You are on page 1of 18

Udruženje za sistemsku porodičnu terapiju

i sistemska rešenja Srbije i Crne Gore

DISANJE
i
tehnike disanja

SEMINARSKI RAD

Mentor: Student:
Vlado Ilić Ljubinka Milanović

Beograd, oktobar 2009.


2

Sadržaj

1. Uvod

2. Fiziologija disanja

3. Prana i pranajama

4. Či

5. Svesno povezano disanje

6. Zaključak
3

Uvod

Ljudsko telo je celovit sistem sastavljen iz više manjih sistema, kao što
su sistem za varenje, respiratorni sistem, nervni sistem, limfni sistem,
krvni sistem i drugi.
Iako su njihove uloge i funkcije veoma različite, svi ovi sistemi su
međusobno tesno povezani čineći jedinstvenu celinu - fizički organizam.
Osim fizičkog, čovek poseduje i "psihički organizam" koji je po
ezoteričnim učenjima takođe sastavljen iz više komponenti, kao što su
"astralno telo", "mentalno telo" ili "duhovno telo". Preovlađujući
savremeni pogled na svet, nastao poglavito pod uticajem pozitivističke
nauke, čoveka posmatra kao spoj fizičke i psihičke komponente.
I dok ezoterijske doktrine, a posebno istočnjački filozofski sistemi,
fizičku i psihičku komponentu ljudskog bića tretiraju kao neodvojive
delove jedne celine, slkovito rečeno kao dlan i nadlanicu iste šake, u
zapadnom svetonazoru svest o tesnoj povezanosti ova dva sistema nije
toliko razvijena te su oni doskora smatrani za povezana, ali ipak jasno
razgraničena područja. Taj stav naročito je došao do izražaja u medicini,
koja je oštro odvojila lečenje psihe od lečenja tela pa je čak, zahvaljući
svom racionalnom, pozitivističkom usmerenju, i lečenje samog tela
izdelila u niz odvojenih specijalnosti (recimo, bubrege leče čak dve vrste
specijalista), na taj način u dobroj meri gubeći iz vida celinu.
U novije vreme, međutim, i zapadna medicina postepeno menja ovaj kruti
stav, uviđajući u sve većoj meri tesnu povezanost psihičkih i fizičkih
oboljenja i poremećaja, a naročito otkrivajući psihičke uzroke iza sve
većeg broja fizičkih bolesti tako da je lista takozvanih psiho-somatskih
oboljenja sve duža. Pozitivnim promenama u ovom pravcu u velikoj meri
doprinosi dokazana efikasnost takozvanih alternativnih medicinskih
metoda, naročito onih sa Istoka, među kojima dominira kineska
akupunktura, čije su teorije većinom utemeljene na aksiomu o
nedeljivosti psihičkog i fizičkog bića čoveka. Stičući sve veće pravo
4

građanstva u okvirima savremenog lečenja i postepeno postajući sastavni


deo oficijalne medicine, ovi metodi veoma utiču na produbljivanje svesti
o tesnoj povezanosti tela i psihe.
Povezanost telesnih i psihičkih funkcija najvidljivija je kod disanja, što se
može zapaziti i u svakodnevnom životu. Uznemirenog čoveka najlakše je
prepoznati po ubrzanom disanju, dok je sa druge strane smireno stanje
psihe povezano sa mirnim, ravnomernim disanjem. Štaviše, majka
instinktivno prati zdravlje svoje bebe prema tome kako ona diše.
Sa druge strane, disanje je najosnovnija fiziološka funkcija. Energiju
potrebnu za život čovek unosi putem vazduha vode i hrane. No, hrana i
voda bili bi u tom pogledu potpuno bezvredni bez kiseonika, bez kojeg se
ne mogi odvijati metabolički procesi u organizmu, a koji se unosi
disanjem. Pri tom je poznato da bez hrane čovek može da preživi i više
nedelja, bez vode više dana ali bez kiseonika jedva nekoliko minuta, što
je činjenica koja još više ističe disanje kao primarni i najneophodniji
fiziološki mehanizam. Osim toga, poremećaji u funkcijama vitalnih
organa, kao što su pluća i srce, vrlo direktno se odražavaju u
poremećajima disanja.
No, po ezoterijskim učenjima, naročito onim sa Istoka, disanje je i
mnogo više od toga. Po njima, ono što se na Zapadu smatra normalnim,
zdravim disanjem ni izbliza nije ono najbolje što ovaj proces može da
omogući čoveku, jer od disanja ne samo da zavise normalno fizičko i
mentalno zdravlje, već je ono kadro da čoveku posluži i kao svojevrsno
sredstvo samousavršavanja pa čak i da ga povede u svet duhovnosti.
Pojedine prakse, od kojih su neke postale sastavni deo savremenih
psihoterapijskih postupaka i takozvanih netoda samopoboljšanja izgleda
da potvrđuju ovaj stav.
5

Fizologija disanja

Život započinje prvim udisajem a završava se izdisajem. Sva živa bića na


planeti Zemlji da bi živela moraju da dišu. Na izvestan način, diše i mrtva
priroda.
Disanje je spontani, ritmički mehanički proces koji se odvija neprekidno
i nesvesno, izuzev kod poremećaja svesti. To je kretanje vazduha iz
spoljne sredine u pluća i obrnuto. Kretanje vazduha nastaje kontrakcijom
i relaksacijom mišića u plućima. Disanje omogućuje unošenje u
organizam i potrošnju kiseonika i oslobađanje ugljen dioksida. Cilj tog
procesa je stvaranje i oslobađanje energije potrebne za život. Kiseonik se
procesom difuzije preko alveola, hemoglobina i plazme krvi prenosi do
tkiva, a zatim u ćelije u kojima se obavlja aerobni proces. Razmena
gasova tj. unošenje kiseonika i izbacivanje ugljen dioksida odvija se
istovremeno.
Elementi disanja su:
• spoljašnje disanje
• unutrašnje disanje i
• regulacija disanja
Spoljašnje disanje je unošenje vazduha iz spoljne sredine u pluća.
Sastoji se od aktivne faze - udisaja i pasivne faze - izdisaja. U aktivnoj
fazi, udisaju, zid grdunog koša se širi, dijafragma se spušta naniže i
zapremina pluća se povećava što u njime stvara područje nižeg pritiska
pa, budući da je spoljni pritisak veći, vazduh prodire u puća. U pasivnoj
fazi, izdisaju, dijafragma se podiže naviše, a zid grudnog koša se sužava,
što unutar pluća dovodi do povećanja pritiska koji izbacuje vazduh u
atmosferu.
Kiseonik iz udahnutog vazduha u plućnim alveolama difuzijom prelazi u
krvotok, a istovremeno ugljen dioksid difuzijom iz venske krvi prelazi u
alveole odakle sa izdahnutim vazduhom napušta pluća.
6

Prosečan broj disajnih ciklusa u minuti je 12, a zapremina jednog udisaja


oko 500 ml pa je prosečna količina vazduha koji u jednom minutu prođe
kroz pluća oko šest litara.
Unutrašnje disanje je disanje na nivou tkiva i ćelija. Ono obuhvata
unošenje putem arterijskog krvotoka kiseonika, vezanog labavom vezom
za hemoglobin, i izbacivanje ugljen dioksida putem venskog krvotoka.
Ovaj mehanizam, poznat je kao metabolički proces. Metabolički proces u
ćelijama pretvara molekule glukoze u upotrebnu hemijsku energiju
potrebnu za osnovno funkcionisanje tela tj. života.
Regulacija disanja - Centar za disanje nalazi se u produženoj moždini i
ponsu. Iz ovog centra neprekidno se emituju impulsi. Krajni cilj disanja je
održavanje određene koncentracije kiseonika, ugljen-dioksida i jona
vodonika u telesnoj tečnosti. Balans navedenih elemenata veoma utiče na
celokupno zdravlje organizma.
Sistem za disanje obuhvata:
- usno-nosni prolaz,
- ždrelo,
- grkljan,
- dušnik,
- bronhije, bronihiole, alveolarni duktus i alveple.
Funkcije disanja su:
- unos kiseonika u telo,
- izbacivanje ugljendioksida iz tela,
- regulacija telesne temperature,
- regulacija acido-bazne ravnoteže u telu.
7

Prana i pranajama

Prana
Na zapadu vlada prilična konfuzija u vezi sa tumačenjem ovog pojma.
Najčešći prevodi su "dah" i "disanje". Međutim, reč prana ima mnogo
šire značenje. Jogini pranu smatraju univerzalnom, kosmičkom
energijom koja se javlja u bezbroj vidova, nalazi se u svim oblicima
materije, od najgrubljeg minerala do najviše forme materije - čoveka.
Celo ljudsko telo, od pojedinih organa do sićušnih ćelija, pod kontrolom
je prane. Mada se nalazi u svim vidovima materije, ona ipak nije
materija. Ona je kosmička energija koja prožima i oživljava materiju. Mi
pranu apsorbujemo kroz vazduh koji dišemo, ali ona nije kiseonik, kroz
hranu koju jedemo i tečnost koju pijemo, ali ona se ne svodi na hemijske
supstance, već su svi ovi elementi posrednici kroz koje se prana prenosi.
Stari Indusi nas uče da je prana sveobuhvatna kosmička energija koja
ima bezbroj manifestacija i bezbroj vidova, kao što su gravitacija,
magnetizam, elektricitet, toplota, kretanje tela, energija misli i
emocionalna energija. U čovečijem telu, najveći akumulator prane je
manipura čakra, koja se nalazi u predelu pleksusa solarisa, dok je
najkoncentrisanija prana u ljudskom telu kundalini ili zmijska snaga,
smeštena u muladhari, osnovnoj ili korenskoj čakri koja leži na donjem
kraju kičme.
Po drevnom indijskom učenju, kundalini deluje na količinu telesne
energije i volje za život, odnosno na težnju za očuvanjem,
preživljavanjem i prizemljivanjem. Sa ovom čakrom povezano je sve
delovanje na zemaljskom nivou tj. odnos sa zemljom. Ako ona deluje
kako treba, čovek oseća snažnu volju za životom koja se odražava u
telesnoj snazi i odlučnom i vitalnom ponašanju. Ako je prva čakra
zatvorena ili blokirana, blokirana je i čovekova vitalnost pa se čini da
čovek nekako "nije tu". Javljaju se duševni i telesni umor, bezvoljnost,
strah, nedostatak samopouzdanja i brojni slični emotivni problemi.
8

Pranajama - kontrola disanja


Teorija jogina se zasniva na verovanju da postoji tesna veza između
disanja i koncentracije snage duha pri čemu je disanje nešto poput točka
zamajca mašine-tela. I kao što se u pravoj mašini točak zamajac pokreće
prvi, a zatim se taj pokret prenosi na sve finije i finije mehanizme dok
najzad i najfiniji i najsitniji mehanizmi u mašini ne počnu da rade, tako i
disanje predstavlja primarni pokret tela koji prenosi "pogonsku snagu" na
sve suptilnije telesne procese.
Za jogine, dakle, najvidljivija manifestacija prane u telu je upravo
disanje. Da bi se telo pokrenulo prvo mora da prodiše, a zatim se pokreću
i svi ostali suptilniji mehanizmi funkcionisanja tela. Drugim rečima, "U
našem telu, disanje je "svileni konac"; ako ga se dočepamo i ako naučimo
da ga kontrolišemo, mi ćemo zgrabiti laneni konac nervnih tokova, zatim
kanap naših misli i najzad konopac prane čijom ćemo kontrolom steći
slobodu."
Jogini nas uče: "Dahom prodiremo u telo, to nam omogućava da opažamo
suptilne snage, nervne tokove, koji prolaze kroz celo telo. Kada
postanemo kadri da ih opažamo i naučimo da ih osećamo, počećemo da
uspostavljamo kontrolu nad njima i zatim nad čitavim telom. Pošto ti
različiti nervni tokovi pokreću i duh, mi ćemo najzad dospeti u stanje u
kome ćemo savršeno vladati i telom i duhom te će i jedno i drugo postati
naše sluge. Znanje je moć. Mi možemo da steknemo tu moć. Pritom,
moramo da počnemo od početka, od pranajame, i da ovladamo pranom."
Kontrola daha je sredstvo za upražnjavanje pranajame. Ako se zaustavi
dah tj. dotok prane u telo obično se zaustavljaju i svi ostali procesi u
njemu. Ipak, tvrde jogini, postoje ljudi koji uspevaju da se tako istreniraju
da njihovo telo nastavlja da živi čak i pošto je kretanje pluća
zaustavljeno. Tako, postoje osobe koje mogu da danima ostanu zakopane
i da, uprkos tome, žive bez disanja.
Filozofija starih Indusa nam kaže da pranajama podrazumeva upravljanje
kretanjem pluća, a to kretanje je spojeno sa disanjem. Međutim, nije
disanje to što izaziva kretanje pluća, već naprotiv, to kretanje uzrokuje
disanje. Prana pokreće pluća, a to kretanje pluća uvlači, odnosno usisava
vazduh kao neka vrsta pumpe Stoga se pranajama ne sastoji u disanju,
već u kontroli te mišićne snage koja pokreće pluća. "Ta mišićna sila, koju
nervi prenose mišićima, odakle ona prelazi na pluća i pokreće ih na
određeni način, jeste prana koju učimo da kontrolišemo kroz
upražnjavanje pranajame. Kada ovladamo ovim delom prane, odmah
ćemo uvideti da, malo po malo, možemo da ovladamo i svim ostalim
njenim manifestacijama u telu."
9

Jogini dalje tvrde da nervni centar koji upravlja respiratornim sistemom,


kontroliše čitav sistem nervnih tokova. Stoga je, po učenju joge, prvi
korak ovladavanje kretanjem pluća, što čoveku omogućuje da postepeno
postane svestan suptilnih pokreta u telu. U običnom životu čovek je
uglavnom okrenut ka spolja pa samim tim gubi iz vida osećaj unutrašnjih
suptilnih pokreta. A, kada nauči da ih oseća, on će moći i da ih
kontroliše. Ti energetski tokovi prolaze kroz čitavo telo, donoseći život i
vitalnu snagu svakom njegovom delu, ali ih ljudi obično ne osećaju, pa ih
stoga nisu ni svesni. "Jogin nam kaže da možemo da naučimo da ih
osećamo. Ako ovladamo kretanjem pluća u toku dovoljno dugog
vremena, bićemo kadri da ovladamo suptilnijim pokretima u telu. "
Joga razlikuje tri vrste disanja :
1. Grudno disanje kod koga, pri udisaju, dolazi do podizanja grudnog
koša, ramena i ključne kosti, uvlačenja stomaka i podizanja dijafragme.
Prilikom grudnog disanja angažuje se pretežno gornji deo pluća, koji je
najmanji po zapremini, pa je kod ovakvog disanja ventilacija pluća
najmanja, a napor najveći. Štaviše, tvrdi se, da ovakav način disanja
prouzrokuje grub glas, razdražljivost i brzo zamaranje.
2. Trbušno disanje, koje se naziva i duboko disanje, u najvećoj meri
angažuje dijafragmu, bolje je od grudnog disanja, ali i ono samo
delimično puni pluća, jer njihov gornji deo ostaje neangažovan.
3. Pranično ili potpuno disanje je osnov celokupne pranajame. Ono
ispunjava vazduhom cela pluća, omogućuje apsorpciju maksimalne
količine kiseonika i najveću ventilaciju pluća, a napor pri disanju je
najmanji.
Evo nekih od osnovnih vežbi pranajame koje početnicima preporučuju
indijski učitelji.

Vežbe
"Nervni centar koji upravlja organima za disanje na neki način kontroliše
i ostale nerve; stoga je ritmičko disanje neophodno. Disanje kakvo obično
upražnjavamo, uopšte ne zaslužuje to ime; ono je vrlo nepravilno.
Prva stvar koju treba da naučimo jeste da dišemo na pravilan način -
- udisaj i izdisaj. To će uskladiti čitav sistem. Kada budemo upražnjavali
tu vežbu jedno izvesno vreme, možemo da počnemo da, uz disanje,
ponavljamo reč "om" ili neku drugu svetu reč. U Indiji, umesto da broje
jedan, dva i tako dalje, oni, za odmeravanje perioda udisaja i izdisaja,
koristimo izvesne simbolične reči. Pustimo izabranu reč da ritmički teče
unutra i napolje zajedno sa udisajem, odnosno izdisajem i primetićemo da
10

će celo telo postati ritmično. Tada ćemo naučiti šta je pravi odmor,tako će
se i najiscrpljeniji nervi opustiti i smiriti."
Sedite na stolicu potpuno prave kičme, bez oslanjanje leđima na naslon
stolice. Kičma vrat i glava treba da budu jednoj ravni. Premda nije srasla
za kičmu, kičmena moždina se ipak nalazi u njoj. Ako sedite nakrivo,
poremetićete kičmenu moždinu; pustite je da bude slobodna. Svaki put
kada sednete nakrivo i pokušate da meditirate, vi sebi činite nažao. Grudi,
vrat i glava, moraju se uvek držati u jednoj pravoj liniji. Počnite sa
laganim udisajem kroz nos u donji deo pluća, potiskujući trbuh napolje i
naniže; bez ikakvog prekida nastavite da udišete u srednji, a zatim u
gornji deo pluća ne dižući pri tom ramena. Ovakav udisaj tokom vežbanja
treba da se slije u jedan jedini ravnomeran pokret. Kada ste napunili pluća
vazduhom, zadržite ga nekoliko sekundi, a zatim ga lagano i ravnomerno
izdahnite.
Učitelji joge tvrde da se prvi učinak ove vežbe primećuje u promeni
izraza lica. Oštrina crta nestaje, a uz mirnoću misli, po licu se razliva
izraz smirenosti. Zatim dolazi lep glas. Posle nekog vremena
upražnjavanja opisane vežbe, preporučuje se prelazak na sledeću.
Polako napunite pluća vazduhom, kroz levu nozdrvu, i u isto vreme
koncentrišite svoj duh na idu, levi od dva nervna toka koji protiču kroz
kičmenu moždinu. Time, na neki način, šaljete taj nervni tok niz kičmeni
stub i njime pogađate bazičnu čakru koja se nalazi u osnovi kičme i koja
je sedište kundalini. Zatim taj tok zadržite tu izvesno vreme. Zamislite
potom da ga polako izvlačite, zajedno sa dahom, kroz pingalu, desni nervi
tok koji ide kroz kičmenu moždinu. Najzad ga polako izbacite kroz desnu
nozdrvu.
Ova vežba je prilično teška. Najlakši način je da desnu nozdrvu zatvorite
palcem, a onda polako udahnete kroz levu. Potom palcem i kažiprstom
zatvorite obe nozdrve i zamislite da taj tok šaljete na dole i njime
pogađate korensku čakru. Onda uklonite palac i pustite da dah izađe kroz
desnu nozdrvu, držeći drugu nozdrvu zatvorenu kažiprstom, a potom
zatvorite obe nozdrve, kao malopre. Indusi ovako dišu od detinjstva i
njihova pluća su naviknuta na takvo disanje. Za zapadnjake je ono
prilično teško. Najbolje je početi sa četiri sekunde, a kasnije produžavati
vreme. Udišite, dakle, četiri sekunde, zadržite dah šesnaest sekundi, a
zatim izdišite osam sekundi. To čini jednu pranajamu. U isto vreme,
usredsredite svoj duh na bazičnu čakru u korenu kičme. Imaginacija će
vam biti od velike pomoći.
"Ovu vežbu u kojoj zadržavate dah u plućima ne smete da upražnjavate
previše. Radite je u prvo vreme samo četiri puta ujutru i četiri puta uveče.
Zatim ćete moći da polako povećavate vreme i broj ponavljanja. Posle
11

izvesnog vremena, primetićete da ste sposobni za to i da uživate u tome.


Tako, vrlo pažljivo i oprezno, kada osetite da ste sposobni za to,
povećajte broj ciklusa sa četiri na šest. Ova vežba može da vam naškodi
ako je radite nepravilno."
Treća vežba sastoji se u tome da polako udahnete vazduh i onda ga
odmah izdahnete, takođe polako, a zatim sasvim zaustavite dah, koristeći
iste periode kao u prethodnoj vežbi. Jedina razlika je u tome što u
prethodnoj vežbi dah zadržavate unutra, a u ovoj su vam pluća prazna,
što je lakše.
"Od tri postupka kontrole disanja, koja su opisana, prvi i poslednji nisu ni
teški ni opasni. Što više upražnjavate prvi, bićete mirniji. Dok dišete,
ponavljajte Om. Vežbu ćete moći da radite čak i dok sedite na poslu. To
će vam veoma koristiti. Ako vežbate naporno, jednoga dana kundalini će
se probuditi. Oni koji vežbaju jednom ili dva puta dnevno steći će izvesnu
mirnoću duha i tela i lep glas. Kundalini će se probuditi samo kod onih
koji idu dalje. Tada će čitava priroda početi da se preobražava i vrata
spoznaje će se otvoriti. Više vam neće biti potrebno da znanje tražite u
knjigama; vaš sopstveni duh postaće vaša knjiga, koja sadrži beskonačno
znanje."
12

ČI

Po istočnjačkim ezoterijskim učenjima, cela Vasiona prožeta je


ogromnoim energetskim poljem koje Kinezi nazivaju či.
Vekovnim posmatranjem prirode i čoveka i njihovog međusobnog
odnosa, kao i kroz intuitivne i nadsvesne spoznaje, drevni mudraci
Dalekog Istoka došli su do zaključka, da čovek svojim fizičkim
postojanjem zauzima samo mali deo prostora koji se zove univerzum, ali
da je čovek u celini zapravo istovetan sa univerzuzmom, odnosno da
predstavlja njegov minijaturni odraz pa za čoveka često koriste izraz
"univerzum u malom". Na Zapadu ova ideja došla je do izražaja kroz
koncept makrokosmos-mikrokosmos (univerzum-čovek). Po tim
teorijama, veliki ili spoljašni Univerzum poseduje neograničenu energiju.
Kao integralni deo te jedinstvene celine, čovek može da koristi ovu
energiju pod uslovom da spozna složene veze kojima je sa njom povezan
i zakonitosti koje tim vezama vladaju. Iz tog poznavanja, na Istoku su
nastale discipline čije praktikovanje čoveku omogućuje usklađivanje sa
Univerzumom i korišćenje njegovih beskrajnih rezervoara energije.
Preduslov za to usklađivanje sa Makrokosmosom jeste da čovek najpre
nauči da upravlja Mikrosmosom, odnosno svojim sopstvenim latentnim
potencijalima.
Tako su Stari Kinezi, polazeći od osnovne teze da su i Makrokosmos i
Mikrokosmos utemeljeni u istoj energiji - či - osmislili razne metode čiji
je cilj da se količina energije u telu poveća, a kojima je zajednička osnova
disanje. Po njima, pomoću kontrole udisaja (jin) i izdisaja (jang) čovek u
telo unosi či iz spoljne sredine i skladišti ga tan tijenu, centru či energije u
ljudskom telu. Na Zapadu najpoznatije tehnike tog tipa su či gong i tai či
čuan čijim se praktikovanjem može steći veština praćenja tokova čija i
ravnoomerno napajanje celog tela životnom energijom, što obezbeđuje
ne samo fizičko, emotivno i mentalno zdravlje, već i proširenje svesnosti
o čoveku i o celokupnoj vasioni, odnosno ono što bismo mogli nazvati
duhovni razvoj.
13

PREPORAĐANJE (REBIRTHING) ILI


KUNDALINI JOGA ZAPADA

Preporađanje ili svesno povezano disanje je metod fizičkog, mentalnog i


emocionalnog lečenja i, što je još značajnije, metod fizičkog mentalnog,
emocionalnog i spiritualnog razvoja. On je jednostavan i neverevatno
efikasan.
Preporađanje je, sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, otkrio i
usavršio Leonard Or, u San Francisku, a tehnika se veoma brzo raširila po
svetu. Danas se sa sigurnošću zna da ona utiče na dva bitna procesa:
1. na brzinu kojom telo izgrađuje i održava zdravo tkivo, sposobno za
optimalno obavljanje funkcija i
2. na brzinu kojom se eliminišu raspadni produkti metabolizma iz ćelija i
telesnih tečnosti.
Čovekovo zdravlje i vitalnost zavise od efikasnosti anabolizma i
katabolizma, izgradnje i razgradnje tkiva, pri čemu je vitalnost organizma
tesno povezana sa brzinom eliminacije štetnih i nepotrebnih materija.
Ljudsko telo ima urođenu sposobnost samoodržavanja i samočišćenja, ali
je u današnjim uslovima života, osim štetnim nusproizvodima
metabolizma, dodatno opterećeno i supstancama za koje nije stvoreno,
kao što su alkohol, nikotin, kofein, hemijski dodaci hrani, industrijski i
drugi zagađivači iz hrane, vode i atmosfere. Kada se telo ne oslobađa
štetnih produkata metabolizma i unetih toksina istom brzinom kojom oni
nastaju ili se unose u telo, toksične supstance se gomilaju u telu, ometaju
njegovo funkcionisanje i, posle nekog vremena, nastaje bolest, a jedna od
posledica ovakve situacije je i prerano starenje. Sa druge strane, ako se
organizmu pruže valjane materije za izgradnju tkiva i energetsku
potrošnju i ako mu se omogući redovna, brza i potpuna eliminacija štetnih
i otpadnih materija, stvaraju se uslovi za dobro zdravlje i odlaganje
starosti.
U procesu uklanjanja raspadnih produkata metabolizma, koji nastaju u
ćelijama i tečnostima tela, kao i unetih toksičnih materija, najvažniju
ulogu ima disanje. Mnogi ljudi se iznenade kada saznaju da se najveći
deo štetnih produkata metabolizma izbaci iz tela upravo preko disanja.
14

Naime, preko defekacije (izmeta) izbaci se samo 3%, preko mokrenja


7%, preko kože 20 %, a ostalih 70% štetnih sastojaka izbacuje se di-
sanjem.
Kada se ova činjenica ima u vidu, postaje jasno da je pravilno disanje
izuzetno važno za normalno funkcionisanje organizma i za njegovo
zdravlje. A pošto, na žalost, većina savremenih ljudi ne diše dovoljno
pravilno, mnogi terapijski sistemi, naročito oni alternativni, koriste
određene tehnike disanja u terapijske svrhe, pa i savremena zapadna
medicina u svoje metode uključuje izvesne tehnike disanja (npr. vežbe
disanja za porodilje), a primenjuju se u i defektologiji, na primer u
logopediji u okviru metoda ispravljanja govornih mana.
Sa druge strane tesna povezanost disanja sa psihičkim procesima i uopšte
stanjem psihe uslovljava da se tehnike kontrole disanja koriste u brojnim
tradicionalnim, ali i savremenim sistemima psihičkog i duhovnog razvoja.
Jedan od njih je i metod preporađanja ili svesnog povezanog disanja.
Izraz ''SVESNO POVEZANO DISANJE" mnogo tačnije opisuje ovaj
postupak nego izraz "PREPORAĐANJE". Ovaj drugi naziv, pod kojim je
tehnika poznatija, zadržan je isključivo iz istorijskih razloga. Naime,
Leonard Or i njegovi saradnici u prvo vreme su ovaj metod disanja
praktikovali u velikim kacama sa vodom ili u malim bazenima. Pri tom su
disali kroz disaljku nalik na disaljku koju koriste podvodni ribolovci.
Voda je bila zagrejana do temperature ljudskog tela, a položaj tela u vodi
prilikom disanja podsećao je na položaj deteta u majčinoj utrobi,
takozvani fetalni položaj. Sve to, uz svesno povezano disanje, dovodilo je
kod mnogih praktičara do buđenja potisnutih sećanja na sopstveno
rođenje. Čovek bi posle izvesnog broja seansi imao doživljaj,
"oslobađanja disanja", uz sećanja na svoje rođenje i veoma snažan
doživljaj da je ponovo rođen. Tako se ustalio termin preporađanje.
Kasnije je kaca sa toplom vodom napuštena, jer se isti pa čak i bolji
rezultati postižu "suvim" preporađanjem.
Seansa preporađanja odvija se u zamračenoj ili blago osvetljenoj sobi.
Klijent leži na krevetu, dušeku ili prostirci, odeven u široku, udobnu
odeću. Pokraj klijenta sedi trener ili preporoditelj koji kontroliše proces.
Tokom jedne seanse klijent diše od 45 minuta do sat i po.
Klijent treba da ima 10 do 20 seansi sa iskusnim preporoditeljem pre
nego što pokuša da samog sebe preporodi. Taj postupak se naziva samo-
proporađanje.
Iskusan preporoditelj je neophodan, jer se tokom seanse preporađanja
javljaju brojni fenomeni, često dramatični, čudni ili zastrašujući. Tako su
česta snažna emocionalna pražnjenja i osvešćivanje "zaboravljenih"
15

sadržaja, a kod početnika nije retka ni pojava mišićnih grčeva u udovima.


Preporoditelj tada pruža klijentu neophodnu emocionalnu podršku i
sigurnost. Stoga se, tokom seanse, između preporoditelja i klijenta stvara
izuzetno dubok i prisan emocionalni odnos, a često i telepatski kontakt.
Osim pojedinačno, kada preporoditelj radi sa jednim klijentom,
preporađanje može da se radi i grupno pri čemu se tokom seanse razvija
psihička energija znatno veća nego u individualnoj seansi. Postoje dva
načina grupnog rada. Jedan je da iskusan preporoditelj istovremeno radi
sa grupom klijenata, a drugi da se grupa podeli na aktivne i pasivne
učesnike koji rade u parovima tako što aktivni klijenti rade tehniku
preporađanja, a pasivni im daju emocionalnu podršku, odnosno
preuzimaju ulogu preporoditelja
U toku preporađanja kod početnika ponekad dolazi do hiperventilacije.
Razlog je to što svesno povezano disanje izaziva javljanje potisnutih
neprijatnih psihičkih sadržaja, naročito emocija, pa klijenti iz straha
forsiraju izdisaj, a forsirano izdisanje izaziva hiperventilaciju. No, ova
neprijatna pojava nestaje već posle nekoliko seansi. Proporađanje je
siguran, metod i, osim u nekoliko početnih seansi, u kojima može da dođe
do bolnog grčenja mišića, sasvim bezbolan.
Leonard Or, tvorac preporađanja, ističe da je razlog vezanosti za te stare
bolne emocionalne reakcije to što se, kao posledica našeg fizičkog
rađanja, one nesvesno povezuju sa preživljavanjem. Naime, većina ljudi
nije začeta, nošena tokom trudnoće, niti rođena u atmosferi ljubavi, već je
u te procese upleteno mnogo negativnih stavova, emocija i energije, pa je
za mnoge ljude, na nesvesnom nivou, život nešto ''ružno, grubo i kratko",
a ljubav nužno povezana sa strahom ili nečim još gorim.
Osim toga, kada je tehnološki napredak omogućio bolji život za većinu
zapadnjaka i, u vezi sa tim, naizgled bolju medicinsku negu, moderan
medicinski tretman onemogućio je majke da u porođaju učestvuju sa
ljubavlju. Porođaj se pretvorio u tehnološku operaciju u kojoj
profesionalno medicinsko osoblje učestvuje bez emocija, "za platu",
porađajući majke kao na industrijskoj traci. U savrenenoj akušerskoj
klinici dete, kada napušta majčino telo, ne biva dočekano sa ljubavlju i u
prijatnoj atmosferi. Naprotiv, dočekuju ga zaslepljujuća svetlost, jaki
zvuci i premoreno i nervozno osoblje. Babica ga udara da bi "počelo da
diše punim plućima", a potom ga pere hladnom vodom, u oči mu se
stavljaju kapi koje ga peku itd. Što je klinika modernija i bolje
opremljena, to svet na koji dolazi detetu izgleda strašniji i bolniji.
Metod svesnog povezanog disanja u celini pozitivno utiče na čiščenje
psihe, odnosno na eliminisanje psihičkih i fizičkih opterećenja vezanih za
ranije traumatske doživljaje. Negativna iskustva čovek po pravilu
16

potiskuje u nesvesno pa je cilj ove tehnike da klijent ponovo proživi


traumatske događaje, ali ovog puta svesno, i da na taj način demistifikuje
njihov sadržaj i "poruke" koje su u njima sadržane, a koje najčešće imaju
višestruki negativan uticaj na njegov život.
Svako od nas se tokom života susreće sa teškim trenucima, šokirajućim
momentima kada nam "stane dah". U tim trenucima uspaničeni um
utiskuje u našu svest negativne i zastrašujuće postulate. Oni vremenom
bivaju potisnuti i "zaboravljeni", ali se time ne umanjuje njihovo
negativno dejstvo pa oni velikim delom utiču na to kako se osećamo ili
ponašamo u pojedinim situacijama.
Ovaj metod nam omogućava ponovni kontakt sa tim traumatskim
dogadjajima. Onog trenutka kada ponovo prođemo kroz takav događaj i
"prodišemo" ga, anulirajući time efekat zastoja daha prilikom samog
doživljaja, oslobađa se negativna energija vezana njega, drugim rečima
negativno opterećenje vezano za traumu biva izbrisano, a negativni
postulati koje je ona prouzrokovala gube dotadašnji uticaj.
Osim toga, praktičari preporađanja imaju veoma korisne uvide o sebi,
životu, kosmosu… i to ne samo tokom seanse, već se ovaj proces
nastavlja i kasnije. Oni postaju otvoreniji i mnoge stvari sagledavaju na
nov način, uključujući i sopstvene snove.
Mehanizam delovanja preporađanja nije sa sigurnošću utvrđen. Po jednoj
pretpostavci, svesno povezano disanje stvara u mozgu iste okolnosti koje
su postojale za vreme trudnoće, kada je snabdevanje kiseonikom i uk-
lanjanje štetnih produkata preko placente bilo stalno i ravnomerno.
Druga mogućnost je da ovaj vid disanja ne samo da otvara one delove
pluća koji su bili paralisani strahom, već i kapilare u dubini moždanog
tkiva, u limbičnom sistemu (hipokampus i hipotalmus - subkortikalni
delovi mozga povezani naročito sa emocijama).
Takođe je moguće da ovakvo disanje menja propustijivost krvnih sudova
u mozgu, tako da cerebro-spinalna tečnost u moždanim korama po svom
hemijskom sastavu postaje ista onakva kakva je bila za vreme trudnoće i
rađanja. Savremena naučna istraživanja ukazuju da istovetne okolnosti
izazivaju istovetna zbivanja. Tako je moguće da sastav ribonukleinske
kiseline u moždanim ćelijama, istovetan sa njenim sastavom u vreme
kada su neprijatni utisci nastajali, omogućuje ponovno javljanje tih
utisaka i njihovo uklanjanje.
Mnogi preporoditelji koji imaju iskustva sa pranajamom i kundalini-jog-
om zastupaju hipotezu da aktivirana psihička energija na svome putu
razbija energetske blokade u nervno-mišićnom tkivu i oživljava sećanja
koja su sa njima povezana. Kada se čovek suoči sa tim sadržajima i
17

oslobodi negativnu energiju vezanu za njih, oni prestaju da sprečavaju


normalno odvijanje psiho-fizičkih funkcija i bivaju integrisani u svest.
Leonard Or smatra da preporađanje ne samo da poboljšava zdravlje već i
dovodi do dubokih i značajnih promena u ličnosti, što privlači mnoge
klijente. Kroz praktikovanje preporađanja, ličnost veoma brzo sazreva, pa
dolazi do ekspanzije svesti i novog sagledavanja života. Najveće promene
dešavaju se na spiritualnom planu. Često se ponovo bude religiozna
osećanja, koja su nekada postojala, ili se javljaju novi religiozni stavovi.
Ova vrsta religioznosti obično nema ničega zajedničkog sa,
"zvaničninim" institucionalizovanim religijama, sa odlaskom u crkvu i
tome slično. Ovu vrstu religioznosti mogli bismo nazvati kosmičkom, jer
ona nastaje iz osećanja čoveka da je u neposrednoj vezi sa kosmosom i
njegovim energijama, a ta veza i osećanje istovetnosti koje iz nje nastaje
praktikovanjem svesnog povezanog disanja postaju sve jači i dublji.
Najzad, zanimljivo je pomenuti da američki Navaho Indijanci koriste
sličan metod u ritualne, terapijske i spiritualne svrhe.
18

ZAKLJUČAK

Već i iz svakodnevnog iskustva znamo da telo vrlo rečito "govori". Na


osnovu vizuelnog izgleda tela možemo da dobijemo dosta informacija o
nečijem zdravlju, kao i emotivnom i psihološkom stanju. Izreka Starih
Kineza da jedan pogled vredi više nego hiljadu reči ovde dolazi do punog
izražaja.
Mada tehnika poredak ljubavi (Ordre of Law) nije bazirana na tehnikama
disanja, u porodičnim konstalacijama bezbroj puta smo videli suštinski
značaj položaja koji telo zauzima u prostoru za odvijanje rada. Drugim
rečima, i ovde je očigledno da fizička komponenta bitno utiče na
psihološke procese, upravo kao što je slučaj i kod tehnika zasnovanih na
disanju.
Mi stres negativne emocije često prebacujemo na telo, na kome nesvesni
um pravi "zapise". Neke od tih zapisa po svemu sudeći donosimo sa
rođenjem, ali mnoge od njih utiskuju negativna iskustva koja smo
proživeli. Koristeći tesnu povezanost tela i duha, stare istočnjačke
filozofije osmislile su tehnike pomoću kojih mogu da se uklone
negativne "naslage" iz psihe i iz tela i da se nad oba ta područja uspostavi
svesna kontrola. Na te tradicije oslonjene savremene tehnike, kao što su
preporađanje i poredak ljubavi deluju u istom ili sličnom pravcu.
Čišćenjem te jedinstvene celine, koju čine čovekovo telo i psiha, od
prošlih trauma, ličnih, porodičnih i kolektivnih, one potpomažu
uspostavljanje kontrole nad psihofizičkim funkcijama i omogućuju
zdravije i punije življenje.

You might also like