Professional Documents
Culture Documents
Difuzioni tok je količina vodene pare koja u jedinici vremena prođe kroz neku
konstrukciju zbog razlike u parcijalnim pritiscima vodene pare u vazduhu na suprotnim
stranama konstrukcije. Postoji analogija sa toplotnim tokom. Difuzioni tok najčešće po
smeru sledi toplotni tok i kreće se od toplije ka hladnijoj strani konstrukcije, tačnije je
reći sa područja većeg parcijalnog pritiska ka području sa manjim parcijalnim pritiskom.
Uobičajena oznaka za difuzioni tok je Φm, [kg/h] ili [g/h] «grčko slovo fi, nekada se čita i
ef, jedinica je kilogram ili gram po času».
Gustina difuzionog toka je definisana kao količina vodene pare koja prođe u jedinici
vremena upravno kroz jedinicu površine neke konstrukcije.
Uobičajena je oznaka g, [kg/m²h] ili [g/m²h] «ge, jedinica je kilogram ili gram po metru
kvadratnom čas».
gde su:
pi i pe- parcijalni pritisci vodene pare na obe strane građevinskog elementa, kPa
«kilopaskal»;
βi i βe «beta» – koeficijent prelaza vodene pare, kg/m2hkPa «kilogram po metru
kvadratnom času kilopaskala»;
dj – debljine slojeva materijala, m;
μj – koeficijent otpora difuziji.
Pojedini materijali zbog svoje strukture (broj, veličina i raspored pora u materijalu) se
različito suprotstavljaju kretanju vodene pare. Da bi se mogle upoređivati karakteristike
materijala s obzirom na suprotstavljanje difuzionom toku uveden je pojam
paropropusnosti.
Definisan je kao vrednost koja pokazuje koliko je puta veći otpor nekog materijala
difuznom prolazu vodene pare, od otpora sloja vazduha iste debljine, kod iste
temperature. Oznaka za paropropusnost je μ «grčko slovo mi» i pedstavlja
neimenovan broj.