tko ih se
pridržava biva nagrañen.
• Ljudi se u istoj situaciji ponašaju prema različitim
pravilima. U nas se nosi za pokojnikom crnom, a u Japanu
bijelo. Kod Židova se piše s desna na lijevo, a na Zapadu
obratno.
• Svjetonazor je pogled na svijet, život…Može se
koristiti i riječ filozofija. Čovjek je oduvijek
tražio smisao života, teško pada da smo rezultat
slučajnosti. Mnoge religije vjeruju u jedan opći
kozmološki red, zakon, jedinstvo (u Kini yin-
yang; Zakoni u kršćanstvu i židovstvu…).
• Vrijednosti čine smisao života, nešto za što
živimo, u što vjerujemo, čega se
pridržavamo…To su ideali, naše svetinje:
sloboda, sigurnost, poštenje, hrabrost,
iskrenost…Vrijednosti jedne kulture ne moraju
biti i u drugoj.
 Proces kulturalizacije
• Ako danas možemo govoriti o procesu
kulturalizacije kao o procesu socijalizacije, jer
čovjek se ne raña s kulturom, on kulturan postaje
ili ne življenjem u obitelji, školi…Razlikujemo i
proces akulturalizacije i noj vrlo slične kulturne
asimilacije: gubljenje svog kulturnog identiteta,
svojih kulturnih elemenata i prihvaćanje tuñih
običaja, jezika, vjere (Pobijeñena Grčka je
pobijedila pobjednika- Rim) . Asimilacija je
proces kojim većina prisilno ili nasilno uguši
kulturu manjine.
 Pojam kontrakulture
• Imamo i pojam kontrakulture. Ako je
kultura jedna vrst progresa, napretka i sl.
onda je kontra kultura regres,
nazadovanje, uništenje jer uništava
pojedinca i društvo u cjelini: šverc,
narkomanija, alkoholizam, kriminal… Bilo
je mladenačkih skupina koji su zbog
nasilja na koncertima, svojim ponašanjem
, korištenjem alkohola i droga pripadali u
kontrakulturu (pankeri, darkeri,
skinheadsi…).
 Podkulture
• U suvremenom svijetu javio se još jedan
pojam: podkultura – to je uži kulturni
sustav u okviru veće kulturne cjeline, pr.
omladinska podkultura, rasna ili etnička
(kineska četvrt u New Yorku)…
• U SAD imamo pojam milting pot – naziv za
američku kulturu gdje je spoj različitih
kultura proizveo jednu novu, američki
kulturu.
 Kulturni etnocentrizam
• Danas možemo govoriti, dakle o dva glavna
procesa: kulturni etnocentrizam – veličanje
svoje kulture, njenih ljudi, povijesti i slično, i
kulkturni pluralizam – tolerantno ponašanje
prema svim kulturama, kad se različitost
kultura ne shvaća kao da postoje veće i
manje kulture, već kao ljudsko bogatstvo.
OPĆE ZNAČAJKE KULTURE:

• Živeći u društvu i ne primjećujemo da usvajamo

kulturu tog društva. To radimo gotovo nesvjesno i to
učenje smatramo prirodnim.
• A) kultura je zasnovana na simbolima
• B) kultura se uči i ona se prenosi
• C) kultura je zajednička (prihvaća je većina u društvu)
• D) kultura se mijenja putem:
• inovacija pronalazak novih oruña
• difuzija – posuñivanje (širenje) kulturnih elemenata
• kulturni gubitak (npr. jezika, običaja…)
• akulturacija (u susretu različitih kultura pr. Indijanci i
Europljani, pobjeñuje tehnički jača kultura)
 Procesi koji utječu na promjene
kulture ili nekih njenih elemenata:
• unutarnji uzroci: bolesti i epidemije, prirodne katastrofe,
grañanski ratovi, iseljenja…
• vanjski uzroci: meñudržavni ratovi, seobe naroda,
promjena klime

• Vrlo često čujemo da je neki kulturni element autohton i

autonoman. Sjetimo se samo pizze, coca – cole, jeansa,
špageta i sl. To danas koristi čitav svijet i usvaja putem
medija. Ti elementi prelaze vrlo brzo iz jedne kulture u
drugu. Zato se često kaže da zbog toga danas svaka kultura
nema više od 10% autohtonih elemenata. Kulturni
elementi (religija, jezik…) nekad su prenosili misionari,
vojnici putem osvajanja, trgovci, a danas su tu ulogu
preuzeli mediji.
Kič i šund
• kič došla od engleske riječi sketch (skice) ili od kitschen
što znači gomilano, bezvrijedno. Dakle, kič je laž,
kopija, on je pseudoumjetnost.
• Kič je ušao ne samo u umjetnost, nalazimo ga u svim
sferama, u politici i domoljublju (grb i zastava na
donjem vešu), suvenir kič (rode, čaplje…), seksualni kič
(olovke s nagim ženama), egzotični kič (razne
razglednice i sl.), pa čak i u religiji (lik Gospe na
kravati). Suvenir je danas jedan od načina na koji kič
opstoji. I dok se kič najčešće odnosi na različite
predmete (slike, nakit, odjeća, namještaj…), dotle se
šund odnosi najčešće na literaturu koja nema
umjetničke vrijednosti, banalnog sadržaja, bez
karakterizacije likova, sretnog završetka i sl.
• I u glazbi postoji kič. Oni najstroži će čak valcer Na
lijepom plavom Dunavu svrstati u kič, zatim romsku
muziku… No današnja glazba u nas najbolji je primjer
kiča.
• U SAD postoji pojam gadžet što znači
oštroumno napravljen predmet koji nas
može razonoditi, oduševiti, a koja je
donekle i korisna: npr. sjekira s
ugrañenim termometrom i okačena na zid,
čestitka koja svira…). Kič i šund imaju
jasan cilj-prodaju radi zarade. Dakle,
fenomen kiča utemeljen je na proizvodnji
radi potrošnje. Trošenje je masovno
uživanje (prisjetimo se samo božićnih
blagdana)
• Boemstvo – je vrsta reakcije, pobuna
protiv grañanskog društva, protiv
licemjerstva, protiv ograničenja slobode
umjetnosti, to je i ekscentričnost i
ekstravagantnost u neku ruku. U boeme
ubrajamo Loutrecka, Van Gogha,
Baudelairea, Ujevića…
• Specijalna pojava boemstva je dadaizam
(intelektualac podignut iz vlastitog statusa
u viši, dok je boem umjetnik koji je
intelektualno jak ali je pao na društvenoj
ljestvici.).
• Malograñanština je sinonim za pripadnike
srednjih društvenih slojeva čiji je cilj uvaliti
se u visoko društvo, pa ih imitira u
ponašanju, odijevanju, govoru što sve
izgleda smiješno.
• Snobizam je pojam blizak pojmu
malograñanštine. Snob je onaj koji ne
pripada plemstvu, koji nije plave krvi, a teži
većim položajima.
• Dandy – engl. gizedelin, čovjek koji se
samodopadno iživljava u povoñenju za
modnim novostima, nastoji se istaknuti
odijevanjem, manirima i sl.
• Avangardizam (fr. avangarde –
prethodnica) – to je nešto što je ispred
svog vremena, nešto što prekida s
dotadašnjim pravilima u umjetnosti, traži
nove izraze, ideje…a najčešće to osuñuju.
• Elitna kultura je kultura kojoj pripadaju samo viši
(imućniji ili intelektualno jači) slojevi. Danas je
ona prisutna sve manje. Razvojem potrošačkog,
industrijskog društva, porastom životnog standarda
svi više manje možemo uživati u najvrijednijim
umjetničkim ostvarenjima (koncertima, kupiti
umjetničku sliku, poći u kazalište i sl.).
• Elitna kultura, čiji je glavni socijalni atribut –
ekskluzivnost, povezana je rasnom,
kastinskom, konfesionalnom ili nekom
drugom podjelom u društvu.
• Tradicionalna kultura NARODNA KULTURA
je na neki način pučka kultura, umjetnost nastala u
narodu, folklor. Lat. traditio znači predaja- to je
proces predavanja, prenošenja , održavanje ideja,
vjerovanja i načela ponašanja pismeno ili usmeno s
generacije na generaciju. Tradicija održava svako
društvo ali se tradicije nije dobro držati pod svaku
cijenu (tradicionalizam). Treba dopustiti i nove
ideje, običaje (prisjetimo se što bi bilo da nije
Galilejeva ideja ipak prihvaćena). Tradicija se
odražava najviše u folkloru, legendama, mitovima…
• Glavni atributi narodne kulture jesu:
- samorodnost i
- posebnost.
• Samorodnost se izražava kroz nastajanje kulturnih
vrijednosti unutar svakodnevnog života odreñenog
etniciteta. Riječ je o usmenoj književnosti, pjesmama i
glazbi , naivnom slikarstvu i kiparstvu, načinu odijevanja,
različitim igrama i drugim ritualiziranim performansima.

• Pošto se i narodna i masovna kultura često označavaju

istom sintagmom – popularna kultura, bitna distinkcija
meñu njima ogleda se u iskazu da je narodna kultura –
’kultura naroda’, a masovna kultura – ’kultura za narod’.
 Masovna kultura
• Izraz koji nastaje u periodu
industrijalizacije, povezan s pojavom
masovnih medija (npr. Ne moram ići u bečku
operu za slušat novog. Koncert već mogu to
gledat na TV) koji su dostupni širim masama i
porastom društvenog standarda.
• Ugledni umjetnici i sociolozi smatraju sve
osim klasične muzike, vrhunskog slikarstva,
književnosti itd; kao i sve što se može
reproducirati - masovnom kulturom, i
uglavnom o istoj nemaju sjajno mišljenje.
RAZLOZI NASTANKA I RAZVOJA MASOVNE
KULTURE

• Masovna kultura nastajale je i

razvijala se kroz procese:

1.INDUSTRIJALIZACIJE,
2.URBANIZACIJE i
3.MODERNIZACIJE (masmediji,
radno – slobodno vrijeme).
DEFINICIJA MASOVNE KULTURE

• MASOVNA KULTURA JE SKUP DUHOVNIH

I IZ NJIH IZVEDENIH MATERIJALNIH
VRIJEDNOSTI, SADRŽANIH U
MASMEDIJIMA POSREDOVANIM
PORUKAMA, KOJE SE OD PRIPADNIKA
MASOVNE PUBLIKE USVAJAJU KAO
DOMINANTAN KULTURNI
OBRAZAC/OBRASCI U INDIVIDUALNOM I
DRUŠTVENOM ŽIVOTU.
• Elisabeth Tomenn: „Masmediji već dugo
ne utječu na našu kulturu. Oni su naša
kultura”.
KARAKTERISTIKE MASOVNE KULTURE

• MONOCENTRIČNOST (nasuprot policentričnosti

tradicionalne kulture)
• UOPĆENOST (namijenjena svima, a ne odreñenim
društvenim grupama)
• EKLEKTIČNOST (miješanje, nasuprot orginalnosti)
• STANDARDIZIRANOST(na razini prosječnog ukusa)
• STEREOTIPNOST (ponavaljanje istih sižea:
spolnosti, sentimenta… itd.)
• HOMOGENIZIRNOST (pojednostavljivanje: Yoga za
početnike, Psihologija – pomozi si sam;
bestseleri, mehanička – turbofolk)
• ROBNI KARAKTER (opstanak odreñene vrijednosti
kao kulturne vrijednost ovisi najprije od njezine
tržišne vrijednosti)