1.

Definicije zdravlja

Definicija zdravlja koju je 1926. godine dao Andrija Štampar: „Zdravlje je stanje potpunog
fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.“

2. Promocija zdravlja

Promocija zdravlja je proces osposobljavanja stanovništva i zajednice da unaprijede svoje

zdravlje i ujedno povećaju kontrolu nad njimTo je proces koji podržava okolnosti i stanja
putem kojih se ljudi osposobljavaju da naprave zdrav izborTo je pokret koji angažuje
društvene , okolinske, zdravstvene i druge odrednice u cilju prevencije zdravstvenog rizika

Primarni značaj promocije zdravlja je pripremanje osoba za stalno učenje u cilju savladavanja
bolesti i povredaProces treba započeti od djetinjstva, a nastaviti kroz sistem školovanja,
mjesta rada i življenja

Aktivnosti na promociji zdravlja doprinose:

• smanjenju nejednakosti u zdravlju

• unapređenju ljudskih prava

• produženju očekivanog trajanja života

• smanjenju razlika među razvijenim i nerazvijenim

3. Dimenzije zdravlja

Mogu se definisati dve dimenzije zdravlja, relevantne kako za pojedinca, tako i za zajednicu:
•zdravstvena ravnoteža i
•zdravstveni potencijal.

Na nivou individue zdravstvena ravnoteža reflektuje dinamički ekvilibrijum koji laici

doživljavaju kao odsustvo simptoma bolesti, odnosno onesposobljenosti, a u pozitivnom
smislu kao osećaj dobrog fizičkog, psihičkog i socijalnog stanja. Na ovu ravnotežu s jedne
strane utiče zdravstveni potencijal individue, odnosno sposobnost da se "nosi" sa izazovima
sredine, a sa druge strane tip, intenzitet i dužina trajanja tog izazova.

Na individualnom nivou zdravstveni potencijal znači dobar nutritivni status, imunološku

rezistenciju na infektivne agense, fizičku kondiciju, emocionalnu stabilnost, odgovarajuća
znanja i pristup zdravlju, kao i uspešno savladavanje psihosocijalnog stresa. Na nivou
zajednice, značajni elementi zdravstvenog potencijala su adekvatna zdravstvena politika,
dobro organizovana socijalna zaštita, zaposlenost, adekvatni životni i radni uslovi,
pristupačnost zdravstvenim, obrazovnim i drugim javnim službama i sl.

4. Determinante (odrednice) zdravlja i faktori rizika po zdravlje

Faktori koji utiču na zdravlje su mnogobrojni i raznovrsni, a u osnovi se mogu podeliti na:
endogene (faktore nasleđa) i egzogene (socio-ekonomski, sociokulturni, stil života, fizičko-
biološka sredina). Njihov međusobni uticaj i uticaj na zdravstvenu ravnotežu, odnosno
zdravlje može se šematski prikazati (šema 1).

U donjem delu šeme su faktori fizičko-biološke sredine (kvalitet vode, vazduha, zemljišta,
hrane, dispozicija otpadnih materija, nivo buke uslovi stanovanja i sl.), a u gornjem
zdravstveno ponašanje (u smislu navika i stila života), kao jedan od najznačajnijih faktora koji
utiče na zdravlje u pozitivnom ili negativnom smislu.Značajno mesto na šemi zauzima i
socio-kulturni sistem, obzirom da ponašanje individue bitno zavisi od grupe kojoj pripada, ali
i od anonimnog uticaja mas-medija, kulturnih faktora i običaja.

Socijalni i politički uslovi (socio-ekonomski razvoj, obrazovanje, prioriteti zdravstvene

politike), izdvojeni su kao posebna grupa faktora od kojih zavisi u kom stepenu će biti
preduzete mere promocije zdrvlja i koji se ciljevi mogu ostvariti.

U desnom delu šeme prikazan je uticaj kurative na zdravstvenu zaštitu, čime je istaknuto da
ove merepostaju neophodne kada je zdravstvena ravnoteža već narušena, što znači da
zdravstveni potencijal individue i njene najbliže okoline nije bio dovoljan da očuva, odnosno
restituiše zdravlje.

5. Promocija zdrave ishrane

“Promocija zdravlja je kombinacija zdravstvenog vaspitanja i drugih organizacionih,

politickih i ekonomskih programa dizajniranih da potpomognu promene u ponašanju i
životnoj sredini koje vode unapređenju zdravlja” (Green).
Promocija zdravlja predstavlja concept koji obuhvata: mere zaštite i obrazovanje i povećanje
zdravstvenog potencijla. Važno je znati da se iz koncepta promocije zdravlja isključuju sve
kliničke aktivnosti kao što su:

 Dijagnostika
 Lečenje i
 Zdravstvena nega bolesnika

Zdravstveno vaspitanje se definiše kao aktivan proces učenja i osposobljavanja pojedinca i

zajednice da se koriste znanjem o psihičkom, fizičkom i socijalnom zdravlju sa ciljem da se
izgradi pravilan odnos prema zdravom načinu života. To podrazumeva aktivno učestvovanje u
očuvanju i unapređenju zdravlja.Zdravstveni radnik je zdravstveni vaspitač. Njegove dužnosti
, uloga i položaj jasno su određene profesijom koju obavlja. Edukaciju učesnika sprovode čiji
zdravstveni radnici i to nutricionista-dijetetičar, medicinska sestra, lekar opšte prakse,
specijalista higijene.Nivo zdravstvene zastite je primarni i održaće se u domovima zdravlja i
zavodima za javno zdravlje, osnovnim i srednjim školama.Zdravstveno-edukativni sadržaji
programa su osnovni principi pravilne ishrane.

Ishrana je optimalan faktor rasta i razvoja organizma i direktno utiče na njegovu radnu
sposobnosti dužinu života. Da bi se sprovela pravilna ishrana neophodno je poznavati
osnovne principe pravilne ishrane, sadržane u sledećem:

Racionalna ishrana - predstavlja odnos između količine unete hrane i količine utrošene u
organizmu za odgovarajuće procese, a to su: termoregulacija, rad unutrašnjih organa, fizička
aktivnost, itd. Odstupanje od ove ravnoteže dovodi do preobilne ili nedovoljne ishrane,
Racionalna ishrana istovremeno znači uzimanje namirnica koje su jeftinije, ali jednako vredne
tako da se ne umanjuje nutritivna vrednost jela.

Uravnotežena ili umerena ishrana - predstavlja optimalnu količinu hranljivih sastojaka. Ona
ne sme biti ni preobilna niti nedovoljna , ne samo u energetskom smislu, već i u pogledu i
drugih hranljivih sastojaka, posebno vitamina i minerala. I preobilna i nedovoljna ishrana
mogu dovesti do različitih poremećaja u organizmu i slabljenja njegove vitalne sposobnosti.

Raznovrsna, mešovita ishrana - obuhvata dva pojma: grupe namirnica i vrstu jela. U toku
dnevnog jelovnike potrebno je uzeti namirnice iz svih 7 grupa, odnosno 5 grupa ako se
posmatra piramida ishrane. Zbog bogatstva naše, a i stranih kuhinja, jela trebaju biti
raznovrsna i bez čestih ponavljanja, naravno ukoliko je to moguće. Truditi se da ishrana bude
što raznovrsnija.

Ravnomernost obeda (dnevni ritam obeda) - neophodno je u  toku dana uzeti više obeda sa
manjom količinom hrane, a posebno nepravilno celokupnu količinu hrane uzeti u obliku
jednog obeda, pri čemu se opterećuju organi za varenje, pa i ceo organizam.

Žitarice i proizvodi od žitarica, pirinač, krompir, testenina treba da čine do 45% dnevnih
energetskih potreba,sa krompirom do 50%. Prednost imaju integralne žitarice i njihovi
proizvodi.
Povrće - 15-20% dnevnih energetskih potreba, treba svakodnevno unositi oko 400g (osim
krompira), što naravno zavisi od energetskih potreba. Naravno bitno je i u kom se
oblikukonzumira. Uvek da ti prednost sirovom povrću - sveže salate od više vrsta povrća ili
sveže ceđeni sokovi od povrća ili u kombinaciji sa voćem.

Voće treba da bude zastupljeno sa 10-15% od ukupnih dnevnih energetskih potreba, što više u
svežem obliku. Kao i povrće neophodno je zbog svog sastava: obilje vitamina, mineralnih
materija, organskih kiselina, enzima i biljnih vlakana.

Povrće i voće zbog svoje velike nutritivne a male energetske gustine idealno je i za ishranu
gojaznih. Treba ga uzimati što više kao sirovo, kad kod je moguće neoguljeno, isečeno na
veće komade (usitnjavanjem se gubina vrednosti), a vreme termičke obrade svesti na
minimum. Kuvanje u pari se posebno preporučuje kao način pripreme povrća.Značajno je
kupovati voće i povrće kontrolisanog porekla i to što svežije, kako bi sastojci ostali potpuno
sačuvani.Sezonsko voće i povrće našeg podneblja prestavlja idealan izbor, a zamrzavanje je
vrlo ekonomično i preporučuje se kao metod konzervisanja. Iz grupe mleka i mlečnih
proizvoda (sadrže proteine, vitamine i minerale, posebno kalcijum i riboflavin) treba koristiti
namirnice sa manjim procentom masti. Posebno su poželjni fermentisani proizvodi od
obranog mleka (kiselo i acidofilno mleko, različite vrste jogurta – sa dodatkom prebiotika i
probiotika, kefir) i sir.

Namirnice iz grupe meso, ribe, jaja treba uzimati u maloj količini.Prednost dati nemasnom

mesu (piletina, ćuretina, riba-za prevenciju kardiovaskularnih bolesti najmanje 2 puta
nedeljno), odgovarajuća zamena su mahunarke i ponekad jaja.Meso je izvor energije i
punovrednih proteina, minerala (magnezijuma, kalijuma i fosfora) i elemenata u tragovima
(gvožđa, cinka i selena).Ribe, posebno morske, i morski plodovi bogate su omega-3 masnim
kiselinama. Jaja su izvor punovrednih proteina, gvožđa, kalcijuma, fosfora i vitamina A i D,
kao i vitamina B grupe. Masnoće, slatkiši, so i alkoholna pića  treba ih uzimati pažljivo i
ograničeno. Ovo je grupa namirnica sa tzv. „praznim kalorijama“, velike energetske a male
nutritivne gustine – malog proteinskog, vitaminskog i mineralnog sadržaja. Zato treba
izbegavati zašećerene namirnice  i bezalkoholna pića, a potrebu za slatkišima zadovoljiti
konzumiranjem svežeg i sušenog voća i medom.

6. Putevi prenošenja zaraznih bolesti

Zarazne bolesti mogu se širiti:

1. dodirom (kontaktom)
- neposrednim ili direktnim,
- posrednim ili indirektnim,
2. hranom,
3. onečišćenom vodom,
4. zrakom,
5. onečišćenom zemljom,
6. putem člankonožaca (artropodi – insekti, npr. krpelj),
7. putem posteljice – transplacentarno u tijeku trudnoće.

Također se putovi širenja bolesti mogu definirati na sljedeći način:

1. izravni dodir putem:
- kože i sluznica (poljubac u usta, spolni odnos, rukovanje, ugriz),
- krvi (transfuzija, placenta),
- velikih kapi (kašalj, kihanje),
2. posredni dodir putem zaraženih predmeta, hrane, vode i zemlje,
3. zrakom (male kapi i prašina),
4. putem člankonožaca (artropoda).

7. Imunitet

Imunitet je medicinski pojam kojim se označava sposobnost organizma da se odupre i odbrani

od infekcija, bolesti ili neke druge biološke ili hemijske opasnosti. Imunitet funkcioniše poput
mehanizma čija je uloga uspostavljanje barijera protiv patogena (virusi, bakterije, parazita),
kancerogenih ćelija, štetnih molekula i otrova (npr. zmijski). Sveukupni mehanizam odbrane
organizma zovemo imuni sistem. Kad govorimo o imunitetu treba pomenuti njegove
specifične i ne-specifične komponente. Ne-specifične komponente se ponašaju kao barijere ili
eliminatori velikog broja patogena bez obzira na njihovu antigenu sposobnost. Ostale
komponente imunog sistema prilagođavaju se (adaptacija) prema svakoj novoj nepoznatoj
zarazi, znači, imaju (potencijalnu) sposobnost stvaranja imuniteta za svaku pojedinu vrstu
patogena.

Adaptivni imunitet se često dijeli u dvije glavna tipa, u zavisnosti od toga na koji način je
uspostavljen imunitet.

 Prirodno stečeni imunitet se uspostavlja kontaktom sa izazivačem zaraze (odnosi se na

"slučajan" kontakt).
 Umjetno/vještačko stečeni imunitet se stiče isključivo namjernim intervencijama, npr.
putem vakcinacije.

Dalje, i ova dva tipa se mogu razvrstavati još i prema načinu sticanja imuniteta:

 imunitet je stvoren u samom organizmu

 imunitet je prenešen u dati organizam iz već imunog organizma
8. Bolničke infekcije

Bolnička infekcija je svaka infekcija nastala kod pacijenata, osoblja i posjetilaca u bolnici ili
nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi, koja se ispoljava kao lokalno ili sistemsko oboljenje
(stanje) koje je rezultat nepoželjne reakcije organizma na prisustvo jednog ili više infektivnih
agenasa ili njihovih toksina, a koje nije bilo manifestno prisutno klinički i/ili laboratorijski i
/ili mikrobiološki, niti je pacijent bio u inkubaciji prilikom prijema u bolnicu ili neku drugu
zdravstvenu ustanovu
Infekcija se smatra bolničkom:
a). Ako je nastala u bolnici i postala evidentna u periodu od 48 sati, što čini tipični
inkubacioni period za većinu bakterijskih infekcija, poslije prijema pacijenta u bolnicu, ili
kasnije, nakon njegovog otpuštanja.
b). Ako se utvrdi da je u vezi sa hirurškom intervencijom, a ispolji se u toku 30 dana poslije
hirurške intervencije u slučaju da implantat nije ugrađen, ili u toku jedne godine ako je
implantat ugrađen. 12 c). Ako se ispoljila poslije otpusta pacijenta iz bolnice, a epidemiološki
podaci pokazuju da je nastala u bolnici (HVB, HVC, HIV,cytomegalovirus i dr.)
d). Ako je nastala u novorođenčeta ranije (do 3-5 dana) kao rezultat koloniziranja pri prolasku
kroz porođajni kanal (vertikalna transmisija, ali ne transplacentarno) ili kasnije (od 3-5 dana)
kao rezultat horizontalnog koloniziranja.
e). Bolničkom infekcijom se smatra i infekcija koja je prisutna u trenutku premještanja
pacijenta iz jedne bolnice u drugu.

Bolničkom infekcijom se ne smatraju infekcije i stanja:

a). Komplikacije ranije nastale infekcije ili produžene infekcije prisutne pri prijemu, osim ako
promjena uzročnika ili znakova i simptoma ne ukazuje jasno na nastanak nove infekcije.
b). Kolonizacija, tj. prisustvo mikroorganizama na koži, sluznicama, u otvorenim ranama ili
ekskretima i sekretima a koji ne prouzrokuju kliničke znake ili simptome.
c). Inflamacija, stanje koje nastaje kao odgovor tkiva na povredu ili stimulaciju nezaraznim
agensima kao što su hemikalije. d). Infekcija novorođenčeta za koju se zna ili dokaže da je
nastala transplacentarno (toksoplazma, rubella, citomegalovirusna infekcija ili sifilis… i sl.).

U cilju praćenja i suzbijanja bolničkih infekcija neophodno je voditi sljedeće evidencije:

a). Evidencija kontrole rada u sterilizaciji
b). Evidencija dezinsekcije i deratizacije
c). Evidencija zbrinjavanja infektivnog otpada
d). Evidencija kontrole kvaliteta vode u hemodijalizi
e). Evidencija imunizacije osoblja
f). Registar prijavljenih bolničkih infekcija
g). Evidencija visokorezistentnih mikroorganizama i njihove rezistencije
h). Evidencija potrošnje antibiotika u dnevno definiranim dozama
i). Lista rezervnih antibiotika
j). Mikrobiološki nalaz kontrole kuhinje
Uzročnici bolničkih infekcija mogu biti gotovo svi mikroogranizmi: bakterije, virusi, gljivice i
paraziti. Usljed primjene novih dijagnostičko terapijskih procedura, nastajanja rezistencije na
određene vrste antibiotika kao i na dezinfekciona sredstva. Spektar bolničkih infekcija se
svakodnevno mijenja i povećava.
Najčešći bakterijski izazivači bolničkih infekcija su: Escherichia coli, koagulaza negativne
stafilokoke i Staphilococcus aureus (posebno meticilin rezistentni sojevi stafilokoka -
MRSA), Enterococcus sp., Psuedomonas aeruginosa, Acinetobacter spp., Klebsiella
pnuemoniae, Enterobacter sp., Proteus mirabilis, Serratia sp., i anaerobne Gram pozitivne
bakterije ( Propionibacterium sp., Bacteroides sp.) Legionalla sp., Clostridium difficile,
Corynebacterium jejunum i Micoplasma hominis.
Pojava novih virusa, izmjenjena epidemiologija nekih virusnih infekcija, pojava rezistencije
na neke antivirusne lijekove, pove ćan broj imunosuprimiranih bolesnika i bolja dijagnostika,
uticali su na povećanje, kako broja, tako i značaja virusnih IHI.
Transmisija infektivnih agenasa je moguća uobičajenim na- činom kao i sve infekcije i to
kapljičnim (aerogenim), fekalnooralnim putem i kontaktom.

9. Mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti

1) osiguravanje zdravstvene ispravnosti namirnica i predmeta opće uporabe te sanitarno-

tehničkih i higijenskih uvjeta proizvodnje i prometa istih
2) osiguravanje zdravstvene ispravnosti vode za piće te sanitarna zaštita zona izvorišta i
objekata, odnosno uređaja koji služe za javnu opskrbu vodom za piće
3) osiguravanje sanitarno-tehničkih i higijenskih uvjeta na javnim mjestima, u javnim
zgradama i sredstvima javnog prometa
4) osiguravanje sanitarno-tehničkih i higijenskih uvjeta odvodnje otpadnih voda i drugih
otpadnih tvar
5) obavljanje obvezatne (preventivne) dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, i to u:

a) objektima za javnu vodoopskrbu pitkom vodom

b) objektima za proizvodnju i promet namirnica i predmeta opće uporabe te sirovina za
njihovu proizvodnju odnosno prijevoznim sredstvima namijenjenim za njihov prijevoz
c) objektima odnosno prostorima za uklanjanje otpadnih voda i drugih otpadnih tvari
d) objektima organizacija zdravstva i zdravstvenih djelatnika koji obavljaju poslove
zdravstvene zaštite samostalno osobnim radom
e) odgojno-obrazovnim objektima
f) objektima i sredstvima javnog prometa
g) stambenim objektima i dvorištima
h) ostalim objektima (prostorijama, na površinama, sredstvima rada i dr.) poduzeća i drugih
pravnih osoba te fizičkih osoba
10. Provođenje mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije

DEZINFEKCIJA je postupak (mjera) uništavanja odnosno uklanjanja  patogenih

mikroorganizama na površini tijela, na predmetima, materijalima ili u prostoru. . Najčešće se
koriste fizička i hemijska dezinfekciona sredstva i isključivo se primenjuje van živog
organizma, u objektima, vodi, vazduhu, zemljištu i dr.Dezinfekcija je postupak kojim
uništavamo uzročnike različitih bolesti (uglavnom vegetativne oblike), viruse, riketsije,
mikoplazme, pljesni, gljivice, bakterije i njihove spore, praživotinje…u prostorima i na
predmetima u kojima obitavaju i s kojima se služe ljudi ali i u stočnim nastambama i vozilima
koja služe za prijevoz ljudi i transport životinja.

Prije početka obavljanja dezinfekcije  u objektima u kojima se nalaze namirnice, treba zaštititi
namirnice od mogućeg onečišćenja. Svakodnevne dezinfekcione mjere doprinose da se
spriječi nastanak bolesti uzrokovanim dejstvom patogenih mikroorganizama. Kada se bolest
pojavi, proces dezinfekcije se intenzivira.Specifične grane industrije pravilnicima su
obavezane da svoje prostorije dezinfikuju u određenim vremenskim periodima. Osim
svakodnevne dezinfekcije, objektima je neophodna i periodična dezinfekcija koju će uraditi
stručna lica.

DEZINSKEKCIJA je skup mjera koje provodimo s ciljem smanjenja (uništavanja) štetnih

vrsta insekata koji prenose uzročnike zaraznih bolesti, koji imaju toksično djelovanje,
uznemirivači su ili skladišne štetočinje: žohari, mravi, muhe, buhe, ose, stršljeni, obadi,
komarci, krpelji, žižci, brašnari, moljci…Ove se mjere provode u kućanstvima, stambenim
zgradama, seoskim domaćinstvima, bolnicama, domovima zdravlja, uredima, restoranima,
barovima, hotelima, domovima, vrtićima, školama, pogonima, postrojenjima, pekarama,
mlinovima, silosima, skladištima, farmama…U osjetljivim prostorima, kao npr. proizvodne
linije prehrambene proizvodnje, bolnički odjeli, vrtići, škole, u prostorima gdje se nalazi
informatička i elektronička oprema – za uspješno suzbijanje žohara primjenjujemo
neškodljiva sredstva, gelove, klopke i (ili) repelente.

DERATIZACIJA je skup mjera i postupaka koji se provode u svrhu smanjenja populacije

štetnih glodavaca: štakora, miševa i mišolikih glodavaca.

Deratizaciju smiju provoditi jedino specijalizirane tvrtke za sanitarno inženjerstvo, koje su

ovlaštene od Ministarstva zdravstva, a koje zapošljavaju stručnjake za sanitarno inženjerstvo
(diplomirane sanitarne inženjere i sanitarne tehničare) Suzbijanje i smanjenje populacije
štetnih glodavaca provodi se biološkim, mehaničkim ili kemijskim mjerama.

Štete koje nanose mogu se podijeliti na:

 zdravstvene - predstavljaju prirodne rezervoare ili prijenosnike raznih zaraznih bolesti

koje mogu prenijeti na čovjeka i domaće životinje; mogućnost prijenosa bolesti je
velika i stalna, jer se uvijek nalaze u blizini ljudi ili životinja.
 ekonomske - konzumiraju, oštećuju i onečišćuju velike količine hrane i druge robe.
Zbog svoje velike rasprostranjenosti, plodnosti i inteligencije, mišoliki glodavci mogu
predstavljaju veliku opasnost po čovjeka i njegovu okolinu.

11. Pristupi vezani za smanjenje kardiovaskularnih oboljenja

Unapređenje i promicanje zdravlja su prve mjere u nizu intervencija u prevenciji KVB,

kojima je cilj stvaranje takve životne i radne sredine (poput zdravih uvjeta stanovanja, uvjeta
rada, prehrane, omogućavanje rekreacije i tjelesne aktivnosti, jačanja društvene potpore...)
koje će pozitivno utjecati na zdravlje odnosno neće štetiti zdravlju. Mjere unapređenja
zdravlja se primjenjuju u zdravih osoba sa svrhom da se bolest ne razvije.

Izbjegavanje i smanjivanje nezdravih načina života i svih rizičnih čimbenika (prestanak

pušenja, povećanje tjelesne aktivnosti, smanjenje prekomjernog unosa zasićenih masti i soli,
smanjenje prekomjerne tjelesnu težine...) uz odabir po zdravlje poželjnih ponašanja nastoji se
spriječiti razvoj bolesti. Pravodobim otkrivanjem prvih znakova bolesti putem probira,
sistematskih pregleda, samopregleda i drugih dijagnostičkih postupaka moguće je uspješno
intervenirati, odnosno poduzeti odgovarajuće terapijske mjere u svrhu sprečavanja pogoršanja
bolesti, razvoja komplikacija i nesposobnosti. Važan dio prevencije KVB je otkrivanje
rizičnih populacijskih skupina, koje imaju povećani rizik za obolijevanje od
kardiovaskularnih bolesti.Uspješna i učinkovita prevencija KVB zahtijeva svobuhvatan
multisektorski pristup (zdravstvo, obrazovanje, gospodarstvo, industrija hrane,
poljoprivreda, zakonodavstvo...), političku potporu i participaciju pojedinca, zajednice,
stručnjaka, medija i vladajućih struktura i na nacionalnoj i na regionalnoj odnosno lokalnoj
razini.

12. Zdravstveni odgoj/edukacija za zdravlje

Zdravstveni odgoj je medicinsko – pedagoška disciplina koja se bavi unaprjeđivanjem

zdravstvene kulture naroda. Smisao zdravstvenog odgoja je odgojiti pojedince i skupine ljudi
tako da zdravlje smatraju istinskom vrijednošću i da u svoje i zdravlje zajednice u kojoj žive
budu spremni ulagati velike napore. Osnovni cilj zdravstvenog odgoja je zaštita i promicanje
zdravlja te sprječavanje bolesti. Zdravstveni odgoj možemo shvatiti kao opću mjeru
zdravstvene zaštite kojom se, mijenjanjem štetnog zdravstvenog ponašanja, edukacijom i
informiranjem o određenim zdravstvenim postupcima unaprjeđuje zdravlje i sprječavaju,
liječe i ublažuju posljedice određenog štetnog ponašanja i bolesti .

Ciljevi zdravstvenog odgoja mogu biti kratkoročni: to su oni koji se postižu brzo tijekom
akcije. Dugoročni ciljevi su oni čije se ostvarenje očekuje po završetku akcije. Prema važnosti
ciljevi mogu biti primarni (moraju se ostvariti) ili sekundarni (koji nisu od vitalne važnosti).
Ciljevi se moraju točno odrediti da bi se pri završetku same akcije moglo provjeriti i
procijeniti kvalitetu plana i samu provedbu kroz akciju. Pri određivanju ciljeva važno je na
umu imati slijedeće: koje se informacije želi dati; koji se stavovi žele promijeniti; koje se
akcije želi potaknuti
13. Evidencije u oblasti zdravstva

Evidencije predstavljaju skupove podataka sa preciznim definicijama koje služe kao izvor
podataka za statistička istraživanja u oblasti zdravstva od interesa za Federaciju Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i koriste se za praćenje i proučavanje
zdravstvenog stanja stanovništva, planiranje i programiranje zdravstvene zaštite, vođenje
zdravstvene politike, provođenje statističkih i naučnih istraživanja, informiranje javnosti,
izvršavanje međunarodnih obaveza u oblasti zdravstva i za druge službene svrhe.
Podatke sadržane u evidencijama mogu koristiti i pojedinci na koje se ti podaci odnose radi
ostvarivanja svojih prava u skladu sa posebnim zakonima.

Vođenje evidencija zasniva se na principima relevantnosti, nepristrasnosti, pouzdanosti,

pravomoćnosti, racionalnosti, konzistentnosti i povjerljivosti koji podrazumijevaju da:
a) svaki definirani podatak mora zadovoljiti jasno postavljene uvjete koji se odnose na
osiguranje svrhe od značaja za zdravlje stanovništva i zdravstvenog sistema;
b) se na objektivan način određuju definicije i metode prikupljanja, obrade i korištenja
podataka;
c) se određivanje metoda i postupaka vezanih uz prikupljanje, obradu i korištenje podataka
vrši na osnovu profesionalnih standarda, naučnih metoda i principa tako da rezultati dobijeni
vođenjem zbirki podataka u potpunosti odražavaju zdravstveno stanje stanovništva;
d) se vođenje evidencija vrši u propisanim rokovima;
e) se optimalno koriste svi resursi vodeći računa o obimu posla i troškovima za vođenje
evidencija.

15. Osnovna medicinska dokumentacija

Glavne funkcije medicinske dokumentacije

• Pomoć u tretmanu pacijenta

• Sredstvo obrazovanja i samoobrazovanja zdravstvenih radnika

• Izvor podataka za naučna istraživanja

• Izvor podataka za statistička istraživanja u zdravastvu

• Izvor podataka potrebnih za upravljanje u zdravstvu

• Ima medicinsko-pravne aspekte

Medicinska dokumentacija neophodna je za uspostavu dobre zdravstvene skrbi.1Kontakt

bolesnika sa pružateljem zdravstvene skrbi u pravilu je potrebno točno i u potpunosti
zabilježitiu medicinskoj dokumentaciji koja predstavlja zapis kliničkih postupaka i njihove
uspješnosti te je osnova kontrole kvalitete svake zdravstvene ustanove.
Često se kaže da je adekvatna medicinska dokumentacija pokazatelj adekvatne zdravstvene
skrbi, a neadekvatna dokumentacija pokazatelj neadekvatne skrbi, no događa se da bolesnik
kojem je pružena adekvatna skrb ima neadekvatnu dokumentaciju.Kvaliteta medicinske
dokumentacije ovisi o upisanim podacima od strane medicinskog djelatnika koji je autoriziran
da izda medicinski dokument.Kvalitetni medicinski podaci imaju značajnuulogu u planiranju,
razvoju i održavanju zdravstvenog sustava. Pojam „kvaliteta podataka“ odnosi se na
karakteristike i atribute podataka kao: točnost, dostupnost, sveobuhvatnost, dosljednost,
jasnoća, detaljnost, preciznost, značajnost i pravovremenost.

Prethodno unosu podataka neophodan je unos općih podataka koji služe za identifikaciju
bolesnika. U tom procesu ne može se oslanjati samo na bazične podatke (ime, prezime, dob,
adresa) već se koriste identifikacijski brojevi (OIB, broj zdravstvene iskaznice itd.).

Medicinski djelatnik koji skrbi o bolesniku bilježi podatke u njegovu dokumentaciju, ovisno o
vrsti intervencije (prvi pregled, kontrola, otpusno pismo hospitalizacije). Podaci
uobičajenouključuju:osobnu anamnezu, sadašnju bolest i liječenje.1Sve podatke treba
zabilježiti pravovremeno i oni svojim sadržajem moraju omogućiti identifikaciju bolesnika,
potvrdu dijagnoze ili razloga zbog kojih se pruža zdravstvena skrb, opravdanostliječenjai
podatke o rezultatimaliječenja.Vrijednost medicinske dokumentacije ovisi i o načinu na koji
liječnik zapisuje podatke(račnalni zapis ili zapis na papiru),bolesnikovom stanju(stanje
svijesti, bolesti s poremećajima komunikacije)te o točnosti i potpunosti podataka koje
bolesnik daje. Za dobivanje adekvatnih podataka preduvjet jedobra komunikacijaizmeđu
bolesnika i liječnika. Greške unosa podataka na razini identifikacije bolesnika,ali i
neadekvatni unos podataka od strane liječnikarezultiraju ne samo administrativnom zbrkom
nego mogu utjecati i na tijek bolesti.Administrativna zbrka također nastaje ukoliko djelatnik
koji kodira podatke –dijagnoze krivo protumačiunešene podatke iz medicinske
dokumentacije.