Professional Documents
Culture Documents
Helenistička Umetnost I Nauka
Helenistička Umetnost I Nauka
Helenistički gradovi, naročito Aleksandrija, privukli su veliki broj umetnika, arhitekata, filozofa i
naučnika. Hramovi, palate, ali i sve druge zgrade sagrađene su veće i grandioznije od onih u doba
klasične Grčke. Nova grandioznost odražavala je težnje helenističkih vladara da se veličaju kao
bogovi.
Novi vladari su podržavali sve što im je moglo doneti slavu, pa su pomagali matematičarima i
geografima da sa svih strana pokušaju da dobiju što je moguće više vrednih tekstova ... U takvoj
atmosferi nauka je cvetala.
NAPREDAK MEDICINE
Praznoverje po pitanju ljudskog tela i uverenost da bogovi i nadprirodne sile uzrokuju bolesti,
zaustavljalo je razvoj medicine sve do oko 400 B.C., kada je HIPOKRAT, ili „Otac medicine“
utemeljio školu koja se bazirala na proučavanju ljudskog tela i pažljivoj interpretaciji simptoma.
Osim traženja uzroka bolesti i načina lečenja, Hipokratova škola naglašavala je potrebu za
humanim i nesebičnim odnosom lekara prema čoveku, bez obzira ko je on bio. Na toj osnovi
postavljeni su etički standardi za lekare do današnjih dana. Taj antički etički kodeks lekara ili
poznatija Hipokratova zakletva, i danas se polaže u lekarskoj profesiji.
Uprkos istraživačkom pristupu ljudskoj anatomiji i bolestima, Hipokratova škola prihvatila je teoriju
o četiri glavne tečnosti u ljudskom telu – krv, sluz, crna žuč i bela žuč - čija ravnoteža predstavlja
temelj zdravlja. Ta teorija zadržaće se dugi niz vekova i malo usporiti medicinski razvoj.
FILOZOFIJA HELENIZMA
Helenističko razdoblje je poljuljalo osećaj sigurnosti i pripadnosti pojedinca, jer je život u relativno
malim polisima pružao važnosti svakom njegovom stanovniku. Ogromnom helenističkom carstvu,
pa tako i dosta većim helenističkim gradovima, falilo je unutrašnje povezanosti, pa se veći deo
stanovništva osećao otuđeno i izgubljeno. U takvim okolnostima filozofi su morali da ponude
mogućnost opstanka u takvom svetu, a najznačajniji predstavnici takve filozofije bili su Epikurejci,
Stoici i Kinici.
Epikurejci
Osnivač je EPIKUR. Epikur je smatrao da su osećaj i iskustvo (čulno saznanje) ono čime treba da se
služimo kada tražimo znanje.
Za epikurejce najviše dobro je duša ispunjena zadovoljstvima, koja kasnije neće dovesti do
bolova i nemira u duši.
U iskustvu se jasno pokazuje da je zadovoljstvo dobro, a bol loš. Mudrac treba da je u stanju
da razlikuje zadovoljstva i da više ceni ona trajnija koja proizilaze iz umerenog života.
Pored neizbežnih fizičkih bolava, dodatne bolove duši može doneti strah od bogova. Zato je
Epikur uveravao učenike da se bogovi, iako postoje, ne mešaju u stvari ovoga sveta.
Epikur je verovao u atomističku (Demokritovu) fiziku, po kojoj se sve sastoji od atoma, pa i
duša. Posle smrti ona više ne oseća, jer se njeni atomi rasipaju u okolni prostor. Dok jesmo
smrti nema, a kad ona nastupi nas nema, zato se ne treba plašiti kazni koje od bogova mogu
doći posle smrti.
Danas se često oblik života pun užitaka naziva hedonizam (prema grčkoj reči hedon –
užitak), ali epikurejci su mislili na intelektualne užitke, a ne uživanje u jelu, piću i seksu, što
se danas podrazumijeva pod hedonizmom.
Stoici
Utemeljitelj je ZENON koji je podučavao u javnoj zgradi Stoa Poikile (Šareni trem), pa je otud
njegova filozofija i dobila naziv.
Osnivač je bio DIOGEN iz Sinope zajedno sa Anistenom. Diogen je tvrdio da se sreća može postići
samo najjednostavnijim ispunjavanjem prirodnih potreba. Živeo je u jednom buretu, imao je plašt i
fenjer. Odlučio se na život u siromaštvu, kao prosjak. Dobio je nadimak "kynos" (pas), jer su Grci
smatrali pse besramnim životinjama, a njegovi istomišljenici nazvani su "kynikoi" (psoliki), a otuda i
naziv kinici.
Zalagao se za prava žena i dece, a izjavio je: "ja sam građanin sveta", aludirajući na to da ne
bi trebalo zabranjivati ljudima da putuju gde god požele.
Bio je jedan od boljih Sokratovih učenika. Proveo je život ismevajući ljudsku glupost i sam
način života koji je ostatak sveta vodio.
Uvek je svima govorio ono što je i mislio.
Mrzeo je licemerje i prezirao sve loše osobine koje čovek poseduje, smatrajući da ih se treba
odreći, tako što bi živeli nalik životinjama.
Govorio je da sve što radimo, ne treba da radimo sami, daleko od očiju drugih, jer šta god
da radimo to je ljudsko, pa se toga ne treba stideti.
Iz ovog filozofskog pravca razvilo se i značenje koje reč "cinizam" ima danas, a koja označava
određeno podrugljivo neverovanje u dobrotu ljudskih motiva te pomalo prezrivo osećanje vlastite
superiornosti.
Literatura
https://www.prva.hr/
Prva gimnazija, Zagreb – Lekcije
Uspon Makedonije i helenističko doba (ALEKSANDAR VELIKI I HELENISTIČKO DOBA)
filozofijainfo.com
Kratka istorija filozofije – Antika filozofija (STOICI I EPIKUREJCI)
Učenici
Andrija Đurković I6
Boris Đurković I6