Tamjan

Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje

 Ovo je glavno značenje pojma Tamjan. Za druga značenja pogledajte Tamjan (biljka).

Smola tamjana

Smola tamjana na žeravici

Tamjan (grč. Υθυμήαμα, thymiama, arap. luban, lat. olibanum), aromatska

smola drva iz roda Boswellia iz porodice Burseraceae. Ovo drvo raste
od Azije do Afrike. Iz kore stabla, njezinim zarezivanjem dobiva se smola, koja se
također naziva tamjan.
Eterična ulja tamjana koriste se u aromaterapiji i aroma masaži.

Sadržaj
 1Tamjan (smola)
 2Izvori
 3Literatura
 4Vanjske poveznice

Tamjan (smola)[uredi | uredi kôd]

Tamjan je aromatična smola koja paljenjem razvija jak ugodan miris, zbog čega se rabi
za kađenje, najčešće prilikom vjerskih obreda. Prodoran mirisni dim razvije se kada se
komadić smole stavi na žeravicu.
Dobivanje tamjanske smole zasijecanjem stabala u suptropskim područjima seže
duboko u povijest. Jedan od najranijih spomena tamjana nalazi se u bilijskoj knjizi
Postanka (37, 25), a odnosi se na pustinjske trgovce Jišmaelce kojima
su Jakovljevi sinovi prodali svojeg brata Josipa. U Starom zavjetu također se često
spominje tamjan iz Arabije.
Tamjan se u mediteranskom i orijentalnom svijetu koristio radi uklanjanja neugodnih
mirisa u prostorijama, ali i u počast osobama ili božanstvima. To je bio razlog zbog
kojeg su kršćani u početku zazirali od ovakve prakse, premda je ona kao oblik
bogoštovlja opisana i propisana još u knjizi Izlaska (30, 34-37).
Običaj kađenja prodro je u život Crkve najprije na Istoku, u početku u počast caru, a
kasnije i u liturgiji, u kojoj ona po nekim mišljenjima simbolizira molitve koje se uzdižu
Nebu. Stoga je tamjan amblem svećeništva, pa u Poklonstvu (Matej 2, 11) jedan od
maga njime dariva novorođenog Isusa. Na Zapadu se kađenje u liturgiji kao opća
praksa uvodi tek u 7. st., a procvat doživljava tek od 14. st. dalje.
Neke ljubičice imaju prepoznatljiv i neuporedivo prijatan miris, koji
draži mirisne receptore nosa, što sprečava prijem bilo kojih novopridošlih mirisa dok se
nervi ne oporave