1.

UVOD

Vozila mogu razmjenjivati informacije sa drugim vozilima (Vehicle to vehicle-V2V), uz

infrastrukturu pored puta (Vehicle to infrastructure-V2I), sa pozadinskim serverom (npr. Od
proizvođača vozila ili druge službe za mobilnost provajdera), ili putem Interneta (Vehicle to
Network-V2N), sa pješakom (Vehicle to pedestrian-V2P), itd. Upućivanje na sve ove vrste
automobilske komunikacije, predložen je izraz Vehicle-to-Everything (V2X). Usluga povezanih
vozila na tržištu postoji nešto više od 10 godina uz pružanje automatskih obavještenja o sudaru,
obavijest o kvaru vozila, informacije o prometu, itd. U V2X komunikacijskom sistemu,
informacije putuju od senzora vozila i drugih izvora putem veza velike propusnosti i
pouzdanosti, omogućavajući im komunikaciju sa drugim automobilima, infrastrukturom, poput
parkirnih mjesta i semafora. Dijeljenjem informacija, poput brzine s drugim subjektima u vozilu,
tehnologija poboljšava svijest vozača o potencijalnim opasnostima i pomaže u smanjenju težine
ozljeda, smrtnih slučajeva u saobraćajnoj nesreći i sudaru sa drugim vozilima. Tehnologija
takođe poboljšava efikasnost prometa upozoravajući vozače na nadolazeći promet, predlažući
alternativne pravce za izbjegavanje prometa i identificirajući dostupna parkirna mjesta.
Ključne komponente V2X tehnologije uključuju V2V (vozilo-vozilo) i V2I (vozilo-
infrastruktura). V2V omogućava vozilima komunikaciju sa drugim vozilima na cesti, dok V2I
omogućava vozilima komunikaciju s vanjskim subjektima, poput semafora, parking mjesta,
biciklista i pješaka. Tehnologija pomaže da se poboljša sigurnost na cestama, da se smanji
potrošnja goriva i da se poboljša iskustvo između vozača i drugih sudionika u saobraćaju, poput
biciklista i pješaka. Kada su V2X sistemi integrisani u tradicionalna vozila, vozači mogu primiti
važne informacije o vremenskim prilikama, nesrećama u blizini, stanju na putu, upozorenje na
radove na putu, približavanje vozila za hitne slučajeve i aktivnostima drugih vozača koji koriste
cestu. Autonomna vozila opremljenja V2X sistemima mogu pružiti više informacija o
postojećem navigacionom sistemu vozila.Sistemi takođe omogućavaju autonomnim vozilima da
skeniraju okolno okruženje i donose trenutne odluke na osnovu primljenih informacija.
Iako je tržište V2X još uvijek u ranoj fazi, većina proizvođača je počela ugrađivati
tehnologiju, a vozila se sve više povezuju sa drugim vozilima i infrastrukturom oko njih. Vozila
takođe postaju inteligentna i opremljena su sistemima koji zahtijevaju manje ljudskog
angažmana. Za ostvarivanje punih prednosti V2X sistema bit će potrebno neko vrijeme jer, da bi
vozilo komuniciralo sa entitetom, taj entitet mora biti opremljen V2X tehnologijom. Većina
subjekata poput parking mjesta, semafora i tradicionalnih vozila nema V2X sisteme, što znači da
ne mogu komunicirati sa vozilima koja već imaju sistem. Kako se tržište V2X širi, vozila će
moći komunicirati sa drugim vozilima, saobraćajnim sistemima i drugima sudionicima u
saobraćaju, poput biciklista opremljenih V2X tehnologijom.

1
2.MOBILNA MREŽA PETE GENERACIJE U SAOBRAĆAJU

Mobilna mreža pete generacije (5G) je peta generacija mobilne mreže koja nasljeđuje 4G.
Glavna razlika u odnosu na dosadašnju 4G tehnologiju je omogućavanje većih brzina prenosa
podataka. Time bi mobilna mreža nudila iste ili veće brzine prenosa podataka kao i pružanje
usluga ožičenog internet (ADSL,VDSL ili kablovski internet), a predviđena je i mogućnost
većeg broja povezanih uređaja na ovoj mreži, odnosno s prethodnim mobilnim telefonima. IoT
uređaji koriste ovu mrežu.
S obzirom da tehnologija sa sobom donosi poboljšane brzine povezivanja i povećanu
pouzdanost za poboljšanje nekih od najvažnijih procesa u našim društvima, 5G ima mogućnost
da putovanje učini bržim, lakšim i efiksanijim nego ikad prije. Povezani automobili koji rade na
5G mrežama moći će efikasno i trenutno komunicirati jedni sa drugima, kao i sa okolinom,
davajući vozačima obavještenja i upozorenja o tome šta se dešava oko njih. Koristeći tehnologiju
otkrivanja i dometa svjetlosti (LiDAR), kamere i senzore za prikupljanje i dijeljenje važnih
informacija o cestama sa drugim vozilima (npr. Podatke o kočenju kako bi se vozila koja se
približavaju upozorila na neočekivane događaje), moći će pružiti ažuriranja u stvarnom vremenu
o svemu u njihovom okruženju - od vremenskih prilika i uslova na putu do potencijalnih
saobraćajnih opasnosti. 5G mreža će omogućiti V2V komunikaciju čak i kada su automobili
izvan vidnog polja, koristeći 5G senzore za nadopunu svojih LiDAR i radarskih mogućnosti za
otkrivanje i komunikaciju sa drugim vozilima. Neke od ovih funkcija se koriste i danas, rade na
3G ili 4G tehnologiji; međutim, oni su ograničeni na male aplikacije. Da bi se to omogućilo u
većim razmjerama s više vozila i većom suradnjom među vozilima, potreban je 5G. Postoji
mnoštvo razloga: potrošnja energije, propusnost potrebna za količinu prenesenih podataka i brže
vrijeme odziva mreže. Upravo ovo proširenje mogućnosti povezanih automobila 5G će donijeti
da promijeni cjelokupno iskustvo vožnje, odbijajući mnoge faktore za koje vidimo da doprinose
gužvi u saobraćaju (npr., sudari uzrokovani neočekivanim uslovima na cesti ili nesrećama koje
se mogu spriječiti). Sa snažnom računarskom snagom i velikim kapacitetom memorije,
automobili povezani sa 5G moći će prenositi informacije i donositi inteligentne odluke brže od
ljudi. Osim što uvodi sljedeću generaciju povezanih mogućnosti, 5G mreža je takođe vodeća u
automobilskoj industriji u još jednom problemu upotrebe:vozilima bez vozača.
5G je mjesto povezivanja automobila, ali proizvođači automobila moraju planirati i
strateški odrediti najbolji način za postizanje cilja. Osim što znaju kako 5G postaje budućnost
autonomnih vozila,proizvođači automobila će imati koristi i od učenja,kako:
 Umjetna inteligencija utiče na automobilsku industriju;
 Kombinovane tehnologije pretvorit će automobilsku industriju u posao digitalnih
usluga;
 Proizvođači originalne opreme smanjuju troškove garancije i pokreću nove
poslovne modele prikupljanjem i analizom podataka senzora automobila kako bi se
približili vozačima.

2
 Slika 1. Povezana zajednica[19.]
5G će omogućiti trenutno povezivanje sa milijardama uređaja, Internetom stvari (IoT) i
zaista povezanim svijetom (Slika 1). 5G će omogućiti brzinu, nisko kašnjenje i povezivanje kako
bi omogućio novu generaciju aplikacija, usluga i poslovnih mogućnosti koje do sada nisu viđene.
Postoje tri glavne kategorije slučaja upotrebe 5G-a:
 Masivna komunikacija između strojeva-naziva se Internet stvari (IoT) koja uključuje
povezivanje milijardu uređaja bez ljudske intervencije u razmjerama koje do sada
nisu viđene. Ovo ima potencijal za revoluciju u modernim industrijskim procesima i
aplikacija, uključujući poljoprivredu, proizvodnju i poslovne komunikacije.
 Izuzetno pouzdana komunikacija sa malim kašnjenjem-kritična misija, uključujući
kontrolu uređaja u realnom vremenu, industrijsku robotiku, komunikaciju i
sigurnosne sisteme od vozila do vozila, autonomnu vožnju i sigurnije transportne
mreže. Komunikacija sa malim kašnjenjem takođe otvara novi svijet u kojem su
moguća medicinska njega na daljinu, procedure i liječenje.
 Poboljšana mobilna širokopojasna mreža-pruža značajno veće brzine prenosa
podataka i veći kapacitet držeći svijet povezanim. Nove aplikacije uključivat će fiksni
bežični pristup internetu za kuće, aplikacije za emitovanje na otvorenom bez potreba
za kombijima za emitiranjem i bolju povezanost za ljude u pokretu.
Zajednicama će 5G omogućiti povezivanje milijardu uređaja za naše pametne gradove,
pametne škole i pametne domove, pametna i sigurnija vozila, poboljšati zdravstvenu zaštitu i
obrazovanje te pružiti sigurnije i efikasnije mjesto za život.

3
 Slika 2. 5G povezuje zajednicu[19.]

Za preduzeća i industriju, 5G i IoT pružit će bogastvo podataka koji će im omogućiti da

steknu uvid u svoje poslovanje kao nikada prije. Preduzeća će poslovati i donositi ključne odluke
temeljene na podacima, inovirati u poljoprivredi, pametnim farmama i proizvodnji, otvarajući
put uštedama, boljem korisničkom iskustvu i dugoročnom rastu.
Nove tehnologije poput virtuelne i proširene stvarnosti, bit će dostupne svima. Virtuelna
stvarnost pruža povezana iskustva koja prije nisu bila moguća (Slika 2.). Uz 5G i VR moći ćete
putovati u svoj omiljeni grad, gledati fudbalsku utakmicu uživo sa osjećajem da ste na zemlji, ili
čak moći pregledati nekretnine i prošetati novim domom iz udobnosti vašeg kauča.

4
3.MOBILNA MREŽA PETE GENERACIJE U KOMBINACIJI SA
VOZILOM

Automatizovana vožnja postaje stvarnost i odvijat će se u nekoliko koraka, povećanje

nivoa automatizacije funkcije vozila i smanjenje učešća vozača. Danas, u ranim fazama
djelimično automatizovane vožnje, vozač je dužan stalno nadzirati okoliš kako bi mogao preuzeti
kontrolu nad vozilom kad god je to potrebno. U budućnosti će potpuno automatizovani sistemi
omogućiti da vozila preuzmu kompletan vozački zadatak, koji se do sada obavljao pod
isključivom odgovornošću ljudskog vozača, u svim ekološkim situacijama i sa najvećom
pouzdanošću. Za postizanje vizije potpuno autonomne vožnje potrebno je nekoliko ključnih
sposobnosti koje će se implementirati u vozila.
Na primjer, vozilo bi se trebalo moći centrirati unutar trake i kontrolisati svoju putanju i
brzine izvodeći automatizovane intervencije upravljanja i kombinovane bočne i uzdužne kontrole
pokreta. Kako bi se omogućila automatizovana vizija vožnje, potrebno je implementirati
omogućavajuće slučajeve upotrebe koji se oslanjaju na povezivanje komunikacijskog sistema
vozila sa drugima vozilima u blizini ili drugim učesnicima u saobraćaju i sa mrežnom
infrastrukturom. 5GCAR je definisao pet klasa slučajeva upotrebe uzimajući u obzir različite
skupove operacija koje zahtijevaju automatizovana vozila. Svaki slučaj omogućava drugačiju
funkcionalnost i sastoji se od različitih slučajeva upotrebe. Svaki slučaj upotrebe analizira
odgovarajuću funkcionalnost ili rad u drugom kontekstu (tj.stanje na putu, okruženje na putu,
nivo automatizacije, itd.).
Klase upotrebe 5GCAR su:
1) Kooperativni manevar
2) Kooperativna percepcija
3) Sigurnost u saradnji
4) Autonomna navigacija
5) Daljinska vožnja

3.1. KOOPERATIVNI MANEVER

Kooperativni manever se zasniva na principu razmjene lokalne svijesti i namjera vožnje i

pregovaranje o planiranim putanjama. Podaci se dijele između vozila u blizini ili infrastrukture
putem bežične komunikacije. Na osnovu zajedničkih informacija, vožnja putem razmatrane
grupe vozila mogu se koordinirati pa čak i optimizovati u centralizovan ili decentralizovan način.
To uključuje dostupnost dodatnh informacija, npr. pokretačke namjere i planirane putanje, osim
tipičnih informacija o svijesti, potencijal pregovaranja, uključujući zahtjev i priznanje među
vozilima, i moguću zajedničku optimizaciju putanja među vozilima.
Cilj:Koordinati putanje vožnje među grupom vozila radi poboljšanja sigurnosti i
efikasnosti.

5
Prednosti:Poboljšanjem odlučivanja, vožnjom se može postići nekoliko prednosti: udobnost,
sigurnost i efikasnost u saobraćaju, kao i smanjenje emisija i potrošnja goriva.
Izazovi:Glavne poteškoće ove klase upotrebe vezane su za zajedničko tumačenje
upravljačke namjere i putanje, zajednička optimizacija putanja, autentičnost i integritet
zajedničkih informacija a možda i najviše izazovan zadatak je integracija naslijeđenih vozila za
proračun putanja.
Potrebe:Vozila bi trebala biti opremljena mogućnostima bežične komunikacije i preciznim
sistemom pozicioniranja. Potreban je mehanizam provjere autentičnosti za dijeljenje informacija.

3.2. KOOPERATIVNA PERCEPCIJA

Kooperativno proširenje raspona percepcije izgrađeno je na osnovu razmjene podataka iz

različitih izvora, na primjer, radari, laserski senzori, senzori za stereo vid iz kamera na vozilu. Te
informacije se dijele među vozilima u blizini i/ili infrastrukturom putem bežične veze
komunikacije. Princip je spajanje informacija lokalnog senzora sa udaljenim podacima. Jedan od
ključnih principa za omogućavanje kooperativne percepcije je znati relativnu pozu (relativnu
lokalizaciju) između prostornih informacija različitih senzora, različitih vozila koje treba tretirati
kao problem spajanja karata. Rezultati percepcije mogu se prikazati u obliku prozirnog,
podignutog sjedala ili satelitskog prikaza (pogled iz ptičje perspektive).
Cilj: U ovoj klasi slučaja upotrebe bit će istaknuta dva glavna cilja:
1) Kako bi se proširila lokalna percepcija, domet izvan vidnog polja i lokalnog vidnog polja
i osjetnih kutova pojedinog vozila dizajniranjem sistema pomoći vozaču koji može
ublažiti saobraćajne nesreće uzrokovane ograničenjem lokalne percepcije;
2) Omogućiti kooperativnu i autonomnu vožnju omogućavanjem izgradnje lokalne
dinamičke karte (LDM) na kojoj će se nalaziti statičke karte i podaci o prometu
upotpunjeni dinamičkim podacima senzora kako bi se olakšala autonomna navigacija
vozila kroz različita drumska/saobraćajna okruženja;
Prednosti: Kooperativna percepcija će povećati svjesnost o situaciji bez značajnih dodatnih
troškova, odnosno komunikacijski moduli imaju pristupačnije cijene u odnosu na napredne
senzore vozila. Sigurnost u saobraćaju će se povećati sa još više efikasne pomoći vozaču za
sigurne manevre poput preticanja ili glatka efikasnost lomljenja/ubrzanja otkrivanjem i
izbjegavanjem skrivenih ili iznenadnih prepreka. Osim što pruža bolju udobnost u vožnji, glatka
vožnja će smanjiti štetne emisije i smanjiti potrošnju goriva. Olakšat će se odluke o vožnji:
vozač(ili autonomni sistem vožnje) može naučiti o nadolazećim prometnim situacijama koje su
kratkoročno korisne perspektivne odluke o vožnji za otkrivanje skrivenih prepreka i izbjegavanje
sudara te dugoročno perspektivno planiranje za bolji odabir usmjeravanja. Spajanje udaljenih
informacija (dobijenih putem bežične komunikacije) sa lokalnim podacima senzora poboljšat će
pouzdanost percepcije i odlučivanje.
Izazovi: Ključni izazovi u ovom UCC-u vezani su za fuziju informacija senzora za više
vozila i spajanje mapa kako bi bili sigurni da vozila imaju zajednički referentni sistem (vrijeme i
prostor) za lokalizaciju otkrivenih objekata, bez garancije za konfiguraciju senzora u različitim
vozilima je identičan. Što se tiče lokalizacije i relativnog pozicioniranja, svaka karta ima

6
drugačiji prikaz tačke skreniranja čak i u području koje se preklapa i područje preklapanja možda
neće biti dovoljno dugo zbog sigurnosnih razmaka za izbjegavanje sudara.
Potrebe: Vozila trebaju biti opremljena senzorima za vid, senzorima za klasifikaciju i
indentifikaciju vozila i pješaka te senzore dometa za otkrivanje i praćenje vozila. Druge potrebe
su sistem lokalizacije i sinhronizacije vremena sa većom preciznošću i naravno komunikacijski
sistem (za pružanje povezivanja između vozila i između vozila i infrakstrukture).

3.3. AUTONOMNA NAVIGACIJA

U svrhu izgradnje Intelignetne mape visoke definicije (HD) u stvarnom vremenu i zbirke
prikupljenih informacija, percepcija i ažuriranje vrlo preciznih mapa moraju se izvesti
informacije o kontekstu (strukture ceste, referentni objekti za lokalizaciju, itd.). Zatim će se
distribucija lokalizirane HD karte na vozila izvršiti na osnovu njihove lokacije.
Cilj: Omogućiti optimalan odabir rute za poluautomatsku i potpuno automatiziranu vožnju
iskorištavanjem dostupnosti informacija prikupljenih iz informacija senzora koje dijele druga
vozila.
Prednost: Ušteda energije i vremena za optimizirane odluke o usmjeravanju postići će se
korištenjem HD dinamičke karte. To je moguće kao rezultat obrade detaljnih informacija o razini
trake koje se mogu dobiti o području za vožnju ispred vozila, na primjer, u kojoj se traci nalazi
vozilo, ono što se nalazi u okruženju vozila i znanje o ostalim učesnicima u saobraćaju bilo da se
krećete/vozite/pozicionirate, itd. Logička sigurnost će se povećati zbog karte i distribuciju će
vršiti jedinstveni i dobro poznati izvor. Ova pogodnost će omogućiti polu i potpuno autonomna
vožnja (tačne informacije na HD karti omogućuju tačan položaj vozila procjene) i poboljšat će
iskustvo u vožnji, u smislu udobnosti za vozača i putnika.
Izazovi: Centralizovano ili distribuirano računanje u stvarnom vremenu za sva vozila,
uzimajući u obzir stvarni promet i stanje okoliša koje treba uzeti u obzir (pristutnost VRU-a,
prometnih znakova, itd.). Nakon toga, distribucija ažuriranih kartografskih podataka kako bi se
osiguralo da vozila unutar iste lokacije imaju iste verzije karte.
Potrebe: Potrebna je strategija poslužitelja za izračunavanje distibuirane rute, sa
poslužiteljima smjštenim pored područja na kojem se vrše proračuni kako bi se ubrzao izračun
rute i izvršila nova i brza distribucija informacija o karti.

7
3.4. DALJINSKA VOŽNJA

Daljinska vožnja omogućava upravljanje različitim pokretačima automobila (upravljač,

kočnica, gas) izvan vozila putem bežične komunikacije. Za izvođenje sigurnosnog daljinskog
upravljača tokom vožnje potrebno je primiti informacije o sloju percepcije (senzori vozila i
karta), a ako je moguće i informacije o infrastrukturi.
Cilj: Omogućiti daljinsko upravljanje vozilom, od strane operatera ili servera aplikacija
kako bi se osigurala veća sigurnost, praktičnost i efikasnost, kao i uklanjanje svih vozačkih
zadataka za ljude u autu.
Prednosti: Mogućnost daljinskog upravljanja automobilom ima nekoliko prednosti;
omogućava upravljanje automobilom ljudima koji ne mogu sami voziti čak ni u automobilima
bez visoke automatizirane opreme funckije vožnje. Međutim, kada vozilo ima sposobnost za
vožnju autonomno bez nadzora vozača, mogućnost da se vozilom može upravljati daljinski bi
dodao sigurnosnu tačku kao sigurnosnu kopiju u slučaju problema. To će jako povećati udobnost
vozaču jer mogu napustiti vozački zadatak ili čak izaći iz automobila. Bit će moguće kontrolisati
ne samo jedno vozilo, već i flotu vozila koja bi povećala sigurnost i efikasnost u cjelini.
Izazovi: Postoje neki izazovi s kojima se morate suočiti u slučaju vožnje na daljinu. Prva
je sigurnost. Autonomne funkcije vožnje su kritični sistemi, pa bežična komunikacija mora
osigurati:vrlo malu latenciju i gotovo 100% pouzdanost, jer gubitak pokrivenosti od nekoliko
milisekudni može biti koban. Druga je sigurnost. Bilo bi potrebno garantovati da samo ovlaštene
osobe ili pouzdani aplikacijski server mogu imati pristup kontroli vozila.
Potrebe: Mora postojati udaljeni cloud server sa kojeg se primaju informacije o vozilu
(položaj i okolni objekti) za daljinsko upravljanje. Vozilo mora imati ispravnu percepciju i
omogućiti pristup aktuatorima.Vozilo i kontrolni centar trebaju komunicirati.

8
4.PREDNOSTI 5G ZA AUTONOMNU VOŽNJU

Jedna velika prednost 5G je ono što je poznato kao mrežno rezanje. Bežična mreža je
podijeljena na nivoe virtualne mreže. Jedan mrežni nivo tada se koristi samo za automatiziranu
vožnju, na primjer. Time se osigurava da obavještenja koja se odnose na sigurnost automobila
koji se sami voze neće završiti u zastoju na podatkovnoj magistrali i da će imati prioritet u
odnosu na druge paralelno korištene informativne usluge (Slika 3.). Druga prednost je obrada i
skladištenje podataka u centrima podataka koji su u neposrednoj blizini transportnih ruta. Takvi
"rubni" podatkovni centri osiguravaju da se podaci mogu još brže obraditi u mreži. U početnim
5G testovima na autoputu A9 između Nürnberga i Münchena postignute su latencije manje od 20
milisekundi. Autonomni automobil koji je vozio brzinom od 100 km/h u tom je vremenu prešao
samo 60 centimetara. Nivoi virtuelne mreže i kratki putevi prenosa garantuju važne
karakteristike kvaliteta 5G mobilne tehnologije, poput malih kašnjenja i velike propusnosti.
Senzori se koriste za implementaciju komunikacije između automobila za automatiziranu
vožnju. To uključuje, na primjer, inteligentne sisteme kamera, koji omogućuju direktnu razmjenu
podataka između automobila. Međutim, ovi sistemi imaju ključne fizičke nedostatke. Ne mogu
gledati ni iza ugla, ni preko brda, ni kroz prepreke. Zbog toga ograničavaju rad samovozećih
automobila. Ovaj jednostavan oblik automatizacije također je neprikladan pri većim brzinama. 
Tu 5G mreža nudi još jednu veliku prednost. Mobilna tehnologija proširuje opseg
autonomne mobilnosti direktnom i prije svega brzom i širokopojasnom komunikacijom podataka
s automobilima i primjereno opremljenom transportnom infrastrukturom, poput semafora. To
može osigurati poboljšane tokove prometa, na primjer omogućavanjem automobilima da putuju
većim brzinama ili pravovremeno smanjenjem njihove brzine kada je to potrebno.
Automatizacija vozila se događa postupno. Potpuno automatizirana vožnja, koja može pouzdano
raditi u velikom broju situacija u vožnji, samo je posljednja faza dugotrajnog procesa. Polovina
svih automobila već je opremljena inteligentnim sistemima pomoći. To su sistemi za digitalnu
navigaciju, pomoć pri parkiranju ili sistemi za regulaciju brzine koji koriste tempomat, kao i
sistemi za regulaciju udaljenosti. Funkcije autonomnog sistema upravljanja za automobile već
djelomično obavljaju sistemi za pomoć vozaču, kao što su pomoćnici za upravljanje i održavanje
trake. Automobili koji se mogu parkirati već su dostupni i danas. Uprkos ovim pomoćnicima,
vozač ostaje odgovoran u svakom trenutku. Međutim, ako je vozilo potpuno
automatizirano, odgovornost se s vozača prebacuje na prijevozno sredstvo, a time i na njegovog
proizvođača ili operatera. Zbog toga će mnoge funkcije automatizacije isprva biti ograničene na
dovoljno kontrolirane situacije u vožnji, poput vožnje manjim i srednjim brzinama na
autocestama ili parkiranja na ograničenom parkiralištu.

9
 Slika 3. 5G mreža kao važan temelj za autonomnu vožnju[16.]

4.1. BUDUĆNOST BEZ VOZAČA

Autonomno znači da je automobil potpuno neovisan u donošenju odluka i reagiranju na

situacije, uključujući hitne slučajeve; nisu potrebni vozač i vanjska intervencija. Omogućavajući
još bržu vezu između transportnih sistema, 5Gmreža će ponuditi nove mogućnosti primjene koje
unapređuju razvoj autonomnih automobila. Ne samo da će u budućnosti moći donositi
autonomne odluke, već će i međusobno komunicirati i surađivati. Automatizovana vožnja je
termin koji se koristi za opisivanje scenarija u kojem se kao rezultat ovih sposobnosti stvara
potpuno međusobno povezan i inteligentan sistem cestovnog prevoza . Od automatizovanog
javnog prevoza do osobnih automobila bez vozača, 5G mreža će pružiti propusni opseg i odziv
potreban za pretvaranje samovozećih vozila u stvarnost. Autobusi bez vozača na ulicima u
centru grada moći će međusobno komunicirati u stvarnom vremenu, kao i sa samovozećim
taksijem, s motociklima i sa nizom infrastrukturnih elemenata (semafore i sisteme upravljanja),
sve to doprinosi povezivanju ekosistema koji besprijekorno funkcioniše zajedno. Na
autoputevima, kamioni će međusobno komunicirati radi održavanja zadatih udaljenosti i brzina
za povezane konvoje (proces poznat kao “autonomni vod”), smanjujući zagušenja i potrošnju
goriva radi veće efikasnosti na putevima. Za pojedince u njihovim autonomnim automobilima,
vožnja će se iz praktičnog zadatka prebaciti u iskustvo vožnje bez napora, povećavajući udobnost
i uživanje, kao i sigurnost. Zapravo, više je vjerovatno da će se kao rezultat toga vidjeti praksa
dijeljenja automobila. 5G će sigurno pomoći u smanjenju rastućih zagušenja koje danas vidimo
širom svijeta, međutim čak i ako nas posljednja generacija mobilne tehnologije neće potpuno
10
osloboditi gužve, to možda nije ni važno. Možda će i dalje biti gužva u saobraćaju, ali bit će
ugodnije iskustvo u toj gužvi jer ne vozimo sami. Možemo upućivati video pozive, raditi na
daljinu ili gledati film. Primjena 5G-a za otključavanje punog potencijala tehnologije povezanih
vozila svijetu će donijeti sigurnije, ugodnije ekološki prihvatljivije iskustvo vožnje.
Automobilski sektor bit će među četiri vodeće industrije koje pružaju usluge s omogućenim 5G
do 2030.

4.2. INTELIGENTNA TRANSPORTNA INFRASTRUKTURA KROZ MEĐUSOBNU

POVEZANOST

Temelji autonomne vožnje su brze i pouzdane komunikacijske mreže, poput LTE i

5G. Stoga Deutsche Telekom planira instalirati 5G mrežu na svim ključnim transportnim
pravcima - poput autoputeva, magistralnih puteva i željezničkih pruga - do 2025. Stručnjaci iz
različitih sektora rade u 5G Automotive Association (5GAA), definišući osnove zajedničkog
standarda kako bi se osiguralo da novi standard mobilne komunikacije zadovoljava posebne
zahtjeve za međusobno povezivanje različitih korisnika transporta i za automatizovanu vožnju.
Zahvaljujući bežičnoj tehnologiji i internetskoj vezi, povezani automobili svojim digitalnim
uslugama i uslugama vezanim za lokaciju mogu uveliko poboljšati našu udobnost u
vožnji. Automobil se za navigaciju oslanja na redovno ažuriranje podataka, npr. Detaljne mape
puteva, plus ažuriranja u neočekivanim situacijama u saobraćaju, kao što su zagušenja, kiša ili
crni led. U kombinaciji sa aplikacijama za upravljačke programe i sisteme u oblaku, mogu se
dohvatiti i poslati podaci za održavanje ili drugi izvještaji o statusu. Zahvaljujući mobilnom
računarskom računarstvu, ove funkcije su već realizirane danas, zasnovane na LTE-u pri brzini
prijenosa do 300 megabita u sekundi i kašnjenjima manjim od 100 milisekundi, čak i u hitnim
slučajevima ili daljinski upravljanom vožnjom pri malim brzinama. 5G će u budućnosti nuditi još
veći kvalitet za mnoge digitalne usluge u automobilu.

4.3. MOBILNA MREŽA PETE GENERACIJE I AUTOMATIZOVANI SISTEMI

Sigurnosni aspekti su takođe fokus pažnje za vožnju automobila. Osim mogućnosti 4G,

5G nudi i posebne značajke za sigurnosno relevantne zahtjeve koje nijedna druga bežična mreža
ne može pružiti. Automatizovani sistemi dostižu svoje granice kada se dogode neočekivane ili
nepoznate situacije. U takvom slučaju, "autopilot" će odlučiti deaktivirati sistem iz sigurnosnih
razloga, ako postoji sumnja. Automatizovani automobil bi tada vratio zadatak i odgovornost u
vožnji ljudskom vozaču. Međutim, ako vozilo ne preuzme vozač, ili ne onoliko brzo koliko je
potrebno, automobil će se premjestiti na rub ceste u sigurnom načinu vožnje. Uz 5G,
automobilom bi, na primjer, mogao daljinski upravljati vanjski operater koji djeluje kao
kontrolor prometa. Daljinsko upravljanje putem operatora je, međutim, definitivno nemoguće
bez 5G mreže, koja nudi ključne značajke, kao što su vrlo kratko vrijeme odziva i zajamčeni
mrežni resursi.

11
5.VEZA IZMEĐU DRUŠTVENO-EKONOMSKIH POKRETAČA I 5G
CILJEVA

Povezana vožnja već je započela sa 2G prije više od 10 godina, i sve se više poboljšava iz
godine u godinu zajedno sa implementacijom 3G i 4G mobilnih komunikacijskih mreža. Vozači
i operateri putne infrastrukture već razmjenjuju znatnu količinu informacija o stanju na
putevima, policijskoj kontroli, nesrećama,itd. Saobraćajne informacije već postoje i dostupne su
u raznim gradovima i autocestama. Ova sveprisutnost transportnih informacija je od suštinskog
značaja većem broju prethodno opisanih društveno – ekonomskih pokretača, posebno
inteligentnoj navigaciji i digitalizaciji transporta i logistike. Međutim, pokrivenost je ograničena
na nekim cestama i ruralnim područjima, a ponekad i informacija o stanju na putu traje samo
nekoliko sekundi. Zato se rade poboljšanja sigurnosti na cestama i usluge efikasnosti u
saobraćaju na putu ka automatizovanoj vožnji. Automobilska industrija ima razvijene i
standardizovane tehnologije za direktnu komunikaciju između vozila (V2V), kao i između vozila
i infrastrukture pored puta (V2I). Ove tehnologije djeluju lokalno, sa malim zakašnjenjem, a
dostupnost je zagarantovana sve dok su komunikacijski partneri unutar određenog
komunikacijskog raspona. Trenutno osnovni sistem V2X periodične informacije o svijesti
(uključujući vrstu vozila, položaj, brzinu, ubrzanje, itd.) i informacije zasnovane na situaciji
izazvanu događajem (na primjer, nesrećom ili ako je vozilo u nuždi). Insfrastrukturno zasnovane
ITS stanice pored puta šire informacije o tekućim radovima na cesti ili o različitim fazama
prometne signalizacije. Trenutna V2X komunikacijska tehnologija zasnovana na IEEE 802.11 za
emitiranje kratkog dometa, je sistem razvijen za razmjenu informacija o objektu, a ne za
razmjenu podataka senzora. Kako vozila napreduju prema višim nivoima automatizacije i moraju
se nositi sa sve složenijim cestovnim situacijama, postojat će i ograničenja pa s time i potreba za
komplementarnom komunikacijskom tehnologijom za razmjenu kooperativnih informacija sa
većom propušnošću i poboljšanom pouzdanošću. Posebno vrijedi pomenuti:
1) Razmjenu podataka senzora za kolektivnu percepciju (npr.video podaci)
2) Razmjena kontrolnih informacija za vodove od vozila koja su vrlo blizu (samo nekoliko
metara dalje)
3) Razmjena putanja vozila radi sprječavanja sudara (zajedničko donošenje odluka,brzo
planiranje putanja vozila).
Osim toga, trenutni rad u 3GPP-u sugeriše da bi mobilna implementacija V2I mogla
donijeti koristi za ekosistem. Osnovni razlozi su troškovi mreže. Troškovi postavljanja nove
infrastrukture zasnovane na IEEE 802.11 koja pokriva sva potrebna područja mogao bi iznositi
4000e/km2. Koristeći trenutnu mobilnu infrastrukturu, sa odgovarajućom nadogradnjom softvera,
cilj se može postići u okviru te cijene. Međutim, tu postoji mnogo izazova. Poslovni model koji
pruža operator mobilne mreže V2X usluge nije tako jednostavan. Na primjer, neki operateri su
istraživali mogućnosti u sektoru osiguranja ili za pružanje usluga poput upravljanja voznim
parkom. Još jedan izazov će biti roaming i kako se može zagarantovati kontinuirana usluga.
Jedna od ideja bi mogla biti da se postave operatori mobilnih virtuelnih mreža za upravljanje
takvim mrežama.

12
5.1. INTEGRACIJA AUTOMOBILSKE I TELEKOMUNIKACIJSKE INDUSTRIJE

Kako bi se osigurala efikasnost mreže s tehničkog i komercijalnog gledišta, automobilski

i ICT sektor traže jedinstvenu zajedničku mrežnu infrastrukturu. Mrežno upravljanje bi trebalo
omogućiti jednostavno uspostavljanje mrežnih dijelova sa svim potrebnim mogućnostima unutar
ukupne 5G infrastrukture, koja se može široko primjeniti. Dostupnost bežičnih usluga ključna je
za široku primjenu ITS usluga. Pokrivenost mreže duž ceste i u područjima niske gustoće bit će
važni. Tamo gdje pokrivenost mreže ne može biti zagarantovana, komunikacija između uređaja
bit će bitna. Podaci praktički moraju biti dostupni svugdje, ne nužno pohranjeni, ali da se brzo
prenose iz središnje i lokalne tačke na različite destinacije, posebno vozila u pokretu. Kupci
povezanih automobila traže personalizovane, kontekstualne i efikasne usluge koje mobilnost čine
sigurnijom, udobnijom i lakšom. Telekomunikacijske mreže omogućavaju povezivanje između
automobila i odgovarajućeg pozadinskog prostora u kojem se ove usluge izvode. Ove
telekomunikacijske mreže zajedno sa pozadinskim operacijama mogu se smatrati podrškom
poslovne platformu za automobilsku industriju, omogućavajući poboljšano korisničko iskustvo.
Ovakva podržavajuća platforma mora omogućiti sigurnu komunikaciju, da garantuje najveću
bezbjednost u saobraćaju, najefikasnije operacije i najboljeg kupca.

13
6.VOZILO-INFRASTRUKTURA KOMUNIKACIJA (V2I)

Tehnologija od vozila do infrastrukture (V2I) je komunikacijski okvir koji omogućava

vozilima da razmjenjuju informacije sa različitim uređajima koji podržavaju sistem autoputeva
određene zemlje. Ovi uređaji se sastoje od RFID čitača, signalizacije, kamera,proizvođača traka,
uličnih svjetiljki i parkirnih mjesta. Omogućena mrežom hardvera, softvera i firmvera, V2I
tehnologija je obično bežična i dvosmjerna:informacije sa infrastrukturnih uređaja lako se
prenose u vozilo putem ad-hoc mreže i obrnuto. Slično tehnologiji Vozilo-vozilo (V2V), V2I
koristi namjenske frekvencije kratkog dometa komunikacije (DSRC) za prenos podataka.V2I
senzori se koriste u inteligentnom transportnom sistemu (ITS) za prikupljanje podataka i
izdavanje učesnicima u saobraćaju savjete u stvarnom vremenu o raznim incidentima na putu:
zastojima u saobraćaju, gradilištima, uslovima na putevima, zonama parkiranja, itd. Tehnologija
se koristi u sistemima nadzora upravljanja saobraćajem radi postavljanja ograničenja brzine i
izmjene faze signala i vremena radi poboljšanja potrošnje goriva, kao i protoka prometa. Kako se
Internet stvari poboljšavaju širom svijeta, automobilska industrija se priprema za monumentalni
napredak u privatnom i javnom prevozu. S obzirom da se više od 80% saobraćajnih nesreća
moglo izbjeći usvajanjem napredne povezanosti vozila, tehnološke kompanije i proizvođači
automobila spremaju se razviti vozilo do vozila (V2V) i sistemima od vozila do infrastrukture
(V2I) (Slika 4.) za poboljšanje sigurnosti i razuma na cestama. Ove tehnologije imaju kapacitet
da unaprijede transport na različite načine:od sprječavanja sudara do poboljšanja energetske
efikasnosti. Sa sadašnjim sistemima za automatizaciju, najčešće korištene tehnologije uključuju
senzore, radar i kamere kako bi vozačima omogućile da pogledaju i analiziraju okolinu. Iako su
ove tehnologije vrijedne, ne mogu pratiti skrivene ciljeve i iznenađujuće, ono što se događa u
drugim vozilima.V2V i V2I tehnologije omogućavaju vozilima da međusobno razmjenjuju
podatke, u realnom vremenu, omogućavajući im da predvide šta se očekuje.

Slika 4. Primjer V2I komunikacije za povezivanje pješaka

14
 Snaga i inovacija V2I tehnologija neprestano napreduje, a automobilska industrija zauzima
centralno mjesto. Sa sve većim razvojem povezanih uređaja širom svijeta, automobilska
industrija u potpunosti koristi dostupne informacije kako bi poboljšala svoje proizvode.
Opremom vozila sa tehnologijom V2I sposobnom za prenos, primanje i obradu relevantnih
informacija, učinak na sigurnost, mobilnost i praktičnost je inovativan. Ministarstvo transporta
SAD-a (DOT) priznaje da se približno 80% nesreća u vozilu može izbjeći naprednom
povezanošću vozila. Takođe tvrdi da se više od 10% vremena provedenog na cestama gubi zbog
zastoja u saobraćaju, otprilike 12% gradskog saobraćaja stvara vozač koji pokušava parkirati
svoja vozila, a oko 17% goriva se troši zbog kvara semafora. V2I je potreban na našim cestama
više nego ikad. Posljednih godina putevi su postali pozornica za revoluciju. Sada se proizvode
samovozeća vozila o kojima se dugo sanjalo. Utrka je u stvaranju sigurnih autonomnih vozila, a
u konkurencji će se uključiti proizvođači automobila i tehnološke kompanije. Pažnja javnosti
privlači proizvođače automobila dok se njihovi autonomni proizvodi kreću od potencije do
nezgode i nazad. Istina je da će džinovski proizvođači automobila širom svijeta proizvesti vozila
sa vlastitim pogonom prije nego što bi većina ljudi očekivala. Ovaj napredak donijet će ogromne
prednosti. Najveći uključuju okončanje više od 90% smrtnih slučajeva na cestama i uštedu od
oko 190 milijardi dolara godišnje potrošnje zdravstvene zaštite zbog nesreća.
Funkcionalna arhitektura V2I sistema zasnovana je na određenim zahtjevima performansi.
Postoje brojni elementi na kojima se gradi V2I sistem. Postoje dvije glavne komponenete:
komponenta aplikacijske infrastrukture koja je smještena i na platformi za primjenu
infrastrukture i komponenata aplikacije vozila koja je smještena u aplikacijskoj platformi vozila.
Ove komponente integriraju i obrađuju i infrastrukturu i podatke o vozilu kako bi poslali
koordiniranu poruku vozačima. Podaci se dijele putem bežičnog podatkovnog sučelja.
Infrastrukturna splikacijska platforma nudi sučelje za podršku za razmjenu podataka sa različitim
sistemima podataka, lokalnim korisničkim sistemima, kontrolerima saobraćajne signalizacije i
sistemima signalizacije pored puta. Komponenta aplikacije za infrastrukturu prenosi upozorenja
putem znakova dinamičke poruke koja je vidljiva pri približavanju vozilima. S druge strane,
platforma za primjenu vozila nudi sučelje za podršku za prikupljanje informacija iz različitih
sistema upozorenja vozila i vozača putem prikaza sučelja vozač-vozilo. Poruke releja
komponente aplikacije vozila preko sučelja upozorenja za vozača koje je specifično za vozilo ili
je slično porukama koje prikazuju statični znakovi na cesti. Sigurnosna primjena V2I sistema
koordinira prikaz poruka u vozilu i poruka pored puta vozačima. Poruke specifične za vozila
namjenjene su vozačima i opreznije su od znakova na cesti. Ovo prvo ne smije biti u sukobu sa
drugim.

6.1. POVEZANA VOZILA (CV) U KOMUNIKACIJI VOZILO-INFRASTRUKTURA

Tehnologija povezanih vozila (CV) ima potencijal za preoblikovanje trenutnog

transportnog sektora. Ove nove tehnologije mogu značajno poboljšati sigurnost u prometu i
mobilnost uz smanjenje uticaja na okoliš. Istraživanja su pokazala da se od CV tehnologije
očekuje, uključujući komunikaciju između vozila (V2V) i komunikacije između vozila i
infrastrukture, da smanje svih 83% svih nesreća bez oštećenja. Kako bi dokazala koncept
komunikacijske arhitekture V2I, ova studija je imala tri podcilja:
 Pripremiti i testirati komunikaciju između komponenti arhitekture V2I;

15
  Razviti i testirati algoritam koji će prenijeti promjenljivu zvučnu savjetodavnu poruku za
određene scenarije;
 Prikupiti nekoliko performansi sa i bez savjetodavne poruke
Zrelost 5G tehnologije promovisala je brzi razvoj komunikacija u vozilima i inteligentnih
transportnih sistema. Kao važan dio komunikacije vozila, vozilo-infrastruktura (V2I) koristi se
za veliki prenos podataka između vozila i jedinica uz cestu. U cilju analize karakteristika
udaljenosti ovisnih o udaljenosti ovisnih o udaljenosti V2I bežičnog kanala, ova studija
predstavlja dva mjerenja od 5,9 GHz u urbanim i prigradskim scenarijama širenja. Distribucija
amplitude zasnovana na udaljenosti, kašnjenju i Doppler širenje, gubitak puta i zasjenjivanje
ekstrahirani su iz sirovih podataka. Napominje se da karakteristike bežičnog kanala V2I variraju
ovisno o udaljenosti između odašiljača i prijemnika. Bogate višeslojne komponente u urbanom
području učint će veći uticaj od onog u prigradskom području. Slično sa 5G piko-ćelijama,
udaljenost pokrivanja, omjer signala i šuma i kapacitet kanala izračunavaju se iz mjernih
podataka. Predloženi rezultati pokazuju da su rasponi pokrivenosti gradske i prigradske V2I
bežične komunikacije oko 250,3 i 80,04m kada je prosječna snaga primljena od jednog
referentnog signala-85dB. Bogat efekat reflaksije iz okoline u scenariju urbane propagacije
dovest će do bržeg slabljenja bežičnog signala. Predloženi rezultati mogu pružiti značajnu
referencu za buduća istraživanja 5G komunikacija vozila.

6.2. PAMETNO PARKIRANJE

Rezultat komunikacije između vozila i infrastrukture predstavljaju crvena ili zelena svjetla
koja vise iznad parkirnih mjesta na parkirališnim objektima ili parkiralištima. Pametno parkiranje
pokazuje koja su parkirna mjesta dostupna ili zauzeta, čime se vozačima štedi vrijeme da
zaokruže parcelu. Polaznici takođe mogu mnogo lakše pratiti zauzetost svoje parcele. Ova
tehnologija je već implementirana u zemljama poput SAD, Velike Britanije, Australije i Novog
Zelanda. Pametno parkiranje pomaže poboljšati upravljanje parkiranjem, poboljšati iskustvo
parkiranja za vozače i pojednostaviti procese plaćanja parkiranja. Ova parkirališta se mogu
pronaći na aerodromima, gradskim parkiralištima, trgovačkim centrima, komercijalnim
parkiralištima, univerzitetima i željezničkim stanicama.
Prednosti koje nudi pametno parkiranje:
 Pomoći u vožnji da se pronađe otvoreno parkirno mjesto i da se smanji vrijeme
provedeno u praznom hodu ili kruženju da bi se pronašlo mjesto;
 Podijeliti trenutne rezultate o dostupnom parkingu;
 Smanjiti prazan hod uzimanjem automatskog plaćanja i identifikacije vozila;
 Kontrolisanje osvjetljenja i praćenje kvaliteta vazduha;
 Omogućiti službenicima za parkiranje da iz ptičje perspektive vide plaćanje brojila i
koriste podatke za kreiranje odluke o politici o vremenskim intervalima i tarifama.
Isti kod koji pametno parkiranje koristi za pronalaženje slobodnog prostora može se
koristiti za vozila koja se sami voze da parkiraju bez osobe za volanom.

16
17