S T R U Č N O
ograničenja
Neka
sustava kategorizacije
stijenskih masa
Treći i posljednji nastavak rada o kategorizacijskim sustavima iz prethodna dva broja
Minerala, daje pregled iz inženjerske prakse na području s podjednakim geotehničkim uvjetima
Branimir Janković, dipl. ing. rud.
3. Neki recenzirani
radovi o podzemnim
projektima izvedenim u
sličnim geotehničkim
uvjetima
Kako bi se u što većoj mjeri
minimalizirao utjecaj geoloških i
regulatornih uvjeta pojedinih
regija na ocjenjivanje kvalitete
stijenske mase, a prema tome
neposredno i na izbor podgrade
ili armiranja stijene, za prikaz su
uzeti samo dobro dokumentira-
ni primjeri na području Sydneyja
(Australija).
Osnovna stijena područja
Sydneyja sastoji se od sekvence
gotovo horizontalno uslojenih
pješčenjaka i škriljevaca trijaske
starosti. U pokrivaču je domi-
nantna formacija Hawkesbury
pješčenjaka. Geotehnička svoj-
stva Hawkesbury pješčenjaka
obradili su Pells 1985. i Bertuzzi i
Pells 2002. godine i nepotrebno
ih je ponavljati (Pells, 1985.;
Bertuzzi, Pells, 2002.). Ipak, vri-
28
jedno je napomenuti da su u
mnogočemu njegova svojstva
slična pješčenjacima Bunter u
Velikoj Britaniji i Cave u Južnoj
Africi.
3.1 North Head i
Malabar Ocean Outfall
tuneli
Projektiranje za tunel kod
North Heada (3,5 km dužine s 4
m promjera) i tunel kod Malabara
(4 km dužine s 4 m promjera)
završeno je 1983., a proboj 1987.
(Lowe, McQueen, 1990.).
Konstrukcije dijelova tunela koji
prolaze kroz formaciju pješče-
njaka Hawkesbury pripremljene
su za uvjete nazvane tipični uvje-
ti i nepovoljni uvjeti (Pells, Best,
1991.). Postavljena podgrada
ovisila je značajno o metodi isko-
pa. Došlo se do zaključka da je
RMR sustav bio konzervativan u
postavljanju zahtjeva nosivosti
podgrade, naročito kada su za
iskop korišteni tuneleri (strojevi s
rotacijskim glavama za bušenje 18 m opisali su Pells i dr. 1994.
cijelog profila – TBM). Q sustav (Pells et al., 1994). Nadsloj pro-
pružao je razumno predviđanje storije obuhvaćao je 6-8 m pje-
gdje je iskop vršen pomoću ščenjaka klasificiranog kao:
tunelera, ali je bio previše opti-
mističan tamo gdje je iskop vršen -- Q = 20-60; projektom usvoje-
tehnologijom bušenja i minira- na vrijednost = 50, (ESR = 0,8)
nja (Pells, Bertuzzi, 2007.). -- RMR = 60-55; projektom usvo-
jena vrijednost = 65
3.2 Podzemna garaža
Sydney opera Preporučena podgrada prema
Projekt i izvedbu ove krafnoli- pojedinom sustavu dana je u
ke podzemne prostorije raspona tablici 1.
Tablica 1. Podgradni sklop prema kategorizacij-
skim sustavima za 18 metarski raspon podzem-
ne garaže opere u Sydneyju
Sustav Bodova Predviđena primarna podgrada
sidra (d=3m) na razmaku 2,5m s
RMR* 65 mjestimično postavljenim čel. mrežama
i 50mm mlaznog betona po potrebi
sidra (d=6m) na oko 3m razmaka, bez
Q mlaznog betona
*preporuka se odnosi na raspon od 10 m
1 / 2 0 0 9 • V E L J A Č A / F E R B R UA R Y

Postavljena podgrada prika-
zana je na slici 2. Sastoji se od
4,4 m dugačkih (230kN) adhezij-
skih pasivnih sidara i 7,5 m
dugačkih (450kN) adhezijskih
štapnih aktivnih sidara među-
sobno razmaknutih 1,3 m, plus
čelična mreža i 150 mm mlaznog
betona. Projekt se zasnivao na
eksplicitnoj strukturnoj analizi.
Usporedba te podgrade s pre-
poručenom iz tablice 1 sugerira
da ili su projektanti podzemne
garaže bili vrlo konzervativni
(što nije bilo i mišljenje vanjskih
revizora), ili su predviđanja
temeljena samo na kategoriza-
cijskim sustavima bila opasna.
Stabilizacija svoda Sydney opera podzemne garaže
Podaci dobiveni monitorin-
gom bili su u skladu s projek-
tantskim očekivanjima, što
dokazuje da je konstrukcija pod-
V E L J A Č A / F E R B R UA R Y • 1 / 2 0 0 9
grade bila ispravna, ili s malim
pomakom na stranu veće sigur-
nosti.
3.3 M2 naplatni tunel
(Norfolk tunel) s dvije
cijevi (450 m dužine)
Ovaj projekt obuhvaća dvije
dvotračne tunelske cijevi širine
11,9 m, s međusobnim razma-
kom od 5,5 m. Debljina nadsloja
varira između 16-22 m i uglav-
nom se sastoji od pješčenjaka
vrlo dobre kvalitete, uz pojave
1-1,5 m slojeva pješčenjaka sla-
bije kvalitete (Pells, Bertuzzi
2007.).
Q vrijednosti u svodu su se
kretale od 20-45, a RMR vrijedno-
sti od 55-75. Korištenjem ovih
vrijednosti kategorizacijski susta-
vi daju slijedeću preporuku za
KATEGORIZACIJSKI SUSTAVI
konstrukciju podgrade:
-- RMR: sidra dužine 3 m do 4 m
s razmakom od 1,5 m do 2 m i
50-100 mm debljine sloja
mlaznog betona
-- Q: sidra dužine 4 m s razma-
kom od 2,5 m i mjestimično
sidra dužine 4 m (po potrebi –
bez upotrebe mlaznog beto-
na)
Ugrađena podgrada varirala
je od sistematskog sidrenja sa
sidrima dužine 4 m na 1,7 m raz-
maka plus 110 mm mikroarmira-
nog mlaznog betona do siste-
matskog sidrenja na 2,4 m raz-
maka plus 50 mm mikroarmira-
nog mlaznog betona. To je znat-
no više nego što je predviđeno Q
sustavom.
3.4 Eastern Distributor
(odsjek raspona 15-24 m)
Eastern Distributor tuneli
uključuju 550 m dužine tunela s
dvije razine, s rasponom u svodu
od 15-24m. Ovaj prikaz odnosi
se na približno 50 m dužine
tunela gdje je raspon veći od 20
m (Pells, Bertuzzi 2007.). Glavnina
tunela je u pješčenjaku s Q vri-
jednosti oko 40. Usvajajući ESR
vrijednost od 0,8, Q sustav
(Barton, 1996.) predviđa podgra-
du koja bi se trebala sastojati od
sidara dužine 6,5 m na 2,6 m
razmaka s 40 mm mikroarmira-
nog mlaznog betona.
Konstrukcija podgrade pri-
premana je pomoću iste meto-
Shema rasporeda prostorija za skladištenje plina
dologije kao i za Podzemnu
garažu Sydney opere (Pells et al.,
1994.), ali uz dodatne detaljne
analize pomoću programa UDEC.
Postavljena podgrada sastoji se
od 9 m dugačkih, aktivnih sidara
granične nosivosti 450 kN na
1,75 m razmaka, plus 135 mm
čeličnim vlaknima mikroarmira-
nog mlaznog betona (SFRS –
Steel Fiber Reinforced Shotcrete)
i 40 mm mlaznog betona za
zaštitu od korozije glava sidara.
Lako je vidljivo da je usvojena
konstrukcija podgrade znatno
veće nosivosti od one predviđe-
ne Q sustavom. Zgodno je napo-
menuti da je jedan recenzent iz
međunarodnog povjerenstva za
reviziju projekta predložio znat-
no "jaču" podgradu nego što je
postavljena.
3.5 Podzemni kompleks
za skladištenje plina
Na slici 3 prikazan je raspored
prostorija na dubini od oko 125
m ispod zaljeva Botany. Prostorije
su raspona od oko 14m. Q vri-
jednost određena na osnovi
podataka determinacije jezgri
bušotina na predmetnoj lokaciji
iznosila je 24. Strukturni sklop za
ESR = 0,8, prema izvornom Q
sustavu (Barton i dr., 1974.) svr-
stao bi ga u podgradnu kategori-
ju 14, što bi značilo upotrebu
štapnih sidara međusobno raz-
maknutih 1,5m-2m, dužine od 3
m, 5m i 7m plus međusobno
povezane čelične mreže.
Ažurirane smjernice (Barton,
Grimstad, 1993.; Barton 1996.)
29
S T R U Č N O
zahtijevaju sistematsko sidrenje
s međusobnim razmakom sidara
od 2,6 m i dužinama sidara od
4,5m (bez upotrebe mreže ili
mlaznog betona). Postavljena
podgrada prije serije urušavanja
odgovarala je ažuriranim smjer-
nicama.
Urušavanje svoda prostorije za skladištenje plina
Prvo urušavanje dogodio se u
galeriji A, blizu središta svodnog
hodnika (slika 4). Odlom je bio
pločast, protežući se 9 m u širinu
i 10-16m u dužinu. Debljina
odloma iznosila je 1-1,8m. U tre-
nutku urušavanja, iskop svodnog
hodnika izvodio se pomoću 8 m
širokog središnjeg istražnog
hodnika, koji je napredovao oko
8m ispred punog profila.
Urušavanje se dogodio izme-
đu punog profila i ulaza prema
istražnom hodniku, neposredno
nakon otpucavanja konturnih
mina na lijevom zidu. Prilikom
prethodnog miniranja 5 sati rani-
je, došlo je do prekida u ovom
dijelu minskog polja, kad su
otpucana oba zida i čelo istraž-
nog hodnika (You i dr., 2003.).
Podgrada u području urušavanja
sastojala se od 4 m dugačkih
adhezijskih perfo sidara (HGB –
Hollow Groutable Bolts) među-
sobnog razmaka 2 m. Sidra su
bila učvršćena u trenutku uruša-
vanja, ali nije izvedeno zapunja-
vanje cementnom smjesom.
30
Sedamnaest sidara je izvučeno iz
bušotina i zajedno s urušenom
stijenskom masom našlo se na
podu, 8 je ostalo visjeti u svodu,
a njihove podložne ploče i mati-
ce su istrgnute s navoja.
Drugo urušavanje dogodio se
u galeriji C otprilike dva tjedna
kasnije. I ovdje je napredovanju
punog profila prethodio istražni
hodnik. Volumen urušene stijene
iznosio je 50 m3. Cjelokupni
odlom sastojao se od nekoliko
velikih blokova, od područja
desnog ramena između punog
profila i 8 m širokog istražnog
hodnika. Podgrada je bila iden-
tična onoj na mjestu prvog uru-
šavanja, osim što je ugradnja
HGB sidara izvedena u potpuno-
sti (bušotine su zapunjene
cementnom smjesom).
Pronađeno je nekoliko polo-
mljenih sidara u urušenoj stijen-
skoj masi. Nakon urušavanja
radovi na projektu prekinuti su
do daljnjega. Nosivost podgrade
je značajno povećana kad je pro-
jekt ponovo pokrenut nekih dva
mjeseca kasnije. Može se zapita-
ti je li Q vrijednost usvojena na
temelju istražnog bušenja bila
pogrešna? Pells i Bertuzzi su
ponovno provjerili ovo pitanje
pomoću kartiranog uzdužnog
profila podzemnog iskopa.
Posljednje je sugeriralo da je Q
vrijednost otprilike 13 (pola od
izvorno utvrđene) (Pells, Bertuzzi,
2007.).
Međutim, rezultirajuća pod-
grada bila bi identična i na teme-
lju stvarno utvrđene Q vrijedno-
sti. Također, mora se reći da Q
sustav ne predviđa ugradnju
sidara bez cementne ispune,
dakle, i prvo se urušavanje ne
može smatrati poštenim testom.
Međutim, na području drugog
urušavanja sva su adhezijska
sidra imala ispunu.
3.6 Tunelsko skladište u
Northsideu
Na početku ovog stoljeća
završeni su veliki sustavi tunela
dubljenih tunelerima za skladi-
štenje vršnih opterećenja otpad-
nih voda na sjevernoj strani luke
u Sydneyju. Shema je obuhvaća-
la oko 6,5 km dužine tunela pro-
mjera 3,8 m i 7,3 km dužine
tunela promjera od 6-6,3 m. Svi
Tablica 2. Tunel M5 – usporedni podaci o podgradi
Q – predviđena
Naziv
količina
Sidra 12300
Mlazni beton 2400m3
1 / 2 0 0 9 • V E L J A Č A / F E R B R UA R Y
tuneli su probijeni kroz
Hawkesbury pješčenjak, deblji-
na nadsloja kretala se od oko 20
m do nekih 80 m. Prvotna pri-
marna podgrada koja se sastoja-
la od sidara i čeličnih mreža,
predviđena je pomoću Q susta-
va (Asche i Quigley, 1999.).
Konačna gustoća sidrenja stijen-
ske mase koja se pokazala neop-
hodnom za stabilizaciju iskopa,
nakon što se prvotno ugrađena
podgrada pokazala neadekvat-
nom, bila je između 5 do 9 puta
veća od gustoće sidrenja u origi-
nalnom projektu.
3.7 Istočni tunel M5
Ovaj naplatni tunelski sustav
sastoji se od dvije, 4 km dugač-
ke, dvotračne cijevi raspona 8,6
m. U potpunosti je probijen kroz
Hawkesbury pješčenjak (Gibbs i
dr., 2002.). Nadsloj je uzduž
gotovo cjelokupne dužine tune-
la debljine između 15 m do oko
70 m. Tuneli su dubljeni pomoću
tunelera. Tunelska podgrada
konstruirana je kombinacijom
analitičke i empirijske metode i
obuhvaća; 3 m dugačka sidra
nosivosti 200 kN; i SFRS 50
mm-100 mm debljine. Podgradni
sklopovi konstruirani su za tri
tipa stijene, s Q vrijednostima
kako slijedi:
-- Tip 1 Q = 4,7-75 (47% tunela)
-- Tip 2 Q = 0,9-17.5 (50% tune-
la)
-- Tip 3 Rasjedi i žile (3% tunela)
Q sustav sugerira dužinu
sidara od 2,8 m za tipove 1 i 2,
što je u osnovi isto kao i ugrađe-
na 3 m dugačka sidra. Razlike
između ugrađene i Q sustavom
predviđene podgrade bile su u
broju sidara i količini mlaznog
betona (tablica 2).
Stvarno ugrađena stvarno/
količina predviđeno
14000 1,14
5850m3 2,44

Valja napomenuti da je čak i
sa ovako ugrađenom podgra-
dom dolazilo do sporadičnih
ispadanja manjih komada stijen-
ske mase iz svoda od kojih je
jedan nažalost ozlijedio osobu.
4. Razmatranje
iznesenih tvrdnji i prika-
zanih primjera
U posljednje vrijeme objavlje-
no je dosta radova o nedostaci-
ma kategorizacijskih sustava.
Neki od njih su: Palmstrom,
Broch, 2006.; Russo i dr., 1998.;
Milne i dr., 1998.; Riedmüller,
Schubert, 1999.; Hoek, 2002.;
Stille, Palmstrom, 2003.; Pells,
Bertuzzi, 2007. i pojedine tvrdnje
iz tih radova su prezentirane
ispred.
4.1 Primjedbe o valja-
nosti koeficijenata
korištenih u ocjenjivanju
kvalitete stijenske mase
Uz iznošenje iskustava o kori-
štenju sustava kategorizacije u
australskim projektima (Pells,
Bertuzzi, 2007.) se osvrću i na
kritiku koju su iznijeli Palmstrom
i Broch godinu dana ranije
(Palmstrom, Broch, 2006.).
Dvojica autora (Palmstrom,
Broch, 2006.) detaljno su obra-
zložili neke nedostatke Q susta-
va koji su u višoj ili manjoj mjeri
prisutni i u ostalim sustavima
kategorizacije, koje, obzirom na
koncepte i strukture, možemo
svrstati u empirijske projektne
metode (Q, RMR , RMi, i sl.).
Kvantitativni koeficijenti koji se
koriste za opis svojstava stijen-
ske mase često nisu u dosljed-
noj korelaciji sa svojstvom kojeg
opisuju. To možemo vidjeti na
primjeru dvaju kvocijenata u
Bartonovoj jednadžbi (1) za
ocjenjivanje stijenske mase. Prvi
kvocijent čine dva koeficijenta,
jedan karakterizira stupanj
razlomljenosti stijenske mase
(RQD), a drugi broj familija dis-
kontinuiteta koji se javlja na
predmetnoj lokaciji (Jn). Prema
Tablica 3. Utjecaj podzemne vode na podgradu 10 m širokog tunela sa
Q = 4 (suhi uvjeti) i ESR = 1
Stanje obzirom na
Q vrijednost
podzemnu vodu
Jw = 1: suha stijena ili
minimalan dotok, npr.
< 5 l/min lokalno
Jw = 0,3: veliki dotok
ili veliki pritisak,
znatno ispiranje
ispuna diskontinuiteta
Jw = 0,1: izuzetno
obilan dotok ili pritisak
vode prilikom
miniranja, smanjujući
s vremenom
KATEGORIZACIJSKI SUSTAVI
definiciji, RQD je postotak
komada jezgara bušotine dužih
od 10 cm (Deere, 1963.).
Mjerenje RQD je jednostavno i
brzo, jer obuhvaća samo koma-
de jezgre duže od 10 cm, pa je
zato često jedina metoda koja
se koristi za karakterizaciju veli-
čine bloka. To može biti nedo-
statak, jer orijentacija diskonti-
nuiteta u odnosu na os jezgro-
vanja utječe na mjerenje. Broj
familija diskontinuiteta (Jn) nije
nužno pouzdan indikator razlo-
mljenosti stijenske mase, budu-
ći da je lako zamisliti situaciju u
kojoj jako razlomljena stijenska
masa sadrži samo nekoliko fami-
Podgrada u svodu
Debljina sloja
Razmak sidara mlaznog betona
4 2,1 × 2,1 m 45 mm
1,2 1,75 × 1,75 m 70 mm
0,4 1,5 × 1,5 m 100 mm
lija diskontinuiteta, a osim toga
Jn uvelike ovisi i o iskustvu opa-
žača. U posljednje vrijeme pre-
poruča se da se diskontinuiteti
koji su posljedica miniranja
također kartiraju i uključe u Jn
kao nasumične pukotine.
Imajući ovo u vidu, nije neočeki-
vano da se prvi kvocijent u
Bartonovoj jednadžbi (1) koja
ocjenjuje kvalitetu stijenske
mase sve manje smatra očitom
mjerom veličine bloka. Treći
koeficijent (Jw/SRF) najbolje je
razmotriti preko njegovog utje-
caja na izbor sugerirane pod-
grade prema (Grimstad, Barton,
1993.) u tablici 3.
Komentar
-
Nemoguće
nanošenje mlaznog
betona u uvjetima
velikog i iznimno
velikog dotoka vode
Nemoguće
nanošenje mlaznog
betona u uvjetima
velikog i iznimno
velikog dotoka vode
S T R U Č N O
Kako je vidljivo iz tablice 3,
neke od mjera za stabilizaciju
podzemnog iskopa nemoguće
je primijeniti u uvjetima koji bi
odgovarali većim dotocima ili
pritisku podzemne vode. Ne
ulazeći u rasprave o značenju
posljednjeg kvocijenta u
Bartonovoj jednadžbi (1), može
se reći da je on u jednadžbi (1)
korišten kao svojevrstan alat za
"fino podešavanje" Q sustava, a
manje ima praktično značenje.
4.2 Primjedba da kori-
štenje sustava katego-
rizacije može dovesti
do izbora neadekvatne
podgrade ili armiranja
stijene
Iz nedavno objavljenih,
ispred prezentiranih primjera
podzemnih iskopa u sličnim
geotehničkim uvjetima može se
zaključiti da Q sustav prognozi-
ra slabiju podgradu za podze-
mne iskope u Hawkesbury pje-
ščenjacima nego što se isposta-
vilo da je nužno u praksi. U četi-
ri od sedam iznesenih analiza
projekata u Sydneju, konstrukci-
ja podgrade od startanja proje-
kata bila je znatno masivnija,
nego što je Q sustavom predvi-
đeno. U ova četiri slučaja nije
došlo do sloma podgrade tako
da nije moguće znati je li ugra-
đena podgrada, konstruirana
korištenjem principa primijenje-
ne mehanike, možda prekon-
zervativna.
Međutim, u jednom od pre-
ostala tri slučaja ugrađena pod-
grada je odgovarala smjernica-
ma Q sustava, ali dolazilo je do
popuštanja podgrade i trebalo
je značajno povećati njenu nosi-
vost. Možda je ovdje potrebno
ponoviti ono što je naglasio
jedan od tvoraca danas uobiča-
jenih sustava kategorizacije u
inženjerskoj praksi, a to je da su
sustavi kategorizacije pomoć
pri planiranju (Bieniawski,
1988.), što sugerira da ne treba
očekivati da pomoću njih može-
mo odrediti konačan raspored,
točne količine, a u nekim sluča-
jevima i vrste podgradnih ele-
32
menata koje smo planirali na
početku.
Također, nekoliko modela
ponašanja stijene/tla nije obu-
hvaćeno niti jednim kategoriza-
cijskim sustavom. To su bujanje,
konvergencija i istakanje tla.
Stoga ih je najbolje koristiti,
kako sugeriraju čak i autori
nekih sustava, za onaj tip stijen-
ske mase gdje daju najbolje
rezultate, a to su obično stijene
srednjeg stupnja razlomljenosti.
Izbor podgrade koju sugeriraju
kategorizacijski sustavi temelji
se na statistici koja varira od
zemlje do zemlje. To je značajan
problem kada se iskustva sa
različitih područja koriste za
kalibraciju preporuka podgrađi-
vanja u sustavima kategorizaci-
je.
5 Zaključak
Glavni nedostatak sustava
kategorizacije stijenske mase
(Q, RMR, RMi, i sl.) je taj što oni,
u osnovi, nisu klasifikacije u
pravom smislu. Prema svojim
konceptima i strukturama, oni
su empirijske metode projekti-
ranja temeljene na karakteriza-
ciji stijenske mase. Upotreba
riječi klasifikacija je zato pogreš-
na. U brojnim slučajevima, bilo
je neophodno adaptirati posto-
jeći kategorizacijski sustav
prema stvarnom stanju i pro-
blemu nađenom na terenu i
korigirati postojeće sustave
kategorizacije stijenske mase
prema iskustvima stečenim u
pojedinim projektima. To znači
da je razvijena nadzirana kate-
gorizacija "po mjeri", gdje je
indeks kvalitete stijenske mase
deriviran iz postojećih sustava
kategorizacije indikator za izbor
podgrade ili armiranja stijena. U
mnogim slučajevima, indeks je
korišten kao jedini indikator. To
je stvorilo probleme u vredno-
vanju ugovorenog posla kada
su izvođači iskopom naišli na
nepredviđene geološke pojave,
odnosno gdje sustav nije bio
primjenjiv. Tipične geološke
pojave koje nisu uzete u obzir
su bujanje, konvergencija i ista-
kanje tla. Niti jedan od prouča-
vanih sustava kategorizacije
nije kompetentan za asimilaciju
drugih tipova informacija, kao,
na primjer, rezultata mjerenja
deformacija. Ovo je veliki nedo-
statak jer, posebno za složenije
podzemne zahvate, obično se
koristi više projektnih metoda
čije se slaganje sa izvedenim
stanjem prati tijekom iskopa/
gradnje (npr. NATM). U ranim
fazama projekta, postojeći
kvantitativni sustavi kategoriza-
cije stijenske mase (empirijske
metode projektiranja) mogu se
primijeniti kao koristan alat za
izradu idejnog rješenja.
Međutim, kategorizacijski susta-
vi nepouzdani su za odlučivanje
o adekvatnoj podgradi ili armi-
ranju stijenske mase tijekom
gradnje, budući da lokalne tek-
tonske i geološke pojave mogu
prekoračiti definiranu kvalitetu
stijenske mase kategorizacij-
skim sustavom. Prema tome,
austrijski pristup klasifikaciji sti-
jenske mase, u kojem je ona
opisana bihevioristički, bolje
odgovara metodama projekti-
ranja i iskopa/gradnje kako se
to sugerira njihovim smjernica-
ma iz 2001. godine, a i daje rje-
šenje koje je, čini se, sve šire u
primjeni.
Literatura
1. Asche, H.R., Quigley, A.
(1999.): Tunnelling design
on the Northside storage
tunnel project. 10th
Australian Tunnelling
Conference
2. Austrian Code. (2001.):
Guidlines for the
Geomechanical Planning of
the Underground Works
with Cyclic Progress.
Österreichische Gesellschaft
für Geomechanik. 50
Geomechanik Kolloquium.
3. Barton, N. (1999.): TBM per-
formance estimation in rock
using QTBM.
TunnelsTunneling.
(September), 30-34
4. Barton, N. (1996.):
Investigation, design and
support of major road
1 / 2 0 0 9 • V E L J A Č A / F E R B R UA R Y
tunnels in jointed rock
using NMT principles.
Proceedings IX Australian
Tunnelling Conference.
Australian Underground
Construction and
Tunnelling Association,
Sydney, 145-159
5. Barton, N. R., Lien, R., Lunde,
J. (1974.): Engineering cla-
ssification of rock masses
for the design of tunnel
support. Rock Mechanics 6,
Springer-Verlag, 189-239.
6. Bertuzzi, R., Pells, P.J.N.
(2002.): Geotechnical para-
meters of Sydney sandsto-
ne and shale. Aust.
Geomechanics, 37(5).
7. Bieniawski, Z. T. (1993.):
Classification of rock
masses for engineering: The
RMR system and future
trends. Comp Rock Eng
1993, Pergamon.
8. Bieniawski, Z. T., (1988.):
Rock mass classification as
a design aid in tunneling.
Tunnels & Tunnelling, July.
9. Bieniawski, Z. T. (1973.):
Engineering classification of
jointed rock masses.
Transaction of the South
African Institution of Civil
Engineers, 15, 353-344.
10. Deere, D. U. (1963.):
Technical description of
rock cores for engineering
purposes. Felsmechanik
Ingenieurgeologie, 1, 16-22.
11. Gibbs, P. W., Adams, O. N.,
Lamb, I., McQueen, L.
(2002.): M5 East - the design
of Australia's longest driven
motorway tunnel. ITA World
Tunnel Congress, Sydney,
Inst. Eng. Australia.
12. Grimstad, E., Barton, N.
(1993.): Updating of the
Q-system for NMT.
Proceedings of the
International Symposium
on Sprayed Concrete,
Norwegian Concrete
Association, Oslo. 46-66.
13. Grimstad., E., Barton, N.
(1993.): The Q system
following twenty years of
application in NMT support

selection. 43rd
Geomechanics Colloquy
1993. Salzberg, Felsbau.
14. Hoek, E., Kaiser, P. K.,
Bawden, W. F. (1995.):
Support of underground
excavations in hard rock.
Balkema, pp. 215.
15. Hoek, E. (2002.): Rock mass
classification. Hoek's Corner,
www.rocscience.com
16. Janković, B. (2001.):
Određivanje optimalnih
parametara miniranja prili-
kom izboja tunela Veliki
Gložac. Rudarsko-geološko-
naftni fakultet, Zagreb.
17. Jodl, H. G. (1995.):
Construction method
NATM. IACES, Bureaou of
Vienna, Summer course in
NATM, University of
Technology, Vienna.
18. Kralj, S., Stojković, B. (2002.):
Geotehnički projekt tunela
"Mala Kapela".
IGH-3A-2-L-Y-0030-B
19. Laubscher, D. H. (1990.): A
geomechanics classification
system for the rating of rock
mass in mine design.
Journal of South African
Inst Min Metall.
20. Laubscher, D. H. (1975.):
Class distincion in rock
masses. Coal, Gold, Base
Minerals S. Afr. Instn Civ.
Engrs, 15
21. Lowe, P. T., McQueen, L. B.
(1990.): Ground conditions
and construction methods
in the Malabar Ocean
outfall decline and observa-
tions on rock cuttability.
Aust. Civil Eng. Transactions,
CE32(3). Inst. of Eng.
Australia.
22. Milne, D., Hadjigeorgiou, J.,
Pakalanis, R. (1998.): Rock
mass characterization for
underground hard rock
mines. Tunnel.
Underground Space
Techno. 13(4), 383-391
23. Palmstrom, A., Broch, E.
(2006.): Use and misuse of
KATEGORIZACIJSKI SUSTAVI
rock mass classification
systems with particular
reference to the Q-system.
Tunelling and Underground
Space Technology, 21, 575-
593
24. Pells, P. J. N., Bertuzzi, R.
(2007.): Limitations of rock
mass classification systems.
Tunnels & tunnelling inter-
national, 4-07, 33-37.
25. Pells, P. J. N., Best, R. J., &
Poulos, H.G. (1994.): Design
of roof support of the
Sydney Opera House under-
ground parking station.
TUST, 9(2).
26. Pells, P. J. N., Best, R.J.
(1991.): Aspects of primary
support design for tunnels
in the Sydney basin. Aus.t
Civil Eng. Trans., CE33(2).
27. Pells, P. J. N. (1985.):
Engineering properties of
Hawkesbury Sandstone.
Engineering Geology of the
Sydney Region, Balkema.
28. Stille, H., Palmstrom, A.
(2003.): Classification as a
tool in rock engineering.
Tunelling and Underground
Space Technology, 18, 331-
345.
29. Riedmüller, G., Schubert, W.,
(1999.): Critical comments
on quantitative rock mass
classifications. Felsbau
17(3), 164-167.
30. Russo, G., Kalamaras, G. S.,
Grasso, P. (1998.): A discussi-
on on the concepts of geo-
mechanical classes, behavi-
our categories, and techni-
cal classes for an undergro-
und project. Gallerie e gran-
di opere soterrannae, 40-51.
31. You, T., Kandel, J. C.,
Gatelier, N. (2003.):
Underground storage in
Sydney, some uncommon
rock mechanics features of
an uncommon project in
Australia. ISRM 2003 -
Technology road map for
rock mechanics, Sth. Afr.
Inst. Min.