PREDGOVOR

Arhivi su ustanove u kojima se čuva arhivska građa, kao vrijedno pisano kulturno
naslijeđe društva, države i pojedinca. Suština i struktura arhivske građe se mijenjala kroz
prošlost, počev od prvih pisanih tragova, preko zanimljivih srednjovjekovnih zapisa u
vidu povelja, do savremenih zapisa nastalih na različitim nosačima informacija. Bez
razlike u kojem je vremenu i na kojem nosaču nastala, arhivska građa ima nezamjenjivu
vrijednost da svjedoči o ljudima, događajima, procesima i pojavama iz prošlosti. No,
kako bi tu svoju funkciju imala, arhivsku građu je neophodno sačuvati. U ranijim
periodima ovo važno pisano naslijeđe čuvalo se kod stvaralaca, bez jasno utvrđenog
sistema brige o istom. Tek od Francuske revolucije potkraj XVIII stoljeća započela je
institucionalna briga o arhivskoj građi. Nažalost, u Bosni i Hercegovini prve arhivske
ustanove osnovane su tek nakon Drugog svjetskog rata sa zadatkom da zaštite,
prikupljaju, obrađuju, čuvaju i pripremaju za korištenje arhivsku građu u naučne, kulturne
i druge svrhe.
Osnivanjem arhivskih ustanova i donošenjem arhivskog zakonodavstva, briga o
arhivskoj građi dobila je obavezujući karakter. To je doprinijelo da se ista sačuva u
većem obimu, te da njena funkcija za naučne, kulturne i upravne potrebe bude sve
važnija. Međutim, i pored institucionalizacije arhivske djelatnosti značajne količine
arhivske građe ostale su izvan nadležnosti arhivskih ustanova i čija sudbina ovisi, kako
od samih stvaralaca tako i od pojedinaca. Osim toga, ubrzani tehnološki razvoj uslovio je
nastanak arhivske građe u većem obimu i na različitim nosačima, što je nametnulo
potrebu arhivskoj struci i društvu da tragaju za efikasnijim rješenjima kako bi se arhivski
zapisi koji nastaju učinili izvjesnim i korisnijim. Zahvaljujući tome, danas su arhivi važne
baze podataka i nezamjenljivi informacioni centri neophodni društvu i državi. No, da bi
isti bili u potpunoj funkciji, pored zaštite arhivske građe, njene obrade, jednako je važno
izraditi dobra naučno-obavještajna sredstva kao pomagala za njeno jednostavnije
korištenje.
Važno naučno-obavještajno sredstvo u arhivima su vodiči. Oni predstavljaju
specifikaciju arhivskih fondova i zbirki arhiva sa najvažnijim podacima i
karakteristikama o svakom fondu i zbirci, s ciljem jednostavnijeg upoznavanja sa istim
od strane korisnika. Iz tog razloga, arhivi drže iznimno važnim izradu vodiča arhivskih
fondova i zbirki. Zbog dinamičnosti arhivske djelatnosti koja se odnosi na promjene
stanja arhivskih fondova i zbirki, posao izrade vodiča u prosjeku se radi svakih deset
godina. Arhiv Tuzlanskog kantona je u svojoj šesdesetpetogodišnjoj historiji u pet
navrata izdavao vodiče i pravio specifikaciju svojih fondova i zbirki. Osim pet štampanih
izdanja, Arhiv TK je uradio i prezentirao javnosti i elektronski Vodič 2015. godine, koji
je kao takav dostupan na veb stranici Arhiva Tuzlanskog kantona. Prvi put, davne 1979.
godine, kada i nije imao značajan broj fondova i zbirki. Drugi put u zajedničkom projektu
1981. godine Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ – Arhivski fondovi i zbirke u arhivima i
arhivskim odjeljenjima u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini. Treći po redu
Vodič Regionalnog arhiva u Tuzli, kao samostalna publikacija izašao je 1989. godine, u
izdanju Regionalnog Arhiva Tuzla, čiji je autor mr. Azem Kožar. Četvrti po redu popis
arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona urađen je 2005. godine, u sklopu

1
monografije Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954–2004, čiji su autori Nermana Hodžić i
mr. Izet Šabotić.
U periodu od 2005. godine do 2012. godine, u Arhiv Tuzlanskog kantona je preuzet
veliki broj iznimno značajnih arhivskih fondova i zbirki. Shodno tome, iskazana je
potreba za izdavanjem Vodiča kojim bi bili obuhvaćeni svi fondovi i zbirke koji su
preuzeti zaključno sa 2012. godinom. Takvu odgovornost je preuzela grupa autora,
arhivskih stručnjaka koji su na navedenom poslu zajedno sa drugim saradnicima
kontinuirano radili više od dvije godine. Tako je, 2012. godine publikovan peti po redu
Vodič kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona, autora: Nermane
Hodžić, Izeta Šabotića i Selme Isić. Možemo kazati da on u neku ruku predstavlja
značajnu nadgradnju ranijih vodiča, sa velikim brojem novih podataka, kako za nove
fondove i zbirke tako i za one koji su opisani u prethodnim vodičima. Ono što čini
posebno važnim ovako pripremljen Vodič su elementi opisa najvažnijih karakteristika
fondova i zbirki urađenih jednoobrazno, na standardiziran način, prema utvrđenoj
metodologiji, služeći se iskustvima kolega arhivista iz okruženja.
Budući da je Arhiv Tuzlanskog kantona i nakon 2012. godine nastavio sa
nesmanjenim intenzitetom preuzimati značajne i brojne arhivske fondove i zbirke, to se
ukazala potreba da se već 2015. godine uradi novi presjek arhiviranih fondova i zbirki,
kako bi korisnici imali dostupne informacije o istim. Stoga je odlučeno da se novi Vodič
uradi u elektronskoj formi i da se prezentuje korisnicima usluga, putem veb stranice
Arhiva Tuzlanskog kantona. Tako je i urađeno, te je 2016. godine urađen i u elektronskoj
formi prezentiran Vodič kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona, u
kojem su obuhvaćeni pohranjeni arhivski fondovi i zbirke zaključno sa 2015. godinom.
Vodič je urađen s presjekom stanja arhivskih fondova i zbirki sa 31. 12. 2015. godine i
tretira oko 420 opisanih arhivskih fondova i zbirki, predstavljenih po oblastima na koje se
odnose. Fondovi i zbirke su arhivistički jasno označeni, sa jasnim elementima opisa
svakog arhivskog fonda i zbirke.
Ažuriranje i unos novih preuzetih arhivskih fondova i zbirki, nakon 2015. godine
nastavljen je u kontinuitetu. Godine, 2019. Arhiv Tuzlanskog kantona je obilježio 65
uspješnih godina rada i postojanja. Stoga se javila ideja, ali i potreba da se uradi novi
Vodič, koji bi obuhvatio sve, do tada preuzete arhivske fondove i zbirke u Arhiv
Tuzlanskog kantona, od njegovog osnivanja, 1954, pa do 2019. godine, odnosno punih 65
godina rada i djelovanja Arhiva Tuzlanskog kantona. Stoga je pred nama Vodič kroz
arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona 1954.-2019. godine, u kojem je
obuhvaćeno ukupno 500 arhivskih fodnova, te 35 arhivskih zbirki. Budući da je kod
pripreme i publikovanja ovog Vodiča primijenjena ista metodologija rada, ovaj novi
Vodič ustvari predstavlja drugo, dopunjeno izdanje Vodiča publikovanog 2012. godine.
Urađeno je uputstvo o korištenju Vodiča, te abecedni registar fondova i zbirki
kako bi se jednostavnije predstavilo ovo pisano kulturno blago Arhiva budućim čitaocima
i korisnicima. Sve to je urađeno s ciljem da se ovim Vodičem dobije jedno pregledno
štivo o pisanoj kulturnoj baštini Arhiva Tuzlanskog kantona. Trudili smo se da sve ono
što je napisano u Vodiču bude prilagođeno, razumljivo i prihvatljivo za širi krug
korisnika Arhiva, ali i da po svojoj strukturi i sadržaju Vodič zadovolji kriterije
publikacije ove vrste. Vjerujemo da će ovaj novi Vodič, dati svoj doprinos stručnoj,
naučnoj, kulturnoj, ali i široj javnosti zainteresiranoj za istraživanje i korištenje arhivske
građe. Na taj način, vjerujemo, Vodič će dodatno afirmisati arhivsku građu, kao

2
neprocjenjivo pisano kulturno blago ali i arhivsku djelatnost na Tuzlanskom kantonu. U
skladu sa izazovima 21. stoljeća, predmetni Vodič će osim u štampanoj, biti dostupan
svim korisnicima i u elektronskoj formi, na veb stranici Arhiva Tuzlanskog kantona.

Prof. dr. Izet Šabotić