Film prikazuje paralelne događaje, koji u prvom trenutku ne deluju
kao da su povezani ali kraj pokazuje suprotno. U svakom događaju protagonista te priče se susreće sa teškoćom svakodnevnog života gde sumnja ili se bori za svoja verovanja. Ili vodi debatu sa profesorom filozofije, ili čuva svoja verovanja u tajnosti od svoga oca, ili uopšte sumnja u postojanje Boga zbog niza događaja s kojima nisu zadovoljni. Profesor je rekao svim studentima da napišu na papir „God is dead“. Naravno, svi su to uradili sem jednog, taj student i profesor će voditi debate. A pored problema sa profesorom on je i uništio svoju vezu sa devojkom koja mu je naređivala da ne radi ovo. Iako je na kraju student pobedio profesor odbija da prihvati poraz, ali pred smrt (kad ga je udario auto) on priznaje poraz, prihvata Boga kao svog spasitelja i traži oproštenje od njega. Ova priča mi se najviše svidela, ne kažem da ostale nisu nego ova je najviše uticala na mene. Divim se njegovoj odanosti Bogu i veri, jer većina bi to napisala da ne bi pravili probleme u budućnosti a on je prihvatio taj rizik koji se na kraju i isplatio. Poenta vere je da nađeš sebe u njoj, ne obrnuto. Kao u priči o devojci ,koja je muslimanka, krije od svog oca svoju želju o promeni religije. On je ne prihvata i izbacuje je iz svog doma. Iako je on njen otac on nema pravo da joj kaže kojoj religiji ona pripada. Religija je subjektivna stvar i niko ne sme da ti kaže šta ti osećaš.