Predstavljen je javnosti 31. ožujka 1889., a otvoren za posjetitelje 6.

svibnja
1889.

Gustave Eiffel je upotrijebio nov način temeljenja, te je na kesonima (pneumatički

način temeljenja) podigao, u obliku vitke piramide, četiri rešetkasta nosača do
visine od 300 m, gdje ih je platformom spojio s kupolom. Sadrži 3 dijela. Vrh prvog
dijela se nalazi na visini od 57, drugi je na 115, a treći na 274 metra. Pri
najvećem vjetru vrh tornja oscilira samo 12 cm, ali zato visina varira čak do 8 cm,
pri najvećim temperaturama.

Toranj je visok 300 m, što je otprilike 75 katova. Uključujući antenu visine 20.75
m, građevina je visoka 320.75 m, što je otprilike 81 kat. U vrijeme njegove gradnje
povodom Svjetske izložbe 1889., toranj je zamijenio Washingtonski spomenik, koji je
do 1932. bio najviša građevina na svijetu. Eiffelov toranj je najviša građevina u
Parizu. Druga po visini građevina u Parizu je neboder Montparnasse, sa 210 m.

Metalna konstrukcija Eiffelovog tornja ima masu 7 300 tona, a ukupna masa je 10 100
tona. Broj stepenica do vrha je varirao kroz povijest, kroz različite restauracije:
u vrijeme izgradnje 1889., bilo je 1710 stepenica do vrha na 300.65 m; nakon
restauracije 1980-ih, bilo je 1920 stepenica; i danas ima 1665 stepenica (javnosti
nije dostupan vrh stubištem; do vrha se stiže liftom s druge platforme).

Osnovu tornja uključuje i 50 tona antikorozivne troslojn300 tona, a ukupna masa je

10 100 tona. Broj stepenica do vrha je varirao kroz povijest, kroz različite
restauracije: u vrijeme izgradnje 1889., bilo je 1710 stepenica do vrha na 300.65
m; nakon restauracije 1980-ih, bilo je 1920 stepenica; i danas ima 1665 stepenica
(javnosti nije dostupan vrh stubištem; do vrha se stiže liftom s druge platforme).

Osnovu tornja uključuje i 50 tona antikorozivne

Metalna konstrukcija Eiffelovog tornja ima masu 7 300 tona, a ukupna masa je 10 100
tona. Broj stepenica do vrha je varirao kroz povijest, kroz različite restauracije:
u vrijeme izgradnje 1889., bilo je 1710 stepenica do vrha na 300.65 m; nakon
restauracije 1980-ih, bilo je 1920 stepenica; i danas ima 1665 stepenica (javnosti
nije dostupan vrh stubištem; do vrha se stiže liftom s druge platforme).

Osnovu tornja uključuje i 50 tona antikorozivne troslojn300 tona, a ukupna masa je

10 100 tona. Broj stepenica do vrha je varirao kroz povijest, kroz različite
restauracije: u vrijeme izgradnje 1889., bilo je 1710 stepenica do vrha na 300.65
m; nakon restauracije 1980-ih, bilo je 1920 stepenica; i danas ima 1665 stepenica
(javnosti nije dostupan vrh stubištem; do vrha se stiže liftom s druge platforme).

Osnovu tornja uključuje i 50 tona antikorozivne troslojne boje kojomtroslojne boje

kojom see boje kojom se premazuje svakih sedam godina. Boja se periodično mijenja.
Na prvom katu su interaktivne konzole na kojima se može vidjeti koja boja će se
upotrijebiti u budućim premazima. Na tornju su ugravirana imena 72 znanstvenika za
njihove doprinose znanosti.