KIKI LESENDRIĆ – TE NOĆI SMO SE POTUKLI ZBOG NJE

[A] Ne volim da budim uspomene,

[D] sedimo, pa priča sama krene,
[E] ne znam što, al’ uvek setim se [A] nje.

[A] Letnja noć, studentski hotel, Makar[D]ska,

[D] i haljina svetlo plava matur[E]ska,
[E] na dohvat ruke, al’ daleko od [A] mene.

[E] Dovoljan je bio njen osmeh zar [A] ne,

[E] za drugove što znaju da dele baš [A] sve,
[A] da laju na [D] zvezde i zaklinju [E] se,
[E] svi za [A] jednog i jedan za [D] sve,
[Hm] te noći smo [E] se potukli zbog [D] nje. [A]

[E] Hteo sam da zna da nisam ko [A] drugi,

[E] maštao sam tad kako me [A] ljubi,
[A] i da joj naslikam [D] nebo ili napišem [E] stih,
[E] al’ ja sam [A] bio samo jedan od [D] njih,
[Hm] te noći kad smo [E] se potukli zbog [D] nje. [A]

[A] To leto je zauvek u meni osta[D]lo,

[D] i više je nikad nisam vide[E]o,
[E] a prošlo je od tada puno godi[A]na.

[A] Ne volim da budim uspomene,

[D] sedimo, pa priča sama krene,
[E] jedna priča i čet’ri dobra druga... [A]