1.

Semiotički model komunikacije Znak je sve ono, što uz određene uslove, za primaoca poruke ima neko
značenje, odnosno što se dekodira u "značenje".
Znak je jedinstvo oznake i označenog, odnosno grafičke slike i pojma.
Karakteristike primaoca, kao i socijalni kontekst, će determinisati značenje koje će on pridati nekom primljenom
znaku. Ferdinand de Sosir je udario temelje moderne semiotike, tj. nauke o znakovima uopšte, pa i o jezičkim
znakovima, kao najsloženijem sistemu. Kada jedna oznaka ima jedno označeno, možemo govoriti o dualizmu
znaka. Kada jedna oznaka ima više označenih i obrnuto tada govorimo o asimetričnom dualizmu.
Sosir - zaslužan i za utemeljenje u nauci o jeziku hermeneutičkog (vještina razumijevanja i tumačenja prije svega
pisanih tekstova). Sosir pravi razliku između pojma langue (jezik) i pojma parole (govor). Svaki jezik je spoj
langue i parole – jezik ne postoji bez govora, a govor bez jezika. Prema tome, jezik je društveni pojam, s obzirom
na to da se u jeziku uz pomoć znakova odražava objektivna stvarnost.
Kada jedan od sagovornika koristi jedan sistem znakova, a drugi poruku dekodira u svom sistemu znakova -
dolazi do semiotičkog šuma.
2. Sociološki model komunikacije predstavlja struktura socijalne komunikacije koja zavisi od ciljeva učesnika u
komunikaciji. Ponašanje koje se događa pri socijalnim interakcijama naziva socijalnim veštinama.
Što se sociološkog modela verbalne komunikacije tiče, svaki socijalni sloj i svaki narod, ima svoj prećutno usvojen
kodeks ponašanja, što nalazi svoj odraz u jeziku.
Osnovna uloga neverbalne komunikacije je da omogući ostvarenje socijalnih kontakata među jedinkama, da bude
sredstvo pomoću kojeg živa bića zadovoljavaju svoje socijalne potrebe.
Osnovna uloga neverbalne komunikacije i kod čovjeka je održavanje kontakta među osobama uz pomoć znakova
(plač djeteta). Dvije posebne funkcije neverbalnih komunikacijskih znakova: samostalna i dopunska.
Tri su osnovne funkcije neverbalne komunikacije:
prva je usmjerena na regulisanje samog mehanizma socijalne interakcije; druga se odnosi na izražavanje stavova;
a treća je vezana za izražavanje emocionalnih stanja.
3. Psihološki model komunikacije se zasniva na ponašanju ljudi i pravi korekciju kognitivnih mehanizama koji
upravljaju ponašanjem, uči čoveka određenim modelima ponašanja.
Psihološki modeli komunikacije:
• dvoetapni model komunikacije – prvo, informacije stižu do lidera koji formiraju javno mnjenje, drugo,
lideri proslijeđuju informacije svojim sljedbenicima i utiču na njih;
• spirala ćutanja – manipulisanje javnim mnjenjem;
• difuzna teorija – o uvođenju novog i adaptiranju društva na njega.
• model «portira» (gatekeeper) – model ponašanja ličnosti u kome se pojavljuje posrednik između pošiljaoca
poruke i širokog auditorijuma, tj. mase.
Hipokrat tipologija ličnosti preme kriterijumima temperamenta:
• kolerik (aktivan, egocentričan, sklon egzibicionizmu);
• sangvinik (društven, optimista, veseo, bezbrižan, zadovoljan, lakomislen);
• flegmatik (racionalan, smiren, principijelan, uporan, koncentrisan);
• melanholik (zamišljen, ozbiljan, nezadovoljan, sumnjičav, uznemiren, zabrinut)
Jovana Cvijića je sve Južne Slovene svrstao u četiri osnovna tipa sa velikim brojem
Nikolaj Kozlov daje vrlo
podtipova:
zanimljivu klasifikaciju ličnosti:
• Dinarski tip – dinarske oblasti, krajevi u kojima žive predstavnici ovog tipa
• histeroid,
(živog duha, osećajni, samouvjereni);
• šizoid,
- šumadijski (poštuju odluke većine, slobodno iskazuju svoje mišljenje);
• paranoik,
- erski (lukavi, ne izvršavaju obaveze, gledaju svoju korist i zadovoljstvo);
• čovjek raspoloženja,
- bosanski (plemenski, bratski odnos, poštuju hrabrost);
• epileptoid,
- muhamedanski (poznavanje Kurana, vera u sudbinu);
• astenik,
- jadranski (lijepo izražavanje, pokretljivost, zabava, pjesma, druženje);
• uzbuđeni optimista,
• Centralni tip – oko Južne Morave i Vardara ()
• depresivan,
• Istočnobalkanski tip – istočni dio Balkana,
• uznemireno-odgovoran,
• Panonski tip – južnoslovensko stanovništvo izvan Balkana
4. Kulturološki model komunikacije
Termin međukulturne komunikacije – to je komunikacija ljudi koji su predstavnici različitih kultura.
Kulturološki model verbalne komunikacije se sastoji od subjekata komunikacije, komunikativne djelatnosti i
komunikativnih saopštavanja sa kulturološkim komponentama.
Kulturološki modela neverbalne komunikacije - što se više u kulturi prati zavisnost komunikacije od situacije, to
se u njoj više obraća pažnja na neverbalno ponašanje - mimiku, gestikulaciju, kontakt očima, dodir, prostorno-
vremensku organizaciju kontakta itd.
Po teoriji evolucije Č. Darvina, mimika, tj. pokreti lica koji izražavaju emocije je urođena, nije uslovljena bojom
kože i kulturom, i ista je kod svih ljudskih bića.
Tipovi gestova u zavisnosti od kulture:
• adapteri (češkanje nosa, griženje usne);
• ilustratori su neposredno povezani sa značenjem riječi;
• gestovi-simboli koji mogu samostalno da prenesu poruku, mada su često i prateći deo govora.
Kao sredstva neverbalne komunikacije gestovi se mogu razvrstati u tri grupe:
• ekvivalentni – isto značenje kod većine naroda,
• bezekvivalentni – karakteristični samo za jedan jezik, i
• djelimično ekvivalentni – dvije podgrupe slični po obliku a različitog su značenja i sa sličnim značenjem
a izražavaju se na različite načine.
5. Konfesionalni model komunikacije se zasniva na običajima i ponašanju koji su uslovljeni pripadnošću
određenoj religiji.
U svakoj religiji postoje dva smijera komunikacije:
• od Boga - preko proroka (učitelja, sveštenika) – prema ljudima;
• od ljudi - preko proroka (učitelja, sveštenika) – prema Bogu.
Postoje dva suprotna shvatanja uloge religije u razvitku društva i civilizacije.
• - religija je pokretač društvenog razvitka (npr. pokretač razvitka Rusije je pravoslavlje);
• - samo društvo u toku razvitka obnavlja religiju i kulturu.
• Verbalna konfesionalna komunikacije - su sve stare pismenosti i velika većina savremenih sistema pisanja
nastali zbog kultno-religioznih ciljeva.
• Neverbalna konfesionalna komunikacija - za svaku religiju postoje karakteristične svete relikvije, hrana,
odjeća i sl.
• Sa religijom su povezani i mnogi običaji, kao što su vjenčanje, svadba, krštenje, prva pričest, sahrana itd.,
što spada u domen performansne komunikacije.
6. Mitološki model komunikacije
Mit objedinjuje u sebi racionalno i iracionalno. Jedna od osnovnih karakteristika mita je da on govori o
događajima u kojima čovijek najaktivnije učestvuje.
Mitološki sistem je najizrazitiji dio duhovne kulture. Mit se direktno ili indirektno usvaja kroz jezik, što se
odražava u verbalnoj komunikaciji.
Što se tiče neverbalne komunikacije i veze sa mitom, može se reći da mnogi gestovi vode porijeklo iz mitova
(rukovanje, skidanje šešira...).
Mitološko se ne provjerava. Mitološko je, po pravilu, ponavljanje onog što se već prije dogodilo.
U savremenom svijetu mit je nesumnjivo u tijesnoj vezi sa public relations, posebno u politici.
Public relations vrlo često stvara mitove, dajući svoju interpretaciju svijeta koji nas okružuje, isto onako kako je to
radio pračovek trudeći se da objasni svoj svet.
POSLOVNA KOMUNIKACIJA
Poslovna komunikacija se bavi aspektima komunikacije među ljudima u poslovnoj sveri i faktorima
omogućavanja efikasnosti poslovnih kontakata.
Poslovna komunikacijska kompentencija obuhvata tri vrste ponašanja: spontano, uvežbano i planirano.
Tipologija poslovne komunikacije:
• prema mjestu relalizacije: unutrašnja i spoljašnja
• prema osobinama subjekata komunikacije - zavisi od parametara subjekata (ko sa kim komunicira)
• prema broju partnera u komunikaciji postoji: jednostrana, dvostrana i višestrana komunikacija
• prema načinu regulisanja procesa komunikacije: formalna, neformalna
• prema osobinama komunikacije - zavisi od uslova i prilika u kojima se nalaze organizacije među kojima se
komunikacija odvija.
• prema svojstvima ciljeva komunikacije - uslužna djelatnost, utvrđivanje proizvodnih protivriječnosti,
pridobijanje partnera za svoje ideje, znanja, preuzimanje znanja od partnera.
• prema svojstavima ciljeva komunikacije razlikujemo -
poštene ciljeve; nepoštene – manipulativne, egoističke, prevarantske – ciljeve
• prema predmetu komunikacije izdvajaju se zajednička delatnost, razmena utisaka, dobijanje informacija
• prema svojstvima vremena odvijanja komunikacije: dugotrajne, kratkotrajne, periodične, epizodne
• prema odnosu prema partneru poslovna komunikacija : ritualna, drugarska, formalno-poslovna,
prijateljska, neprijateljska, intimna
• Prema prostoru u kom se odvija komunikacija: različite distance, različit raspored partnera u odnosu jedan
prema drugom, različita mjesta.
Principi efikasne poslovne komunikacije:
• Jedinstvo racionalnog i emocionalnog
• Situativnost (mogućnost pogrešne procjene situacije)
• Težnja ka povećanju nivoa objektivnosti
• Humanizam
• Ontogeneza (čovjek može promeniti način ponašanja zbog novonastalih okolnosti – zdravlje, raspoloženje,
stečeno iskustvo i sl.)
• Sistemnost
• Nepotpuna adekvatnost modela ponašanja
• Beskonačnost procesa saznavanja
• Naučnost, zasnovanost na nauci
• Usklađenost sa zakonom
• Upravljanje personalom
• Marketing (određivanje potreba tržišta i mogućnost njihovog zadovoljavanja)
• Konfliktologija (istraživanje komunikacija u čijoj je osnovi protivrečnost interesa različitih strana)
• Public relations (stvaranje pozitivnog mišljenja o organizaciji)
• Reklama (privlačenje pažnje, stvaranje interesa, želja i aktivnosti kod potrošača)
• Korporativna kultura (kultura komunikacije, kultura upravljanja)
• Neverbalistika (izučava specifične oblike neverbalne komunikacije).
Oblici poslovne komunikacije
Formalna (isplanirana) i neformalna (sve ostalo: ćaskanja, glasine, tračevi).
• Jednosmjerna (poruke idu samo u jednom pravcu) i dvosmjerna (omogućava se i ohrabruje reakcija
primaoca).
• Nadole (od rukovodioca kanižim nivoima), nagore (od zaposlenih ka menadžmentu) i lateralna
(komunikacija osoba na istom hijerarhijskom nivou – horizontalnom).
• Posredna (kada pošiljalac i primalac nisu u direktom kontaktu) i neposredna (direktna, lična).
 KOMUNIKACIJA U ORGANIZACIJI
Oblici i tehnike komunikacije u organizaciji
Formalna posredna komunikacija (pisma, obavještenja, izvještaji, priručnici, bilteni, kompanijske novine i bilteni,
interna tv i radio, video, telefon, elektronska pošta, ankete).
Formalna neposredna komunikacija (veliki skupovi, manji sastanci, posjete, obuka, odavanje priznanja, zajedničke
aktivnosti i svečanosti).
Neformalna posredna komunikacija (glasine, šaljivi satirični pismeni materijal).
Neformalna neposredna komunikacija (onverzacije, privatna mreža telefonskih i ličnih kontakata, tajni izrazi,
znakovi i gestovi
Komunikacijski tok u organizaciji
Verbalna komunikacija u organizaciji – pismena i usmena - (prema dole, prema gore, lateralna komunikacija).
Neverbalna komunikacija u organizaciji - ono što neko govori može biti potvrđeno ili opovrgnuto neverbalnom
komunikacijom - izrazom lica, gestovima.
Stilovi komunikacije u organizaciji Direktivan stil
• Analitički stil
• Osuđujući stil
• Stil orjentacije na ponašanje
• Stil rješavanja problema
Prepreke, prekidi i konflikti u komunikaciji
• Percepcija stvarnosti (slušalac prima stvari i zapaža drugačije od govornika).
• Pojmovni okvir (teškoće koje se javljaju kod razumjevanja stvari koje nisu u skladu sa našim uvjerenjima i
opredjeljenjima).
• Konflikti semantičke prirode (problemi zbog nerazumjevanja sadržine poruke).
Konflikt se, što se poslovne komunikacije tiče, može definisati kao sukob nespojivih tendencija i djelovanja
pojedinca, grupe u organizaciji ili između pojedinaca, grupa u okviru konkurentskih ili korporacijskih interesa.
Specifične komunikacijske prepreke: Faze vođenje poslovnog pregovaranja:
• Zagrijavanje - koje se sastoji od potfaza:
• Nedostatak planiranja komunikološka špijunaža i profesionalni
• Nerazjašnjene pretpostavke notes;
• Semantička distorzija (iskrivljavanje značenja poruke) • Zaplet - sastoji se iz 7 potfaza:
• Loše formulisane poruke upoznavanje, stvaranje odnosa i veza,
• Komunikacijske prepreke u međunarodnom okruženju postavljanje pitanja i sakupljanje
• Gubitak informacija pri prenosu i loše memorisanje informacija, izražavanje i davanje
• Nepažljivo slušanje i preuranjeno zaključivanje informacija, poentiranje, pravljenje
• Bezlična komunikacija mostova, definisanje i sugerisanje
• Nepovjerenje, prijetnja i strah rješenja;
• Nedovoljna dužina razdoblja za prilagođavanje promjenama • Klimaks
• Preopterećenost informacijama • Katastrofa - sa 6 potfaza: konfrontacija,
• Ostale komuniakcijske prepreke interpretacija, objašnjenje, iliustracija,
Stilovi rješavanja sukoba: konfirmacija (potvrđivanje), proces
• Integracija donošenja odluka;
• Susretljivost • Rasplet;
• Dominacija • Epilog.
• Izbjegavanje
• Kompromis

Poslovno pregovaranje predstavlja poseban vid komunikacije, usmjeren i konstruisan tako da se postigne određeni
sporazum između poslovnih partnera (pregovarača) kada oni imaju i zajedničke i suprotne interese (što je u praksi
češći slučaj).