Pestic. fitomed. (Beograd), 25(1), 2010, 29-42 UDC: 632.7:632.937.1(497.

11)
Pestic. Phytomed. (Belgrade), 25(1), 2010, 29-42 Naučni rad * Scientific paper
 DOI: 10.2298/PIF1001029J

Predatori i parazitoidi Cacopsylla pyri

(L.) (Hemiptera: Psyllidae) u Srbiji
Dušanka Jerinić Prodanović1, Ljiljana Protić2 i Ljubodrag Mihajlović3
1Poljoprivredni fakultet, Nemanjina 6, 11080 Beograd, Srbija

(dusanka@agrif.bg.ac.rs)
2 Prirodnjački muzej, Njegoševa 51, 11000 Beograd, Srbija
3Šumarski fakultet, Kneza Višeslava 1, 11000 Beograd, Srbija

 Primljen: 1. februara 2010.

 Prihvaćen: 22. februara 2010

REZIME
U periodu od 2005. do 2009. godine u tretiranim i netretiranim zasadima kruške u Srbiji
proučavano je prisustvo C. pyri i njenih prirodnih neprijatelja. Na većem broja lokaliteta je
utvrđeno prisustvo pet vrsta parazitoida i 21 vrsta predatora. Od parazitoida, utvrđene su
vrste Prionomitus mitratus (Dalman), Psyllaephagus procerus Marcet, Syrphophagus arian-
tes (Walker), Syrphophagus taeniatus (Förster) i Tamarixia sp. Vrste Psyllaephagus procerus,
Syrphophagus ariantes i Tamarixia sp. su ovim istraživanjima prvi put utvrđene kao parazitoi-
di C. pyri, i kao nove vrste u fauni Srbije. P. mitratus je u Srbiji prvi put utvrđen kao parazitoid C.
pyri i najčešće nalažena vrsta. Od predatora, registrovane su vrste iz četiri reda: Dermaptera
[Forficula auricularia Linnaeus (Forficulidae)], Heteroptera [Anthocoris nemoralis (Fabricius),
Anthocoris nemorum (Linnaeus), Orius (Heterorius) minutus (Linnaeus), Orius (Heterorius) niger
Wolff (Anthocoridae), Campylomma verbasci (Mayer – Dür), Deraeocoris (Deraeocoris) ruber
(Linnaeus), Deraeocoris (Knightocarsus) lutescens (Schilling) (Miridae)], Neuroptera [Chrysopa
pallens Rambur, Chrysoperla carnea (Stephens), Chrysopa sp. (Chrysopidae)], Coleoptera
[Coccinella septempunctata Linnaeus, Adalia bipunctata Linnaeus, Adalia decempunctata
(Linnaeus), Hippodamia tredecimpunctata (Linnaeus), Hippodamia variegata (Goeze), Propylea
quatuordecimpunctata (Linnaeus), Calvia (Anisocalvia) quatuordecimguttata (Linnaeus)
(Coccinellidae), Cantharis rustica Fallén, Rhagonycha fulva (Scopoli) i Rh. testacea (Linnaeus)
(Cantharidae)]. Među utvrđenim predatorima, 12 vrsta su prvi put registrovane kao preda-
tori C. pyri u Srbiji, dok Cantharis rustica, Rhagonycha fulva i Rh. testacea do sada nisu bile poz-
nate kao predatori kruškine lisne buve ni kod nas ni u svetu.
Ključne reči: Cacopsylla pyri; parazitoidi; predatori; Srbija

 29
Dušanka Jerinić Prodanović i saradnici
UVOD
Pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, uvođe-
njem savremenog sistema gajenja kruške, kruškina li-
sna buva Cacopsylla pyri (Hemiptera, Psyllidae) je po-
stala najznačajnija štetočina kruške u mnogim evrop-
skim zemljama (Injac i sar., 1985; Grbić i sar., 1989a).
Brojna istraživanja u cilju suzbijanja ove štetočine su
dugi niz godina bila usmerena na upotrebu insekticida.
Međutim, pokazalo se da C. pyri brzo razvija rezisten-
tnost na upotrebljene insekticide i da zbog velike koli-
čine medne rose, koju larve luče tokom ishrane, insek-
ticidi ne daju zadovoljavajući efekat (Injac i sar., 1985;
Erler, 2004; Sigsgaard i sar., 2006). Upravo iz tih razlo-
ga pažnja naučne i stručne javnosti se sve više usmera-
va ka iznalaženju što adekvatnijih metoda suzbijanja C.
pyri, koja podrazumevaju proučavanje i očuvanje prirod-
nih neprijatelja kruškine buve (Pasqualini i sar., 2002;
Erler, 2004; Sigsgaard i sar., 2006; Marčić i sar., 2009).
Do sada je u svetu objavljen veći broj radova u kojima
se navode prirodni neprijatelji C. pyri, koji bi se mogli
koristiti u biološkoj kontroli ove štetočine. Među nji-
ma se najčešće pominju parazitoidne osice Trechnites
psyllae, Prionomitus mitratus i P. tiliaris, među pre-
datorima stenica Anthocoris nemoralis, i veći broj bu-
bamara (Herard, 1985, 1986; Santas, 1987; Armand
i sar., 1991; Erler, 2004; Jauset i sar., 2006; Sigsgaard
i sar., 2006). Neke od navedenih vrsta su se do sada
koristile u biološkoj kontroli. Tako je Prionomitus mi-
tratus (Dalmen) (Encyrtidae) iz Evrope introdukova-
na u Kanadu (British Columbia) i USA (California)
radi biološke kontrole Cacopsylla pyricola, gde je poka-
zala delimičnu efikasnost (McMullen, 1971, cit. Noyes
i Hanson, 1996). U Evropi se P. mitratus navodi kao
značajan faktor prirodne regulacije različitih vrsta li-
snih buva, a naročito Cacopsylla pyri u zasadima kruš-
ke (Nguyen i sar., 1981, cit. Herard, 1986; Delvare i sar.,
1981, cit. Noyes i Hanson, 1996).
U periodu između 1965. i 1968. godine parazi-
toidna osica Trechnites insidiosus (Crawford) (syn.
T. psyllae (Ruschka)) je više puta introdukovana iz
Evrope u Kaliforniju s ciljem suzbijanja C. pyricola
na kruškama (Clausen, 1978, cit. Guerrieri i Noyes,
2009). Predatorska stenica Anthocoris nemoralis (F.)
(Anthocoridae) je 1963. godine iz Evrope uvežena u
Kanadu (British Columbia), gde je uspešno smanjivala
C. pyricola (Horton i sar., 2004).
U Srbiji je mali broj radova o prirodnim neprijate-
ljima Cacopsylla pyri. Proučavajući zastupljenost kruš-
kinih lisnih buva u Srbiji, Pavićević (1977) je utvrdila
30
i prirodne neprijatelje C. pyri. Ona je registrovala pri-
sustvo jedanaest vrsta parazitoidnih osica iz sedam fa-
milija, ali veći broj vrsta je sakupila, tako da je ostalo
nejasno da li su sve te osice zaista parazitoidi C. pyri.
Takođe, od predatora je registrovala dve stenice iz fa-
milije Anthocoridae (Anthocoris nemoralis i Orius mi-
nutus), kao i osam vrsta bubamara (Coccinella bipun-
ctata, C. 4-maculata, C. v. gemelata, C. septempuncta-
ta, C. 6-punctata, Micraspis sedecinpunctata, Halizia
14-punctata i Exochomus 4-pustulatus) (Coccinellidae).
Desetak godina kasnije, na području Vojvodine, Grbić
i sar. (1989a) su proučavali zastupljenost prirodnih ne-
prijatelja Cacopsylla pyri i C. pyrisuga. Tom prilikom
su utvrdili četiri vrste parazitoidnih osica: Trechnites
psyllae Rychea, Aphidencyrthus (=Syrphophagus) tea-
niatus Forst., Prionomitus mitratus Dalm. (Encyrtidae)
i Coccophagus lycimnia Walk. (Aphelinidae). Osim
toga, registrovali su i četiri hiperparazitoidne osi-
ce Marietta picta Andre (Aphelinidae), Pachyneuron
aphidis Bouche, P. concolor Forst. (Pteromalidae) i
Charips sp. (Cinipidae). Od predatora C. pyri su utvr-
dili veći broj vrsta iz reda Heteroptera (Anthocoris ne-
moralis F. i Orius spp. (Anthocoridae), Pilophorus clava-
tas L. (Miridae) i Nabis pseudopherus Rm. (Nabidae)),
osam vrsta iz reda Coleoptera, familije Coccinellidae
(Synharmonia conglobata L., Adonia variegata Goese,
Coccinella septempunctata L., Adalia bipunctata L.,
Propilea quatuordecimpunctata L., Hippodamia tride-
cimpunctata L., Stethorus punctullum Weise. i Scymus
rubromaculatus Goese.), i tri vrste iz reda Neuroptera
[Chrysopa carnea Steph. (Chrysopidae), Hemerobius
spp. (Hemerobidae) i Raphidia spp. (Raphididae)].
Narednih dvadesetak godina se proučavanju prirod-
nih neprijatelja C. pyri u Srbiji nije pridavao veći zna-
čaj, uprkos velikim štetama koje ova vrsta izaziva u pro-
izvodnji kruške.
Imajući u vidu da je C. pyri ekonomski najvažnija šte-
točina kruške u savremenom sistemu gajenja, a da su
prirodni neprijatelji veoma slabo istraženi u Srbiji i da
duži niz godina nije bilo ovakvih istraživanja, cilj rada
je bio da se utvrdi njihov diverzitet i najčešće i specifič-
ne vrste, koje bi se eventualano mogle iskoristiti u inte-
gralnoj zaštiti kruške od ove štetočine.
MATERIJAL I METODE
U periodu od 2005. do 2009. godine proučavano je
prisustvo kruškine lisne buve C. pyri (Slika 1) i kompleks
njenih prirodnih neprijatelja u više lokaliteta u Srbiji.

Radi utvrđivanja prisustva lisne buve C. pyri pregle-
dani su tretirani i netretirani zasadi kruške u 167 loka-
liteta sa cele teritorije Srbije (Slika 2). Očitavanje koor-
dinata istraživanih lokaliteta je vršeno GPS uređajem
tipa E-trex Vista Hcx proizvod firme Garmin, autono-
mnom metodom sa tačnošću od 3 do 5 metara.
Najdetaljnije je proučen parazitsko-predatorski kom-
pleks u zasadu kruške u Radmilovcu.
U cilju utvđivanja prisustva parazitoida C. pyri, pri-
likom uzorkovanja, kolonije larvi lisne buve su detalj-
Slika 1. Imago Cacopsylla pyri (L.)
Slika 2. Karta istraživanih lokaliteta u UTM projekciji
 31
Pestic. fitomed. (Beograd), 25(1), 2010, 29-42
no pregledane. Parazitirane larve lisne buve, tzv. mumi-
je, su sakupljane zajedno sa infestiranim biljnim mate-
rijalom i dopremane u laboratoriju, radi daljeg gajenja.
Makazicama su se pažljivo odsecali delovi lista sa mu-
mijama (Slika 3) i ostavljali u posebne flakone. Vodila
se evidencija o vremenu i broju eklodiranih jedinki.
Nakon izletanja, parazitoidi su preparovani standar-
dnim entomološkim metodama, a zatim determinisani.
Imaga predatora su sakupljana direktno iz koloni-
ja lisne buve ručnim ekshaustorom, dok su larve saku-
Slika 3. Parazitirana larva (mumija) Cacopsylla pyri (L.)
pljane zajedno sa infestiranim biljnim materijalom i da-
lje gajene u petri-posudama u laboratorijskim uslovima
do izletanja imaga, nakon čega su determinisane vrste.
REZULTATI I DISKUSIJA
Prisustvo lisne buve Cacopsylla pyri je utvrđeno u 37
lokaliteta od 167 proučavanih, dok su prirodni neprija-
telji utvrđeni na devet lokaliteta (Beograd – Zemunski
kej (DQ5437563864), Beograd – Karaburma
(DQ5949662355), Bavanište (DQ9100662044),
Ilinci (CQ5220797046), Izvor (FN1390770974),
Nemenikuće (DQ6554926826), Novi Sad
(DR0709012978), Požarevac (EQ1449040511) i
Radmilovac (DQ6656855731)) (Slika 1).
Odgajeno je pet vrsta parazitoida, a sakupljena je ili
odgajena 21 vrsta predatora (Tabela 1). Svi utvrđeni pa-
razitoidi su iz reda Hymenoptera, iz familija Encyrtidae
i Eulophidae. Determinisane predatorske vrste su iz
redova Hemiptera (familije Anthocoridae i Miridae),
Neuroptera (familija Chrysopidae) i Coleoptera (fami-
lije Coccinellidae i Cantharidae) (Tabela 1).
Dušanka Jerinić Prodanović i saradnici

Tabela 1. Prirodni neprijatelji Cacopsylla pyri u Srbiji

Red Familija Rod Vrsta
Parazitoidi
Hymenoptera Encyrtidae Prionomitus mitratus (Dalm.)
Psyllaephagus procerus Mercet*
Syrphophagus taeniatus(Forst.)
ariantes (Walker)*
Eulophidae Tamarixia sp.
Predatori
Dermaptera Forficulidae Forficula auricularia L.
Hemiptera Anthocoridae Anthocoris nemoralis (Fabr.)
nemorum L.
Orius minutus (L.)
niger Wolff
Miridae Campylomma verbasci Mayer-Dür
Deraeocoris ruber (L.)
lutescens (Sch.)
Neuroptera Chrysopidae Chrysopa pallens (Ramlo.)
Chrysopa sp.
Chrysoperla carnea (Steph.)
Coleoptera Cantharidae Cantharis rustica (Fall.)
Rhagonycha testacea (L.)
fulva (Scop.)
Coccinelidae Adalia bipunctata L.
decempunctata (L.),
Calvia quatuordecimguttata (L.)
Coccinella septempunctata L.
Hippodamia tredecimpunctata (L.),
variegata (Goeze),
Propylea quatuordecimpunctata (L.)

Tabela 2. Utvrđeni parazitoidi C. pyri Među utvrđenim parazitoidima kruškine lisne bu-
po lokalitetima i datumima u Srbiji ve C. pyri najčešće nalažena vrsta je bila Prionomitus
mitratus (fam. Encyrtidae) (Slika 4), koja je činila 50%
Parazitoid Lokalitet Datum
od ukupno odgajenih jedinki. Ovu vrstu smo utvrdi-
Prionomitus mitratus Ilinci 24.06.2007. li na dva lokaliteta, Radmilovac (komercijalni zasad) i
Radmilovac 12.06.2006. Ilinci (ekstenzivni zasad) (Tabela 2). Pisustvo P. mitra-
26.06.2006.
10.07.2006. tus u voćnjaku u Radmilovcu je utvrđivano od prve de-
26.07.2006. kade juna sve do polovine novembra, ali je u većoj broj-
04.09.2006. nosti utvrđena u drugoj polovini juna.
26.10.2006. U Evropi se P. mitratus navodi kao veoma efika-
15.11.2006. san regulator brojnosti raznih vrsta lisnih buva, u pr-
18.11.2006.
07.05.2007. vom redu C. pyri (Ferriere, 1961). Biologiju P. mitra-
tus je proučavalo nekoliko autora, koji su utvrdili da
Psyllaephagus procerus Radmilovac 12.06.2006. ženke polažu jaja u četvrti larveni stupanj lisne buve,
26.06.2006.
a odrasle jedinke eklodiraju iz petog larvenog stup-
10.07.2006.
26.07.2006. nja (Delvare i sar., 1981, cit. Herard, 1986; Nguyen
04.09.2006. i sar., 1981, cit. Herard, 1986; Mirkarimi, 1995, cit.
26.10.2006. Noyes i Hanson, 1996). Na području Francuske,
15.11.2006. Herard (1986) je utvrdio da P. mitratus parazitira
18.11.2006.
C. pyri, C. melanoneura i C. pyrisuga. Istražujući pa-
Syrphophagus ariantes Požarevac 25.05.2007.
razitoidni kompleks C. pyri u Francuskoj, Armand
Syrphophagus taeniatus Radmilovac 07.05.2007. i sar. (1991) su utvrdili da se P. mitratus uglavnom
Tamarixia sp. Radmilovac 23.05.2007. javlja kao parazitoid prve generacije C. pyri, a da se u
sledećim generacijama javlja u nešto nižoj brojnosti

32

u odnosu na druge parazitoide. P. mitratus je poli-
fagna vrsta koja parazitira veći broj vrsta lisnih bu-
va iz rodova Arytaina, Pexopsylla, Cacopsylla i Trioza
(Noyes, 2008). Iz Evrope P. mitratus je introduko-
van u Kanadu i USA, radi biološke kontrole C. pyri-
cola, gde je pokazao delimičnu efikasnost (McMullen,
1971, cit. Noyes i Hanson, 1996). U Srbiji su Grbić i
sar. (1989a) utvrdili P. mitratus na C. pyrisuga, koju su
sakupljali sa pojedinačnih izolovanih stabala kruške.
Ovim istraživanjima P. mitratus je prvi put utvrđen
kao parazitoid C. pyri u Srbiji.
Psyllaephagus procerus (fam. Encyrtidae) (Slika 5)
smo utvrđivali u komercijalnom zasadu u Radmilovcu,
od prve polovine juna do polovine novembra (Tabela
2), ali u nešto većoj brojnosti polovinom juna. Ps. pro-
cerus je činio 43,55% od ukupno odgajenih jedinki pa-
razitoida C. pyri.
Do sada je, prema literaturnim podacima, Ps. proce-
rus odgajen iz Cacopsylla sp., C. pyri i Psyllopsis fraxi-
ni (Noyes, 2008).
U Srbiji je ovom prilikom prvi put utvrđen.
Syrphophagus ariantes (fam. Encyrtidae) smo odga-
jili iz mumija C. pyri sakupljenih 25. maja 2007. godi-
ne (Tabela 2) iz ekstenzivnog zasada kruške u lokalite-
tu Požarevac.
Slika 4. Prionomitus mitratus (Dalm.)
Do sada je Sy. ariantes utvrđen jedino kao parazitoid
Trioza urticae (Noyes, 2008). Ovo je prvi nalaz Sy. ari-
antes za Srbiju, a C. pyri je prvi put utvrđena kao doma-
ćin ove parazitoidne osice u svetu.
Prisustvo vrste Syrphophagus taeniatus (fam.
Encyrtidae) (Slika 6) smo utvrdili 07.05.2007. godine
(Tabela 2) u lokalitetu Radmilovac u tretiranom zasa-
du, u manjoj brojnosti.
 33
Pestic. fitomed. (Beograd), 25(1), 2010, 29-42
Iz parazitiranih nimfi C. pyri od strane Prionomitus
mitratus, Herard je 1986, odgajio Sy. taeniatus, i pri
tom zaključio da je ova vrsta hiperparazitoid. Međutim,
Talitskii (1966, cit. Herard, 1986), je utvrdio da Sy. ta-
eniatus može biti primarni, a ponekad i kao sekundar-
ni parazitoid C. pyri, dok ga Noyes, 2008, navodi kao
primarnog parazitoida C. peregrina i C. pyri. U Srbiji
su Grbić i sar. (1989a) odgajili Sy. taeniatus iz larvi C.
pyri, bez jasnog navođenja da li je u pitanju primarni pa-
razitoid ili hiperparazitoid.
I u našim istraživanjima nismo bili u mogućno-
sti da utvrdimo da li je vrsta primarni ili skundarni
parazitoid.
Iz mumija C. pyri sakupljenih iz tretiranog zasada u
Radmilovcu (23.05.2007), odgajena je samo jedna je-
dinka parazitoida iz roda Tamarixia (Tabela 2), koja ni-
je determinisana do nivoa vrste.
Iz ovog roda do sada nisu utvrđene vrste kao parazi-
toidi C. pyri.
Utvrđeni predatori C. pyri su bili daleko brojniji i ra-
znovrsniji. Odgajena je ili sakupljena 21 vrsta iz četiri
insekatska reda: Dermapreta, Heteroptera, Neuroptra
i Coleoptera (Tabela 3).
Forficula auricularia (Dermaptera, Forficulidae) je
tokom juna utvrđivana kao predator larvi C. pyri u dva
Slika 5. Psyllaephagus procerus Marcet
lokaliteta, Radmilovac (tretirani zasad) i Novi Sad (po-
jedinačna stabla kruške) (Tabela 3).
U literaturi se ova vrsta često navodi kao predator
kruškine buve i raznih vrsta biljnih vaši, kao i drugih vr-
sta štetnih insekata u voćnjacima, ali je njihova brojnost
veoma nestabilna u toku godine i uglavnom su plen pti-
ca (Moerkens i sar., 2009). Proučavajući prirodne nepri-
jatelje C. pyri u Turskoj, Erler je 2004. godine utvrdio
Dušanka Jerinić Prodanović i saradnici

Tabela 3. Utvrđeni predatori C. pyri u Srbiji po lokalitetima i datumima

Predator Lokalitet Datum
Forficula auricularia Radmilovac 12.06.2006.
Novi Sad 14.06.2008.
Anthocoris nemoralis Beograd – Karaburma 19.05.2006.
Nemenikuće 15.06.2006.
Radmilovac 02.09.2005.
12.06.2006.
26.10.2006.
07.06.2007.
20.06.2007.
26.10.2008.
Anthocoris nemorum Novi Sad – Detelinara 23.05.2008.
14.06.2008.
Orius (Heterorius) minutus Radmilovac 10.07.2006.
26.07.2006.
04.09.2006.
Orius (Heterorius) niger Radmilovac 26.06.2006.
10.07.2006.
Campylomma verbasci Bavanište 25.05.2006.
Deraeocoris (Deraeocoris ) ruber Radmilovac 10.07.2006.
Deraeocoris (Knightocarsus) lutescens Izvor 14.04.2009.
Chrysopa pallens Radmilovac 28.05.2007.
20.06.2007.
Chrysoperla carnea Radmilovac 20.06.2007.
Chrysopa sp. Radmilovac 10.07.2006.
12.06.2006.
18.11.2006.
Coccinella (Coccinella) septempunctata Radmilovac 27.04.2006.
10.07.2006.
26.10.2006.
27.03.2007.
07.05.2007.
23.05.2007.
07.06.2007.
Adalia (Adalia) bipunctata Radmilovac 31.03.2006.
27.04.2006.
07.05.2006.
12.06.2006.
26.06.2006.
10.07.2006.
26.10.2006.
27.03.2007.
16.04.2007.
23.05.2007.
07.06.2007.
20.06.2007.
Zemunski kej 25.04.2007.
28.05.2007.
Adalia decempunctata Radmilovac 07.06.2007.
Hippodamia tredecimpunctata (13 – punctata) Radmilovac 10.07.2006.
Hippodamia variegata Radmilovac 07.05.2006.
Propylea quatuordecimpunctata Radmilovac 27.04.2006.
Calvia (Anisocalvia) quatuordecimguttata Radmilovac 07.06.2007.
Cantharis (Cantharis) rustica Radmilovac 07.05.2007.
Rhagonycha (Rhagonycha) fulva Radmilovac 26.06.2006.
07.06.2007.
Rhagonycha (Rhagonycha) testacea Radmilovac 07.05.2006.
26.06.2006.
07.06.2007.

34

prisustvo F. auricularia i u tretiranim i u netretiranim
zasadima kruške. U Španiji su Jauset i sar. (2006) u za-
sadima kruške utvrdili da je F. auricularia efikasan pre-
dator C. pyri samo tokom proleća, dok je brojnost jedin-
ki tokom letnjih meseci veoma niska ili ih uopšte nema,
što je u saglasnosti i sa našim rezultatima pošto smo pri-
sustvo vrste registrovali samo tokom juna (Tabela 3).
Iz reda Hemiptera utvrdili smo sedam vrsta, od
kojih je najbrojnija bila Anthocoris nemoralis (fam.
Anthocoridae) (Slika 7), koju smo odgajili ili sakupi-
li u tri lokaliteta: Radmilovac (tretirani zasad kruš-
ke), Nemenikuće (netretirani zasad) i Beograd –
Karaburma (pojedinačna stabla kruške). Prisustvo A.
nemoralis u voćnjaku u lokalitetu Novi Sad na poje-
dinačnim stablima kruške smo utvrdili u maju, a u
Beogradu (Karaburma) u junu, dok je u lokalitetu
Radmilovac utvrđivana tokom juna, septembra i ok-
tobra (Tabela 3).
Proučavajući parazitsko-predatorski kompleks C. pyri
u zasadu kruške u Francuskoj, Herard (1986) je utvrdio
da je A. nemoralis bio najefikasniji predator ove štetoči-
Slika 6. Syrphophagus taeniatus (Förster)
Slika 7. Larva Anthocoris spp. se hrani larvom C. pyri
 35
Pestic. fitomed. (Beograd), 25(1), 2010, 29-42
ne. U mnogim radovima se A. nemoralis pominje kao
stalni član biokompleksa kruškinih buva u Evropi (Erler,
2004; Sigsgaard i sar., 2006). Erler (2004) navodi da je
A. nemoralis u Turskoj bio jednako prisutan i efikasan
predator C. pyri, kako u tretiranim tako i u netretira-
nim zasadima, ali ipak nedovoljan za potpunu kontro-
lu brojnosti C. pyri. Prema njegovim istraživanjima, od
šest utvrđenih vrsta stenica iz familije Anthocoridae,
zastupljenost A. nemoralis je bila čak 85%. U Španiji su
Jauset i sar. (2006) utvrdili A. nemoralis kao veoma efi-
kasnog predatora C. pyri, kako u tretiranim tako i u ne-
tretiranim zasadima kruške. Danas se A. nemoralis ma-
sovno proizvodi u kompanijama koje su specijalizovane
za biološku kontrolu štetnih insekata, uz preporuku za
ispuštanjem 1000 do 1500 imaga raspoređenih na 5 do
6 mesta po hektaru (Sigsgaard i sar., 2006). Međutim,
u Italiji ovakve preporuke ne daju zadovoljavajuće rezul-
tate, dok u Francuskoj preporučena doza od 17000 do
24000 imaga po hektaru daje zadovoljavajuće rezultate,
ali samo u prvoj generaciji C. pyri (Sigsgaard i sar., 2006).
Isti autori su utvrdili da A. nemoralis, koja je inače poli-
fagna vrsta, uglavnom preferira C. pyri i druge vrste li-
snih buva u odnosu na neke biljne vaši. Rasprostranjena
je u Evropi i u Mediteranu. Iz Evrope je introdukovana
još 1963. godine u Severnu Ameriku u cilju suzbijanja
kruškine buve C. pyricola, gde su uočeni uspešni rezul-
tati (Horton i sar., 2004). Vrsta se toliko prilagodila no-
vom području da je čak potisnula autohtone predator-
ske vrste A. antevolens White i A. melanocerus Reuter
(Herard, 1986; Horton i sar., 2004). U Srbiji, u plan-
tažnim zasadima kruške, Pavićević (1977) i Grbić i sar.
(1989b) navode stalno prisustvo A. nemoralis, kako to-
kom vegetacije, tako i tokom zime zajedno sa prezimlju-
jućim imagom C. pyri.
Anthocoris nemorum (fam. Anthocoridae) (Slika 8)
smo odgajili sa C. pyri, koju smo sakupili sa pojedinač-
nih stabala kruške u lokalitetu Novi Sad. Larve A. ne-
morum smo sakupljali tokom maja i juna (Tabela 3).
U literaturi se ova vrsta navodi kao predator veli-
kog broja insekatskih vrsta, u prvom redu Hemiptera,
Diptera, jaja Lepidoptera i grinja (Herard, 1986;
Sigsgaard i sar., 2006). Tako je u Norveškoj utvrđena
kao efikasan predator Cacopsylla mali (Jonsson, 1983),
a u Engleskoj na Psyllopsis fraxini sa jasena (Hodkinson
i Flint, 1971, cit. Herard, 1986). Sigsgaard i sar. (2006)
navode da je A. nemorum polifagnija vrsta u odnosu na
A. nemoralis. A. nemorum je evrosibirska vrsta, koja je
kao i A. nemoralis introdukovana u Severnu Ameriku
u cilju suzbijanja C. pyricola, ali bez zadovoljavajućih
rezultata.
Dušanka Jerinić Prodanović i saradnici

Ovim istražianjima A. nemorum je prvi put utvrđe-

na kao predator C. pyri u Srbiji.
Dve vrste iz roda Orius, O. minutus (Slika 9) i O. niger
(Slika 10) (fam. Anthocoridae), smo odgajili ili sakupili
u zasada kruške sa intenzivnim merama nege u lokalite-
tu Radmilovac. Obe vrste su registrovane u niskoj broj-
nosti tokom juna, jula i septembra (Tabela 3).
Orius minutus je izrazito polifagni predator. Utvrđen
je od strane mnogih autora kao predator štetnih in-
sekatskih vrsta iz većeg broja redova (Thysanoptera,
Diptera, Lepidoptera, Coleoptera i Homoptera)
(Hodkinson i Flint, 1971, cit. Herard, 1986). U
Francuskoj je Herard (1986) O. minutus utvrdio kao
predatora kruškinih buva, u prvom redu C. pyri, i lis-
nih buva sa gloga. Takođe, u Sloveniji Vrabl i Matis
(1977) ga registruju kao predatora C. pyri i C. pyrisu-
ga, a u Srbiji Pavićević (1977) kao predatora C. pyri u
plantažnim zasadima kruške. U Hrvatskoj su Arčanin
i Balarin (1972) utvrdili značajnu ulogu O. minutus u
redukciji grinje Panonychus ulmi.
O. niger je široko rasprostranjena vrsta u zapadnom
Palearktiku, veoma retka u mediteranskom regionu, na-
vodi se i u Kini. Izraziti je polifag, predator biljnih va-
Slika 8. Anthocoris nemorum (Linnaeus)
ši, lisnih buva, leptirastih vaši, tripsa, larvi sovica, gri-
nja (Pericart, 1972, cit. Herard, 1986).
U južnoj Francuskoj je Herard (1986) utvrdio Orius
niger na kruškama kao predatora Cacopsylla pyri, ali
ga je u velikom broju sakupljao i sa Trioza urticae sa
koprive, koja se nalazila oko zasada kruške. Takođe, i
Nguyen i sar. (1981, cit. Herard, 1986) navode O. ni-
ger kao predatora C. pyri na području Francuske. U
Hrvatskoj je, kao i O. minutus, utvrđen kao predator
P. ulmi u zasadu jabuke od strane Arčanina i Balarina
(1972). Proučavajući predatore kruškinih buva na po-
dručju Vojvodine Grbić i sar. (1989a) su registrovli vr-
ste Orius spp. u većoj brojnosti tokom proleća i jeseni.
Isti autori tvrde da njihovo pojavljivanje nije bilo u ve-
zi sa brojnošću lisnih buva.
Iz familije Miridae sakupili smo ili odgajili tri vrste, i
to Campylomma verbasci, Deraeocoris (Deraeocoris) ru-
ber i Deraeocoris (Knightocarsus) lutescens.
Prisustvo Campylomma verbasci smo utvrdili na loka-
litetu Bavanište na jednom stablu kruške 25.05.2006.
godine (Tabela 3).
Prema literaturnim podacima C. verbasci je do sa-
da utvrđena kao predator biljnih vaši, kruškinih bu-
va i grinja u zasadima jabuke i kruške (Protić, 1993;
Hagen i sar., 1999; Bradley, 2007). Međutim, u nedo-
statku plena može da se hrani na samim plodovima ja-
buke, ređe kruške, narušavajući njihov estetski izgled Slika 9. Orius (Heterorius) minutus (Linnaeus)

36

Slika 10. Orius (Heterorius) niger Wolff
Slika 11. Deraeocoris (Deraeocoris) ruber (Linnaeus)
 37
Pestic. fitomed. (Beograd), 25(1), 2010, 29-42
(Hagen i sar., 1999; Bradley, 2007). Tako je u Kanadi
Campyloma verbasci značajna štetočina voća. U Turskoj
je Erler (2004) utvrdio prisustvo C. verbasci kao preda-
tora C. pyri i u tretiranim i netretiranim zasadima kruš-
ke. C. verbasci je palearktička vrsta i u Severnu Ameriku
je slučajno introdukovana (Hagen i sar., 1999).
U Srbiji C. verbasci do sada nije registrovana kao pre-
dator C. pyri.
Deraeocoris ruber (Slika 11) smo utvrdili u zasa-
du kruške sa intenzivnim merama nege u lokalitetu
Radmilovac 10.07.2006. godine (Tabela 3).
D. ruber je veoma polifagna vrsta. U literaturi se na-
vodi kao predator C. pyri za područje Italije, zatim kao
predator biljnih vaši, mlađih stupnjeva gusenica nekih
leptira, grinja i raznih drugih sitnih insekata u zasadi-
ma jabuka (Fauvel, 1974, cit. Herard, 1986), na Rubus
spp., Urtica spp. (Wagner i Weber, 1964, cit. Herard,
1986), i na biljnim vašima na Corylus spp. (Viggiani,
1971, cit. Herard, 1986). Holarktička vrsta, u većoj
brojnosti zastupljena je na jugu Evrope.
Ovim istraživanjima D. ruber je prvi put utvrđen kao
predator C. pyri u Srbiji.
Prisustvo Deraeocoris lutescens smo utvrdili u eksten-
zivnom zasadu kruške na lokalitetu Izvor 14.04.2009.
(Tabela 3).
D. lutescens je mediteranska vrsta, koja je takođe utvr-
đena i u centralnoj Evropi (Herard, 1986). U literaturi
D. lutescens se navodi kao predator, pre svega jaja kruški-
ne lisne buve C. pyri i lisne buve gloga C. crataegi (Fauvel
i Atger, 1981, cit. Herard, 1986; Vidano i sar, 1977, cit.
Herard, 1986; Arzone, 1979, cit. Herard, 1986; Giunchi,
1980, cit. Herard, 1986). Takođe, proučavajući parazit-
sko-predatorski kompleks kruškinih buva u Francuskoj,
Herard (1986), i u Turskoj, Erler (2004), su D. lutes-
cens utvrdili kao predatora kruškine buve C. pyri. U
Hrvatskoj, Arčanin i Balarin (1972) su je registrovali kao
predatora biljnih vaši i grinje P. ulmi u zasadima jabuke.
Na području Srbije do sada D. lutescens nije registro-
van kao predator C. pyri.
Iz reda Neuroptera su utvrđene tri vrste: Chrysopa
pallens, Chrysoperla carnea (Slika 12) i Chrysopa sp.
(Slika 13). Sve tri vrste su registrovane u zasadu kruške
sa intenzivnim merama nege u lokalitetu Radmilovac.
Chrysopa pallens (fam. Chrysopidae) smo registrova-
li u maju i junu (Tabela 3).
Prema literaturnim podacima Chrysopa pallens
je sakupljana iz kolonija larvi Cacopsylla pyri u Italiji
od strane većeg broja istraživača (Vidano i sar, 1977,
cit. Herard, 1986; Arzone, 1979, cit. Herard, 1986;
Giunchi, 1980, cit. Herard, 1986), a u Rusiji je utvrđena
Dušanka Jerinić Prodanović i saradnici
Slika 12. Chrysoperla carnea
kao predator C. mali (Berim, 2005). U Srbiji je bila po-
znata kao predator biljnih vaši (Vuković, 1986), a ovom
prilikom je prvi put utvrđena kao predator C. pyri.
Chrysoperla carnea (fam. Chrysopidae) smo takođe
sakupljali u tretiranom zasadu kruške u Radmilovcu u
junu (Tabela 3).
Prema literaturnim podacima i ovu vrstu su na
području Francuske kao predatora C. pyri utvrdili
Nguyen i sar. (1981, cit. Herard, 1986), zatim Herard,
(1986), u Italiji Vidano i sar. (1977, 1978, cit. Herard,
1986), Arzone (1979, cit. Herard, 1986), Giunchi
(1980, cit. Herard, 1986), i u Rusiji Shalamberidze
(1980, cit. Herard, 1986). U Grčkoj je Santas (1987)
Ch. carnea registrovao kao veoma čestog predatora C.
pyri, dok je u Turskoj Erler (2004) utvrdio značajno
variranje brojnosti ove predatorske vrste po istraživač-
kim godinama. Takođe, Ch. carnea u SAD se navodi
kao predator C. pyricola od strane većeg broja autora
(Nickel i sar., 1965, cit. Herard, 1986; Westigard i sar.,
1968, cit. Herard, 1986; Burts, 1970, cit. Herard, 1986;
Westigard, 1979, cit. Herard, 1986). Na području Srbije
Grbić i sar. (1989b) su utvrdili Ch. carnea kao predato-
ra C. pyri u veoma niskoj brojnosti.
Vrstu Chrysopa sp. smo utvrdili u tretiranom zasa-
du kruške u lokalitetu Radmilovac, u junu, julu i no-
vembru (Tabela 3).
U Sloveniji su Vrabl i Matis (1977), na kruškinim
buvama C. pyri i C. pyrisuga, utvrdili prisustvo nekih
neuroptera iz familije Chrysopidae, koje nisu odredili.
Među predatorskim vrstama iz reda Coleoptera
utvrdili smo deset vrsta iz dve familije (Coccinelidae
i Cantharidae).
Nabrojniji su bili predstavnici iz familije
Coccinellidae sa sedam vrsta. Ovim istraživanjima smo
38
Slika 13. Larvu C. pyri jede larva Chrysopa sp.
takođe utvrdili da su se imaga i larve bubamara češće
hranili jajima i mlađim larvenim stupnjevima lisnih bu-
va. Prisustvo bubamara je bilo najveće u proleće i u je-
sen, dok su tokom letnjih meseci nalažene u nešto ni-
žoj brojnosti (Tabela 3). Do sličnih rezultata je došao i
Erler (2004) proučavajući predatorsko-parazitski kom-
pleks kruškine buve C. pyri u Turskoj.
Coccinella septempunctata (Slika 14) je utvrđena
na C. pyri u tretiranom zasadu kruške na lokalitetu
Radmilovac. Prisustvo C. septempunctata je utvrđivano
tokom cele vegetacije (Tabela 3). U nešto većoj brojno-
sti vrsta je registrovana u aprilu i maju, kada su se ima-
ga uglavnom hranila jajima lisne buve C. pyri.
C. septempunctata je opšte poznati predator veli-
kog broja štetnih insekata u prvom redu biljnih va-
ši. Međutim, u Poljskoj i u Italiji C. septempunctata
se navodi kao predator C. pyri (Wojnarowska i sar.,
1960, 1962, cit. Herard, 1986; Vidano i sar., 1977,
1978, cit. Herard, 1986; Arzone, 1979, cit. Herard,
1986; Giunchi, 1980, cit. Herard, 1986). Takođe, za
područje Francuske Herard (1986) navodi da je C. sep-
tempunctata bila veoma brojna i uvek prisutna u zasa-
dima kruške infestiranim C. pyri. U SAD je C. sep-
tempunctata gajena i ispuštana u zasade krušaka u ci-
lju suzbijanja C. pyricola, ali bez zadovoljavajućih re-
zultata (Fye, 1981, cit. Herard, 1986). U Sloveniji C.
septempunctata je utvrđena kao predator C. pyri (Vrabl
i Matis, 1977), kao i u Srbiji (Pavićević, 1977; Grbić
i sar., 1989a).
Adalia bipunctata je, utvrđena u tretiranom zasadu
kruške na lokalitetu Radmilovac, kao i na jednom sta-
blu kruške u lokalitetu Beograd – Zemunski kej. Imaga
A. bipunctata su u većoj brojnosti nalažena tokom aprila i
maja (Tabela 3), kada su se najčešće hranila jajima C. pyri.
 Pestic. fitomed. (Beograd), 25(1), 2010, 29-42

Prema literaturnim podacima Adalia bipunctata se

češće navodi kao predator biljnih vaši, nego lisnih buva
(Feraru i Mustaţă, 2004; Prelipcean i sar., 2004). Ona
je utvrđena kao predator kruškinih buva, prevashod-
no C. pyri u većem broju evropskih zemalja: Poljskoj
(Wojnarowska i sar., 1960, 1962, cit. Herard, 1986),
Rusiji (Shalamberidze, 1980, cit. Herard, 1986), Italiji
(Vidano i sar. 1977, 1978, cit. Herard, 1986; Arzone,
1979, cit. Herard, 1986; Giunchi, 1980, cit. Herard,
1986). U Vašingtonu (SAD) je gajena i ispuštana u za-
sade krušaka u cilju suzbijanja C. pyricola, ali nije dala
zadovoljavajuće rezultate (Fye, 1981, cit. Herard, 1986).
U Sloveniji su Vrabl i Matis (1977) A. bipunctata utvr-
dili kao predatora C. pyri, a u Srbiji Pavićević (1977) i Slika 14. Coccinella septempunctata Linnaeus
Grbić i sar. (1989a).
Adalia decempunctata je utvrđena u tretiranom zasa-
du kruške u lokalitetu Radmilovac, u junu (Tabela 3).
A. decempunctata je do sada utvrđena kao predator
biljnih vaši u zasadima voćaka u Rumuniji (Feraru i
Mustaţă, 2004; Prelipcean i sar., 2004).
Ovom prilikom A. decempunctata je prvi put utvr-
đena kao predatoror C. pyri u Srbiji, a za svet nema-
mo podataka.
Hippodamia tredecimpunctata je utvrđena u loka-
litetu Radmilovac u tretiranom zasadu kruške, u ju-
lu (Tabela 3).
Proučavajući parazitsko-predatorski kompleks kruš-
kine buve C. pyri na području Vojvodine, Grbić i sar.
(1989a) su utvrdili prisustvo H. tredecimpunctata,
uglavnom u prolećnim mesecima, ali bez navođenja
njenog značaja u redukciji populacije C. pyri.
Hippodamia (Adonia) variegata je utvrđena na lo-
kalitetu Radmilovac u netretiranom zasadu kruške
07.05.2006. godine (Tabela 3).
Kao predatora C. pyri u Turskoj je navodi Erler
(2004), a u Vojvodini su Grbić i sar. (1989a) utvrdili
njeno prisustvo u niskoj brojnosti, tokom proleća. H.
variegata je palearktička vrsta introdukovana u Severnu
Ameriku.
Slika 15. Rhagonycha fulva (Scopoli)
Propylea quatuordecimpunctata smo utvrdili na lokali-
tetu Radmilovac u tretiranom zasadu, u aprilu (Tabela 3).
Prema literaturnim podacima, na području Vrsta je u Vašingtonu (SAD) gajena i korišćena u bio-
Francuske Herard (1986) je P. quatuordecimpunctata loškoj kontroli C. pyri, ali bez zadovoljavajućih rezul-
utvrdio u svim ispitivanim zasadima kruške u niskoj tata (Fye, 1981, cit. Herard, 1986).
brojnosti. U Turskoj, Erler (2004) regitruje P. quatu- Calvia quatuordecimguttata (14-guttata) smo utvr-
ordecimpunctata i u tretiranim i u netretiranim zasa- dili u junu u tretiranom zasadu, takođe na lokalitetu
dima kruške tokom prve istraživačke godine, dok je u Radmilovac (Tabela 3).
drugoj godini bila prisutna samo u netretiranom zasa- Vrste iz roda Calvia su do sada utvrđene kao preda-
du. Na području Vojvodine, Grbić i sar. (1989a) su P. tori biljnih vaši i lisnih buva (Засловский, 1965). C. qu-
quatuordecimpunctata utvrdili kao predatora C. pyri. atuordecimguttata je registrovana kao predator C. mali

 39
Dušanka Jerinić Prodanović i saradnici
Slika 16. Rhagonycha testacea (Linnaeus)
u Rusiji, a u Italiji kao predator C. pyri (Arzone, 1979, cit.
Herard, 1986; Guinchi, 1980, cit. Herard, 1986).
Ovom prilikom C. 14-guttata je prvi put utvrđena
kao predator C. pyri u Srbiji.
Iz familije Cantharidae ovim istraživanjima su utvr-
đene tri vrste: Cantharis rustica, Rhagonycha fulva
(Slika 15) i Rh. testacea (Slika 16).
Sve tri vrste su utvrđene na lokalitetu Radmilovac u
tretiranom zasadu kruške tokom maja i juna (Tabela 3).
Imaga sve tri vrste su se hranila larvama C. pyri. Osim
C. pyri, sve tri vrste su registrovane kao predatori i dru-
gih vrsta lisnih buva (neobjavljeni podaci).
U literaturi se sve tri vrste navode kao predatori ra-
znih vrsta insekata.
C. rustica, Rhagonycha fulva i Rh. testacea do sada nisu
utvrđene kao predatori lisnih buva ni kod nas ni u svetu.
Imajući u vidu da je ovom prilikom na kruškinoj bu-
vi C. pyri utvrđen veliki broj prirodnih neprijatelja, od
kojih su među parazitoidima prvi put utvrđene četiri
vrste, a od 21 vrste predatora za Srbiju su novih 12 vr-
sta, evidentno je da su prirodni neprijatelji C. pyri i da-
lje nedovoljno proučeni u Srbiji. Dalja istraživanja u ci-
lju suzbijanja C. pyri, sem hemijskih metoda, trebalo bi
usmeriti i u pravcu proučavanja diverziteta i specifičnih
prirodnih neprijatelja.
40
Zahvalnica
Ova istraživanja je finansiralo Ministarstvo za nau-
ku i tehnološki razvoj Republike Srbije u okviru reali-
zacije projekta „Razvoj i unapređenje bioracionalnih
metoda zaštite bilja od bolesti i štetočina“ (TR-20036).
LITERATURA
Arčanin, B. i Balarin, I.: Predatorske vrste Heteroptera zas-
tupljene u fauni jabučnih nasada Hrvatske. Acta entomolog-
ica Jugoslavica, 8(1-2): 11-21, 1972.
Armand, E., Lyoussoufi, A. and Rieux, R.: Evolution of
Psylla pyri L. and P. pyrisuga Foerster (Homoptera; Psyllidae)
parasitoid complex in pear orchards of southeastern France in
winter, spring and summer. Entomophaga, 36: 287-294, 1991.
Berim, M.N.: Pest. Psylla mali Sch. – Apple Sucker. http/
www.agroatlas.ru/en/content/pest. 2005.
Bradley, S.H.: Campylomma verbasci (Meyer) (Hemiptera:
Miridae). Mullein plant bug. Biological control. A guide to
Natural Enemies in Nort America. 2007. http://www.nysaes.
cornell.edu/ent/biocontrol/
Erler, F.: Natural enemies of the pear psylla Cacopsylla pyri
in treated vs untreated pear orchards in Antalya, Turkey.
Phytoparasitica, 32(3): 295-304, 2004.
Feraru, E. and Mustaţă, G.: The predators and the par-
asitoids insect in the colonies of aphids (Homoptera:
Aphididae) deleterious to the fruit trees from Vaslui coun-
ty. Analele Ştiinţifice ale Universităţii “Al.I.Cuza” Iaşi, s.
Biologie animală, Tom L, 2004, pp. 39-50.
Ferriere, C.: Encyrtides paleartiques parasites de psylles.
Entomophaga, 6: 39-51, 1961.
Grbić, M., Lakić, B. and Mihajlović, Lj.: Predators and
parasitoids of Psylla pyri L. (Hom. Psyllidae) in Vojvodina
(YU). Proceedings OILB Workshop Lutte integree en ver-
ger de poires, Changius (Rac), Switzerland, 1989a, pp. 1-11.
Grbić, M., Lakić, B. and Tassan, R. L.: Overwintering
of pear Psylla and predators in pear orchards in Vojvodina,
Yugoslavia. Abstracts Coloquio International de Protecção
Integrada em Pomares de Pereira, Alcobaca, Portugal,
1989b, p. 2.
Guerrieri, E. and Noyes, J.S.: A review of the European
species of the genus Trechnites Thomson (Hymenoptera:
Chalcidoidea: Encyrtidae), parasitoids of plant lice
(Hemiptera: Psylloidea) with description of a new species.
Systematic Entomology, 34: 252-259, 2009.
Hagen, K.S., Mills, N.J., Gordh, G. and Mcmurtry, J.A.:
Terrestrial Arthropod predators of insects and mite pests.
In: Bellows, T.S., Fisher, T.W.: Principles and Applications

of Biological Control, Handbook of Biological Control,
Academic Press, San Diego, 1999, pp. 383-461.
Herard, F.: Analysis of parasite and predator populations
observed in pear orhards infested by Psylla pyri (L.) (Hom.
Psyllidae) in France. Agronomie, 5: 773-778, 1985.
Herard, F.: Annotated list of the entomophagous complex
associated with pear psylla, Psylla pyri (L.) (Hom. Psyllidae)
in France. Agronomie, 6: 1-34, 1986.
Horton, D., Lewis, T.M. and Broers, D.A.: Ecological
and geographic range expansion of the introduced preda-
tor. Anthocoris nemoralis (Heteroptera: Anthocoridae) in
North America: Potential for Nontarget Effects? American
Entomologist, 50(1): 18-30, 2004.
Injac, M., Dulić, K., Stamenov, M., Vlaović, M. i
Sudarević, B.: Rezultati ogleda suzbijanja zimske i let-
nje forme kruškine buve (Psylla pyri L.). Zbornik radova
Jugoslovenskog savetovanja o primeni pesticida, Opatija,
1985, sveska 7, str. 241-253.
Jauset, A.M., Artigues, M. and Sarasúa, M.J.: Abundance
and seasonal distribution of natural enemies in treated vs
untreated pear orchards in Lleida (NE, Spain). Book of
Abstracts Workshop on Arthropod Pest Problems in Pome
Fruit Production, Lleida, Spain, 2006, p. 54.
Jonsson, N.: The life history of Psylla mali Schmidberger
(Hom., Psyllidae) and its relationship to the development of
the apple blossom. Fauna Norvegica. Norvegian Journal of
Entomology, Ser. B, 30(1): 3-8, 1983.
Marčić, D., Perić, P., Prijović, M. and Ogurlić, I.: Field
and greenhouse evaluation of rapeseed spray oil against spider
mites, green peach aphid and pear psylla in Serbia. Bulletin
of Insectology, 62(2): 159-167, 2009.
Moerkens, R., Leirs, H., Peusens, G. and Gobin, B.: Are
populations of European earwigs, Forficula auricularia, den-
sity dependent? Entomologia Experimentalis et Applicata,
130: 198-206, 2009.
Noyes, J.S.: Universal Chalcidoidea Database. http://
www.nhm.ac.uk/research-curation/projects/chalcidoids/
[accessed September 2008]
 41
Pestic. fitomed. (Beograd), 25(1), 2010, 29-42
Noyes, J.S. and Hanson, P.: Encyrtidae (Hymenoptera,
Chalcidoidea) of Costa Rica: the genera and species with
jumping plant – lice (Homoptera: Psylloidea). Bulletin of
the British Museum – Entomology, 65(2): 105-164, 1996.
Pasqualini, E., Civolini, S. and Corelli Grappadelli, C.L.:
Particle Film Tehnology: approach for a biorational control
of Cacopsylla pyri (Rhynchota Psyllidae) in Northen Italy.
Bulletin of Insectology, 55(1-2): 39-42, 2002.
Pavićević, B.: Morfologija i biologija vrsta roda Psylla
(Psyllidae, Homoptera) na kruškama u Srbiji. Doktorska
disertacija. Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet,
1977.
Prelipcean, C., Mustaţă, G., Andriev, S. and Prelipcean,
A.: Predators insects controlling Aphis fabae Scop.
Populations. Analele Ştiinţifice ale Universităţii „Al.I.Cuza”
Iaşi, s. Biologie animală, 2004, Tom L, pp. 67-75.
Protić, Lj.: Proučavanje faune stenica (Heteroptera) u
voćnim zasadima Srbije. Doktorska disertacija. Univerzitet
u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, 1993.
Santas, L.A.: The predators` complex of pear-feeding psyl-
lids in unsprayed wild pear trees in Greece. Entomophaga,
32(3): 291-297, 1987.
Sigsgaard, L., Esbjerg, P. and Philipsen, H.: Controling
pear psylids by massreleasing Anthocoris nemoralis and A.
nemorum (Heteroptera: Anthocoridae). Journal of Fruit and
Ornamental Plant Research, 14(Suppl. 3): 89-98, 2006.
Vrabl, S. i Matis, G.: Prilog poznavanju biologije i suzbi-
janja kruškinih buva u Sloveniji. Zaštita bilja, XXVIII (1),
139: 41-52, 1977.
Vuković, M.: Predatori biljnih vaši sa posebnim osvrtom
na familiju Chrysopidae. Magistarski rad. Univerzitet u
Beogradu, Poljoprivredni fakultet, 1986, str. 1-75.
Засловский, В.A.: Сем. Coccinellidae – божьи коровки.
Определьитель насекомых европейской части СССР-а,
II, в пяти томах. Жесткокрылые и веепокрылые.
Издательство Наука, Москва – Ленинрад, 1965, стр.
319-326.
Dušanka Jerinić Prodanović i saradnici

Predators and Parasitoids of

Cacopsylla pyri (L.) (Hemiptera:
Psyllidae) in Serbia
SUMMARY
The presence of C. pyri and its natural enemies was studied in both treated and un-
treated pear orchards in Serbia from 2005 to 2009. Five parasitoid and 21 predator spe-
cies were identified as present on a considerable number of sites. The following para-
sitoid species were found: Prionomitus mitratus (Dalman), Psyllaephagus procerus Marcet,
Syrphophagus ariantes (Walker), Syrphophagus taeniatus (Förster) and Tamarixia sp. In the
study, the species Psyllaephagus procerus, Syrphophagus ariantes and Tamarixia sp. were for
the first time identified as parasitoids of C. pyri and as new species in the Serbian fauna.
Among the parasitoids determined, Prionomitus mitratus predominated.
Of the predators, the following species in four orders were registered: Dermaptera
[Forficula auricularia Linnaeus (Forficulidae)], Heteroptera [Anthocoris nemoralis (Fabricius),
Anthocoris nemorum (Linnaeus), Orius (Heterorius) minutus (Linnaeus), Orius (Heterorius) ni-
ger Wolff (Anthocoridae), Campylomma verbasci (Mayer-Dür), Deraeocoris (Deraeocoris) ru-
ber (Linnaeus) and Deraeocoris (Knightocarsus) lutescens (Schilling) (Miridae)], Neuroptera
[Chrysopa pallens Rambur, Chrysoperla carnea (Stephens), Chrysopa sp. (Chrysopidae)], and
Coleoptera [Coccinella septempunctata Linnaeus, Adalia bipunctata Linnaeus, Adalia de-
cempunctata (Linnaeus), Hippodamia tredecimpunctata (Linnaeus), Hippodamia variegata
(Goeze), Propylea quatuordecimpunctata (Linnaeus), Calvia (Anisocalvia) quatuordecimgutta-
ta (Linnaeus) (Coccinellidae), Cantharis rustica Fallén, Rhagonycha fulva (Scopoli) and Rh. tes-
tacea (Linnaeus) (Cantharidae)]. Of the predators determined, 12 species were registered
for the first time as predators of C. pyri in Serbia, while C. rustica, Rhagonycha fulva and Rh.
testacea have so far been known neither in Serbia nor in the world as predators of pear
suckers.
Keywords: Cacopsylla pyri; Parasitoids; Predators; Serbia

42