Professional Documents
Culture Documents
Colleen McCullough - Drugo Ime Za Ljubav
Colleen McCullough - Drugo Ime Za Ljubav
Colleen McCullough
AN INDECENT OBSESSION
Copyright © 1981 by Colleen McCullough
Published by arrangement with Harper Collins Publishers.
COLLEEN MCCULLOUGH
S engleskoga preveo
Nikola Kršić
Posvećeno „maloj sestri“
Mary Nargi Bolk
Prvi dio
***
***
Michael je još nije pravo poznavao, ali se u njemu bilo već počelo
buditi zadovoljstvo upoznavanja s njom, što mu nije bilo nimalo
drago. Seks na stranu, njegovo znanje o ženama bilo je vrlo
ograničeno; jedina žena koju je ikad bolje poznavao, bila je
njegova majka, a i ona je umrla kad mu je bilo šesnaest godina.
Umrla je zato što je očigledno iznenada došla do zaključka kako
nema radi čega živjeti, i to je bio za njega težak udarac. I on i
njegov otac osjećali su se na neki način odgovorni za to, iako,
ruku na srce, nisu znali što su to učinili da joj omrzne život.
Njegova sestra bila je dvanaest godina starija od njega, pa ni nju
nije pravo poznavao. Dok je još išao u školu, zbunjivalo ga je i
oduševljavalo kad bi saznao kako djevojke misle da je privlačan i
zanimljiv, ali njegovi pothvati na bazi takvih otkrića nisu nikad
davali zadovoljavajuće razultate. Njegove djevojke bile su uvijek
ljubomorne na njegove štićenike i na njegovu sklonost da najprije
misli na svoje štićenike, a tek onda na njih. Prilično je dugo išao s
jednom djevojkom iz Maidanda; bila je to uglavnom tjelesna veza i
sastojala se gotovo isključivo od stalnog i vrlo raznovrsnog seksa.
Njemu je to odgovaralo jer su njeni zahtjevi ostali ograničeni na
seks, pa se osjećao slobodan. Rat je prekinuo tu vezu i, ubrzo
nakon što je otišao na Srednji istok, ona se udala. Kad je saznao
za to, nije ga mnogo zaboljelo - bio je previše zauzet nastojanjem
da ostane živ da bi stigao razmišljati o tome. Najčudnije od svega
bilo je to što mu seks nije nedostajao, što se bez njega osjećao
snažnijim i cjelovitijim. Ili je možda jednostavno jedan od onih
sretnika koji mogu isključiti potrebu za seksom? Nije znao, a nije
ga ni zanimalo šta je pravi razlog tome.
Njegov osnovni osjećaj prema sestri Langtry bila je simpatija,
i ne bi mogao reći kad je ta simpatija počela poprimati boju nečeg
mnogo dubljeg i intimnijeg. Zato je događaj u dnevnoj sobi bio za
njega pravi šok. Luce je izvodio svoje gluposti, a on je nastojao
održati apsolutnu vlast nad svojim gnjevom do pravog trenutka za
davanje oduška, trenutka u kojem se u njemu više neće moći
javiti ona strašna želja za ubijanjem. I taj je trenutak bio upravo
došao; bio je doslovno zaustio da kaže Luceu što da radi sam sa
sobom kad se ona javila, stojeći na vratima. U prvom trenutku
potpuno ga je savladao stid - kako li su on i Luce izgledali? Kako
da joj to objasni? I tako nije ni pokušao da joj objašnjava. A onda
ju je dodirnuo, i nešto se dogodilo i s njim i s njom, nešto dublje
od posve tjelesnog, a ipak vezano za tijelo. Znao je da je to osjetila
jednako snažno kao i on, postoje neke stvari koje nije potrebno
izražavati riječima, čak ni pogledima. Oh, bože, zašto sestra
zadužena za Odjel X nije neka simpatična podebela osoba
srednjih godina kakvu je zamišljao prije dolaska? Bilo bi
besmisleno upustiti se u intimne odnose sa sestrom Langtry, jer
kamo bi ih to odvelo? Pa ipak... Oh, da, i sama pomisao na to bila
je divna. Obećavala je uzbuđenja koja nemaju baš mnogo veze s
tijelom. Postao je svjestan da nikad do tada nije bio očaran nekom
ženom.
- Slušajte - rekao je Neil - mislim da se moramo suočiti s
jednom činjenicom. Sestra vodi Odjel X već više od godinu dana i
meni izgleda sasvim logično da joj je već dosta i Baze broj 15, i
Odjela X, i nas. Nikoga drugog osim nas ne viđa. Mike, ti si tek
nedavno došao, što ti misliš?
- Mislim da sam od vas sviju ja najmanje mjerodavan da
donosim zaključke, pa ću ja postaviti pitanje Nuggetu. Što ti
misliš?
- Ne slažem se! - rekao je Nugget oštro. - Da nas je sestra
sita, ja bih to prvi osjetio.
- Ne kažem da nas je sita, kažem samo da je već umorna! To
je velika razlika - rekao je Neil strpljivo. - Zar nismo već svi
umorni? Zašto bi ona bila drukčija? Zar zaista mislite da ona
ujutro skače iz kreveta radosno pjevajući, sretna što će se za koju
minutu ponovo naći na Odjelu X, što će biti s nama? Hajde, Mike,
hoću da čujem tvoje mišljenje, a ne Nuggetovo i ostalih. Ti si tek
nedavno došao i nisi se toliko srodio s ovom sredinom da je ne
možeš objektivno promatrati. Vjeruješ li ti da ona želi i dalje biti s
nama?
- Ne znam, kažem ti! Pitaj Bena - rekao je Michael gledajući
Neila ravno u oči. - Treseš pogrešno drvo, prijatelju!
- Sestra Langtry je previše dobra da bi odjednom promijenila
svoj odnos prema nama - rekao je Benedict.
- Ona je naprosto frustrirana osoba - rekao je Luce. Matt se
zakikotao.
- Pa sad, Odjel X i jest mjesto za izazivanje frustracija.
- Nisam tako mislio, ćorava koko! Htio sam reći da je žena
kojoj nedostaje ona stvar, to sam htio reći.
Svi su se okomili na Lucea, ali on se držao kao da uživa u
tome i samo se cerio.
- Znaš, Luce, ti si tako ništavan da bi se morao popeti uz
ljestve da dodirneš zmiji trbuh - rekao je Nugget. - Povraća mi se
kad te slušam.
- Navedi nešto od čega ti se ne povraća - rekao je Luce
prezirno.
- Budi malo smjerniji, Luce - rekao je Benedict blago. - Budi
smjerniji. Svatko bi trebalo da se nauči smjernosti prije nego što
umre, a nitko od nas ne zna kad će umrijeti. To može biti sutra, a
može biti i za pedeset godina.
- Dosta već tih propovijedi, krako! - zarežao je Luce. - Ako
nastaviš tako kako si krenuo, naći ćeš se u Callan Parku tjedan
dana nakon demobilizacije.
- To nećeš imati prilike da vidiš - rekao je Benedict.
- Pa i neću! Gledat ću kako da postanem slavan.
- Za moje pare nećeš postati - rekao je Matt. - Ne bih dao
prebijene pare da te vidim.
Luce se glasno nasmijao.
- Ja ću platiti tebi ako budeš mogao da me vidiš!
- Neil je u pravu! - rekao je Michael iznenada vrlo glasno.
Koškanje je prekinuto; svi su se okrenuli i znatiželjno ga
promatrali, jer nikad nisu čuli da nešto kaže takvim tonom -
strastveno, ljutito, autoritativno.
- Dakako da je umorna, i možete li joj to zamjeriti? Iz dana u
dan jedno te isto, Luce pecka svakoga, svi napadaju Lucea. Zašto,
do vraga, ne možete ostaviti jedan drugoga na miru, zašto ne
možete ostaviti na miru nju? Ako nešto nije u redu s njom, to je
njezin problem, a ne vaš. Kad bi htjela da bude vaš, rekla bi vam
sve što vas zanima. Ostavite je na miru! Vi ste u stanju natjerati
čovjeka da se propije! - Ustao je. - Hajde, Ben, idemo u vodu.
Dobro se operi. I ja ću pokušati, ali ovdje je letjelo toliko govana
da će mi za to trebati tjedan dana!
„Sitna pukotina na njegovom oklopu, konačno,” pomislio je
Neil bez posebnog oduševljenja, promatrajući Michaela i
Benedicta kako odlaze u more. Michael se držao potpuno
uspravno. Vrag ga odnio, njemu je ipak stalo do nje! Samo,
pitanje je zna li ona za to? Ne vjerujem da zna, a ako ikako
budem mogao, učinit ću da tako i ostane.
Luce joj nije dao vremena da razmisli o onome što se dogodilo, još
je stajala, potpuno oduzeta, kad je ušao u sobu.
- Htio bih razgovarati s vama, sestro, i to odmah - rekao je.
Bio je blijed kao krpa.
Ovlažila je usne.
- Naravno - uspjela je izustiti i potisnuti Michaela iz misli.
Luce je načinio nekoliko koraka i stao ispred njenog stola, a ona
je sjela na svoje mjesto.
- Moramo raspraviti jednu stvar.
- Onda sjedite - rekla je mirno.
- Neće baš tako dugo trajati - rekao je, podižući gornju usnu
tako da su mu bljesnuli zubi. - Što vam je trebalo da mi kvarite
poslove kod male gospođice Woop-Woop?
Sestra Langtry je širom otvorila oči.
- Pokvarila sam ih?
- I sami vrlo dobro znate da jeste! Sve je bilo krenulo kako
treba, a onda mi ona iz neba pa u rebra počne pričati kako za nju
nije zdravo da se druži s narednikom Luceom Daggettom, jer je u
razgovoru s vama saznala mnogo toga što joj ranije nije bilo
poznato.
- Nije zdravo ni za vas ni za nju da se potajno sastajete -
rekla je sestra Langtry. - Oficiri ne treba da stupaju u intimne
odnose s podoficirima i vojnicima.
- Oh, ostavite se toga, sestro! Poznato vam je kao i meni da
se ta pravila krše na ovom prokletom mjestu svake noći! Ovdje i
nema drugih muškaraca osim podoficira i vojnika! Da ne mislite
na doktore? U Bazi broj 15 nema doktora kome bi se digao, sve
kad bi se našao s Betty Grable! Ili na oficire pacijente? Ostale su
samo crkotine kojima ga ne bi digla ni Blažena Djevica Marija!
- Ako već morate biti tako vulgarni, Luce, mogli biste se bar
suzdržati od svetogrđa! - rekla je odsječno, smrknutog lica i
ledenog pogleda.
- Razgovaramo o vulgarnoj temi, draga, i na pamet mi
padaju stvari mnogo gore od svetogrđa. E, jesi i ti neka zatucana
stara frajla! O sestri Langtry nitko ne širi tračeve po kantini, zar
ne?
Nagnuo se iznad stola držeći se rukama za njegov rub,
prinoseći lice na nekoliko centimetara njenom, na isti način kao
što je to jednom već bio učinio. Samo je izraz na tom licu bio sad
sasvim drukčiji.
- A sad ću ti nešto reći! Nikad više nemoj pokušati da se
miješaš u moje poslove, jer ćeš požaliti što si se rodila! Čuješ li
me? Ja sam uživao u toj maloj gospođici Woop-Woop onako kako
ti to nikad nećeš doživjeti, ti, osušena metlo!
Pogrdni epitet prodro je, očigledno, dublje nego išta od onoga
što je rekao; vidio je kako je pocrvenjela od bola i bijesa, i požurio
se da iskoristi tu neočekivanu prednost unoseći u svoje riječi sav
otrov koji je smogao prikupiti.
- A osušena si, dobro sam rekao, je li? - nastavio je otegnuto.
- Ti nisi žena, ti si karikatura žene. Stojiš tu i umireš od želje da
legneš s Mikeom u krevet, a nisi u stanju da se prema jadniku
odnosiš kao prema čovjeku! Ponašaš se kao da je pas. Mike,
ovamo, Mike, sjedi! Zar zaista misliš da ćeš ga natjerati da sjedi
na stražnjim šapama i moli da mu daš? On za to nije dovoljno
zainteresiran, draga moja!
- Nećete me natjerati da izgubim živce, Luce - rekla je
polako, hladno. - A što se tiče vaših osobnih uvreda, prijeći ću
preko njih kao da nisu izgovorene. Od svih medicinskih zahvata
najbeskorisnija je autopsija, a ovo je upravo to, autopsija. Drago
mi je što je sestra Pedder malo razmislila kamo vodi druženje s
vama, i zbog nje i zbog vas, ali naročito zbog nje. A vrijeđajući
mene, nećete promijeniti nazore sestre Pedder.
- Vi niste ledenjak, sestro Langtry, jer led se topi. Vi ste od
kamena! Ipak, naći ću već neki način da vam vratim dug. Oh,
hoću, sigurno! Natjerat ću vas da plačete krvavim suzama!
- Kakva idiotska melodrama! - rekla je prezirno. - Ja vas se
nimalo ne bojim, Luce. Gadite mi se, muka mi je od vas, to je
točno, ali ne bojim vas se. A ne možete me ni blefirati, kao što to
radite s drugima. Čitam vas kao knjigu, i uvijek sam vas čitala. Vi
ste običan sitni ucjenjivač, ništa više.
- Mogu vam reći da ne blefiram - rekao je vedro,
uspravljajući se. - Vidjet ćete! Pronašao sam nešto za što vi
mislite da pripada vama, i uništit ću vam to s velikim
zadovoljstvom.
Otkrio je Michaela. Njenu vezu s Michaelom. Ali Luce to
nikako ne može uništiti. Može samo Michael. Ili ona.
- Ama, odlazite, Luce! - rekla je. - Nosite se! S vama samo
gubim vrijeme.
Scenu na odjelu nije pratio nitko osim Matta, jer Nugget nije bio
sposoban ni za što, Michael je bio otišao do najbližeg odjela da
posudi malo mlijeka u prahu, a Neil je upao u sobicu sestre
Langtry istog trenutka kad je Luce zalupio vrata za sobom.
Zatekao je sestru Langtry kako sjedi s glavom među rukama.
- Što se dogodilo? Što je to uradila ona hulja?
Smjesta je spustila ruke i on je ugledao smireno, posve
pribrano lice, bez suza i najmanjeg traga nekog uzbuđenja.
- Nije uradio ništa - rekla je.
- Sigurno jest! Čuo sam ga čak tamo na odjelu.
- To je bila samo predstava. On je glumac. Došao je da se
izgalami zbog toga što sam mu pokvarila malu romancu s jednom
od sestara. S djevojkom iz Woop-Woopa, kćerkom direktora
banke, sjećate li se?
- Sjećam se, kako da ne - rekao je, odahnuvši, i sjeo. - To je
bio jedini slučaj da sam uhvatio sam sebe kako sa simpatijama
gledam Lucea.
Izvukao je cigarete; pohlepno je zgrabila jednu i pohlepno
povukla prvi dim.
- Djevojka ga zanima samo kao predmet osvete, naravno -
rekla je, ispuštajući dim. - Shvatila sam to istog trenutka kad
sam saznala što se događa. Ne vjerujem da je ikad figurirala kao
ličnost u njegovoj mašti, ali kad se iznenada pojavila ovdje,
odmah je smislio kako da je iskoristi.
- Ah, naravno - rekao je Neil, zatvarajući oči. - Lucius
Ingham, čuveni kazališni glumac, i Rhett Ingham, velika
holivudska filmska zvijezda, nanjušili su zgodnu priliku da
pokažu dugi nos stanovnicima Woop-Woopa.
- Mislim da se Luce sviđao sestri Woop-Woop dok su bili
djeca, ali bih se kladila da je bila previše umišljena da bi
dopustila sebi da sin pralje sazna za njene osjećaje. A i malo
premlada da bi ga tada privukla. Zato bi za njega bila najveće
zadovoljstvo da je kompromitira.
- Naravno. - Neil je otvorio oči i pozorno je pogledao. -
Pretpostavljam da mu nije bilo drago što su mu planovi osujećeni.
Kratko se nasmijala.
- Blago rečeno.
- I mislio sam da će biti. Nisam mogao razumjeti što govori,
ali sam mu čuo glas. - Zurio je neko vrijeme u vrh cigarete.
- Usudio bih se reći da je naš Luce bio prilično ljut zbog
toga. Je li vam prijetio?
- Nije baš otvoreno. Smatrao je važnijim da nabroji sve moje
nedostatke kao žene. - Lice joj se iskrivilo u izraz odvratnosti.
- Pih! Bilo kako bilo, jednostavno sam mu dala do znanja da,
po mom mišljenju, lupeta gluposti.
- Znači, nije vam prijetio? - ostao je uporan Neil. Bilo joj je
već dosta tog ispitivanja, pa je odgovorila, već pomalo gubeći
strpljenje:
- A što mi Luce može učiniti, Neil? Napasti me? Ubiti me?
Ostavite se toga! Takve stvari događaju se u romanima, a ne u
životu. Za njih nema prave prilike. Osim toga, dobro vam je
poznato da je Luceu najpreča vlastita koža. Neće učiniti ništa za
što bi mogao biti kažnjen. Samo širi svoja crna krila iznad naših
glava i pušta da naša mašta obavi posao umjesto njega. Ali ja ne
nasjedam njegovim trikovima.
- Nadam se da ste u pravu, sestro.
- Dokle god sjedim na ovoj stolici. Neil, ne smijem dopustiti
nijednom pacijentu da me zaplaši - rekla je ozbiljno.
Slegnuo je ramenima, suglasan da stvar na tome i ostane.
- A sad ću, s tipičnom parkinsonskom ležernošću,
promijeniti temu i obavijestiti vas da sam danas čuo stanovite
glasine. Pa sad, više činjenice nego glasine, mislim.
- E, baš vam hvala - rekla je iskreno. - Kakve glasine?
- Baza će se konačno rasformirati.
- Gdje ste to saznali, zaboga? Ta vijest još nije stigla ni do
jedne od sestara.
- Čuo sam to od našeg dragog starog pukovnika
„Chinstrapa” osobno. - Osmjehnuo se. - Slučajno sam danas
popodne prolazio ispred njegovog stana, a on je stajao na balkonu
kao Julija poslije Romeova posjeta, sav izvan sebe od pomisli da
se vraća u Macquarie Street. Pozvao me je na čašicu i rekao mi,
kao jedan oficir i džentlmen drugom, da nam je do odlaska ostalo
još manje od mjesec dana. Komandant baze je to jutros saznao u
štabu divizije.
Na njenom licu pojavio se izraz zabrinutosti kakav Luce na
njemu nikad ne bi mogao izazvati.
- Oh, bože! Još samo mjesec dana!
- Tjedan dana više ili manje. U svakom slučaju, izvući ćemo
se prije kišnog perioda. - Pogledao ju je namršten, zbunjen. - Vi
me zapanjujete, zaista. Prošli put kad smo ovako razgovarali,
sjedili ste kao podgrijana smrt pitajući se kako ćete izdržati do
kraja. A sad tu sjedite kao podgrijana smrt zato što je kraj
konačno na vidiku.
- Onda se nisam dobro osjećala - rekla je kruto.
- Ako mene pitate, meni se čini da se ne osjećate dobro ni
sada.
- Ne razumijete. Bit će mi teško bez Odjela X.
- Čak i bez Lucea?
- Čak i bez Lucea. Da nema Lucea, ne bih tako dobro
upoznala vas ostale. - Osmjehnula se, malo iskrivivši usta. - Pa ni
samu sebe, kad je već o tome riječ.
Michael je pokucao na vrata i zavirio u sobu.
- Nadam se da vam ne smetam, sestro... Čaj je gotov.
- Jeste li uspjeli nabaviti mlijeka?
- Bez problema.
Smjesta je ustala, sretna što može na tako prirodan način
prekinuti razgovor s Neilom.
- Idemo, Neil. Ponesite kekse, molim vas. Lakše vam je da ih
dohvatite nego meni.
Pričekala je da Neil pronađe limenu kutiju s keksima, i
povukla se da ga propusti, a onda je pošla za dvojicom
muškaraca u blagovaonicu.
Neil je održao riječ - sebi više nije točio, napunio je dvije čaše i
jednu pružio Benedictu a drugu Michaelu.
- Bože, nalio sam se do očiju - rekao je, trepćući. - U glavi mi
se sve vrti kao vrtuljak. Baš glupo, učiniti takvo nešto! Trebat će
mi sati i sati da dođem k sebi.
Michael je okrenuo prvi gutljaj na jeziku.
- Žestoko piće, nema šta. Čudno, nikad nisam volio viski.
Benedict je, činilo se, prilično lako savladao početno
ustručavanje, ubrzo je iskapio prvu čašu i pružio je da mu Neil
natoči još. Neil mu je smjesta učinio po volji, uvjeren da će to
jadniku dobro činiti.
Luce je prava pravcata hulja! Samo, zar nije čudno kako je
željena informacija stigla nakon što je već počeo očajavati da je
nikad neće dobiti? Ono što je htio da sazna o Michaelu, došlo je
do njega zaobilaznim putem, od Lucea. Nastojao je usredotočiti
pogled na Michaelovo lice, pokušavao je otkriti na njemu neki
trag onoga o čemu je govorio Luce. Pa sad, sve je moguće,
naravno. Sam ne bi nikad došao do tog odgovora na postojeću
zagonetku. I nije vjerovao da je to istina, ma šta pisalo u
Michaelovim dokumentima. Takvi su se ljudi uvijek, uvijek na
neki način odavali; morali su se odavati jer inače nikad ne bi
ništa postigli, a Michael, u to je bio siguran, nije ništa skrivao. Ali
sestra Langtry je znala što piše u njegovim dokumentima, a nije u
tom pogledu bila ni približno tako iskusna kao muškarci koji su
proveli šest dugih godina gotovo isključivo u društvu muškaraca.
Je li sestra sumnjala u Michaela? Sigurno jest! Ne bi bila ljudsko
biće kad ne bi sumnjala, a u posljednje vrijeme nije bila naročito
sigurna ni u samu sebe. Između nje i Michaela nije se ništa
dogodilo - još nije. Prema tome, još ništa nije izgubljeno.
- Što mislite - rekao je govoreći s mukom, ali dovoljno
razgovijetno - zna li sestra da smo svi zaljubljeni u nju?
Benedict je podigao glavu, staklastog pogleda.
- Ne zaljubljeni, Neil! Samo je volimo. Volimo je, volimo i
volimo...
- Pa sad, ona je prava žena koja je nakon dugo vremena
postala dio naših života - rekao je Michael. - Bilo bi čudno kad je
ne bismo svi zavoljeli. Ona je ljupka žena.
- Zaista misliš tako, Mike? Zaista?
- Da.
- Ne znam. Nekako mi ljupka ne zvuči kao prava riječ. Kad
kažem ljupka, uvijek pomislim... umiljata. Prćast nosić, pjege na
jagodicama i šarmantno kikotanje. Uglavnom, takvo nešto što se
odmah vidi. A ona uopće nije takva. Kad je prvi put vidiš, sva je
čelik i uškrobljeno platno, a ima jezik kao kakva stara
prodavačica riba. Nije lijepa. Strašno je privlačna ali nije lijepa.
Ne, nikad ne bih rekao da je ljupka prava riječ za nju.
Michael je spustio čašu i neko vrijeme razmišljao, a onda se
osmjehnuo i zavrtio glavom.
- Ako si je ti tako vidio, Neil, onda mora da si bio strašno
bolestan. Meni se učinilo da je zgodna. Došlo mi je da se smijem,
ne njoj već zbog nje. Ne, ja nisam vidio nikakvo uškrobljeno
platno i čelik, bar u početku nisam. Sad vidim. Meni je bila
ljupka.
- Je li ti još uvijek ljupka?
- Pa rekao sam, zar nisam?
- Misliš li da zna za to da smo svi zaljubljeni u nju?
- Ne onako kako ti to misliš - rekao je Michael čvrsto. - Ona
je osoba koja se posvetila svom pozivu i nije provela život
sanjareći o ljubavi. Nije osoba s mentalitetom učenice. Imam neki
čudan osjećaj da bi se ona, kad bi se našla u situaciji da bira,
uvijek opredijelila za svoj posao medicinske sestre.
- Nema žene koja se u određenim okolnostima ne bi
opredijelila za brak - rekao je Neil.
- Zašto?
- Sve one žive za ljubav.
Michael ga je sažalno pogledao.
- Oh, Neil, zaboga, misli kao odrastao čovjek! Misliš da
muškarci ne mogu živjeti za ljubav? Ljubav, osim toga, dolazi u
svim oblicima i veličinama... i u oba spola!
- Što ti znaš o tome? - upitao ga je Neil gorko, s osjećajem da
je ukoren. Tako se nekako ponekad osjećao u prisutnosti svog
oca, a to nije bilo pravo. Michael Wilson nije bio Longland
Parkinson.
- Znam, iako ne znam kako - rekao je Michael. - To je
vjerojatno instinkt. Ne može biti ništa drugo, zar ne? Ne mogu,
naravno, tvrditi da sam stručnjak za te stvari, ali znam ponešto o
čemu nikad nisam učio. Svaki čovjek nekako nalazi svoj nivo, i
svaki čovjek je drukčiji. - Ustao je i protegnuo se. - Odmah ću se
vratiti. Idem samo da pogledam kako je Nugget.
Kad se Michael nakon nekoliko minuta vratio, Neil ga je
pogledao gotovo prijekorno - došao je do treće čaše tako što je
jednostavno izlio prljavu vodu iz jedne posude i napunio je
viskijem sebi.
- Pij, Mike! - rekao je. - Zaključio sam da će mi zapravo
prijati još jedna čaša. Danas slavim.
Michael je pokucao.
- Čaj je gotov, sestro.
Zaboravila je na pravac kojim je krenuo razgovor s Neilom, i
pogledala mimo Neila pravo u oči Michaelu.
- Uđite na trenutak, molim vas. Htjela bih porazgovarati s
vama. Neile, hoćete li me na trenutak zamijeniti? Ja ću odmah
doći, a vi za to vrijeme možete prenijeti vijest ostalima.
Michael je zatvorio vrata za Neilom, a lice mu je izražavalo
mješavinu tuge i strepnje. I nelagodnosti. I straha. Kao da bi
radije bio na svakom drugom mjestu na kugli zemaljskoj nego tu
pred njenim stolom, njenim stolom.
U tom pogledu bila je u pravu; bio bi radije na svakom
drugom mjestu nego tu. Ali ono što je vidjela na njegovom licu
odnosilo se samo na njega i nije imalo nikakve veze s njom. A
ipak, sve je bilo u direktnoj vezi s njom. Strepio je da će doživjeti
slom tu pred njom, i čeznuo da joj objasni sve uzroke boli koja ga
razdire, ali to bi značilo podići branu koja mora ostati zatvorena.
Sve je prošlo, možda nikad nije ni bilo, a sigurno nikad više neće
biti. Kaos. Zbrka strašnija od svih koje je preturio preko glave.
Stajao je i čeznuo za tim da sve bude drukčije, a znao je da ništa
drukčije ne može biti. Žalio ju je što ne zna, a istodobno ponavljao
sam sebi kako ne može dopustiti da ona sazna, borio se sam sa
sobom i onim što je želio. Znao je da joj ono što ona želi ne može
donijeti sreću. I gledajući njeno lice, postajao je sve svjesniji da ju
je grubo povrijedio.
Nešto od toga odražavalo se i na njegovom licu dok je stajao
ispred njenog stola, čekajući.
Iznenada, to njegovo držanje izazvalo je pravu eksploziju u
njoj. Planulo je skladište povrijeđenog ponosa i boli za koje gotovo
nije ni znala da postoji.
- Oh, za ime božje, hoćeš li skinuti s lica tu idiotsku
grimasu? - viknula je. Bio je to kao tihi vrisak. - Šta misliš, kog
vraga, da ću uraditi, da ću pasti na koljena i moliti da sve
ponovimo? E pa, prije bih umrla! Čuješ li me? Umrla!
On se trgnuo, problijedio, stegnuo usne, i nije rekao ništa.
- Uvjeravam vas, naredniče Wilsone, da je svaka pomisao na
bilo kakve lične odnose s vama sad vrlo, vrlo daleko od mene! -
nastavila je grozničavo, kao leming kad ide prema moru, u
sigurnu smrt. - Pozvala sam vas ovamo samo zato da vam kažem
da je istraga u vezi sa Luceovom smrću okončana. Zaključak:
samoubojstvo. Oslobođeni ste svake sumnje, kao i svi mi ostali.
Sad ćete možda naći za shodno da prestanete s tom odvratnom
predstavom, s tim optuživanjem samog sebe. To je sve.
Nije mu uopće bilo palo na pamet da je kudikamo najveći dio
bola koji joj je zadao posljedica njenog zaključka da ju je on
odbacio. Užasnut, pokušao je da se uživi u njen položaj, da osjeti
to odbacivanje onako kako ga je osjećala ona, kao posve osobnu
stvar tijesno povezanu s njom kao ženom. Da je više cijenio sam
sebe, mogao je to shvatiti ranije i bolje, ali njemu je način na koji
je reagirala bio jednostavno neshvatljiv; tumačila je čitavu stvar
na način koji je njemu bio potpuno stran. Ne zato što je bio
nedovoljno osjećajan, ili nedovoljno pronicav, ili nedovoljno
zainteresiran za nju, već zato što su mu misli od Luceove smrti
bile vrlo daleko od osobnih aspekata onoga što se dogodilo u
njenoj sobi. Bilo je toliko drugih stvari koje su ga mučile, bilo je
toliko onoga što je trebalo obaviti, da nije imao vremena da
zastane i razmisli kako njegovo ponašanje izgleda u njenim
očima. A sad je već kasno.
Izgledao je bolesno, izmučeno, nekako bespomoćno. Ipak,
bio je to Michael kao i uvijek, još uvijek svoj čovjek.
- Hvala - rekao je, bez imalo ironije.
- Ne gledajte me tako!
- Oprostite - rekao je. - Neću vas više gledati.
Skrenula je pogled na papire što su ležali na stolu.
- I meni je žao, naredniče, vjerujte - rekla je hladno i
konačno. Papiri su mogli biti i na japanskom, nije uopće shvaćala
što piše na njima. Onda odjednom više nije mogla izdržati, podigla
je pogled u kojem se ogledalo njeno srce i sasvim drukčijim
glasom uzviknula: - Oh, Michael!
Ali on je već bio izišao.
Trebalo joj je pet minuta da se pokrene, tako je žestoka bila
njena reakcija. Sjedila je i tresla se, zubi su joj cvokotali i na
trenutak se mogla zapitati je li to znak da gubi razum. Toliko
srama a tako malo vladanja sobom! Nije nikad ni pomislila da u
sebi nosi takav slijepi nagon da zadaje bol onima koje voli, niti da
spoznaja o tome kako joj je uspjelo nanijeti bol može biti tako
neizdržljiva, tako porazna. Oh, bože, dobri bože, molila se, ako je
ovo ljubav, izliječi me od ljubavi! Izliječi me ili me pusti da
umrem, jer ne mogu više živjeti u ovakvoj agoniji, ni trenutka
više...
Otišla je do vrata i pružila ruku da skine šešir s vješalice, a
onda se sjetila da najprije mora obuti cipele. Ruke su joj se još
tresle, pa joj je trebalo dosta vremena da zažnira cipele i pritegne
gležnjake.
Kad se sagnula da uzme svoju košaricu, pojavio se Neil.
- Već odlazite? - upitao ju je, iznenađen i razočaran. Poslije
one primjedbe koja je toliko obećavala, posljednje prije
Michaelovog dolaska, ostao je s nadom da će nastaviti tamo gdje
su bili prekinuti. Ali Michael mu je, kao i obično, pokvario
račune.
- Strašno sam umorna - rekla je. - Hoćete li moći bez mene
večeras?
Rekla je to čvrstim glasom, ali trebalo je samo da je pogleda
u oči pa da vidi kako je mala razlika između te čvrstine i očaja.
Protiv svoje volje, pružio je ruku i stegnuo joj šaku, trljajući
je da je malo zagrije.
- Ne, draga moja sestro Langtry, ne možemo bez vas - rekao
je, osmjehujući se. - Ali ovog puta ćemo se nekako snaći. Zato
idite i lijepo se naspavajte!
Uzvratila mu je osmijehom, drugu s kojim je provela toliko
mjeseci na Odjelu X, pitajući se kamo je nestao onaj plamičak
ljubavi prema njemu, zašto ga je Michaelov dolazak tako naglo
ugasio. Nevolja je bila u tome što nije imala ključ za logiku
ljubavi, ako je takav ključ uopće postojao, ako uopće postoji neka
logika.
- Uvijek uspijevate da ublažite bol - rekla je.
To je bila njegova rečenica, rečenica koju je on toliko puta
uputio njoj. Izgovorena, djelovala je na njega tako da je morao
brzo povući ruke. Nije bilo vrijeme da kaže ono što je želio reći.
Uzeo joj je košaricu iz ruke i ispratio je kao da je on
domaćin, a ona posjetilac; nije htio da joj dade košaricu dok nisu
stigli do podnožja rampe. Ostao je tu dugo nakon što je njena siva
prilika, trepereći, nestala u tami, gledajući u mrak, slušajući tiho
kapanje vlage što se skupljala ispod nastrešnica, bučni zbor žaba
i daleko, neprestano šumorenje valova što su se razbijali o
greben. Mirisalo je na kišu; ubrzo će se izliti pljusak. Ako sestra
Langtry ne požuri, pokisnut će.
- Gdje je sestra? - upitao je Nugget kad se Neil vratio, sjeo na
njeno mjesto i pružio ruku da dohvati čajnik.
- Boli je glava - rekao je Neil kratko, izbjegavajući da pogleda
Michaela, koji je sjedio kao da i sam pati od glavobolje. Zatim je
načinio grimasu. - Bože, kako mrzim da igram ulogu majke! Kod
koga je sad opet mlijeko?
- Kod mene - rekao je Nugget. - Dobre vijesti, šta kažeš?
Luce je konačno mrtav i propisno sahranjen. Uf! Moram reći da
mi je kamen pao sa srca.
- Neka se Bog smiluje njegovoj duši - rekao je Benedict.
- Dušama sviju nas - dodao je Matt.
Neil je natočio svima čaj i počeo dodavati šalice redom.
„Večernji čaj bez sestre nikomu ne pruža posebno zadovoljstvo,”
pomislio je, zureći u Michaela, koji je pažljivo promatrao Matta i
Benedicta.
Nugget je s velikom pompom izvukao neku veliku knjigu,
spustio je na stol pazeći da je ne zalije čajem, i otvorio prvu
stranicu.
Michael ga je pogledao osmjehujući se, dirnut.
- Što ti je sad to? - upitao ga je.
- Razmišljao sam o onome što je rekao pukovnik - objasnio
je Nugget, držeći jednu ruku ispruženu preko otvorene knjige kao
što bi neki pobožni propovjednik držao ruku na Bibliji. - Nema
nikakvog razloga zašto se ne bih mogao upisati u večernju školu i
položiti maturu, zar ne? A onda bih se mogao upisati na
sveučilište i studirati medicinu.
- I pametno iskoristiti život - rekao je Michael. - Drago mi je,
i neka ti je sretno, Nuggete!
„Želio bih da ga ne volim i ne mrzim istodobno,” pomislio je
Neil. „To je, međutim, ona lekcija koju je moj stari htio da naučim
u ratu - da nikad ne dopustim srcu da me spriječi u onome što je
potrebno učiniti, i da se naučim živjeti sa svojim srcem nakon što
to učinim.” Zato je našao snage da sasvim mirno kaže:
- Svi moramo pametno iskoristiti svoje živote kad jednom
skinemo uniformu. Pitam se kako ću izgledati kad se obučem kao
poslovan čovjek. Nikad u životu nisam se tako oblačio. - Zavalio
se u naslonjač čekajući da Matt reagira na taj namjerni poticaj.
Matt je i reagirao, zadrhtavši.
- Kako ću ja zarađivati za život? - upitao je. Pitanje kao da
mu se otelo, kao da ga nije namjeravao izgovoriti, iako nije mislio
ni na šta drugo. - Ja sam računovođa, meni je potreban vid!
Vojska mi neće dati penziju, oni kažu da je s mojim očima sve u
redu. Oh, bože, Neile, što da radim?
Ostali su šutjeli, svi su gledali samo u Neila. „E pa, krenulo
je,” pomislio je, dirnut Mattovim krikom kao i ostali, ali ne
dopuštajući da ga sućut omete u onome što je želio postići. Nije ni
vrijeme ni mjesto da se upušta u pojedinosti, ali položeni temelj
dovoljan je da vidi hoće li Michael shvatiti poruku.
- To je moj dio posla, Matte - rekao je odlučno, snažno
stežući Mattu ruku. - Ne brini ni za što. Pobrinut ću se da sve
bude u redu.
- Nikad u životu nisam primio milostinju, pa neću ni sada -
rekao je Matt, ponosno se uspravljajući.
- Ne radi se o milostinji - nastavio je uporno Neil. - To je moj
dio posla. Znaš na što mislim. Sklopili smo ugovor, mi ovdje, ali
meni je još ostalo da ispunim obavezu do kraja. - Rekao je to ne
gledajući u Matta nego u Michaela.
- Da, u redu - rekao je Michael, komu je odmah bilo jasno
što će se tražiti od njega. Bilo mu je na neki način lakše što to
traže od njega, što se ne mora sam nuditi. Već je prilično dugo
znao kakvo je jedino moguće rješenje, ali ga nije želio pa nije imao
ni snage da se javi. - Slažem se s tobom, Neile - rekao je. - To je
tvoja obaveza. - Pogled mu je skrenuo s Neilovog strogog,
odlučnog lica i zadržao se na Mattovom, pun neskrivene
simpatije. - To nije milostinja, Matte. To je Neilova obaveza. Časna
i korektna obaveza.
7
***
Ona ima svoju dužnost. Koliko je ljudi kadro da uradi ono što ona
može bez imalo napora? Koliko ljudi ima te škole, ima to znanje,
praksu, urođeni osjećaj? Na jednu njegovateljicu koja je imala
snage da izdrži trogodišnju obuku u duševnoj bolnici, dolazi deset
onih koje su odustale. A ona je imala potrebnu snagu. I ima
ljubav prema tom pozivu. To nije samo posao - tom pozivu
podarila je svoje srce, i ono leži duboko u njemu. To je ono što je
uistinu željela. Njena je dužnost upućuje na one koje je svijet
zaboravio, na one koji mu nisu bili potrebni, ili koje ponekad
naprosto nije mogao gledati. Honour Langtry krenula je dalje,
odlučno, bez imalo straha, konačno shvativši samu sebe. I
shvativši da je dužnost, ta najgora od svih opsesija, samo drugo
ime za ljubav.