VIKTOR B. SKLOVSKI Urednistvo Adolf Dragiéevié, Sreéko Liublienovie, Viekoslay Mikecin, Vanja Sutlic USKRSNUCE RIJECI Izbor i prijevod Juraj, Bedenicki Pogovor Vanjske oprema Juraj Bedenicki Svetozar Domié STVARNOST Za izdavate 5 | Ivo KoéutiéSee a : SADR2AJ 1 Ww ; 7 Uskrsnuée REE EHer Hee 3 © poezifi i zaumnom jeriku |) ) ) | |] on U drugoj prostoriji ivi jedna lijepa gospota, koja se baS sada okupale u milijeki i legla spavati. Ova slado- strasna Zena udovica je jednog viteza Svetog Jakova, koji joj nije ostavio nikakvo imanje veé,samo lijepo ime, ali sreom ona ima éva prijatelja, dva élana kastiljanskog sa- ela Hojt vaedniskl smote trofkove nlesine udes — wiknt dak. — Cujem neku viku i zapomaganje. dogodila neka nesreca? ani — Evo, Sto je, — rete duh. — Dva mlada viteza kar- tali su se u onoj krémi, gdje su zapaljene one silne lampe i svijege. U igri su se’ neSto porjetkali, pobili i smrino ranili jedan drugoga; stariji je ofenjen, a mladi je jedt nhac; sad umiru. Zena’ prvoga i otac drugoga dofli sit na 5glas 0 Kobnom dogadaju; sva okolina ispunjena je nfiho- vim jaukanjem. Nesretno dijete! — govori otac svome sinu Kofi ga vige ne razumije; — koliko sam puta opominjao da oste- vi8 Karte? Koliko sam ti puta kazao da ce te stajati glave. Ja zaista nisam kriv ako jadno propadnes. oA Zena sa svoje strane ofajava, Ako joj je mui na kartama i izgubio sav njezin miraz, ako je i prodala sav svoj nakit, pa i ruho svoje, opet je zato neutjeSena zbog tog gubitka; ona proklinje karte Koje su tome Krive;, pro- Klinje onoga koji ih je izmislio; proklinje krému { sve koji su u njoj.«* ‘Naveceni odlomed ofito nisu ngvele, jer to nezavisi ad -Rilhovewelitine,Imamo dojam zavi¥ensét male sone koja prekida novel koju prita Amodej. » — Ma koliko bila zanimljiva pripovijest koju mi ka- zujete, ali neSto Sto vidim ne da mi da vas onako pailjivo shigam kao Sto bih hitio. U jednoj kuéi vidim jednu 3enu koja mise Gini da je lijepa, gdje sjedi iamedu jednoga miadiéa i jednoga starca. Keo da svi troje piju odabrana piéa; pa dok gospodu Ijubt onaj stari kavalir, ona nevjer- nica, za leda, daje jednu svoju ruku da je Ijubi onaj miladié, koji je bez Sumnje njezin milosnik. — Sasvim obratno, — odgovori Hromi, — to joj je muz a onaj drugi Hubavnik. Onaj je starac utjecajni Zovjek, Komendator Kalatravskoga vojniskog reda. On sebe upro- paSéava zbog ove Zene Kojo} muz ima u dvoru ‘neku sluz- benicu; ona iz ratuna dijeli milovanje svome starom obo- Yavaoch, a nevjersiva u Korist svoga muza, iz naklonosti« Ta zavrionost dolaziadatle %t0 ovdje imame_najprije Jazna_prepoznavanja;-zatim-otkeivanje-pravog_stanja,t}. Sorgaala i ostrarena.— Zato se doimlju kao nedovréene dosta velike novele u Kojima osjeéamo nedoretenost, Takva polinovela postoji pri kraju X poglavija. Po8inje ¢ opisom serenade s umet- uti stihovima. >No pustimo ove kuplete, sada éete uti drugatiju mu- ziku. Pratite pogledom ova éctiri éovjeka Sto su se odjed- nom pojavili na ullcit eno ih kako Zivo navalige na sviraée. Podmetnuli su svoje instrumente kao Stitove, koji ne mogu ‘odoljeti udarcima i lete u komade. Gledajte kako im idu 1 pomoé dva Kavalira od kojih je jedan patron serenadi. Kako bijesno navaljuju na napadate! Ali ovi vjeSti i hrabri * Navedeno prema — Hrom! Daba, Nopok, Bgd. 1953. 56 ‘kao oni, rado ih doéekaie. Kako vrcaju iskre od njihovih maceva! Vidite Ii Kako je jedan od branilaca pao; to je conaj Koji je davao serenadu; on je smrtno ranjen. Njegov rug, koji je to opszio, nadao se u bjekstvo: napadati od svoje strate utekote i’ svi sviraéi i8Gezo8e. Na mjestu je ‘ostao samo nestetni kavalir koji je smréu platio serenadu. Posmatrajte istovremeno alkaldovu kéerku; ona je na pro. zoiw iza Zaluzina otkuda je gledala sve Sto se dogodilo. Ta je djevojka tako ponosna i sujetna zbog svoje inaée obigne ljepote i umjesto da oplakuje ove kobne dogadaje ‘ona to joS bezdusno odobrava i misli da je zanosnija, Ali to nije sve, — doda on; — pogledajte jednog dru- g0g Kavalira Koji je zastao na ulici pored onoga koji leti sav u Krvi da bi mn pomogao, ako je to moguée. Ali dok se on tako milosrdro trudi, pazite kako ga opkoljava noé- na patrola Koja je naisla. Evo sad ga vode u zatvor gdje Ge dugo ostati i nee ga manje to stajati, nego da je on slavom ubio tog Zorjeka, — Koliko nesreca za jednu noc! — uavikne Sambuljo.« pim krajeme, aD : Fm ‘yigmena, poput tuvene, zahvaljujuei Saririkoniy, doziéne price, s rijesima »bilo je sve hladnijee. U danom sluéaju predlazem ditaocu da navini i doda Le Sageovorn codlomku makar opis noéne Seville ili ravnodunog neba.«e Veoma je, kao lazni kraj, karakteristian opis jeseni { usklik sDosadtio Je na ofont svijetu, gospadole W-Uoge, Ijevoj Pridi 0 tome kako su se zavadili Ivan Tvanovid i Nikifor Ivanovié. Taj se novi motiv stvara paraleleno s prijanjom gra- om, novela 6e izgledati zavrsena jq_Ptts-asthon obi novel jesu povee e soegaivnim xjems, Najprije Ga OBjasnit tay" Termin, U0 rijetima astobac, sstobwe a, u jes surseci, a skorijene sstole — ‘osnova, U nominativu jednine imamo rijeé stol bez sur etka, ‘ali tu nenazoénost zavrSetka na pozadini drugih paceinih promjena pereipiramo kao oznaku padela, i 10 Se moze nazvati »negativnim oblikom« (Fortunatovljev STtermin) (onulti zavrSetakce pr iii Baudouina fe Courtenaya). Takvi negativni oblici esto se susrecu wt nayelama, posebno u Maupassantovim novelama. Na primjer, majka putuje da vidi svoje nezakonito di- Jete koje je dano u selo na odgoj. On se pretvorio u gru ba seljaka. U bolu, majka tréi i pada u rijeku. Sin, ne zajuéi niga o njoj, motkom pretraztsje dno i mapokon Je izvlati, okativéi je za haljinu, Na tome novela i zavr- Bava, Ta ‘se novela percipira na pozadini uobigajenih no- ela s »krajeme. Uspat (ne tvrdim, nego izmosim kao mis- Yenje) francuski druitvent roman Flaubertova vremena ko se Koristio postupkom radnje Koja se ne zavrSava (Sent itaini_ odgoj). Nowa Je obi vaiconsini-stpsnasie i ia_se. otezava \razvijanjeny? _ 1 %_Qsobit_ je postupak stvaranja novele— postupak|pare ie epitajno ga ne TDTESESy ga Da éinimo_umi ienicom, ‘nolted. ee ee en ato petro Io Sae ae a Te ay jo Teen Croent rprelitavace Covjetuljka, Pottcbno. fe lntagnulslvny it Ta wobieajeth aoe! acija ur Kajims x6 ena alas Pox trebno je okrenuti stvar kao cjepanicu u vatri, U Cehov- Ijewn Podsjerntpostojt ovaker’ primer neti je pro. Yazio 15 i 30 godna po malo} uli | avail je da dao natpis Veliki bor paslrvas Osigove). f Seal Te dan Into: sKome je poueban vel itor postva’e; napokon Su jeinonskinull natpis prison ga won aids la fo on protiteo: sVeliki tor elgarae Cries) Pesalle side ‘vel aaipise sa svolin mestar umjetnil Jo wfok pokretes Ustanka start, Stet se une u pesnika Zoseahude ok sie Stare nave | & novim tmenom “© peimaju pout soli Slee nik_upotrebljava_slike pretpostavimo da Gn hasive vain Canim jem Ml pride ater nett fovi epiet il pak, Fao Baudelaire, govor ds fe gurvin digla ‘noge’kao"aena ae _sramotne ‘jernostt plesuilnatlnin semantis peers) ‘toge_misionog reda wu i € on nalacio i premece ga pomocu-tijeti (iropa) u drugi smuisaon aim pal emu ta, sjecamo. oving, horavak predmeta w aovém vizu 8 rijeé stoji na predmetu kao nova haljina. Natpis je skinut. To je jedan od nagina da se predmet pretvori u nesto opipljiv, u nesto S10 moze postatigrada umjetniékoga 2, AjelaxDrugi je natin — sivara li se rardvaje 1 deh iojim ollasine | pra STA TER Oj jablocko kuda korisja> 0} mamoéka caraut hoset'sja — pjeva rostovski bosjak, produinjuéi najyjerojatnije tra ciju tipa pjesama: Katilosja jablotke s camost'ja, Prositasja Katicka s zastolja, jacija. Pon iieé razdvaja ili raSlanjuje. U Alek- sitidra’Bloka rijet selezodorofnajax razdvaja se na 1i- Jeti stoska doroznaja Zelecnajac. Lav Tolstoj w svojim kao muzika formalnim stvarima davao je Konstrukcije kako prema tipu ofudenje (nazivanje stvari neobiénim imeni- ma), tako i primjere stepenaste Konstrukelje. O zaéud- nosti u Tolstoja ves sam pisao. Jedna od odlika toga po- stupka jest to da i i slici, Sto izmjenjuje obitne. it ‘Alstoj razvija detelj vlaznih usta koja Zvacu. To skreta- nje_paznie na detalj styara osebuina pomicanje. U svojo} Hips Tana tsb ja Ronante Dose ae shoal taj postupak Medatim, najobigaiti Tolstojey postu se_ brani. od _prepomavanja_stvari i o pul_vi jekor (Rat i mir) —komadigima aFiona, a prigest — Jemi¢kom, ili uvjeravajuci da krSéani jedu svoga boga. Mislim da se tradicija toga tolstojevskog postupka proteZe iz francuske knjizevnosti, moida od Voltaiteva Gurona po nadine naivnog opisa francuskog drora Koji je dao divijak u Chateaubri- anda. U svakom slutaju Tolsioj je sotudivaoe vagnerovske stvari, tj, opisivao ih sa stanoviSta pametnog seljaka, tj sa stanovista Covjela bez uobigajenih asocijacija po tipu sfrancuskih divljakac. Uostalom, takav postupale — opis. grada sa stanovi8ta scoskog-stanomnika= upotrebljavao., se Fu starogrékom xomann_(Veselovski). 39qj Dragin ostupkomn, ste i ie, fa neu nastojati da barem i skiciram razvijanje toga postupka u procesu stvaranja Tolstojeve originalne poe- tike i zadovoljit éa se samo s nekoliko primjera. Mladi ‘Tolstoj gracio je paratelizam priliéno naivno. Osobito zato, da bi dao obra e-umiranja, da je pokave. Tolstoju se ukazalo kao nuino da provede tri teme umiranjal temu guzdaridine srarti,’s¢ljakove smrti Ysmrti drveta, Govorim © pripovjeci Tri ‘smirti. Dijelovi te pripovjetke povezani su odredenom motivacijom: seljak je — gazdariéin koti- 88, a otpiljeno drvo njemu je za kriZ, U kasnijoj narodnoj lirici paralelizam se takoder kad motivira; tako, na primjer, obitna paralela: voljett agazitl travu, motivira se time da su Ijubavnici izgazili travu — razgovarajudi, : U Platnomjeru se paralelizam konj-tovjek podréava frazom: »Le8 Serpuhovskoga koji je hodao po svijetu; jeo i pio, polozi8e u zemlju mnogo kasnije. Ni koa, ni meso, ni njegove kosti nikome ne posluli8e< Veza izmedu Ea. nova paralelizma motivira se u toj pripovjeci time to Je Serpuhovski nekad bio gazda Plainomjerov: U Dva husara paralelizam je vidljiv iz samog naslova i naveden u pojedinostima: Ijubav, kartanje, odnos prema prijate- Vjima, Motivacija veze izmedu detalja jesu — rodbinski ‘odnosi medu likovima, Usporede li se postupci Tolstojeva majstorstva s Mau- passantovim postupcima, moze se primijetiti da pri para- felizmima francuski majstor kao da_propusta_ diugi dio paralele. Kada Maupassant pie novel, on obigno, kao da sé to samo od sebe razumije, presuéuje drugi lan_para- ele. Ono Sto se razumijeva kao-drugi.dlan_obiténe je il ‘Badick sfrukelja novels Kola se narulaya — na Primjer, on pise novele, toboze, bez sursetka — ili, pak, obigna, recimo, Konvenicionalna, s gradansko‘fraricuskim ‘odnosom prema @ivoiu. TakS-8é, na primjer, u mnogim Maupassantovim novelama opisuje seljakova smrt, opisuje se jednostavno, ali éudovato »oéudenox, pri emu za mjeru poredbe sluZi, dakako, knjizevni opis smrti gradanina, ali se ona ne navodi u istoj noveli. Ponekad se ona uvodi kao emocionalna procjena pripovjédateva. S tog stanovista, da tako kazem, Tolstoj je primitivniji od Maupassanta, njemu Je potrebno otitovanje novele, kao Kuhinja i salon u Plo- dovima prosvjete. Mislim da se to objasnjava veéom od- 60 : | razvijanje Jednoga tipa. Kadsto ih Tolstoj usporeduje, ko, | Fedeno&éu_francuske knjizevne tradicije u usporedbi s ruskom. Francuski éitalac_izrazitije osjeéa_naruSavanje _ Kanone, if pak lak¥e pronalazi paraléle od nageg Gtaoca> “> Koji ima mutnu_predodzbu_o_normalnome, i Uzgred bih dodao da, govoreti o knjizevnoj tradiciji, ne mislim da je ona oblik pozajmljivanja, Tradiciju pisca zamiSljam kao njezinu zavisnost od nekog opéeg sklada knjizevnih norma koji je, jednako kao i tradicija izumi- telja, sadr#ana u ukupnosti tebnigkih moguénosti njegova vremiena. => /\Zamréeniji sluéajevi paralelizma u Tolstojevim_roma- ‘nimia jesu Konfrontacije likova jednih s drugima, il jed he grupe likova s drugom. Na primjer, u Rati mir pregledno se osje¢aju konfrontacije: 1) Napoleon — Ku- tuzov, 2) Bezuhov — Andrej Bolkonski i istodobno Niko- la} Restov, Koji sluii kao Koordinata za jednog i drugog. + WAni Karenjinoj konfrontirana je skupina Ana — Vron- ski skupini Levin — Kiti, pri emu je veza izmedu tih, j skupina motivirana srodstvom. To je obigtia motivacija w Tolstoja,-a mozda i opéenita wu svih romanopisaca; ‘Tolstoj Je sam pisao da je on naéinio »starog Bolkonskog ocem dlistavog mladicae (Andreja), jer je nezgodno opisivati osobu-koja nije nigim povezana's romanom2Drugim nati nom, natin elovania jecdne-te-iste-osobe-u-aznim kombinacijama (porularan u engleskih romanopisaca) T sto} se gosovo nije suzio, mofda sumo u epizodi Petruske — Napoleon, gdje ga je’ upotrijebio radi zatudivanja. U | .svakom slugaju, dva dijela paralela uw Ani Karenjinoj ovezana su motivacijom tako slabo da tu veau mozemo prikazati samo kao umjetni¢ku nu/nost. nimljivo Talstoj sluzio sszodsivame ne nj veze, nego iza_stepénastu_izgradnit ta i jednu sestru Rostov, oni predstavljaju na primjer, pred Pecinu smrt. Nikolaj Rostov jest — po- Jednostavnjenje Natase, njezino sogrubljenjes, Stiva Ob- lonski otkriva jednu stranu duSevne izgradnje Ane Kare- njine, veza se daje pomocu rijeéi »maléices koju Ana iz- govara Stivovim glasom. Stiv je stepenica prema sestri Ovaje se veza izmedu karaktera ne objainjava rodbin- stvom, Tolstoj se nije ustruvavao da na stranicama ro- mana srodi posebno zami8ljena lica. Srodstva je ovdje | *atrebalo za izgradnju-stepenica. lea ; ot@ Da wknjizevnoj tradicifi prikazivanje rodaka apsotutno nije povezano s obavezom da se pokaie prelamanje jednog te istog Karaktera, pokazuje tradicionalni.postupak, opisa plemenitog i zlotinaékog brata, koji su se rodili u jedno} obitelji. Uostalom, ovdje se ponekad uvodi motivacija: ne- zakonito je roden (Fielding). Kao uvijek u umjetnosti, ovdje je sve u motiviranju majstorstva. iit Prethodaile suv 21 to Hore redi a da se Te uividayy uzroGne vere m nnjima, nego da se jednostavno istakne kao kronoloska Ginjenica. Zbornici novela obitno.su_se pravili tako-da-bi-pojedini_ gilt La Hl IE porn terme Kshs Bil Uae. bl pore : See uu fede uokvirenu kao njezin dior Tako so naGinjen] zor nig Beene Ranier Dinah, Hidonadeta, Papigine ice, Glgames, Sedam vectra, Tisuéu 1 Jedna nab, Sraal- ia; upotrebljavant hatin Jest — ‘quien tauienie-peke-radnie; tao w Sedant vera ve- "Fist baj fFzavaja cara od Kazne nad sinom, au ijednoj_noéi_Scherezada baikama odgada vrije- me svoje kazne; 1 mongolskom zborniku bajka budistié- koga podrijetla drvene statue ArdZi Bardti, koje sastay- Vjaju stepenice, bajkama zadriavaju cara od stupanja na prijestolje, pri demu su u drugu bajku umetnute treca i eeturta; isto je u Papiginim pritama, gdje papiga zadr- Zava prigama Yenu koja hoce da prevari muta i odugovladt stvar do njegova dolaska. Na istom sistemu zadréavanja gradeni su ciklusi bajka u Tisucw i jednoj noci: to Su bajke kojima je svrha da odgode izvrienje kaze. 6 Kao drugi natin uvrdivanja novele u novelu mogu se ‘smatrati zasprave pomotu baika, kad Gahag! oR a. Eo a al Rao es Ge Rare ub eitin tanimijiy ato ito se onetint na drugu gradu razvijenja. Tako se umeéu stihovi i izreke. Neobiéno je vaino primijetiti da su ti postupci — It terarni postupci, sama glomazost grate ne dopusta pri- a cme mjenu takvih nagina povezivanja dijelova u_nsmenoj tre: dicifi. Povezanost izmedu dijelova tak je formalna di je ‘moze _primijetiti_samo Eitalac, a ne sluialac. Obrada na- Gina spajenja novela mogla bi biti dana w takozvanom na: rodnom, tj, anonimnom, ne svjesno-osobnom stvaralastvu samo u zametku, Roman: je,od dana svog rodenja, pa tak i prije svog rodenja, naginjao, koi U evropskim su se knjievnostima prilitno xano poja- vitigBorniel nota, obMoWani u jedan feline nelom oo. Yelom Koja je imala wlogu wokvitivanje Zbornici istotnog podrijetla, koji su posredstvom Arapa Zidova dotli s Istoks, unijeli su u svakidasnji Zivot Evro. pljana mnogo inozermih pripovjedika, koje sa, nesum- njivo, zatekle ovdje mnogo starosjediladtih, sebl sliénth, { Istodobno se stvareo evcapski tip uokvitivania s mati ‘vacijom_pritanja radi pri¢anja. a ZSbovorim 0 Dekansoua 7 Dekameron se sa svofim potomcima jos veoma snai- no rezk ! toljeca time Sto pojedine zasebne epizode zornika Tis e- jedna_s drugom, jedirstvom likova, Vise od toga. Mi ovdje 1 jo8 ne. vidimo likove, va Je porornost ustedotosena a Fadnju; nosilac radnje — samo je igraéa Karta koja stvarr” miogudnost da se odituje sizejna forma, Reéi éu odmah, za sada bez dokaza, da se to dogadalo dosta dugo, jos u'Le Sageovu. Julesu Blasseu junak je tako bezliéan da u ‘rititaru bud! misao da je autorova zadaca bila prikazivanje prosjetna Lovjeka. To nije istina, Tales Blasse uopée mije éovjek, to je ait koja veze epizods romana — i ta je nit siva. PRR AS ENS Neusporedivo je snainijs vera izmedu radnjc i nosioca radnje u Konterderijekine prigama Uoksiravanje je bilo uveliko rabljeno u lopovskin ro- manima. Veoma je zanimljiva sudbina toga postupka u rome nima Cervantesa, Le Sagea, Fieldinga i njihova refrakcija preko Sternea u nowevrops@roria Neobiéno je zanimljiva Kompozicija bajke Povijest carevica Kamar Es Zemana i carevne Buhur. Ta se baika nalazi izmedu sto i sedamdescte do dvjesta cetrdeset i de- ete noéi. Ona se odmah raspada na nekoliko bajka. 1) Po- vijest carevica Kamar Es Zemana (Zemanova sina) s po- moénim demonima, koja je veoma komplicirano izgradena . 68 ii zavr8ava se svadbom zaljubljenih, kad catica Budar na- puSta mua, 2.)»Povijest dvojice careviéa, ElAmdzada i ElAsada. Ta je povijest povezana s prvom samo time Sto su carevidi djeca dviju Jena cara Kamara, Car ih eli pogubiti, oni profivijavaju razne pustolovine. U ElAsada Zaljubljuje se carevna Marganeha kojoj je on dodijeljen Kao rob Mameluk. On upada iz. dozivijaja w dozivijaj, &- tavo vrijeme padajuci u ruke jednog te istog maga, Ba- grama, Na kraju se sastaju, Tom prilikom mag, Koji se pokajao i pre’ao na islam, price im povijest »Neamehe i Noama«. Ta je priéa veoma zapletena i nigdje se ne pre- Kida historijom dvojice brace. »SasluSav8i tu priéu, care- Vidi su se zaéudili« Uto dolazi vojska carice’ Marganche koja zahtijeva povratak golobradog Mameluka Sto su joj ga oteli. Zatim dolazi vojska cara El Hanera, oca carice Budur, majke El Amézada. Zatim dolazi treéa vojska, Ka- mara, koji trazi svoju djecu, 0 &ijoj je nevinosti doznao, ina kraju dotazi armaija cara Sab-Zemana kojeg smo vet potpuno zaboravili, a Koji je takoder dolazio po sina, takav umjetan nadin sraslo_je nekoliko_baj Zanimijivo je, na primjer, kako se razvija size narodne drame o Cari Maksimilijanu, Size je veoma jednosta- van: sin. cara Maksimilijana, koji se ozenio Venerom, ne Zeli se diviti idolima, i gine od ofeve ruke. Sim pak otac gine zajedno sa svojim dvorom pod udarcima smrti. Taj se tekst zatim doimlje kao scenarij; na raznim njegovim mjestima, uz upotrebu najraznovrsnijih motivacija, pri- dodaju se motivi Koji su se razvili izvan_njega. Na pri mjer, postoji narodna drama Camac i drugs, Razboj- nigka drudina. Ponekad se one umeéu u cara Maksimi- Tijana bez ikakve motivecije, onako kao pastirske scene ut Don Quijotea ili stihovi u Tisucu i jednu nod, Pone- Kad se oni umeéu, mislim da je to kasnija pojava, moti virajudi se ovako: nepokorni Adolf bjezi od oca i pristupa yazbojnigkoj druzini. Prije je ula u tekst epizode Anika i smart, Moida se to dogodilo jo8 u tekstu Koji je dospio prvi put u selo i koji, mozemo, radi jednostavnosti, ne- pravilno nazvati prvobitnim. Neusporedivo kasnije ula je epizoda o Saljivom opijelu koja je takoder poznata izvan te komedije. U mnogim sluéajevima nove epizode, a oso- bito igre rijetima, to jest gomilanje anonima koje su mo- tivirane gluhogom, tako su se bujno razraste, da su pote puno istisle Makéitiilljiatia On je ostao izlika da se pogne ~ komedija. Ovdje, od prvobitnog cara Maksimilijana, mo- “4 2 da bliskog juénorusko} 3Kolskoj drami, i Sa fabilpig w itnare oll Suro av eo potpuno drugom principu, put nije kradi nego sto je blo put od Dertavina do Andreja Bjeloga, Usput reéono, der avinski stih poneked upada u dramski tekst, Takva je priblizna sudbina promjene postupka razvijanja radnje a fekstu cara Maksimilijana. Razvijajuci se lokalnom gra dom, tekst se mijenjao za svako djelo. Iv Veé sam govorio: ake remo _neku .novelu-ancs vigjet Cemo da je oni hetio-douiieno. Ako ve. na priaier, ie EE won as IWOVO" Toll trod Svea. a ne feos lofaja, onda imamo moti ju nezgodnog_po- aja u koju je upao junak, njegov je odgovor i odreden rasplet; Jednaka je igradnja novela s »lukavostimae . Na primjer, ovjek je nakon zlodina cbiljeZen time Sto su mu odredali pramen kose, on ga reze svim svojim prijate- jira 1 ako se spasava; isto imamo w jednotipno} bajei © Gi koja je oznagena kredom (Tisuéu i jedna nod, Ander- ‘ eA) sen). Ovdje vidimo oareaent dauent-sil pete ji ‘£ se ponekad razvija opisima, Earakterstikana all jersdes 9g sebe, neti raspleteno. Kako sam govorio salle. sin eran Red ae ee eaatela mote stvoriti komplictrama izgradnju. kad su postavijenc u jedan okvir. tako real jene u jedan stent eae jedan okvir, tako rei spo- Medutim, jo8 je raSireniji Mec ireniji drugi postupak sizejne kom- C+ podelie = postupal nizanje Prt Gk SCN OROMS Tanja jedna dovNena nBVeIEmotiv — stavlja se nakor druge i vete time Sto su sve one_povezane. Sioca Fadnje, WiesIon vale Dobivaja se bajke koje st sastavijene od dvije ili Soe reese 4 JU_jednom.je junak neutralan, zgode se BARRE 0K nieea., oa je neduian u njihovu nastajanju, takva je pojava veo. sma obigna st avantas gdje razbojnici kra- du djevojku ili mladéa jedan od drugoga, a brodovi tih __eusara ne mogu nikako dodi do odredista i uvijek upadaju Yu nezande, U-daugim. komporictjama vidimo vee pokusa da se povezZu radnie i nosioci radnja, da se motivira do 5 Uskrsnae sje 65 Medutim, najpopularnijom siotivacijom Sizai 2gatinje Odisejevi su dozivljaji motivirani, ali priligno vanj- Ski, gnjevorn bogova Koji junaku ne daju mira, Arapski brat Odiseja Sinbad Morepiovac veé sam u sebi nosi obja- Enjenje 7a svoje mnogobrojne dodivijaje Koji mu se de- Savaju; kod njega postoji strast prema putovanju i zato sedam njegovih ilazaka dopusta da se na njegovu sudbinw nanide sav folklor njemu suvremenih turista. 'U Apulejeva Zlamom magarce motivacija nizanja jest radoznalost Lucija Koji sve prisluskuje i ispituje. Us- put Ca primijetiti da Je Zlatni magarac kombinacija, obs- ju postupaka, uokvirivanja i nizanja. Posredstvom nizanja umetnuta je epizoda borbe s mjeSinama, pripovijetka 0 preobrazbama, razbojniéki dotivijaji, anegdota o magarct ha tavanu itd.; posredstvom uokvirivanja uvedene su pri povijetke o éarobnici, éuvena bajka Amor i Psiha i mnogo Sitnih novela, U sastavnim dijelovima djela, sastavijenim nizanjem, osje¢a se veoma éesto da su imali nekad samo- stalan Zivot. Na primjer, u Zlainom magarcu, nakon epi- zode s magarcom, koji je bio sakriven na tavanu i pre- pomnat po sjeni, ide uputa da je odatle i doila up: Takva uzredica, fj. novela je po svoj prilici ‘a ojelini osnovi poznata sluSaccu, 1 Bizanid posta: lo_je putoxasife u_potrari_za migstom. Takva izgradnju ima jedan od najstarijin Spanjolskih_romana,_plearesco_ Tacarilio de Tormes, adje_ je prikazan dietak Koji tai mijesto ina takav natin dolar u dodic-s-najearliGitisim dogodovStinama. Uobiéajeno je navoditi da su neke epi- jode iz Lazarilla ule kao fraze w jezik potalica Sps- ‘Bjolskog vasara; mislim da su one tamo bile i prije nego Sto st usle u roman, Roman svriava éudno, s fantastic. nim zgodama i preobrazbama — pojava dosta obiéna, jer ne druge dijelove romana veoma rijetko dostaje ideja koja oblikuje, { oni su veoma esto izgradeni na potpuno novom principu: tako se desilo sa Cervantesovim Don Ouioteom i Swiftovim Gulivefom. Ponead nalavimo-nostupak nizanis koji nije iskoris- tet sigeinoj gradi, U Corvantesovu Licencijatu Staklen- kkuc, u omanjti novelu o uéenjaku Sto se povukao od judi i Koji je poludio posto su ga napojili ubavaim mapitkom, ‘umetute su, ili jo§ toénije, nanizane ludakove izreke uz: uz i poprijeko. 20 Tutkatima, to jest o onima, Sto prireduju predstave s lutkama, Kazivaée Samo najgore. Govorase i da sit skit- 66 nice i da se neprisiojno ponagaju spram boZanskih stvari Jer onim likovima, $0 ih pokazuju na svojim predstava. ma, pobSznost izvréu ui smijeh, a osim toga sve ili vecinu utaka, Sto prikezuju osobe iz Staroga i Novoge-Zavjeta, strpaju u vrecu, na kojoj onda sjede dok jedi i pija po Krémama i Konobama, Na koneu izvazi éudenje, sto ih onaj, kome je to dano, ne prisil, da zamuknu 1 estan $2 svofim mhorom Huta it th néieagna iz zemlje. inom pokraj njega ‘prode glumac ob 0 kner; ad ga Stallenko vidje, ae = ten Kao ene — Sjecam se, vidjeh ovoga na pozomici, naprahanih obraza, obuéena u izvrnut éurak, a cto ga, izvan Kazaliste, Kako se na svakom koraku zaklinje svojim vitestvom. — Bit ée da i jest vitez — oglasi se netko — jer ima mnogo glumaca visoka roda 1 plemi¢a. naj, Bit, Piewe Staklenko; — all su lake ,jmanje potrebni Hudi visoka roda; potrel i odgojent i jezilu vjesti, ene — 0 glumeima valja mi joS reéi — produti Staklenko — ae ems re Jl se pro Sant nosljivim radom, useci neprestano napamet, seleci se kao cigani iz jednoga mjesta u drugo, iz gostionice u krému, upravijajuci trud i paznju na to, da zadovolje druge, jer je u tudem uditku njihova vlastita Korist. I jo8 vise: ont svojim umjeStvom nikoga ne varaju, jer svoju robu javno jalaZu i pokazuju da je svatko vidi i ocjeni, Trad je kaza- lignih upravnika nevjerojatan, a njihove brige ogromne. Moraju mnogo radi i zaraditi, da se na koncu sezone ne nadu u tolikim dugovima, da im druzba ode na bubanj. A ipak ou Tudskom drustvu potrebni Keo # Iilepa mjesta i predmeti, kao drvoredi i Iijepi vidic ¢asnu razonodu. eee eee Spomenu, kako je neki njegov prijatelj misljenja, da Gove, Kofi udvara ghumici, u njo} jedno} wavare,ditava nizu dama: kraljici, vii, sudoperi, pastirici, a mnogo se puta dogada, da se’u njoj udvara’ pain i lakaju, jer sits mica igra sve ove i mnoge druge uloge."« Line dazeks istislajuradnju jz novele. Pri kraju novele ‘icencijat ozdravijuje. Ali se ovdje zbiva jedna pojava veoma obiéna u umjetiosti; postupak se ne mijenja zbog * Citirano prema: Uzorite novele Miguela Cervantesa De Saavedra, NOOK, IMD, Zab. Bee, oe Span Josip Tabak, str. 65. aa eee 6jesti knjizevnih oblika nije stalna..U Sofokla je sgovore se sor ‘Autor joS me Zelf razlikovati govore svo- ma’ Don.Quijotea Cervantes nije zamislio kao_pametnog:* »sance bi rastopilo mozak hidalga, samo Kad bi ga on imaos, Medutim, veé na prvim stranicama romana, Cale prije njih — u proslova, Cervantes se Zalio, istina polu- ironiéno, da neée uspjeti »prikazati ova prigu tistu i golue. »Bez svega toga mora da bude moja knjiga, jer niti ja zam, &o bih biljetio na rubu, niti Sta bih pri kraju nia- pominjao, « pogotovo ne zam, za kojim bih se piscima poveo, pa da ih na éelu Knjige, kao Sto gine svi, poredam po slovima A B C, potinjuéi s Aristotelom i zavrSujuéi sa Ksenofontom i Zoilom ili Zeuksisom, premda je jedan bio Klevetnik, a drugi slikar« Ali bez obzira na to Sto ma drugom mjestu Cervantes . ~ 3 _Sovori_>.- ne treba ti prosjaditi sentencije od filozofa, zt 'C_-receaice i Svetog pisna, pride ol plosika’ govore od re- bt tora, tudesa od svetaca, nego nastoj, da ti u knjizi budu priéanje i reéenice zvuéne i ugodne, krepke, valjane i do- “ KAKO"JE NACINJEN DON QUOTE ‘bfo udesene rijeti, Koliko god moze3, zaé i voli8, a da misli svoje iskazuje, ne brkajuéi ih i ne zamracujuéi ihe... itd, jpak je napisao romanikonostas, romanenci I Hlopediiy. osesTRe Medutim, mora se uzeti u obzir i to da su proporcije Govor bon aurrorea romana zacijelo nadmatile Cervantesove pretpostavke. RO- man je bio rasklopljen kao stol za objed. pane ‘Vraéam se Don Quijoteu kojeg sam ostavio kao Cer Monolozi u antitkoj drami obiéno su_se sviSavali vantes u drugom svesku. ‘kom, »gnoméme, Prvobitno je, dakle, Don_Quijote bio kao sb s. amtila, JOS Suu davnini ili radliku izmeduS All $e u nastavkus dopso Corvantesu. kao nit za spajanje foklave-i Euridipove gnome, Sofoklovska je izreka Cine ‘udnih rea, U, svojim ani Tina Carianies je“ajoporoo 7osle Karakter moraine sen Wvisno 0 onome Koji ‘wzdizao_siromashog.xiteza, keo to je uzvisivao beaumlje A fores, od Euridine J Sua monoloen mote Heenlet Sek ead ‘\aporalan.ili.antimoralan, ovisno o tome tko ga izgovarn vi medu svojim mnogobrojaim govorima, Koji tako U Gavaini su to objasnjavali priliéno naivno, esobiny mijenjaju njegov lik u tijeku romana, Don Quijote izgo- paket, Sofoklo nije tio da netko zapanati, rectino sexe vara w XI poglaviju; to je govor o Zlatnom vijelu. Eamatenje tt 80 Sofoklove rijeti Mogude Je 1 ‘drags Navest éu njegov podetak: en ile. Govor agensi jedan je od nagina cazvi} isa... se uvod! nova grade, To jest, govoe ie ee 5 iat a ov ‘studi wet ou ie Distrog vite Don io Sen. motivacija-uvoda. Vera izmedulgovora’| cone Quijotea od Manche, Naprijed, Zgb. 1958. u prijevodu Ise Ve- tila Enea ee leg ae aloe ee i jasnio Josip Tabak. \ 68 68» — Sretnog It doba i sretnih stolje¢a, Kojima stari nadjenuée ime ,zlatno’! A ne nadjenuge zato, Sto se zlato, koje se u ovo Zeljezno doba toliko cijeni, ono blazeno vwrijeme bez ikakve muke stjecalo, nego zbog toga, Sto oni, Koji su tada fivjeli, nisu znali ove dvije rijeti: tvoje i moje. U ono Su Sveto doba sve stvari bile zajednitke: za svakidasnju se hranu nisi morao nikakvim posiom mu- Giti, nego samo digni ruku i dohvati je sa snaznog hrasta, koji te dareZ/jivo nudi svojim slatkim Kusnim plodom. Bistri izvori i romonpotoci nude ti u preobiljustatke, bistre vode. Po pukotinama u stijenama i u Supljem drve- eu osnivale su drzave marljive i razborite péele, te sva- Sijoj ruci udile, bez ikakve sebiGnosti, obilatu privredu svojega preslatkoga rada ltd. a Kao Sto vidite, 1o je eotove doslovan prijevod Ovidijeva! Ziatnog vijeka. Zankraljva je fenja tox govora, Cijeli taj govor (koji bi, bez tkakve Stete, Toga0 Ene postojati) na’ je vitez i7govorio u povodu ponudenih fai aa VO ga podsjetive na Zlatnl vijek. Sra tu do. gadku besjedu, ovako sasvim ututanj, izrekao je na8 vitez, Jer mu je Zir, Mo mu ga dadoSe, navinuo na pamet zlaino doba, pa ga je snaéla volja, da taj izliéni govor istrese Kozatima. A oni mu ne odgovorie ni rijeti, nego ga sax sluSaju zadivljeni i zapanjeni,« to jest, sam je-autor-gavor cefinimao kao ncumiestan. Prisjcéam se mislimonologa Cigikova nad popisom odbjeglin Pljuskinovih seljaka: taj govor po svom obliku i gradi nije éitikovski nego jedno- stavno gogoljevski. Takoder je zanimljiva Tolstojeva dile- ma da It da pripide junaku odredene misli. Mish o rata u Ratu i mire prvobitno su dane kao misli Andreja Bol- Konskog, a ond su mu ‘oduzete i prikazane kao autorove mish. Propustit €u govor don Quijotea o podvodenju i liko viteSkih govora i prije¢i privo na gradu druge knjige. Ovdje don_Quijote, posiije niza prepoznavanja u gostio- nici, drZi_govor 0 Zanim- |jivo je zapeziti da Cervantes u njégova poéetku-spominje govor pred pastirima. >... don Quijote prestao je jesti, te je progovorio, jer ga je prodeo opet onaj duh, Koji ge je i ono prije navratio na govor, kad je veterao s koze- Zanimljivo je to suodnoenje jedne jednovrsne epizode romana s drugom, Na isti se natin u kritiékim Glancima, umetnutim u Don Quijotea, (razmatranje o don Quijote: 2 ovoj knjitnici, razgovor s gostionigerem itd.) spominje gazdarica koja je spalila viteske knjige, tj. prvu epizodu kritike. U zararienim shemama romans novogs doba poneka sey. vl jan} Genin Tijet moda prema Tipe vamos eer ar prinjer, jer, u romanu Andreja Bjelog Srebrni golub; vidi rad Aleksandre Veksler). Govor con Quijoteov opet je, w biti, neumjestan. On bi marie BOSH 9 wane ae a ae oe YQIAI Hou. Zanimljivo je kako Cervantes preladi na svoj isi: » — Zaista, gospodo moja, ako se dobro smisli, velikih™ i netuvenih 2goda dotivijuju oni, koji su od reda skitnika vitezova. TA ima li Zivo Seljade na svijetu, koje bi sada uslo na vrata ovoga grada i vidjelo nas, kako smo se tu cokupili, te bi mislilo i vjerovalo, da smo mi oni, koji je- smo? Tko bi rekao, da je evo ova gospoda do mene velika kraljica, koju svi mamo, i da sam ja onaj vitez od Tuine Spodobe, 0 Kojem se raznosi slava od usta do usta? Nema dakle sumnje, da ta umjeétina i posao natkriljuju sve druge, Koje judi iemislige, pa se moraju to vise cijeniti, Sto su opasniji. Otale svi oni, koji vele, da znanost nad- visuje oruzje! Njima ja velim, bili oni tko mu drago, da ne maju, §t0 govore. Takvi Ijtdi dokazuju i toga se drve, a su dusevni radovi znamenitiji od tjelesnih, i da ora jem radi samo tijelo, kao da je to nadnitarski posao, 2a koji ne treba nista osim éestite snage! Kao da se u bojuom posh, Kako ga zovemo mi, Koji smo od toga posia, ne iz- ‘vriujti hrabra djela, za koja treba mnogo pametil Ili kno da dub ratnikov, kojemu je na bri vojska ili obrana, ne radi isto tako pamecu, kao i tijelom. Ta smislite, da li tjelesne sile mogu postici, da razumijed i dolentis neprija- teljevu naka, plan, lukavStine, zapreke, i da se ocuva ‘od opasnosti, Koja ti prijeti. Sve to radi pamet, a ne radi ipotto tijelo, Bojni posao iziskuje dake duha, kao sto ga iziskuje i zanost, te éemo sada pogledati, koji od ta © dva duha vise radi, uéenjakov ili ratnikov . « itd, Nastavlja_se. dugi i _govor Koji poreduje sudbin ‘Govor"je, daliako, umetnt ai Kaa. stihow a. bajke.. iste jedne. nodi, ili pak ao bajka u bajkuna‘istom mjestu, ali pri njegova ‘kraju dug je oko éetvr: Stamparskog arka) Cervantes se pri sjeca ‘govornika: n