Professional Documents
Culture Documents
N. Dedić - Utopijski Prostori Umetnosti I Teorije Posle 1960 +
N. Dedić - Utopijski Prostori Umetnosti I Teorije Posle 1960 +
Edicija TEORIJA
Utopijski Nikola
Vujičić kolekcija
srpska umetnost XX veka prostori Dedić
umetnosti i
Izdavač
ATOČA d.o.o.
Beograd, 2009.
teorije posle
Za izdavača
Aleksandra Lalić
Urednici edicije
1960.
Ješa Denegri
Miško Šuvaković
Recenzenti
dr Miško Šuvaković
dr Ješa Denegri
Korektura
Jasna Stričević
Dizajn i prelom
Katarina Popović
Naslovna strana
Zoran Dimovski, Bez naziva (detalj),
kombinovana tehnika, 170 x 220 cm, 1994.
Fotograf
Nemanja Maraš
Strana 269
John Cage, partitura za kompoziciju 4'33"
Štampa
Standard 2
Tiraž
300 primeraka
Prvo izdanje
I NOVA UTOPIJA // 15
II UTOPIJA // 69
s a d r ž a j , s t r. 5
nikol a d e d i ć
IV MIKROUTOPIJA // 235
s a d r ž a j , s t r. 6
s a d r ž a j , s t r. 7
nikol a d e d i ć
uvo d , s t r . 9
oblikovana saglasno određenom teorijskom sistemu koji je deo širih, često
konfliktnih kulturalnih i društvenih procesa. S tim u vezi, „empirijski uzorak“
istraživanja nisu bile konkretne umetničke pojave u umetnosti posle 1960.
godine, već okružujući teorijski narativi (estetičko-filozofski sistemi, teorijske
platforme) koji konstruišu političku istoriju umetnosti druge polovine dvade- političkom projektu hrišćanstva, odnosno zalagaće se za stavljanje marksizma
uvo d , s t r . 1 1
Za definisanje teorijskog okvira knjige bilo je, stoga, posebno koje razmatraju pitanja mikropolitičkog „umrežavanja“ (Fuko, Agamben /Gio-
važno ponovno otkriće utopijskog marksizma u savremenoj društvenoj teoriji, rgio Agamben/, Hart i Negri, de Serto, Virno /Paolo Virno/).
odnosno preokret u teoriji nekadašnjih zagovornika filozofske antiutopije: Fre-
drik Džejmson /Fredric Jameson/ će reaktuelizovati pojam utopije kao analizu Analogno ovome, knjiga je podeljena na četiri okvirne celine:
radikalne „drugosti” u narativima naučne fantastike; Slavoj Žižek će se vratiti prvi deo problematizuje pitanje „nove utopije“, odnosno odnos preokreta u
Džejmsonovoj, Žižekovoj, Igltonovoj, Hartovoj i Negrijevoj teoriji prema fe- Knjiga je nastala iz doktorske disertacije koja je pod naslovom
uvo d , s t r . 1 3
opštijoj estetičko-filozofskoj ravni. Knjiga je tako prilog, ponovo u duhu tzv.
„hibridnih teorija umetnosti“, ne toliko novoj istoriji umetnosti, koliko novoj,
interdisciplinarnoj estetici koja je ovde shvaćena kao teorija vizuelnosti, odno-
sno sveobuhvatna teorija kulture.
1 „San je stvarnost!“ (fr.) - jedan od grafita na ulicama Pariza, maja 1968. godine
antiutopija
utopija
mikroutopija
novautopija
novautopija
nov a utopi j a , s t r . 1 5
1.
nov a utopi j a , s t r . 1 7
nepostojeće mesto). U tom smislu utopija jeste „mesto bez mesta, u njemu se
vidimo tamo gde nismo, u imaginarnom prostoru koji se otvara, potencijalno,
s one strane svoje površine, u njemu se nalazimo tamo gde nas nema, i što je
još važnije, vidimo se tamo gde ne postojimo.“3 Suprotno ovome, vremenska
nikol a d e d i ć
nov a utopi j a , s t r . 1 9
Utopija izmene sveta / Mit, nauka, ideologija, Službeni list, Beograd, 1997; Ajdačić,
Dejan, Antiutopije u slovenskim književnostima, Naučno društvo za slovenske jezike senja se u judeo-hrišćanskoj mitologiji najčešće sagledava u okviru potrage
i kulture: Janus, Beograd, 1999; Mangelo, Alberi i Gaudalupi Đani, Rečnik imaginar- za Obećanom zemljom ili Apokalipsom. Ovakva slika zamišljene utopije je
nih mesta (temat), Gradac (131-133), Čačak, XXV, 1988; Sen-Žan-Polen, Kristijana, zacrtana još u Starom, odnosno Novom zavetu (ideja Siona, odnosno Novog
nikol a d e d i ć
ografiju, topografsku izolovanost, neodređenost u vremenu i često nostalgiju tehnokratske političke utopije. Kako napominje Rejmond Vilijems /Raymond
nov a utopi j a , s t r . 2 1
za prošlošću; u pitanju je urbanizam i stabilnost koji ponovo pronalaze plan Williams/, „Bekon daje projekciju visoko specijalizovanog, bogatog i efika-
tradicionalnih gradova: Države, Grada zakona ili Atine koju je obnovio Klisten. snog društvenog poretka koji, međutim, nije lišen nejednakosti. Ali, potpuni
nikol a d e d i ć
10 Servije, Žan, Istorija utopije, Clio, Beograd, 2005, str. 303 15 Servije, Žan, op. cit., str. 285-286
11 Novi zavjet, Jevanđelje po Mateju, XXVI, 29, prevod Vuk Karadžić, Nolit, Beo- 16 Platon, Država, BIGZ, Beograd, 1993.
grad, 1977. 17 Aristotel, Politika, BIGZ, Beograd, 1991.
12 Avgustin, O državi božjoj, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1982. 18 Jameson, Fredric, Archaeologies of the Future. The Desire Called Utopia and Ot-
13 Servije, Žan, op. cit., str. 70 her Science Fictions, Verso, London/New York, 2005, str. 32
14 videti: Mamford, Luis, Utopija, grad i mašina, Utopija (temat), Književna kritika 19 O manifestu kao narativu moderne političke prakse videti: Altiser, Luj, Teorija i
(2), XVI, Beograd, mart-april, 1985, str. 5-20 politička praksa, Prelom (5), Beograd, proleće/leto 2003, str. 7-27
kontrast sadrži i druge slojeve. Tako se ove dve zajednice nalaze na suprotnim problema izdvojiti pitanje privatne svojine na kojoj počivaju društvene podele
nov a utopi j a , s t r . 2 3
tura, Beograd, 1967.
naoružanim brodovima da bi se pronašle nove zemlje.“21 24 O predmarksističkom socijalizmu videti: Blagojević, Obren, Šarl Furije, Stručna
knjiga, Beograd, 1996; Fourier, Charles, Civilizacija i novi socijetarni svijet, Školska
U klasičnom određenju utopije potpuno je jasno izražen još jedan knjiga, Zagreb, 1980; Levanovskij, A., Sen-Simon, Molodaja gvardija, Moskva, 1973;
nikol a d e d i ć
Owen, Robert, Novi pogledi na društvo i ostali radovi, Školska knjiga, Zagreb, 1980;
aspekt žanra – ekonomski, a koji će uglavnom počivati na principu ukida- Saint-Simon, Claude-Henri de, Izbor iz djela, Školska knjiga, Zagreb, 1979; Vorodin,
nja privatnog vlasništva. Sam Mor će kao uzrok postojanja svih društvenih Aleksandr Ivanovič, Utopija i istorija: nekotorye problemy izučenija domarksistskogo
socializma, Politizdat, Moskva, 1976.
20 Vilijams, Rejmond, Utopija i naučna fantastika u Fantastika - nauka, utopija, 25 Blagojević, Obren, Šarl Furije, Stručna knjiga, Beograd, 1996, str. 25
religija (temat), Treći program RB (65), Beograd, 1985, str. 169-185 26 Fourier, Charles, Civilizacija i novi socijetarni svijet, Školska knjiga, Zagreb,
21 Servije, Žan, Istorija utopije, Clio, Beograd, 2005, str. 144 1980.
radovi zaista korisni za društvo razvijaju se samo na ta tri područja; izvan toga sistema. Utopijski aspekt njegove misli se ogleda u činjenici da je svet rada za
dati ekonomski sistem kao celinu i analizirati u okviru racionalnog naučnog njem nostalgije podrazumeva se „žal zbog nemogućnosti mitskog povratka,
nov a utopi j a , s t r . 2 5
zbog gubitka jednog začaranog sveta koji je imao jasne granice i vrednosti; ili,
27 Saint-Simon, Claude-Henri de, Dvije karavane, Izbor iz djela, Školska knjiga, Za- pak, može biti svetovni izraz duhovne čežnje, nostalgija za apsolutom, za do-
greb, 1979, str. 149-154 mom koji je ujedno fizički i duhovni, za rajskim jedinstvom vremena i prostora
nikol a d e d i ć
28 ibid.
29 videti: Engels, Friedrich, Socialisme utopique et socialisme scientifique, Dietz
Verlag, Berlin, 1980. 31 Servije, Žan, op.cit., str. 199-200
30 Servije, Žan, Istorija utopije, Clio, Beograd, 1985, str. 207; videti i: Owen, Ro- 32 Jameson, Fredric, op.cit., str. 201-202; o antiutopiji videti i: Suvin, Darko, Utopi-
bert, A New View of Society, Or, Essays on the Principle of the Formation of the zam od orijentacije do akcije: Šta mi, intelektualci treba da radimo u eri postfordizma?
Human Character, and the Application of the Principle to Practice, http://socserv2. u Ajdačić, Dejan, Antiutopije u slovenskim književnostima, Naučno društvo za slo-
socsci.mcmaster.ca/čecon/ugcm/3ll3/owen/newview.txt , pristupljeno 3. XII 2006. venske jezike i kulture: Janus, Beograd, 1999, str. 7-40
koje je prethodilo ulasku u istoriju.“ Na taj način, po Svetlani Bojm /Svetlana ispunjuje“. Marksizam je, tako, sveobuhvatna teorija, filozofija budućnosti
nov a utopi j a , s t r . 2 7
popularna kultura, velika književna dela, politička i socijalna utopija, filozofija
gato svagda sanjalo o tomu, sanjalo o boljem životu koji bi bio moguć!“36
i religija - koje marksistička ideološka kritika često odbacuje tout court kao
Radikalnu filozofiju nade Bloh dakako nalazi u marksizmu - marksizam je za
ideologiju - sadrže emancipatorske elemente, koji projektuju viziju boljeg ži-
njega filozofija novog, odnosno stvarnosti („biti“) koja nas „očekuje, ništi ili
vota, a kojom dovode u pitanje organizaciju i strukturu života u kapitalizmu (ili
nikol a d e d i ć
državnom socijalizmu).“38
33 Bojm, Svetlana, Budućnost nostalgije, Geopoetika, Beograd, 2005., str. 20
34 Fuko, Mišel, Mesta, Delo, 5-7, Beograd, 1990; vidi i Dimitrijević, Branislav, He-
terotopografija, op. cit. 37 ibid., str. 14
35 Bloh, Ernst, Duh utopije, BIGZ, Beograd, 1982. 38 Kelner, Daglas, Medijska kultura. Studije kulture, identitet i politika između mo-
36 Bloch, Ernst, Princip nada 1, Naprijed, Zagreb, 1981, str. 1 dernizma i postmodernizma, Clio, Beograd, 2004, str. 184; videti i: Kellner, Douglas,
Doprinos promišljanju utopije daće i Karl Manhajm /Karl Mann- izbora među drugim mogućim projekcijama - što je za avangardne tekstove,
jectio - hitac unaprijed, u daljinu) i time što je preuzet iz matematike i fizike nostalgija“, odnosno na antimodernoj mitologizaciji istorije, povratku naci-
nov a utopi j a , s t r . 2 9
pojam odgovara pojmovnom nizu koji je razvijala avangarda; njime je nagla- onalnim simbolima i mitovima; restaurativna nostalgija oličena je u totalnim
šeno i konstruktivno načelo velikog dijela avangardnih tekstova, istaknuta je restauracijama spomenika iz prošlosti, a sa ciljem stvaranja novih, idealnih
orjentacija takvih tekstova na budućnost u ime koje je moguće prevredno-
nikol a d e d i ć
vati prošlost i nijekati sadašnjost, a atribut optimalna razumjeva mogućnost 41 Flaker, Aleksandar, Optimalna projekcija, Poetika osporavanja. Avangarda i knji-
ževna ljevica, Školska knjiga, Zagreb, 1982, str. 66-72
Ernst Bloch, Utopia and Ideology Critique, http://www.uta.edu/huma/illuminations/ 42 Đurić, Mihajlo, Utopija izmene sveta/Mit, nauka, ideologija, Službeni list, Beo-
kell1.htm, pristupljeno 15. II 2008. grad, 1997.
39 Manhajm, Karl, Ideologija i utopija, Nolit, Beograd, 1968, str. 33 43 Raunig, Gerald, Umetnost i revolucija. Umetnički aktivizam tokom dugog XX
40 ibid. veka, Futura publikacije/kuda.org, Novi Sad, 2006, str. 36
društvenih prostora.44 Pojedini elementi desničarskih utopija mogu se pratiti iz drugačijeg shvatanja revolucije u odnosu na tradicionalni marksizam: dok
nov a utopi j a , s t r . 3 1
postepenog izumiranja Države. Ipak, jugoslovenski koncept će se zaustaviti na pola
44 Bojm, Svetlana, op. cit. puta, odnosno, početnu ideju komunitarističkog samoupravljanja staviće u okvir
45 Đurić, Mihajlo, op.cit.; kao primer nihilističkog shvatanja utopije videti Sioran, Države i partije kao njenog najvišeg organa; drugim rečima, kako napominje Boris
Emil, Mehanizam utopije, Istorija i utopija, Gradac, Čačak, 1987, str. 75-90 Buden, unutar projekta samoupravljanja partija nije bila deo sistema, već vansistem-
nikol a d e d i ć
46 videti: Joll, James, The Anarchists, The Universal Library-Grosset&Dunlap, ski opšti regulator tog sistema koji ni jednog trenutka ne preuzima direktnu odgo-
New York, 1966; Guerin, Daniel, Anarhizam-Od doktrine do akcije, Naprijed, Zagreb, vornost i tako doprinosti opštoj birokratizaciji federalističkog koncepta. Jugoslavija
1980; anarchism online: http://dwardmac.pitzer.edu/anarchist_archives/index.html, se na taj način može posmatrati u napetosti utopije samoupravne komune i njenih
pristupljeno januara 2007. dobrovoljnih ugovornih saveza i distopije partijskog centralizma karakterističnog za
47 Đurić, Mihajlo, op.cit., str. 259 totalitarni „Istočni blok“. Jugoslovenski emancipatorski projekat demokratskog be-
48 Guerin, Daniel, Anarhizam - Od doktrine do akcije, Naprijed, Zagreb, 1980, sklasnog društva je tako propao jer nije bio spreman radikalizovati revolucionarnu
str. 14 ideju dekonstruisanja Države i partije kao njenog opšteg regulatora.
teorija je još uvek najvećim delom bazirana na „paradigmi prosvetiteljskog hu- psihodelična revolucija.53 Kontrakultura šezdesetih godina „izražava krizu po-
nov a utopi j a , s t r . 3 3
51 Newman, Saul, The Politics of Postanarchism, 2003, http://www.anarchist- mogu naći već krajem 19. veka sa pokretima kao što su spiritualizam i teozo-
studies.org/article/view/1/, pristupljeno januara 2007, srpski prevod Zluradi Pa- fija i recepcijom ezoteričnih i okultnih tradicija kao što su astrologija, alhemi-
radi, 2005, http://www.zluradi-paradi.anarhija.org, pristupljeno januara 2007. Na ja, kabala. Jedna od direktnih prethodnica filozofije New Age-a jeste pojava
nikol a d e d i ć
nov a utopi j a , s t r . 3 5
spoja socijalističke revolucije i mistično-utopijskog spirtitualizma; osnivač je ezo-
terijskog društva New Atlantis koje i danas postoji kao fondacija. O njegovom uto- Najzad, pod tehnokratskim vizijama budućnosti podrazumeva
pijskom misticizmu Predrag Palavestra piše kako je Mitrinović priman kao prorok se utopijsko poverenje u tehnologiju kao sredstvo za postizanje „savršenog“
„jedne nove dijalektičke religije svečovečanstva, on je filozofiju Solovjeva tumačio
nikol a d e d i ć
u gipkome spregu s drugim misaonim i teološkim shvatanjima, dosledno ukazujući 58 Lakroa, Mišel, New Age: ideologija novog doba, CLIO, Beograd, 2001, str.18
na to da će budućnost sveta i čovečanstva zavisiti isključivo od istorijskog razvitka 59 ibid., str. 16
organske celine jedinstvenoga života, univerzalnog čovečanstva, u kome treba da se 60 Cloud, Dana L., ’Socialism of the Mind’: the New Age of Post-Marxism u Simons,
ostvari i zgusne celokupnost duhovne lepote i moralne uzvišenosti čoveka.“ Videti: Herbert W. and Michael, Billig, After Postmodernism. Reconstructing Ideology Cri-
Palavestra, Predrag, Dogma i utopija Dimitrija Mitrinovića. Počeci srpske književne tique, SAGE Publications, London/Thousand Oaks/New Delhi, 1995, str. 222-251
avangarde, Slovo ljubve, Beograd, 1977, str. 307 61 Blow, R., Moronic convergence, The New Republic, no. 138, 1988, citirano iz Clo-
57 ibid., str. 159 ud, Dana L., op. cit.
društva u bližoj ili daljoj budućnosti. Tehno-utopije počivaju na veri u progres virtuelna stvarnost, cyberspace, elektronske zajednice, elektronsko tržište...
nov a utopi j a , s t r . 3 7
nokratskih vizija jesu globalno selo, elektronski autoput, informatičko doba,
62 Segal, Howard P., The Technological Utopias, Corn, Joseph J. (ed.), Imagining
nikol a d e d i ć
Tomorow: History, Technology and The American Future, MIT Press, Cambridge,
1986, http://web.mit.edu/m-i-t/science_fiction/jenkins/jenkins_1.html, pristu-
pljeno 5. I 2007.
63 Technocracy Study Course, Technocracy Inc, Electronic Edition, Edmonton,
2004, str. 232, www.technocracyinc.org, pristupljeno januara 2007. 65 World Transhumanist Association, FAQ, http://transhumanism.org/index.php/
64 McLuhan, Marshall, Understanding Media. The extensions of man, Routledge, WTA/faq/, pristupljeno januara 2007; za kritiku transhumanizma videti: Žižek, Sla-
London and New York, 2003. voj, Bez seksa, molim, mi smo postljudi!, Prelom (1), Beograd, jun 2001, str. 152-158
2.
pojedinaca, već posledica objektivnog istorijskog razvoja kapitalističkih od-
nov a utopi j a , s t r . 3 9
a s njim i pojedinac čovek počiva na prošlosti. Stoga su oni suviše učeni, su-
Delimičan odgovor se može naći u kratkoj Engelsovoj /Friedrich više metafizičari i malo uspevaju.“69 Marksistička kritika pojma utopije stoga
Engels/ studiji Razvitak socijalizma od utopije do nauke.66 Engels u svojoj knjizi
nikol a d e d i ć
nica: pošto ekonomske činjenice uzimaju oblik pravnih motiva, da bi dobile Razvoj proizvodne tehnologije tako podrazumeva istiskivanje sve većeg broja
nov a utopi j a , s t r . 4 1
zakonsku sankciju pravni oblik postaje sve, a ekonomski ništa. Drugim reči- radnika iz proizvodnog procesa i stvaranje mase najamnih radnika koja preva-
ma, državno i privatno pravo tretiraju se kao dve samostalne oblasti koje se zilazi potrebe kapitala za radom i koja postaje raspoloživa onda kada industrija
istorijski nezavisno razvijaju i koje zamagljuju sve ostale društvene protivu- radi punom parom, odnosno postaje nepotrebna čim nastupi kriza. A kriza je
nikol a d e d i ć
rečnosti. Iz ovoga proizilaze ideologije na višem stupnju, tj. ideologije koje se element na kome se reprodukuje kapitalistički sistem: preterana proizvodnja
još više udaljavaju od materijalne, ekonomske osnove, a koje zadobijaju oblik
71 Engels, Fridrih, Ludvig Fojerbah i kraj klasične nemačke filozofije, Marks, Karl,
Fridrih Engels, op. cit., str. 103-149; videti i Marks, Karl, Fridrih Engels, Nemačka
70 Engels, Fridrih, Pismo F. Meringu, London, 14. jula 1893. u Marks, Karl, Fridrih ideologija, Kultura, Beograd, 1964.
Engels, O istorijskom materijalizmu, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 153-174 72 Marks, Karl, Kapital, tom I, Kultura, Beograd, 1947.
robe dovodi do kočenja u procesu njene razmene; sredstvo razmene, novac, epoha socijalne revolucije. S promjenom ekonomske osnove vrši se sporije ili
nov a utopi j a , s t r . 4 3
nov a utopi j a , s t r . 4 2
društvu lišenom svih antagonizama).73 Odnosno, po Marksu: „Na izvesnom tiku svih pređašnjih utopija, ipak nastavlja viziju prethodnih milenarističkih
stupnju svoga razvitka dolaze materijalne proizvodne snage društva u pro- pokreta u kome se revolucija, konačno „oslobođenje“ čoveka sagledava kao
tivrečje s postojećim odnosima proizvodnje, ili, što je samo pravni izraz za eshatološka nužnost. Ipak, s obzirom da marksizam projekciju novog društva
nikol a d e d i ć
to, sa odnosima svojine u čijem su se okviru dotle kretale. Iz oblika razvija- izvodi iz analize aktuelnih materijalnih odnosa proizvodnje, u Marksovoj teoriji
nja proizvodnih snaga ti se odnosi pretvaraju u njihove okove. Tada nastupa se samo sporadično može naći detaljnija rasprava kako bi društvo budućnosti
74 Fridrih, Engels, Karl Marks: Prilog kritici političke ekonomije, Marks, Karl i Fridrih
73 Marks, Karl, Pismo J. Vajdemajeru, London, 5. marta 1852. u Marks, Karl i Fridrih Engels, O istorijskom materijalizmu, op.cit., str. 92-102
Engels, O istorijskom materijalizmu, op.cit. 75 Marks, Karl, Fridrih Engels, Nemačka ideologija, Kultura, Beograd, 1964, str. 76
konkretno trebalo da izgleda; nešto detaljnije smernice date su delom u Ma-
2.2 : Antiutopija postmarksizma
nov a utopi j a , s t r . 4 5
stvoriti „savršeno“ društvo lišeno svih antagonizama (u tom smislu Žižekov
postmarksizam je, barem u njegovim ranim postavkama tokom osamdese-
tih, dosledno antiutopijski). Svoju interpretaciju klasičnog marksizma Žižek
nikol a d e d i ć
76 Videti: Marks, Karl i Fridrih Engels, Manifest komunističke partije, Komunist, započinje analizom Marksove teorije robne vrednosti. Po njemu, sve pred-
Beograd, 1976; Engels, Fridrih, Principi komunizma, Prva književna komuna, Mostar, marksističke teorije vrednosti pate od ograničenja esencijalističkog idealizma:
1977.
77 Engels, Fridrih, Principi komunizma, Prva književna komuna, Mostar, 1977. merkantilističke teorije (ali i njima bliske klasične „buržoaske teorije političke
78 Avramescu, Catalin, The Theory of Revolution in the Manifest of the Communist
Party, What Was Socialism, and What Comes Next (temat), Pavilion (10-11), Bucha- 79 Coward, Rosalind i John Ellis, Jezik i materijalizam, Školska knjiga, Zagreb, 1985,
rest Biennale, 2007, str. 166-173 str. 18
ekonomije“ poput Rikardove /David Ricardo/, kao i različite „neoklasične eko- Osnova ovakvog označiteljskog zaokreta u interpretaciji mar-
i Marksova politička ekonomija zapravo su primeri materijalizma shvaćenog kao totalitet, odnosno da subjekt nastupa kao obuhvatajuće jedinstvo koje se
nov a utopi j a , s t r . 4 7
kao analize označiteljske prakse. Žižek tako pravi zaokret od supstancijalistič- „procesom analize miri sa sobom, prepoznaje“ u svome otuđenom obliku. Zato
kih, esencijalističkih interpretacija psihoanalize i marksizma (pozivajući se pre Habermas kao krajnji cilj analize uzima model „javne komunikacije“, neprelo-
svega na Altisera i Lakana /Jacques Lacan/) ka njihovoj poznoj materijalistič- mljenog totaliteta koji simbolizuje sav nagonski sadržaj subjekta. Zbog toga
nikol a d e d i ć
koj, poststrukturalističkoj interpretaciji. je Habermasova kritička teorija zapravo utopijsko-idealistička: ona pokušava
80 Žižek, Slavoj, The Subject, this ’inwardly circumcized Jew’ u The Parallax View, 82 Žižek, Slavoj, Znak, označitelj, pismo. Prilog materijalističkoj teoriji označiteljske
The MIT Press, 2006, str. 16-67 prakse, Mala edicija Ideja, Beograd, 1976; o psihoanalitičkoj teoriji subjekta videti i:
81 Žižek, Slavoj, The Sublime Object of Ideology, Verso, London, 1989; prevod: Coward, Rosalind i John Ellis, Jezik i materijalizam, ŠK, Zagreb, 1985; Teorijska psi-
Žižek, Slavoj, Sublimni objekt ideologije, Arkzin, Zagreb, 2002, str. 27 hoanaliza (temat), Treći program RB, (79), Beograd, jesen 1988.
da definiše sveobuhvatni „projekat sreće“, odnosno idealnog društva bez po- odnosa) sa druge strane. Do razrešenja temeljnog klasnog antagonizma ak-
nov a utopi j a , s t r . 4 9
meljno konstituisanje čoveka kao takvog nastaje tek kada čovek počne proi-
88 videti: Laclau, Ernesto, Politics and Ideology in Marxist Theory: capitalism- fas-
zvoditi sredstva za život, tj. istorija čovečanstva nastaje tek kada porodično cism-populism, Verso, London, 1982; Laclau, Ernesto, New Reflections on the Revo-
uređenje (tj. produkcija ljudi) bude potpuno podređeno uređenju vlasništva (tj. lution of Our Time, Verso, London, 1990.
produkciji stvari).86 Zbog toga marksistička interpretacija kapitalizma počiva 89 Balibar, Etienne, Cinq etudes du materialisme historique, Francois Maspero, Pa-
nikol a d e d i ć
ris, 1974.
na razlikovanju proizvodnih snaga, sa jedne, i oblika opštenja (tj. proizvodnih 90 Eagleton, Terry, Criticism and Ideology: A Study in Marxist Literatury Theory,
Verso, London, 1978.
83 Žižek, Slavoj, Lacan i kritička teorija u Znak označitelj pismo, ibid., str. 119-173 91 Jameson, Fredric, Postmodernism or, The Cultural Logic of Late Capitalism, Verso,
84 ibid. London, 1992; Walsh, Michael, Jameson and Global Aesthetics iz David Bordwell,
85 ibid. Noel Carrol (eds.), Post-Theory, The University of Wisconsin Press, Madison, 1996,
86 ibid. str. 481-500
(ideologija, bila ona religiozna, politička, moralna, pravna ili umetnička, tako- U tom smislu, karakteristična je pozicija Šantal Muf /Chantal
nov a utopi j a , s t r . 5 1
92 Altiser, Luj, O materijalističkoj dijalektici u Za Marksa, Nolit, Beograd, 1971, str. levice unutar liberal-demokratskog konteksta; utopijska ideja klasne revo-
139-199 lucije tako biva zamenjena antiutopijskom idejom „demokratske revolucije“
93 Altiser, Luj, Marksizam i humanizam u Za Marksa, Nolit, Beograd, 1971, str. 201- koja počiva na artikulisanju partikularnih polja borbe (ženski, crnački pokret,
226; o Altiserovoj epistemologiji videti i: Althusser, Louis, Philosophie et Philosophie
radnički, gej pokreti itd.).
nikol a d e d i ć
Spontanee Des Savants (1967), Francois Maspero, Paris, 1974; engleski prevod: Al-
thusser, Louis, Philosophy and the Spontaneous Philosophy of the Scientists (1967) u
Philosophy and the Spontaneous Philosophy of the Scientists&Other Essays, Verso,
London/New York, 1990, str. 69-166
94 Cloud, Dana L., ’Socialism of the Mind’: the New Age of Post-Marxism u Simons, 95 Mouffe, Chantal, Feminism, Citizenship and Radical Democratic Politics, The Re-
Herbert W. and Michael Billig, After Postmodernism. Reconstructing Ideology Cri- turn of the Political, Verso, London/New York, 2005, str. 77
tique, SAGE Publications, London/Thousand Oaks/New Delhi, 1995, str. 222-251 96 Mouffe, Chantal, Radical Democracy: Modern or Postmodern?, ibid., str. 18
Međutim, za razliku od glavnog toka postmarksističke teorije, Ži- ako u obzir uzmemo njezinu vlastitu radikalnu nemogućnost.“100 U pitanju je di-
nov a utopi j a , s t r . 5 3
sti. Njihov naziv ’radikalna demokracija’ treba shvatiti na paradoksalan način:
ona upravo nije radikalna u smislu čiste, istinske demokracije: baš suprotno,
njezin radikalan karakter podrazumjeva, da demokraciju možemo spasiti samo
nikol a d e d i ć
97 Kay, Sarah, Žižek - A Critical Introduction, Polity, Cambridge, 2003, str. 4
98 Žižek, Slavoj, Undergowth of Enjoyment: How Popular Culture can Serve as an
Introduction to Lacan, iz The Žižek Reader, Blackwell, Oxford, 1999, str. 11-36
99 Žižek, Slavoj, The Parallax View, The MIT Press, 2006. 100 Žižek, Slavoj, Sublimni objekt ideologije, ibid., str. 19-20
2.3 : 2.3.1 :
nov a utopi j a , s t r . 5 5
ni preokret u tumačenju totalitarnog autoriteta: dok tradicionalnija tumačenja
totalitarizam interpretiraju kao zabranu uživanja, doktrinarno disciplinovanje,
Žižek totalitarizam interpretira u kontekstu psihoanalitičkog koncepta nad-ja:
u pitanju je polje „desubjektivisane“ označiteljske mašine čija prividna neu-
nikol a d e d i ć
tralnost poprima zlonamernu, ciničku, opscenu težinu, „ludi Zakon“ koji ne-
posredno nalaže uživanje, umesto da ga zabrani.103
102 Žižek, Slavoj, Od ’prošivenog boda’ do nad-ja u Birokratija i uživanje, SIC, Be-
101 Džekobi, Rasel, Kraj utopije: politika i kultura u doba apatije, Beogradski krug, ograd, 1984, str. 29-51
Beograd, 2002, str. 25 103 Žižek, Slavoj, ibid.
Tipičan primer ovakvog „ludog Zakona“ birokratskog „znanja“ (element koji se ne može simbolizovati, uključiti u značenjsko polje) uzeo
nov a utopi j a , s t r . 5 7
njegovo represivno naličje. U pitanju je revolucionarni gest koji ponavlja kon- represivnim jezgrom. Drugim rečima, obnoviti utopiju znači redefinisati po-
stituišući akt svetog Pavla: revolucionarnost njegovog postupka leži u tome jam slobode: dok se „formalna“ sloboda (karakteristična za liberal-demokrat-
što je ono što je za hrišćanske sledbenike bilo najužasnije, najtraumatičnije sko tumačenje) svodi na slobodu izbora unutar koordinata postojećih odnosa
nikol a d e d i ć
nov a utopi j a , s t r . 5 9
sa umetnosti i ideologije: po Altiseru, umetnost nije ideologija; uprkos tome,
umetnost ne može pružiti nikakvo znanje o ideologiji; umetnost samo ukazu- 111 Videti: Althusser, Louis, A Letter on Art in Reply to Andre Daspre u Lenin and
je na ideologiju, omogućava „viđenje“, „percepciju“ ideologije, dok konkret- Philosophy and Other Essays, Monthly Review Press, New York/London, 1971, str.
nikol a d e d i ć
221-228
no znanje o ideologiji donosi isključivo teorija (tj. dijalektički materijalizam).
112 Eagleton, Terry, Criticism and Ideology: A Study in Marxist Literary Theory, Ver-
so, London, 1978.
109 Žižek, Slavoj, Lenjinistička sloboda, KulturKampf (1), Niš, januar 2004, str. 17- 113 Eagleton, Terry, Literary Theory: An Introduction, Basil Blackwell, Oxford,
23 1983.
110 Eagleton, Terry, Mutations of Critical Ideology u Criticism and Ideology: A Study 114 Eagleton, Terry, Criticism and Ideology, ibid., str. 92, 98
in Marxist Literary Theory, Verso, London, 1978, str. 11-43 115 Eagleton, Terry, Teorija i nakon nje, Algoritam, Zagreb, 2005, str. 20
emancipacijske ideje levice koje su počivale na konceptu političke solidarno- su takva, i moraju biti takva, da u načelu budu sposobna za suosjećanje prema
Kao odgovor na ovakvo stanje unutar studija kulture, Iglton nudi 2.3.3 : Fredrik Džejmson
obnovu utopijskih kategorija modernosti, odnosno teorijskih koncepata i
vrednosti koje je postmodernizam odbacio. Pre svega, treba vratiti kategoriju
apsolutne istine u politički diskurs: za postmodernu, istina je autoritarna i hi- Ipak, najeksplicitniji povratak utopiji razradiće Fredrik Džejmson.
jerarhijska (nema apsolutne istine, već samo pluralnosti „čitanja“); za Igltona, Džejmson će se prvi put utopijom baviti u svom delu iz 1981. godine Političko
pak, istina je oblik društvenog konsenzusa oko temeljnih vrednosti društva nesvesno - u ovoj studiji autor će pokušati da razradi principe sveobuhvatne
- postmoderni relativizam je, zapravo, način uklanjanja sukoba, te je stoga marksističke hermeneutike. U ovom pokušaju Džejmson najpre kritikuje kla-
politički poguban. Kategorija koju postmoderna odbacuje kao apstraktnu jeste sičnu marksističku postavku o bazi i nadgradnji - osnovna teza marksizma
i moral: političko se u savremenim društvima definiše kao praksa ostvarivanja jeste da postoji opšta ekonomska determinanta kulture, odnosno da način
ciljeva, kao praksa čiste instrumentalnosti, dok je moralno prepušteno privat- proizvodnje (baza ili infrastruktura koja se sastoji od klasnih odnosa pro-
nom i individualnom. Po Igltonu, moralnost treba vratiti u središte političkog izvodnje i proizvodnih snaga, tj. tehnike, ekologije, stanovništva) direktno
- danas zaboravljeni socijalizam, npr., polazi od pretpostavke da dobar život utiče na kulturnu nadgradnju, tj. kulturu u užem smislu, ideologiju, političke
znači ispunjenje ljudske prirode, a za to opšte ispunjenje potrebna je korenita nadgradnje, državu. Umesto ovakve postavke Džejmson preuzima Altiserov
promena materijalnih uslova. Obnova kategorije morala zapravo znači novu koncept strukture - Altiserova struktura, za razliku od klasičnog marksizma,
vrstu radikalne politike, odnosno, drugim rečima, moraju postojati javni kri- insistira na međuzavisnosti i povezanosti svih elemenata u određenoj druš-
terijumi za kategoriju dobrog, tj. u aristotelovskom smislu reči treba spojiti tvenoj formaciji, pri čemu ekonomski nije nužno odlučujući - kultura, tj. ide-
etiku i politiku: „Pitanja dobra i zla pogrešno su izdvojena, apstrahirana, od ologija u podjednakoj meri uslovljava reprodukciju društvene hegemonije i
njihova socijalnog konteksta, stoga ih ponovo moramo povezati. U tom je klasne prevlasti. Originalnost Džejmsona leži u tome što u ovakvu raspravu
smislu Marks bio moralist u klasičnom smislu riječi. On je vjerovao da moralno unosi psihoanalitičku interpretaciju istorije: za Džejmsona, istorija je analogna
ispitivanje mora proučiti sve čimbenike, ne samo psihološke, koji su djelovali Lakanovom konceptu Realnog, što znači da (za razliku od poststrukturalistič-
pri nastanku specifičnog djelovanja ili načina života.“116 Na taj način Iglton, kog stanovišta) istorija nije tekst, već upravo suprotno - odsutni uzrok. To
znači da nam se istorija upravo kao odsutnost (nereprezentovano traumatično
nov a utopi j a , s t r . 6 0
nov a utopi j a , s t r . 6 1
jalističku teoriju morala; po njemu, moral je biološko pitanje, što znači da je jezgro) naknadno predstavlja kao tekst „i da naš pristup k njoj i ka samom
moral, poput svega oko nas ukorenjen u telu: „Kako tvrdi Alasdair MacIntyre, Realnom nužno prolazi kroz njenu prethodnu tekstualizaciju, njeno pretva-
’Ljudski je identitet u prvome redu, ako ne i isključivo, tjelesni i stoga animalni ranje u pripovetku u političkom nesvesnom.“118 Na ovim osnovama Džejmson
nikol a d e d i ć
identitet.’ Riječ je o smrtnom, krhkom, bolnom, ekstatičnom, ovisnom, po- realizuje spoj marksizma i psihoanalize: uloga kulturnog kritičara, odnosno
žudnom, sućutnome tjelu koje čini temelj svakom moralnom mišljenju. Mo-
ralna je misao vratila tjelo natrag u naš diskurz (...). Ali naša materijalna tijela 117 ibid., str. 130-131
118 Džejmson, Fredrik, O interpretaciji. Književnost kao društveno-simbolični čin,
Političko nesvesno. Pripovedanje kao društveno-simbolični čin, Rad, Beograd, 1984,
116 ibid., str. 121 str. 38
filozofa, jeste pokušaj usredsređenja na latentni sadržaj kulturnih artefaka- praksi to znači sagledavati utopiju kao narativnu formu, strukturu i kao želju
Džejmsonov zaključak jeste da je svaka klasna svest, odnosno Dakle, Džejmson utopiju sagledava na tri nivoa: na nivou želje,
ideologija (čak i ona vladajućih klasa) nužno utopijska. Klasna svest kao takva forme i političke prakse: „Često je isticano da je neophodno napraviti razliku
(odnosno prelaz sa „klase po sebi“ ka „klasi za sebe“) jeste rezultat borbe između utopijske forme i utopijske želje: između pisanog teksta ili žanra i ne-
između društvenih grupa ili klasa. Klasna svest se najpre rađa u potlačenim čega poput utopijskog impulsa otkrivenog u svakodnevnom životu i njegovim
klasama - oni koji moraju da rade i proizvode višak vrednosti za druge nužno praksama od strane specijalizovane hermeneutike ili interpretativnog metoda.
će dospeti do solidarnosti. Tek kada vladajuće grupe (posednici sredstava za Zašto na ovu listu ne dodati političku praksu, pošto su čitavi društveni po-
proizvodnju) sagledaju taj otpor i u njemu prepoznaju potencijalnu političku kreti pokušali da realizuju utopijsku viziju (...).“122 Suština Džejmsonove teze
opasnost, i među njima nastaje klasna solidarnost. Klasna svest, dakle, proi- jeste da se utopija sagleda kao radikalna secesija, odvajanje, a ne pozitivna
zilazi iz ove solidarnosti sa drugim članovima određene grupe, tj. klasna svest konstrukcija idealnog društva. Stoga u utopiji prevladava negativno-kritički
je nužno utopijska. Zadatak marksističke hermeneutike je tako dvostruk: ona momenat nad pozitivno-projektivnim: „Utopijsko izlečenje mora najpre biti
treba da „demistifikuje i raskrinkava“ kulturne proizvode ukazujući na njihov negativno, poput bojnog poziva na uklanjanje i iskorenjivanje izvora svog zla iz
ideološki karakter, tj. ona mora da vrši negativnu (kritičku) hermeneutičku kojeg proizilaze sva ostala. Zbog toga je pogrešno prići utopijama sa pozitiv-
funkciju; ipak, u isto vreme marksizam „mora da iznosi njegovu istovremenu nim očekivanjima, kao da one nude vizije srećnih svetova, prostora i ispunje-
utopijsku moć, moć simboličke potvrde određenog istorijskog i klasnog oblika nja i saradnje, jer su u pitanju reprezentacije koje generički korespondiraju pre
kolektivnog jedinstva.“120 Drugim rečima, negativna i pozitivna marksistička sa idilom ili pastoralom nego sa utopijom.“123 Utopija je na taj način reprezen-
hermeneutika moraju biti razrađene uporedo, dok kulturni proizvodi imaju tacija društvenih kontradiktornosti i pokušaj definisanja „enklave“ (socijalne
dvostruku ulogu unutar polja društvenog: ideološku i utopijsku. diferencijacije) unutar prostora društvenog. Ipak, iako utopija nema pozitiv-
nog sadržaja, Džejmson istu sagledava u kontekstu „pozitivne“ uloge kulture
Problemu utopije, odnosno utopijskom potencijalu kulture, u pogledu reprezentacije totaliteta - nadovezujući se na Marksa, Džejmson
Džejmson će se vratiti dve decenije kasnije: u svojoj knjizi Archaeologies of the razumeva društvenu ulogu umetnosti u kontekstu otpora postmodernoj frag-
Future, Džejmson utopiju sagledava kao literarnu formu (na primeru naučne mentarnosti koja je zahvatila sve segmente života unutar savremenog po-
fantastike) i kao političku temu. Po njemu, u drugoj polovini dvadesetog veka znokapitalističkog društva; umetnost je upravo element koji može da obnovi
utopija je kao politički problem uglavnom odbačena i poistovećena sa totali- izgubljenu kategoriju totaliteta.124
tarizmom (tipičan primer jeste Grojsova /Boris Groys/ kontrarevolucionarna
analiza sovjetskog staljinizma).121 Ipak, pretpostavka da savremeni globalni
kapitalizam nema adekvatne ideološke alternative aktualizuje ideju utopije -
za Džejmsona, utopija je radikalna razlika, drugost koja nastaje u trenutku 2.3.4 : Majkl Hart i Antonio Negri
nov a utopi j a , s t r . 6 3
nov a utopi j a , s t r . 6 2
kada nije moguće zamisliti konkretnu političku alternativu. Utopija je, na taj
način, politička tema par excellence. Pri tom, on utopiju ne sagledava na nivou
U obnovi ideje utopije, odnosno globalnog projekta emanci-
pozitivnog sadržaja, već ga interesuje isključivo utopija kao reprezentacija - u
pacije, u savremenom postmarksizmu moguće je okvirno izdvojiti dve stru-
nikol a d e d i ć
je: prva polazi od analize diskursa, odnosno kulture, druga od analize tela i
119 Ženko, Ernest, Fredric Jameson, Totaliteta in umetnost: Lyotard, Jameson in
Welsch, Založba ZRC, Ljubljana, 2003, str. 49-91 122 Jameson, Fredric, Archaeologies of the Future: The Desire Called Utopia and
120 Džejmson, Fredrik, Zaključak. Dijalektika utopije i ideologije, Političko nesvesno, Other Science Fictions, Verso, London/New York, 2005, str. 1
Rad, Beograd, 1984, str. 346-369 123 ibid., str. 12
121 Videti: Groys, Boris, The Total Art of Stalinism, Princeton, 1992. 124 Ženko, Ernest, op.cit.
mehanizama kontrole tela; prva struja proizilazi iz radikalnog zaokreta koji će nema vidljivi centar moći; u pitanju je deteritorijalizovani sistem upravljanja
entitet; pri tome se ne podrazumeva da je Imperija oblik globalne nacionalne vladati i odlučivati. Samo jedan može biti suveren, kaže nam tradicija, i ne
nov a utopi j a , s t r . 6 5
države na svetskoj razini (npr. da koncept Imperije odgovara političkoj moći može biti politike bez suvereniteta.“130 Tradicionalnom konceptu suvereniteta
Sjedinjenih Država). Upravo suprotno, u pitanju je transfer suvereniteta koji
127 Negri, Antonio with Anne Dufourmantelle, E as in Empire, Negri on Negri, Ro-
nikol a d e d i ć
Svi autori pomenuti u ovom poglavlju dolaze iz različitih teo- politike, da nema društvenog oslobođenja bez samoupravljanja (klasne borbe)
nov a utopi j a , s t r . 6 7
retskih tradicija kada je u pitanju pristup klasičnom marksističkom tekstu; i da nema demokratije bez (najboljeg oblika) socijalizma.135
najznačajnija razlika jeste u interpretaciji Altiserovog zaokreta - dok Žižek,
Iglton, a delom i Džejmson insistiraju na nezaobilaznosti altiserovske analize 133 Ženko, Ernest, Fredric Jameson, Totaliteta in umetnost: Lyotard, Jameson in
nikol a d e d i ć
mikroutopija
novautopija
utopija
utopi j a , s t r . 6 9
3.
utopi j a , s t r . 7 1
kao prakse negiranja i odbacivanja ovakvog građanskog koncepta autonomije
nikol a d e d i ć
umetnosti; pri tom, avangarde ne negiraju neki prethodni umetnički stil, već
čitavu instituciju umetnosti koja je u buržoaskim društvima izdvojena iz ce-
line životnih praksi. Avangardistički protest cilja na sam način funkcionisanja
136 Birger, Peter, Teorija avangarde, Narodna knjiga, Beograd, 1998, str. 66
umetnosti u društvu, težeći tome da se oko umetnosti organizuje jedna nova posleratnog modernizma kao megakulture, a tek potom u okviru analize od-
utopi j a , s t r . 7 3
Birger dalje transponuje na interpretaciju umetnosti posle Drugog svetskog
nikol a d e d i ć
rata. Po Benjaminu Buklohu /Benjamin Buchloh/, neoavangarde treba sagle- 139 Buchloh, Benjamin H. D., Neo-Avantgarde and Culture Industry. Essays on Eu-
davati u sinhronijskom okviru dominantnih umetničkih i ideoloških paradigmi ropean and American Art from 1955 to 1975, The MIT Press, Cambridge, Massachu-
setts/London, England, 2000, str. xxi
140 Foster, Hal, Who’s Afraid of the Neo-Avant-Garde?, The Return of the Real.
137 ibid., str. 76-77 The Avant-Garde at the End of the Century, The MIT Press, Cambridge, Massachu-
138 ibid., str. 81 setts/London, England, 1996, str. 1-34
evolutivne faze u razvoju umetnosti koje u svom završnom stadijumu vode do (gde interpretacija teži objašnjenju isprepletenosti umetnosti i društva unutar
utopi j a , s t r . 7 5
analiza neoavangarde stoga podrazumeva dva nivoa interpretacije: nivo „verti-
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 7 7
umetničkog dela. „Drugi glas“ modernizma nastaje tako na margini visokog umetnostima se posebno ističu muzika, odnosno slikarstvo (za razliku od
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 7 9
Wood (eds.), Art in Theory 1900-2000, Blacwell Publishing, 2003, str. 562-568; konstruisanju nove socijalističke stvarnosti. Ovaj prelaz sa mimezisa na pro-
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 8 1
the U.S.S.R., Penguin Books, 1969, str. 50-51
sti biti napušteni već krajem četrdesetih godina, u ostalim zemljama umere-
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 8 3
utopi j a , s t r . 8 2
utopi j a , s t r . 8 5
je pokret fluksus, kao i rad Džona Kejdža /John Cage/). Pojedine pojave unu-
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 8 7
Evropi (1956-1978.), Globus, Zagreb, 1979; grupa autora, Mai 68: Les mouvements face aux contradictions présentes du capitalisme et face au tiers monde u La révolte
nikol a d e d i ć
étudiants en France et dans le monde, Bibliotheque de documentation internationale des étudiants allemands, Gallimard, Paris, 1968, str. 69-202
contemporaine, Nanterre, 1988; Fraser, Ronald, 1968: A Student Generation in Re- 163 Caratan, Branko, Uvod, u Teodori, Massimo, Historijat novih ljevica u Evropi
volt, Pantheon Books, New York, 1988; Zegel, Sylvain, Les idees des mai, Gallimard, (1956-1978.), Globus, Zagreb, 1979, str. 9-23
Paris, 1968; Bargmann, Uwe, et al., La révolte des étudiants allemands, Gallimard, 164 Lorimer, Rolend, Masovne komunikacije: komparativni uvod, Clio, Beograd,
Paris, 1968; Dutschke, Rudi, Manfred Wilke, Sovjetski savez, Solženjicin i Zapadna 1998, str. 236
levica, Globus, Zagreb, 1983; Saint-Jean-Paulin, Christiane, Kontrakultura: Sjedinje- 165 Videti: Williams, Raymond, Keywords. A vocabulary of culture and society,
ne Američke Države, šezdesete godine, rađanje novih utopija, Clio, Beograd, 1999. Oxford University Press, New York, 1985, str. 22
Quel) interpretacija marksizma i nove levice; ono što je, pak, karakteristič- partiji ili nekoj sličnoj centralističkoj organizacionoj jedinici (tokom šezdesetih,
utopi j a , s t r . 8 9
revolucionarnom planu (ideja „spontanosti“ revolucionarnog pokreta), kao i ideja posebno će biti značajan ekološki pokret: Rudi Dučke /Rudi Dutschke/,
nikol a d e d i ć
da nije postojala jasno definisana „avangarda“ pokreta koja bi bila oličena u na primer, kao vođa studentskog pokreta, šezdesetih godina će pokušati da
praktično i teorijski razradi utopijsku ideju „novog čoveka“ i to na osnovu teza
166 Lorimer, Rolend, Masovne komunikacije: komparativni uvod, Clio, Beograd,
1988, str. 233.
167 O različitim interpretacijama šezdesetosme videti: Feri, Lik i Alen Reno, Tuma- 168 Teodori, Massimo, Historijat novih ljevica u Evropi (1956-1978.), Globus, Za-
čenje maja hiljadudevetstošezdesetosme, Gradina, (5-6), Niš, 1987, str. 210-232 greb, 1979, str. 255
o ukidanju svih tradicionalnih partija, odbacivanja aktuelnog parlamentarnog Kada je u pitanju uticaj novolevičarskih teorija na neoavangardu,
utopi j a , s t r . 9 1
na. U biti, ta je borba tek počela. Zato je vrlo značajno razjasniti cilj i oblik borbe. U
nikol a d e d i ć
našoj zemlji nerazvijenost klasne borbe odozdo, a razvijenost klasne borbe odozgo
stvara svim antikapitalističkim strujanjima posebne teškoće. Problem koji se, tako-
đer, nužno odražava u pokretu protiv atomskih centrala.“, Dutschke, Rudi, Atomska
država i atomski rat, Moj dugi marš, Globus, Zagreb, str. 219
171 Šuvaković, Miško, Marksizam, Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umet-
nosti i teorije posle 1950, Srpska akademija nauka i umetnosti/Prometej, Beograd/
Novi Sad, 1999, str. 315
4.2 : i pojačane dominacije, što označava povijest civilizacije.“ Putem ovog proce-
utopi j a , s t r . 9 3
otac, kao arhetip dominacije, pokreće lančanu reakciju porobljavanja, pobune tičko-pravnih suprotnosti, tj. nestanak nekadašnjih snaga negacije i opozicije
nikol a d e d i ć
172 Kreft, Lev, Herbert Marcuse, umetnost med spravo in revoltom, Erjavec, Aleš, et
- od proleterijata do negacijskih potencijala tradicionalne kulture i umetnosti.
al., Kultura kod alibi, Komunist, Ljubljana, 1988, str. 63
173 Mikecin, Vjekoslav, O Marcuseovim shvaćanjima umjetnosti u Marcuse, Herbert, 175 ibid., str. 95
Estetska dimenzija. Eseji o umjetnosti i kulturi, Školska knjiga, Zagreb, 1981, str. 13 176 Markuse, Herbert, Čovjek jedne dimenzije. Rasprave o ideologiji razvijenog in-
174 Marcuse, Herbert, Eros i civilizacija. Filozofsko istraživanje Frojda, Naprijed, Za- dustrijskog društva, Veselin Masleša/Svjetlost, Sarajevo, 1989, str. 21-22
greb, 1985, str. 23 177 ibid., str. 24
U prošlosti su, po Markuzeu, uvek postojale dve antagonističke tvrdi da je umetnost u svojoj suštini pre intuicija nego pojam, odnosno da svet
Markuze na taj način daje frojdističku interpretaciju tradicionalne Osnovna greška ovako definisane revolucionarne umetnosti
kantovske estetike. Njegov cilj je ne u potpunosti odbaciti princip sublimacije leži u činjenici da buržoaska kultura (koja je bila kontekstualni okvir klasič-
(jer bi to značilo povratak u predcivilizovano stanje divljaštva), već definisati ne „estetske forme“) više nije vladajuća kultura. Takođe, buržoazija koja je
princip nerepresivne sublimacije/civilizacije. Oblik rada koji pruža visok stu- bila reprezentovana kulturom ovog perioda više nije vladajuća klasa. Vlada-
panj libidinalnog zadovoljstva i koji proizilazi iz nerepresivne nagonske kon- juća klasa više ne raspolaže jednom homogenom i celovitom kulturom (kao
stelacije, tj. teži nerepresivnim ciljevima jeste umetnost. Umetnost, zapravo, u devetnaestom veku, npr.), odnosno vladajućim sistemom ideja i predstava;
jeste utopijska snaga društvenog oslobođenja. Umetnost je sredstvo kritike klasična buržoaska kultura je prevaziđena: „ona se raspada naočigled ne pod
postojećeg načela stvarnosti u ime načela užitka. Za Markuzea, umetnost je pritiskom kulturne revolucije i pobune studenata, nego, naprotiv, usled di-
najvidljiviji „povratak potisnutog“, kako na individualnom, tako i na generičko- namike monopolnog kapitalizma, za koga je ova kultura postala nespojiva sa
utopi j a , s t r . 9 4
utopi j a , s t r . 9 5
istorijskom nivou; rukovođena načelom „izvedbe“, umetnost se suprotstavlja zahtevima njegovog opstanka i rasta.“180 Na taj način, pred kulturnom revolu-
nikol a d e d i ć
institucionalizovanom potiskivanju. Prostor umetnosti je tako još kod Kan- cijom se postavlja opasnost da kroz svoj zahtev za uništenjem klasične bur-
ta definisan kao pomirenje čula i intelekta i to je, po njemu, prvi nagoveštaj
istinske nerepresivne civilizacije. Tumačeći Kanta uz pomoć Frojda, Markuze 179 Marcuse, Herbert, Eros i civilizacija. Filozofsko istraživanje Frojda, Naprijed, Za-
greb, 1985, str. 136
180 Markuze, Herbert, Umetnost i revolucija, Kontrarevolucija i revolt, Grafos, Be-
178 ibid., str. 220 ograd, 1979, str. 80-125
žoaske kulture, ipak, suprotno svojim namerama, doprinese prilagođavanju Štokhauzena /Karlheinz Stockhausen/, Pjera Bulea /Pierre Boulle/, radikalna
utopi j a , s t r . 9 7
181 Primer pokušaja oblikovanja umetnosti po principima (političke) realnosti sva- Bojs, naročito na početku svog rada, polazi od iskustva fluksusa: fluksusovci
nikol a d e d i ć
kodnevne prakse jeste sovjetski soc-realizam koji se, upravo zbog toga, na kraju
podređuje represivnim mehanizmima sovjetske države; videti: Marcuse, Herbert,
Sovjetski marksizam. Kritička analiza, Globus, Zagreb, 1983. 184 ibid., str. 116
182 O Markuzeovim ranim shvatanjima o položaju umetnosti u građansko-buržoa- 185 Videti: Marcuse, Herbert, Kraj utopije/Esej o oslobođenju, Stvarnost, Zagreb,
skim društvima videti: Markuze, Herbert, O afirmativnom karakteru kulture, Kultura 1972.
i društvo, BIGZ, Beograd, 1977, str. 41-72 186 Videti: Kreft, Lev, Herbert Marcuse, umetnost med spravo in revoltom, u Erja-
183 ibid., str. 98 vec, Aleš, Lev Kreft, Heinz Paetzold, Kultura kod alibi, Komunist, Ljubljana, 1988.
su insistirali na proširenju granica tradicionalne umetnosti i, kroz konstruisa-
4.3 :
utopi j a , s t r . 9 9
individua, pojedinac. Tek iz tog položaja može on nešto postići i za ono po- drugog. Tu se, zapravo, javljaju nezavisne strukture kognitivno-instrumental-
nikol a d e d i ć
dručje na kojemu je povezan s drugim ljudima i o njima ovisan.“189 ne, moralno-praktične i estetsko-izražajne racionalnosti, koje od tada bivaju
187 Grinten, Franz Joseph van der, O Josephu Beuysu crtaču u Denegri, Ješa (ur.),
pod kontrolom specijalista, odnosno elitne kulture. Kultura (a autonomno
Dossier Beuys, DAF, Zagreb, 2003, str. 41-45
188 Celant, Germano, Joseph Beuys u Denegri, Ješa (ur.), Dossier Beuys, str. 69-77 190 Habermas, Jürgen, Modernost - jedan necelovit projekat, Umetnost i progres,
189 Beuys, Joseph, intervju sa Hannom Reutherom u Denegri, Ješa (ur.), Dossier Estetičko društvo Srbije/NIRO Književne novine, Beograd, 1988, str. 28-37; ponovo
Beuys, ibid., str. 337-347 u: Projeka(r)t (11-15), Novi Sad, mart 2001, str. 48-54
područje umetnosti jeste jedan od segmenata ovako shvaćene kulture kao vremena, već prezasićenost i nemogućnost življenja u aktuelnom istorijskom
utopi j a , s t r . 1 0 1
mesto u kritici ove kulture - razvijajući tezu o modernom projektu umetno-
sti, on pokušava da zacrta eventualne smernice za izlazak umetnosti iz krize.
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 1 0 3
nosa. Glavni cilj Filiberta Mene tako jeste, kako sam ističe, težnja da se izdvoji
terističnog za potrošačko društvo. Njegov centralni element jeste kvantitet:
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 1 0 5
„kadra da realizuje strukture koje pospešuju što je više mogućno slobodna i
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 1 0 7
odnosno, poetika modernističkog otvorenog dela teži tome da interpretatoru čistog ili samog estetskog iskustva; drugim rečima, pozitivna vrednost ova-
nikol a d e d i ć
ponudi „akt svjesne slobode“, odnosno da posmatrača/recipijenta „postavi kvog koncepta leži u činjenici da su i stvaralac i recipijent umetničkog dela
kao aktivni centar jedne mreže neiscrpljivih odnosa, između kojih on restaurira prisiljeni da u stvaranju rada budu aktivni saučesnici, odnosno i posmatrač u
svoj oblik, a da ne bude određen jednom nužnošću koja mu pripisuje definitiv-
utopi j a , s t r . 1 0 9
date umetnosti; 3. biopolitički princip događajnosti i virtuelnosti, koji počiva
na delezovskom istraživanju tela kao „upisa, manjka i zabrane“, odnosno ka-
nikol a d e d i ć
204 Šuvaković, Miško, Otvoreno umetničko delo, Diskurzivna analiza. Prestupi i/ili
pristupi ’diskurzivne analize’ filozofiji, poetici, estetici, teoriji i studijama umetnosti i
kulture, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 2006, str. 425-429
205 Cvejić, Bojana i Ana Vujanović, Otvoreno delo, ima li pravo na teoriju danas?,
TKH (9), jun 2005, str. 97-107 206 ibid.
4.5 : odnosu na zvanične institucionalne i ideološke modele, ali i „unutrašnja“ u
utopi j a , s t r . 1 1 1
finišu kao modernistička, progresivno-utopijska i levo orijentisana kritika bi-
nikol a d e d i ć
rokratskog socijalizma; u pitanju je ne disidentska, već „asimetrična“ kritika 208 Ivanji, Andrej, Stogodišnjica rođenja - Oto Bihalji Merin (1904-1993.): Lepi
anomalija modernizma, što znači da je pozicija neoavangarde „spoljašnja“ u život u paklu, Vreme, 679, Beograd, 8.I 2004, dostupno i na: http://www.naiveart.
org.yu/biblio.htm, pristupljeno 9. IX 2007 godine
209 Denegri, Ješa, Mesto naivne umetnosti u kritičnom opusu Ota Bihalji Meri-
207 Videti: Dedić, Nikola, Ka radikalnoj kritici ideologije: od socijalizma ka postso- na, Zbornik muzeja naivne umetnosti u Jagodini (3), Jagodina, 2001, dostupno i na:
cijalizmu, prodajna galerija Beograd, Beograd, 2009. http://www.naiveart.org.yu/biblio.htm, pristupljeno 9. IX 2007. godine
objavljivane na skoro svim evropskim jezicima. Njegov rad (a posebno krat- nauke i tehnike, a u cilju opšteg društvenog razvoja: „Svojim revolucionar-
utopi j a , s t r . 1 1 3
totalitarnih ideologija u 20. veku; 3. njegovo pisanje je, tako, blisko načelima društva. Praktičnu operacionalizaciju svojih stavova Meštrović će naći u pokre-
avangarde i neoavangarde jer polazi od pretpostavke (u marksističkom duhu) tu Novih tendencija koji će, u okviru jugoslovenske neoavangardne umetnosti
nikol a d e d i ć
napuštanja metafizičkih određenja umetnosti i spoja umetnosti sa načelima šezdesetih godina, pokušati da spoji neokonstruktivistička načela oblikovana
212 Bihalji Merin, Oto, Kraj umetnosti u veku nauke?, Jedinstvo sveta u viziji umet-
210 Denegri, Ješa, ibid. nosti, Nolit, Beograd, 1974, str. 133
211 Bihalji Merin, Oto, Prodori moderne umetnosti: utopija i nove stvarnosti, Nolit, 213 Bihalji Merin, Oto, Vreme, svetlost, pokret, grupa autora, Umetnost našeg vre-
Beograd, 1962, str. 144 mena - posle '45., Mladinska knjiga, Beograd/Ljubljana/Zagreb, 1972.
na iskustvu sovjetske avangarde, ideju spoja umetnosti i konkretne životne na sledećim principima: na pozitivnom odnosu prema naučnim saznanjima, a
utopi j a , s t r . 1 1 5
renosti djelovanja koji prelaze i okvire individualne akcije i okvire umjetničke
vističkog utopizma, tvrdi da treba scijentifikovati sve segmente života, pa i
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 1 1 7
bjektnim pojavama u jugoslovenskoj umetnosti 1968-1973, Salon Muzeja savremene
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 1 1 9
koji problematizuje teza o drugoj liniji; videti: Harrison, Charles, A Kind of Context,
Essays on Art & Language, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts/London, En- vanja, pri čemu završeni estetski objekat nije krajnji cilj umetnosti. Umesto
nikol a d e d i ć
gland, 2001.
229 Denegri, Ješa, Teze za drugu liniju, Quorum, 1, Zagreb, 1991, ponovo u: Razlozi
toga, umetnici se okreću „ideji“ kao materijalu stvaranja, odnosno iznalaženju
za drugu liniju. Za novu umetnost sedamdesetih, op. cit., str. 102-106; videti i tek-
stove Tri istorijske etape - srodni vidovi umetničkog ponašanja, Umetnost oko ’68-e: 231 Denegri, Jerko, Umjetnost konstruktivnog pristupa. Exat 51, Nove Tendencije,
druga linija, Krajnosti druge linije u istoj knjizi. Horetzky, Zagreb, 2000, str. 12
230 Denegri, Ješa, Razlog za drugu liniju, katalog izložbe Jugoslovenska dokumenta 232 Denegri, Ješa, Razlog za drugu liniju, katalog izložbe Jugoslovenska dokumenta
’89, Sarajevo, 1989, str. 13-20 ’89, Sarajevo, 1989, str. 15
5.
formalnih sredstava za izražavanje te ideje.233 Denegri se u konceptualizaciji
utopi j a , s t r . 1 2 1
Marksa, pokušavajući da u marksizmu pronađe nove osnove za kritiku potro-
nikol a d e d i ć
šačkog društva. Centralno mesto ovde svakako zauzima teorija Luja Altisera i
njegovih sledbenika, ali će značajnu ulogu u preobražaju marksističkog teksta
233 Lippard, Lucy, Dematerijalizacija umetnosti, Ideje (6), Beograd, oktobar 1969,
str. 107-120 imati i teoretičari kao što su Anri Lefevr /Henri Lefebvre/, Lisijen Goldman /
234 Šuvaković, Miško, Typoezija, permanentna umetnost, akritička kritika i paralel-
ne realnosti, kritičar na delu i postpedagogija. Biljana Tomić, Asimetrični drugi, eseji o 235 Ferench, Patrick, The Time of Theory: A History of Tel Quel (1960-1983), Cla-
konceptima i umetnicima, Prometej, Novi Sad, 1996, str. 49-61 rendon Press, Oxford, 1995, str. 107
Lucien Goldman/, Nikos Pulancas /Nicos Poulantzas/.236 Godine 1967. pojavi- ka ekonomizma, istorizma i empirizma.238 Generalno uzevši, Altiser razrađuje
utopi j a , s t r . 1 2 3
nadgradnje - daleko od toga da su čisti fenomeni ekonomije - imaju vlastitu
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 1 2 5
nikol a d e d i ć
240 Althusser, Louis, Pour Marx, Francois Maspero, Paris, 1966; prevod: Altiser, 243 Althusser, Louis, Philosophy as a Revolutionary Weapon, Lenin and Philosophy
Luj, Za Marksa, Nolit, Beograd, 1971, str. 115 and Other Essays, Monthly Review Press, New York and London, 1971, str. 11-22
241 Althusser, Louis, Predgovor: od Kapitala do Marxove filozofije, Althusser, Louis; 244 Marks, Karl, Engels Fridrih, Nemačka ideologija, Kultura, Beograd, 1964.
Etienne Balibar, Kako čitati Kapital, Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalistič- 245 Altiser, Luj, Za Marksa, Nolit, Beograd, 1971, str. 146; tokom vremena Altiser
ke omladine, Zagreb, 1975, str. 46 će redigovati svoje rane postavke i u njima delom prepoznati ostatke pozitivizma; o
242 ibid., str. 52; o Altiserovoj epistemologiji videti i: Althusser, Louis, Philosophie ovoj evoluciji Altiserove teorije videti: Altiser, Luj, Elementi samokritike, Beogradski
et philosophie spontanee des savants (1967), Francois Maspero, Paris, 1974. izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1975.
koji produkuje, umetnost može da ostvari kritičku distancu u odnosu na ide- uključuje u klasnu borbu, s tim što se ova borba ne odvija na polju političke
utopi j a , s t r . 1 2 7
nikol a d e d i ć
246 Althusser, Louis, A Letter on Art in Reply to Andre Daspre, Lenin and Philo- 249 Erjavec, Aleš, Tri poglavja o Althusserju, O estetiki, umetnosti in ideologiji. Štu-
sophy and Other Essays, Monthly Review Press, New York and London, 1971, str. dije o Francoskem marksizmu, Cankarjeva založba, Ljubljana, 1983.
221-228; videti i Cremonini, Painter of the Abstract, Monthly Review Press, New York 250 Erjavec, Aleš, Ideologija i umetnost modernizma, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str.
and London, 1971, str. 229-242 84
247 Faržije, Žan-Pol, Zagrada i zaokret: pokušaj teorijske definicje odnosa film-po- 251 Za Altiserov odnos prema Komunističkoj partiji Francuske videti: Althusser,
litika, Nova levica (temat), Filmske sveske (1-2), sveska XIV, zima-proleće, 1982. Louis, Ce qui ne peut plus durer dans le parti communiste, Francois Maspero, Paris,
248 ibid. 1978.
Kritiku utopizma nove levice i neoavangarde časopis Tel Quel252 studenata okarakterisati kao „petit-bourgeois revolt“). Ovo odbijanje će u po-
utopi j a , s t r . 1 2 9
čajniji predstavnici francuskog poststrukturalizma kao što su Luj Altiser, Žak Derida
/Jacques Derrida/, Cvetan Todorov /Tzvetan Todorov/, Rolan Bart /Roland Barthes/, teksta. Pitanje revolucionarnog subjekta je tako smešteno u polje pisma, ali i
nikol a d e d i ć
Žorž Bataj /Georges Bataille/, Mišel Fuko i dr. Časopis će izlaziti od 1960. do 1982.
godine. Videti: Mehlman, Jeffrey, From Tel Quel to L’Infini, Kritzman, Lawrence D.
avangardne, transgresivne literature (a ne nauke, kao što je to tvrdio Altiser).
(ed), The Columbia History of Twentieth-Century French Thought, Columbia Univer- Suština telkelovske psihoanalize počiva na razlikovanju neuroze i perverzije:
sity Press, New York, 2006, str. 743-746
253 Ferench, Patrick, The Time of Theory: A History of Tel Quel (1960-1983), Cla- 255 ibid., str. 118
rendon Press, Oxford, 1995. 256 Videti: Ce Tung, Mao, O protivurečnostima, Kineska revolucija, Vuk Karadžić,
254 ibid., str. 115 Beograd, 1968, str.135-177
neuroza je analogna potiskivanju i, kao takva, nalazi se nasuprot perverziji. dominaciji (staljinističke, ali i buržoasko-kapitalističke) države: „Željeni uni-
dira, u tom svetu koji je moj svet (...). Tekst je utopija; njegova je funkcija – seman- 261 Članovi grupe biće: Luj Kan, Vensan Biule /Vincent Bioulès/, Daniel Dezez /
utopi j a , s t r . 1 3 1
tička - da obezbedi da prisutna književnost, umetnost, jezik znače, u meri u kojoj ih Daniel Dezeuze/, Mark Devad, Žan-Pjer Pensemen /Jean-Pierre Pincemin/, Klod Vija
nikol a d e d i ć
proglašava nemogućim. Nedavno se još književnost objašnjavala njenom prošlošću, /Claude Viallat/; Miško Šuvaković će delovanje grupe interpretirati na sledeći način:
danas - njenom utopijom: smisao je zasnovan kao vrednost: utopija omogućava tu „Za njih je slika element programa koji se zasniva: 1. na raspravi prirode slikarstva,
novu semantiku.“ Bart, Rolan, Čemu služi utopija, Utopija (temat), Književna kritika, 2. na političkoj levičarskoj klasnoj borbi i 3. na zasnivanju teorijskog rada o slikarstvu
(2), godina XVI, Beograd, mart-april, 1985, str. 149 i umetnosti. Formalističko slikarstvo se ne uspostavlja kao originalna inovatorska
258 Ferench, Patrick, The Time of Theory; videti i: Kristeva, Julia, Revolucija pe- praksa, već kao rasprava prirode slikarstva slikarskim sredstvima. Oni su želeli da
sničke govorice, Razprave. Problemi, št. 128-132, Ljubljana, avgust-december 1973, naprave prekid sa avangardističkim i modernističkim uverenjima o permanentnom
letnik XI, str. 117-132 napretku i originalnosti umetnosti. Njihov interes za ishodišta modernističkog sli-
ogledaju u: prodoru politike u one sfere koje je tadašnja buržoazija smatrala za znanja. Slikarstvo pripadnika grupe Supports-Surfaces, mada ipak rezultira
utopi j a , s t r . 1 3 3
lerija likovnih umjetnosti, Osijek, 1982, str. 7
265 Šuvaković, Miško, Poststrukturalizam, Pojmovnik moderne i postmoderne li-
nikol a d e d i ć
karstva je reakcija na antislikarske strategije konceptualne umetnosti.“ Šuvaković, kovne umetnosti i teorije posle 1950, Srpska akademija nauka i umetnosti/Prometej,
Miško, Poststrukturalizam, Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umetnosti i Beograd/Novi Sad, 1999, str. 472
teorije posle 1950, Srpska akademija nauka i umetnosti/Prometej, Beograd/Novi 266 Pleynet, Marcelin, Ogledi o savremenoj umetnosti, Muzej savremene umetno-
Sad, 1999, str. 472. sti, Beograd, 1985.
262 Devade, Marc, Louis Cane, Avangarda danas, Dometi (4-5), 1976, str. 81-84 267 O Plejneovoj kritici formalizma, ovoga puta na primeru filma videti: Plene, Mar-
263 Devade, Marc, Beleška o ideološko-političkoj situaciji u slikarstvu, Ideje (6), slen, ’Levi front u umetnosti: Ejzenštajn i stari ’mladohegelijanci’, Teorija levice (te-
1976, str. 121-127 mat), Filmske sveske (1-2), sveska XIV, zima-proleće, 1982, str. 40-53
leksije (makroskopska jezička jedinica „čiji je cilj da determiniše sve referirane
5.2 :
utopi j a , s t r . 1 3 5
ciji nadrealističkih koncepata i njegovom postepenom pretvaranju u mistični
nikol a d e d i ć
269 Debord, Guy, Report on the Construction of Situations and on the International
Situationist Tendency’s Conditions of Ogranization and Action, Knabb, Ken (ed.), Si-
268 ibid., str. 25 tuationist International Antology, Bureau of Public Secrets, 2007, str. 25-46
uslovima buržoasko-kapitalističkog društva, sa jedne, i birokratsko-staljini- cirkulacije nezavisnih reprezentacija/slika kao robe. Na taj način, otuđenje je
utopi j a , s t r . 1 3 7
„do očite degradacije biti u imati u definiciji ostvarenja ljudskog bića.“ Dru-
272 Debord, Guy, Društvo spektakla & Komentatori društvu spektakla, Arkzin, Za-
gim rečima, spektakl nije samo sistem posedovanja predmeta, već i sistem
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 1 3 9
lektike i njenu zamenu konceptom situacije. Osnova materijalističke dijalektike urbanizmu“, odnosno psihogeografiji. Pod unitarnim urbanizmom podrazu-
nikol a d e d i ć
jeste tvrđenje da je socijalistička revolucija poslednja, završna faza dijalektičke meva se, pre svega, korišćenje svih umetničkih sredstava za kreiranje novih
evolucije razvoja društvenih i proizvodnih odnosa, pri čemu prethodne etape oblika življenja izvan spektakla. Iako polazi od urbanizma, situacionistička
razvoja ljudskog društva samo anticipiraju, nagoveštavaju ovaj završni i ap-
solutni događaj; socijalizam je, na taj način, kraj dijalektičkog razvoja istori-
276 Debord, Guy, Proleterijat kao subjekt i kao reprezentacija, Društvo spektakla &
je, ili hegelovskim rečnikom - konačna „sinteza“. Za Debora i situacioniste Komentatori društvu spektakla, Arkzin, Zagreb, 1999, str. 78
revolucionarna praksa ne podrazumeva dominaciju arhitekture nad ostalim
5.3 :
utopi j a , s t r . 1 4 1
bine) susednih republika bili nužna mogućnost margini da se razvije u uticajnu
praksu i da u istorijskom smislu u odnosu na vladajući lokalno-partijski i naci-
nikol a d e d i ć
277 Debord, Guy, Report on the Construction of Situations and on the International
Situationist Tendency’s Conditions of Ogranization and Action, Knabb, Ken (ed.), Si- onalni sistem stekne u retrospektivnim izučavanjima funkciju centra.“281
tuationist International Antology, Bureau of Public Secrets, 2007, str. 25-46
278 Debord, Guy, Theory of the Dérive, Knabb, Ken (ed.), Situationist International 280 Šuvaković, Miško, Anatomija anđela, rukopis (objavljeno kao Šuvaković, Miš-
Antology, Bureau of Public Secrets, 2007, str. 62-66 ko, Anatomija angelov. Razprave o umetnosti in teoriji v Sloveniji po letu 1960, ZPS,
279 Definitions, Knabb, Ken (ed.), Situationist International Antology, Bureau of Ljubljana, 2001.)
Public Secrets, 2007, str. 51-53 281 ibid.
Osnovni događaji koji će omogućiti kasniji nastanak subverziv- doba jesu upotreba krajnje oskudnih i neuglednih materijala kao što je seno,
utopi j a , s t r . 1 4 3
utopi j a , s t r . 1 4 2
282 ibid.
poretku govora (Tomaž Brejc); međužanrovskom pismu poststrukturalizma
283 Brejc, Tomaž, OHO kao umetnička pojava, Grupa OHO 1966-1971, katalog
izložbe, Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd, 1979; ponovo u: Brejc, Tomaž, 284 Brejc, Tomaž, ibid.
OHO kot umetnostni pojav, Iz modernizma v postmodernizemI: eseji in razprave I, 285 Šuvaković, Miško, Svet umetnosti: OHO, Anatomija anđela, rukopis (objavljeno
Obalne galerije, Piran, 2000, str. 161-193; videti i: OHO retrospektiva, katalog izlož- kao Šuvaković, Miško, Anatomija angelov. Razprave o umetnosti in teoriji v Sloveniji
be, Moderna galerija, Ljubljana, 1994. po letu 1960, ZPS, Ljubljana, 2001.)
u kontekstu kritike ideologije (Slavoj Žižek); uspostavljanju likovne semioti- zivom „Umetnost, družba, tekst“ objavljen u časopisu maja 1975. godine.287
utopi j a , s t r . 1 4 5
totaliteta lišenog unutrašnjih antagonizama. Činjenica da je iz takvog dela is-
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 1 4 7
U svojim ranim tekstovima Rotar određuje dva nivoa slike: nivo vizuelnosti i ničkog života“. Sa Kurbeom dolazi po prvi put do razgradnje racionalističke
nikol a d e d i ć
nivo ikoničnosti.288 Pod vizuelnošću podrazumeva empirijski vidik slikarstva, predstave koja je svoj poslednji zamah doživela sa romantizmom u 19. veku.
odnosno, vizuelnost se definiše kao čulni aspekt slikarstva, artikulacija njego- Kurbeova slika nije realistička u tradicionalnom značenju reči iz prostog razlo-
ga jer je koncipirana kao alegorija. Realizam i alegorija su dva suprotstavlje-
288 Rotar, Braco, Logika transformiranja signifiance je logika materijalističnega
koncipiranja sistemov reprezentacije, Razprave. Problemi, št. 128-132, Ljubljana, av-
gust-december 1973, letnik XI, str. 67-78 289 Rotar, Braco, Govoreče figure, DDU Univerzum, Ljubljana, 1981.
na koncepta: realizam je ključni termin realističke (racionalističke) doktrine, nost je uvek ono što „ispada“ iz polja slike. Slika, tako, u Rotarovoj teoriji ima
utopi j a , s t r . 1 4 9
tisera u slovenačkoj sredini, te ću se, stoga, zadržati pre svega na altiserovskoj rein-
su na sliku sagledava kao lakanovsko Realno (nesimbolizovano, traumatično terpretaciji estetike; kao primer recepcije Altisera u oblast društvene teorije (socio-
nikol a d e d i ć
logije) videti: Močnik, Rastko, 3 teorije: ideologija, nacija, institucija, CSUB, Beograd,
jezgro), a prostor slike jeste polje nemoguće želje subjekta (perspektivistička 2003.
slika kao „klopka“ za pogled, odnosno kao prostor objekta malo a):290 real- 292 Erjavec, Aleš, O estetiki, umetnosti in ideologiji. Študije o francoskem marksiz-
mu, Cankarjeva založba v Ljubljani, Ljubljana, 1983.
293 Erjavec, Aleš, O marksistični estetiki u Erjavec, Aleš, Kreft Lev, Paetzold Heinz,
290 Rotar, Braco, Pigmalionova pregreha, Knjižnica revolucionarne teorije, Ljublja- Kultura kot alibi, Komunist, Ljubljana, 1988.
na, 1987, str. 95 294 Erjavec, Aleš, Ideologija i umjetnost modernizma, Svjetlost, Sarajevo, 1991.
društvenim sukobima i odnosima snaga koji se izražavaju i kroz ideologiju i jeste u tome što priznaje mogućnost postojanja dve ravni, od kojih je samo
utopi j a , s t r . 1 5 1
prepoznaje i koji pruža privid opšteg znanja o realnosti kao takvoj. Na taj na- estetika više nije nauka o lepom, već sveobuhvatna teorija vizuelnosti, odno-
nikol a d e d i ć
čin, Lefor, u duhu različitih semiotičkih pristupa šezdesetih godina, ideologiji sno opšta teorija kulture.298
dodeljuje moć diferencijalne (označiteljske) prakse. Prednost Leforove teze
296 ibid., str. 75
297 ibid., str. 87
295 Erjavec, Aleš, Ideologija i umjetnost modernizma, Svjetlost, Sarajevo, 1991, 298 O estetici kao teoriji kulture videti: Erjavec, Aleš, Aesthetics: Philosphy of Art or
str. 14 Philospohy of Culture, Filozofski vestnik št. 2, Ljubljana, 2001, str. 7-30
’realnost’, (unutrašnja) granica lalangue jeste sama Razlika.“300 Na taj način,
utopi j a , s t r . 1 5 3
300 Žižek, Slavoj, Hegel in označevalec. Poskusi „materialističnega obrata Hegela“
razlici, rascepljenosti (ne-celom) unutar polja jezika: „Neprekoračljiva ’gra- v sodobni psihoanalitični teoriji in njihov pomen za historični materializem, DDU Uni-
nikol a d e d i ć
utopi j a , s t r . 1 5 5
pretpostavkama: 1. za Marksa, ukidanje temeljnog ekonomskog antagonizma umetničkih strategija retroavangarde koja će obeležiti specifični slovenački re-
nikol a d e d i ć
će u procesu revolucionarne transformacije društva dovesti do razrešenja svih formski put iz samoupravljanja u period postkomunističke tranzicije.304
ostalih antagonizama, odnosno do stvaranja racionalno vođenog besklasnog
304 U ovom poglavlju sam se bavio isključivo „označiteljskim“ aspektom slove-
načke lakanovske teorije; o konceptima Realnog, odnosno višku uživanja u ideologiji,
303 Riha, Rado, Problemi teorije fetišizma, Riha, Rado, Slavoj Žižek (ur.), Problemi kao i značaju lakanovske psihoanalize za koncept retroavangarde, biće više reči u
teorije fetišizma. Filozofija skozi psihoanalizo II, DDU Univerzum, Ljubljana, 1985. sedmom poglavlju.
antiutopija
utopija
mikroutopija
novautopija
antiutopija
a ntiutopi j a , s t r . 1 5 7
6.
a ntiutopi j a , s t r . 1 5 9
kao društvene institucije. Nekoliko aspekata je karakteristično za konceptu-
alnu umetnost: 1. upotreba i dalja reinterpretacija Dišanovog ready made-a
kao predmeta iz svakodnevnog života koji umetnik naknadno proglašava za
nikol a d e d i ć
ničkog rada (videti peto poglavlje). Najzad, pod pojmom bihevioralne koncep- rijan (ur.), Nova umjetnička praksa 1966-1978, katalog izložbe u Galeriji suvremene
a ntiutopi j a , s t r . 1 6 1
umjetnosti, Zagreb, 1978.
tualne umetnosti podrazumevaju se prakse akcionističkih akcija, performansa 311 Danto, Arthur C., The End of Art, The Philosophical Disenfranchisement of Art,
i body art-a koje ne počivaju na izradi statičnog umetničkog objekta, već na Columbia University Press, New York, 1986, str. 81-116
živom izvođenju pred publikom.308 312 Burgin, Victor, The End of Art Theory: Criticism and Postmodernity, Macmillan
nikol a d e d i ć
Press, 1986.
313 Danto, Arhur, The Artworld, Margolis, Joseph (ed.), Philosophy Looks at the
305 Godfrey, Tony, Conceptual Art, Phaidon, London/New York, 2004, str. 7 Arts. Contemporary Readings at the Aesthetics, Temple University Press, Philadelp-
306 Šuvaković, Miško, Konceptualna umetnost, Muzej savremene umetnosti Voj- hia, 1987, str. 155-169
vodine, Novi Sad, 2007, str. 218 314 Dickie, George, What is Art?: An Institutional Analysis, Kennick, W. E. (ed.),
307 ibid. Art and Philososphy. Readings in Aesthetics, St. Martin’s Press, New York, 1979,
308 ibid. str. 82-95
već čitavo „znanje“ o umetnosti koje sprovode i realizuju istorija umetnosti, dakle, moći misliti ono što se misliti ne može). Granica će, dakle, moći da se
a ntiutopi j a , s t r . 1 6 3
a ntiutopi j a , s t r . 1 6 2
riječima: Ono što se uopće može reći, može se reći jasno; a o čemu se ne može je oblik jezičke definicije, propozicije, čije je značenje determinisano kontek-
govoriti, o tome se mora šutjeti. Knjiga će, dakle, povući granicu mišljenju, stom (pravilima jezičkih igara) unutar koga ova propozicija biva upotrebljena.
ili tačnije - ne mišljenju, nego izražavanju misli: jer da bismo povukli granicu Ovo je ključni trenutak, jer njime bivaju dovedene u krizu utopijsko-projek-
nikol a d e d i ć
mišljenju, morali bismo moći misliti obje strane ove granice (morali bismo, tivne pretpostavke posleratne neoavangarde: konceptualna umetnost napu-
šta ideju utopijske, teleološke transformacije društva po principu umetničkog
315 Šuvaković, Miško, Konceptualna umetnost, Muzej savremene umetnosti Vojvo-
dine, Novi Sad, 2007, str. 221 317 Wittgenstein, Ludwig, Tractatus logico-philosophicus, Veselin Masleša/Svje-
316 Wittgenstein, Ludwig, Predavanja o estetici, Mentalni prostor (4), Studentski tlost, Sarajevo, 1987, str. 23
kulturni centar, Beograd, 1987, str. 53-57 318 Vitgenštajn, Ludvig, Filozofska istraživanja, Nolit, Beograd, 1969, 23, str. 52
oblikovanja i, umesto toga, okreće se institucionalnoj kritici umetničkog kon- umetnosti kao jezičkog sistema, odnosno kao „strukturisani skup znakova
kako bi opisao preokret koji je uneo konceptualizam - u pitanju je shvatanje dela, koji je prvi put upotrebio Richard Wagner za svoje umetničko htenje i
a ntiutopi j a , s t r . 1 6 5
svoju viziju sjedinjavanja umetnosti u ’umetničkom delu budućnosti’ u svojim
319 Šuvaković, Miško, Jezička igra, Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umet- ciriškim spisima (1850/51.), teorijski nikada nije definisan i postao je pojmov-
nosti i teorije posle 1950, Srpska akademija nauka i umetnosti/Prometej, Beograd/ na ljuštura koja se koristi rado ne samo u umetničkoj literaturi. Mitski pojam
nikol a d e d i ć
Novi Sad, 1999, str. 231; videti i: Liotar, Žan Fransoa, Raskol, Izdavačka knjižarnica
Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci, 1991.
320 Kosuth, Joseph, The Play of the Unsayable: A Preface and Ten Remarks on Art 322 videti: Menna, Filiberto, Proricanje estetskog društva: esej o umetničkoj avan-
and Wittgenstein, Art After Philosophy and After. Collected Writings, 1966-1990, gardi i modernom arhitektonskom pokretu, SIC, Beograd, 1984.
The MIT Press, Cambridge, Massachusetts/London, England, 1991, str. 245-250 323 Denegri, Ješa, Nerazdvojivost teorije, istorije umetnosti i kritike, pogovor u Me-
321 Mena, Filiberto, Analitička linija moderne umetnosti. Figure i ikone, Clio, Beo- nna, Filiberto, Proricanje estetskog društva: esej o umetničkoj avangardi i modernom
grad, 2001, str. 8 arhitektonskom pokretu, SIC, Beograd, 1984. str. 161-164
u pričama oko vatre kamina, rado viđeni gost u ’gubitku sredine’, epithethon propozicije: propozicija je analitička onda kada njeno značenje počiva isključi-
ovome, Košut smatra da je osnovni cilj umetnika preispitivanje prirode umet- Boldvin /Michael Baldwin/ i Harold Harel /Harold Hurrell/. Pored rada u do-
a ntiutopi j a , s t r . 1 6 7
nosti kao institucije, kao i funkcije svakog umetničkog objekta, gesta unutar menu konceptualne umetnosti, članovi grupe će izdavati i časopis Art-Langu-
ove institucije. Jedan od mogućih metoda za realizaciju ovog cilja je i pozivanje age, a sa grupom će biti povezani i Society for Theoretical Art and Analyses,
na logičko istraživanje jezika. Osnovna Košutova teza jeste da je umetnost veći broj studenata sa umetničke akademije u Koventriju, kao i časopis Anal-
nikol a d e d i ć
oblik propozicije koja je prezentovana unutar konteksta umetnosti kao ko- ytical Art. Članovi grupe će kasnije biti i istoričar umetnosti Čarls Harison i
mentar o umetnosti. Pri tom, Košut pravi razliku između analitičke i sintetičke
325 Kosuth, Joseph, Art After Philosophy, Art After Philosophy and After. Collected
324 Szeemann, Harald, I. Der hang gesamtkunswerk/Sklonost ka ukupnosti umet- Writings, 1966-1990, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts/London, England,
ničkog dela; II Istorija Monte Verita/Planine istine, šapirografisano izdanje Student- 1991, str. 14-32
skog kulturnog centra, Beograd, 1983. 326 Kosuth, Joseph, Statement from Information, ibid., 1966-1990, str. 73-74
Džozef Košut. Čarls Harison rad grupe vidi u kontekstu svoje teze o „drugom“, objekta i jezika-tumačenja je narušen: stvaranje umetnosti i stvaranje teorije
a ntiutopi j a , s t r . 1 6 9
teorija su u međusobnom metalingvističkom odnosu: umetnički predmet je analitičkih postavki ranog konceptualizma na prakse politizacije konceptualne
„prvostepeni“ jezik vizuelnog oblikovanja, dok je teorija „drugostepeni“ jezik umetnosti (o politizaciji konceptualizma videti poglavlje 6.3); ukoliko je pret-
tumačenja i interpretacije. U konceptualizmu, međutim, ovaj odnos jezika- hodni period rada Art&Language-a često bio i depolitizovan, sredinom se-
damdesetih grupa radi pre svega sa kritikom i analizom ideoloških diskursa
nikol a d e d i ć
327 Harrison, Charles, Conceptual Art and the Suppression of the Beholder, Essays
on Art & Language, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts/London, England,
2001, str. 50 330 Šuvaković, Miško, Art&Language, Pojmovnik moderne i postmoderne likovne
328 Art&Language, Lecher System, Art&Language, Van Abbemuseum, Eindhoven, umetnosti i teorije posle 1950, Srpska akademija nauka i umetnosti/Prometej, Beo-
1980, str. 34-43 grad/Novi Sad, 1999, str. 47; videti i: Harrison, Charles, Indexes and Other Figures,
329 Art&Language, Introduction to Art-Language Volume 1 Number 1 1968-69, Essays on Art & Language, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts/London, En-
Art&Language, Van Abbemuseum, Eindhoven, 1980, str. 19-26 gland, 2001, str. 63-81
sveta umetnosti. Tada nastaju radovi inspirisani britanskim ratnim plakatom, univerzalno, a priori određenje umetničkog objekta kao takvog, odnosno, po-
a ntiutopi j a , s t r . 1 7 1
1978.
332 Art&Language, Art for Society?, Art&Language, Van Abbemuseum, Eindhoven, je umetnost drugostepena diskurzivna praksa (dela ’analitičke umetnosti’ go-
1980, str. 192-200 vore o konceptima i podkonceptima umetnosti).“338 U jednom od manifestnih
333 Art&Language, The Ratification of Abstract Art, Art&Language, Van Abbemu-
nikol a d e d i ć
a ntiutopi j a , s t r . 1 7 3
umetnosti jeste jezik; osnov konceptualne umetnosti jeste ispitivanje prirode
umetnosti njom samom, odnosno ispitivanje mogućnosti umetničkog jezika.
Umetnost nije skup umetničkih „dela“, već logički, misaoni i jezički koncept:
nikol a d e d i ć
339 Grupa 143, Šuvaković, Miško (ur.), Scene jezika. Uloga teksta u likovnim umet-
nostima: fragmentarne istorije 1920-1990, Antologija tekstova umetnika 2, ULUS,
Beograd, 1989, str. 63-64
340 Radojčić, Mirko, Aktivnost grupe KOD u Nova umjetnička praksa 1966-1978, 341 Radojčić, Mirko, Tekst 1, u Šuvaković, Miško, Scene jezika. Uloga teksta u likov-
Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 1978, str. 36-45 nim umetnostima: fragmentarne istorije 1920-1990, 1, ULUS, Beograd, 1989, str. 128
6.2 : kodnevice, može se reći da su svi problemi metafizike svodljivi na opisivanje
a ntiutopi j a , s t r . 1 7 5
razlozi za ovo leže u metafizičkoj orijentaciji evropske (nemačke) filozofije, u dozvoliti bilo kakve idealističke, metafizičke konstrukcije. Druga struja će se
zanemarivanju činjenica o dominantnoj lingvističkoj i logičkoj strukturalnoj i
aksiološkoj određenosti diskursa filozofije (...). Sa dozom ranog vitgenštaj- 343 ibid., str. 58
nikol a d e d i ć
novskog radikalizma, može se reći da su svi problemi evropske metafizike 344 videti: Dickie, George, The Myth of the Aesthetic Attitude, Margolis, Joseph
(ed.), Philosophy Looks at the Arts. Contemporary Readings in Aesthetics, Temple
svodljivi na konceptualne, logičke i lingvističke probleme jezika filozofije ili, University Press, Philadelphia, 1987, str. 100-116
sa dozom skepticizma kasne vitgenštajnovske filozofije običnog jezika sva- 345 Kon, Žan, Estetika komunikacije, Clio, Beograd, 2001, str. 33
346 Margolis, Joseph, Preface u Margolis, Joseph (ed.), Philosophy Looks at the
342 Šuvaković, Miško, Prolegomena za analitičku estetiku, Četvrti talas, Novi Sad, Arts. Contemporary Readings in Aesthetics, Temple University Press, Philadelphia,
1995, str. 57 1987, str. vii-xii
pozivati na poznog Vitgenštajna (tj. njegova Filozofska istraživanja), gde će in- „kakva vrsta koncepta jeste ’umetnost’?“. Njegova teza jeste pretpostavka da
Pozivajući se na Vitgenštajnove postavke o „jezičkoj igri“, Moris Ipak, centralne postavke analitičke filozofije kada je u pitanju
Vic će pisati o umetnosti kao „otvorenom konceptu“. Vic najpre izvodi kritiku antiesencijalističko određenje umetnosti jesu teze Artura Dantoa o „svetu
esencijalističkih teorija kao što su formalizam, emocionalizam, intuicionizam, umetnosti“, odnosno Džordža Dikija o „institucionalnoj teoriji umetnosti“. U
organicizam itd. U pitanju su esencijalističke teorije pošto pokušavaju da po- tekstu „The Artworld“, Danto izdvaja sledeća pitanja kao ključna: na koji način
nude univerzalno važeću, univerzalno „istinitu“ definiciju umetnosti, i to na dolazi do integracije novih predmeta u sistem umetnosti (Danto uzima primer
taj način što ističu element koji druge teorije zanemaruju, te tako date teorije impresionističkog slikarstva koje u drugom istorijskom periodu nikada ne bi
proglašavaju za partikularne i, samim tim, netačne. Ovakvi teorijski pristupi moglo da bude prepoznato kao umetnost)?; šta čini razliku između običnih i
a ntiutopi j a , s t r . 1 7 6
a ntiutopi j a , s t r . 1 7 7
zapravo pokušavaju da formulišu statičnu, zatvorenu i nepromenljivu defini- umetničkih predmeta? i koji je kontekstualni okvir u kojima umetnik stvara
ciju pojma umetnost. Vic polazi od pretpostavke da su sve ovakve teorije nuž- umetničke predmete? Odgovor na prvo pitanje, po Dantou, glasi: integracija
no parcijalne iako teže univerzalnosti. On istovremeno odbacuje pitanje „šta novih predmeta u kategoriju „umetnosti“ nastaje proširenjem pojma umet-
nikol a d e d i ć
je umetnost“ jer smatra da univerzalno važeći odgovor na takvo pitanje nije nosti; ovo proširenje pojma, međutim, ne nastaje zahvaljujući promeni ukusa
moguće dati; centralni problem, po njemu, jeste ne „šta je umetnost?“, već
349 Vitgenštajn, Ludvig, Filozofska istraživanja, Nolit, Beograd, 1969, 65, str. 70
347 Danto, Arthur C., Pop Art and Past Futures, The Philosophical Disenfranchise- 350 Weitz, Morris, The Role of Theory in Aesthetics, Margolis, Joseph (ed.), Phi-
ment of Art, Columbia University Press, New York, 1986, str. 117-133 losophy Looks at the Arts. Contemporary Readings in Aesthetics, Temple University
348 Margolis, Joseph, The Definition of Art, op. cit., str. 136-142 Press, Philadelphia, 1987, str. 143-153
unutar datog istorijskog trenutka, kao što to veruju tradicionalne formalistič- Dantoova teza jeste ključna jer, kako primećuje Džordž Diki, po-
a ntiutopi j a , s t r . 1 7 9
postavlja telo onih koji saopštavaju i onih koji interpretiraju, koji definišu šta itd.).
je moguće interpretirati kao objekt.“352
Ipak, teza koja će u najvećoj meri doprineti interpretaciji kon-
nikol a d e d i ć
nosti nastaje sa transformacijom umetnosti kao prikazivačke, odnosno intui- umetničkog manifesta koji želi da proklamuje jedino važeći pojam umetnosti;
a ntiutopi j a , s t r . 1 8 1
tivno-ekspresivne prakse ka praksi analitičke samoteoretizacije umetnosti. drugim rečima, osnova svake modernističke definicije umetnosti, po Dantou,
glasi: umetnost je X, a sve ono što nije X nije ni umetnost).357 Marks je pisao
U svojim kasnijim razradama teze o kraju umetnosti Artur Danto da posle „kraja istorije“ dolazi do zamene „carstva nužnosti“ „carstvom slo-
nikol a d e d i ć
će se pozivati, između ostalog, na postavke istoričara umetnosti Hansa Bel- bode“ kada će svaki pojedinac moći „da radi jedno danas, a sutra nešto dru-
tinga /Hans Belting/ koji će pisati o „umetnosti pre ere umetnosti“; pod ovim
356 Danto, Arthur C., Introduction: Modern, Postmodern, and Contemporary, After
354 Danto, Arthur C., The Philosophical Disenfranchisement of Art, The Philosophi- the End of Art: Contemporary Art and the Pale of History, Princeton University Press,
cal Disenfranchisement of Art, Columbia University Press, New York, 1986, str. 15 Princeton, New Jersey, 1997, str. 3-19
355 Danto, Arthur C., The End of Art, ibid., str. 81-116 357 Danto, Arthur C., Three Decades after the End of Art, ibid., str. 21-39
go, da lovi izjutra, peca popodne, uzgaja stoku uveče, kritikuje posle večere,
6.3 :
a ntiutopi j a , s t r . 1 8 3
a ntiutopi j a , s t r . 1 8 2
a ntiutopi j a , s t r . 1 8 5
umetnosti; zbog toga su umetnici najčešće ostajali izolovani u odnosu na isto- spekulativni diskurs (...). Pravo znanje je u toj perspektivi uvek izvesno po-
ričare umetnosti i kritičare. Za razliku od toga, nova umetnost postaje praksa, sredno znanje, sačinjeno od prenesenih iskaza, ugrađenih u metapriču nekog
delovanje unutar polja društvene interakcije i intersubjektivnosti: „Možda se subjekta koji jemči za njihovu legitimnost.“ Pored ovoga, u modernosti biva
umetnost sastoji od doživljaja apstrakcija iskustva. Apstrakcija podrazumeva razvijeno znanje koje svoju validnost ne traži u sebi samom, već u praktičnom
nikol a d e d i ć
generalizaciju našeg iskustvenog sveta. Ova superstrukturna spona je ono subjektu koji je najčešće univerzalno čovečanstvo kao takvo: u pitanju je znanje
što konstituiše kulturu. Kultura se sastoji od apstrakcije iskustva. To je ono koje kao cilju teži ideji emancipacije kao samooslobođenja od svih stega koje
sputavaju slobodni razvoj subjekta. U ovom slučaju, kako napominje Liotar,
361 Kosuth, Joseph, The Artist as Anthropologist, Art After Philosophy and After.
Collected Writings, 1966-1990, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts/London,
England, 1991, str. 107-128 362 ibid., str. 107-128
znanje nije subjekt (primer metafizike, klasičnog idealizma), već je u službi su- psihoanalize došao do koncepta semio-umetnosti kao kritičke intervencije i
rativa legitimizacije. Burgin će započeti rad u duhu analitičko-formalistič- ukratko, čista prisutnost, njegova funkcija je da upravo negira odsustvo, da
a ntiutopi j a , s t r . 1 8 7
kog konceptualizma,366 da bi preko otkrića semiologije, poststrukturalizma i popuni ’manjak u biću’ - i koliko puta mi je rečeno da fotografijama ’nedostaje
prisustvo’, da slikarstvo treba da bude vrednovano upravo zahvaljujući svom
363 Liotar, Žan-Fransoa, Postmoderno stanje, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1988, prisustvu! Počeo sam s referencom na neprijateljstvo sa kojim je konceptualna
nikol a d e d i ć
str. 61
364 ibid., str. 7
365 videti: Lyotard, Jean Francois, Šta je postmoderna, Art Press, Beograd, bez 367 Burgin, Victor, Socialist Formalism, Harrison, Charles & Paul Wood (eds.), Art in
godine Theory. An Anthology of Changing Ideas, Blackwell Publishing, 2003, str. 938-942
366 Burgin, Victor, Situational Aesthetics, Harrison, Charles & Paul Wood Paul 368 O psihoanalizi kao kritičkoj teoriji reprezentacije videti: Burgin, Victor, James
(eds.) Art in Theory. An Anthology of Changing Ideas, Blackwell Publishing, 2003, Donald and Cora Kaplan (eds.), Formations of Fantasy, Methuen, London and New
str. 894-897 York, 1986.
umetnost početno primljena - napad na objekt, na prisustvo je bilo ono što ga sa pojavom grinbergovskog visokog modernizma; na istoku, u komunističkim
a ntiutopi j a , s t r . 1 8 9
je konceptualna umetnost. Pozivajući se na tezu Žan Fransoa Liotara, Burgin koncepcije mogu se prepoznati i u Marksovim spekulacijama o konačnoj „sin-
smatra da je konceptualna umetnost izvršila razgradnju velikih narativa legi- tezi“ i kraju društvenih kontradiktornosti u projekciji komunističkog društva),
timizacije modernističke umetnosti. Ovi narativi legitimizacije jesu: koncept kao i analitičkom filozofijom koja teži jednoznačnim, zatvorenim i formali-
autonomije umetnosti karakterističan za zapadna društva, koji će kulminirati stičkim sistemima. Ipak, retrospektivno, Dantoova teza nagoveštava potonji
nikol a d e d i ć
Ipak, kako napominje Aleš Erjavec, Dantoova teza, kao i poja- Na drugom mestu sam već izneo svoju tezu o paradoksalnom,
va konceptualne umetnosti, nagoveštava i kraj klasične estetike kao filozofije odnosno dvojakom statusu konceptualizma unutar debata o odnosu moder-
umetnosti i njenu transformaciju u „postistorijsku“ filozofiju kulture. Erja- ne i postmoderne,375 ali na ovom mestu ju je korisno ponoviti kao neku vr-
vec iznosi sledeću argumentaciju: najpre izvodi određenje klasične estetike, stu zaključne napomene: konceptualna umetnost jeste (pozno)modernistička
ustoličene još u filozofiji Baumgartena, Kanta i Hegela kao autonomnu fi- umetnička formacija jer: 1. konceptualizam polazi od jezičkog pristupa koji je
lozofsku disciplinu, koja kao svoj „objekt“ bavljenja ima fenomene čulnog, razvijen u vitgenštajnovskoj tradiciji, odnosno tradiciji analitičke estetike koja
lepog i umetnosti (estetika kao filozofija umetnosti); ipak, do dekonstrukcije teži jednoznačnosti, logički konzistentnom interpretiranju umetnosti, odno-
ovakvog poimanja estetike dolazi sa pojavom konceptualizma - posle kon- sno ugradnji takve vrste interpretacije u umetničko delo;376 2. jezik koncep-
ceptualizma umetnost je izgubila svoju moć negacije koju je imala u perio- tualne umetnosti je autorefleksivan i tautološki, za razliku od potonjeg post-
du moderne (umetnost kao utopijska težnja za negiranjem i transformacijom modernizma koji insistira na intertekstualnošću i citatnošću; 3. konceptualna
građansko-buržoaskog društva). Nakon što je preuzela kompetencije filozof- umetnost ne odbacuje modernizam, već ukazuje na jezičku konvencionalnost
ske rasprave, umetnost je postala „sublimirana“ i ovim činom ili procesom iz- visokog modernizma; 4. konceptualna umetnost počiva na ideji kraja umetno-
gubila svoju projektivno-negacijsku ulogu, iako je u isto vreme zadržala svoje sti, odnosno progresivističkom i istoricističkom tumačenju istorijskog zaokru-
ime kao „praznu ljušturu“. Pozivajući se na postavke Luka Ferija /Luc Ferry/, ženja umetnosti kao društvene prakse. Ipak, sa druge strane, konceptualizam
Erjavec tvrdi: „ukoliko je umetnost samo inkarnacija konceptualne istine u jeste (rana) postmodernistička umetnička formacija jer: 1. konceptualizam vrši
opipljivom materijalu, onda je umetnost mrtva.“374 U pitanju je interpretacija razgradnju velikih modernističkih narativa legitimacije umetnosti; 2. koncep-
konceptualizma kao umetnosti posle modernizma par excellence. Konceptu- tualizam radi isključivo sa diskursima umetnosti i, kao takav, vrši pomak od
a ntiutopi j a , s t r . 1 9 0
a ntiutopi j a , s t r . 1 9 1
dela ka tekstu (odnosno, konceptualizam jeste deo velikog „jezičkog obrta“
po kojoj je umetnost ono (onaj predmet, gest ili akcija) što ima (društvenu, postmodernizma); 3. konceptualizam napušta utopijsko-emancipatorske am-
bicije modernizma i umesto toga zauzima kritičke pozicije dekonstrukcije si-
372 Dimitrijević, Branislav, Heterotopografija u Subotić, Irina (ur.), Umetnost na
stema i ideologije umetnosti, odnosno pozicije umetnosti unutar savremene
nikol a d e d i ć
a ntiutopi j a , s t r . 1 9 3
(letimičan, brz pogled). Pod terminom Gaze pri tome podrazumeva specifičan, sta-
renesansna slika oblik vizuelne utopije klasične episteme.379 tični sistem kako gledanja, tako i prakse reprezentacije stvarnosti, a koji je razvijen
u tradicionalnom mimetičkom slikarstvu od renesanse do danas; u pitanju je prak-
377 Ovde me interesuje isključivo odnos umetnosti i teorije unutar evropske istorije sa „fiksiranja“ pogleda. Analogno ovome, moguće je zaključiti da je klasična utopija
nikol a d e d i ć
umetnosti, tako da ne referiram na pojam episteme koji upotrebljava Mišel Fuko u najčešće koncipirana kao prostorna metafora, težnja za „fiksiranjem“ tela. Videti:
njegovoj analizi procedura „istine“ u humanističkim naukama; o Fukoovoj koncepciji Bryson, Norman, Vision and Painting. The Logic of the Gaze, Yale University Press,
episteme videti: Fuko, Mišel, Riječi i stvari. Arheologija humanističkih nauka, Nolit, New Haven and London, 1985.
Beograd, 1971, kao i poglavlje 8.2 ove knjige 380 O kritici klasične koncepcije istorije umetnosti videti: Nelson, Robert S. i Ri-
378 Servije, Žan, Istorija utopije, Clio, Beograd, 2005. čard Šif (ur.), Kritički termini istorije umetnosti, Svetovi, Novi Sad, 2004.; Harris,
379 Norman Brajson /Norman Bryson/, razrađujući svoju teoriju zapadnog sli- Jonathan, The New Art History. A Critical Introduction, Routledge, London and New
karstva, pravi razliku između Gaze („duboki“, fiksirani pogled, „piljenje“) i Glance York, 2001.
umetničkog rada), već je paralelna aktu stvaranja. U pitanju je praksa 1. sa- I
epistema-antiutopija
Kraj umetnosti
Teorija kulture/
nikol a d e d i ć
jasno da transavangarda nije kriza već njena završna faza; kriza je započela
a ntiutopi j a , s t r . 1 9 7
dro Kija, Frančesko Klemente, Enco Kuki, Nikola de Marija, Mimo Paladino) mnogo ranije i ima svoje uzroke u ideološkoj slabosti starih i novih avangar-
(...). Izgleda da je nihilizam polazno stanovište umetnika, ali reč je o aktivnom di, u kolebanju, neodlučnosti intelektualnog kadra, u ponovljenim političkim
nihilizmu, koji se vraća na Ničea, ali bez očajanja. Postoji, prema tome, uživa- porazima koje doživljavaju. Danas transavangarda privlači sposobnošću da
nikol a d e d i ć
nje u kotrljanju od središta do tačke x, gde je nemoguće ukotviti se - samo se prenese problem na sasvim drugi plan, da izvuče umjetnost izvan raciona-
može proklizavati po obroncima kulture kroz iskliznuća koja mogu da pove-
ćaju moć prožimanja (contaminazione) dela.“383 Pojmovi analogni italijanskom 384 Pejić, Bojana, Vreme ikonodula, Denegri, J. et al. (ur.), Era postmodernizma -
umetnost osamdesetih (temat), Polja, 289, Novi Sad, mart 1983, str. 103-104
383 Oliva, Akile Bonito i Đulio Karlo Argan, Moderna umetnost 1770-1970-2000, 385 Argan, Giulio Carlo, Transavangarda - umjetnost izvan kulture projektivnosti,
3, Clio, Beograd, 2006, str. 29 Polja, 289, Novi Sad, mart 1983, str. 112-113
lističke kulture, finalizma, projektivnosti, vrijednosti.“386 Za Olivu, prelaz sa sticanjem društvenih prilika i iz psiholoških razloga što iz tih prilika proizilaze,
a ntiutopi j a , s t r . 1 9 9
umetnik-manirista ume da razruši postojeće oblike i da u krajnjoj liniji deluje Rene Pejan /René Payant/, pišući o francuskom figuration chic, iznosi tezu o
metalingvistički.“388 Strategiju koju umetnik koristi u svom radu Oliva ozna- „međustilu“ i „dijalektici pamćenja“ (dialectique memorielle). Pod međustilom
čava sintagmom „ideologija izdajnika“. Pod ovim se podrazumeva „’pogled na se podrazumeva građenje slikarske predstave koja upućuje na predstave iz
svet’ umetnika koji upravo zato što je iznimna jedinka, samosvesni pojedinac,
nikol a d e d i ć
389 Denegri, Ješa, Manirizam i misao o krizi, pogovor u Oliva, Akile Bonito, Ideo-
logija izdajnika: umetnost, manir, manirizam, Bratstvo-Jedinstvo, Novi Sad, 1989,
386 ibid., str. 112-113 str. 274-279
387 Oliva, Achille Bonito, Avangarda-transavangarda, Polja (289), Novi Sad, mart 390 Busche, Ernst, Generacija izmenjene slike, Polja, 289, Novi Sad, mart 1983,
1983, str. 114-118 str. 133-135
388 Oliva, Akile Bonito, Ideologija izdajnika: umetnost, manir, manirizam, Brat- 391 Oliva, Akile Bonito, Đorđo de Kiriko i transavangarda, Umetnost i katastrofa -
stvo-Jedinstvo, Novi Sad, 1989, str. 13 transavangarda (temat), Gradina (4), Niš, 1984, str. 22-27
7.
istorije umetnosti, ali ne putem striktno kanonske forme citiranja: „Ono ose-
a ntiutopi j a , s t r . 2 0 1
pre svega kroz razvoj medijsko-arheoloških oblikovnih pristupa, odnosno kroz
korišćenje novih medija.
nikol a d e d i ć
a ntiutopi j a , s t r . 2 0 3
avangarde i definisanje više kritičkog odnosa prema istorijskim avangarda- otvoreni aktivizam koji teži razaranju svih vrednosti aktuelnog poretka i koji
ma. Istaknuti su svi ambivalentni, iracionalni elementi avangarde (npr. njen će kasnije postati i osnova totalitarizma. Terorizam je postao ne više sredstvo
okultizam), koji u prvoj fazi nisu uzimani u obzir. Avangarda sada takođe više za eliminisanje političkih protivnika, već neka vrsta stava (koji dobrim delom
nije doživljavana kao žrtva totalitarnih težnji, već kao suštinski ambivalen- prihvata i umetnička avangarda) kojim se može izraziti frustracija aktuelnim
nikol a d e d i ć
tan fenomen, koji u sebi nosi te totalitarne težnje i tako im pomaže da se društvom, „neka vrsta političkog ekspresionizma koji koristi bombe, koji s
otelotvore.“395 Tokom pedesetih i šezdesetih, tipične interpretacije ove vrste oduševljenjem prati publicitet svojih dela, i apsolutno je spreman da plati
394 Grej, Kamila, Ruski umetnički eksperiment 1863-1922, Jugoslavija, Beograd, 396 ibid., str. 41
1978, str. 287 397 Arent, Hana, Privremeni savez između gomile i elite, Izvori totalitarizma, Femi-
395 Arns, Inke, op.cit., str. 31 nistička izdavačka kuća, Beograd, 1998, str. 334-348
životom ne bi li ikako iznudio priznanje sopstvenog postojanja u normalnim na tačka unutar narativnog diskursa, odnosno mesto preseka tekstova).400
a ntiutopi j a , s t r . 2 0 5
tivno gdje je sav identitet izgubljen, počevši od samog identiteta pisanja kao sveobuhvatne kulturalne arheologije: on zapravo pokušava da rekonstruiše
takva“.399 Po Mišelu Fukou, autor je diskurzivna konstrukcija unutar razvoja
ideologije individualizma u kontekstu razvoja ideja, znanja, literature, filozo- 400 Foucault, Michel, What Is an Author, Harrison, Charles & Paul Wood (eds.), Art
fije i nauke. U pitanju je kritika humanizma po kojoj autor nastaje u preseku in Theory 1900-2000. An Anthology of Changing Ideas, Blacwell Publishing, 2003,
nikol a d e d i ć
str. 949-953
konvencija, pravila, normi i jezičkih procesa označavanja (autor je funkcional- 401 Arns, Inke, op. cit., str. 65
402 Groys, Boris, The Total Art of Stalinism: Avant-garde, Aesthetic Dictatorship,
and Beyond, Princeton University Press, Princeton, New Jersey, 1992; videti i: Groys,
398 ibid., str. 343-344 Boris, Teorija sodobne umetnosti (izabrani eseji), Študentska založba, Ljubljana,
399 Barthes, Roland, Smrt autora, Beker, Miroslav (ur.) Suvremene književne teori- 2002; Groys, Boris, Učiniti stvari vidljivima. Strategije suvremene umjetnosti, Muzej
je, MH, Zagreb, 1999, str. 197-201 suvremene umjetnosti, Zagreb, 2006.
postepenu evoluciju počevši od utopijskog projekta avangarde, preko uto- Ovim Grojs uspostavlja direktnu vezu između avangarde i stalji-
a ntiutopi j a , s t r . 2 0 7
jekta kao kolektivnog umetničkog dela: „Avangardni san o smeštanju čitave totalnim umetničkim delom nastalim voljom njegovog istinskog stvaraoca i
umetnosti pod direktnu partijsku kontrolu kako bi bio implementiran program umetnika - Staljina.“ Staljin tako postaje utopijski umetnik, avangardni demi-
izgradnje života (to jest, ’socijalizma u jednoj državi’ kao istinskog i potpunog jurški stvaralac koji kao materijal umetničkog stvaranja koristi čitav svet. Na
dela kolektivne umetnosti) je sada postao stvarnost. Autor ovog programa, taj način, „totalno umetničko delo“ staljinizma zadobija kvazi-ritualnu i kvazi-
nikol a d e d i ć
pak, nije bio Rodčenko ili Majakovski, već Staljin, čija ga je politička moć nači- sakralnu dimenziju sveobuhvatne estetizacije svakodnevnog života. Taj kvazi-
nila naslednikom njihovog umetničkog projekta.“403 sakralni impuls, međutim, ne znači povratak na primitivno stanje varvarstva;
naprotiv, u pitanju je preuzimanje i radikalizacija utopijskih načela prethodne
403 Groys, Boris, The Total Art of Stalinism: Avant-garde, Aesthetic Dictatorship,
and Beyond, Princeton University Press, Princeton, New Jersey, 1992, str. 34 404 ibid., str. 49
avangarde; u pitanju je asimilacija skrivenog mističnog jezgra avangarde koje se na zapadu o postmodernizmu govori tek od sredine sedamdesetih godina,
a ntiutopi j a , s t r . 2 0 9
postmodernizma i komunizma postoji bliskost i kontinuitet u pogledu „pro- (za razliku od „čistog“ marksizma razvijanog u okviru zapadnih akademskih
gramskih metoda delovanja na društvenu svest.“ Ukoliko je komunizam pro- krugova) bio mešavina različitih ideoloških elemenata - od prosvetiteljskih,
klamovao završetak istorije, odnosno trijumf ideja o kraju dijalektičkog razvo- narodnjačkih, tolstojevskih ideja, preko romantičarskog slovenofilstva, do
ja društva, postmodernizam na njegovim osnovama „otkriva odsustvo bilo fjodorovljevske ideologije sa njenim postavkama o „vlasti rada, koji preobra-
nikol a d e d i ć
kakve druge realnosti osim realnosti samih ideja (znakova, slika, naziva).“ Iako žava zakone prirode i čoveku daje u posed kosmičko prostranstvo“. Na sličan
405 ibid., str. 115; videti i: Groys, Boris, The Other Gaze: Russian Unofficial Art’s 406 Bodrijar, Žan, Simulakrumi i simulacija, Svetovi, Novi Sad, 1991.
View of the Soviet World, Erjavec, Aleš (ed.), Postmodernism and the Postsocialist 407 Epštejn, Mihail, Postmodernizam i komunizam, Postmodernizam, Zepter, Beo-
Condition: Politicized Art under Late Socialism, University of California Press, 2003, grad, 1998, str. 35
str. 55-89 408 ibid., str. 39
način soc-realizam spaja elemente klasičnog, romantičarskog, realističkog i
7.2 : Retrogardizam
a ntiutopi j a , s t r . 2 1 1
princip odbacuje ideju utopijskog progresa umetnosti i društva koje treba biti
oblikovano na estetskim načelima, odnosno, retrogarda je okrenuta prošlosti
u smislu postmodernog eklekticizma: „U suprotnosti s istorijskim kretanjima
nikol a d e d i ć
410 Gržinić, Marina, Rekonstruirana fikcija: Novi mediji, (video) umetnost, postso-
cializem in retrovantgarada-teorija, politika, estetika 1997-1985, Študentska organi-
zacija Univerze, Študentska založba, Ljubljana, 1997.
411 Irwin & Eda Čufer, NSK Država v času, Razširjeni prostori umetnosti. Slovenska
409 ibid., str. 53-54 umetnost 1985-1995, Moderna Galerija, Ljubljana, 2004, str. 368-369
koja su bila povezana sa principom inovacije, za dela NSK su značajni upotreba članova kao celine.“ U tom smislu, umetnost Lajbaha jeste traumatična, tau-
a ntiutopi j a , s t r . 2 1 3
totalitarnog spektakla, simulacijama rigidnih, „monolitnih“ totalitarnih režima radi sa relacijama svakodnevnog („spoljašnje“ kritike umetničkog sistema) i
i njihovih esencijalističkih ideologija; po rečima samih članova grupe, Lajbah
414 Monroe, Alexei, Interrogation Machine: Laibach and NSK, The MIT Press, Cam-
jeste „organizam“ sastavljen od individua kao organa ovog organizma, koji bridge, Massachusetts/London, England, 2005, str. 9; videti i: Monroe, Alexei, How
nikol a d e d i ć
su po hijerarhijskom modelu podređeni celini, a koja označava „sintezu snaga the West Was Won - NSK and The Conquest of Cultural Space, Art and Politics. The
Imagination of Opposition in Europe, Conference Papers, Dublin, 2004, str. 64-70
415 videti i: Brejc, Tomaž, Slovenska umetnost v začetku devetdesetih, Razširje-
412 Arns, Inke, Avantgarda v vzvratnem ogledalu. Sprememba paradigem recepcije ni prostori umetnosti. Slovenska umetnost 1985-1995, Moderna Galerija, Ljubljana,
avantgarde v (nekdanji) Jugoslaviji in Rusiji od 80. let do danes, Maska, Ljubljana, 2004, str. 231-239
2006, str. 80 416 Anđelković, Branislava i Branislav Dimitrijević, Postscript uz naslovnu stranu,
413 ibid., str. 81 Uvod u feminističke teorije slike, CSU, Beograd, 2002, str. 348
umetničkog, već sa definicijama unutar umetničkog. Termin „umetnost apro- Na tim osnovama je u okviru ex-jugoslovenske teorije dalje ra-
a ntiutopi j a , s t r . 2 1 5
površinu.“419
loško jezgro sistema umetnosti kakvog znamo, odnosno ukazuje na neau-
tentičnost (ideološki karakter) autoriteta unutar poznosocijalističkog društva.
417 O umetnosti aproprijacije videti: Buchloh, Benjamin H. D., Allegorical Procedu- Najzad, koncept ideologije po-sebi-i-za-sebe se vezuje za lakanovsku inter-
nikol a d e d i ć
res: Appropriation and Montage in Contemporary Art, Alberro, Alexander and Sabeth
Buchmann, Art After Conceptual Art, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts,
pretaciju ideologije (videti sledeći odeljak ovog poglavlja): u pitanju nije samo
London, England/Generali Foundation, Vienna, 2006. sagledavanje ideologije u njenom materijalnom postojanju (institucije, rituali i
418 Gržinić, Marina, Günther Heeg and Veronika Darian (eds.), Mind the Map! Hi- društvene prakse), već i elaboracija ne-materijalnog ostatka unutar ideologije
story is not given, Revolver, Frankfurt am Main, 2006.
koje se manifestuje kroz koncept uživanja (jouissance). NSK kolektiv u svojim
419 Vogelnik, Borut, Total Recall, Who Cares the Local Realities? Introducing the Art
Activities in Serbia-Montenegro, Croatia and Slovenia, Seoul, 2003, str. 20-26 strategijama pokreću specifične mehanizme ideološke fascinacije totalitarnim
spektaklom: Marina Gržinić s tim u vezi koristi Deridin termin „sablasti“: „U predmodernih „korena“ nacionalne kulture; distopijsku društvenu entropiju
a ntiutopi j a , s t r . 2 1 7
420 Gržinić, Marina, Synthesis: Retro-Avant-Garde or Mapping Post-Socialism, stičkog romantizma. Kritika ovakve socijalističke ideologije razvijana je kroz:
What Was Socialism, and What Comes Next (temat), Pavilion (10-11), Bucharest različite oblike nacionalne kulture koja je sebe najčešće predstavljala kao oblik
Biennale, 2007, str. 81-91; originalno objavljeno u: Gržinić, Marina, Rekonstruira- disidentske kritike socijalizma, kroz recepciju zapadnoevropske modernističke,
nikol a d e d i ć
a ntiutopi j a , s t r . 2 1 9
kao zajednički interes svih članova društva, tj. apstraktno rečeno: da svojim
mislima da oblik sveopštosti i prikaže ih jedino umnim i opšte važećim.“425
nikol a d e d i ć
424 Marks, Karl, Fridrih Engels, Nemačka ideologija, Kultura, Beograd, 1964, str. 22
425 ibid., str. 49
ciničkom umu koji je glavni princip u funkcionisanju ideologije. Po Sloterdijku, bila tako (pogrešna) imenovana suprotnost između ’normativnog sistema’ i
nja svake vlasti, kao proces uvođenja takozvanih neposrednih proizvođača u ne doživljava kao ideološko). Iz ove postavke dalje proizilaze ostali Altise-
a ntiutopi j a , s t r . 2 2 1
subjekte celokupne društvene reprodukcije, sadrži zato - koliko god u njemu rovi stavovi po pitanju ideologije. Najpre, po Altiseru, ideologija predstavlja
imaginarni odnos individua prema njihovim realnim uslovima egzistencije; to,
426 Sloterdijk, Peter, Critique of Cynical Reason, University of Minnesota Press, zapravo, znači da ono što subjekti reprezentuju sebi u ideologiji nisu njihovi
nikol a d e d i ć
Minneapolis, 1987.
427 Žižek, Slavoj, Ideologija, cinizem, punk, Filozofija skozi psihoanalizo I, DDU
Univerzum, Ljubljana, 1984, str. 116 429 Žižek, Slavoj, op. cit., str. 120
428 Erjavec, Aleš, Neue Slowenische Kunst - New Slovenian Art. Slovenia, Yugosla- 430 ibid., str. 128
via, Self-Managment, and the 1980s in Erjavec, Aleš (ed.), Postmodernism and the 431 Althusser, Louis, Ideology and Ideological State Apparatuses, Lenin and Phi-
Postsocialist Condition: Politicized Art under Late Socialism, University of California losophy and Other Essays, Monthly Review Press, London and New York, 1971, str.
Press, 2003, str. 155 127-189
stvarni uslovi života, već pre njihov imaginarni odnos prema uslovima njihove „zaslon“, ekran, barijera koja sakriva tu nekonzistentnost; najzad, funkcija
a ntiutopi j a , s t r . 2 2 3
uživanja (tj. nivo lakanovskog Realnog, traume, jouissance-a). Višak uživanja prekrivanja društvenih protivurečnosti. Pozivajući se na tezu o društvenom
u ideologiji nastaje sa spoznavanjem subjekta da je veliki Drugi, simbolič- antagonizmu koju su razvili Ernesto Laklau i Šantal Muf, Žižek tvrdi da je
ki poredak takođe obeležen temeljnom nemogućnošću, procepom, ne-celim,
odnosno da je strukturiran oko nemogućeg/traumatičnog jezgra, središnjeg 433 ibid., str. 172
nikol a d e d i ć
434 Za Žižekovu kritiku Altisera videti i Žižek, Slavoj, Louis Althusser u Hegel in
manjka. Na taj način je moguće izvesti Žižekovu definiciju ideologije: pojam označevalec. Poskusi „materialističnega obrata Hegela“ v sodobni psihoanalitični te-
ideologije je konceptualizovan u preseku manjka Drugog, tj. nekonzistentno- oriji in njihov pomen za historični materializem, DDU Univerzum, Ljubljana, 1980,
sti simboličkog poretka kada je ovaj prožet užitkom; fantazma koji služi kao str. 203-219
435 videti: Dolar, Mladen, Psihoanaliza na oblasti: o fašizmu, marksizmu in aferi
s plakatom, Razširjeni prostori umtnosti. Slovenska umetnost 1985-1995, Moderna
432 Žižek, Slavoj, Sublimni objekt ideologije, Arkzin, Zagreb, 2002, str. 146 Galerija, Ljubljana, 2004, str. 356-365
fantazam sredstvo putem koga ideologija unapred uračunava svoj neuspeh;
7.4 :
a ntiutopi j a , s t r . 2 2 5
njegova ironična imitacija, već preterana identifikacija sa njim - iznoseći na
svetlost opsceni superego sistema, preterana identifikacija suspenduje njego- nih vizija ideje društvene i kulturne modernizacije koju su zastupali umetnici
vu efikasnost.“437 osamdesetih godina. Sa druge strane, za razliku od zapadnih kapitalističkih
zemalja, u kineskoj sredini neće postojati podela na visoku i masovnu umet-
nikol a d e d i ć
a ntiutopi j a , s t r . 2 2 7
hvatili i tekovine dekonstrukcije, simulacionizma, ironije, citatnosti, rada sa zije, novina, časopisa, crtanih filmova, sve u cilju stvaranja parodije, pastiša
znacima masovne potrošačke kulture. Na ovim tekovinama će se početkom i kiča. Zanimljivo je da će i južnokorejski umetnici, slično kineskim, koristiti
devedesetih formirati prakse kineskog političkog popa i tzv. kič umetnosti. i estetiku i simbole socijalističkog realizma, pri čemu će u korejskoj sredi-
Umetnici oba usmerenja uglavnom odbacuju i kritikuju utopijska načela kine- ni ovakav oblik političkog popa imati potpuno drugačiji ideološki predznak:
nikol a d e d i ć
skog socijalističkog društva, odnosno, kritički se odnose kako prema Maovoj za razliku od Kine, u antikomunističkoj Južnoj Koreji socijalistički realizam je
revolucionarnoj, tako i prema evropskim avangardističkim, ikonoklastičkim predstavljao svojevrsni tabu, tako da je korišćenje socijalističke ikonografije
utopijama. Najznačajniji predstavnici kineskog ciničkog realizma, odnosno
političkog popa jesu Vang Guang Ji /Wang Guang Yi/, Sung Jung Hung /Song
440 ibid.
Yong Hong/, Liu Sjao Dung /Liu Xiao Dong/, Vang Ju Ping /Wang Yu Ping/ i 441 Tong, Dian, China! New Art & Artists, A Schiffer Book, 2005, str. 32
predstavljalo karakteristični oblik ideološke transgresije.442 Slično kineskom
7.5 :
a ntiutopi j a , s t r . 2 2 9
444 Pod fenomenom kapitalističkog realizma podrazumevaju se kritički postupci
Gerharta Rihtera /Gerhard Richter/, Zigmara Polkea /Sigmar Polke/ i Konrada Fišera
i čineći ga svestranijm, tolerantnijim, otvorenijim za razlike itd.“445 U okviru
/Konrad Fischer/ koji su u Nemačkoj preispitivali recepciju američkog pop arta, ko- multikulturalnog prostora neoliberalizma, „politizovana“ umetnička praksa sa
ristili medije slikarstva i fotografije kao sredstvo kritike i dekonstrukcije kapitalistič- prostora nekadašnje Istočne Evrope postaje samo case study kulturnih razlika,
ke potrošačke kulture i problematizovali odnos socijalističkog realizma razvijanog u
hijeroglif određenog kulturnog identiteta, koji neoliberalnom poretku pomaže
nikol a d e d i ć
a ntiutopi j a , s t r . 2 3 1
političkog zahteva preuređenja postblokovske Evrope. Kao takva, Manifesta države, već afirmacije građanskog društva).
ukazuje: 1. na relativan odnos centra i margine, odnosno zapadnoevropskih
i istočnoevropskih, srednjoevropskih, balkanskih, skandinavskih itd. kultura; Pojedini teoretičari će za analizu ovakve socijalno „angažova-
2. na proces preobražaja internacionalne visoke umetnosti u transnacionalnu ne“ umetnosti desete decenije koristiti termin „umetnosti dijaloga“: „Postoji,
nikol a d e d i ć
a ntiutopi j a , s t r . 2 3 3
storu između kritike i apologije postojeće društvene realnosti, odnosno, ona
sama jeste ponuda realnosti kao imaginarnog i simboličkog suživota različi-
nikol a d e d i ć
mikroutopija
novautopija
mikroutopija
str. 235-267
mik r outopi j a , s t r . 2 3 5
8.
mik r outopi j a , s t r . 2 3 7
mik r outopi j a , s t r . 2 3 6
mik r outopi j a , s t r . 2 3 9
mik r outopi j a , s t r . 2 3 8
materijalne proizvodnje se menja, tako da nakon konceptualne umetnosti više tivne, te tako možemo reći da nematerijalni rad postoji samo u obliku mreža
nije moguće govoriti o umetniku kao stvaraocu, već isključivo o umetniku kao i tokova.“458
intelektualnom proizvođaču.
U trećem delu svoje Imperije, Majkl Hart i Antonio Negri pišu o
nikol a d e d i ć
458 Lazzarato, Maurizio, Immaterial Labor, Virno, Paolo and Michael Hardt (eds.),
457 Pleynet, Marcelin, Ogledi o savremenoj umetnosti, Muzej savremene umetno- Radical Thought in Italy: A Potential Politics, University of Minnesota Press, Minne-
sti, Beograd, 1985, str. 10 apolis, 1996, str. 133-146
do danas moguće je posmatrati u kontekstu tri razvojne faze: prva paradi- pitanju je stvaralačko rukovanje simbolima u procesu reprodukcije vrednosti.
mik r outopi j a , s t r . 2 4 1
moraju proći sve faze i delatnosti unutar proizvodnje. Nematerijalni rad koji čisto preobilje podataka danas (...) približava Kantovu pojmu uzvišenoga: perceptu-
alnom iskustvu suviše velikom da bi se u cjelosti moglo spoznati i zato uzbudljivom
prolazi kroz ovakav komunikacijski i kompjuterizovani proces jeste oblik „ana- i istodobno uznemirujućem, čak zastrašujućem. Uzvišeno estetsko iskustvo događa
litičko-simboličkih usluga“, što su zapravo procesi koji su uključeni u „rješa- se, na primjer, kada stojimo na brijegu i gledamo erupciju vulkana. Filozof Lyotard
vanje problema, utvrđivanje problema i strateške posredničke djelatnosti“. U otišao je tako daleko da je postmodernizam i postmodernu umjetnost opisivao kao
nikol a d e d i ć
vrstu estetske uzvišenosti jer iskazuje samu nemogućnost dostizanja prikladne re-
prezentacije suvremena života. Vratimo li se pojmu estetike podataka, čini se da je
459 videti: Dyer-Witheford, Nick, Cyber-Negri: General Intellect and Immaterial La- truizam tvrditi da je danas nemoguće posve obuhvatiti protok informacija. Njihov
bor, Murphy, Timothy S., Mustapha Abdul-Karim (eds.), Resistance in Practice: The obujam i brzina doslovno su nadljudski. Ipak, ništa u samim podacima nije izvan
Philosophy of Antonio Negri, Pluto Press, London, 2005, str. 136-162 dosega ljudskog shvaćanja, osobito uz pomoć kompjutorskih procesora.“ Scholett,
460 Hardt, Michael, Antonio Negri, Postmodernizacija, ili informatizacija proizvod- Gregory, Tajni džepovi: razgovor sa Arronom Gachom/Center for Tactical Magic, Da-
nje, Imperij, Arkzin, Zagreb, 2003, str. 245 taesthetics, Galerija Nova, Zagreb, 2006, str. 149
nastaje sa pojavom konceptualne umetnosti krajem šezdesetih godina: kon- materijalnim svojstvima često ne razlikuju od svakodnevnih, pri čemu uloga
mik r outopi j a , s t r . 2 4 3
mik r outopi j a , s t r . 2 4 2
onaj koji selektuje, autorizuje. Ovo naročito dolazi do izražaja posle uvođenja suradnja potpuno imanentna samoj radnoj djelatnosti (...). Danas proizvodnost,
instalacije kao osnovnog medija savremene umetnosti - umetnik na sličan bogatstvo i stvaranje društvenih viškova poprimaju oblik suradničkoga me-
način kao i kustos bira, kombinuje predmete/informacije koji se po svojim đusobnoga djelovanja putem jezičnih, komunikacijskih i afektivnih mreža.“467
Savremena proizvodnja, umesto po vertikalnom (fabričkom) modelu, organi-
nikol a d e d i ć
mik r outopi j a , s t r . 2 4 5
mik r outopi j a , s t r . 2 4 4
kom trajnom djelu, bez da se odloži u ’dovršeni proizvod’ ili u neki objekt koji
tom smislu, savremeni umetnik se ne razlikuje mnogo od bilo kog drugog pro- nadživljuje izvedbu.“471 Sa druge strane, u pitanju je i delatnost koja zahteva
izvođača unutar postfordističkog proizvodnog modela: kako napominje Paolo prisustvo drugih, koja svoje puno značenje zadobija isključivo u prisustvu pu-
Virno /Paolo Virno/, glavni zadatak svakog proizvođača je poboljšati vezu iz- blike. Dakle, virtuoznost jeste aktivnost bez dela: izvedba pijaniste ili plesača
među vlastitog rada i tuđih usluga. Ova veza jeste osnova proizvodnje kao ko- koji tokom ove aktivnosti ne proizvodi završeni umetnički objekt, koji bi mo-
nikol a d e d i ć
munikacionog administriranja. Drugim rečima, proizvodnja je komunikativno gao da traje i nakon završene aktivnosti. U klasičnom (marksističkom) smislu,
delovanje, dijaloška interakcija koja briše granicu između radnog i ne-radnog
470 Virno, Paolo, Gramatika mnoštva. Prilog analizi suvremenih formi života, Na-
468 Groys, Boris, op. cit. klada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, str. 123
469 ibid. 471 Virno, Paolo, ibid., str. 46
virtuoznost nije rad: rad nastaje isključivo tamo gde postoji završeni materijal- stičkih društava. Danas je jasno zašto je ovaj pokušaj doživeo neuspeh i zašto
mik r outopi j a , s t r . 2 4 7
mik r outopi j a , s t r . 2 4 6
McLuhan/ do Bodrijara), već zato što je priroda materijalne proizvodnje radi- opštiji aspekti uma: sposobnost jezika, učenja, apstrahovanja i upoređivanja,
kalno izmenjena: materijalna proizvodnja počiva na principima estetskog pro- i pristup samo-refleksiji.“474
izvođenja (virtuoznosti). Kratka napomena: koncept dematerijalizacije umet-
ničkog predmeta je krajem šezdesetih koncipiran kao odbijanje umetnosti da
nikol a d e d i ć
472 videti: Marx, Karl, Proizvodni i neproizvodni rad, Temelji slobode. Osnovi kritike 474 Virno, Paolo, Virtuosity and Revolution: The Political Theory of Exodus, Virno,
političke ekonomije (Grundrisse), Naprijed, Zagreb, 1974, str. 92-95 Paolo and Michael Hardt (eds.), Radical Thought in Italy: A Potential Politics, Univer-
473 Virno, Paolo, op. cit., str. 53 sity of Minnesota Press, Minneapolis, 1996, str. 194
8.1.5 : razobličavanja te iste ideologije? Ili, da parafraziram Paola Virna, da li je po-
mik r outopi j a , s t r . 2 4 9
u postfordizmu generalno, ali, da li umetnost može biti i prostor radikalne
mik r outopi j a , s t r . 2 4 8
stupi ’diskurzivne analize’ filozofiji, poetici, estetici, teoriji i studijama umetnosti i kul- muzej nudi sredstva poređenja prošlosti i sadašnjosti. Na taj način, muzej je
ture, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 2006, str. 72-93 izgubio tradicionalnu ulogu stvaranja estetskih normi - ipak, mediji nisu uspeli
476 Foster, Hal, Dizajn i zločin (i druge polemike), v/b/z, Zagreb, 2006, str. 11-12; za
u promišljanju vlastite uloge; nematerijalna proizvodnja medijske kulture je
kritiku Fosterove teze videti: Draxler, Helmut, Letting Loos(e): Institutional Critique
and Design, Alberro, Alexander and Sabeth Buchmann, Art After Conceptual Art,
The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England/Generali Foundation, 477 Groys, Boris, Muzeji u doba masovnih medija, Učiniti stvari vidljivima. Strategije
Vienna, 2006, str. 151-160 suvremene umjetnosti, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2006, str. 75-88
prostor nekritičkog konzervativizma. Jedino je prostor umetnosti (simbolički uklapaju u principe kapitalističke ekonomije (trampa, proizvodnja sa gubici-
mik r outopi j a , s t r . 2 5 1
samo u implicitnom, nejasnom ili čak potisnutom stanju. Izložiti, izneti na društva. U tom smislu, kako napominje Džejmson, utopija je radikalno odva-
svetlo dana nije mali zadatak. U tom smislu moguće je govoriti o stvaranju.“478 janje, secesija u podjednakoj meri koliko je i konstruisanje idealnog društva;
Nikola Burio /Nicolas Bourriaud/, pak, piše o prostoru umetnosti kao pukoti- utopija je ne samo projektivna, već i negativno kritička. Kao što je već reče-
ni, međuprostoru (intersticijumu) u društvu. Pojam intersticijuma je prvi upo- no u drugom poglavlju, utopija je za Džejmsona „enklava“, odnosno sredstvo
nikol a d e d i ć
trebio još Marks kako bi opisao odnose razmene unutar određenog društva, socijalne diferencijacije. Paradoksalnost je, tako, osnova utopijskog žanra jer
ali koji se zbog nepoštovanja zakona o profitu i reprodukciji viška vrednosti ne
479 Burio, Nikolas, Relaciona estetika, piratsko izdanje Centra za savremenu umet-
478 Bourdieu, Pierre, The Intellectual Field: A World Apart, Kocur, Zoya and Simon nost, Beograd, bez godine, str. 6
Leung (eds.), Theory in Contemporary Art since 1985, Blackwell Publishing, 2005, 480 Ranciere, Jacques, The Politics of Aesthetics, Maska (88-89), Ljubljana, 2004,
str. 11-18 str. 10-16
je utopija prostor čiste razlike između onoga „izvan“ (utopija kao zatvore- alnosti, odnosno umetničkom eklekticizmu, citatnosti, umetnost je postala
mik r outopi j a , s t r . 2 5 3
mik r outopi j a , s t r . 2 5 2
mik r outopi j a , s t r . 2 5 5
mik r outopi j a , s t r . 2 5 4
Rečima i stvarima, tako, Fuko sebi postavlja za cilj analizu procedura u kon-
stituisanju principa „istine“ u humanističkim naukama: „Treba pokazati šta je
to iskustvo, još od XVI vijeka, moglo postati u našoj kulturi; na koji je način
naša kultura ispoljila poredak u jeziku onakvom kakav je bio govoren, pri-
nikol a d e d i ć
mik r outopi j a , s t r . 2 5 7
mik r outopi j a , s t r . 2 5 6
u odnos direktne ili obrnute analogije sa stvarnim prostorom ili društvom; Serto, zapravo, analizira odnose između konzumerizma, potrošnje i mehani-
„oni predstavljaju samo društvo dovedeno do savršenstva, ili njegovo naličje, zama kapitalističke proizvodnje: njegova osnovna teza jeste da subjekt ima
mogućnost slobodne, kreativne upotrebe predmeta koja potencijalno podriva,
subvertira represivne modele kapitalističkog spektakla. S tim u vezi, strategija
nikol a d e d i ć
483 Fuko, Mišel, Riječi i stvari. Arheologija humanističkih nauka, Nolit, Beograd,
1971, str. 65
pripada redu masovne, spektakularne proizvodnje i distribucije; u pitanju je
484 Fuko, Mišel, Arheologija znanja, Plato/Izdavačka knjižarnica Zorana Stojano- struktura koja se izdvaja iz sfere svakodonevne delatnosti i formira delovanje
vića, Beograd/Novi Sad, 1998.
485 Dimitrijević, Branislav, Heterotopografija, Subotić, Irina (ur.), Umetnost na
kraju veka, Clio, Beograd, 1998. 487 Foucault, Michel, Mesta, Delo, 5/6/7, Beograd, 1990, str. 277-286
486 ibid. 488 Dimitrijević, Branislav, op. cit.
u oblasti dominacije i političko-ekonomske moći. Suprotno ovome, pod tak- podrazumeva postojanje dijagrama po kome se moć distribuira, a materija telo
mik r outopi j a , s t r . 2 5 9
mik r outopi j a , s t r . 2 5 8
494 Agamben, Giorgio, Homo sacer: suverena moć i goli život, Arkzin, Zagreb, 2006,
stoji od dva konstitutivna elementa: 1. materije sile i 2. funkcije sile. Funkcija str. 12
495 videti i: Norris, Andrew (ed.), Politics, Metaphysics, and Death. Essays on Gi-
489 De Certeau, Michel, The Practice of Everyday Life. General Introduction, www. orgio Agamben’s Homo Sacer, Duke University Press, Durham and London, 2005;
ubu.com, pristupljeno marta 2007. god. Agamben, Giorgio, Form-of-life, Beyond Human Rights i Unrepresentable Citizenship
490 Fuko, Mišel, Rađanje biopolitike, Svetovi, Novi Sad, 2005, str. 432 u Virno, Paolo and Michael Hardt (eds.), Radical Thought in Italy: A Potential Politi-
491 Fuko, Mišel, Istorija seksualnosti, Prosveta, Beograd, 1982, str. 8 cs, University of Minnesota Press, Minneapolis, 1996.
Konceptualizovanje savremene umetnosti kao prakse definisanja
8.3 :
mik r outopi j a , s t r . 2 6 1
S tim u vezi, ovo istraživanje bi ostalo nepotpuno ukoliko na njegovom kraju
ne bismo skicirali još jednu tezu koja daje svoj doprinos kritici postmoder-
nizma i postmoderne teorije - u pitanju je pokušaj zasnivanja nove filozofije
Događaja.
nikol a d e d i ć
mik r outopi j a , s t r . 2 6 3
mik r outopi j a , s t r . 2 6 2
iz koje će u njegovim poznijim radovima razviti osnove za lenjinističku kritiku iznalaženja novog koncepta istine.501 Na taj način Badju pravi razliku između
političkog neuspeha postmodernizma. S tim u vezi, za Žižekovu poziciju mo- Znanja i Istine: Znanje pripada navodno „objektivnom“ sistemu racionalnog
guće je reći da je post-poststrukturalistička.499 Na ovom mestu, stoga, treba promišljanja (epistemologija, psihologija, estetika, politička filozofija), dok
Istina pripada redu Događaja koji proizvodi radikalni rez u odnosu na aktuelno
nikol a d e d i ć
497 Delez, Žil i Feliks Gatari, Anti-Edip: kapitalizam i shizofrenija, Izdavačka knji-
žarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci, 1990.
„stanje stvari“; Istina u tom smislu jeste osnova svakog istinski radikalnog,
498 Fuko, Mišel, Treba braniti društvo: predavanja na Kolež de Fransu iz 1976. go-
dine, Svetovi, Novi Sad, 1998. 500 Šuvaković, Miško, Anatomija anđela, rukopis (objavljeno kao Šuvaković, Miš-
499 videti: Miklitsch, Robert, ’Going through the Fantasy’: Screening Slavoj Žižek u ko, Anatomija angelov. Razprave o umetnosti in teoriji v Sloveniji po letu 1960, ZPS,
Psycho-Marxism: Marxism and Psychoanalysis in the Twentieth Century (temat), The Ljubljana, 2001.)
South Atlantic Quarterly, Volume 97, Number 2, Spring 1998, str. 475-507 501 Badiou, Alain, Metapolitics, Verso, London/New York, 2005, str. xxxi-xxxii
revolucionarnog delovanja (s tim u vezi Badju piše o „tranzicionoj ontologiji“, to vernost. Biti veran jednom događaju znači kretati se u situaciji koju je ovaj
mik r outopi j a , s t r . 2 6 5
Badjuu), Treći program (131-132), Beograd, 2006, str. 77; videti i: Badiou, Alain, The
mik r outopi j a , s t r . 2 6 4
situacije, Događaj određuje radikalno nov, drugačiji način bivstvovanja u svetu Factory as an Event Site: Why Should the Worker Be a Reference in Our Vision of
Politics? i After the Event: Rationality and the Politics of Invention, an interview with
- Događaj je radikalni preokret, rez, cezura u odnosu na stanje objektivne nuž- Alain Badiou by Radical Politics, Prelom, 8, Belgrade, fall 2006.
nosti: ovakav Događaj jeste i Francuska revolucija 1792. i Oktobarska revolucija 504 ibid., str. 78
1917., ali i rešavanje naučnog problema ili, pak, lična ljubavna strast. Događaj je 505 videti: Delacampagne, Christian, Alain Badiou, Kritzman, Lawrence D. (ed), The
nikol a d e d i ć
mik r outopi j a , s t r . 2 6 7
mik r outopi j a , s t r . 2 6 6
odnosa koji je prethodio ljubavnom Događaju). litarizam podrazumeva upravo ovaj višak uživanja u ideologiji, što je element
koji Badju previđa. Lakanovski subjekt je uvek rasredišnjen i u procesu, za
Na taj način, izvori i ciljevi Žižekove i Badjuove teze su bliski: razliku od Badjua koji i dalje, u tradiciji klasičnih marksističko-utopijskih pri-
polazeći od hrišćanske doktrine kao paradigmatičnog primera revolucionarne stupa, ostavlja prostor za oblik afirmativne društvene sinteze. U tom smislu,
nikol a d e d i ć
za Žižeka radikalni rez, preokret, Događaj uvek ima negativni predznak, dok je
508 videti i: Žižek, Slavoj, Psychoanalysis in Post-Marxism: The Case of Alain Badi- Badjuov Događaj nužno afirmativan.
ou u Psycho-Marxism: Marxism and Psychoanalysis in the Twentieth Century (temat),
The South Atlantic Quarterly, Volume 97, Number 2, Spring 1998, str. 235-261
509 Žižek, Slavoj, The Ticklish Subject, Verso, London/New York, 1999, str. 137-
138
nikol a d e d i ć UTOPIJSKI PROSTORI UMETNOSTI I TEORIJE POSLE 1960.
POSTSCRIPT
Ludvig Vitgenštajn
postsk r ipt , s t r . 2 7 1
instrumenata već zvuci, šumovi, koji čine okruženje, environment muzike kao
događaja. „Materijal“ Kejdžove kompozicije nije muzika kao takva već, reč-
nikom Artura Dantoa, svet umetnosti u kome muzika nastaje i u kome biva
nikol a d e d i ć
postsk r ipt , s t r . 2 7 3
dana, 24 časa dnevno, sve do kraja života. Umetnost počinje i završava se na
postsk r ipt , s t r . 2 7 2
telu, granica umetnosti jeste život kao takav ili, ako tako više volite - granica
umetnosti jeste smrt. Umetnost je postala život i život je postao umetnost.
nikol a d e d i ć
Tog 26. decembra 2008. godine najzad sam počeo da živim svoju malu, ličnu,
sasvim privatnu utopiju. Stari dobri Džon bi sasvim sigurno bio zadovoljan.
Nadam se da ćemo se sresti kada se bude desio onaj kobni dan. Odmah nakon
toga će nastupiti tišina. Ovoga puta zauvek. Tacet...
Summary
basis and the superstructure), and projective (the idea about the classless so-
summ a r y , s t r . 2 7 5
summ a r y , s t r . 2 7 4
The book is divided in four parts: the first part analyses the cla- philosophy into the art theories of ‘60s and ‘70s, the thesis about the end
ssical notion of Utopia but also the relation of classical Marxism and latter of art (Arthur Danto), the thesis about the art world (Danto, George Dickie),
nikol a d e d i ć
post-Marxism towards such humanistic concept. The first part ends with the to the transformation of art theory into the theory of culture and conceptual
interpretation of reconstructed utopian Marxism in the theory of Slavoj Že- art into the art in „the age of culture and media“; 5. bio-political theories of
žek, Terry Eagleton, Fredric Jameson, Michael Hardt and Antonio Negri. The art, i.e. theories which consider the questions of micro-political „networking“
main hypothesis is that two moments can be distinguished inside Marxism: (Michel Foucault, Giorgio Agamben, Michel De Certeau, Paolo Virno, Hardt
critical (the critique of capitalism through the analysis of relation between the and Negri).
Izbor iz korišćene literature
Burgin, Victor, The End of Art Theory: Criticism and Postmodernity, Macmillan Press,
i z b o r i z . . ., s t r. 2 7 7
Birger, Peter, Teorija avangarde, Narodna knjiga, Beograd,1998.
i z b o r i z . . ., s t r. 2 76
Bloch, Ernst, Princip nada, knj. 1-3, Naprijed, Zagreb, 1981. Erjavec, Aleš, O estetiki, umetnosti in ideologiji. Študije o Francoskem marksizmu, Cankar-
Bobrinskaya, Ekaterina, The Sin of Utopianism u 7 Sins: Ljubljana-Moscow, katalog izlož- jeva založba, Ljubljana, 1983.
Ferench, Patrick, The Time of Theory: A History of Tel Quel (1960-1983), Clarendon Pre-
nikol a d e d i ć
i z b o r i z . . ., s t r. 2 7 9
i z b o r i z . . ., s t r. 2 7 8
Sad, 2007.
Virno, Paolo and Hardt, Michael (eds.), Radical Thought in Italy: A Potential Politics, Uni-
versity of Minnesota Press, Minneapolis, 1996.
nikol a d e d i ć
Virno, Paolo, Gramatika mnoštva. Prilog analizi suvremenih formi života, Naklada Jesenski
i Turk, Zagreb, 2004.
Vitgenštajn, Ludvig, Filozofska istraživanja, Nolit, Beograd, 1969.
Wittgenstein, Ludwig, Tractatus logico-philosophicus, Veselin Masleša/ Svjetlost, Sara-
jevo, 1987.
Indeks imena
Bodrijar, Žan [122, 209, 246] Devad, Mark [131-33]
in d eks imen a , s t r . 2 8 1
Aristofan [21] Berger, Džon [80] de Sad, markiz [130] Epštejn, Mihail [81, 205, 208-10, 277]
Aristotel [21, 259] Berio, Lućano [106] de Serto, Mišel [10-11, 257-58] Erjavec, Aleš [92, 97, 122-25, 127,
Arns, Inke [201-02, 204-05, 211-14] Bern, Jan [170-71] Debor, Gi [122, 135-40] 149-51, 190, 194, 208, 217, 220, 225, 277]
Art&Language, grupa [90, 160, 167-71] Bernar, sveti [20] Degi, Mišel [128] Etkinson, Teri [167]
nikol a d e d i ć
Avgustin, sveti [20] Birger, Peter [11, 71-74, 77] Delez, Žil [65, 122, 212, 259, 261] Exat 51, grupa [113, 119, 277]
Biule, Vensan [131] Denegri, Ješa [11, 13, 82-83, 98, 101,
Bader, Andreas [89] Bloh, Ernst [26-27] 103, 110-12, 116-120, 132-33, 161, 165, Faržije, Žan-Pol [126]
Badju, Alen [262-67] Bodler, Šarl [103] 197, 199, 275] Fe, Žan-Pjer [128]
Bah, Johan Sebastijan [26] Bodri, Žan-Luj [128] Derida, Žak [128-29, 216] Februar, grupa [172]
Ferenc, Kiš Jovak [172] Hičkok, Alfred [263] Kon, Žan [175] Mane, Eduar [76]
in d eks imen a , s t r . 2 8 3
99-100, 153, 189, 193, 275, 278] Partitura za kompoziciju 4’33”, 271-73]
in d eks imen a , s t r . 2 8 2
Hake, Hans [183] Kelner, Daglas [27] Lukač, Đerđ [67, 79, 111, 136] Monro, Aleksej [212-13]
Harel, Harold [167] Kermanauer, Taras [144] Lukić, Sveta [82] Mor, Tomas [17-19, 21-23, 35]
Harison, Čarls [11, 75-77, 118, 167-68, Keruak, Džek [106] Morgan, Robert [162]
193] Kija, Sandro [196] Majakovski, Vladimir [206] Moris, Vilijem [103]
nikol a d e d i ć
Hart, Majkl [10-12, 29, 63-66, 239-40, Klisten [20] Majnhof, Urlike [89] Muf, Šantal [51-52, 223]
243] Kobra, grupa [136] Makluan, Maršal [36, 246]
Hegel, Georg Vilhelm Fridrih [30, Kocijančić, Janez [172] Maler, Gustav [26] Nansi, Žan Lik [259]
58, 67, 72, 122-23, 125, 138, 152-55, 180, KOD, grupa [172] Maljevič, Kazimir [206, 211, 215] Negri, Antonio [5, 10-13, 29, 63-66,
189-90, 215, 220, 223, 279] Kodvel, Kristofer [149] Mandić, Miroslav [172] 239-40, 243, 274-75, 278]
Neue Slowenische Kunst (NSK), Radojčić, Mirko [172-73] Su, Liu Hai [226] Vitgenštajn, Ludvig [10-11, 51, 85, 160,
in d eks imen a , s t r . 2 8 5
in d eks imen a , s t r . 2 8 4
Pokret ’85 [226] Sloterdijk, Peter [219-21] Vazari, Đorđo [79, 181]
Polke, Zigmar [228] Smit, Adam [24-25] Veibel, Peter [211]
Polok, Džekson [75-76, 132, 170] Solers, Filip [128, 143] Vels, Herbert Džordž [34]
Popović, Zoran [171] Solovjev, Vladimir [34, 206] Verbumprogram, grupa [171]
nikol a d e d i ć
Praxis, časopis [110, 144, 247] Solženjicin, Aleksandar [86-87, 126] Vic, Moris [174, 176-77]
Pulancas, Nikos [122] Staljin, Josif Visarionovič [56, 62, 76, Vija, Klod [131]
78, 86-87, 110, 129, 131, 136, 139, 186, Vilijems, Rejmond [21, 25, 58, 87]
Quaderni Piacentini, časopis [88] 202-203, 205-09, 224, 226] Virno, Paolo [11, 239, 244-47, 249, 252,
Quaderni Rossi, časopis [88] Stanković, Paja [171] 259, 275, 278]
UTOPIJSKI PROSTORI UMETNOSTI I TEORIJE POSLE 1960.
CIP - Каталогизација у публикацији
Народна библиотека Србије, Београд
7 .038.6
ISBN 978-86-87869-00-4
а) Уметност - Постмодернизам
COBISS.SR-ID 168147468