DUBRAVKO LOVRENOVIĆ

1. NAZIVI
Natpisi sa stećaka: bilig, kam, zlamen, kuća i vječni dom. Nazivi ukorjenjeni u
narodu su: mramorje, grčko groblje, kaursko groblje i divsko groblje. Ćiro
Truhelka (1891) je plasirao tezu prema kojoj riječ „mašet“ kao oznaka za stećak
dolazi od turske riječi „mešhed“, po narodnom „mećit“, koji označava grob
junaka ili mučenika palog za vjeru. Vejsil Ćurčić je povezao „mašet“ s
talijanskim „massetto“ što znači veliki kamen, što je prihvatio i Bešlagić, jer se
mašet koristi u krajevima povezanim s Dalmacijom (Kupres, Dunav, Livno i B
Grahovo). Stećak se ustalio u GZM (Truhelka), dolazi od njegove glavne
najmene da stoji iznad groba kao spomenik – od glagola stajati, stojeći ili u
staro vrijeme steći. Nekropole stećaka pripadaju tzv. grobljima na redove, čija je
pojava označila epohalnu promjenu u pogrebnoj praksi europskog srednjeg
vijeka.
2. EVOLUCIJA OBLIKA: OD PLOČE DO SARKOFAGA
(SLJEMENJAKA) I KRIŽA
Devet različitih oblika u Radimlji kod Stoca:ploča, ploča s podnožjem, sanduk,
sanduk s podnožjem i visokoga sanduka do visokoga sanduka s podnožjem,
sarkofaga te sarkofaga s podnožjem i križa. SARKOFAG – SLJEMENJAK.
Opća klasifikacija stećaka na ležeće i stojeće koju je 1952 uveo D.Sergejevski.
Ploča – zajednički oblik srednjovjekovnog grobnog spomenika u cijeloj Evropi.
Najstarija ploča je iz druge polovine XII st. s natpisom trebinjskog župana Grda.
Pojava stećaka kao monumentalne grobne arhitekture u izravnoj je vezi s
naraslim ekonomskim potencijalima bosanskog feudalnog društva. Cetinski
Vlah Ostoja Bogović je 1377. platio 40 libara za troškove sahrane Vlaha Priboja
Papalića, u Splitu u to vrijeme ukop je koštao 4-8 libara, a u crkvi šibenskih
franjevaca za 40 libara se mogla dobiti obiteljska grobnica. Da je podizanje
stećka opsežan i težak posao praćen novčanim izdacima govori natpis iz sela
Kongori kod Duvna. Sljedeći napredniji oblik stećka zastupljen je tzv.
sandukom i sarkofagom – sljemenjak. Prvi oblici sanduka susreću se oko
polovice XIV st. Najstariji oblik sanduka je spomenik Nikolića u Vranjevu Selu
kod Neuma i stećci Sankovića u Biskupu kod Konjica. Stećak – sarkofag javlja
se u prvoj deceniji XV st. mauzolej tepčije Batala Šantića nedaleko od utvrde
Toričan u Lašvi na mjestu rimskog vojnog logora opasanog opkopom, podignut
mauzolej sa stećkom sljemenjakom iznad groba u kom su, položene u kameni
sarkofag, kosti.u zreloj fazi XV st. javlja se oblik križa klesan u raznolikim
formama u osnovnoj konturi ili antropomorfnoj i formi stela i cipusa. Iz
Hercegovine se šire prema središnjoj Bosni. Pblici orijentalnog podrijetla –
stup, obelisk i nišan – obilježili su kraj jednog i otvaranje novog poglavlja
povijesti stećaka.
3. UKRASNI MOTIVI
Pet skupina simbola koji se međusobno prepliću: socijalni i religijski simboli,
predstave posmrtnih kola, figuralne predstave i tzv. čisti ornamenti. Postoji i
šesta skupina tzv. neklasificirani motivi – motivi simbolične funkcije, znakoci
geometrijskog oblika, predstave nekih neobičnih predmeta i oštećeni motivi čije
značenje nije moguće odgonetnuti.
4. SOCIJALNI SIMBOLI
Najistaknutije mjesto predstavljaju heraldički motivi od kojih su najvažniji
grbovi. Određeni borj (manji) su tzv. potpuni grbovi izrađeni u duhu
zapadnoeuropske heraldike, dok su ostali nova i specifična pojava, pripadaju
kompoziciji štita i mača. Jednostavne heraldičke ambleme ili figure (životinje,
ljiljani, rozete) i predstave mača i koplja. Česta je također predstava luka sa
strijelom, uz mač ili štit pojavljuje se i u kombinaciji s križem i polumjececom.
Rjeđe su prikazani koplje, ponekad sa zastavom, angon ili harpun – klasični
motivi iz europske heraldike. Ljiljan neposrdno predstavlja umrlog.
5. RELIGIOZNI SIMBOL
Anđelić smatra da je najrašireniji religiozni simbol ujedno najčešći ukras na
stećcima, znak križa, koji se pojavljuje u tri osnovna oblika: kao obični i
ukrašeni križ i križ-raspelo. Škobalj tvrdi da su među nešto više od 3000
ukrašenih stećaka motivi najčešće polumjesec i zvijezda. Bešlagić na prvo
mjesto stavlja križ. Najčešći su na stećcima tzv. grčki i latinski križ, a uz njih se
pojavljuju: kalvarijski (križ s postoljem), Andrijin križ (X oblik), Petrov križ,
ljiljanov križ, križ u obliku trozuva ili dvozuba, T-križ, križ jednakih krakova,
malteški križ, dvostruki patrijarški križ. ANKH – pojavljuje se na stećcima u
južnom pojasu, povezan je sa spiralama i grozdovima u kompoziciji
preromaničke skulpture poznate u Ventimigli od VIII st., na sanducima i
sarkofazima u okolini Stoca. Ploča u Knešpolju kod Širokog Brijega isklesan je
antropomorfni križ, a više njega drugi križ čiji se horizontalni kraci oštro lome
nadolje. U skupinu religijskih simbola pripadaju također znaci obnavljanja i
uskrsavanja u vidu sunčevog kruga, polumjeseca, svastike, zvijezde, spirale svih
oblika, vijenaca, rozeta i elise. Ovi znaci se ponekad nalaze uz rame oblika križa
s kojim su ili povezani ili su pak isklesani u njegovoj blizini. Najčešće oni čine
samostalan ornament, a u kombinaciji obično dolaze polumjesec i jedan solarni
znak. Spajanje polumjeseca i križa na stećcima odražava spajanje starog
paganskog vjerovanja s kršćanstvom. Solarno-lunarni simboli na stećcima imali
su religiozni karakter i formirali su se pod zajedničkim utjecajima starih
slavenskih vjerovanja i kršćanstva. Ljiljan glavni motiv kršćanske ikonografije.
Novija istraživanja su na vidjelo iznijela još jednu skupinu religijskih simbola,
tj. Ikonografske motive, koji su mogli biti preneseni iz kršćanskog
ikonografskog materijala – freske, ikone, metal i iluminacija. Portret pokojnika
s podignutom desnicom i raširenim dlanom preuzet, s kitorskih kompozicija iz
oslikanih crkava. Ruke koje se u toku liturgije uzdižu k nebu.
6. TEHNIKA IZRADE STEĆAKA I KLESARSKI CENTRI. KOVAČI
I DIJACI (PISARI)
Mjesta za vađenje kamena od kojeg su klesani stećci redovito su se nalazila u
blizini nekropola i često je postojanje kamenoloma presudno utjecalo na
formiranje nekropola. Faze: odvajanje i vađenje kamenih blokova i grube
obrade, do klesarske finalizacije osnovnog oblika stećaka na samome
kamenolomu ili na nekropoli. Pri tome su se majstori služili željeznim i drvenim
klinovima, velikim čekićima i polugama, da bi na red došlo prevlačenje
spomenika do same nekropole uz pomoć drvenih plazova, oblica ili greda.
Odvajanje i vađenje kamenih blokova se obavljalo zimi, kad se u napravljene
rupe naljevala voda koja je širila svoju zapreminu i tako stvarala pukotine po
kojoj se blok odvajao od ostale kamene mase. Plazaljke u Cetini, toponim po
transportu, glagol plaziti ili plazati, odnosno od imenice plaz koja znači i
saonik. Papratsko kod Foče isklesani simboli kovača: čekić, dlijeto i klin. Prema
poslu, majstori stećaka su se mogli podijeliti na one koji su se bavili klesanjem
oblika i ukrasa, i one koji su izrađivali natpise. Termini zapisani na stećcima
sijeći što znaći klesati. Klesari: Radič u Slipčićima kod Mostara, Pribil
Bjelopčelani u Donjem Selu kod Konjica, Boško Semjunović u Gracu kod
Hutova, Grubač u Opličićima i Boljunima kod Stoca, Milgost u Radimlji kod
Stoca, Mileta Krilić u Nekuku kod Stoca, Milić i Zelija u Boljunima kod Stoca,
Radoje u Žakovu kod Trebinja. Grubač je osim klesara bio i pisar-dijak. Pisari
se pojavljuju 68 puta na stećku. Središnja Bosna 12, istočna Bosna 21, zapadna
Hercegovina 6, istočna Hercegovina 27, crna gora 1 hrvatsko primorje 1. jako
žarište ove epigrafske pismenosti nalazilo se u okolici Stoca sa Semoradom kao
najistaknutijom figurom. Ćirilični natpisi mogu se pratiti od konca XII st.
7. POSMRTAN KOLA – „Ka smrti hitamo mi“ – ŽALOBNI MARŠ U
KAMENU
Postoje tri osnovna tipa posmrtnih kola na stećcima: muška, ženska, i mješovita.
Muških kola je zabilježeno 23, ženskih 40, mješovitih 96 – ukupno 132. istočna
hercegovina – 51, zapadna Bosna – 16, središnja Bosna – 12, zapadna
hercegovina 18, jadransko primorje 31, CG – 4. Broj u kolu varira od dvije do
jedanaest osoba, najčešće od šest do osam.
8. TRIZNA – IGRIŠTE
Igre u čast pokojnika.
9. FIGURALNE KOMPOZICIJE – REPERTOAR FIGURA IZ
ZAPADNO-EUROPSKE SEPULKRALNE PRAKSE
Najčešće figuralne kompozicije su: predstave konjanika, dvoboja, viteških
igara, lova i raznih životinja, relativnoo mali brooj portreta konjanika, te
predstave lljudskih glava, polufigura, figura i parova. Ove kompozicije koje
ilustriraju pojedine detalje iz pokojnikova života ili imaju dublje religiozno-
mitološko značenje, uobičajene su u sepulkralnoj praksi europskog prostora.
10.DVOBOJI – VITEŠKI TURNIR
Ponekad se unutar scena dvoboja pojavljuju ženski likovi; ženske figure-orante,
dvije žene s cvijećem, žena pred portalom koja u širokom pokretu povezuje
borce, niz ženskih figura kojima se proširuje scena, a u Radimlji dvije žene s
gradskih kula koje služe kao turnirske lože prate borbu.
11.SCENE LOVA
Obično je predstavljen lovac, pješak ili konjanik, naoružan mačem, kopljem ili
lukom, a u lovu na jelene, medvjede ili vepra, često potpomognut psom ili
sokolom. 181 scene, njih 166 se odnosi na jelene, 11 na vepre, 4 slučaja prikaza
lova na medvjede. 96 primjeraka ovog reljefa je u istočnoj Hercegovini.
Najstarija kompozicija lova je od kneza Nespine otkrivena na lokalitetu Grad u
selu Gračanica pored Visokog.
12.PTICA, PJETAO, PAS, LAV, KONJ, JELEN, ZMIJA I ZMAJ
13.LJUDSKE FIGURE – TESTAMENT U SLICI
Stećak gosta Milutina Crničanina iz Humskog kod Foče, 254 cm. Reljef čovjeka
koji u desnoj ruci drži štap, a u lijevoj knjigu, ispod se nalazi ime i titula
pokojnika. Figura sa jednom podignutom rukom i tzv. oransa, do figura s obje
podignute ruke i s oružjem u ruci. Lik sa podignutom otvorenom rukom se
javlja pet puta. Karakteristični prikazi likova sa prekrštenim rukama na grudima
ili stomaku su oko Srebrenice i Bratunca u istočnoj Bosni, prikazi pokojnika –
mrtvaca, kako je pokopan. Grborezi kod Livna 120 grobova, pokojnik je imao
prekrštene ruke.
1. ČISTA ORNAMENTIKA
Može se podijeliti u tri skupine: arhitektonske – koji već time što donekle
objašnjavaju smao podrijetlo stećka, pobuđuju najveću pažnju (arkade, okviri
od tordirane trake, krovovi, predstave kuća), biljne (loza – vitica s trolistom i
ljiljana) i geometrijse (cik-cak linije, krug, spirale, rozete). Čisti geometrijski
oblici i motivi preuzeti iz vegetabilnog svijeta. Arkade – polukružne-romaničke,
šiljaste-gotičke i potkovičaste-saracenske koje u cjelini ukrašavaju spomenike
zamišljene kao zgrade. Motiv rozete na stećcima poznat i kao motiv obrednog
kruha. Istaknuto mjesto među ornamentima pripada spirali s njezinim posebnim
izvedbama u obliku spirale-osmice, tzv. S.spirale, spirale s lozom i spirale s
grozdovima u kombinaciji s križem.
2. NATPISI
Se mogu podijeliti na natpise s vjerskim formulama, na natpise koji ilustriraju
motiv junačke smrti, a koji obavezno sadrže biografske detalje i početnu
eshatološku formulu ase leži, na natpise koji daju nformaciju o pokojniku,
ponekad o njegovoj rodbini i okolnostima njegove smrti veličajući ukop
pokojnika na plemenitoj baštini, natpise koji bilježe samo pokojnikovo ime,
natpis s moralnom (vjerskom) poukom. Dvije funkcije natpisa: pogrebna i
memorijalna.