Semnatički koncepti

Značenja reflektiraju predstave, nasuprot tome ideje reflektiraju koncepte, koji se temelje na
mentalnim pretpostavkama, percepcijama i iskustvu o svijetu kako i intersubjektivnosti u
nkeoj jezičkoj zajendici. Koncepti su pretstavnici nekog isječka stvarnosti na mentalnooj
razini. kako smo vidjeli, pomoću teorije prototipa moguće je postaviti presjek između
konceptualizacije i značenja nekog jezičkog znaka. Koncepti mogu biti nešto predjezično kao
neotuđiva pripadnost, koja u mnogim jezicima igra ulogu kod prisvojnih i genitivnih
konstrukcija. U jeziku Maja, oznake dijelova tijela se koriste normalno samo sa prisvojnim
prefiksima, npr. u jeziku K'iche' <nu-jolom> moja glava; glava općenito se može izraziti
samo upotrebom derivacijskog sufiksa kao <jolomaj>. Također se u b-aqil njegove kosti (kao
dio tijela) i u-b'aq njegove kosti (npr. kao alat) morfološki razlikuju. U jezicima Maja se
metaforički proširen koncept neotuđivosti koristi i za rodbinske odnose ili za kuću, dom.
Iskustvo tjelesnosti gradi posebno bogat izvor za metafore , npr. nešto ima šaku i stopalo ,
živjeti na visokoj nozi ili opipati nekome puls. Kod gore naspram dolje i lijevo naspram desno
hvataju se pritom nerijetko vrednovanja, kod npr. desna ruka šefa, ustao na lijevu nogu. U
drugim jezicima se kod glagola osjećaja oznake za dijelove tijela koriste kao subjekt, kao u
jeziku K'iche' i njihova srca su sjela što znači smirila su se, gdje gramatičkim subjektom srce
uloga recipijenta logičkog subjekta, koji je izražen kao posjednik biva posebno markirana.
Metaforika igara bitnu ulogu i u jeziku nauke, gdje se može pozivati na različina područja
ljudskog iskustvenog svijeta. Uzmimo primjere semantičko polje i semantička mreža
fokusirane kroz različita obilježja značenja i odnosa značenja-na jednoj strani prostorno
širenje i ograničavanje, na drugoj relacije odnosa koji mogu biti uspostavljeni između
leksema. Usporedivi različiti pogledi nalaze se u društvenom okruženju i socijalnoj mreži, pri
čemu se u slučaju socijalne mreže pri upotrebi npr. u političkom diskursu može metaforički
koristiti još jedno obilježje mreže, naime rupe između niti, kroz koje se može socijalno
propasti. Neki koncepti bivaju uopće tek konstruirani preko metaforički upotrijebljenih
jezičkih jedinki. Za određene koncepte iz fizike poput modela membrane univerzuma, koji je
sam matematički konstrukt prostorne strukture univerzuma, u njemačkom i drugim jezicima
ne postoji najprije pojam. Radi toga se pokušava preko leksikaliziranog pojezičenog koncepta
membrane omogućiti pogled konstruiranog koncepta prostora. Jezički opis fizikalnog
koncepta prostora se veže za naše zemlje o prostoru i ovdje se postavlja često diskutirano
pitanje, da li se koncepti iz prirodnih nauka uopće mogu prevesti u prirodne jezike. Koncepti
su predstavnici znanja koji grade osnovu za kategorizaciju i pri tom značenja jezičkih
znakova. Koncepti kao mentalne slike nisu identični sa značinskim konceptima nego
kognitivne pretpostavke za jezičko značenje. Konceptualno znanje, tako glasi hipoteza, jako
je oblikovano tjelesnim iskustvom i biva raspoloživo za semantičku reprezentaciju. Percepcija
prostora je centralno iskustvo za čovjeka u filo i ontogenetičkoj perspektivi. Iz ovog slijedi da
je prostor konceptualno prominentan, primoran drugim konceptima, tako da drugi koncepti,
poput vremena, mogu biti izvedeni iz konceptualizacije prostora.