Naslovna Novosti Stručno usavršavanje Izdavačka djelatnost Oglasi posao Udruga Intender-hr

PRAKTIČNA PRIMJENA RADIOLOGIJE U KLINIČKOJ PRAKSI

Završni rad
Autor: Petra Rogač 
Mentor: dr. med. dent. Tonči Težulat

1. UVOD
Cilj ovog rada je prikazati spoznaje o praktičnoj radiologiji u ordinaciji dentalne medicine. Moj osvrt u ovom radu bit će
fokusiran na primjeni radioloških tehnika i rendgenskih zraka u svakodnevnim zahvatima dentalne medicine.
Praktična radiologija se iz dana u dan sve više razvija i neizostavan je alat u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Razvoj digitalne
tehnologije omogućuje nam sigurnije planiranje i provođenje terapijskih stomatoloških postupaka i to uz minimalnu dozu
zračenja. Primjenom digitalnih tehnologija donošenje dijagnoza podiglo se na jednu višu razinu.
Dentalni asistent kao neizostavan dio dentalnog tima mora imati saznanja o rendgenskim uređajima i karakteristikama
zračenja. Njegova je uloga dati sve potrebne informacije pacijentu kako ne bi došlo do nejasnoća tijekom i nakon snimanja.
Mora imati vještinu zaštititi sebe i pacijenata od zračenja i spriječiti ugrožavanje svog i pacijentovog zdravlja.
Znanje o radiologiji i radiološkim uređajima nema samo važnu ulogu u ordinaciji dentalne medicine već i u trgovačkom
društvu. Kako dentalni asistent svojim vještinama i znanjem može biti i dio trgovačkog društva mora biti informiran o
aparatima i opremi njihovim općim i posebnim performansima. Tako će znanjem i informiranošću pomoći kupcu i što boljem
odbiru opreme.
KLJUČNE RIJEČI: radiologija, dentalni asistent, ordinacija dentalne medicine

2. OPĆENITO O RADIOLOGIJI
Radiologija je znanost o zračenju tj. grana medicine koja se koristi različitim vrstama zračenja kako bi se lakše
dijagnosticirale i liječile bolesti. Radioterapija se obavlja u specijaliziranim ustanovama, a za otkriće medicinske radiologije
zaslužan je Wilhelm Conrad Röntgen (1).
Primjena radioloških tehnika i rendgenskih zraka jako je važna i u dentalnoj medicini jer olakšava posao doktoru dentalne
medicine u svakodnevnom radu. Danas nema grane u dentalnoj medicini koja se ne služi radiološkim tehnikama kako bi se
što prije procijenilo stanje pacijenta. Radiološke tehnike nam omogućuju pravovremeno liječenje, štede vrijeme i novac (1).
U dentalnoj medicini radiologija se pojavljuje kroz ove vrste snimanja:
1. INTRAORALNE SNIMKE
• retroalveolarne snimke
• ugriz u traku
• zagrizne kose/aksijalne (2).
2. EKSTRAORALNE SNIMKE
• ortopantomogram – ortopan (2).

2.1 Retroalveolarne snimke

Ova tehnika snimanja najčešća je u dentalnoj medicini i primjenjuje se u svim područjima. To je mala rendgenska slika, a
dobivamo je stavljanjem filma na nepčani ili podjezični dio koji želimo snimiti. Na slici jasno vidimo krunu i korijen zuba kao i
susjedne zube (2).

Primjena u dentalnoj medicini

Ovom tehnikom provjeravamo postojanje karijesa, periapikalnih procesa, parodontnih džepova, duljinu korijena kod
endodonskog liječenja, te moguće poteškoće u rastu i razvoju zuba (2).
– Slika 1. retroalveolarna snimka (9).

2.1 Bite wing – zagriz u traku

Ova slika je također male dimenzije, ali postoje promjene u postavljanju filma u odnosu na retroalveolatnu tehniku. Dok film
kod retroalveolarne snimke pridržava pacijent sam svojim prstima u ustima, ovdje se film postavlja unutar zagriza zuba i tako
dobivamo sliku krune gornjih i donjih zubi. Nedostatak ove tehnike je što se na snimci ne vidi korijen pa je onemogućeno
provjeriti postojanje periapikalnog procesa ili poremećaja na korijenu (2).

Primjena u dentalnoj medicini

Ova tehnika se koristi kao inspekcija karijesa, ispuna ili gubitka kosti u cervikalnom segmentu.
-Slika 2. bite wing tehnika snimanja (10).

2.3 Zagrizna (aksijalna) snimka

Veličina slike je 5×7 cm. Za snimanje gornje čeljusti film se stavi u usta zagrizom, a centralna zraka se pridruži na vršak
nosa. Donja čeljust se snima na način da se cijev stavi ispod brade i centriramo na meke česti, a glavu zabacimo prema
natrag. (2.)

Primjena u dentalnoj medicini

Ova tehnika služi za analizu mekih tkiva dna usne šupljine.

2.4 Ortopan
Ortopan se svakodnevno upotrebljava u dentalnoj medicini i postao je obavezan snimak na prvom pregledu. U potpunosti
možemo vidjeti sve zube u cijelosti, te pripadajuće strukture (2).

Primjena u dentalnoj medicini

Uporabom novijih uređaja moguće je prikazati položaj temporomandibularnog zgloba i cijelo orofacijalno područje. Ortopan je
neizostavan u implantoprotetici i planiranju protetskih radova. S ortopanom možemo vidjeti postoje li ciste, tumori ili
deformacije (2).
– Slika 3. ortopan (11).

3. RADIOLOŠKE METODE

U dentalnoj medicini radiologija se pojavljuje kroz ove radiološke metode:

• CT
• CBCT
• MR
• UZV.

3.1 KOMPJUTERIZIRANA TOMOGRAFIJA – CT

Prva kompjuterizirana tomografija učinjena je na Britanskom institutu za radiologiju, a nakon toga sve se više počele koristiti
u svijetu. U početku CT se koristio samo za pregled mozga. S vremenom se usavršavao, a glavni cilj je bio poboljšati
kvalitetu slike (3).

Moderni CT uređaji kroz rendgensku cijev šalju lepezast snop i rotira po unutrašnjem krugu, a kroz vanjski krug šalje veliki
broj detektora. Prednost ove metode je smanjeno zračenje onog dijela koji ne snimamo, a veliki nedostatak je veliko zračenje
promatranih tkiva i dugotrajno snimanje (3).

Osim poboljšanja kvalitete slike i što realnijim prikazom anatomskih slojeva, cilj je bio skratiti vrijeme trajanja pretrage u što
većoj mogućoj mjeri. Naime, kako se sve više ova metoda razvijala potreba za njom je još više rasla, a sve u svrhu pregleda
većeg broja pacijenata. S obzirom da ova metoda za sobom nosi i negativne posljedice kao što je zračenje pacijenata koje
negativno utječe na organizam, cilj novijih uređaja je da se prethodni ciljevi objedine sa što manjom dozom zračenja koje
neće znatno utjecati na pacijentovo zdravlje ( 3).

Kompjuterizirana tomografija je radiološka metoda s kojom slojevito prikazujemo dijelove tijela, a slike nastaju korištenjem
ionizirajućeg – rendgenskog zračenja. Prolaskom kroz snimani dio tijela rendgenske zrake slabe zbog čega dolazi do
apsorpcije i rasapa rendgenskih zraka. Prolaskom kroz tkiva oslabljeno zračenje pada na detektore i oni ga pretvaraju u
električne signale. Nizom takvih projekcija nastali rotacijom rtg cijevi i detektora uz pomoć računala nastaje slika objekta
prikazana na ekranu u obliku pixela (3).

Danas možemo razlikovati 4 generacije CT uređaja.

1. generacija CT uređaja služila se tankim rtg zraka usmjerenim na 1 ili 2 detektora. Snimanje je trajalo 5 min po sloju, a
zračenje je bilo ogromno. U početku su se mogli snimati samo nepokretni dijelovi tijela (mozak, kralježnica).

2. generacija CT uređaja povećava broj detektora i mijenja se oblik rtg zraka u lepezasti, a rotacija se povećava iz 1 stupnja
na 30 stupnjeva. Zbog tih promjena smanjena je ekspozicija i omogućeno je snimanje torakalnih i abdominalnih organa i
smanjeno je zračenje.

3. generacija CT uređaja smanjila je vrijeme snimanja pa sada vrijeme snimanja iznosi 10 sekundi po sloju.

4. generacija CT uređaja ubrzala je snimanje implementirajući detektore za 360 stupnjeva što omogućava kontinuiranu
rotaciju cijevi oko pacijenta. Javljao se problem kod snimanja debljih slojeva u transverzalnoj ravnini.

Taj problem se riješio s CT uređajima s više redova detektora koje snimaju debljine 0.5 do 1.5 mm pa se slika bez gubitka
kvalitete i deformacije može rekonstruirat. (3.)
-Slika 4. prikaz snimanja CT uređaje (12). Slika 5. CT snimka (13).

3.2 CONE BEAM CT – CBCT

Cone beam CT je tehnika koja se sastoji od rendgenskih zraka, a zrake se različite i raspoređene u stožac. Korištenje CBCT-
a postalo je važan dio u planiranju liječenja i dijagnostici. Tijekom stvaranja slike cijev se rotira oko pacijentove glave i stvara
600 različitih slika (3).

CBCT je najnovije tehnološko dostignuće moderne digitalne radiologije. Primjenjuje se u stomatološkim ordinacijama jer je
puno manji i jeftiniji od klasičnog CT-a. Za takvo dostignuće odgovorna su 4 tehnološka faktora: razvoj posebnih detektora,
razvoj jeftinih rendgenskih cijevi, jeftinija računala i ciljano mjesto primjene. Svaki CBCT uređaj sastoji se od izvora
rendgenskih zraka i detektora koji su fiksirani za pokretno postolje. CBCT ima konični izvor zračenja što omogućuje
pokrivanje cijele željene regije koja traje manje od 30 sekundi tj. jedna cirkularna rotacija koja je dovoljna da se stvori
trodimenzionalna slika. Rekonstrukcija je kompleksna i ovisi raznim parametrima i to o širini polja, broju projekcija, veličini
voksela (u trodimenzionalnoj grafici predstavlja najmanji dio trodimenzionalnog prostora) , računalnom programu i samom
računalu. Piksel predstavlja dvodimenzionalnost slike, a voksel predstavlja dubinu tj trodimenzionalnost (3).

Prednost CBCT-a u odnosu na CT

• manji su i jeftiniji
• vrijeme za snimanje koje je potrebno CBCT-u je 30 sekundi, dok je CT-u potrebno 3 minute,
• isto tako CBCT-u je potrebna jedna rotacija za stvaranje slike, a CT-u više rotacija ovisno o debljini područja koje se snima
• visoka rezolucija
• CBCT ima desetorostruko manju dozu radijacije jer emitira pulsirajuće ionizirajuće zrake dok CT koristi stalan snop zračenja
• milimetarski točna analiza
• priprema pacijenta.

Tijekom pregleda pacijent može udobno sjediti ili stajati jer nije zatvoren unutar postolja kao kod CT-a. To olakšava suradnju
s pacijentima koji pate od klaustrofobije. Prije zahvata pacijenta je potrebno zaštititi zaštitnim pregačama u području štitnjače
i stabilizirati pacijentovu glavu jer će kvaliteta slike biti loša ako pacijent ne miruje. Potrebno je skinuti sav metalni nakit koji
može utjecat na kvalitetu slike (3).

Primjena u dentalnoj medicini

CBCT može prikazati milimetarske anatomske strukture orofacijalne regije što posebno pomaže u oralnoj kirurgiji i to u
lokalizaciji mandibularnog kanala, maksilrnog sinusa i
8
ostalih struktura. Postao je neizostavna svakodnevnica u dentalnoj medicini i to u područjima endodoncije, oralne kirurgije i
ortodoncije (3).
– Slika 6. CBCT (14)., Slika 7. CBCT uređaj (15).

3.3 PRIMJENA CBCT – a U POJEDINIM GRANAMA DENTALNE MEDICINE

3.3.1 ORTODONCIJA
• Kod planiranja ortodonske terapije 3D prikaz anatomija čeljusti uvelike pomaže pri odluci
• Preglednost položaja i nagiba zuba i korjenova, lokalizacija i smjer impaktiranih zubi (3) .

3.3.2 IMPLANTOLOGIJA
• Nudi nam informacije o planiranju primjene kirurških implantata (3).

3.3.3 KIRURGIJA
Primjena CBCT-a pomaže pri planiranju zahvata kao što su:
• estrakcija
• alveotomija
• vestibuloplastika
• apikotomija
• ciste i tumori
• rekonstruktivna i ortognatska kirurgija (3).

3.3.4 ENDODONCIJA
Pomaže u procjeni:
• zavijenosti korijena i kanala
• traumi s frakturom korijena
• periapikalnom procesu
• apikotomiji
• fosse route (3).

3.3.5 PARODONTOLOGIJA
CBCT u parodontologiji se koristi za pregled:
• parodontnih džepova
• otvorenih furkacija
• izraženosti koštanih recesija (3).

3.4 MAGNETNA REZONANCA – MR

Magnetskom rezonancijom dobiva se slikovni prikaz presjeka tijela ili organa u tri glavne ravnine i u njihovoj kombinaciji što
nam omogućuje točniju procjenu različitih bolesti ili stanja (4).

Snimanje se obavlja u MR tunelu koji je dovoljno velik da se u njega smjesti pacijentovo tijelo. Danas je sve više pacijenata
koji zbog klaustrofobije ne mogu podnijeti izvođenje pretrage. Kako bi se riješio taj problem u današnje vrijeme imamo
uređaje i bez tunela. U cijeloj prostoriji je snažno magnetsko polje. Tijekom snimanja bolesnik leži i preko tijela ima ogrtač koji
dobije na mjestu pregleda. Prije pregleda potrebno je ukloniti metal s tijela poput nakita, zubnih proteza, odjeće s metalnim
gumbima i zatvaračima. (4.)

Pacijenti koji imaju metalne dijelove u tijelu kao na primjer krhotine eksplozivnih naprava, zubne implantate,
umjetnik zglobova i slično ne smiju se obavljati MR snimanja, osim ako je metal pogodan za MR pregled, to mora
potvrditi odgovarajući liječnik (4).

MR je najčešće sigurna pretraga bez naknadnih komplikacija pa pacijent može odmah kući. Prije svakog MR pregleda
pacijent ispunjava upitnik o svom zdravstvenom stanju, te je obavješten o proceduri pregleda i mogućim komplikacijama (4).

Primjena u dentalnoj medicini

Može se primjenjivati u svim organskim sustavima kao nadopuna ostalim dijagnostičkim pretragama kao na primjer UZV ili
CT. Pregled MR – om nam daje dijagnostičke informacije o raznim bolestima poput upalnih oboljenja, malignih bolesti, bolesti
krvnih žila ili uređenih anomalija (4).
-Slika 8. magnetska rezonanca MR (16).

3.5 ULTRAZVUK – UZV

Ultrazvuk je jednostavna, neinvazivna, bezbolna i financijski relativno pristupačna dijagnostička metoda. Iako je u medicini
našla široku primjenu, ultrazvuk u stomatologiji ne zauzima znatno mjesto u dijagnostici i terapiji (5).

Primjena u dentalnoj medicini

Novija istraživanja su utvrdila mogućnost primjene ultrazvuka u različitim područjima stomatologije: otkrivanju karijesa,
fraktura i infrakcija zuba, lezija mekih tkiva, parodontnih koštanih defekata, mjerenja debljine mišića i gingive, implantologiji,
otkrivanju maksilo-facijalnih fraktura i u dijagnostici temporomandibularnih poremećaja. Razvojem i napretkom tehnologije,
ultrazvučne metode imaju sve veću primjenu u dijagnostici i terapiji različitih stanja i bolesti orofacijalnoga sustava. Koristimo
ga pregleda žlijezda slinovnica i ostalih mekih struktura (5).

4. TEHNIKE SNIMANJA RETROALVEOLARNIH RADIOGRAMA

Postoje dvije tehnike za dobivanje retroalveolarnih radiograma zuba u njihovoj stvarnoj veličini, a razlikuju se u vertikalnom
nagibu rentgenske cijevi i položaju receptora unutar usne šupljine, a to su usporedna i bisekcijska tehnika (6).

4.1 Usporedna tehnika

Zahtjeva uporabu posebnog plastičnog nosača koji postavlja receptor slike usporedno s ravninom zuba, a središnja zraka je
okomita na receptor slike i uzdužnu os zuba (6).

Receptor slike kod usporedne tehnike treba pomaknuti dublje u oralnu šupljinu kako bi se postigao usporedni položaj s
ravninom zuba. Snimani objekt je kod usporedne tehnike udaljen od receptora slike i zbog toga gubi oštrinu. Zbog
karakteristično oblika usne šupljine i položaja zubi , najveća je udaljenost receptora slike u odnosu na krunu gornjih sjekutića,
te je uvećanje njihove rendgenske sjene najveće. Kako bi se nadoknadili efekt uvećanja sjene koji je tipičan za ovu tehniku,
potrebno je povećati udaljenost između žarišta rendgenske cijevi i receptora slike za oko 40 cm. Dvostruko udaljavanje
žarišta i receptora slike zahtijeva četverostruko povećanje zračenja (6).

Nosač receptora slike može biti jednokratni ili se može koristiti više puta uz prethodno steriliziranje. Zahvaljujući nosaču kod
usporedne tehnike pacijent ne treba pridržavati receptor prstima. Kod plitkog nepca receptor u nosaču nije moguće postaviti
okomito. Zato je potrebno modificirati tehniku i ukositi ravninu receptora s obzirom na os zuba. Modifikacije su također
potrebne kod koštanih izraslina (6).

Glatku stranu receptora uvijek okrećemo prema snimanom zubu. Prednost ove tehnike je dobivanje radiograma bez
deformacije slike u realnu veličinu objekta. Još jedna prednost je vrlo jednostavna primjena, ali isto tako i ponovljivost tj.
mogućnost identičnog pozicioniranja
kod radiografske kontrole. Problemi nastaju kod djece i odraslih koji imaju plitko nepce. Ako receptor slike pritisnemo o meka
tkiva usne šupljine, može izazvati nelagodu i nagon za povraćanje (6).

4.2 Bisekcijska tehnika

Bisekcijska tehnika se koristi kada se ne usporedna tehnika ne može izvesti. Bolesnik pridržava receptor slike prstom i
prislanja ga na oralnu stranu zuba i površinu alveolarnog nastavka čeljusti. Receptor slike kod bisekcijske tehnike uvijek je
okrenut koso u odnosu na uzdužnu os snimanog zuba i alveolarnog nastavka. Budući da stomatologu treba radiogram na
koje može mjeriti realne veličine anatomskih struktura zuba, bisekcijska tehnika nastoji suprotstaviti ta dva efekta tako da je
središnja zraka usmjerena na ravninu koja dijeli kut između osi zuba i receptora slike na dva jednaka dijel tako se
međusobno poništavaju efekti uvećanja i smanjena rendgenske sjene zuba (6).

Izometrična snimka koja vjerno odražava veličinu i oblik snimanog zuba kod bisekcijske tehnike se može dobiti uz uvjet
točnog odabira vertikalnog nagiba središnje zrake. Kutovi nagiba su različiti za svaki zub (6).

Vertikalni nagib za zube gornje čeljusti iznosi:

• sjekutići – 40˚
• očnjaci- 45˚
• pretkutnjaci- 30˚
• kutnjaci- 20˚ (6).
Isti su kutovi za zube donje čeljusti u negativnom predznaku, jer je središnja zraka usmjerena od kaudalno prema kranijalno i
to:
• sjekutići- -10˚
• očnjaci- -15˚
• pretkutnjaci- -10˚
• kutnjaci- -5˚ (6).
– Slika 9. usporedna tehnika (17)., Slika 10. bisekcijska tehnika (17).

5. VRSTE RAZVIJANJA FILMOVA

5.1 MULTIFORMAT KAMERA

Uređaj kojim se sustavom leća i zrcala slika prenosi na fotografski film s televizijskog ekrana. Koristi se jednoslojan film, slike
su raznih dimenzija i mogu biti jedna ili više na jednom filmu. Filmovi se iz spremnika prenose u središnji dio kamere i vrši se
presnimavanje slike s TV ekrana, a nakon toga idu u stroj za automatsko razvijanje ili tamnu komoru. Imamo dvije vrste
multiformat kamere: s kasetom za dva filma i sa spremnikom za veliki broj filmova ( i do 100 filmova) (7).

5.2 DAYLIGHT
Sustav za razvijanje pri dnevnom svijetlu. Kapacitet za razvoj do 240 filmova prosječne veličine na 1 sat. Opremljen s najviše
10 spremnika za različite vrste i formate filma. Prednosti ovog uređaja su velika propusna moć, lak pristup uređaju i razvijanje
ri dnevnom svijetlu (7).

5.3 LASER KAMERE

Uređaji koji se koriste za pohranjivanje i/ili filmiranje slika s različitih radioloških uređaja. Kod ovih uređaja koristi se laser
dioda koja sliku s monitora ili računala prenosi na film u “latentnom” obliku. Za razvijanje ove slike koristi se komora za
automatsku obradu slike. Komora za automatsko razvijanje može biti vezana za laser kameru, ali isto tako laser kamera
može biti samostalni uređaj koji se može priključiti na više radioloških uređaja (7).

6. RADIOGRFSKE GREŠKE I ARTEFAKTI

Često se možemo susresti s greškama na rendgenskim snimkama. Pogreške trebao izbjegavati kako pacijenta ne bi dodatno
izlagali zračenju, da ne trošimo vrijeme i materijal i kako liječnik ne bi postavio pogrešnu dijagnozu, a samim tim i krivu
terapiju. (

6.1 Uzrok nastanka radiografskih grešaka su:

• Tehnike snimanja i projekcijske greške
• Pogreške ekspozicije
• Pogreške razvijanja filma

6.1.1 Tehnike snimanja i projekcijske greške

a) Pogreške kod pozicioniranja i pripreme pacijenta su:
• artefakti
• zamućena slika (nastaje zbog pomaka glave, filma ili rtg tubusa)- potrebno je objasniti pacijentu da ostane miran prilikom
ekspozicije
• otisak prejakog pritiska (od incizalnog brida ili kvržica) – na snimci se pojavljuju crne ili bijele mrlje
b) Pogreške kod postavljanja filma su:
• dupliranje struktura- kada se na već eksponiranu snimku ponovo izvrši ekspozicija rtg zraka
• nema prikaza korijena ili krune
• krivo okrenut film
c) Kriva vertikalna i horizontalna angulacija rtg zraka greške su:
• Vertikalna – elongirane i skraćene snimke
• Horizontalna – dolazi do preklapanja zubi (rtg zrake nisu centrirane na film).

6.2 Pogreške ekspozicije su

• prazna slika
• slika male gustoće
• slika prevelike gustoće
• slika s malim i prevelikim kontrastom

6.3 Pogreške razvijanja filma su:

• presvijetla slika
• tamna slika
• prazna slika
• crni artefakti i linije ( zbog kontaminirane slike prije uranjanja u tekućinu i zbog nečiste tekućine u razvijaču)
• žuto smeđe diskoloracije ( kada slika nije u potpunosti uronjena u razvijač)
• linije ogrebotina
• retikulacija (mrežasta slika) – slika je izložena visokoj temperaturi

7. PET – CT

PET-CT je uređaj u slikovnoj i funkcionalnoj dijagnostici. On pokazuje intenzitet metabolizma glukoze u stanicama i daje
informacije o patološkim odstupanjima u funkciji i morfologiji (9).

Za PET/CT se najčešće koristi analog glukoze, fluorodeoksiglukoza obilježena ciklotronskim proizvodom, izotopom fluora,
koji se injicira intravenski, te ulaskom u stanice pokazuje regionalnu metaboličku potrošnju glukoze u tkivu. Radioaktivni fluor
se raspada emitiranjem pozitrona, otuda i naziv pretrage. Naime, poznato je da tumorske stanice za svoje potrebe koriste
puno glukoze, te se ista, kad je obilježena, izrazito nakuplja u tumorskim stanicama, za razliku od nakupljanja u okolnim,
zdravim strukturama, te nam na taj način omogućava razlikovanje tumorskog tkiva, primarnog tumora ili metastaza, od
okolnog zdravog tkiva (8).

Najvažnije je da bolesnici prije pretrage budu najmanje šest sati natašte, jer se glukoza u plazmi natječe s obilježenom
fluorodeoksiglukozom za transport i nakupljanje u stanicama, pa ako je razina glukoze kod bolesnika uvećana, manje će
obilježene glukoze ući u ciljne organe i time postoji mogućnost lažno negativnih nalaza, dakle neadekvatnog otkrivanja
tumorskog tkiva. Stoga je bitno izmjeriti razinu glukoze u krvi prije primjene fluorodeoksiglukoze (8).

PET – CT služi:
• lokalizaciji tumora
• procjeni učinka terapije
• uznapredovalosti bolesti
• detekciji lokalnog recidiva i udaljenih metastaza
• preciznijem planiranju radioterapije (8).

8. ZAKLJUČAK

Praktična primjena radiologije danas zauzima važno mjesto u obradi pacijenta i postavljanju dijagnoze. Neke od najčešćih
uređaja koji se koriste su CT, CBCT,MR, UZV kao i intraoralne i ekstraoralne radiografske snimke.

Osim postavljanja dijagnoze praktična radiologija omogućuje sigurnije planiranje terapijskih stomatoloških postupaka. Veliku
ulogu ima dentalni asistent koji mora znati rukovati s rendgenskim uređajima i adekvatno zaštititi sebe i pacijenta od
ionizirajućeg zračenja.

U praktičnoj primjeni radiologije u kliničkoj praksi dentalni asistent mora surađivati s doktorom dentalne medicine kako bi
pretraga bila uspješna.

9. LITERATURA, SLIKE I FOTOGRAFIJE

(1.) http://www.zdrav-zivot.com.hr/izdanja/kako-slaviti-blagdane/radiologija-u-stomatologiji/
(2.) http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/2964/
(3.) J. Režić – Imaging metode u dentalnoj medicini, 2015.
(4.) http://ordinacija.vecernji.hr/zdravlje/ohr-savjetnik/magnetska-rezonanca-znate-li-sto-vas-ceka-na-ovom-pregledu/
(5.) http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=204531
(6.) S. Janković – Dentalna radiografija i radiologiji
(7.) http://ozs.unist.hr/~fmihanov/nastava/UuR/S6_Radiografija_FM1.pdf
(8.) http://ordinacija.vecernji.hr/zdravlje/ohr-savjetnik/pozitronska-emisijska-tomografija-petct/

(9.) Slika 1. https://www.google.hr/search?

q=retroalveolarna+snimka&sa=X&espv=2&tbm=isch&imgil=mdcyuw1QVdXy6M%253A%253BZqC_Eg8T9H0j3M%253Bhttp
%25253A%25252F%25252Fwww.novamed.hr%25252Frentgen_zona_znanja.html&source=iu&pf=m&fir=mdcyuw1QVdXy6
M%253A%252CZqC_Eg8T9H0j3M%252C_&usg=__BM-
4IgQ5RiTcWFI3W8ZMVRjMNcc%3D&biw=1366&bih=662&ved=0ahUKEwjB_t2LzeXSAhXDcRQKHZaUDMMQyjcIPQ&ei=nB
DQWMHAHMPjUZapspgM#q=retroalveolarna+snimka&tbm=isch&tbs=rimg:CZnXMrsNUFXVIjgMBGlofG2fFYlTlSqRdU-
12TjZ80tiYou9zPv3P5GQBWR1f9No6mmvNJ83Lp4BHVotEJ8f5vKp2SoSCQwEaWh8bZ8VEQjdTxE3Ek69KhIJiVOVKpF1T7
URE56YSIMcVBoqEgnZONnzS2JiixFmRJaN3_1C5dioSCb3M-
_1c_1kZAFETsBmeeZBfrRKhIJZHV_102jqaa8RPMk3WVGLZDwqEgk0nzcungEdWhFHS-hm-NIF-
CoSCS0Qnx_1m8qnZEZN8_1u5mB0Js&*&imgdii=rB6nz8Ng49UqZM:&imgrc=2TjZ80tiYosoIM
(10.) Slika 2. https://www.google.hr/search?
q=bite+wing+snimka&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwjo7Y6D0OXSAhWMVhQKHbP-
CWIQ_AUICCgB&biw=1366&bih=662#imgrc=OtSJzKpOU_FLpM
(11.)Slika 3. https://www.google.hr/search?
q=ortopan&espv=2&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwj5n_js0eXSAhUByRQKHSsnDigQ_AUIBigB&biw=1366&
bih=662#imgrc=XUgggTyMBc1FiM:
(12.) Slika 4. https://www.google.hr/search?q=ct&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwjJ-b-
R1OXSAhVLPRQKHREMAlQQ_AUICCgB&biw=1366&bih=662#imgrc=yGMkGgHcF6D7BM:
(13.) Slika 5. https://www.google.hr/search?q=ct&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwjJ-b-
R1OXSAhVLPRQKHREMAlQQ_AUICCgB&biw=1366&bih=662#imgrc=BAhosEF4u_iXOM:
(14.) Slika 6. https://www.google.hr/search?q=CBCT&espv=2&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwj51Ye01-
XSAhVjIsAKHTtYApgQ_AUIBigB&biw=1366&bih=662#imgrc=UGAynx02QjY8_M:
(15.)Slika 7. https://www.google.hr/search?
q=CBCT+ure%C4%91aj&espv=2&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwi-yeDp1-
XSAhVjIsAKHTtYApgQ_AUIBigB&biw=1366&bih=662#tbm=isch&q=CBCT+&*&imgrc=kp_8uNuOs2gHwM:
(16.)Slika 8. https://www.google.hr/search?
q=magnetska+rezonanca+glave&espv=2&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwiz6qua_efSAhXlAcAKHelDBxkQ_A
UIBigB&biw=1366&bih=662#imgdii=MKOTSb7lYfN9_M:&imgrc=KsyQBBe1MZKd7M:
(17.)Slika 9., 10. – Power point prezentacija: intraoralne snimke – Martina Voloder

← MEĐULJUDSKI ODNOSI I TIMSKI RAD KARIJES, NAJRAŠIRENIJA, NAJUČESTALIJA INFEKTIVNA BOLEST

Leave a Reply

You must be logged in to post a comment.

A SiteOrigin Theme