Professional Documents
Culture Documents
Betonske Konstrukcije 2 Osnovne Akademske Studije, V Semestar
Betonske Konstrukcije 2 Osnovne Akademske Studije, V Semestar
Betonske Konstrukcije 2 Osnovne Akademske Studije, V Semestar
BETONSKE KONSTRUKCIJE 2
Osnovne akademske studije, V semestar
2014/15
Sadržaj
Sadržaj
Tehnička dokumentacija
Generalni projekat se izrađuje samo za složenije (veće) objekte
i za objekte koje finansira država
Glavni aspekti Generalnog projekta su studija opravdanosti
gradnje objekta, kao i uticaj budućeg objekta na životnu
sredinu
Ponekad se vrši i prethodna studija opravdanosti
Idejni projekat prikazuje izgled (i funkcionalnost) objekta,
preliminarni statički proračun i proračun stabilnosti i fundiranja
objekta, često i uporedna varijantna rešenja i izbor optimalnog,
itd
Tehnička dokumentacija
Izrada tehničke dokumentacije je složen proces u koji su
uključeni različiti inženjeri - odgovorni projektanti:
- arhitekture (izgled, oblikovanje, rešenje prostora,
funkcionalnost)
- građevinski (konstrukcija objekta, vodovod i kanalizacija)
- mašinski (grejanje, ventilacija, klimatizacija, protivpožarna
zaštita)
- elektrotehnički (elektroinstalacije, telekomunikacija,
termotehničke instalacije)
- šumarski (hortikultura, uređenje terena oko objekta)
Svi odgovorni projektanti koji učestvuju u izradama glavnih
projekata nekog objekta, u okviru svoje struke, moraju da budu
međusobno usaglašeni
Sadržaj
Opšte o zgradama
Zgrade, prema nameni, klasifikuju se na
- stambene
- poslovne i stambeno-poslovne (banke, robne kuće, . . . )
- javne zgrade (državna adminstracija, ministarstva, . . . )
- objekte kulture i obrazovanja (škole, pozorišta, bioskopi,
muzeji, . . . )
- zdravstvene objekte (bolnice, domovi zdravlja, . . . )
- turističke objekte (hoteli, . . . )
- industrijske objekte (hale velikih raspona i opterećenja,
skladišta, silosi, . . . )
- sportske stadione
Opšte o zgradama
Prema visini, odn. prema broju spratova N , zgrade se
klasifikuju na
- prizemne . . . N = 0
- niske . . . N < 5
- srednje visine . . . N ∈ (5, 20)
- visoke . . . N ∈ (20, 100)
- veoma visoke . . . N > 100
Prema dominantnom konstruktivnom materijalu, zgrade se
klasifikuju na
- zidane
- armiranobetonske
- čelične
- drvene
- kamene
Sadržaj
Uopšte o pločama
Osnovni nedostatak je što brzina i kvalitet izvođenja zavise
značajno od atmosferskih uslova na gradilištu
Monolitne međuspratne konstrukcije dele se, prema
konstrukciji, na:
Ploče u jednom pravcu oslonjene na grede ili na zidove
Ploče u dva pravca (krstato armirane) oslonjene na grede ili na
zidove
Pečurkaste ploče i ploče oslonjene direktno na stubove
Sitnorebraste tavanice
Kasetirane tavanice
Mogu da postoje i posebne (specifične) ploče (tavanice) mimo
navedene klasifikacije
Sadržaj
Uopšte o pločama
Ploče su ravni površinski nosači, kod kojih su dve dimenzije (u
ravni ploče, a i b) znatno veće od dimenzije u trećem pravcu
(od debljine ploče t)
Ako je b manja dimenzija u ravni ploče, b < a, onda za ploče
važi
1 t 1
≤ ≤
10 b 2000
Teorije savijanja tankih i debelih ploča:
- tanke ploče . . . t < 20 b
- debele ploče . . . t > 20 b
Uopšte o pločama
Ploče su dominantno opterećene silama koje su ⊥ na ravan
ploče: savijanje ploča
Ravni površinski nosači koji su dominantno opterećeni u svojoj
ravni su zidna platna
Teorija savijanja tankih ploča . . . Teorija Kirchhoff-Love-a
(proširenje Euler-Bernouli-eve teorije štapa)
Teorija savijanja debelih ploča . . . Teorija Mindlin-Reissner-a
(proširenje teorije K.-L., uzimanje u obzir i smičućih
deformacija, analogno kao Timoshenko-va teorija štapa)
Uopšte o pločama
Analiza tankih ploča, prema teoriji Kirchhoff-a, zasniva se na
pretpostavkama:
Materijal ploče je homogen, izotropan i linearno elastičan, u
skladu sa Hukovim zakonom, i sa karakteristikama E i ν
Debljina ploče t je mala u odnosu na druge dve dimenzije a i b
(ili `x i `y ) ⇒ pomeranje ⊥ na ravan ploče je
w(x, y, z) = w(x, y) (gde su ose x, y u srednjoj ravni ploče)
Normalni naponi i dilatacije ⊥ na ploču zanemaruju se u
odnosu na normalne napone u ravni ploče (σz = 0, εz = 0)
Smičući naponi i klizanja za ravni xz i yz su zanemarljivi
(τxz = τyz = 0, γxz = γyz = 0)
Uopšte o pločama
Analiza ploča zasniva se na pretpostavkama (nastavak):
Tačke ploče na liniji ⊥ na srednju površ ostaju i posle
deformacije ploče na pravoj liniji i upravno na deformisanu
srednju površ
Ugibi ploče w mali su u odnosu na debljinu ploče (w ≤ t/5) ⇒
jednačine ravnoteže se postavljaju na nedefromisanoj
konfiguraciji
Krivina ploče posle deformacije može da se aproksimira drugim
izvodom ugiba
Srednja površ ploče je bez dilatacija i napona: zanemaruju se
membranske dilatacije i naponi u srednjoj ravni ploče
(neutralna površ)
Uopšte o pločama
Diferencijalna jednačina savijanja izražava se preko funkcije
ugiba srednje ravni dat sa w = w(x, y)
Ako je ploča opterećena sa raspodeljenim opterećenjem
q = q(x, y), diferencijalna jednačina savijanja tanke ploče data
je u obliku
EJ E t3
D= = (2)
(1 − ν 2 ) 12(1 − ν 2 )
Stanko Brčić Betonske konstrukcije 2
Uopšte o pločama
Projektovanje i građenje objekata
Ploče u jednom pravcu
Monolitne međuspratne konstrukcije
Krstato armirane ploče
Uopšte o pločama
U izrazu (2) E i ν su modul elastičnosti i Poasonov koeficijent
materijala ploče, dok je t debljina ploče
Jednačina (1) je biharmonijska jednačina po ugibu srednje
ravni ploče
Sa ∆ je označen Laplasov operator (u dekartovim
koordinatama):
∂ 2 (. . .) ∂ 2 (. . .)
∆(. . .) = + (3)
∂x2 ∂y 2
∆(. . .) = ∇2 (. . .) (4)
∂ ∂
∇(. . .) = (. . .) + (. . .) (5)
∂x ∂y
Momenti savijanja Mx i My i momenat torzije Mxy izražavaju
se kao drugi izvodi ugiba w(x, y):
2
∂2w
∂ w
Mx = −D +ν 2
∂x2 ∂y
2
∂2w
∂ w
My = −D +ν 2 (6)
∂y 2 ∂y
∂2w
Mxy = Myx = −(1 − ν) D
∂x ∂y
Stanko Brčić Betonske konstrukcije 2
Uopšte o pločama
Projektovanje i građenje objekata
Ploče u jednom pravcu
Monolitne međuspratne konstrukcije
Krstato armirane ploče
Uopšte o pločama
Transverzalne sile Qx i Qy u ploči mogu da se prikažu u obliku:
∂Mx ∂Mxy
Qx = +
∂x ∂y
(7)
∂Mxy ∂My
Qy = +
∂x ∂y
∂
∇2 w
Qx = −D
∂x
(8)
∂
∇2 w
Qy = −D
∂y
Uopšte o pločama
Opšti integral jednačine (1) dat je kao zbir opšteg integrala
homogene jednačine i partikularnog integrala nehomogene
jednačine: w = wh + wp
Integracione konstante određuju se iz odgovarajućih graničnih
uslova na konturi ploče
Tri osnovna vida graničnih uslova su
- slobodno oslanjanje
- uklještenje
- slobodna ivica
Granični uslov duž ivice ploče može da bude i elastično
oslanjanje (npr. veza ploče sa ivičnom gredom odgovarajuće
dimenzije)
Uopšte o pločama
Slobodno oslanjanje ploče duž ivice x = a znači da su ugib i
momenat savijanja Mx jednaki nuli duž te ivice:
2
∂2w
∂ w
w|x=a = 0 Mx |x=a = 0 ⇒ + ν 2 |x=a = 0 (9)
∂x2 ∂y
Uopšte o pločama
Imajući to u vidu, momentni granicni uslov, (9)/2, može da se
alternativno prikaže i kao
2
∂ w
|x=a = 0 ili (∆w) |x=a = 0 (10)
∂x2
Uopšte o pločama
Slobodna ivica x = a znači da su duž te ivice sile u preseku
jednake nuli:
Uopšte o pločama
Rešenje za nepoznati ugib se pretpostavlja u vidu proizvoda
dve funkcije
w(x, y) = F (x) · G(y)
Ove funkcije mogu da se biraju na razne načine: algebarske,
trigonometrijske, hiperbolične, . . .
Izbor zavisi od graničnih uslova koji moraju da budu
zadovoljeni
Za slobodno oslanjanje na svim ivicama pogodne su
trigonometrijske funkcije
Navier-ovo rešenje za pravougaonu ploču slobodno oslonjenu
na svim ivicama - razvijanje u ∞ trigonometrijske redove
Uopšte o pločama
Rešenje za ugib traži se u obliku
∞ X
X ∞
w(x, y) = wmn sin(αm x) sin(βn y) (14)
m=1 n=1
Uopšte o pločama
Funkcija koja prikazuje raspodeljeno opterećenje q = q(x, y)
prikazuje se u obliku
∞ X
X ∞
q(x, y) = qmn sin(αm x) sin(βn y) (15)
m=1 n=1
Uopšte o pločama
Unoseći pretpostavljen oblik rešenja za ugib (14), kao i
opterećenje koje je prikazano u obliku (15) u biharmonijsku
jednačinu savijanja (13), posle rešavanja dobija se izraz za
koeficijente wmn
q qmn
∆∆w = ⇒ wmn = 2 (17)
D
m2 n2
Dπ 4 a2
+ b2
Uopšte o pločama
Rešenje integrala (16) može da se odredi za ravnomerno
opterećenje q(x, y) = q0 = const u obliku:
16 q0
qmn =
m n π2
Prema tome, za pravougaonu ploču koja je slobodno oslonjena
po svim ivicama i opterećena ravnomernim opterećenjem
q0 = const, Navier-ovo rešenje za ugib dobija se u obliku
∞ ∞
16 q0 X X sin(αm x) sin(βn y)
w(x, y) = 6 i2 (18)
π D
h
m 2 n 2
m=1 n=1
a + b
Uopšte o pločama
Ugibi dobijeni sa (18) su osnovne nepoznate u formulaciji
problema savijanja ploča, ali je značajnije da se odrede
momenti savijanja u ploči, transverzalne sile, reakcije oslonaca,
itd
Momenti savijanja su određeni sa izrazima (6), dakle, dobijaju
se preko drugih izvoda ugiba
Transverzalne sile su određene kao prvi izvodi momenata, odn.
kao treći izvodi ugiba
Ovakav pristup je veoma praktičan za svakodnevne rutinske
proračune građevinskih inženjera
Uopšte o pločama
“Šta ako postoji otvor u ploči, npr. za stepenište, kao i stub
kao oslonac negde u polju ploče?” (Prof. dr Dušan
Krajčinović)
Šta ako su drugačiji granični uslovi?
Šta ako oblik ploče nije pravougaoni?
Šta ako površinsko opterećenje nije ravnomerno?
Kako se određuje rešenje za koncentrisane sile, ili za
raspodeljeno opterećenje na jednom delu površine ploče?
I tako dalje . . . Odgovor je numeričko rešenje i MKE
Uopšte o pločama
U rutinskim proračunima ploča kao elementima AB zgrada,
bazena, i sl. analitička rešenja u obliku ∞ redova nemaju
praktičnog smisla
Za praktične proračune bitne su maksimalne vrednosti
momenata savijanja u poljima i nad osloncima ploča (za
kontinualne i uklještene ploče)
Takođe su bitne i reakcije veza duž oslonjenih ivica ploče
Postoje razne tablice sa prikazima karakterističnih veličina
(max momenata, reakcija, . . . ) za različite konfiguracije i
oblike ploča
Sadržaj
Oslanjanje AB ploča
Rasponi AB ploča
` ≈ 1.05 · `0
My = ν M x
Aap = 0.20 Aa
M = (g + p) k `2
- koncentrisano opterećenje
1.5 dp
ea ≤
20 cm
- koncentrisano opterećenje
3 dp
eap ≤
30 cm
b1 = e1 + d1 + 2 d2
b2 = e2 + d1 + 2 d2
Sadržaj
q E d3p
∆∆w = gde je D = (19)
D 12(1 − ν 2 )
px `2x py `2y
Mx = My =
βx βy
P = q `x `y [kN]
M = ki P [kNm/m]
Q = rj P [kN]