t t 1

Biblioteka
»Suvremena misaoc
Nnslov orlg!nnla
Cbml(' U 1\·i-Srrauss

Anthropologie structurale deux Claude [__Levi-Strauss

__ -- --.
Librairic Plon, Paris, 1973

Strukturalna
antropologija 2

Preveli
Daniel Bučan i Vjekosbv Mikecin

Predgovor
Vjekoslav Mikecin

~ Skolska knjiga
Zagreb, 1988
 Te tri formule predstavljaju st . .
macija, a brak s očeve strane oz ~n~a zs tc skupine transfor-
kojtm se neutraliziraju difercnc~a l UJe nepo.stojano težište u
stanja, što su jedan spram dr IJa ne .značaJke dvaju drugih •
'" ugome ~Jmetrični i obrnuti.

l
Mitologija i ritual

8. Struktura i oblik

Ra;:.nti.\lia11ja v jednom rmlu

,,,. Vladimira Proppa 1
,'
Pristalice strukturalne analize u lingvi·
stici i u antropologiji često sc optužuje za formalizam. To
znači smetnuti s uma da formalizam postoji kao samostalno
učenje, od kojega sc, ne niječući što mu duguje, struktura·
,: !izam odvaja poradi vrlo različita stajališta što ga te dvije
škole zauzimaju prema konkretnome. Nasuprot formalizmu
strukturalizam odbija suprotstaviti konkretno apstraktnome ·
i potonjem pripisati povlaštena značenje. Oblik se definira
nasuprot nekoj materiji koja mu je strana; no struktllm
nema posebna sadržaja; ona je sam sadržaj, uzet u logič­
kom ustroju koji sc poima kao svojstvo zbiljskoga.
Tu razliku vrijedi produbiti uz pomoć primjera. Danas
nam Sl: ukazuje prigoda za tu, zahvaljujući objavljivanju en·

l 1 Cahiers de l'/ustitul dc ~cic11ce ćc01wmique appliquće, br.

.'
l·
9, ožujak 1960 (Sćric M, br. 7), !SEA, Paris, str. 3-36. Taj .tekst
ub.iadjcn je istodobno t u /lllenzatio1wl Journal of Slavzc Lmgu~­
~lics and Poetics, 3, 1960. pod naslo\·om »L'Analyse morphologi-
quc des contcs russcs«.
Cit<Ltl'li ~e nwi.c po~lui.iti c.hama francuskim izdanjima Proppo-
\·a rada: Morplwlogh: d11 collle, Paris, Galliman.l, 1970. i ~ditions
du Seuil, 1970.

102 103
 manjc_četiri elementa, od kojih sc svaki može zamijeniti ne·
kim_ ~-~ugim (»zmaj sc može zamijeniti ))vješccm«, »Uraga·
nom«, »đavlom«, »Orlom«, itd.; »otmicat< »vampirizmom«,
»UspavJjivanjcm«, itd.; >)kći« se može zamijeniti »sestrom~(.
»zaručnicom«, >)majkom«, itd.; i napokon )>kralj(< se može za-
mijeniti »kr:-.ljevićcm«, »seljakom«, »papom«, itd.). Tako se
dobivaju jL·dinice manje od motiva, kuje, prema ·Proppu,
nemaju neovisnu logičku opstojnost. Na ovome smo sc zadr-
zali stoga što se u toj P1·oppovoj tvrdnji, koja je tek napola
istinita, krije jedna od glavnih razlika između formalizma i
strukturalizma. Na to ćemo sc vratiti kasnije.
Jo<;ephu Bćdicru Propp odaje priznanje što je u narod-
nim pričama utvrdio razliku između promjenljivih i stalnih
čimbenika. Invarijante predstavljaju osnovne jedinice. Ipak,
Bćdier nije mogao definirati u čemu .sc s.:tstoje ti elementi.
,· Morfološko proučavanje pričU ostalo je rudimentarno
; stoga što je bilo zanemareno u korist genetičkih istr<lživanja.
Tobožnja morfološka istražh·anja odveć sc često ~vode m,
,__ tautologije. Najrecentnije (u vrijeme kad je Propp pisao) is-
traživanje Rusa R. M. Volkova (1924) pokazuje samo »da su
slične priče nalik jedna na drugu« (str. 13). No valjano mor-
fološko istraživanje temelj je svakom znansh·enom prouča­
,·anju. Osim toga, »dokle god nema ispra\'nuga morfološkog
proučavanja ne može biti povijesnoga btraživanja(< (str. 14).
* * *
Kao što Prupp kaže na početku svoga drugoga poglavlja,
čitav sc njegov pothvat temelji na radnoj hipotezi o postoja-
nju ))bajk<.l« kao posebnoj kategoriji među narodnim priča­
ma. U početku istraživ.:tnja »bajke« se definiraju cmpirički.
-kao priče razvrstane pod brojevima od 300 do 749 u A<lrncu-
vuj klasifikaciji. Metoda je definirana ovaku:
Uzmimo iskaze:
l - Kralj daje junaku ori~t koji ga odnosi u drugo kra-
ljevstvo.
2 Neki starac daje Sučenku konja koji ga ponese u
drugo kraljevstvo.
3 Neki vještac daje Ivanu čamac koji ga odnosi u
drugo kraljevstvo.
4 Kraljevna daje Ivanu čarobni prsten iz kojega izlaze
mladići koji ga prenose u drugo kraljevstvo.
Ti bkazi sadrže \'arijablc i konstante. Osobe i njiho\·(
atributi sc mijenjaju, ali sc ne mijenjaju radnja i funkcije._
106
l Narodne priče imaju to svojstvo da istu radnju pridaju razli-
čitim licima. Za osnovu će se uzeti konstantni elementi, pod
·uvjetom da sc može dokazati kako je broj tih funkcija ogra-
ničen. A čini se da se one vrlo često ponavljaju. Prema tomu
može se ustvrditi »da je broj funkcija neobično malen nas-
pram vrlo velikom broju lica, a to objašnjava dvojnost as-
pekata narodnih priča; izuzetno su mnogooblične, slikovite,
a ipak su neobično uniformne i često sc ponavljaju« (str. 19).
Da bi sc definirale funkcije, uzete kao konstitutivne jedi-
nice priče, najprije će se eliminirati lica, kojih je uloga samo
u tomu da budu »nositelji« funkcija. Funkcija će se naprosto
označiti imenom neke radnje: »zabrana«, »bijeg<< itd. Potom
funkciju \'alja definirati vodeći računa o njezinu mjestu u
pl'iči; vjenčanje, primjerice, može imati različite funkcije,
(J\·is~~ o njegov?j _ulozi. Istovjetn_i_m.,.r~dnjam~ pridružu~u ~~
n.lZliCita značenJa 1 obratno; raznJCSitl sc moze samo ak~ s~/
događaj ponovno smjesti među ostale, to jest ako s~. sn~ Jesti .
s obzirom na onu što mu prethodi i ono što mu sh Jedi, što !
znači da je poredak slijeda funkcija stalan (str. 20), uz, kaku'
ćemo kasnije vidjeti, pridržavanje mogućnosti za stanovita
premještanja, koja međutim predstavljaju drugotne pojave:
izuzetke od pravila koji se u\'ijek moraju moći ponovno us~
postaviti (str. 97-98). Tako sc pretpostavlja da se u svakoj
_priči, uzetoj za sebe, nikad ne pojavljuju sve ~abro~~n: fu~k­
cije već samo neke od njih, a da pri tomu sh jed. ~IJe ~~~liJ~­
njen. Prema tomu čini se da potpun sustav funkciJa, ~?J~ k~~u
takav empirijski možda i ne postoji, u Proppovu mtsiJC11Jtl
ima značaj onoga što bi se danas nazvalo nmetastntkturum«.
Prethodne hipoteze povlače za sobom još jednu kons~­
kvcnciju koja će kasnije biti potvrđena, premda~opp_ pn-
znaje da na prvi pogled izgleda »apsurdn_a ... pa cak I_ bar-
barska«: sa stajališta strukture sve se baJke svode 1ut JCclall
jedini tip (str. 21).
Napokon glede pitanja metode Prurr. sc pita mora li is-
traživanje kojemu bi cilj bio da potvrdi ili odobri njegovu
teoriju biti iscrpno. Ako sc na to pitanje odgovori potvrdno,
praktično bi bilo nemoguće takvo istraživanje privesti kraju.
No ako se uzme da su funkcije predmet istraživanja, onda
sc tu istraživanje može smatrati završenim u trenutku kad
sc zamijeti da njeuovo nastavljanje ne dovodi do otkrića r
kakve nove funkciJe; naravno, pod uvjetom da je korišteni
uzorak aleatoran i kao »nametnut izvana« (str. 22). Pridru-
žujući se Durkheimu - bez sumnje nehotice - Propp na~
glašujc: »važna je kvaliteta analize, a ne kvantiteta dokumc-
107
" ·~-~~~ ... _.. ........... ~-..-- .......
nata• (id). Iskustvo pokazuje da stotinjak priča nudi dosta·
t.no široku građu. Prema tomu analiza će biti obavljena na
uzorku sačinjenom od priča od broja 50 do broja 151 iz Ara·
nasjevljc\·c zbirke.
* * *
Još sažetije ćemo razmotriti pregled funkcija Mo je ne~
moguće učiniti do u pojedinosti - koji tvori građu trećega
poglavlja. ~\:aka je funkcija sumarna definirana, potom je
~\·edena na jedan naziv (»odsutnost(<, »zabrana«, »prekršaj(/
itd.) i napokon joj je dana šifra: slovo ili simbol. Za svaku
funkciju Propp razlikuje »vrste«, koje sc ponekad dijele na
~varijetetc« i »rodove«, Opća shema bajke tako sc uspost<.n··
lja na slijedeći način:
Nakon iznošenja >>početne situacije« neko lice odlazi. Ta
odsutnost donosi nesreću bilo izrm·no bilo posredno (poradi
kršenja kakve zabrane, ili poradi iZ\TŠcnja nekoga naloga).
Pojavljuje sc izdajica, obavjcšta\'a sc o žrtvi, iskorištava je
s nakanom da joj naškodi.
Propp analizira taj slijed u. sedam funkcija, šifrirani:t
pn·im slovima iz grčkog alfabeta za razliku od slijedećih ko-
je-Su- ;ifri rane latinič kim maju~ kulama i različitim simboli-
ma. ~ih sedam funkcija u stvari su u dvostrukom smislu pri-
premne: one _pokreću radnju i nisu u\·ijck prisutne, jer nel.; e
priče započinju izravno prvom glavnr)m funkcijom, to jc~t
S:tmim djelovanjem izdajice: otmicom neke osobe, krađom
kakva čarobnoga pn:dmcta, ranom, začaranušću, zamjenom,
umorstvom itd. (str. 29-32). Iz te »izdaje« proizlazi »ncdv-
statak«, osim ukoliko sc sa stanjem nedostatnosti ne povezu-
je izrm·no početna situacija: nedostatnost sc zamjećuje, tra~
ži sc od nekoga junaka da nađe lijeka.
Potom su moguća dva puta: bilo da žrt\·a postaje junak
priče, bilo da sc junak razlikuje od žrtve i priskačc joj u pu-
moć. To ne narušava hipotezu o jcdinsh·cnosti priče jer sc
ni jedna priča ne vezuje za d\'a lica istodobno. Prema tomu
uvijek je samo jedna »funkcija~junak« kojoj »nosilac« može
biti jedan ili drugi t i p lica. Ipak, otvara sc alternativa izme:
đu dvaju slijedova: 1. pozivanje junaka-tra~atelja, njl:gov po· .
lazak u misiju; 2. odlazak junaka·Žrtve, pogibelji kojima je
izložen.
.!1..-!nak (žrtva ili tragatelj) susreće }>dobročinitelja<(, ko·
ji je to po \'Oiji ili 111imo \'olje, koji je revan Ili suzdržljiv,
kuji odmah pomaže ili je s početka neprijateljski raspolo~
lOS
žen. On stay]ja junaka na iskušenje (koje može bili najraz·
-lil·itijih ohlik~t, sve do samostalne borbe). Junak reagira nc-
gati~no ili poziti\·no, služ~ći sc v~a~titim src.dstvi_u~a ili u!
pomoć neke nadnaravne stlc (hroJm posrcdm oblici). Dobi·
,·;:mje pomoći od nadnaravne sile (predmeta, životinje, oso-
bc) bitna je značajka funkcije junaka (str. 46). .
Pošto dođe na mjesto svoje intervencije, junak zapo-
l:injc bitku (borba, d\•oboj, igra) s izdajicom. D?bi.va ~?a·
men koji ga jdentificira (tjelesni ili nekakav drugt), tzda.JICa
je potučen, a situacija nedostatnosti je poništena. Junak _sc
vraća, ali ga progoni neprijatelj, kojem izbjegava zahvalJU·
jući pomod koju dobiva, ali uz pomoć lukavstva. Neke sc
Priče završavaju povratkom junaka i njegovim vjenčanjem._
No ima pričt\ koje tada započinju »igrati« ono što Propp
naziva drugom »partijom«:* sve počinje iz početka, izda~
jica, junak, dobročinitelj, iskušenja, pomoć nadnaravnih s~~
la; poslije tog.:-t priča se raZ\'ija u novom pra\·cu. St~g:a na.~~
prije valja uvesti niz •funkcije bis« (str. 51-54), k_oJcm she
jedi nova radnja: junak sc vraća prerušen; namece mu .s~ 11
teška zadaća koju obavlja s uspjehom. Tada ga prepoznaJU,
a lažni junak {koji je uzurpirao njegovo mjesto) rask~in~ -
kan je. Napokon, junak dobiva nagradu (suprugu, kraljev~
stvo itd.) i priča se završava. -.J
Prcgkd koji smo upravo s'ažcli navodi autora na više
zaključaka. Prije svega broj funkcija._j_~ \'f_l_? o~~a~J.cen,
~vega ih je trideset i jedna. Drugo, funkCIJe sc >>l~giCki 1 ~:·
tctički« mcc:.1usobno isprepleću, sve su povezane Istom lllll,
tako da nikad dvije funkcije ne isključuju jedna drugu
(str. 58). Nasuprot tomu neke funkcije mogu biti razv~stanc
u parove (»zabrana« - »prekršaj«; »borba« - »pobjeda«;
>·progon<< - >>oslobođenje{{ iid.), a druge u sljc~ove, primjc·
rice skupina »izdaja<< - »poziv u pomoć« - >)Junakova od·
luka« - »polazak u potragu«. Parovi funkcija, sljedovi
funkcija i samostalne funkcije raspoređuju se u nepro·
mjenljiv sustav: u pravi kamen kušnje koji .omogućuje _d~
sc procijeni svaka priča i da joj se dade mJesto u k_lasthM
kaciji. U stvari svaka priča dobiva svoju formulu, nalik keM
mijskoj formuli, koja u prirodnom slij~d~ na?raja ~~?~·a
(grčka ili Iatinička) i simbole što služe šJfnran.JU razllčttth
1'
- --------
*Riječ partie = dio; igra (kn rata, ~ah_a i ~l.) i. partitura .
Poradi te višcznJ.čnosti koja IC \'ažna o\'d]e 1 dal.1e u Istom kon-
tekstu tu riječ prcvodimo ri.\cčju »JWrtija(< klko bi sc saču,·ala
\'išcznačnost (op. pre\·.).
!09
 funkcija. Slova i simboli mogu sebi pridružiti i eksponent
kojL označuje varijetct unutar neke posebne funkcije. Pri"
mjerice, evo formule jedne jednostavne priče koju je sažeo
Propp:
_,a.' o A' B' Ct lP-P
1
K~ W'
Ta sc formula dešifrira ovako: »Kralj, otac triju kćcri«
koje su sc, pošavši u šetnju - ))zadržale u perivoju« -
))otima ih zmaj« - >>poziv u pomoć« - »(tri) junaka sc po-
javljuju« - >;njihova potraga« - ))borba sa zmajem« -
>)pobjeda« - ))oslobm_1enje kraljcvn<l<< - >)povratak<< - ))na-
grada« (str. 114).
* * *
Pošto je tako definirao pravila klasifikacije Propp slije·
deća poglavlja (IV i V) posvećuje rješavanju različitih ro·
teškoća._Prva, koja sc \'CĆ spominjala, sastoji sc u izjedna-
čivanju vrste dviju funkcija. Tako na primjer ))iskušcn}.:
kojemu dobročinitelj podvrgava junaka<< može biti ispričano
tako da sc to ne može razlučiti od ))povjcravanjn teške zu-
daće«. U takvim slučajevima do identifikacije ne dolazi raz-
matranjem unutrašnjega sadržaja funkcije koja je Uvoznač­
_na•. već s obzirom na kontekst, to jest s obzirom na mjesto
što__yišcznačnoj funkciji pripada n1cđu funkcijama koje je.
. okntžuju. Nasuprot tomu neki iskaz, koji je na izgled
jednak samo jednoj funkciji, može obuhvaćati dvije stvarno
različite funkcije, primjerice kad buduća žrtva dopušta da
je ))izdajica zlorabi« i kad time istodobno ))krši neku zabra-
nu« (str. 61-63).
~ruga poteškoća proizlazi iz toga što, pošto se priča ra.;-
.člani na funkcije, preostaje još građe kojoj ne odgovara
nikakva funkcija. Taj problem predstavlja za Proppa pu·
teškoću i on prc.dlaže- da sc taj ostatak podijeli u dvije
ne-funkcionalne kategorije: s jedne strane u ))veze«, a s dru-
ge u __ ?>_motivacijc~<.
' Veze najčešće tvore epizode koje služe tomu da se ob-
,1 jasni kako neko lice A saznaje što je učinilo lice B, a što je
) nužno kako bi moglo ući u radnju. Veza najčešće služi tomu
· da se uspostavi izravan odnos između dvaju lica ili između
nekoga lica i nekoga predmeta u slučaju kad bi okolnosti
~~priče omogućivalc samo posrcdan odnos. Ta teorija o veza-.
ma dvojako je važna; ona objašnjava kako funkcije mogu
u priči biti vidljivo povezane, premda nistt dane u slijcdu,-i--
IlO
ona omogućuje da sc fenomeni potrostručcnja svedu na
jcdnu funkciju, usprkos \'ezama koje nemaju značaj samo-
~talnih funkcija, YCĆ slu/:c samo tomu da omoguće potro.·
stručenjc (str. 64-68).
Motivacije su »skup razloga i_ ciljeva poradi_kojih_lica
djeluju« (str. 68). No u tim je pričama_lcst..sluča.Lda..po·
.stupci lica nisu motivirani. _Propp zaključuje da motivacije,
kad postoje, mogu proizlaziti iz jedne drugotne fonnacijc.
U stvari, motivacija za neko stanje ili postupak ponckaJ
ima oblik čita\'e priče, koja sc razvija unutar glavne priče i
koja može gotovo posve neovisno postojati: »Kao i svaka
z•va stvar, narodna priča rađa samo oblike koji su nalik
njoj samoj« (str. 69).
* * *
Kao šlo smo ddjcli, ))nosioce« trideset i jt'dne funkcije,
11a koje sc s\·odc sve bajke predstavlja stanovit broj lie~.
Kad se funkcije razvrstavaju prema »nosiocima«, otkriva
. sc da svako lice unutar nekog ))polja akcije« koje ga obilje-
Zuje može biti nosi1.:1c nekoliko funkcija. Tako na primjer
funkcije ))izdaja« - ))borba« - ))proganjanje« h·ore polje ak-
cije izdajice, a funkcije )>prenošenje junaka« - ))odstranje-
nje manjkavosti<< - >)spasavanje« - >)ttspjeh u nekoj teškoj
zadaći« - >)preobrazba junaka« određuju polje djelovanja
čarobnoga činitelja itd. Iz tc analize proizlazi da su LJica. u
priči,_ kao i funkcije, brojčano ograničena. Propp nalazi sc-_
dam protagonista, to jest: izdajica, dobročinitelj, čarobni
činitelj, skriveno lice, naredbodavac. junak, uzurpator (str.
72-73). Ima još lica, ali ona pripadaju ))vezama«. Poklapa·
nje između svakoga protagonista i svakoga polja akcije ri-
jetko kad je jcdnoznačno;jsti_p_rotagonis.Lmožc intervenira·
ti u više polja akcije, a isto polje n1ože biti podijeljeno iz-
među više protagonista. Tako na primjer junaku ne mora
biti potreban čarobni činitelj ako je sUm obdaren nadna-
ravnom moći, a, u nekim pričama, čarobni činitelj preuzi-
ma funkcije koje inače pripadaju junaku (str. 74-75).
Nije Ji moguće u priči razaznati različite dijelove, prcm"
da j~ valja poimati kao cjelinu? Kad se svede __n?- __~~9j~ l!_aj-
apstraktniju formulu, bajka sc nlože. cteflilit:ati kao proces
kojemu je polazišna točka neka izdaja, a završetak vjenča­
nJe, nagrada, oslobođenje ili olakšanje, s tim da sc taj pri-
jelaz odvija u nizu posrednih funkcija. Propp takav sklop
označuje nazi\'om što ga pre\·odilac u engleskom donosi kao
Ill
 »11/0l'ej<, a ;to mi ll francuskom radije nazh·amo »partie«, ll
dvojakom značenju: u značenju glavne podjele neke priče
i istodobno u značenju igre karata ili šaha. I zaista sc radi
o obje tc stvari istodobno, budući da - upravo smo to vi·
djeli - priče sadrže više »partija« koje su obilježene neiz-
ravnim ponavljanjem istih funkcija, kao u igri kartama kad
sc periodično uvijek s nova miješa, presijcea, dijeli, licitira,
igra, podiže karta, to jest kad sc po11al'ljaju ista pravila
usprkos različi/im d:ltostima.
Priča_možc-sadr.lavati više >)partija«; ne prcdstayljaju li
ti dijelovi >>partije<< isto toliko različitih priča? Odgo~ro~ na
to pitanje može sc dati tek pošto se, s morfološkog stajali-
;ta, analiziraju i definiraju odnosi između dijclo\·a (»parti-
ja«). ~-~t_ij~-~- mogu_ slijediti jedna drugu; jedna »partija<.:
može biti uključena u drugu, prekidajući privremeno nje-
zin tok, a da pri tom i sima bude podložna prekidima isto-
ga_ tipa;_ dvije »partije« ponekad započinju istodobno, s tim
da sc_ jedna malo potom zaustavlja i nastavlja se tek po
završetku d~ge; dvije »partije«, od kojih jedna slijedi dru-
goj, __mogu imati isti zavr;dak; i napokon, događa se da su
n_eka lica .udvojena, s tim da prelaze iz jednoga u drugo za-
hvaljujući nekom znaku raspoznavanja.
Ne Upuštajući se u pojedinosti, ovdje ćemo samo napo-
menuti da sc po Psoppovu mišljenju - usprkos pluralitctu
»partija« - kad između tih »partija(< vlada funkcionalna
\'CZ~·- ra~!_L o jednoj priči. Ako su »partije« logički razdvoje-
ne! _priča se raščl~mjuje u više posebnih priča (str. 83-86).
Pošto je iznio primjer (str. 86-87) Propp sc vraća dva-
ma problemima što ih je formulirao na početku svoga rada,
na odnos između bajke i narodne priče općenito i na razvr-
stavanje bajki kao zasebne kategorije.
Vidjeli smo da bajka nije ništa drugo do li priča što"",
razlaže funkcije kojima je broj ograničen, a redoslijed sta- ·(·
lan. Formalna razlika između više priči\ proizlazi iz odabi- ,
ra između trideset i jedne funkcije i iz mogućega ponavlja·· :
nja nekih funkcija. Ali ništa ne priječi da se sastavi priča ti'
kojoj će ulogu igrati_vila, a koja neće biti u skladu s torn
n9r_rnom; to je slučaj SlzmišJjenim__ pričama, za što imamo
primjerU u Andersena, Bfciltana i Goethea. Nu isto tal.;o
norma može biti poštovana a da nema nikakve vile. Prema
tomu naziv _»hajl~~* dvojako je._!!cp_dkladan. U nedostatku
* Bajka = franc. conte de [t;es, doslovce prh~a o l'i/{/fllfl,
1'ilinska priča (op. prev.).
112
bolje definicije Propp, ne bez oklijevanja, _prihvaća formu-
Ju_ ))12_1j6~_ sa sedam pr~tagonista<(_, jer vjeruje da je dokazao
kako tih sedam protagonista tvore sustav (str. 89-90). No
ako bi se jednoga dana istraživanju uspjela dati_povijesn~
~im~n_!_ija, onda bi vrlo dobro odgovarao naziv ))mitske pri·
('C«.
Idealna klasifikacija priča bila bi utemeljena na susta-
YU inkompatibilnosti između funkcija. Propp je pretposta-
vio recipročno načelo implikacije (str. 58), koje, nasuprot
ton1u, pretpostavlja apsolutnu kompatibilnost. Sada - po-
služivši se obrv_tom kakvih u njegovu radu ima poprilično-·
un ponovno uvodi inkompatibilnost, ograničavajući je na
dY__;)_ p.:1ra funkcija: ))borbu s izdajicom« - »pobjedu jUJ?.~­
ka.«, s jedne strane, i ))povjeravanje teške zadaće« - >)us-
pjeh«, s druge. Ta se dva para tako rijetko susreću u istoj
. ))partiji(( da sc slučajevi protivni tom pravilu mogu smatra-
- ti iznimkama.. Iz toga proizlazi da je moguće odrediti_ četid
razreda priči: one koje koriste_ prvi par. one koje koriste
drugi, one koje koriste oba i one koje ne koriste ni jedan
(str. 91-92).
Budući da sustav ne sadrži ni jedne druge jnk.o_rp_pati_b_i_l::
!lOSti, morat će se nastaviti razvrstavanje prema varijeteti-
ma specifičnih funkcija koji su }2__Q.SVl-t.4a_ prisutni. Samo dvi--
Jc.funkcije su tako univerzalne: ~izdajstvo<( .i »manjkavost<_;.
Prema tomu priče će se razlikovati prema modalitetima tih
dviju funkcija u svakoj od četiriju prije izdvojenih kate-
gorija.
Problem sc još komplicira kad se pristupa klasifikaciji
priča s više ))partija«. Međutim, posc:ban. slučaj priča s dvije
>1partijc« omogućuje, prema Proppovu mišljeilju, da se raz:
riješi naizgledna oprečnost između morfološkoga jedinstva
bajka, koje je pos tuli rano na početku rada, i inkompatibilno-
sti d\'aju parova funkcija, uvedenih na kraju kao rješenje
koje pruža jedinu moguću osnovicu za strukturalnu klasi-
fikaciju. U stvari kad neka priča sadrži dvije »partije~<, od
kojih jedna uključuje par »borba« - »pobjeda{{, a drug~'
par ))teška zadaća« - ))uspjeh«, ta su dva para u\'ijek raspo-
ređena ovako kako su navedena, to jest: »borba{{ ~ ))pobje-
da{{, u prYoj »partiji{{, »teška zadaća» ~ »uspjeh« u drugoj.
Osim toga obje su >)partije« -povezane posn.•dstvom neke
pn'otnc funkcije, koja je zajednička objema »partijama«
,! -
(str. 93). Propp u toj strukturi otkriva neku vrstu arhetipa
iz kojega su izvedene sve bajke, barem u Rusiji (str. 93).
~ - ~li'UI-.1uralll;l <tlllrupoloj!ij:l 2 113
 Spajanj<.~m S\'ih tipičnih formula dohiva se kanonska
Junnula:
l nost, proročki značaj izazivaju divljenje i poradi kojih j~
H J I K ~ Pr-Rs"L -
f,DCtDEFG
Q Ex r U \V
L M J N K ~ Pr-Rs
' ..... ~~ ·~ iz koje je Jako izvesti četiri temeljne kategorije, koje odgu-
..c:.~~-~··~\'araju slijedećoj formuli: .... ..
l-~:~ 1. pna skup~na +gornja skupina+ posljednja skupina;
2. prva skup~na + donja skupina +· posljednja skupina;
3. prva sk~pm~ + gornja skupina + donja skupina
+ posljednp skupina;
4. prva skupina + posljednja skupina.
_bl~č-~lo !~~~>rfološkoga jedinstva prema tomu _je sp~1scno
(str. 9o). - al( il1Tffiislimo i psihološkOiitf ~bajka, svedena. na njezintL
Nač~lo ncproJ!l-~i.:nlj_i\·og_ slijeda funkcija također je spa-
seno, osim prt:m.JcstanJa Jedne funkcije (L), »prl'tcnzijc
uzurpatora((, na završno ili na početno mjesto, ovisno · 0
opredjeljenju glede dvaju inkompatibilnih parova: (HI) i
~M.t:'l>· Prop~ •. uostalom, dopušta i druga prcmještenja izdvo-
Jemh funkCIJa,_ pa. ča~ i nizova funkcija. Ta premještanja
ne dov<;>de u pttanJc t1pološko jedinstvo i modološko srod·
st\·o S\'lh priča, jer ne impliciraju razlike u strukturi (str.
97-98).
* * *
Ono _š~o n~}PnJe pada u oči u Proppovu radu jest buj-
no~.t anticipactJ~ glede daljnjega razvoja. Oni llh..'l1u n~una
kOJI su oko godmc 1950. pristupili strukturalnoj analizi us·
~:ne knj.i~evnosti, ne .Poznavajući izravno Proppuv poku-
~aJ ?d PriJe četvrt stolJeća, nalaze u njemu, ne bez iznena-
đenJa, formule, ponekad čak i čitave rečenice, za koje ipak
znaju da ih nisu preuzeli od njega. Pojam »početne situacije.<~,
usporedba mitološke matrice s pravilima glazbene skla~lb..:
<~.tr. l), nužnost istodobnoga »vodoravnog(( i »okomitog<c (·it~t­
nJa (str. 107), stalna upotreba p_ojma skupine supstitucijit i poj-
ma 1ransfor~a.cije oblika i varijabilnosti sadržaja (J;assim),
napor - kOJI JC u Proppa barem skiciran - da .sc naiz{Tled·
na posebnost funkcija svede na parove opreka, posebane sl u-;
ća j što ga strukturalnoj analizi nude mitovi, bi tn a hipuh.·za
o tomu da, strogo govoreći, postoji samo jedna priča (str.
20-21) i da sveukupnost poznatih priča valja tretirati kao
»niz varijanata(( u odnosu prema jednom jedinom tipu (str.
103) - tako da će sc jednoga dana matematički možda ot-
kriti iščezle iti nepoznate varijante, »baš kao što sc uz pomoć
114
astronomskih zakona može izvc:sti postojanje nevidljivih
zvijezda(( (str. 104) - sve su to naslućivanja kojih prodor-
Propp zasluZio poštovanje svih onih koji su, s početka, bili
njegovi nastavljači i ne znajući to. . . . . . .
Prcm:1 tomu, to što smo u daljnjoJ raspravi pnstljCIH
formulirati stanovite rezerve i iznijeti neke primjedbe, sve
to ni u čemu neće umanjiti golemu Proppovn zaslugu, niti
njegovim otkrićima osporiti pravo na prvenstvo.
Pošto smo to rekli, možemo sc upitati o razlozima s ko-
jih je Propp izabrao narodne priče, ili stanovitu kategoriju
priča, da iskuša svoju metodu. To ne znači da bi njegove
priče valjalo odvojiti od ostale usmene knjižcvnosti._Propp
tvrdi da sc s odnx1enoga gledišta (po njemu >)povijesnoga((,
nlOffUJOšku osnovu, može izjed-načiti s mitom((. »Mi vrlo
dobro Znamo - dodaje on Odrl1ah- .:_:_·da, s gledišta suvrc·
mene znanosti, iznosimo posve heretičku tezu« (str. 82).
Pro p p je u pravu._ Nema_ ni _jednog_ o_~Q_iljQ:o_.ga~_r~zlg_g~
da. se _priče odvoje. od_mitova, premda velik broj društava
lznicđu te dvije vr.ste subjektivno zamjećuje neku razliku:
premda se ta razlika objektivno izra7.ava posredstYom po-
~cbnih termina koji služe razlikovanju tih dvaju žanrova;
i napokon, premda su u vezi s jednima nametnuti neki pro:__
pisi i zabrane, a u vezi s drugima nisu (pričanje mitova u
odre<.1eno vrijeme, ili samo u neko godišnje doba, dok sc
priče, poradi. njihov~ »svjetovnccc naravi, mogu pričati bilo
1
'
kad). . -
Tc lokalne razlike od velikog su interesa za etnografa,
ali nimalo nije sigurno da su utemeljene na prirodi ~h·m:i.
Dapače, poznato je da priče koje u nckom __ (~r~tštvu_ 1maJ1.~
značaj pričol za neko drugo društvo predstavlJaJU mttove, \
ubratfto_- to je prvi razlog s kojega sc valja čuvati proi~­
Yoljnih razvrstavanja. S druge stran~, ~11i_to~raf ~o~ovo .uvt·
jek zamjećuje da sc iste priče, ista ltc~, t~tt mo.tlvt,, u t~to­
vjetnom ili izmijenjenom obliku, susnx:u 1 u mttovmla 1 u
pričo.una nekoga naroda. štoviše, radi rekonstruir~nja ~pot pu-
roga niza transformacija neke mitske teme vrlo Je tesko dr·
žali sc samo mitova (koje domoroci tako nazivaju); neke.
od tih transformacija valjat _ć.c tražiti u pričama, premda je:
njihovo postojanje moguće izvesti polazeći od pravih mi·
tuv~.L
Mel1utim, nema sumnj~ da _goto\'O .!.va- društ\'a ta dva
/.anra smatraju različitima. i da postojanost toga razlikova-
liS
 nja valja objasniti nekim razlogom. Po našemu mišljenju
ta osnovica postoji, ali svoQi_se na razliku u stupnju koja je
_dvoja_ka. Prije svega _nrjčc su i~g!:_~_9-~ne __na slabijim opreka-
ma _n_ego što su opreke koje susrećemo u mitovima. To nis•J
kozmološke, metafizičke ili prirodne opreke kao u mitovi-
ma, već su češće lokalne, društvene ili moralne. Drugo, up-
ravo_ stoga što se priča sastoji od oslabljene transformacije
tema kojih prošireno ostvarenje pripada mitu, ona je manje
strogo podložna trostrukoj vezi logičke dosljednosti, vjerske
pravovjernosti i kolektivnoga pritiska nego mit. Priča pruža
više mogućnosti za igru, u njoj promjene postaju relativno
slobodne i postupno sve više zadobivaju na proizvoljnosti.
No pLemda priča barata s umanjcnim oprckama, tc će op-
reke biti tim teže utvrditi; a tu poteškoću povećava još i to
što ne samo da su vrlo male već k tomu očituju nestalnost
koja omogućuje prijelaz prema književnoj tvorbi.
_Propp je vrlo dobro zamijetio drugu poteškoću: ))Cistoca
u gradbi priče<< - koja je nužna za primjenu njegove meto-
dc - »svojstvena je seljačkom društvu ... koje je civiliza-
cija jedva dotaknula. Svaki vanjski utjecaj mijenja narodnu
priču, pa čak ide dotle da je rastače.« U takvu slučaju »ne-
moguće je objasniti sve pojedinosti« (str. 90). S druge strane
Propp pretpostavlja da pripovjedač ima relativnu slobodu
J..t odabiru nekih lica, u ispuštanju ili ponavljanju ove ili
one funkcije, u određivanju modaliteta funkcija koje je za-
držao i napokon, i najpotpunije, glede nomenklature i atri-
_buta lica, koja su pak nametnuta obvezom: ))stablo može
pokazati put, ždral može pokloniti hata, dlijeto može uhodi-
ti, itd. Ta sloboda svojstvo je samo narodne priče« (str.
101-102). Na drugom mjestu on govori o atributima Iicft,
»kao 5-to su dob, spol, društveni status, vanjski izgled (i drU-
ge posebnosti) i tako dalje«, koji predstavljaju varijable sto--
ga što_~Iuže tomu da »priči dadu sjaj, privlačnost i ljepotu<(,
Prema tomu, zb9g čega_ u nekoj priči nalazimo ovaj atribut
umjestg _onoga, mogu objasniti samo vanjski razlozi: pro-
mjena zbiljnih uvjeta života, utjecaj stranih epskih književ~
nosti, utjecaj učene književnosti, religije i praznovjerja,_
preostataka: »Narodna priča tako je podložna metamorfi-
čkom procesu i njezine su transformacije i metamorfoze
podložne stanovitim zakonima. Iz takvih procesa proizlazi
polimorfnost koju je teško analizirati« .(str. 79).
To je isto kao da se kaže da se narodna priča ne može
idealno analizirati uz pomoć strukturalne analize. To je bez
sumnje točno samo do stanovite mjere, manje nego što mi-
116
sli Propp i ne baš s razlo~ft k~~e. on . .nav?di. Na ~o ćemo se
vratiti, ali najprije valja Istrazi l! zasto Je, k~d !e to tako,
odabrao priču da provjeri svoj_u m~~odu? NIJe ~~ sc trebao
poslužiti mitom, kojega je vecu vnjednost u \IŠe navrata
priznao?
Razlozi Proppova izbora višestntki su i nisu svi j_e?na-
ko važni. Budući da nije etnolog, može. se .pretposta~1t1 ~a
nije raspolagao mitološkom gr~đom koJU JC. sam P~Ikup1~
ili koja pripada narodima što 1h sam !'ozn_aJC, a koJom bt
mogao savršeno baratati. Osim toga p~~ao JC putom na k~­
jem su mu drugi neposredno prethodili;_ predmet r~sprm~
njegovih prethodnika i. podn~čje na ko~c~ su ~;kt _ruski
znanstvenici zacrtali sktce prVIh morfoloskJ11 studiJa b1_le su
priče, a ne mitovi. Propp preuzima pro~lcm. tam? gdje su
ga oni ostavili, koristeći istu građu kao 1 om, to Jest ruske
narodne priče.
Ali, mi mislimo da sc _Proppov izbor ob.!aš~juj_c". i njegovim
nepoznavanjem pravih relacija između .n:tta 1 pr~ce. P~emda
mu pripada velika zasluga što u njima vtdi vr_stc Istoga z.~nra,
on ipak ostaje vjeran povijesnom prvc1~stvu_ nuta .~red pn~o~ 1-·
Da bi sc moglo pristupiti proučava_nJu m~!a, p1s7 on, .'alJ~:---:
Jo bi morfološkoj analizi pridodati >>ponJc:,sno IstražiVanJe
koje, za sada, ne može biti uv~šten? ~.~as. pr~gra~« (str:~
82). Malo dalje on kaže da >>naJarhatčn~Jl m~to\1« t\ore P0 _
dručjc koje je daleko izvorište narodmh pnč~ (str. 90). U _
stvari >>svjetovni običaji i re1i~ijska vjcrova?_Ja se
ono što od njih preostaje postaje narodna pnca« (str.
ga;:)·
·
a _
Etnolorr će se čuvati takve interpretacije, jer d~bro zna-
dc da i da~as mitovi i priče postoje jedni do drugth, dakle
jeda~ žan'r sc ne može smatrat_i preživj~lim ost~tkoi_TI, dr:t:
gooa osim ukoliko sc .rle postuhra da pnčc čuvaJU. S JecanJe
· 1·' N
nae stare
'
mt. tove koJI
..
su zastarJe L o osi··m što b1 '"tu~nrct·
-· ----
postav ku najčešće bilo nemoguće ~loka~ati (b~?uci da n~
7 namo ništa ili gotovo ništa o stanm vJcrovanJ~ma narod~
koje pruučavamo i koje upravo zb_og toga naziva.mo »~n­
mi.tivnima«) postojeće ctnog.ra~sko 1skustv? ~avo_c~~ ~~~~s~~
nasuprot tomu, na to da mtshmo kako-~Jt I_-_pnc,.. ----- ~ 1
zajedničku supstanciju, ali S\'ako na svoJ načm. -Njthov od-
11~s nije odnos starijega prema mlađemu, prvotn?ga J?~cn~a
iz\~(lc~ome. Tu_je prije odnos komplementarnosti._~~~~
----;-K_;;;--raspravu o hipotczama m·o~a t~p~~. na odrcc1~...·nom
pdmjeru, \'idi poglavlja X. i XIV. u OVOJ knJIZI.
117

-~1itoy_i :~.minijaturi, gdje su iste opn:ke tr~msponiranc u ma-
ltnt_vcltct~lama, i upravo ih tu čini teškim za proučavanje.
GornJe opaske nikako ne smiju navesti na to da se od-
bace druge poteškoće koje ~pominje Propp, premda sc mo-
gu formulirati malo drugačije. Ca_k_ nL u našim suvremenim
društ~in;a priča nije_ ostatak mita, ali svakako teško može
91l~t_QJ<;t.h. sam n... Ij_čeznuće mitova razbilo je ravnotežu. Kao
kakav satelit bez svoje planete priča teži tomu da iza(1e i7
~voje putanje, tomu da je privuku neki drugi poluvi.
.. To ~.u dodatni razlozi zbog kojih je bulje okrenuti sc
Cl\"tll7.ac!J..ft_!!b""!_ u kojima su _!TI__it_)_ pril·a supostoj;.lii do nl.'·
~~~~a_. . .?:- po!~cka(!_ jo:';_ uyijek supostojl:'; ·u kojima je, p-re-
ma tomu,_ sustav USilll'DC knji/evnosti cjelovit i može s~.~
~ao __ takav pojmiti. Zapravo ne radi sc o t~mu da sc odabere
~zmcđu priče . . ~ mita_. već da sc shvati kako MI to dva pola
tst~ga_ podrttcJa,_koJe ubulwaća najrazličitije m'x1uoblikc i
koJ:---~lorfološka analiza mura jednako razmatrati ne želi li
da JOJ promaknu elementi koji kao i ostali pripadaju istom
su~tant transfonnacij~\..
* * *
Tako se vidi da ic Prupp razapet između svo!!a
stičko~ vi(1enj::! opscs~jc povijesnim ohjašnjcnJim~a. Doncki~
~e moze shvatth promJena u njegovu mišljenju poradi ko j.~
~~ _o~usta~ ~d. fo::~alist~čkoga vid~nja da bi sc vratio po~'i­
Jt:s~nn O~Jasn~~nJtma. ćmt sc ZJ.drzao na narodnim pričama,
~-a JC ~ntmom~J.a p_ostala n~prcmostivom: očito je da U pri-
~ama _Ima poviJesti, no to JC praktično ncclokul·iya povijest,
J<.'r t~lt vri~. malo šta znamo o prctpos\·ijcsnim ci\"ilizacijama
u k~·~lu kOJI? su ~?stale. ~o da li zaista nedostaje po\·ijcst? ,
PoviJCSna chmcnZIJa se vtsc ukazu ic kao nc!!;l tivni modali-
~ct, kao posljedica razilaženja između priče k~>.ia postoji ju:j
! danas 1 etnografskoga konteksta kojega više nema. Ta ~e
op~·ck_a ~a~r~ešuJc kad imamo posla s usmenom predajom
~OJa JC JOS lli stfu •. ?op~tt onih koje su predmet etnografije.
_Tu.sc pro.blcm puVIJCSII ne po~tadja, ili sc poja\·l_juje samo
\Zlllmno, JCr su vanjske referencije, nu/.ne za tumaicnjc us-
mene predaje, aktualne jednako kao i ona sama. · da- su ))vrste(<, on sc ograničuje na to da izdvoji tek neke,
.. ~ropp_)c. dakle žrtva subjektivne iluzije. On nije, kao
sto sam m~~h, razapet između potrebe za sinkronijom i po-
trebe za di]akro11ijom: IH' 11edm·;taje mu pro.~lost, \'L'(~ krn:-
lc:.k!i_.f. Formalističku dihotomiju koja suprotstavlja oblik i
sadržaj, i definira ih antitctički, nije mu namettn;la prirO<.b
stvari, već slu~ajni izbor područja na koj1.:m prc·:/.ivljujc_s~
118
mv_ylJlik, dok sadržaj zastariJeva. Teška srca on sc miri s
time da ih yalja _razdvojiti. I, u najodlučnijim trenucima
analit.c, on razmišlja kao da mu ono što mu izmiče u stv~r­
nosti izmiče i u teoriji.
Osim u nekim odlomcima - koji su proročki, no vrlo
'tidlji,·i i kolcbljivi, a na koje ćemo se vratiti - Propp u
usmenoj književnosti vidi dva dijela: g)JiiJ;;, koji predstavlja
bitan aSpekt stoga što je podložan n1orfološkom proučava­
nju, i proizvoljan sadržaj kojemu, stoga što je proizvoljan,
pridaje samo uzgrcdnu .važnost.- Dopustit će nam sc da na-
glasimo upravo to, jer je u tomu sva _r;;tzli~a izmcđu"~?rma­ l
lizma i strukturalizma. J~rcma_ pr\'omc ta dva podrucja va- '
lja posve r~tZlh·ojiti, jcf samo je oblik jasan, a sadr7.aj je tek
ostatak lišen značajne vrijednosti. Za strukturalizam ta op·
reka ne postoji: ne stoji na jednoj strani apstra.ktno, a na
drugoj konkretno. Oblik i sadržaj iste su naran, mogu sc
prosudiYati istom analizom. SadržaL syoju zb_iljnost zn h va~
ljuje svojoj strukturi, a ono što sc nazh·~ oblikom u ~l\~~\n
· je »~trukturiranjc« lokalnih struktura koJe t\·orc sadrza.J.
. Ta ograničenost, za koju mislimo da je inherentna for·
malizmu,~ osobito jasno j~ vidljiva u glavnom poglavlju
Proppu\'a rada koje je posYećeno funkcijama ~notagon~st:l
fonn~tli· Autor ih raščlanjuje u žanrove i vrste. Jasno JC zbog ccga
~e pr\'C definiraju ·isključiVO UZ pomoĆ morfoloških kritet:i-
ja, a druge sc tako definiraju tek malim dijelom; bez sumnJe
nehotice Prorp sc služi tim kriterijima da bi ponovno uveo
aspekte koji pripadaju sadržaju. Uzmimo, primjerice, funk·
dju »izdaja«. Podijeljena je u dvadeset i dvije vrste i pod-
\ rs tc, KaO što su: izdajica »otima neko lice«; »krade neko
čarobno srcdstv<w; »pljačka ili uništava žetvu«; »krade da-
nje svjetlo«; »zahtijeva ljudsku hranu«, itd. (str. 2~-.31:).
T~ku sc sa\' s~držai priča postupno s nm·a sklapa u CJChnu,
a analiza sc koleba· izme(1u formalnoga iskaza, koji je do lC
mjere općenit da je primjcnljiv na sve priče, i puke rc~o~­
strukci,ic građe, za koju sc na početku reklo da samo llJCZI·
na formal~1a s\'ojst\'a ·imaju cksplikativnu vrijednost.
Zbrka je tako očita da Propp očajnički traži srednje
~tajalištc. Umjesto da sust~wno popisuje ono za što tvrdi
svrstavajući u istu ))po~ebnu{< kategoriju sve na koje sc ne
nailazi i:csto. ))S tehničkoga stajališta«, kaže on, ))korisnije-
je inh·ojiti neke od najvažnijih oblika, a što sc tiče onih
·kojl' preostaju, poopćiti ih{< (str. 29. i 30). No Jedno od dvo·
ga mora hiti: ili sc radi o posebnim oblh.·ima, pa sc ne -
119
 može formulirati koherentan sustav a da se ne popiše i raz-
vrsta sve, ili se tu ne radi ni o čemu drugomu do li 0 sadr-
žaj~, ~e t?• I?~c~a pravilima što ih je pu~tavio stim Propp,
v~lJa 1sklj~Čih IZ morfološke analize. U svakom slučaju Ia-
_<_hca ~_koJu _se natrpavaju svi neraz\'rstani oblici ne m~c
predstavljati ))vrs~u<!.·
Oda~Ie onda ta ma?jkavost kojom se Propp zadovoljava?
~azl?g Je tomu vrlo Jednostavan, a taj razlog objašnjuje
JO~ Jednu slabost formalističkoga stajališta: ukoliko krio-
mice ne uklopi sadržaj u oblik, potonji mora ostati na tako
apstraktnoj razini da više ništa ne znači i da više nema ni-
~wkve heurističke vrijednosti. Formalizam tmištava st·oj
_predm~t. U Pr'?ppa on dolazi do otkrića da zapravo postoji
sa~o jedna pnca. Tako se prohlem objašnjenja samo pre-
mJeŠta. Znamo što je priča, ali budući da nas uno što vidi-
n~o ne. ~uoč.~va s arhetipskom pričom, ''CĆ s mnoštvom posC'b- r
mh pnca, ~Ise ne znamo kako ih razvrstati. Prije formalizma,
b:z sm.nnJ:, nismo znali što je pričama zajedničko. Poslije
~Jeg_a hše~I smo svakoga načina da shvatimo u čemu se raz-
li.~UJ~. Zatsta smo prešli s konkretnoga na apstraktno, ali
vtsc sc ne možemo iz apstraktnoga \Taliti konkretnome.
Kao zaključak svome radu Propp navodi divnu stranicu
Veselovskoga_:))!e li moguć_e ~a tipične sheme, koje se pre-.
nose s pokoljenJa na pokolJenJe kao !!atove formule no ko-
jim~ nov ~~šak iznova podaruje život, mogu roditi' tolikim
novtm obhc1ma? ... Složena i gotovo fotourafska rekon~
strukcija stvarnosti, koja obilježuje suvremc~u književnost
ro~ana, kao da odbacuje i samu mogućnost takva pitanja.
Ah kad se ta književnost budućim pokoljenjima ukaže tako
dalekoJ? kao što je danas za nas razdoblje· koje sc pro tele
od antike do srednjega vijeka - k~d sintetsko djelovanje
vrcm.cna, toga velikoga pojednostavljivača, nekad sl~žcne d0-
ga_đaJe svede na veličinu točke, obrisi suvremene književno-
sti. p~brkat će se s .o~ ima koje mi danas otkrivamo prouča­
v.a~uct po~tsku tradiCIJU daleke prošlosti. Tada će sc zamijc-
~~t~ d~.POJavc kao što su shematizam i ponavljanje obuhva-
GIJU cttavo područje književnosti« (navedeno u Proppovu
r~du,. st~. 105, prema A. N. Vcselovsky, Poetika, vol. II). To
VIđenje JC vrlo duboko, ali, barem u navedenom odlomku,
ne vidi se na kojoj će se osnovi napraviti diferencijacija
kada sc: bez obzira na jedinstvo književnoga stvaralašt~a.
bude htjela spoznati priroda i razlog za njezine modalitete.
. Propp j_e naslutio problem i posljednJi dio njcg"ova rada
Jest pokušaJ, nejak koliko i ingeniozan, da sc ponovno uvede
120
načelo razvrstavanja: postoji samo jedna priča, ali ta je pri.-
Č<.t arhi-priča koju tvore četiri skupine funkcija, logički_po­
vczanih. Označimo li ih s 1, 2, 3, 4, konkretne priče će sc
·dijeliti u četiri kategorije, ovisno o tomu kako z~jednički ;:
koriste četiri skupine; ili tri skupine koje (poradi logičke
povezanosti) moraju biti l, 2, 4, ili l, 3, 4; ili dvije koje, u l
tom slučaju, moraju biti l, 4 (usp. gore, str. 4 i 5).
--" No ta klasifikacija u četiri kategonje ostavlja nas prak- ·
lično jednako daleko od stvarnih priča kao i jedinstvena ka·
tegorija, jer svaka kategorija obuhvaća još desetke ili sto- .1
tine različitih priča. Propp to dubro zna, tc stoga nastavlja:'
»Može sc sačiniti i daljnja klasifikacija na temelju varijeh!-
t'l. osnovnoga elementa. Tako će na čelo svakoga razreda
doći s\·c priče koje sc odnose na otmicu neke osobe, potom
onL:: koje sc odnose na krađu kakva talismana itd., obuhva·
ćajući sve varijetetc elementa A (izdaje). Priče ... koje S1.."
odnose na potragu za zaručnicom, za talismanom itd. dod
će iza toga« (str. 92). Sto da se kaže na to osim da morf~'!_­
loškc kategorije ne iscrpljuju zbilju i da sc, pošto sc sadr·
;.aj pričtl odbacuje kao nepodoban za utemeljenje klasifika·
cije, taj sadržaj ponovno uzima u obzir stoga što morfolo·
gijski pokušaj nije urodio plodom?
Ima još nešto ozbiljnije. Vidjelo se da sc temeljna pri·
ča, koje su ~vc priče tek parcijalno ostvarenje, sastoji od
dviju ))partija« u kojima sc neke funkcije ponavljaju kao
puke \'arijante, a neke pripadaju samo jednoj ili samo dnt-
goj od dviju »partija'<. Te funkcije su za prvu ))partiju«:
))borba«, »junakov znamen«, ))pobjeda((, )>otklanjanje stanja
manjkavosti<<, ))povratak((, >'proganjanje junaka«, »spasava·
nje«; a za drugu »partiju«: ))junakov povratak i11cog11ito«,
))dodjeljivanje teške zadaće«, ))uspjeh«, ))prepoznavanje ju-
naka«, ))otkrivanje uzurpatora«, ))transfiguracija junaka«.
Na kojim sc osnovama zasniva diferencijacija tih dva-
ju nizova? Ne bi li se mogli tretirati i kao dvije varijante,
p.ljc bi »dodjela teške zadaće« mogla biti transformacija
>'borbc«,'1 ))uzurpator« transformacija ))izdajice«, »Uspjeh'<
transformacija ))pobjede«, a ))trano;;figuracija(( transformaci-
ja ))znamena((? U tom bi sc slučaju teorija o temeljnoj priči
s dYije ))partije« raspala, a s njom i nejaka nada o konačnoj
morfološkoj klasifikaciji. Tada bi uistinu postojala samo
jedna priča. Ali bi se svodila na apstrakciju~ tako nejasnu .i
4 Ili možda juš prij~ »iskušavan.k« junaka, kuje dolazi ra-
nije.
121
općenitu da nam ništa ne bi govorila o objektivnim ruzlozi----
ma pu kojima postoji mnošt\'o posebnih priča.
* * *
__.Pykaz analize je u sintezi. Ako sc sinteza pokaže nemo·
gućom, to znači da je analiza bila nepotpuna. Ništa ne mužL~
bolje uvjeriti u. nt:~Ius_t_a!.f!_QS_!___ formalizma_ kao nesposobnost
poradi koje mora rekonstruirati empirijski sadržaj koji j:=
bib napustio. Sto je to on J.!-gl!-!.?.it! na svom putu? Upravo
_sadržaj. Propp je otkrio - i u tomu je njegova sia,·a - ela
.ie__S;)_držaj prič<i zamjenljiP; odveć je čestu iz tuga znključi­
Yau da je proi;yoljall, i u tomu je razlog poteškoćama na ko-
je je naišao, jer sc čak i supstitucije svode na zakunc. 5
U mitovim<l i pričama Indijanaca Sjeverne i Južne Al1lc-
~·ik~.: u. raznin.1 sc pr~čama različitim :ih·otinjama pripisuj•:
1sto djelovanJe. Uzmimo, da pojednostavimo st\·ari, ptice;
orla, suvu, gmTana. Hoćemo li, kao Propp, razlikovati ne-
promjenljivu funkciju i varijabilna lica? Ne, jer svako lice
nije dano u obliku neprozirna elementa, pred kojim !-'C ~truJ..­
tlll·alna analiza mora zaustaviti govoreći »ncćCš ići dal je«.
SYakako bi sc moglu misliti suprotno kad se - kao što Čini
Propp - priča tretira kao zatvoreni sustav. Priča zaista ne
sadrži informacije o sebi, a lice u n joj može sc usporediti s
riječju na koju sc naiđe u kakvu dOkUmentu, no koje nema
u rječniku, ili pak s imenom, odnosno nazivom lišenim ku.l-
tcksta.
Ali, u stvari, shvatiti smisao nazi,·a uvijek- znači ~tad ti
ga u s\·aki od njegovih kontel-.sta. U slučaju usmene kn j i-
žc,·nusti tc kontekste prije svega tvori cjelina varijanata, tu
jest sustav kompatibilnosti i inkompatibilnosti koji obilje-
žava svaki od tih sklopova. Već to što sc, u istoj ·funkciji,
danju pojavljuje orao, ~t noću sova, omogućit će da sc urao
definira kao sova danju, a sova kao noćni orao, što znači
da je bitna opreka opreka između dana i noći. Ako je usml'·
na knji.lcvnust s kojom sc suočavamo etnografskoga tip:~,
hit l:C i drugih konteksta što ih tvore ritual, religijska v,ic-
rm·anja, praznovjcrjc, pa i pozith·na znanja. Tada ćemo vi·
dj l.' l i da su i orao i sova zajednO-. suprotstavljeni gavranu
kao grahljivici strvinaru, a jedno drugome su suprotstavi i~­
ni s ohzirom na oprcčno~t dana i noći, a patka je suprot-
~.ll n?i s p!ll.tl .... ;l.k'lll rakdnil"ko~;\ tl .... Jlil ... la\lj~mja
~~•držitja \'idi pogbdj~ IX. u u\·uj kn_'jizi.
122
stavljt::na i orlu i sovi i gavranu s obzirom na jednu drut:u
onrcku; nebu/zemlja i neboh·oda. I_~};_o_ćcmo_postupno_ ~k:­
finirati »S Yi jet priče« koji se može raščlaniti u parove opre-
1--fl __I;:tzličito- kombiniranih u sva.koin -licu kojc_ _ nijc.nikaka''
.rntil.:t već, baš kao i foncm kako ga poima Roman Jakob-
~on, >>skup diferencijalnih elemenata«.
Isto tako američke priče ponekad spominju stabla, oz-
načujući ih ponekad, primjerice, kao »šljivu« ili kao »jabu·
ku«. Nu isto bi tako bilo pogrešno misliti da je važan samo
pojam >>stablo<e, a da su njegova konkretna ostvarenja pro-
izvoljna, ili pak da postoji funkcija kojoj je stablo redovito
»nosilac((. Sn·ukupnost konteksta u shrari otkriva da urođe­
nika u šljin~ zanima njezina plodnost, a da jabuka privlači
njegovu pažnju snagom i dubinom svoga korijenja. Jedna
dakle uvodi jednu funkciju: )>plodnost«, pozitivnu, a druga
drugu: »prijelaz između neba i zemlje«, negativnu; a obje
oh1.irum na vef!elaciju. Jabuka je pak suprotstavljena divljoj
t cp i (čep izmedu dvaju svjetova) koja je ostvarenje funkci-
je: }>prijelaz između neba i zemlje« pozitivne funkcije.
Pažlji,·o ispitivanje konteksta omogućuje da sc otklon.:
pogrešna razliko,·anja. Mitske priče prcrijskih Indijanaca u
vezi s lovom na orlove odnose sc na životinjsku vrstu koja
je katkad ))carcajou<e,* a katkad »medvjed«. Za prvu .sc m?-1
guće odlučiti pošto sc utvrdi da urođ~nici od carca_louovlh
navika u pn·om redu imaju na umu da sc on igra zamkama
iskopanim u tlu. U stvari lovci na orlove skrivaju sc u jame,
-, . ,
__ a opreka orao/carcajou promeće sc u opreku izmcl1U nebesko-
ga plijena i k tons koga lovca, to jest u naj izrazitiju opreku ko .Ja
sc s obzirom na lov može zamisliti. Istodobno ta najveća am-
plituda izmedu općenito manje llll'(1usobno udaljenih eleme-
nata obja;njava da sc lov na orlove podvrgava osobito zahti-l
jcvnom ritualu. 6
Tvrditi, k~w što to mi činimo, <1.1JilUlJenl.iivost sadržaja• i l
nije islu što i rroizvolinost, istu je što i reći da sc, pod UY.JC·
tom da sc analiza nrovcde drJ dostatno duboke razine, 1.a
različitosti utkrivn sl:-tlno!-'1. I ol)rnttlo, tobuž.nja stalnost ubli-
ka ne mora nam prikriti da su i funkcije zamjenljh·e.
_Struktura priče, kako~ je prikazuje Prupp, ukat.ujc sc
kao kronološki slijed kvalitativno različitih funkcija, od J.;o~
jih svaka predstavlja samostakm »žanr«. Moguće je pit<.l1i
'~ Indijanski nat.i\' ra nstu jazan:a (up. pre\'.).
r; U ,·czi s tin1 ;u1;iliz~mn u._j,, !1'1111/(/irc de 1'/:cole prati<ftte
rornll: des lwlltcs d11dcs !ScivllL\.'S rclh.>:icusc~): 195-l-1955, str. 25-27. i
· 1)5~-\')60, str. 3(J--L~; iAI l't:IISri~ .'iWI\'OJ::C, 1962, str. 66-71.
123
sc nije li - kao u slučaju licft i njihovih atributa - prera-
no prekinuo analizu, tragajući za oblikom odveć blizu razini
empirijskoga opažanja. Od trideset i jedne funkcije, koliko
ih on razlikuje, više njih se čini svodivim, to jest izjedna-
čivim s istom funkcijom, koja sc pojavljuje u različitim tre-
nucima priče, ali tek pošto je doživjela jednu ili više tral1s-
formacija. Pokazali smo da to može biti slučaj s uzurpato-
rom, koji može biti transformaciju izdajnika; s dodjelom
teške zadaće koja može biti transformacija iskušenja, itd.
(usp. gore, str. 14. i lS), i da su u tim slučajevima dvije kon-
stitutivne »partije« osnovne priče i same međusobnu poveza-
ne kao transformacije.
Nije isključeno da sc to svođenje muže pron·sti i dalje,
tc da se svaka >>partija« uzeta zasebno može raščlaniti na
mali broj funkcija koje se ponavljaju, tako da bi više funk-
cija ~uje je Propp razlikovao, zapravo, tvorila skupinu trans-
formacija jedne tc iste funkcije. Tako bi se »kršenje« mo-
glu tretirati kao obrnut slučaj od »zabrane«, a »zabrana<·
kao negativna transformacija »naloga«. Junakov >>polazak« i
njegov »pO\Tatak« ukazali bi sc kao ista funkcija odvajanja,
izražena negativno ili pozitivno; junakova »potraga<< (on ti-a-
ga za nečim ili nekim) postala bi druga strana medalje nje-
rova »progona« (njega progoni nešto ili netko), itd. Drugim
riječima, umjesto kronološke Proppovc ~heme, gdje je redu-
slijed događaja svojstvo strukture:
ll, B, C, D, E, ....... 1\1, N, H, ......... T, U, V, W, X,
\'al_j;.tlo bi se poslužiti drugom shemom, koja prikazuje mo-
del strukture koja je definirana kao skupina transrormacij;1
maloga broja eJcmenata. Ta shema imala bi izgled matrice s
dvije, tri, ili više dimenzija:
w - X l - z
y nalni<< ili »regionalni« modeli i, napokon, modeli koji su k<.t-)
- w v z
X
- X y - z
w
- w X - y sebi krije stanovite apstraktne predodžbe. Iskušenja na koja_
z
12-1
gdje bi sc sustav operacijft prib1ižio nekoj vrsti Boolo\·e al-
gL·bre.
U jednom drugom radu ja sam pokazao kako bi ta for-
mulacija sama mogla prikazati dvojak značaj što ga predodž-
ba vremena ima u svakom mitskom sustavu: prita_jc~j~t~~
dobno, »U \Tcmenu« .(ono se sastoji_ od__ slijeda događaja) i_
))izvan vremena« (njezino značenje je uvijek a~tualno). 7 No.
da se zadrZimo na raspra\·ljanju Proppovih teorija, _!~f.­
lll.UJ.!l ima još jednu prednost, to jest da, _mnogo bolje nego
što uspijeva s5.mom Proppu, izmiruje njegovo teorijsko na·
ćeio stalnosti redoslijeda i cmpirijsku očitost premještanja
nekih funkcija ili skupi_na funkcija koje sc opažaju iz priče
u priču (str. 97-98). Ako sc primijeni naša koncepcija.__!__~-~­
noto;ki slijed sc rastače u vanvrcmenskoj matrićkoj struk-
turi __ ~oja je, zaista, stalna oblika. A premještanja funkcija
postaju samo jedan od modusa njihove supstitucije (po stup-
cima, ili dijelovima stupaca, okomicama).
* * *
Tc kritike, bez sumnje, vrijede za metodu kojom sc slL•-
ZIO Propp i za njegove zaklju~kc. Međutim, valja istaknuti
da ih je un s:lm sebi uputio i da u nekim odlomcima savrše-
no jasno formulira rješenja koja srnu upravo izložili. Raz-
motrimo još jednom s toga stajališta dvije bitne teme naše
rasprave: stalnost sadržaja (usprkos njegoYoj zamjcnlji,·osti),
zamjenljivosti funkcija (usprkos njihovoj stalnosti).
Jedno poglavlje Proppova rada (VIII) nosi naslov: »0
<.1tributima protagonista i o 11jihovu z11ačenju« (kurziv je
naš). Prili~no nejasno (barem u engleskom prijevodu) Propp
se u tom poglavlju pita o o~itoj varijabilnosti elemenata.
Ona ne isključuje ponavljanje; prema tomu mogu sc odre-
diti temeljni oblici i izvedeni ili hcteronimni oblici. Na toj
osnovni utvrdit će se jedan »međunarodni« model, »nacio-i
rakteristični za neke društvene ili profesionalne skupineJ
>'Uspoređujući dokumente u vezi sa svakom skupinom, moći
će sc definirati sve metode, ili točnije svi aspekti transror-
madj<.l<< (str. 80).
Ako sc rekonstruira priča-tip na temelju osnovnih obli-
ka svojstvenih svakoj skupini, zamijetit će sc da ta priča u
7 Al1tllropoloJ::iC slrtlcturale, str. 231.
125
 dobročinitelj stavlja junaka mogu sc od priče do priče raz-
likovati, pa ipak pretpostavljaju l!Vijck istu namjeru jedno-
ga protagonista prema drugomu._ Isto vrijedi i za zadaće
nametnute zarobljcnoj kraljevni. U tim namjerama, koje Sl!
mogu izraziti formulama, otkriva sc nešto zajedničko. Uspo-
redbom tih formula s drugim atributima )>neočekivano se
otkriva nit vodilja koja povezJ,.!jc_logički plan s umjdnil-h.illl
planom ... tak i sitnica kao što je_ p laYa kos ;:t kraljevne ...
dobiva· posebno značenje koje valja proučiti. To prouC::·avLI- J
n je atributa_ omogućuje zn::mst\ eno tum:1čcnjc narodnih pri-
ča" (str. 82).
Budući da ne raspolaže etnografskim kontekstom (u naj-
boljem slučaju to bi omogućilo tek povijesno istraživanje,
Prupp odustaje od tuga programa čim ga je formulirao, ili
ga odgat1a za bolja vremena (što objašnjava njegov povr:::.-
tak istraživanju preživjelih ostataka i komparativnom prou-
čavanju): »Sve što smo upravo rekli svodi sc na prctposta,·-
kc.« Pa ipak, ))proučavanje atribut[t protagonist<.l, kako je
zamišljeno, veoma ic važno« (str. 82). ćak i ako sc privre-
meno svodi na popisivanje, koje je samo po sebi malo vai·
no, ono potiče na to da sc razmotre »Z~koni tran~formacijc
i apstraktni pojmovi koji sc odražavaju u temeljnim obli-
c~iti ontogućilo da s~ prića t ret Ta kJn mit (ihid.)
Propp tu dopire do srži problema. On prcdosjcća da sc
iza atributa koje je najprije prezreo kao proizvoljan ostala~
lišen 7Jlačenja krije uloga »apstraktnih pojmova«« i )>logi
čkoga plana« kojega bi postojanje, kad bi sc moglu ut\T
diti, omogućilo da sc priča tretira kao mit (ibicl.).
U pogledu druge teme primjeri iznijeti u If. dodatku
pokaluju da rropp ne oklijeva ponekad un:sti pojmove kau
što su pojam negativne funkcije i izokrenute funkcije. On
čak rabi i poseban simbol za potm1ju ( = ). Vidjeli smo da
neke funkcije isključuju jedna drugu. Ima i drugih koje
impliciraju jedna drugu, kao »zabrana<< i »kršenje« s jedne ''· 1
strane, ))prcvara<< i -»potčinjavanjc« s druge, a ta su dva pa-
ra najčešće inkompatibilna 8 (str. 98). Odatle sc javlja i pro-
blem što ga je Propp eksplicite postavio: »Moraju li vadjc:-
teti neke funkcije biti povezani s nekim odgovarajućim __ ya.-·
rijetetima neke druge funkcije_~« (str. 99).-U nekim slučaje·
8
Taj drugi sust:l\' inkompatibilnosti tvore funkci.k što ih
Propp naziva pripr;..•mnima poradi njihova kontin!..!l.'lltll(J!!a zlta-
(·aja. Podsjetimo sc da prema Proppi1vu mišljenju~ gi:nTl~' funk-
<:ije sadrže samo jedan par inkompatibilnost(
126
vima uvijek (>:zabrana<< i »kršenje<<, »borba« i »pobjeda<<,
»Zn:nnen« i ))prepoznavanje« itd.); u dr~1gjma samo_poncka~l.:
Neke korelacije mogu biti jednoznačne, druge recipročne·_
(lxtcanje češlja uvijek sc javlja u kontekstu bijega, ali ne
i obratno). ))S tog:.:l gledišta čini sc da ima elemenata koji su
obostrano zamjcnljivi, ili jedan od njih može zamijeniti th c-
gi" (str. 99).
U jednom od ranijih poglavlja Propp je pruul·io moguće
\·ezc između različitih oblika ))iskušenja« na koja dobročini­
tl'lj stavlja junaka i oblikft što ih može imati »predavanje
čarobnoga sredstva« junaku. Zaključio je da to predavanje
može ali ne mora imati karakter trgovačke pogodbe (str.
42-43). Primjenjujući ta pravila na druge oblike istoga tipa,
Pro p p naslućuje mogućnost· eksperimentalne provj~..-rc .. svlh
svojih hipoteza. Bilo bi dostatno primijeniti sustav kompa-
tibilnosti i inkompatibilnosti, implikacija i korclacij:i (po-
s\·cmašnjih ili djelomičnih) na sastavljanje sintetičkih prič;t.
TaJa bi ·sc vidjelo kako te t vor be >)oživljavaju, kako ub tinu
postaju narodne priče« (str. 101).
* * *
To, naravno nije moguće, dodaje Propp, osim pod uvje-
tom da sc funkcije podijele među protagonistc preuzete od
tradicije ili izmišljene, tc da sc ne izosta\'C motivacije, \'CZC
»i svi ostali pomoćni elementi« koji sc »posve slobodno«
stvaraju (str. 102). Naglasimo još jednom da se ne stvaraju
pos\e slobodno, te da Proppovo oklijevanje glede toga ob·
jašnjuje da bi sc njegov pokušaj pokazao - i to njemu s:.l-
momc - bezuspjcšnim.
Mitovi o podrijetlu zapadnih Pueblo Indijanaca započi·
nju pričom o pojavi prvih ljudi iz dubina zemlje, gdje ~~~
najprije živjeli. Ta pojava mora biti motivirana, i ona to
jest, i to dvojako: bilo da ljudi postaju svjesni svoga jadna
polo/.aja i žele ga promijeniti, bilo da bogovi otkrh·aju svoju
osamljenost i pozivaju ljude na površinu zemlje kako bi im
~e ljudi mogli moliti i štovati ih. Tu možemo prepoznati ))sta-
nje manjkm·osti« što ga je opisao Propp, no koje je, ovisnt>
o slu~aju, motivirano sa stajali;ta ljudi ili sa stajališta bo-
gova. A ta promjena motivacije od jedne u drugu varijantu
do tc mjere nije proizvoljna da za sobom povlači korclativ-
nu transformaciju čitavog niza funkcijfL U krajnjoj crti ona
sc nadovezuje na raz1ičite načine postavljanja problema od·
127
nosa između lova i poljodjelstva.' Ali bilo bi nemoguće doći
do toga objašnjenja kad sc sociološki, i neovi.snu o njiho\'ll
mitskom odrazu, ne bi mogli prouč-iti rituali, tehnike, spo·
znaje i vjerovanja naroda o kojima sc radi. U protivnom
ostali bismo zatvoreni u krugu.
Pogreška formalizma je prema tomu dvostruka. Držeći_
s<: isključivo pravila koja upravljaju rasporedom iskaza, on
gubi iz vida da ne postoji jezik kojega bi se rječnik mogao
izvesti iz sintakse. Proučavanje bilo kojega lingvističkog sU.
stava zahtijeva pomoć gramatičara i filologa, što je isto kao
kad kažemo da je što sc ti6~ usmene predaje morfologija ja\
lova ako je ne oplodi izravno ili neizravno etnografsku opaj
žanje. Misliti da se te dvije zadaće mogu odvojiti, najprije
sc prihYatiti gramatike, a ostayiti leksik za kasnije, znai:i
osuditi se na izrađivanje beskrvne gramatike i ]eksika u ko-
jem će anegdote imati mjesto koje bi moralo pripadati defi-
nicijama. Na kraju ni gramatika ni leksik neće ispuniti svoju
zadaću.
Ta se prva pogreška formalizma objašnjuje time što on(
ne poznaje komplementarnost između označitelja i označe­
nog, koja se od dc Saussurea na ovamo Otkriva u svako:n
lingvističkom sustavu. Tu pogrešku u formalizmu povećava
jedna druga, to jest da on usmenu predaju tretira kao lin-
gvistički izraz jednak svima ostalima, to jest kao izraz koji
nije na svim razinama jednako podoban za strukturalnu
analizu. ' , ',,
Danas sc prihvaća da je na fonološkuj razm1 govor
strukturalan, a sve sc više uvjeravamo da je strukturalan i
na razini gramatike. Ali manje smo uvjereni da je takav i na_.:
razini rječnika. Isključujući možda neka posebna područja:­
JOŠ nije otkriven kut iz kojega bi sc rječnik mogao struktu-
ralno analizirati.
Prenošenje tc situacije na usmenu predaju objašnjava
zašto Propp pravi razliku samo između jedne istinske mor-
fološke razine - razine funkcija - i amorfne razine koja
obuhvaća istodobno lica, atribute, motivacije, veze. A onz,
sc može prosuđivati samo uz pomoć povijesnoga istražiV.l·
nja i književne kritike, kao što se misli i za rječnik.
To izjednačivanje zanemaruje da mitovL_ kao modusi je-
zika, upo_ti_~:._bljavaju jezik »nad-struktura!no«;_ oni, mOglu ·bi
ll Anthropologie <;lructurale, pogla\ljc XI. Usp. i: Amwcdre
de /'Ecole pratique cin hautes etwln (Sciences rcligicuscs):
1952-1953, str. 19-21; 1953-1954, str. 27-29.
128
se reći, oblikuju »metajezik« u kojem je_stru~tura ;-na .djelu
na S\'im razinama. Uostalom, upravo tom svoJstvu lffiaJU za-
hvaliti šlo sc odmah raspoznaju kao priče ili mitovi~--._a__ n~
kao povijesna izvješća i~ kao ro~ .Nema .su~nj~ ~a~ ~n~,
kao i svaki diskurs, konstc gramatteka pravila 1 nJeČI fJecm-
ka. Ali se uobičajenoj dimenziji pridružuje još jedna, stoga
-što _pravila i riječi tu služe tvorbi slika i radnje koje su, i~ to-
dobno, »normalni« označitelji u odnosu prema označemrna
u diskursu, a elementi značenja u odnosu prema dodatnom
značenjskom sustavu koji je smješten na jednom drug~~
planu. Kažimo, kako bismo razjasnili tu tezu, da u pn~t
))kralj« nije samo kralj, a »pastirica«_. pastirica.- vcć_da_.te fl•
ječi i označeni što ih one pokrivaju postaju sredstva za tvor-
lu razumljiva sustava što ga tvore opreke muško/l.e~sko
t obzirom na prirodu), i gore/dolje (obzirom na kultt~ru) 1 -sve
pcrn1utacijc koje su moguće između še~!_ f;!len-t~~ata_:-
Jezik i metajezik, kojih spoj čini priče i mitove, mogu
imati stano\'itc ·zajedničke razine; te razine su međutim
stupnjevi te. Premda su elementi diskursa, riječi u mi:u funk-
cioniraju kao snopovi razlikovnih elemenata. S g.ledi~ta raz:
vrstavanja tc miteme nisu smješten: na plan_u r~ečmk~ vec
na planu fonema, s tom razlikom sto ne djelUJU u Ist~m
kontinuumu (izvori osjetilnoga iskustva u jednom slučaJU,
a u drugonl izvori zvučne aparature), a}i i s tom sličn?šću
da se kontinuum razlaže i ponovno slaze u skladu s bmar-
nim ili ternarnim pravilima opreke i korelacije.
Prema tomu problem leksika nije isti kad sc _ra~matr:l_
jezik i kad sc razmatra metajezik. To što u amenčk1m n~l:
tovima i pričama }}nositelj« funkcije trickstera* može bJ_tl
čas kojot, čas vodena lasica, čas opet ga.vran:. pro.blem JC.
e. tnografski i povijesni, sličan filološkom JstraztvanJU o a.~:;
tualnom obliku neke riječi. Pa ipak, to je posve drugaČIJI
problem od problema da se sazna zašto se neka životi~jska
vrsta na francuskom naziva »vison«, a na engleskom »mmk«.
U tom drugom slučaju rezultat sc može smatrati p~oi_zvolj­
nim i radi se samo o tomu da sc rekonstruira razvoJni pro-
ces koji je doveo do ovoga ili onoga verbalnog oblika. U pr-
vom slučaju nužnosti su mnogo snažnije, stoga što su kon-
stitutivne jedinice manje brojne, a nji~o~e mog:rć.nos~i kom-
biniranja ograničene. Prema tomu valJa IZabrati tzmeđu ne-
koliko unaprijed postojećih mogućnosti.
= čudotvoritclj (op. prcv.)."'
* Trickstcr (engl.)
_j
129
 Pa ipak, pogledaju li sc stvari iz bližega, vidi sc da t:-.
na L~gled kvantitativna razlika u stvari ne ovisi u broju kon-
stitutivnih jedinica- koji se mijenja ovisno o tomu razma-
traju li se fonemi ili mi teme- već o prirodi tih konstituti\·-
nih jedinica, koje su u ta dva slučaja kvalitativno različite.
Prema klasičnoj definiciji, fonemi su ekmcnti lišeni zna-
\;·enja, ali svojom prisutnošću ili odsutnošću služe tomu da
se diferenciraju riječi - koje pak posjeduju značenje. To
što zvučni oblik tih riječi izgleda proizvoljan nije samo sto-
ga što su ti oblici uvelike aleatorni produkti (uostalom, mo-
žda u manjoj mjeri nego što sc to misli) mogućih kombina-
cija fonema koje svaki jezik dopušta u vrlo velikom broju.
Kontigentnost verbalnih oblika u prvom redu dolazi odatle
što su njihove konstitutivne jedinice - fonemi - i same
neodređene glede značenja: ništa ne predodređuje da neke
zvukovne kombinacije budu prenosnici ovoga ili onoga zna-
čenja. Kako smo pokušali pokazati na drugome mjcstLI,
rječnik sc strukturira u jednom drugom stadiju: a posteriu·
ri, a ne a priori. 10
Posve je drugačije s witemama~ jer une proizlaze iz
igre binarnih ili ternarnih opreka (po čemu su slične fonc-
mima), ~H opfck<l između elemenata koji su već bremenit i
t.načcnjem na planu jezika - »apstraktne predodžbe(( o ko~
ma govori Propp- i koji sc mogu_izraziti riječima rječni·
1. Preuzimajući neologizam iz tehnike građevinarstva, mo· .
!o bi se reći da su, za razliku od riječi, mitcme >}predna-
pregnute((, Naravno, tQ__ su još uvijek riječi, ali s dvostrukim
značenjem: riječi riječi, koje funkcioniraju simultano na dv.t
Plana, na planu jezika, gdje svaka _za sebe još uvijek ima
značenje, i na planu metajezika, gdje se javljaju kao e leme n- .. 1 •
_ti nad-značenja koje naStaje. _tek iz sklopa što ga tvore.. -
Pošto se to prihvati, bit će razumljivo da u pričama i mi-
tovima nema ničega što_ bi moglo ostati strano strukturi ---i
što~i joj _se_. otimalo. Cak i rječnik, to jest sadržaj, tu St.!
pojavljuje lišen onoga značaja »naturae naturans(< na koji sc,
možda pogrešno, poziva kako bi sc u njemu vidjelo nešto
što nastaje na nepredvidiv i kontigentan način. Kroz priče
i mitove rječnik se poima kao »natura naturata«: on je Ja-
nost, ima zakone što zbiljnome, a i samom mitskom viđe­
nju, nameću određene sklopove. Za mitsko viđenje sloboda
je tada još samo u tomu da sc traži koji su koherentni sklo-_
to Ant!tropologie s/rue/ura/e, pog. V.
130
povi djelićft mozaika - kojima su broj, ·značenje i obrisi
unaprijed određeni - mogući.
Prokazali smo pogrešku formalizma, koja je u tomu d~
sc misli kako je tnoguće odmah pristupiti gramatici, a pn~
~tup leksiku ostaviti za kasnije. Ali ono što v~ijedi _za ~ilo
koji lingvistit.:ki sustav još i više vrijedi z~~utove L pnče.
jer, u njihov~ sl~čaju, grama t~ ka i le~sik. n7 ~amo da .s,u
usko po\'czam vec su - za razhku od hngvtstičko?a. s us tm a
u kojemu djeluju na različitim razinax:na .-.srasli Jedno za
drugu na čitavoj površini i posve poknvaJl!_JePno drugo .. Z_?
razliku ml jezika, gdje sc još uvijek postavlja proble~ rJec:
nika, metajezik nema ni jedne razine kojoj elementi ne_y~
proizbzili iz posve određenih opera.cija koj~ se, ~ tomu, .Iz-
\"mlc prema pravilima. U tomu sm1slu ~~ nJe~U_JC S~'C" s_~n:
taksa. Ali u jednom drugom smislu u nJemu JC S\'e fJe~:u~,
jćr· su razlikovni elementi riječi. J'vlitcmc su također riJCČ~_.
Funkcije sL: - te mi teme na drugu putenciju - m~~~ obJ.;
l ježiti ri.icčima (kako je to Propp vrlo d?bro ~a~IJCtiO) ~I
mogao bi sc zamisliti jezik u k~jcm__ ~c m1t, u .. CJehm, moze
izraziti jednom jedinom_ rij~čj_u_._
. , ..
'- ~.-'
Post scripttnn
U talijan:-;kom inlanju svoga rada (Morfologia tldla f!a-
ha Co11 un iuten·ento di Claude Lćl'i-Strauss e rma replrcu
t!eit autore. A cura di Gia11 Luigi Bravo, Giulio Einaudi ed~­
torc, Torino, 1966) Propp je na tekst koj~. ste uprm:o pro~I­
tali odgovorio uvrije,teno. Pozvan od tal1pnskoga ~zdava.c~
da odo-ovorim, no ne želeći produžavati ono što mt sc Čllll
ncspo;azumom, ograničio sam sc na kratak kome!l~ar od ko-
P-a, budući da nisam sačuvao original, ovdje otpnh~e rekon-
~lruiram glavnu misao prema prijevodu šlo je tiskan na
stranici 16-l:
Svima koji su pročilali studiju koju sam go~~ne 1?6.0.
;wsvelio Pruppovu proročkom djelu, a koju je talrjwlskz .z~­
dm•(iČ uključio ll 0\'ll k1zjigu, o1za se ;:.asigur11o mora!a učmt­
ti o11im .~to je i htjela hiti: poštowmje iskazano velikom ot·
krićtt koje ;:.a četvrt stoljeL'a prellwdi poku.~ajima što su rlz
drugi, pa i ja sam, td'inili ll istom pra1•cu.
Stoga s iznenađenjem i žalje11jem konstatiram da je ru-
ski ZIUll;S/\'Cilik, čijoj opravdmzoj slavi, vjerovao sam, s krom·
110 pridmzosim, ll mom spisu 1•idin 11e.~to ])QSl'e drll,l~o: ne
131
 vrlo o~zirnu. raspravu o nekim teorijskim i metodolo.~kiu:
aspektmza 17Jego\'a rada, \'t'Ć perfidan uap(/d.
. Ne želi_m ~e-~ nji Ill upuštati tt polemiku glede toga. Jasno
JC da,. trettr?JlfCt me kao filozofa, pokazuje kako uopće H~
povta]e lllOJe etnološke radare, prenu/a !Ji se korisna ra~­
mj_ena mišlje~-zja t~eb~1la temeljiti ua mojem i njegovu d~­
prmosu proucavWlJll 1 tumačenju usme11e predaje.
. " Ne: ~.ez ob.~ira kakvi bili zaključci što bi ih bolje obavi-
'.~stem cr.tatelJt .'.nogl~_izvesti iz ove konfrontacije, zz njiho-
' tm kao l tt 11WJll1l ocmra Proppovo će djelo zadr~ati nepro-
laznu zaslllgtt da je bilo pn•o.
9. Asdiwalova junačka djela'
·vc nabzi se u Britanskoj Kolumbiji neposredno na jugu od
1.
Ova studija o urođcničkom mitu s ka·
nadskc pac.if~čke ~?~le ima ':!.vgjakcilj. S jedne strane smje-
ra. ton~u .~a tzdvo~t 1_ usporedi različite razine na kojima sc
J?It razvt~a: zemlJOpisnu, ekonomsku, sociološku, kozmolo-
~~~ -.pn čemu se ~vaka od tih razina, i simbolizam koji im
JC .s"?JStven_._ ukazUJU kao __transformacija _logičke strukture
koJa.J.c .k~o.podloga zajednička svim-raZinama. S druge stra-
~e _cilJ JOJ JC J?~đuso?no usporediti različite verzije i poku·
s~~ protumaČiti razhke između njih ili između nekih od
nJI~ .. Jer t~ ~e razlike ne mogu objasniti kao ovisne o vjcro-
vanJtma •. .Jeztk~.il! različitim institucijama, budući da su
sve verziJe zabtlJeznene u istom plemenu (ali na različitim
točkama njegova teritorija).
Asdiwalova junačka djela, mit Tsimshian Indijanaca,
P?Znata. su ~am u četiri verzije, koje je prije šezdesetak go-
dma pnkupto Franz Boas i objavio ih u slijedećim radovi-
ma:
•• :e.colc pra~ique des hautes ćtudcs. Section des sciences rc-
1 ljajll \'oĆe, bobe, biljke i divlje korijenje, što je zadaća ze·
~Jgte.uscs.Amuuure 1958-1959, Paris, 1958, str. 3-43. Punm·no oh-
pvlJcno u Les Te111ps lllodentes, br. 179, ožujak 1962.
132
FRANZ BOAS, f11diwzisclze Sagen von der Nord-Paczfisc/,e/1
Kiiste Amerikas, Berlin, 1859. (navodi se kao: Boas
1895);
Tsimshicm Texts, Smithsonian Institution, Bulletin
27, Bureau of American Ethnology, Washington, 1902.
(navodi sc kao: Boas 1902);
Tsimslzia~z Texts (New Series), Publications of the
American Ethnological Society, volume III, Leydca
1912. (navodi sc kao: Boas 1912);
Tsimslliall Afythulogy, Smithsonian Institution, 3Ph
Annual Report, Bureau of American Ethnology
(1909-1910), Washington, 1916. (navodi sc kao: Boas
1916).
Započet ćemo time što ćemu podsjetiti na stanovit broj
činjenica kojih je poznavanje nužno potrebno za razumije-
vanje ovog mita.
Indijanci Tsimshian, zajedno s Indijanicama Tlingit i
Indijancima H aida, pripadaju _sje\:.cr_noj __skupini ---~__!:!!lura_
sjc,·crnozapadne obale Tihoga oceana. Podrllč}C-u--kojem ži-
Al jaske i obuhvaća bazene rijeki Nas s i Skeena, zajedno s
pfimorskim područjem koje sc stere između njihovih ušćil.
i, dublje u unutrašnjosti, s teritorijem koji pripada dvjema
rijekama i njihovim pritokama. Nass na sjeveru i Skecn:t
na jugu teku u smjeru sjeveroistok-jugozapad i približno
su paralelne, s tim da je ipak usmjerenje sjever - jug u
slučaju rijeke Nass malo naglašenije, što je pojedinost koja
nije pos,·c bez važnosti, kako će se kasnije vidjeti.
Taj su teritorij između sebe dijelile tri lokalne skupine
kojih su se dijalekti razlikovali: Gitskan na gornjem toku
rijeke Skccne; pravi Tsimshiani na donjem toku i u primor·
:;;kom području i Nisqa u dolinama rijeke Nass i njezinih
prtoka. Tri verzije Asdiwalovih junačkih djela prikuplje-
ne su na obali i u tsimshianskom dijalektu (Boas 1895, str.
285-288; Boas 1912, str. 71-146; Boas, 1916, str. 243-245,
te usporedna analiza, str. 792-824), a četvrta je prikupljena
na ušću rijeke Nass, u dijalektu Nisqa (Boas 1902, str.
225-228); to je verzija koj~ se najviše razlikuje od ostalih
l riju.
Kao ni sva plemena sa sjeverozapadne obale Tihog oce-
ana, ni Tsimshiani se ne bave poljodjelstvom. Ljeti oni skup·
ml, a muškarci love u planini medvjede i divlje koze, tc tn·
ljane na grcbenju uz morsku obalu; također love ribu na
133