Materijalni I Energetski Bilans Proizvodnje Biodizela Materially and Energy Balance Production of Biodiesel

You might also like

You are on page 1of 6

Savremena poljoprivredna tehnika

Cont. Agr. Engng. Vol. 35, No. 3, 157-218, Novi Sad, februar 2009

Biblid: 0350-2953(2009)35: 3, 185-190 Stručni rad


UDK: 662.756.3:330.5:66.012.3 Proffesional paper
MATERIJALNI I ENERGETSKI BILANS PROIZVODNJE BIODIZELA
MATERIALLY AND ENERGY BALANCE PRODUCTION OF BIODIESEL
Tolmač D*, Prvulović Slavica**, Štrbac Nada**, Radovanović Ljiljana*
REZIME
U radu je prikazana proizvodnja suncokreta, soje i uljane repice u hektarima, uljane kulture
koje imaju izuzetan energetski potencijal neophodan za dobijanje ovog eko-goriva. Prikazani
su pravci razvoja i mogućnosti da Srbija postane potencijalni lider u proizvodnji biodizela.
Studije, koje su rađene za biodizel, pokazuju da je ukupni energetski bilans pozitivan, pa je iz
tog razloga dat prikaz materijalnog i energetskog bilansa proizvodnje biodizela, počevši od
biljnih ostataka do biodizela kao finalnog proizvoda.
Ključne reči: biodizel, energetski bilans, proizvodnja, energija, gorivo
SUMMARY
In this paper is presented production of sunflower, soy and rape in hectares, all being oil
plants with excellent energy potential necessary in production of this eco-fuel. The work shows
directions in development and possibilities for Serbia to become a potential leader in biodiesel
production. Studies of biodiesel show positive total energy balance and that is why material
and energy balance in production of biodiesel have been presented, starting from residue from
the plants to biodiesel as the final product.
Key words: biodiesel, energy balance, production, energy, fuel
UVOD
Potražnja za energijom neprekidno raste, kao i zavisnost od uvozne energije, što doprinosi
razvoju u sektoru obnovljive energije. Dobro je poznato da transport skoro potpuno zavisi od
fosilnih goriva. Svi napori su usredsređeni na pronalaženju takvog goriva koje bi bilo
prilagođeno postojećim konstrukcijama motora, a da istovremeno zadovoljava i dodatne
kriterijume vezane za obnovljivost i ekologiju, kao i pouzdanost korišćenja (Al-Widian et al,
2002; Malinović et al, 2008; Mushrush et al, 2000; Nikolić, 2003). Napredak tehnologije i
naučna saznanja doprinela su razvoju sektora obnovljive energije, a nafta još uvek ostaje glavni
izvor energije, čija proizvodnja i potrošnja raste iz dana u dan. Međutim, rezerve nafte nisu
večne, pa se svetska industrija sve ozbiljnije bavi potragom za alternativnim vrstama goriva
(Bagley et al, 1998; Mushrush et al, 2001; Furman et al, 1996)
* Dr Dragiša Tolmač, redovni profesor, mr Ljiljana Radovanović, asistent, Tehnički fakultet “Mihajlo Pupin”,
Zrenjanin, Đure Đakovića bb, tolmac@beotel.yu
** Dr Prvulović Slavica, docent, dr Štrbac Nada, redovni profesor, Tehnički fakultet, Bor, Vojske Jugoslavije 12.
Jedan od najznačajnijih obnovljivih izvora energije je biomasa, kako zbog količine energije
koja se periodično obnavlja tako i zbog relativno malih troškova proizvodnje, odnosno
prikupljanja. Velika prednost korišćenja biomase se ogleda u dobijanju alternativnog
185
ekološkog goriva, a kao jedno od mogućih rešenja sve više se nameće biodizel, gorivo nastalo
preradom biljnih i otpadnih ulja. Problematika primene i proizvodnje biodizela obrađivana je u
radovima autora (Furman et al, 1995; Cardone et al, 2002; Mačvanin et al, 1997).
MATERIJAL I METOD
Površine, prinosi, proizvodnja uljanih kultura i biodizela
Pojavom proizvodnje biodizela u svetu i u Srbiji, došlo je do značajne zamene setvenih
površina, jer samo za proizvodnju ovog alternativnog izvora energije neophodno je posejati
dodatne površine sa sojom, uljanom repicom, suncokretom i drugim uljanim kulturama
neophodnim za dobijanje ovog bio-goriva. Srbija ima bogatu i dugogodišnju tradiciju u
poljoprivredi, odličan geografski položaj, kvalitetnu zemlju i sve uslove koji su neophodni za
proizvodnju biodizela. U Srbiji ima oko 4,2 miliona hektara obradivih površina a setvena
struktura na našim poljima se malo menjala. Najdominantnija kultura je kukuruz koji se
godišnje poseje na 1,2 do 1,3 miliona hektara, a potom pšenica koja se u proseku poseje na oko
600.000 hektara. Sledi krmno bilje sa 460.000 hektara, povrće sa 290.000 hektara, suncokret sa
oko 220.000, soja sa 140.000, šećerna repa sa oko 70.000, ječam na oko 50.000 hektara, a
svake godine izmedu 170.000 do 200.000 hektara ostane neposejano. Da bi se zadovoljili
evropski standardi za proizvodnju biodizela, Srbija mora gajiti uljanu repicu na najmanje
80.000 hektara. To je moguće postići smanjenjem setvenih površina pod drugim uljaricama,
(Mačvanin et al, 1997; Samardžija et al, 2008 ).
Srbija je visoko energetski zavisna zemlja za fosilnim gorivima i svaki doprinos smanjenju
energetske zavisnosti od izuzetnog je značaja za srpsku privredu. Obzirom na značaj biljnih
ulja i njihovu rentabilniju proizvodnju od masti životinjskog porekla, površine pod uljanim
kulturama se značajno povećavaju. Na slici 1, prikazana je proizvodnja suncokreta, uljane
repice i soje u hektarima u Srbiji u periodu od 1965. do 2000. godine.

Sl. 1. Proizvodnja suncokreta, soje i uljane repice u Srbiji


Fig. 1. Production of sunflower, soy and rape in Serbia

Ključne barijere za veći prodor bio-goriva na tržište su uglavnom veliki troškovi


proizvodnje. Odnos proizvođačkih cena u poređenju sa fosilnim gorivima trenutno iznosi od
1,5 do 3 puta više, a u zavisnosti od vrste bio-goriva i trenutne cene sirove nafte. Šira upotreba
186
bio-goriva (konkretno biodizela) jedino je moguća ukoliko se primeni regulativa i uvedu se
određene ekonomske mere. U ovom kontekstu ključni uslov za formiranje tržišta biodizela je
izuzetak od poreza. Proizvodnja uljane repice treba da bude tretirana na isti način kao i
proizvodnja drugih uljarica.
U Srbiji se godišnje preradi oko 4 miliona tona nafte, od čega je 645.000 tona domaće
proizvodnje. Za povećanje domaće proizvodnje potrebno je uložiti sredstva u novu opremu i
nove tehnologije za dobijanje alternativnih izvora. Kako još nije iskoristila sopstvene
mogućnosti za gajenje uljane repice i proizvodnju biodizela, Srbija ima izvanredne uslove
(geografski položaj, kvalitetnu zemlju, visoko obrazovane stručnjake i pristupačne cene inputa)
za razvoj ovog biznisa i odlične mogućnosti da od njih stvori izvozne proizvode.
Procena je da se u Srbiji za period od pet do sedam godina mogu proizvesti sirovine koje će
se koristiti za 30 fabrika biodizela do 10.000 tona korišćenjem 200.000 hektara slobodnog
zemljišta (Furman et al, 2005; Samardžija et al, 2007). Korist, po proceni, je ogromna:
• 300.000 tona biodizela,
• 450.000 tona sačme,
• 36.000 tona glicerina,
• 180 tona lecitina koji je važan u proizvodnji lekova.
Metode rada
U ovom radu korisćene su metode pregleda literature, obrade i analize prikupljenih podataka.
Na osnovu prikupljenih podataka urađen je materijalni i energetski bilans proizvodnje
biodizela od ulja uljane repice. Dobijeni podaci su predstavljeni grafički i tabelarno (sl. 2 i tab.
1).
REZULTATI ISPITIVANJA I DISKUSIJA
Energetski bilans
Kompletna procena energetskog bilansa ciklusa goriva uključuje ne samo energetski sadržaj
biodizela i energiju koja se potroši u njegovoj proizvodnji, već i energiju koja se
apsorbuje/odaje od strane svih procesa potrebnih da bi se došlo do konačnog proizvoda.
Studije, koje su rađene za biodizel, pokazuju da je ukupni energetski bilans (uključujući i
ekstrakciju, rafinaciju i esterifikaciju) pozitivan. Na slici 2 je šematski prikazana dobijena
količina biodizela od uljane repice koja je posejana na jedan hektar površine. Prikazan je i
materijalni i energetski bilans koji podrazumeva potpunu valorizaciju u proizvodnji biodizela,
počevši od biljnih ostataka do biodizela kao finalnog proizvoda. Iz priloženog se vidi da se
izdvaja pogača kao ostatak, a kao finalni proizvodi biodizel i glicerin (Mittelbach et al, 2001;
Monyem et al, 2001; Schuchardt et al, 1998; Soranso et al, 2008; Duun, 2002; Encinar et al,
1999; Haas et al, 2001).
Energetski bilans uljane repice prikazan je u tabeli 1, gde ukupan energetski ulaz obuhvata
(obradu zemljišta, đubrivo, agro-hemiju, seme, skladištenje, transport, preradu-proizvodnju), a
ukupan energetski izlaz obuhvata (biogorivo, pogaču, stabljiku). Međutim na jedan hektar
suncokreta dobije se manje biodizela nego kod uljane repice, kod koje se dobije približno oko
jedne tone biodizela, ali sa druge strane koristeći suncokret dobije se više stabljika, a koristi se
manje đubriva i agrohemije (Encinar et al, 2002; Daniel de Queiroz et al, 2008; Luiz Fernando
et al, 2007).

187
Katalizator Metanol
Catalytic 0,15t/ha Biodizel
7 kg/ha 2.865 MJ/ha 0,9 t/ha
33.300 MJ/ha

Uljana repica Sirovo ulje Glicerin


Rape seed Raw oil 1,0 t/ha Glycerine
2,5 t/ha 37.000 MJ/ha 0,3 t/ha

Pogača
Bread 1,5 t/ha
37.500 MJ/ha

Biomasa
5,0 t/ha
75.000 MJ/ha

Sl. 2. Materijalni i energetski bilans proizvodnje biodizela


Fig. 2. Material and energy balance in production of biodiesel

Tab. 1. Energetski bilans za biodizel od uljane repice u MJ/ha


Tab. 1. Energy balance for biodiesel made of rape in MJ/ha
Parametri Vrednosti
Parameters Values
Prinos semena (t/ha) 2,5
Seed yield
Ukupan energetski ulaz (MJ/ha) -35.045
Total energy input
Ukupan energetski izlaz (MJ/ha) 87.900
Total energy output
Neto energetski bilans (MJ/ha) 52.855
Net energy balance

ZAKLJUČAK
Proizvodnja i korišćenje biodizela je trend koji je u Evropi a i u svetu veoma prisutan.
Korišćenje biodizela ima veliki značaj koji je prisutan u energetici i ekologiji.
Ulaganja u istraživanja i eksploataciju novih nalazišta nafte su iz godine u godinu sve veća, a
shodno tome i cena fosilnih tečnih goriva raste. Poseban problem čini obezbeđenje sigurnog
snabdevanja naftom iz regiona sa bogatim nalazištima.
Alternativa je biodizel koji ima mogućnost da se meša sa fosilnim dizelom u svim odnosima.
Može se koristiti u motorima bez posebnih intervencija na motoru. Uz činjenicu da je biodizel
napravljen od obnovljive sirovine (biljna ulja), kao i neznatne razlike u energetskom
potencijalu goriva, jasno je da je to pravo rešenje u prelaznom periodu dok se ne
operacionalizuju drugi vidovi energije i adekvatno tome prilagode nove konstrukcije motora.

188
Opšte je poznata činjenica da korišćenje tečnih fosilnih goriva doprinosi nagomilavanju
ugljendioksida u atmosferu i drugih štetnih materija kao produkata sagorevanja.
Biodizel u ekonomskom smislu ima znatne prednosti. Razgradivost u vodi i zemljištu je
relativno brza i potpuna. U izduvnim gasovima ima znatno manje štetnih materija. Sa
stanovišta ugljendioksida biodizel je neutralan, jer sva količina koja se ispusta sagorevanjem
biodizela u atmosferu biva fotosintezom ponovo apsorbovana u biljke od kojih se ponovo
proizvodi biodizel.
LITERATURA
[1] Al-Widian M.I, Al-Shyoukh A.O. 2002. Experimental evaluation of the
transesterification of waste palm oil into biodiesel, Bioresource Tecnology, 85: 253-
256.
[2] Bagley S.T, Gratz LD, Jonson J.H, Mcedonald J.F. 1998. Effects of an oxidation
catalytic converter and a biodiesel fuel on the chemical, mutagenic, and particle size
characteristics of emissions from a diesel engine, Environmental Science &
Technology, 32: 1183-1191.
[3] Brkić M, Furman T, Nikolić R, Mačvanin Nada. 1999. Analyses of harmful matters in
the combustion products of diesel and biodiesel fuels, Traktori i pogonske mašine,
4(1): 83- 93.
[4] Cardone M, Prati M.V, Rocco V, Seggiani M, Senatore A, Vitolo S. 2002. Brassica
carinata as an alternative oil crop for the production of biodiesel in Italy: Engine
performance and regulated and unregulated exhaust emissions, Environmental
Science & Technology, 36: 4656-4662.
[5] Duun R.O. 2002. Effect of oxidation under accelerated conditions on fuel properties
of methyl soyate (biodiesel), Journal of the AOCS, 79: 915-920.
[6] Daniel de Queiroz et al. 2008. Determination of biodiesel raw materials in mineral
diesel fuel using selective ion monitoring, 31(5): 1062-1066.
[7] Encinar J.M, Gonzalez J.F, Sabio E, Ramiro M.J. 1999. Preparation and properties of
biodiesel from Cynara cardunculus L. oil, Industry and Engineering Chemistry
Resource, 38: 2927-2931.
[8] Encinar J.M, Gonzalez J.F, Rodrigue, J.J, Tejedor A. 2002. Biodiesel fuels from
vegetables Oils: Transesterification of Cynara cardunculus L. oils with ethanol,
Energy & Fuels, 19: 443-450.
[9] Furman T, Nikolić R, Malinović N, et al. 1995. Biodizel proizvodnja i korišćenje,
Novi Sad, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 356.
[10] Furman T, Kerbitz W, Nikolić R, Mačvanin Nada, Brkić M, Oparnica S, Popović Z,
Petrović P, Savin L. 1996. Pravci razvoja biodizela u svetu i kod nas, Savremena
poljoprivredna tehnika, 22(6):347- 353
[11] Furman T, et al. 2005. Biodizel, alternativno i ekološko tečno gorivo, Novi Sad,
Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 212.
[12] Haas M.J, Scott K.M, Alleman T.L, Mccormick R.L. 2001. Engine performance of
biodiesel fuel prepared from soybean soapstock: a high quality renewable fuel
produced from a waste feedstock, Energy & Fuels, 15: 1207-1212.

[13] Luiz F, Carlos E.F. 2007. Alcool combustível e biodiesel no Brasil, Rev. Econ. Sociol.
Rural, 45(3): 531-565.
189
[14] Mačvanin N, Furman T. 1997. Dileme i problemi u korišćenju biljnih goriva, In proc,
Udruženje zdravstvenih radnika Jugoslavije, Hercegnovi-Igalo: knjiga sažetaka, 229.
[15] Mačvanin N, Furman T. 1997. Metilestri biljnih ulja adekvatna zamena za dizel
motore, In proc, Udruženje zdravstvenih radnika Jugoslavije, Hercegnovi-Igalo:
knjiga sažetaka, 224.
[16] Malinović N, Meši M. 2008. Pravci razvoja mehanizacije za racionalniju i ekološku
proizvodnju hrane, Savremena poljoprivredna tehnika, 34(3-4): 171-179.
[17] Mittelbach M, Gangl S. 2001. Long storage stability of biodiesel made from rapeseed
and used frying oil, Journal of the AOCS, 78: 573-577.
[18] Monyem A, Van Gerpen J.H. 2001. The effect of biodiesel oxidation on engine
performance and emissions, Biomass & Bioenergy, 20: 317-325.
[19] Mushrush G.W, Beal E.J, Hughes J.M, Wynne J.H, Sakran J.V, Hardy D.R. 2000.
Biodiesel fuels: use of soy oil as a blending stock for middle distillate petroleum
fuels, Industry and Engineering Chemistry Resource, 39: 3945-3948.
[20] Mushrush G.W, Beal E.J, Spencer G, Wynne J.H, LLoyd C.L, Hughes J.M, Wall C.L,
Hardy D.R. 2001. An environmentally benign soybean derived fuel as a blending
stock or replacement for home heating oil, Journal of Environmental Science and
Health, 36: 613-622.
[21] Nikolić M. 2003. Biodizel kao alternativna vrsta goriva u motorima SUS ,
magistarska teza, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 172.
[22] Samardžija M, Furman T, Tomić M, Savin L, Nikolić R, Simikić M. 2007. Prednosti
proizvodnje biodizela u malim postrojenjima, Savremena poljoprivredna tehnika,
33(3-4): 196-204.
[23] Samardžija M, Samardžija D, Marinković R, Furman T, Tomić M. 2008. Proizvodnja
biodizela iz ricinusa, Savremena poljoprivredna tehnika, 34(3-4): 136-142.
[24] Schuchardt U, Sercheli R, Vargas R.M. 1998. Transesterification of vegetable oils: a
review, Journal of Brazilian Chemical Society, 9: 199-210.
[25] Soranso Ana M. et al. 2008. Dynamic performance of an agricultural tractor utilizing
distilled biodiesel from spent oil, Rev. bras. eng. Agríc, 12(5): 553-559.

Primljeno: 06.12.2008. Prihvaćeno: 12.01.2009.

190

You might also like