Professional Documents
Culture Documents
Zivo Vrelo201512111056561
Zivo Vrelo201512111056561
SS
Ante Crnčević
živo vrelo 2 3
NAŠA TEMA Ususret Godini milosrđa
živo vrelo 4 5
NAŠA TEMA Ususret Godini milosrđa
usp. Ef 2, 4), postaje vidljiv u Isusu Kristu upravo u svome milosrđu. Či
tavoj starozavjetnoj poruci o Božjemu milosrđu Krist daje konačno zna
čenje. »O njemu on govori i tumači ga ne samo slikama i prispodobama,
već nadasve on milosrđe utjelovljuje i uosobljuje. On je sam, u određenom
smislu, milosrđe. Tko milosrđe u njemu vidi i u njemu susreće, tomu Bog
postaje osobito ‘vidljiv’ kao otac ‘bogat milosrđem’«. (Ivan Pavao II., Dives
in misericordia, 2) Božje milosrđe, do krajnosti iskazano u Raspetome na
križu, postaje trajan poziv svakom čovjeku na nasljedovanje »puta milosr
đa«. Kristove riječi »Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe« (Mt 5,
7) i »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učini
ste!« (Mt 25, 40), što li su drugo doli poziv na milosrđe, na djela milosrđa
koja nalaze snagu i opravdanje u mudrosti križa. Stoga ‘naslov’ koji će rav
nati mnogim inicijativama u jubilejskoj godini milosrđa jest Kristov poziv:
»Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.« (Lk 6, 36)
Biti milosrdan tiče se ponajprije srca. Prije nego što pronađe put do
»djelâ ruku«, ona se rađa i ostvaruje u srcu. »Biti milosrdan« daje smisao
djelima milosrđa. Nije riječ o sažaljenju, o djelima sućuti, nego o radosnome
življenju dara u kojemu smo i sami ‘oslobođeni’ i vraćeni u zajedništvo s
Ocem. Milosrđe je životno zajedništvo s onima koje je život udaljio od zajed
ništva, od ljudi, od dobara, od sredstava za život… Sveti Augustin poučava
da milosrđe nije drugo doli primiti u srce dio bijede drugih (»non aliud nisi
cordis quaedam contracta miseria«, Sermo 358/A, 1). Doista, milosrđa ne
ma izvan srca. Ono je više od dobročinstva, jer uključuje otvorenost srca za
potrebite. Hebrejska riječ za milosrđe jest rahamim, označava utrobu, a u
singularnom obliku i maternicu; riječ stoga izražava »ljubav« koja se rađa iz
»grudi«, iz »srca«, iz najdublje intime, ljubav koja je vlastita majci naspram
djeteta. Takva majčinska ljubav jest slika Božjega milosrđa, za koje je, sna
gom otkupiteljskoga povratka u Božje krilo, osposobljen svaki čovjek. Bog je
»majčinsko krilo« u kojemu se iz staroga života nanovo rađamo, za novost
koja je životno zajedništvo s njim. Takvo određenje i poveznicu sa srcem
čuva i latinska riječ misericordia (glagol misereor, smilovati se, i cor, srce),
a pozorno će uho zamijetiti srce i u hrvatskoj riječi milosrđe (kao što se u
njemačkoj riječi Barmherzigkeit raspoznaje imenica Herz). Papa Franjo,
stoga, naglašava da je milosrđe »temeljni zakon koji prebiva u srcu svake
osobe« (Misericordiae vultus, 2).
»U Svetoj godini imamo priliku otvoriti srce onima koji žive u najuda
ljenijim egzistencijalnim periferijama, koje suvremeni čovjek često stvara
na dramatičan način. Koliko je samo situacija nesigurnosti i patnje prisut
no u današnjem svijetu! Koliko se rana nanosi onima čiji se glas ne čuje…«
(MV, 15). Papa Franjo poziva vjernike da se ne predaju ravnodušnosti koja
ponižava, jer je upravo ravnodušnost (indifferentia) suprotnost milosrđu,
mudrosti razlučivanja i prepoznavanja onih koji su potrebiti. Isusa u njego
vim djelima ljubavi »nije pokretalo ništa drugo doli milosrđe, kojim je čitao
ono što je u srcu njegovih sugovornika i odgovarao na njihovu najdublju
potrebu« (MV, 8). Djela milosrđa jesu dobročinstva spram potrebitih, ali
su također put na kojemu vršitelji milosrđa obnavljaju iskrenost odnosa s
Onim od kojega je svaki dar.