Igor Despot

 ∫ Sub, 01/12/2018 - 14:01

 0
 0
 0

ARHIVA +




JUGOSLAVIJA - NUŽNOST ILI

ŽELJA?
Od hrvatske samostalnosti naovamo hrvatska historiografija pokušava
opravdati hrvatski ulazak u prvu Jugoslaviju. Na znanstvenim skupovima
naricalo se o ulasku u balkansko blato i nužnosti toga čina jer bi inače Italija i
Srbija raskomadale Hrvatsku, no vrlo rijetko se priznavalo da je to tadašnja
želja hrvatskoga naroda. Rezultati prvih izbora za Narodnu skupštinu 1920. u
kojima su prvi put pravo biranja imali svi muškarci, ukazuju na zanimljiv
fenomen. Jedina stranka koja se zalagala za hrvatsku samostalnost, Hrvatska
stranka prava, dobila je ravno 10.880 glasova te osvojila dva zastupnička
mandata, a na izborima 1923. godine nije prešla ni izborni prag.
Kada vidimo slike prepunog Markovog trga gdje ljudi proslavljaju izlazak iz
Monarhije ili stvaranje Jugoslavije, očito je da tadašnjim ljudima pripisujemo
današnje stavove što je historiografski potpuno promašena metoda. Država se
rađala teško, u borbama uoči i u vrijeme Prvoga svjetskog rata, bila je daleko
od idealne, ali gornji statistički podatci kao i činjenica da je na lokalnim
izborima u Zagrebu pobjedu ostvarila Socijalistička radnička partija
Jugoslavije (komunista) s 40 posto glasova, ne mogu se ignorirati.
Nastanak jugoslavenske ideje (kao kulturnog, a nakon mogućeg raspada
Carstava i političkog jedinstva) možemo pratiti kroz dobar dio devetnaestog
stoljeća, ali početkom dvadesetog stoljeća u programima većine političkih
stranaka u Hrvatskoj imamo formulacije o zajedničkom jugoslavenskom
narodu. Balkanski ratovi akceleriraju želju za stvaranjem zajedničke države
pa se na skupovima u Zadru i Šibeniku otvoreno poziva savezničke (srpske i
crnogorske) bajunete na oslobođenje hrvatskog naroda iz Monarhije. To ne
radi bilo tko, nego gradonačelnici Katalinić i Krstelj što dovodi do
raspuštanja splitske i šibenske općine i to oružjem.
Književnik Milan Marjanović izlazi s formulacijom o Jugoslavenima - narodu
u nastajanju te se u krugovima Napredne omladine povlače paralele između
Talijana i Jugoslavena gdje se tvrdi da Jugoslaveni imaju više zajedničkih
karakteristika nego su imali Talijani uoči ujedinjenja. Naravno da je to
mišljenje podložno kritici, da je veoma teško prihvatiti da se tri vjere,
povijesti u različitim Carstvima i kulturnim krugovima, nekoliko
standardiziranih jezika te dva pisma mogu samo tako prebrisati, ali postojao
je tadašnji romantičarski pogled na buduću Jugoslaviju što se također ne
može ignorirati.
Tijekom Prvog svjetskog rata većina stanovništva lojalno se borila za cara i
Monarhiju, krenuli su u osvetu svoga prijestolonasljednika te su stradavali u
borbama u Srbiji, Bukovini, Galiciji i na Sočkom frontu. No, bilo je i takvih
koji su od početka rata odlučili da se za takvu Monarhiju neće boriti i koji su
se zaputili u dobrovoljce u Srbiju. Milostislav Bartulica nam je u svojim
sjećanjima koja se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu ostavio sljedeću
rečenicu: „To smo i mi omladinci revolucionarni dokazali pohrlivši listom na
hiljade u dobrovoljce čim je Austrija predala srpskoj vladi prijeteći
ultimatum.“ I tu možemo raspravljati jesu li ta sjećanja potpuno vjerodostojna
budući da su pisana u Kraljevini Jugoslaviji, je li uistinu bilo baš na tisuće
dobrovoljaca ili ih je bilo značajno manje, ali ne možemo ignorirati da su već
tada pokrenute novine Jugoslavenski glasnik, a da su kasnije isti ti omladinci
otišli u Ameriku i počeli objavljivati novine imena Jugoslavenska država koje
su pomogle u formiranju Jadranske legije koja se trebala boriti u sklopu
srpske vojske pod posebnim oznakama.
Država SHS kao prijelazna faza
Posljednji mjeseci Monarhije razdoblje su posebne živosti među
zagovornicima stvaranja jugoslavenske države i u zemlji i u emigraciji. Vrlo
je malo političkih snaga koje to razdoblje nisu vidjele kao zgodnu priliku da
se napusti Monarhija. Među njima se ističu Ivo Pilar, nadbiskup vrhbosanski
Stadler, general Stjepan Sarkotić, koji iznose planove o reformi Monarhije na
trijalističkim principima. No većina političara se ipak okuplja u blok
zagovaratelja izlaska iz Monarhije i stvaranja Jugoslavije. U zemlji je to
okupljanje počelo u ožujku 1918., a završeno u listopadu iste godine
stvaranjem Narodnog vijeća i konačnim izlaskom iz Monarhije na sjednici
Hrvatskog sabora 29. listopada. Država SHS bila je zamišljena kao prijelazna
faza do formiranja  Jugoslavije, pa iako su ministri imali nekih zanimljivih
inicijativa, o njoj ne treba trošiti riječi.
Stjepan Radić je vrlo često zadnjih godina pogrešno interpretiran kao
protivnik ujedinjenja. On to zasigurno nije bio i cijelo njegovo djelovanje
nam to pokazuje. Rečenica iz njegovog govora o srljanju kao guske u maglu
vrlo se često interpretira kao odbijanje Jugoslavije. To je potpuno pogrešno.
Radić je zajedno s Pribićevićem 1900. pokrenuo Glas ujedinjene hrvatske,
srpske i slovenačke omladine, tijekom Balkanskih ratova je hvalio saveznike i
slavenska komponenta je bila jedna od osnovnih u njegovom djelovanju. Na
sjednicama Narodnog vijeća zalagao se samo za usporavanje cijelog procesa i
nastojao postići neke garancije za federaciju. Jedini zastupnik uz njega koji je
bio za usporavanje procesa bio je pravaš Dragutin Hrvoj. Ostalima se žurilo,
jednima zbog nužnosti (pitanje Dalmacije), a drugima jer im garancije nisu
trebale.
Zanimljivo je da se slična rasprava o pogrešci prilikom ulaska u Jugoslaviju
vodi i u Srbiji. Tamošnji argumenti idu prema tome da je Srbiji Antanta 1915.
godine nudila veliko proširenje prema zapadu te ostvarenje sna o Velikoj
Srbiji. Tu se vrlo često ignorira da su ti planovi rađeni zato jer se željelo
Bugarsku priključiti Antanti. U tom paketu Srbija bi izgubila ratom stečenu
Makedoniju, a na to Nikola Pašić nije mogao pristati nakon velikih srpskih
žrtava te već uvelike započete kolonizacije Makedonije.
Zašto nova država nastala prije stotinu godina nije imala šanse za opstanak
bez brojnih turbulencija, atentata, nemira? Zbog četiri paralelna koncepta i
shvaćanja što Jugoslavija jest i što bi trebala biti. Sudarala su se
razumijevanja Jugoslavije kao proširene Srbije u kojem je prečanski dio
shvaćan kao oslobođeno područje bez posebnih prava, Jugoslavije kao
federacije, Jugoslavije kao zajednice Jugoslavena te Jugoslavije kao tamnice
makedonskog, albanskog i hrvatskog naroda iz koje treba izaći i stvoriti
zasebne države ili se priključiti već postojećim državama u susjedstvu.
 
 

jugoslavija-nuznost-ili-zelja-7000-9514.jpg
Sudarala su se razumijevanja Jugoslavije kao proširene Srbije u kojem je
prečanski dio shvaćan kao oslobođeno područje bez posebnih prava, Jugoslavije
kao federacije, Jugoslavije kao zajednice Jugoslavena te Jugoslavije kao tamnice
makedonskog, albanskog i hrvatskog naroda
Foto: