UTEMELJENJE ETIKE

Pitanju etike se može pristupiti sa dva dijametralno suprotna fundamentalna

stanovišta: poptuno je apsorbujući u svoje biće, čime ona postaje vječnom
tajnom i neiscrpnim duhovnim stepeništem, i apsolutno površinski, reflektujući
je u cjelosti od opnu svog bića. Sve što se nalazi u sredini nije vrijedno pomena.
Jer to je ili impotentna osjećajnost, tobože neka zapitanost, ili drsko
okorištavanje o njen pojam zarad nekih drugih ambicija – etika kao zaseban
slučaj ili nusprodukt neke elastične filozofije.

Samoreferencijom je očevidno da autor ne zauzima potonji stav, iako se o

njemu mora jasno suditi. Tom drugom, dalekom i hladnom polu, stranom
svakoj filozoiji (koja to ime i opravdava), mora se prići ili skokovitim kontrastom
ili nekim beskonačnim nizom konvergencije. No, konačan uvid u misaonu
ravnodušnost prema etičkom pitanju biće moguće tek kasnije objelodaniti.

Osnovna teza ovog eseja dala bi se sročiti u sljedećem: etičko pitanje je

ispravno pitanje koje, doduše, nema odgovora u ovom svijetu. Etika je put u
onostranost. Na krilima etike, božanstvo se projavljuje. Da ovo nije neka
paušalna ezoteričnost, već velika istina naših bića, neka vas uvjeri detaljno
obrazloženje koje slijedi.