Pariz (fra. Paris) je glavni i najveći grad Francuske.

Smješten je na obalama rijeke Seine u

sjevernoj Francuskoj, u središtu pokrajine Île-de-France, također poznate kao Pariška regija
(fra. Région parisienne). Stanovništvo grada Pariza, u svojim, od 1860. godine uvelike
nepromijenjenim granicama, procjenjuje se na 2 167 994 (siječanj 2006.), ali metropolitansko
područje (aire urbaine) naseljava više od 11 milijuna stanovnika, kao najnaseljenije
metropolitansko područje u Eurozoni. Kao važno naselje tijekom više od dva tisućljeća, Pariz
je danas jedan od vodećih svjetskih poslovnih i kulturnih središta, s utjecajima na politiku,
obrazovanje, zabavu, masovne medije, modu, znanost i umjetnost, što sve doprinosi statusu
Pariza kao jednog od globalnih gradova.

Pariz je smješten na luku rijeke Seine i sadrži dva otoka, Île Saint-Louis i Île de la Cité,
koji tvore najstariji dio grada. Ukupno, grad je relativno ravničarski, i najniža elevacija je 35
m nadmorske visine. Pariz ima nekoliko istaknutih brda, od kojih je sa 130 m najviši
Montmartre. Prvi tragovi Pariza mogu se naći krajem 3. stoljeća prije Krista kada je to bilo
malo naselje na otoku (Ile de la Cite) na Seinei. Osnovalo ga je galsko pleme poznato pod
nazivom Parisii. Prvi pisani spomen Pariza datira iz 52. godine prije Krista kad je Julije Cezar
u svojim Komentarima opisao ovo naselje pod nazivom Lutetia. U skladu s procjenama iz
2005. godine, pariško gradsko područje najveća je europska gradska ekonomija, i peta u
svijetu u popisu svjetskih gradova prema BDP-u.
 1. GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ I KLIMA

Pariz je smješten na luku rijeke Seine i sadrži dva otoka, Île Saint-Louis i Île de la Cité,
koji tvore najstariji dio grada. Ukupno, grad je relativno ravničarski, i najniža elevacija je 35
m nadmorske visine. Pariz ima nekoliko istaknutih brda, od kojih je sa 130 m najviši
Montmartre.

Pariz, bez vanjskih parkova Bois de Boulogne i Bois de Vincennes, pokriva oval površine
86,928 km². Posljednje veće proširenje gradskog područja 1860. godine nije mu podarilo
samo suvremeni izgled već je i kreiralo dvadeset arondismana (gradskih općina). Od 1860.
godine gradsko područje od 78 km² neznatno je 1920-ih prošireno na 86,9 km². 1929. godine,
parkovi Bois de Boulogne i Bois de Vincennes službeno su pripojeni gradu što je gradsko
područje povećalo na sadašnjih 105,39 km². Danas je Pariz jedna od najvećih svjetskih
aglomeracija koja obuhvaća najmanje 12 milijuna ljudi.

1.1. Klima

Pariz ima oceansku klimu (Köppenova klasifikacija klime Cfb) i pod utjecajem je
sjevernoatlantske struje, što u grad rijetko donosi ekstremno visoke ili niske temperature,
poput vala vrućine 2003. godine, ili vala hladnoće 2006. godine. Pariz ima vruća i ugodna
ljeta s prosječnim visokim temperaturama od 25 °C i niskim od 15 °C. Zime su hladne, ali
temperatura je oko 3°C do 8°C te se rijetko spušta ispod nule. Proljeće i jesen ima blage do
povremeno vruće dane i hladne večeri. Kiša pada kroz godinu, i premda Pariz nije osobito
kišovit grad, poznat je po iznenadnim pljuskovima. Prosječne godišnje padaline su 642 mm s
laganom kišom ravnomjerno raspoređenom kroz godinu. Snijeg je rijedak ali ponekad je
moguć snijeg ili mećava bez nakupljanja. Najviša ikada zabilježena temperatura je 40,4 °C
(28. srpnja, 1948. godine), dok je najniža -23,9 °C zabilježena 10. prosinca 1879. godine.
 2. JAVNI PRIJEVOZ

Pariz je vrlo velik grad, za čije je funkcioniranje potrebna golema i raznovrsna mreža
javnog prijevoza. Kompletnim javnim prijevozom u Parizu (metro, autobusi te nadzemni i
podzemni tramvaji) upravlja Régie Autonome des Transports Parisiens, skraćeno RATP.
Sastoji se od pet zona, učinkovit je i jeftin, osim u doba štrajkova, nažalost vrlo čestih.1

2.1. Metro

14 linija metroa pružaju se zonama 1 i 2 koje obuhvaćaju središnji dio Pariza. Metro
prometuje od 05:30 do 00:30, a svaka linija označena je bojom i brojem te jasno vidljivom
krajnjom stanicom. Besplatni planovi metroa dostupni su na stanicama metroa, autobusnim
terminalima i turističkom uredu.

2.2. Réseau Express Régional (RER)

Réseau Express Régional je mreža prigradskih brzih vlakova sa pet linija (A, B, C, D, i E)
koja pokriva svih pet zona pariškog javnog prometa i prometuje svakodnevno. S obzirom na
prijeđenu udaljenost ti vlakovi su brži od metroa. RER mreža je povezana sa metroom i nekim
nacionalnim željezničkim linijama. RER ima manje postaja i udaljenije su jedne od drugih. Iz
tog razloga dosta je brži od metroa, odnosno klasične podzemne željeznice. Valja naglasiti i
da je RER, za razliku od metroa, uglavnom prometuje iznad zemlje. Točnije, pod zemlju
zalazi uglavnom samo ondje gdje se njegove rute preklapaju s linijama metroa, odnosno u
središnjem dijelu grada. Kako je RER dio mreže metroa, za njega se koriste iste karte. No,
RER pokriva znatno šire područje, pa se tako za vožnje izvan prve i druge zone trebaju kupiti
posebne karte. Radi se o tzv. Ile-de-France zoni, nazvanoj zbog toga što RER zalazi u dijelove
istoimene.2

2.3. Autobus

Javni autobusi Parizom prometuju od početka 20. stoljeća, a do danas je mreža narasla na
više od 350 linija s oko 12.000 postaja. Odlično pokriva cijeli Pariz ali i pokrajinu Ile-de-
France. Postoji i mreža noćnih autobusa (Noctilien). Trase kojima se kreću autobusi označene

1
Javni prijevoz, dostupno na: http://www.puturist.com/pariz/vodici/javni_prijevoz/d-11-2-27.aspx, (1.3.2019.)
2
Vrste javnog prijevoza u Parizu, dostupno na: https://www.putovnica.net/odredista/francuska/pariz/javni-
prijevoz-u-parizu, (1.3.2019.)
su brojevima, a na stanicama su nabrojane sve linije koje se zaustavljaju na njima, kao i
vrijeme dolaska. Većina autobusa vozi od ponedjeljka do subote 06:30 – 21:00, a neki
nastavljaju do 01:30. Nedjeljom i praznicima broj autobusa je smanjen za otprilike polovicu.
Noćni autobusi voze na 18 linija, svaki sat od ponedjeljka do subote od 01:00 do 05:30, a
nedjeljom i rjeđe.

2.4. Taksi

Taksi se može zaustaviti na ulici ili na taksi stajalištima (arrêts taxis) koja se nalaze na
aerodromima, stanicama metroa i vlaka te u blizini većih cestovnih križanja. Petkom i
subotom navečer najveća je potražnja za taksijem i tada ih je teško pronaći. Žuto svjetlo na
krovu znači da je taksi slobodan, dok narančasto znači da je zauzet. Dnevna vožnja po
središnjem Parizu u pravilu košta između 6 i 10 EUR (tarifa A). Nešto su skuplje vožnje
nakon 19:00, nedjeljom i praznikom te u predgrađima (tarifa B). Najskuplji razred (tarifa C)
vrijedi za noćne vožnje prema aerodromima i predgrađima te za dnevne vožnje prema
naseljima u okolici Pariza. Dodatno se naplaćuje dolazak (2 EUR) kao i razne ostale situacije,
poput dodatnih putnika, prtljaga (0,90 EUR) te čekanje. Minimalni trošak za vožnju taksijem
je 5,10 EUR. Napojnica nije obavezna, ali vozači očekuju oko 10%.

2.5. Tramvaji

Pariz ima i tramvajsku mrežu, no turistima je to obično manje poznato. Razlog je

vjerojatno to što tramvaj uglavnom zaobilazi središte grada i popularne turističke točke, pa
mnogima ni nije previše koristan. Tramvajska mreža trenutačno obuhvaća šest linija - T1, T2,
T3a, T3b, T4 i T5. Kao što se može vidjeti, linija 3 ima dva odvojka, a tramvajske linije se
mogu prepoznati prepoznati po slovu „T' koje se nalazi ispred svake od njih.

2.6. Batobus

Batobus je zapravo jedna od brojnih opcija za krstarenje Seinom, no vrijedi ga razmotriti i

kao rješenje za prijevoz po gradu. Naime, radi se o brodovima koji na „hop-on/hop-off“
principu prevoze putnike između osam poznatih gradskih znamenitosti: Eiffelovog tornja,
Muzeja Orsay, Katedrale Notre Dame, Elizejskih poljana, Louvrea, Hotela de Ville, Jardin
des Plantesa, i St-Germain-des-Presa. Cijene su relativno povoljne.
 3. POVIJEST

Prvi tragovi Pariza mogu se naći krajem 3. stoljeća prije Krista kada je to bilo malo naselje
na otoku (Ile de la Cite) na Seinei. Osnovalo ga je galsko pleme poznato pod nazivom Parisii.
Prvi pisani spomen Pariza datira iz 52. godine prije Krista kad je Julije Cezar u svojim
Komentarima opisao ovo naselje pod nazivom Lutetia. U 12. stoljeću Lutetia se kao rimski
grad proširila i na lijevu stranu Seine, a kao takav bio je relativno nevažan grad u Rimskom
Carstvu. Serija barbarskih navala razara grad u 2. stoljeću, a lokalno se stanovništvo seli na
otok koji ograđuju čvrstim kamenim zidom. U 4. stoljeću, Lutetia je poznata kao Civitas
Parisiorum ili skraćeno Paris. U 5. stoljeću Franci osvajaju Pariz i pretvaraju ga u svoj glavni
grad sve do 584. godine kada ga preuzimaju Merovinzi i sele krunu na drugu lokaciju. U
ranom srednjem vijeku grad se počinje jače razvijati a vrhunac doseže u 12. i 13. stoljeću. U
tom razdoblju izgrađene su i mnoge značajne građevine kao što su Notre Dame, St. Chapelle i
dr. Osim njih u gradu se osnivaju i prva sveučilišta (Sorbonne je otvorena 1253. godine) i
savezi gilda što doprinosi daljnjem unaprjeđenju grada. Prema procjenama Pariz je 1365.
godine imao 275 000 stanovnika.

Renesansa donosi novi uspon gradu koji se sada počinje razvijati u značajniji centar.
Kulminaciju je obilježila vladavina Henrika II. koji Pariz pretvara iz starog srednjovjekovnog
grada u moderan novi grad. Završni pečat dali su vladari Louis XIII. i Louis XIV. koji grade
moderne palače, vrtove, perivoje i prometnice da pokažu svu moć monarhije. Za njihove
vladavine Pariz se značajno prostorno širi. Procijenjeno je da je 1637. godine u Parizu živjelo
415 000 stanovnika, a 1700. godine čak 600 000. Prvi službeni popis stanovništva Francuske
proveden je 1796. godine, a Pariz je tada imao 556 304 stanovnika.

Za vrijeme Francuske revolucije grad je uništen i opterećen brojnim problemima. Ipak, u

tom periodu konačno je utvrđen status Pariza kao glavnog grada carstva što se održalo do
danas. Napoleonsko razdoblje obilježeno je daljnjom izgradnjom i rekonstrukcijom grada što
je udarilo temelje za predstojeću urbanizaciju. Prva željeznica u Pariz je stigla 1837. godine, a
to je uzrokovalo snažan razvoj grada i njegove šire okolice. U 1840-im godinama Pariz po
prvi puta postaje milijunski grad. Nakon Prvog svjetskog rata počinje faza najintenzivnijeg
urbanog razvoja Pariza. Broj stanovnika eksplozivno raste i 1931. godine doseže svoj vrh. Te
je godine imao 2 891 020 stanovnika što je apsolutno najveći zabilježeni broj stanovnika
Pariza ikada.3

Zanimljivo je da je Pariz tijekom dva stoljeća borbi velikih sila za prevlast na kontinentu
imao nemilu sudbinu. Prvi puta neprijatelj je ušao u grad poslije Napoleonova poraza 1814., a
nakon Napoleonovih „sto dana“ i poraza kod Waterlooa pobjednici su po drugi puta ušli u
glavni francuski grad. Tijekom Pruskofrancuskog rata 1870. udruženi Nijemci držali su Pariz
pod opsadom, ali ga nisu osvojili. No zato su u obližnjem Versaju, na sramotu Francuske,
proglasili svoje novo carstvo. U Prvome svjetskom ratu Pariz je također bio glavni njemački
cilj, ali je u posljednji trenutak spašen odlučnim francuskim protuudarima. Godine 1940.
glavni francuski grad doživio je najveću tragediju: pao je u ruke Hitlerovih armija. Nakon
razbijanja francuske obrane, njemačkoj vojsci bio je otvoren put prema Parizu. Bojeći se
razaranja glavnoga grada, francuski premijer Pauel Reynud proglasio je Pariz otvorenim
gradom, odlučivši ga predati bez borbe te je s vladom pobjegao u Bordeaux.

Na vijest o predaji Pariza britanski premjer Winston Churchill je pobjesnio i na sve

moguće načine pokušao uvjeriti malodušnog Reynauda da ustraje u borbi pa je čak izmislio
kako će SAD za koji dan ući u rat. No Reynaud je provjerio Churchillove tvrdnje i, uvjerivši
se kako se radi o laži, ostao pri svojoj odluci. U međuvremenu je dva milijuna Parižana
napustilo svoje domove i u nepreglednim kolonama krenulo prema zapadu, pojačavajući samo
još više kaos na ionako preopterećenim prometnicama kojima su se kretale francuske i
britanske postrojbe. U polupraznom Parizu, u kojemu su ostale samo najosnovnije službe
poput vatrogasaca, žandara i djelatnika hitne pomoći, malobrojni građani sa strahom su
očekivali dolazak Nijemaca. Bez ikakvog otpora, u zoru 14. lipnja 1940., postrojbe 18.
njemačke armije počele su ulaziti u Pariz. Budući da su svi viši vladini i gradski službenici
pobjegli, u prijenosu vlasti s civilne na njemačku vojnu upravu pomogli su pariški nadbiskup
Emanuel Celestin Suhard i američki veleposlanik William Bullitt. Tri dana nakon potpisivanja
primirja, Pariz je posjetio i Adolf Hitler. Nacistički Führer slavodobitno se provozao
njegovim pustim ulicama u pratnji svog arhitekta Alberta Speera i omiljenog kipara Arna
Breckera. U trosatnom posjetu obišao je neobaroknu parišku Operu kojoj se divio, provezao
se oko Trijumfalnih vrata, nakratko zaustavio na Trocaderu te obišao crkvu na Montmartru.
Najviše se zadržao pred Napoleonovim grobom u Domu invalida, gdje je odlučio da se

3
Juriško, S., Pariz – grad suprotnosti, dostupno na: http://www.geografija.hr/svijet/pariz-grad-suprotnosti/,
(27.2.2019.)
Napoleonov sin iz carske kripte u Beču vrati svom ocu i pokopa uz njega. 4 Nakon
oslobođenja, u Parizu je proglašena Peta Republika.

4. PROMET I GOSPODARSTVO

Danas se pojam Pariz može diferencirati na 3 zasebne razine. Prva i najniža je Pariz kao
uže gradsko područje poznato pod nazivom Ville de Paris. Ova gradska cjelina oduvijek je
imala jasne granice. Nekada su to bile zidine, a danas je to kružna autocesta Peripherique.
Godine 2000. uži Pariz bilježio je 2,1 milijun stanovnika.

Druga razina je pariška aglomeracija koja obuhvaća uži grad kao i okolna predgrađa.
Godine 2000. ovdje je živjelo oko 7 milijuna stanovnika. Najviša razina je pariška regija ili
Ile de France. Danas ona predstavlja srce francuske ekonomije, a s 11 milijuna stanovnika
veliko, bogato i privlačno tržište. Ile de France dijeli se na 8 teritorijalnih jedinica ili
departmana.

Kao vodeći industrijski centar Francuske, Pariz je oduvijek privlačio mnoge industrijske
grane, od onih robe široke potrošnje pa sve do high-tech industrija. Glavne industrije locirane
u aglomeraciji su industrija strojeva, industrija automobila i ostalih vozila, kemijska i
elektronička industrija. Kulturna i umjetnička slika Pariza privukla je velik broj izdavačkih
kuća kao i širok niz tzv. luksuznih industrija među kojima se ističu industrija visoke mode,
nakita i kozmetike. Važnu ulogu ima i uslužni sektor, posebice bankarstvo i financije.
Parižani su u proteklom desetljeću uložili velike napore kako bi privukli sjedišta
multinacionalnih kompanija, tako da je Pariz danas jedan od najvažnijih ekonomskih i
kulturnih prijestolnica Europe, ali i Svijeta. Njegovo izuzetno nacionalno, ali i međunarodno
značenje svrstava ga u sam vrh globalnih gradova. Dodatna prednost Pariza je i lokacija u
središtu jedne od najbogatijih europskih poljoprivrednih regija. Mnogi okolni departmani kao
što su Beauce, Brie i dr. proizvode velike količine pšenice i drugih žitarica, pa nose naziv
˝žitnica Francuske˝. Ta snažna poljoprivredna proizvodnja omogućila je Parizu dovoljno
hrane tijekom cijele povijesti, a i u novije doba potpomogla je stvaranju solidnu osnovu za
ekonomski razvoj cijele regije.

4
Pad Pariza u nacističke ruke 1940. godine, dostupno na: https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/pad-
pariza-u-nacisticke-ruke-1940-godine-1010786 - vojnapovijest.vecernji.hr, (4.3.2019.)
 Pariz ima i ogromno prometno značenje, a ističe se kao velik i važan multimodalni
prometni čvor. Osim cestovnog i željezničkog prometa (TGV), čija se mreža radijalno širi od
grada, Pariz je i važna riječna luka. Naime, Siene je plovna i uzvodno od grada pa se ovdje
koncentriraju brojne aktivnosti procesuiranja, rafiniranja i distribucije raznih dobara. Prema
ukupnoj tonaži Pariz je četvrta francuska riječna luka. Važan čimbenik pariškog prometnog
sustava je i podzemna željeznica (metro) izgrađena 1900. godine. Osim gradskih linija postoje
i brze linije prema predgrađima poznate pod nazivom RER (Reseau Express Regional). Kao
čvor zračnog prometa, Pariz se ističe sa dvije međunarodne zračne luke (Charlles de Gaulle i
Orly), te zračnom lukom za domaći promet (Le Bourget).

4.1. Gospodarstvo

S BDP-om od 533.6 milijardi eura 2007., pariška regija ima jedan od najviših BDP-a u
Europi, kao glavni pokretač globalne ekonomije: Kada bi se radilo o zasebnoj državi, bila bi
to sedamnaesta najveća ekonomija na svijetu, velika skoro kao i nizozemska. Pariška regija
glavno je francusko središte ekonomske aktivnosti. Dok stanovništvo regije čini 18.8%
ukupne populacije kontinentalne Francuske, BDP iznosi 28.7%. Aktivnost u pariškoj urbanoj
zoni, premda raznolika, nema vodeću specijaliziranu industriju (kao Los Angeles u industriji
zabave ili London i New York u financijama). U novije vrijeme, pariška ekonomija prebacuje
se na usluge visoke dodane vrijednosti (financije, informatičke tehnologije, itd.) i
visokotehnološku proizvodnju (elektronika, optika, zrakoplovno-svemirska industrija, itd.).

Najintenzivnija ekonomska djelatnost pariške regije kroz središnji departman Hauts-de-

Seine i prigradsku poslovnu četvrt La Défense postavlja ekonomsko središte Pariza na zapad
grada, u trokut između Opéra Garnier, La Défense, i Val de Seine. Pariške admistrativne
granice nemaju mnogo utjecaja na limite ekonomske aktivnosti. Iako većina zaposlenih putuje
na posao iz predgrađa u centar, mnogi putuju iz centa u predgrađa. Premda je ekonomija
Pariza uglavnom bazirana na uslugama, Pariz ostaje važno proizvodno uporište u Europi,
posebno u sektorima industrije automobila, zrakoplovstva i elektronike.

Popis stanovništva iz 1999. godine, pokazao je da od 5 089 170 zaposlenih u pariškoj

gradskoj zoni, 16,5% radilo je u poslovnim uslugama, 13,0% u trgovini, 12,3% u proizvodnji,
10,0% u javnoj upravi i vojnoj industriji, 8,7% u zdravstvu, 8,2% u transportu i
komunikacijama, 6,6% u obrazovanju i preostalih 24,7% u mnogim drugim ekonomskim
sektorima. U proizvodnji, najviše zaposlenih je bilo u elektroničkoj i elektrotehničkoj
industriji (17,9% od ukupne radne snage 1999. godine) i izdavaštvu i tiskarskoj industriji
(14,0% od ukupne radne snage), s preostalih 68,1% radne snage raspoređenih kroz mnoge
druge industrije. Turizam i odgovarajuće turističke usluge zapošljavaju 6,2% pariške radne
snage i 3,6% svih zaposlenih u pariškoj regiji.5

4.2. Turizam

Danas je Pariz i vodeće turističko središte svijeta. Krase ga spomenici različitih

umjetničkih stilova od gotike, preko renesanse i baroka do suvremenih. Brojni muzeji,
galerije, kazališta i opere nalaze se na samom svjetskom vrhu tako da Pariz nosi epitet
turističke meke svijeta.6 Pariz je od 11. stoljeća popularna destinacija za trgovce, studente i
religiozna hodočašća ali "turistička industrija" na velikoj skali započela je tek pojavljivanjem
željeznice u 19. stoljeću, tj. državnom organizacijom francuske željezničke mreže od 1848. s
Parizom kao središtem. Među prvim pariškim atrakcijama za široke mase bile su svjetske
izložbe, za koje su izgrađeni mnogi pariški spomenici, posebno Eiffelov toranj 1889. godine,
koji su zajedno s uljepšanjima iz doba drugog carstva, grad uvelike učinili atrakcijom kakva je
poznata danas.

Turizam je motivirao grad i nacionalnu vladu da kreiraju nove znamenitosti. Najcjenjeniji

gradski muzej Louvre, posjećuje preko 8 milijuna ljudi godišnje, što ga čini najposjećenijim
svjetskim umjetničkim muzejom. Još jedna od glavnih atrakcija gradske su crkve: Notre-
Dame i Bazilika Sacré-Coeur koje svake godine primaju 12 i 8 milijuna posjetitelja. Eiffelov
toranj, najpoznatiju parišku znamenitost, posjećuje prosječno 6 milijuna ljudi godišnje, i do
danas ga je posjetilo ukupno 200 milijuna ljudi. Disneyland Resort Paris velika je turistička
atrakcija, ne samo za posjetitelje Pariza, već i za posjetitelje Europe, s 14 milijuna posjeta
2007. godine.

Louvre, jedan je od najvećih i najpoznatijih muzeja, s mnogim umjetničkim djelima,

uključujući Mona Lisu i Milosku Veneru. Djela Pabla Picassa i Augustea Rodina mogu se
naći u Musée Picasso i Musée Rodin, dok je umjetnička zajednica Montparnassea zabilježena
u Musée du Montparnasse. Vrlo uočljiv sa svojom vanjštinom dovodnih cijevi, Centar
Georges Pompidou, poznat i kao Beaubourg, sjedište je Nacionalnog muzeja suvremene
umjetnosti. Eksponati iz srednjeg vijeka i doba impresionizma čuvaju se u Musée Cluny, s
cijenjenom kružnom tapiserijom Dama i jednorog. Najnoviji (i treći najveći) muzej u Parizu

5
Gospodarstvo, dostupno na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pariz#Gospodarstvo, (5.3.2019.)
6
Juriško, S., Pariz – grad suprotnosti, dostupno na: http://www.geografija.hr/svijet/pariz-grad-suprotnosti/,
(27.2.2019.)
je Musée du quai Branly, otvoren lipnja 2006., s kolekcijom umjetnosti Afrike, Azije i
Oceanije.

Mnoge, nekad popularne pariške lokalne ustanove, morale su se brinuti o ukusima i

očekivanjima turista. Sve ustanove bivših društvenih i kulturnih elemenata, kao plesne
dvorane i vrtovi, danas više ne postoje. Mnogi pariški hoteli, restorani i noćni život postali su
ovisni o turizmu.7

7
Gospodarstvo, dostupno na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pariz#Gospodarstvo, (5.3.2019.)