EUPHORIA – Nerođeni potomci (1993.

Kao zvijer u noći,

kao putnik stranac,

gledam svoj lik

u zrcalu života.

Odraz je blijed,

ne govori ništa.

Jer karike smrti su opet

spojene u lanac.

Devet krugova pakla,

cesta bez cilja.

Život sada polako nestaje

u osmjehu kiše.

Krvava zora svojim dahom

ubija osmjeh.

Sve je crno, sve je tiše

i tiše i tiše...

Nestat će legende,

generacije stoljeća,

svih davnih vremena svjedoci.

Ali time patnja

samo još je veća.

Povijest će pisati

nerođeni potomci.