FAKULTET: Školska godina

Odsjek:

2. a) ODREðIVANJE TEMPERATURSKOG

KOEFICIJENTA OTPORA METALA

Prezime i ime studenta Datum rada Ovjera vježbe

2-1
Zadatak vježbe: Odrediti temperaturski koeficijent električne otpornosti metalnog provodnika
Aparatura: U zatvorenoj, uljem napunjenoj epruveti se nalazi metalni provodnik, čiji se
koeficijent odreñuje. U epruvetu je postavljen i termometar, za mjerenje temperature ulja, odnosno
provodnika. Epruveta se potapa u posudu sa vodom, koja se zagrijava električnim grijačem. Za
mjerenje otpora provodnika se koristi digitalni mjerni instrument - ommetar.
Teorijski uvod: Otpornost metalnih provodnika se mijenja sa promjenom temperature na kojoj
se nalaze provodnici i može se predstaviti sljedećom zavisnošću:
Rt = R0 (1 + αt + α 't 2 + α' ' t 3 + ...) (1)
gdje je R0 - otpornost provodnika na temperaturi 0°C
Rt - otpornost provodnika na temperaturi t
α, α ' , α' ' - konstante karakteristične za dati materijal provodnika
Navedena zavisnost (1) nije linearna, ali se na manjem temperaturnom intervalu, (0 −100)°C , može
predstaviti prvom aproksimacijom:
Rt = R0 (1 + αt ) (2)
Relacija (2) predstavlja linearnu zavisnost R = f (t ) i često se u toj formi i koristi, zanemarujući mala
odstupanja. Konstanta α se naziva temperaturski koeficijent električne otpornosti. Prema relaciji (2)
koeficijent α se odnosi samo na posmatrani interval temperature. Za većinu metalnih provodnika
1
α ≈ 0,004 , za neke legure metala koeficijent α je i manje vrijednosti, a može biti i negativan.
°C
Ako se za dati metalni provodnik izmjeri otpor na dvije različite temperature t1 i t 2 , tada su otpornosti
provodnika, prema relaciji (2):
R1 = R0 (1 + αt1 ) i R2 = R0 (1 + αt 2 ) (3)
Iz relacija (3) se dobiva izraz za odreñivanje koeficijenta električne otpornosti metalnog provodnika :
R 2 − R1
α= (4)
R1t 2 − R 2 t1
Za grafičko odreñivanje koeficijenta električne otpornosti potrebno je izvršiti više mjerenja otpornosti
provodnika na različitim temperaturama u odreñenom temperaturnom intervalu (20-100)°C.
Postupak mjerenja: U posudu sa vodom postaviti epruvetu sa provodnikom i termometrom i
priključiti provodnik na digitalni instrument, za mjerenje otpora. Očitati početnu temperaturu t i otpor
provodnika Rt . Uključiti električni grijač i izvršiti mjerenje otpora provodnika za svaku promjenu
temperature od 8 −10°C u intervalu od t −100°C . Prije svakog mjerenja je potrebno isključiti grijač
(1-2°C prije mjerenja) i sačekati da se temperatura stabilizira, odnosno dok ne dostigne željenu
vrijednost. Temperatura i otpor provodnika se trebaju očitavati istovremeno.
Sa dobivenim rezultatima mjerenja temperature t i otpora R nacrtati grafikon zavisnosti otpora od
temperature, R = f (t ) , prema slici 1. Dobivene tačke na grafikonu treba da leže približno na jednoj
pravoj liniji, ali uslijed grešaka pri mjerenju mogu se javiti manja ili veća odstupanja. Prava se povlači
tako da ova odstupanja budu minimalna.
Na grafikonu obilježiti tačku A na mjestu presjeka dobivenog pravca sa ordinatnom osom i izabrati
proizvoljnu tačku B na pravoj (malo ispred ili malo iza krajnje tačke mjerenja). Odrediti položaj tačke
C na mjestu presjeka normala na ose, povučenih iz tačaka A i B (prema slici 1.)
Strmina ili nagib prave je:
BC
a = tgθ = (5)
AC

2-2
Vrijednosti veličina AC i BC se očitavaju u odgovarajućim jedinicama koje su naznačene na
koordinatnim osama.
Relacija (2) se može napisati u obliku:
Rt = R 0 α ⋅ t + R0 (6)
Iz prethodne relacije se zaključuje da je strmina prave a = R 0 α . Otpornost R0 na grafikonu predstavlja
odsječak na ordinatnoj osi, odnosno R0 = OA .
Kada odredimo strminu prave a onda se može odrediti i temperaturski koeficijent električne otpornosti
datog metalnog provodnika:
a a
α= = (7)
R0 OA
Rezultati mjerenja
Maksimalna apsolutna greška u odreñivanju temperature: ∆t =
Maksimalna apsolutna greška u odreñivanju otpora: ∆R =
Rt (Ω )
Redni t R
broj (°C) Ω)
(Ω
B
1.

2. θ
A
C
3. R0

4. O t (°C )
5. Slika 1.

6.

7.

8.

9.

Obrada rezultata mjerenja

Grafičko odreñivanje koeficijenta α na osnovu podataka mjerenja
Nacrtati grafikon zavisnosti R = f (t ) . Odrediti strminu ili nagib prave a, a zatim i vrijednost
temperaturskog koeficijenta električne otpornosti metalnog provodnika α .

Maksimalna relativna greška u odreñivanju α :

δα =

Maksimalna apsolutna greška je:

∆α = δ α ⋅ α =

2-3
Vrijednost temperaturskog koeficijenta električne otpornosti metalnog provodnika dobivena u
ovom eksperimentu je:
α = α ± ∆α =

Apsolutno i relativno odstupanje od tablične vrijednosti

αT =
Vrijednost dobivenu u eksperimentu zaokružiti tako da posljednja značajna cifra bude na istom mjestu
na kome je i ona u tabličnoj vrijednosti.
Apsolutno odstupanje našeg rezultata mjerenja od tačne (tablične) vrijednosti:
∆α = α − α T =
Relativno odstupanje rezultata mjerenja od tablične vrijednosti se izračunava po formuli:
∆α
δ α% = ⋅100% =
αT

2-4
FAKULTET: Školska godina

Odsjek:

2. b) ODREðIVANJE PARAMETARA NTC TERMISTORA

Prezime i ime studenta Datum rada Ovjera vježbe

2-5
Zadatak vježbe: Odrediti parametre NTC termistora
Aparatura: U zatvorenoj, uljem napunjenoj staklenoj epruveti se nalaze NTC termistor i
termometar. Epruveta se postavi u posudu sa vodom, koja se zagrijava električnim grijačem. Otpornost
termistora se mjeri digitalnim mjernim instrumentom - ommetrom.
Teorijski uvod: Termistori su temperaturno osjetljivi otpornici. Termistori sa negativnim
temperaturskim koeficijentom, odnosno NTC termistori su poluprovodnički otpornici dobiveni
postupkom sinterovanja od raznih vrsta smjesa metalnih oksida (FeO, NiO, MgO, CoO).
Karakteristično za NTC termistore je velika osjetljivost mjerenja temperature, odnosno velika
promjena otpora za male promjene temperature. Zavisnost otpora NTC termistora od temperature se
može izraziti funkcijom:
B
R (T ) = A e T (1)
gdje je: T - temperatura termistora (u K)
R (T ) - otpornost termistora na temperaturi T
A, B - konstante (parametri) karakteristične za odreñeni termistor
Osjetljivost termistora na nekoj temperaturi se definiše kao:
1 dR (T )
S= ⋅ (2)
R (T ) dT
B
Prema relacijama (1) i (2) dobiva se da je osjetljivost termistora: S =− (3)
T2
Iz relacije (3) se uočava da je osjetljivost termistora proporcionalna
ln R
parametru B, a obrnuto proporcionalna kvadratu temperature, odnosno
veća je pri nižim temperaturama, a smanjuje se pri višim B
temperaturama. Maksimalna radna temperatura kod većine NTC
termistora je od 250-300°C, dok kod nekih specijalnih tipova dostiže i α
A
do 1000°C. Zbog svoje nelinearnosti, termistori se rijetko koriste za C

T −1 (K −1 )
mjerenje u većim temperaturskim intervalima. Tipična širina mjernog
O
opsega termistora iznosi 20-40°C. Termistori se koriste unutar mnogih Slika 1.
ureñaja kao senzori za temperaturu, a prisutni su u mnogim naučnim disciplinama (biologija,
medicina, hemija i srodne oblasti), kao i u industriji.
Eksponencijalna zavisnost (1) se može prikazati u linearnoj formi:
1
ln R (T ) = B + ln A (4)
T
Na slici 1. je grafički predstavljena zavisnost (4). Parametri A i B datog termistora se odreñuju sa
dobivenog grafikona. Prema relaciji (4) parametar B odgovara vrijednosti strmine dobivene prave:
BC
B = a = tgα = (5)
AC
B
−
Parametar A se izračunava prema izrazu: A = R (T ) e T (6)

Postupak mjerenja: U posudu sa vodom postaviti epruvetu sa termistorom i termometrom.

Priključiti termistor na digitalni instrument za mjerenje otpora. Očitati početnu temperaturu t i otpor
termistora R (T ) . Uključiti električni grijač i postepeno zagrijavati vodu u posudi. Izvršiti mjerenje
otpora provodnika za svaku promjenu temperature od 6 − 8°C u intervalu od t − 90°C . Prije svakog
mjerenja je potrebno isključiti grijač (1-2°C prije mjerenja) i sačekati da se temperatura stabilizuje,
odnosno dok ne dostigne željenu vrijednost. Temperatura i otpor provodnika se trebaju očitavati
istovremeno. Dobivene podatke zapisati u tabelu.

2-6
Na osnovu podataka u tabeli nacrtati grafikon ln R = f (T −1 ) , prema slici 1. Pri crtanju grafikona
kalibracija duž x i y ose ne nanosi se počev od nule, jer bi tada izmjerene tačke bile suviše zbijene i
bilo bi nemoguće pravilno povući pravac. Dobivene tačke na grafikonu treba da leže približno na
jednoj pravoj liniji, ali uslijed grešaka pri mjerenju mogu se javiti manja ili veća odstupanja. Prava se
povlači tako da ova odstupanja budu minimalna. Na grafikonu obilježiti tačku A na mjestu presjeka
dobivenog pravca sa ordinatnom osom i izabrati proizvoljnu tačku B na pravoj (malo ispred ili malo
iza krajnje tačke mjerenja). Odrediti položaj tačke C na mjestu presjeka normala na ose, povučenih iz
tačaka A i B (prema slici 1.).
Prema relaciji (5) odrediti parametar B datog termistora. Vrijednosti veličina AC i BC se očitavaju u
odgovarajućim jedinicama koje su naznačene na koordinatnim osama. Parametar A datog termistora
izračunati prema izrazu (6) za nekoliko vrijednosti temperature T i odgovarajućih otpora R iz tabele,
gdje je parametar B odreñen sa grafikona. Vrijednost parametra A se izražava kao srednja vrijednost
dobivenih rezultata.
Rezultati mjerenja
Maksimalna apsolutna greška u odreñivanju temperature: ∆t =
Maksimalna apsolutna greška u odreñivanju otpora: ∆R =
Redni t R T T-1 lnR A
broj (°C) Ω)
(Ω (K) (10-3 K-1) Ω)
(Ω
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Obrada rezultata mjerenja

Grafičko odreñivanje parametara termistora na osnovu podataka mjerenja
Nacrtati grafikon zavisnosti ln R = f (T −1 ) . Sa grafikona odrediti strminu ili nagib prave a, odnosno
parametar B datog termistora prema relaciji (5), a zatim izračunati vrijednost parametra A .

Maksimalna relativna greška u odreñivanju parametra B :

∆ BC ∆ AC
δB = +
BC AC

Maksimalna apsolutna greška u odreñivanju parametra B :

∆B = δ B ⋅ B =

Vrijednost parametra B datog termistora dobivena u ovom eksperimentu je:

B = B ± ∆B =

2-7
Maksimalna relativna greška u odreñivanju parametra A :

∆R B  ∆t 
δA = + δB + 
R T T 

Maksimalna apsolutna greška u odreñivanju parametra A :

∆A = δ A ⋅ A =

Srednju vrijednost parametra A zaokružiti tako da posljednja značajna cifra bude na istom mjestu na
kome je i ona u apsolutnoj grešci.
A=

Vrijednost parametra A datog termistora dobivena u ovom eksperimentu je:

A = A ± ∆A =

2-8