JELKIN BOSILJAK

KRUGOVI/RAZINE

1. Jasnovo, rat Jablanac,

2. Opatija (spominje se i u kontekstu Horacija), Rijeka, Osor, otok Cres, otok Krk,

Kapela, Velebit, Snježnik, Kastav grad, Vinodol, Vrbnik, Sisol, Vela Vrata,

Kostrena, Učka, Pula, Sava, Drava, Kvarner, Lošinj (spominje se Lošinjan,

stanovnik), Trsat, Istra, Dalmacija, Primorje, Bosna, Boka Kotorsak, Dubrovnik,

Zadar, Crni rt u južnoj Istri, Omišalj, Hreljin, Bakar, Kraljevica, Vrbova, Volosko,

Lovrane (Lovran), Pula, Vis

3. Nizza, Engleska, Amerika, Boston, Trst, Mle(t)ci, Montevideo, Valparaiso,

Venecija, Carigrad, Havre, Marselj (Marseille), Francija (Francuska), Evropa,

Rimini, Beč, gostiona kod „Crnog Orla“ (Trst), kavana „Specchi“ (Trst), mala

kavana (Valparaiso), Genova,

Mjesna odrednica u frazemu

Čist račun, mirna Bosna! (JB, 29)

Udaljenost se mjeri vremenom potrebnim da se razdaljina prijeđe:

- Bio sam u Vrbovi - govorio je Stipo Vranić, sav smeten i uzbunjen. - Imao sam tamo vr-lo

važna posla, a odanle sam u suton otišao. Lijep je to komad puta, ima dobra tri sata do

Jasnova. (JB, 48)

1
Jelkini i Ivini loci amoeni

Mjesto kod crkvice sv. Marije te puteljak od kapelice prema moru na kojem su se rastali

Svladavanje udaljenosti, različita prijevozna sredstva za različite udaljenosti:

Putnici odu lađom na Rijeku, a odanle parobrodom u Trst. (JB, 62)

Markacija značajnih mjesta

Najednom opazih, do dvadeset hvati visoko nad morem, na visećoj nad morem klisuri veliki i

bijeli križ od mramora (JB, 82)

Grob joj uvijek kite svježim cvijećem, a u tom cvijeću milovidno zeleni se bosiljak. (JB, 82)

Prozor djevojačke sobe = trezor cvjetnoga blaga (bosiljka) (JB, 14)

Bosiljak = amulet, poveznica s domom koju će Ivo ponijeti sa sobom u Boston (JB,

14)

Važna mjesta obilježena su bosiljkom: raste na Jelkinu prozoru, Ivo ga nosi u Ameriku,

njime je ukrašen Jelkin grob

Pivnice (Mata Stanića), financijalna postaja u Jasnovu i njezina malena sobica za

zatvorenike, tamničareva soba u Voloskom, kotarski sud u Voloskom, uski hodnik

kotarskoga suda,

Nema opisa Poherove kuće (JB, 46), jasnovačka crkva (JB, 74), kuća trgovca Mate Stanića

(JB, 74),

2
Heterotopija mora pojmljena kao groblje istarskih ljudi, čiji grobovi nisu obilježeni (JB, 17)

Heterotopija broda (JB, 17), parobrod: Parobrod zviždne po drugi put, a Jasnovčani već bili

svi na palubi. Po uskome mostu ljudi se guraju; netko ulazi, netko izlazi. (JB, 70), brodovi i

male lađe: Brodovi, amo-tamo usidreni po luci, iščezavaju putnicima, a male lađe kojima u

blizinu dođe parobrod na kojem se voze Jasnovčani, silno se zanjišu na valovima što ih on

pravi, režući more. (JB, 70), ratni brod „Kaiser“ (JB, 76)

Pripovjedačeva digresija, metalepsa: zakoračuje u pripovjedni prostor spominjući posjet

centralnom groblju u Zagrebu i grob velikoga Pjesnika (JB, 18)

Glazbeni zavod (JB, 18) : grob (JB, 18) ‒ prostor kao sredstvo postizanja opreke

Doživljaj grada =

Ćutjele su u svom srcu da nisu same u tom velikom gradu, možda u njihovoj blizini prolazi

Mirko koji ni iz daleka ne sluti da su one u Trstu. (JB, 67)

Perspektiva = u velikom se gradu lako izgubiti

Mato se bio silno zabrinuo kako će naći izgubljenoga glavara. Ogledavao se amo i tamo, oštro

gledao na križanju ulicâ i pazio, ne bi li ga gdjegod ugledao. Najednom začu kako netko viče iz

svega grla:

- Ej, kume Mato, kume Mato!

Ljudi se ogledavaju i smiju, okrene se i Mato te opazi Vranića kako mu kapom maše.

- A gdje ste se vraga izgubili! - veselo će Mato kad ih je glavar sav zapuhan stigao.

3
- Pasja noga, ala je taj Trst velik! - zadihavao se Vranić i klimao glavom, vukući kapu po

trbuhu. (JB, 69-70)

Boka kao vrijednosni aršin, usporednica

Tonkina kuća, simbol čistoće i urednosti (JB, 19)

Poopćavanje prostora:

Ovako po prilici izgledaju sve mornarske kućice, ali nije svaka čista i uredna kao kućica udove

Mirka Ljubovića. (JB, 20)

Veličanstvena priroda, napose morski pejsaži (JB, 21-22)

Veliki krug veličanstvenoga obzorja, modro nebo, uspjenjeno more, gola brda, tamnozelene

creske šumice, bijeli gradići i skromna seoca, sve to miješa se i vrti u obodu čarobnoga okruga,

gdje u sredini mirno puzi, nagnuta na svoj teški bok, gizdava lađa sa svojim visokim i jakim

jarbolima. Sva su joj jedra otvorena i naduta, te se veselo sjaje i ljeskaju na božjemu suncu, a

sama lađa reže male i živahne valiće podnevnoga ljetnoga povjetarca, koji su se oko nje uspje-

nili, pljuskajući i udarajući o njezin snažni trup. (JB, 21-22)

Vjetar je posve jenjao, svuda vladala tišina, a pred "Emom" tek što se malahno more bje-lasalo.

Dvije lađe ribarice jedrile su i veslale prema Cresu, da tu u noći pale suhu smre-kovinu i tako

svijetleći love začuđene ribe u velike mreže. U tjesnacu čeka nekoliko tra-bakula, dok od nekud

zategne vjetar. Velika im jedra teško vise, kao raširena krila og-romne prekomorske ptice.

Iznenada začuo se mukli šum kolesa, parobrod se naglo prib-ližio rtu Jablancu i - kako juri,

4
ostavlja za sobom dugački oblak crna i siva dima koji se polagano raspline u zraku. Uz obalu

otoka Krka crvene se žuto išarana jedra talijanskih ribara. Njihove se mreže vuku po dnu

morskom, te se često dogodi da ribari izvuku s ribom i leševe nesretnih utopljenika. (JB, 22)

Vanjština likova prispodablja se prirodi, a suprotna je njihovim osjećajima:

Divna je Jelka, krasan je Ivo. Sve je divno i krasno: i plavetno i rumeno nebo, i tiho more i strme

klisure, i zvonki romon samotna kosa, i žarko i krvavo sunce, ali sve to nema danas čara za Ivu

i Jelku, jer im čas rastanka cijepa srce i razdire dušu. (JB, 16)

Osvajanje prostora, posebice mora, svim čulima (brojni glagoli):

Gluha tišina spustila svoja golema, teška, rekao bih, olovna krila nad usnulu prirodu, mislio bi

tkogod da se je i svemir ukočio. Ali do uha dopire ti jedva čujno disanje vodâ, gdje u dubinama

trepte sjajne zvijezde, te se zamamljivo njišu duboko negdje pod giblji-vom površinom. Kroz

blagi i mirisni zrak valovito dršće romon i umilni žubor lijenih valića koji saneno pljuskaju i

plaze oko stijena morem izjedenoga tamnoga i samotnoga žala, te se toče i cjelivaju slabim i

mrtvim dodirom niske i šiljaste grebene što nad površinu proviruju. (JB, 23)

Oda moru

Tko nije živio uz more i na moru, čuje kako ljudi izgovaraju tu riječ, vidi je često natiska-nu i

napisanu, sam je toliko puta izgovara, ali što ta riječ znači, toga ne može pojmiti, pa poznavao

imena svih mora, zaljeva, oceana i draga; ne shvaća te riječi, pa makar i tačno znao, kolika je

površina tih mora, koji vjetrovi u njih duvaju, kojim pravcem teku im struje, koje ribe u njima

žive i koja su počela iz kojih se voda sastoji. More ima svoj pose-bni život, a kad to velim, ne

5
mislim na ribe, školjke i biljke koje mu na dnu rastu. Žao mi je što ne mogu čitaocu, koji mora

ne pozna, barem donekle rastumačiti i opisati taj pose-bni i zanimljivi morski život.

Zahtijevati to od mene, bilo bi baš isto, kao da me tko za-moli, koji je o kazalištu i o glazbi

samo čitao, da mu kažem, kako pjeva Adelina Patti. Mogao bi dugo pripovijedati da Patti

pjeva divno i božanstveno, da pjeva kao anđeo, pa ipak on ne bi znao, kako Adelina pjeva. Isto

tako, da o moru sto knjiga napišem i pore-dam sve moguće izraze, da predočim čitatelju,

kakvo je more, kada je mirno, na primjer: glatko kao zrcalo, mirno kao ulje, površina mu je

prozirna kao kristal ili kao oko u nevi-na djeteta itd. ili da iscrpem sve grozne i užasne riječi

opisujući oluju, kao: ogromni, crni, grozni, uspjenjeni valovi; silovit vihor, jauk mornara,

slomljeni jarboli, rastrgana jedra, leševi utopljenika itd. pa kad bi mi bilo moguće da sve te

izraze i još mnogo drugih u najnaravniji i najtačniji opis poredam, sve po pravilima

najsavršenije skladbe i najvećega blagoglasja, uza sve to znao bi onaj, koji nije nikad mora

vidio, kako je na brodu za vri-jeme oluje, upravo onoliko, koliko je i prije znao. Čitatelj, koji

samo kopno pozna, čudit će se mojoj tvrdnji, mojim riječima. (JB, 27)

Jelkino utočište, crkvica sv. Marije = stalan punkt

U blizini crkvice sv. Marije Jelka je najradije pasla svoje ovčice. Sitna i gusta zelena trava,

krasan pogled na more i na otoke, veliki brodovi i male ribarice, i sva ona kršna i draže-sna

priroda, koju je okom obuhvaćala, sve to milo ju je sjećalo prošlih dana, sve ju je zanimalo i

neodoljivo k sebi privlačilo. (JB, 34)

Utočište postaje sudbinsko mjesto

6
Gdje su Poherovi razapeli svoje crne čadore, koji li su kraj usrećili svojim dolaskom,

ljubazne čitateljice sigurno ne zanima. (JB, 62)

ZAČUĐENI SVATOVI

KRUGOVI/RAZINE

1. Lučica, rt Šipak, Sadrišće, Jelenšćica, Crni potok, Stupovi, greben Kokoš(a),

2. Krk, Senj, Riječki zaljev, Učka, Bakar, Pulj (Pula), Rijeka, Trst, Cres, Porozina,

Karlovac, Preluka, Volosko, Plomin, Lovran, Poreč, Jablanac, Istra

3. Odesa, Beč, Nevajork (New York), London, Merika/Amerika, Pariz, Maršija

(Marseille)

Mjesta zadovoljstva

‒ za Antonija je to morska obala (ZS, 9)

Mjera za UDALJENOST

‒ Karlovac kao krajnja granica bliskoga okružja: Istina, voljela bih, da mi kći ostane u našem

jatu, na i Jelenšćica nije preko Karlovca! (ZS, 31)

Omjeri ‒ odnos veličina

Ja sam vidio u Maršiji trg, na kojem bi mogle plesati tri naše Lučice! (ZS, 110)

Mjesto koje privlači ljude izdaleka heterotopija je sajma:

7
- E, znaš, katkad, kako je ono lani rekao, znaš na sajmu, onaj čovjek iz Karlovca, koji je platno

prodavao. (ZS, 56)

Funkcionalnost mjesta

Katkad neuobičajena: Antonio noću počiva na zemlji: Antonio se zavuče među dva oveća

kamena, gdje bijaše nešto mekše zemlje pa ispruživ se usne tvrdo. (ZS, 36)

Beč je mjesto u kom se uči ‒ Marko studira kako bi postao liječnik

Milano je mjesto u kom je Elvira smještena u glasovitom ženskom zavodu (ZS, 73)

Pariz ‒ za Alfreda je grad zadovoljstva i užitaka (ZS, 83)

Autsajderski opis kazališta:

- A što je pak to tratar? - upita Jela gledajuć sina i bojeć se, nije li to kakvo zlo.

- Ta deset sam ti već puta pripovijedala, da je to jedna velika kuća na Rijeci - reče Marija. –

Lani sam bila jedanput u njoj pod samim krovom. Nekoliko ljudi govorilo je pred ostalim

svijetom, što je sjedio u malim sobicama, sve tri po tri i više, kao pladnji na polici. Oni ljudi

sprijeda pravdahu se i ubijaju. I dolje u sredini kuće bilo je mnogo ljudi no ti su mirno sjedili,

samo bi katkad nešto vikali i udarali rukom o ruku. (ZS, 45)

Elvira [X]

Creska obala nedostižan je san [A]

Lučičko groblje predstavlja gubitak majke [B]

Oboje gleda sa svog prozora, nalijevo groblje, nadesno Cres A <‒‒‒‒‒X ‒‒‒‒> B

8
Karte

Mjestimični prikazi suodnosa geografskih i lokaliteta uopće

Mjesto u frazemu

Škoda, da ga nisu prije poslali pod lipu. (ZS, 104)

Poslati pod lipu = sahraniti, ubiti

ZVUKOVI

Prostor crkve definira tišina (ZS, 123), a ispred crkve svatovsko veselje i buka (ZS, 123)

Deminutiv za prostor

sobica (ZS, 125)

Zato ne čudi da su Marijini i Matini svati u 3 sobice, a djeca su smeštena u kuhinji (ZS, 125)

Simbolika prostora

S jedne stene usamljenog čempresa na groblju pokopani su stari Saletti, njegova žene i

Alfredo, a s druge Antonio = čempres je GRANICA

čempres na groblju = stražar na mjestu „vječnoga počinka“ i graničnik između zakonitih i nezakonitih

članova obitelji)

Antonijev je život doslovno završio na groblju nakon duela sa starim Salettijem (ZS, 128)