istraživački seminar 1 : arhitektura 19.10.2018.

set 1

Whatever happened to urbanism?

[Koolhaas, Rem, "Whatever happened to urbanism? ", SMLXL. The Monacelli Press, 1995., 959.-971.]

nesklad teorije i prakse urbanizma, nepredvidljivost razvoja grada, grad bez urbanizma
(=''smrt urbanizma''), 'new newness'

"We were making sand castels. Now we swim in the sea that swept them away. To
survive, urbanism will have to imagine a new newness."

Infrastructural Urbanism
[Allen, Stan, "Infrastructural Urbanism", Points + Lines. Princeton Architectural Press, 1999., 138.-148.]

nasljeđe modernizma, nesklad teorije i prakse postmodernizma, infrastruktura,

strategija budućeg urbanizma

"Infrastructural urbanism understands architecture as material practice – as an

activity that works in and among the world of things, and not exclusively with meaning
and image."

"Infrastructure works not so much to propose specific buildings on given sites, but to
construct the site itself."
Osvijetljeni grad
[Virilio, Paul, "Osvjetljeni grad", La ville surexposée, Ars Electronica 94: Intelligente ambiente. PVS verleger,
1994. (prevedeno u Život Umjetnosti 61-62, Institut za povijest umjetnosti, 1994, str. 138-148]

granice, kontrola, ''grad bez ulaza'', virtualni svijet kao novo područje djelovanja

"Lišen objektivnih granica, arhitektonski element počinje se kretati u drugom smjeru,

plutati, u elektroničkom eteru bez prostornih dimenzija, ali upisan samo u
privremenost trenutne difuzije."

The Global City

[Sassen, Saskia, "The Global City: Strategic Site, New Frontier", American Studies. 41(2-3), Globalization,
Transnationalism, and The End of the American Century, 2000, 79.-95.]

socioprostorni položaj, geografija globalizacije, gentrifikacija, transnacionalizacija

rada I radne snage, veliki jaz bogatih I siromašnih

"New geography of centers and margins partly reproduces existing inequalities but
also is the outcome of a dynamic specific to current forms of economic growth."

lea mioković
Uspon postmodernizma u arhitekturi pridonio je zanemarivanju urbane infrastrukture. Veliki
naglasak stavljao se na ponovno otkrivanje povijesti arhitekture, pronalaženju simbola,
značenja i imaginacija u dok su nadolazeće promjene u rastu i naseljavanju stanovništva
zahtijevale nova urbanistička rješenja u praksi.

Rem Koolhaas raspravlja o razočaranju zbog neuspjeha urbanizma. Neuspjeh, prema

Koolhaasu znači stalni nesklad između tadašnjih urbanističkih propozicija i razvoja grada.
Urbanizam nije uspio stvoriti jedinstveno, čvrsto i vremenski otporno značenje za grad.
Nakon ovog neuspjelog planiranja grada, svi su se profesionalci povukli iz cjeline u jedinicu
(jednu strukturu-zgradu/arhitekturu). Njegovo je stajalište da je ovo povlačenje prema
arhitekturi samo korak unatrag i da moramo shvatiti da je potreban pažljiviji pristup
urbanizmu. Arhitektura mora postati više urbanistička, a urbanizam bliži arhitekturi.

Mašta, rizici i otvoreni nekritički pristup, međutim, ne bi se trebali smatrati rješenjem

neuspjeha urbanizma, čak i ako su oni kritični za kreativni proces. Urbanizam u prošlosti bio
je predstavljen kao kreativni i planski proces u kojem mašta igra svoju ulogu, ali važni su
očekivani rezultati.

Arhitektura na individualnoj osnovi može zaokružiti klijentov kratak pregled, a to pomaže

arhitektu da razumije što se od njega očekuje. Na razini grada teže je razumjeti što se
očekuje od urbanizma jer su potrebe različite i mijenjaju se s vremenom i društvenom
okolinom ( o čemu i šire priča Saskia Sassen analizirajući utjecaj globalizacije na prostor
grada – jaza između različitih klasa i gentrifikacije). Urbanizam ne bi trebao biti preskriptivan,
već dijagnostičan - mora razumjeti probleme, uzroke i simptome grada.

Glavni argument Allana je da je infrastrukturna arhitektura tip arhitekture koja “djeluje u

svijetu stvari i među njima, a ne isključivo sa značenjem i slikom”. Stan naposljetku vjeruje da
je infrastruktura temelj svakog grada i također određuje put u kojem je potrebna estetska,
simbolička arhitektura. Zaključio je svoj rad navodeći sedam prijedloga o pozitivnim učincima
dobre infrastrukture i njezinih rezultata: učinkovitost, društvene interakcije i kultura grada.

Virilijeva vizija suvremenog ''preizloženog grada'' govori o radikalno intenzivnom i

dinamičnom gradu, čiji se aspekt stalno rekonstruira elektroničkim ekranima. Time on aludira
na jednu od svojih omiljenih tema: dematerijalizaciju grada potaknutu utjecajem
informacijskih tehnologija (kao primjerice društvene mreže). Prema Viriliju, ove su tehnologije
promijenile percepciju vremena od strane ljudi. Kronološko i povijesno vrijeme ustupilo je
mjesto stvarnom vremenu računalnog zaslona i televizora, gdje se sve trenutno pojavljuje.
Stvarno vrijeme poništava pojam fizičke udaljenosti, jer što se brže krećemo oko svijeta to
manje cijenimo njegovu prostranost.