S A D R Ž A J

1. UVOD.....................................................................................................................................2

2. PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA.................................................3

2.1RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE............................................................3

2.2 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA.............................................................................3

3. PRESTANAK BRAKA........................................................................................................4

3.1 PRESTANAK BRAKA SMRĆU.......................................................................................5

3.2 PRESTANAK BRAKA PROGLAŠENJEM NESTALOG BRAČNOG PARTNERA

UMRLIM...................................................................................................................................5

3.3 PONIŠTENJE BRAKA.....................................................................................................6

4. RAZVOD BRAKA...............................................................................................................7

4.1 OSNOVNI SISTEMI RAZVODA BRAKA U SAVREMENOM

ZAKONODAVSTVU..............................................................................................................8

4.1.1 Sistem zabrane razvoda braka......................................................................................9

4.1.2 Sistem potpune slobode razvoda braka.........................................................................9

4.1.3 Sistem sankcije.................................................................................................................9

4.1.4 Mješoviti sistem razvoda braka...................................................................................10

4.1.5 Sistem poremećenosti bračnih odnosa.........................................................................10

5. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................11

6. LITERATURA..................................................................................................................12

1
1. UVOD

Brak je zakonski i društveno uređena zajednica, obično između jednog muškarca i jedne žene,
koja je regulirana zakonima, pravilima, običajima, vjerovanjima i stavovima koji propisuju
prava i obaveze partnera i njihov zajednički status prema djeci (ako ih bračni partneri imaju).

Univerzalnost braka unutar različitih društava i kultura je pripisana brojnim osnovnim

društvenim i osobnim potrebama kojima daje društveno prihvaćeni okvir kao što su regulacija
i zadovoljavanje seksualnih nagona, podjela rada između spolova, ekonomska proizvodnja i
potrošnja te zadovoljenje osobnih potreba pojedinca za privrženošću, položajem u zajednici i
ljudskim društvom. Najvažnija funkcija braka gotovo sigurno proizlazi iz osnovne ljudske
potrebe za stvaranjem potomstva tj. prirodnog nagona za biološkim razmnožavanjem, skrbi o
potomstvu te njihovom obrazovanju i socijalizaciji kao i uređivanjem problema nasljeđivanja
i osobnog porijekla svakog pojedinca.

Ljudskim bićima, među svim sisavcima, za razvoj do zrelosti treba najviše vremena, a samim
time je i razdoblje ovisnosti potomaka o majci najdulje. Ta činjenica nameće povećane
obaveze roditeljima oko skrbi o potomstvu i u tom smislu brak predstavlja društveni
mehanizam koji tradicionalno institucionalizira vršenje roditeljskih dužnosti i obaveza.

Brak se u različitim oblicima može naći u gotovo svakoj društvenoj zajednici. Najstariji
povijesni zapisi sugeriraju da se brak smatrao dijelom običaja, te se kasnije razvio u
suvremene oblike regulirane pravom.

Muškarac i žena iz čijeg braka je proizašlo jedno ili više djece predstavljaju tzv. nuklearnu
obitelj, koja se često ugrađuje u veće "molekule", tzv. proširene obitelji.

2
2. PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA

Problem istraživanja jesu sami načini prestanka braka. Prestanak brakaproglašenjem

nestalog bračnog partnera umrlim, smatra se problemom zato što trebaproći određeni rok (5.
Godina), da bi se bračni partner proglasio umrlim. Predmetistraživanja prestanka braka ,
sastoji se u mnogim oblicima i načinima prestankabraka. Objekti istraživanja jesu bračni
partneri i rok od 5. Godina da bi se nestalibračni partner proglasio umrlim.

2.1 RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Imajući na umu prethodno naveden problem istraživanja, predmet istraživanja iobjekt

istraživanja moguće je postaviti temeljnu radnu hipotezu:

Pravosnažnoščurješenja o proglašenju jednog bračnog partnera umrlim prestaje brak. Taj je

prestanak definitivan, tako da eventualno stavljanje van snage sudskog rješenja zbog toga što
je ovaj bračni partner živ, neće utjecati na brak koji drugi bračni partner u
međuvremenu zaključio.

Postavljena radna hipoteza može se konkretizirati s više pomoćnih hipoteza (kr.P.H.)

P.H.1: Prestanak braka smrću

P.H.2: Proglašenjem nestalog braćnog partnera umrlim

P.H.3: Poništenje braka

P.H.4: Razvod braka

2.2 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja jeste istražiti sve relevantne podatke koji se odnose na različiteoblike
prestanka braka.

Svrha istraživanja odnosi se na ukazivanje različitih oblika prestanka braka.

3
3. PRESTANAK BRAKA

Zakonodavac je odredbama imperativne prirode normirao ne samo sklapanjebraka već i

večinu dejstava braka, već i njegov prestanak. Porodični zakon uređujenačine prestanka
braka, postupak prestanka i neka dejstva prestanka, dok su određenadejstva normiranja
propisima sadržanim u drugim oblastima prava.

U smislu člana 32. PZ BiH, brak može prestati:

1. smrću bračnog partnera,

2. proglašenjem nestalog bračnog partnera umrlim,

3. poništenjem i

4. razvodom braka

3.1 PRESTANAK BRAKA SMRĆU

Brak je životna zajednica žene i muškara. Momentom smrti jednog ili obabračna partnera
prestaje brak. Prestanak braka smrću uvodi se u matičnu knjigu umrlih i dokazuje izvodom iz
ove matične knjige. Žena može odmah nakon smrti braćnog partnera sklopiti novi brak,
odnosnone mora čekati protek određenog vremenskog perioda. U starijim pravima novi brak
se mogao sklopiti tek nakon što bi pronašao određeni rok od smrti muža. Ovakvo rješenje
postoji još uvijek npr.

U francuskom pravu, gdje se predviđa da žena može sklopiti novi brak tek nakon 300 dana
od prestanka predhodnog braka, s tim što ovaj rok prestaje teći u slučaju poroda žene nakon
smrti muža i onda kada žena dobijeljekarsko uvjerenje ovog roka očito je unošenje izvjesnosti
oko očinstva djeteta rođenog nakon prestanka ranijeg braka.1

1
Nerimana T., Suzana B., „Bračno pravo“ , Pravni fakultet univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007. Str. 95

4
3.2 PRESTANAK BRAKA PROGLAŠENJEM NESTALOG BRAČNOG PARTNERA
UMRLIM

Umrlim se, u smislu stava 1. člana 61. Zakona o vanparničnom postupku(ZVP) može
proglasiti:
2
- osoba o čijem životu za posljednih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti,a od čijeg rođenja
proteklo 60 godina

- osoba o čijem životu za posljednih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti,a za koju se vjerovatno
smatra da više nije živa

- osoba koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru,poplavi,

zemljotresu ili kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo
nikakvih vijesti za 6 mjeseci od dana prestanka takve opasnosti i

- osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim događajima, a očijem životu nije bilo
nikakvih vijesti za godinu dana od prestanka neprijateljstva.

Rok od pet godina u prva dva slučaja se računa od dana kad je, premaposljednim vijestima,
nestala osoba nesumnjivo bila živa, a ako se taj dan ne može tačno utvrditi, onda od isteka
mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestalaosoba, prema posljednim vijestima, bila živa (stav
2. član 61. ZVP).

Odluku o proglašenju nestale osobe umrlom donosi općinski sud na čijempodručju je ta

osoba imala posljednje prebivalište, odnosno boravišta, a poprijedlogu svake fizičke
i pravne osobe koja ima pravni interes, kao izaintersanog organa. Kad ustanovi da
su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi zapokretanje postupka, sud objavljuje oglas o
pokretanju postupka u Službenim novinama Federacije.

U oglasu, nakon navođenja bitnih okolnosti na kojima su poznati bilokakvi podaci o životu ili
smrti nestalog, da se jave u roku od 3 mjeseca od danaobjavljivanja oglasa (član 65. ZVP).

U slučaju da se nestali ne javi, po poretku ovog roka sud vodi postupak i akoutvrdi da su
ispunjeni uslovi, donosi rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom.

U rješenju će se naznačiti dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i sat koji seima smatrati kao
vrijeme smrti. Kao dan smrti smatra se dan kada je nestala osobavjerovatno umrla, ili dan koji
vjerovatno nije preživjela. Ako se taj dan ne možeutvrditi, kao dan smrti smatra se prvi dan po
poretku rokova predviđenih u članu 62.stav 2. Zakona o vanparničnom postupku.

Pravosnažnošču rješenja o proglašenju jednog bračnog partnera umrlim prestaje brak. Taj je
prestanak definitivan, tako da eventualno stavljanje vansnage sudskog rješenja zbog toga što
2
Zakon o vanparničnom postupku je objavljen u Službenim novinama Federacije BiH 2/98, od 20.1 1998.
Godine, a nastupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama.

5
je ovaj bračni partner živ, neće utjecati nabrak koji je drugi bračni partner u međuvremenu
zaključio.

Posljedice prestanka braka smrću i proglašenjem nestalog bračnog partnera umrlim

su iste. Naše zakonodavstvo ne poznaje poslijebračni rok čekanja, pa bračni partner
može odmah zaključiti novi brak. Većina posljedica prestanka braka smrću i proglašenjem
umrlim uglavnom je regulirana propisima iz oblasti nasljednog, stambenog i penzionog prava.
Porodični zakon regulirasamo pitanje podjele bračne stečevine i pitanje statusa
djeteta rođenog po prestanku braka.3

3.3 PONIŠTENJE BRAKA

Jedan od načina prestanka braka je i poništenje braka (član 32. PZ). Brak ćese poništiti kada
se utvrdi da prilikom njegovog sklapanja nije bio ispunjen jedan oduvjeta za njegovu
punovažnost, predviđenih u članovima 10-16. Porodičnog zakona(član 34).

Pored ovih uzroka, u posebnoj je odredbi normiran još jedan, koji nije u istovrijeme u zakonu
naveden i kao uvjet za punovažnost braka. Naime u članu 35. Senormira da će se brak
poništiti „ako nije sklopljen u cilju vođenja zajednice života“.O izigravanju cilja braka,
odnosno zaključenju fiktivnog braka, radi se onda kada suse bračni partneri prije sklapanja
braka dogovorili da nakon zaključenja braka neće uspostaviti zajednicu života. Znači, kod oba
buduća bračna partnera treba dapostoji namjera da sklapanjem braka ostvare neki
drugi cilj, a ne da zasnujuzajednicu života, koja je prirodni cilj svakog braka. Brak
neće, iz ovog razloga, bitiništav ako je ova namjera postojala samo kod jednog od njih.

Polazeći od značaja pojedinih uzroka za poništenje braka, zakonodavac jerazličitim

subjektima priznao pravo na tužbu za poništenje. U određenim slućajevimapravo na tužbu je
nezastarivo, dok je u drugim vremenski ograničeno.

Tako, pravo na tužbu za poništenje braka ima bračni partner u svim slučajevima,
kada nisu ispunjeni uvjeti za punovažnost braka (članovi 10-16.). Pored bračnog partnera,
pravo na tužbu pripada i organu starateljstva u slučaju kada je brak zaključen između srodnika
po krvi u pravoj liniji, bez obzira na stepen, i u pobočnoj liniji zaključeno s četvrtim
stepenom, što se odnosi i na odnos nastao potpunim usvojenjem.

Bračni partner i organ starateljstva imaju pravo na tužbu i u slučaju kada je brak sklopila
osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna za rasuđivanje. Istina,
nakon prestanka braka nesposobnosti za rasuđivanje i vračanjaposlovne sposobnosti, pravo na
tužbu u smislu člana 37. stava 2. pripada samobračnom partneru kojem je vraćena
3
Ibidem str. 96-9

6
poslovna sposobnost, odnosno koji je bionesposoban za rasuđivanje. Ovdje je pravo na
tužbu ograničeno rokom. Naime, tuženi može podnijeti u roku od jedne godine od prestanka
nesposobnosti za rasuđivanje,odnosno pravosnažnosti odluke o vraćanju poslovne
sposobnosti.

I u slučaju postojanja maloljetstva, bračni partner koji je postao punoljetan,može podnijeti

tužbu za poništenje braka u roku od jedne godine od nastupanjapunoljetstva (član 39.stav 3.).
Pravo na tužbu je ograničeno rokom i u slučaju nedostatka volje. U slučaju poništenja
braka, sklopljenog u strahu izazvanomozbiljnom prijetnjom, tužbu može podnijeti samo
bračni partner u roku od jednegodine od dana kad je opasnost od izvšenja prijetnje prestala.
Pravo na tužbu je,međutim vezano ovim rokom samo ukoliko su bračni partneri za to vrijeme
živjelizajedno (član 40. Stav 2.).

I u slučaju zaključenja braka u zabludi, poništenje braka može tražiti samobračni partner u
roku od jedne godine od saznanja za zabludu, ako su za to vrijeme bračni partneri živjeli
zajedno (član 40. Stav 2.)

4. RAZVOD BRAKA

Razvod braka jedan je od najčešćih načina prestanka braka.Tužba za razvod braka podnosi se
općinskom sudu na čijem području su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.
4
Razvod braka nesumnjivo spada u red izuzetno značajnih društvenih problema.
Sasvim je očigledna tendencija, u svjetskim razmjerima, porasta broja razvedenih brakova.
Radi se o zakonomjernoj pojavi koja prati ekonomski progres, urbanizaciju, veliku
pokretljivost stanovništva. Za sve veći broj ljudi radikalno se mijenjaju uvjeti života, a
zajedno s tim i njihove navike, shvatanja i želje, što logičnone može ostati bez posljedica na
porodične, a posebno na bračne odnose. Sa stavljanjemnaglasaka na indvidualnost i lične
slobode, mijenjaju se i pretpostavke stabilsnotibračnih zajednica

Razvod braka je način prestanka punovažnog braka sa života bračnih partneraiz uzroka i na
način predviđen zakonom. Uzroci za razvod braka nastaju nakonzaključenja „braka, u toku
zajedničkog života. To su činjenice i okolnosti koje moguporemetiti bračne odnose i dovesti
do nepodnošljivosti zajedničkog života. Brak semože razvesti samo na zahtijev bračnih
partnera. U slučaju ništavosti braka, krug ovlaštenika za poništenje braka je širi. Osim bračnih
partnera, to mogu biti lica saneposrednim pravima interesom, ali i organ starateljstva,
4
http://www.centar-za-
mir.hr/uploads/dokumenti/prirucnici/Obiteljsko_pravo_razvod_braka_roditeljska_skrb_uzdrzavanje.pdf

7
u opčem interesu.Poništenje je jači osnov za prestanak braka nego razvod braka.
Stoga, akoistovremeno postoje i uzrok za poništenje i razvod braka, brak će se poništiti.
Možese čak, poništiti i brak koji je već razveden.

Brak se može razvesti samo za života bračnih partnera. Smrt je prirodni načinprestanka braka.
Samo bračni partneri mogu podnijeti zahtijev za razvod braka, anjihovi nasljednici samo
mogu nastaviti započeti postupak radi utvrđivanja da li jezahtijev za razvod osnovan (član
290. Stav 2.). U slučaju kada se utvrdi njegova osnovanost, de facto nastupaju pravne
posljedice razvoda braka, mada sud ne donosiodluku o razvodu. Bračni partner gubi pravo
nasljeđivanja prema zaostavštini umrlogbračnog partnera.

Brak se može razvesti samo iz uzroka predviđenih zakonom. Sigurno je dabrak predstavlja
najintimiju sferu čovjekovog života, ali je on i značajna društvena institucija. Stoga, kao što
za zaključivanje braka zakon predviđa uvjete koji morajubiti ispunjeni, tako se isamo u
slučaju postojanja zakonom predviđenihbrakorazvodnih uzroka brak može razvesti.

Brak se razvodi pred nadležnim organomu postupku koji je propisan zakonom. Na taj
postupak se primjenjuju procesnapravila predviđena Porodičnim zakonom (članovi 287-294.),
ali i pravila Zakona iparničnom postupku.5

4.1 OSNOVNI SISTEMI RAZVODA BRAKA U SAVREMENOM

ZAKONODAVSTVU

Kada je riječ o sistemima razvoda braka, u literaturi se uglavnom navodesistemi potpune

zabrane i potpune slobode razvoda braka, te sistem krivice, mješovitisistem i sistem teške
poremećemnosti bračnih odnosa, odnosno sistem razvodabraka kao lijeka. Istina, sistem
zabrane braka i sistem potpune slobode razvoda brakasu, uglavnom, modificirani ili potpuno
napušteni.

4.1.1 Sistem zabrane razvoda braka

Iz shvatanja kanonskog prava o braku kao ustavni božanskog prava, o brakukao sakramentu,
proizašlo je shvatanje o nerazrješivosti braka. Stoga se uzakonodavstvima koja su
se temeljila na kanonskom pravu vrlo dugo zadržalakoncepcija o zabrani razvoda braka.
5
Ibidem str. 100.

8
Sve do druge polovine dvadesetog stoljeća to jebilo rješenje zakonodavstva Italije, Španije,
Brazila i niza država Južne Amerike.Najduže se zabrana razvoda braka zadržala u Irskoj . Tek
na referendumu 1995.Godine stanovništvo se odlučuje na uvođenje razvoda braka. Da bi se
apsurdne situacije de facto mrtvih brakova, koji nisu imala nikakve šanse za
nastavakzajednice života, u kanonskom pravo je uvedena rastava od stola i postelje, kao
načinfaktičkog prekida braka. Na ovaj način se istina, brak ne okončava ali se daje
pravosupružnicima da žive odvojeno, bez mogućnosti da zaključe novi brak. I danas učitavom
nizu evropskih zemalja, pored instituta razvoda braka egzistira i rastavabraka kao relik
sistema o nerazješivosti braka.

4.1.2 Sistem potpune slobode razvoda braka

U literaturi se uglavom ističe da je sistem potpune slobode razvoda braka zastupljen u

zemljama primjene šerijatskog prava. Ističe se da je volja supruga, bilo zajednička bilo samo
jednog od njih, odlućujuča kada je u pitanju razvod braka. Jedino surpuzi cijene opravdanost
daljnjegostajanja u braku. Isključenje su bilo kakve ingerencije države u ovoj sferi odnosa, jer
bi to značilo atak na lične slobode i najintimiju sferu čovjekovog života. Negativne strane
ovog sistema, te mogućnosti zloupotreba, nametnulo je potrebu uvođenja mjera kojim bi se
spriječilo izigravanje cilja braka.6

4.1.3 Sistem sankcije

Da bi se ublažilo strogo shvatanje nerazrješivosti braka, većina građanskihkodifikacija

prihvata teoriju o razvodu kao sankciji. Prema ovom shvatanju razvodbraka je sankcija za
prekšioca bračnih dužnosti, sankcija za njegova skrivljenja inedopuštena ponašanja (npr.
Preljuba, rađanje o glavi, zlostavljanje, zlonamjerno ineopravdano napuštanje bračnog
partnera). Ova koncepcija bila je zastupljenja uzakonodavstu Francuske, Belgije,
Holandije, Engleske, Danske. U savremenompravu ovaj sistem je gotovo napušten.

4.1.4 Mješoviti sistem razvoda braka

U savremenom pravu zemalja EZ uglavnom je prihvaćen tzv. Mješovitisistem razvoda

braka, po kojem se razvod braka smatra i kao sankcija za prekšaj bračnih dužnosti, ali i kao

6
Mehmed B., „Porodično pravo, Narodna knjiga, Beograd, str. 91.

9
posljedica brakorazvodnih uzroka koji se temelje naslučajnoj nesreći jednog bračnog
partnera (nestalost, nesposobnost za rasuđivanje). Uovom sistemu realizirano je i shvatanje da
razvod braka predstavlja lijek u situacijiteško poremečenih i nepodnošljivih odnosa u braku,
bez obzira na vrstu i prirodubrakorazvodnog uzroka.

Tako, brak će se razvesti ako je izgubio smisao i svrhu svoga postojanja kada jepostao teška
zajednica i za bračne partnere i za njihovu djecu. Dakle, u mješovitomsistemu razvoda braka
postoje brakorazvodni uzroci koji se temelje na krivici bračnihpartnera, ali i oni koji kod kojih
se poremećenost bračnih odnosa ne može staviti unjihovu krivicu.

To je bila koncepcija većine građanskih kodifikacija XIX stoljeća, koje su prihvatileovaj

sistem (Francuske, Belgije, Holandije, Engleske, Danke, Švicarske i druge).

4.1.5 Sistem poremećenosti bračnih odnosa

Sistem poremećenosti bračnih odnosa ili sistem razvoda lijeka je sistem kojidominira u
savremenom pravu. Za ovaj sistem relevantno je stanje teške i trajneporemečenosti bračnih
odnosa, bez obzira da li je do takvog stanja došlo usljedskrivljenog ili neskrivljenog
ponašanja bračnih partnera.

Na taj način je omogućen razvod braka koji je izgubio svoju svrhu i smisao,koji je postao
teška, poremećena i nepodnošljiva zajednica za bračne partnere injihovu djecu. Krivica za
nestali poremećaj potpuno je irelevantna. U novije vrijemesistem razvoda braka kao lijeka
prihvačen je u pravu Njemačke i Holandije. ReformaBrakorazvodnog sistema u Njemačkoj
imala je za posljedicu prihvatanje čistogsistema razvoda kao lijeka. Osnovni i jedini
brakorazvodni uzrok je raspad, odnosnopropast bračne zajednice. „Raspad braka se
pretpostavlja kad je život bračnihpartnera u raspadu i pretpostavka je da se više neće
nastaviti“.

Zakonodavac je zamjenio princip krivice principom poremećenosti, jer uvečini slučajeva ni

bračni partneri ni sud nisu u stanju sve uzroke poremećenostiutvrditi i pravilo procjeniti
njihovu težinu za propast braka.

10
5. ZAKLJUČAK

Normama bračnog prava prvenstveno se propisuju pretpostavke te postupak

zasklapanja braka, ali i za njegov prestanak, kao i odnosi u braku i u vezi s brakom(osobna
imovinska prava i dužnosti bračnih drugova), te pravne posljedice prestankabraka. Uz tužbu
za razvod braka prilaže se vjenčani list te rodni listovi zajedničkedjece.

Razvod braka tužbom može zahtijevati bilo koji bračni drug, a oba bračnadruga
sporazumnim zahtjevom. Važno je napomenuti da muž nema pravo na tužbuza razvod braka
za vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši godinudana života. Kada se razvod
braka pokreće tužbom ili sporazumnim zahtjevom abračni drugovi imaju zajedničku
maloljetnu ili posvojenu djecu, potrebno je provestipostupak posredovanja odnosno postupak
„mirenja“ na kojem će bračni drugovipokušati ukloniti bračne nesuglasice.

11
6. LITERATURA

1. Nerimana T., Suzana B., „BRAČNO PRAVO“ Pravni fakultet univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2007.

2. Mehmed B., „Porodično pravo, Narodna knjiga, Beograd

3. Wikipedia.com (Datum pristupa: 25.05.2017)

12