Krepost, Br. 13

Krepost 13 – 2021.
Krepost
GOD. II. PASTORALNO-KATEHETSKI TJEDNIK
13
BR.
PRVA NEDJELJA
KATEDRA SVETOG PETRA
KORIZME B
Od 21. do 27. veljače 2021.

Krepost 13 – 2021.
KREPOST
Pastoralno-katehetski tjednik
GOD. II. (2021.)
Uvodno slovo
Br.
Od 21. do 27. veljače 2021.
Prva nedjelja korizme nam stavlja pred oči Isusa is-

kušavana od strane đavla i pokazuje nam do koje
se mjere sam Bog spušta u čovjekovu narav da čak
dozvoljava da sotona nad njim pokušava vladati.
Kristovo odbacivanje sotonskih zavodljivosti poka-
zuje ne samo njegovu snagu kao Bogočovjeka,
nego i Očevu vlast nad svim živim i neživim bićima.
Putokaz je to i za razumijevanje naših životnih isku-

šenja, a za koja čvrsto možemo vjerovati da ih Bog
nikada ne pripušta preko naših snaga, a također da
nam daje svoju milost dostatnu da se njima mo-
žemo oduprijeti.
Ovoga tjedna Crkva slavi i blagdan Katedre svetog

Petra, a također tada padaju i proljetne kvatre.
Neka nam hod kroz korizmu bude plodonosan,

vođen posebno trima preporukama Crkve, a to su
Portal katoličkih teologa post, molitva i milostinja.
Vjera i djela
Uredništvo
E-mail:
info@vjeraidjela.com
Web stranica:
vjeraidjela.com
PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 2

Krepost 13 – 2021.
Sadržaj
TJEDNI LITURGIJSKI KALENDAR ............................................................................................. 5
POKRETAČKA SNAGA ................................................................................................................ 7
SAVEZ MOJ S VAMA ................................................................................................................... 9
PRVA NEDJELJA KORIZME B – PRIJEDLOG ZA LITURGIJSKO PJEVANJE ........................... 11
SVETI PETAR DAMIANI ........................................................................................................... 13
KATEDRA SVETOG PETRA ....................................................................................................... 17
SVETI POLIKARP IZ SMIRNE ................................................................................................... 19
SVETI ALEKSANDAR IZ ALEKSANDRIJE ................................................................................. 21
TKO UBIJE, BIT ĆE POVRGNUT SUDU .................................................................................... 25
PETAK PRVOG KORIZMENOG TJEDNA – PRIJEDLOG ZA LITURGIJSKO PJEVANJE ............ 26
ŠTO JE TO VIA CRUCIS? ........................................................................................................... 28
ARMA CHRISTI – ORUĐA KRISTOVA ...................................................................................... 29
OBRED UPISA KATEKUMENA ................................................................................................. 32
PROLJETNE KVATRE ............................................................................................................... 33
KORIZMENI SUSRET PRVI....................................................................................................... 37
ISUSOVE I NAŠE KUŠNJE ........................................................................................................ 38
PIRIKA ...................................................................................................................................... 41
PSIHOVJERNIČKO KRŠĆANSTVO ............................................................................................ 42
LJUBAV IDE KROZ ŽELUDAC! ................................................................................................. 45
KRIŽNI PUT NIJE ČOVJEKOVA PSIHOLOŠKA DRAMA NEGO OTAJSTVO BOŽJEG SPASENJA
.................................................................................................................................................. 47
MOJ KRIŽNI PUT ...................................................................................................................... 49
POSNA HRANA U KORIZMI ..................................................................................................... 52
ĐAVAO ISKUŠAVA ISUSA ......................................................................................................... 53

Krepost 13 – 2021.

Krepost 13 – 2021.
Tjedni liturgijski kalendar

od 21. do 27. veljače 2021.
21. 1. Nedjelja korizme B

Ne Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1 Pt 3,18-22; Mk 1,12-15
Sve su staze tvoje, Gospodine, ljubav i istina za one koji čuvaju savez tvoj.
22. Katedra sv. Petra

Po 1 Pt 5,1-4; Ps 23,1-3a.3b-4.5.6; Mt 16,13-19
Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam.
23. Sv. Polikarp

Ut Iz 55,10-11; Ps 34, 4-5.6-7.16-17.18-19; Mt 6,7-15
Bog izbavlja pravednika iz svih tjeskoba.
24. Jon 3,1-10; Ps 51,3-4.12-13.18-19; Lk 11,29-32

Sr Srce raskajano i ponizno, Bože, nećeš prezreti.
25. Est 4,17k-m.r-t; Ps 138,1-2a.2bc-3.7c-8; Mt 7,7-12

Če Kad sam te zazvao, uslišio si me, Gospodine.
26. Ez 18,21-28; Ps 130,1-2.3-4.5-6b.6c-8; Mt 5,20-26

Pe Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?
27. Pnz 26,16-19; Ps 119,1-2.4-5.7-8; Mt 5,43-48

Su Blaženi koji hode po Zakonu Gospodnjem.

Krepost 13 – 2021.
PRVA NEDJELJA KORIZME B

Krepost 13 – 2021. HOMILIJE
Krepost 13 – 2021.
IVAN BODROŽIĆ
Pokretačka snaga
Uz čitanja Prve nedjelje korizme B
P
rva korizmena nedjelja stavlja nam Gospodin Isus pristupio. A evanđelist sveti
pred oči Isusovo iskustvo povlačenja Marko nam zapisa što se dogodilo neposre-
u pustinju koja je simbol udaljavanja dno nakon njegova krštenja: I odmah ga
od redovitih životnih okolnosti i od ljudi, Duha nagna u pustinju.
kako bismo se posvetili više sebi i svome od-
nosu prema Bogu (Mk 1, 12-15). Pustinja je, Vidimo dakle, da u pustinju treba ići prema
stoga, simbol iskušenja i izloženosti napas- Božjem nagnuću i nadahnuću. U pustinju se
tima i Napasniku, ali ujedno je i mjesto pone ide vođeni ljudskom motivacijom. U pus-
sebne Božje blizine i njegove utjehe. Zato je tinju se ide poradi Boga i zajedništva s
i korizmeni hod vjernika prispodobljen pus- njima, vođeni uvijek božanskim motivima,
tinji, te se kroz četrdeset dana u duhu Gos- to jest slušajući poticaje Duha Svetoga. Ako
podinova boravka u pustinji i sami vježbamo sam Božji Sin ne ide u pustinju po svom na-
u različitim duhovnim vježbama. No da bi hođenju ili nekom duhovnom hiru, tim više
boravak u pustinji, to jest za nas korizma, trebamo i mi paziti da korizmu kao svojevr-
mogla biti ono što Gospodin od nas očekuje, sni duhovni odlazak u pustinju ne živimo na
ponajprije valja imati iskrenu i ispravnu na- ljudski način, vođeni ljudskim motivima i de-
kanu, te pristupiti korizmenoj pokori i kori- finirajući samo ljudske ciljeve. Osim toga,
zmenim odricanjima u istom duhu kojim je kao što nije ispravno zacrtati ostvarenje

Krepost 13 – 2021.
duhovnih ciljeva na zemaljski način, jednako Korizma je, međutim, milosno vrijeme da
tako nije poželjno služiti se duhovnom akti- slušamo poticaje i nagnuća Duha. To je naj-
vnošću da bismo ostvarili zemaljske ciljeve. uzvišenija razina naših nagnuća, koja tako
To jest, nije poželjno korizmene duhovne ci- postaju božanska, umjesto da ostanu ljud-
ljeve ostvarivati samo iz osobne ljudske po- ska. Upravo na to nas poziva naš Gospodin
bude, to jest da zadovoljim potrebu za ze- svojim primjerom, Duhu valja dopustiti da
maljskom satisfakcijom i pokažemo se pred bude naša pokretačka snaga. On treba biti
drugima dobri i duhovni, što bi bila zamka smjer našim koracima i biti smisao našega
farizeizma. Isto tako bila bi pogubna zam- djelovanja. Korizma je vrijeme povlašteno
jena teza i ciljeva, to jest ako bismo se služili da ispitamo svoja nagnuća, sklonosti i moti-
duhovim oruđem za ostvarenje zemaljskih vacije. Ako su nam samo ljudska, prizem-
ciljeva, umjesto da stavimo sve zemaljsko, ljena i zemaljska, onda je neophodno da nas
ljudsko i tjelesno na raspolaganje Bogu za o- Duh Sveti povede u pustinju korizmenog od-
stvarenje vječnih, nebeskih ciljeva. ricanja i razmatranja, u pustinju susreta s
Bogom i pobjede nad napastima. Ako su
Stoga je korizma već od prvoga dana istinski nam nagnuća takva, onda je očito da nas
izazov vjernicima da se preispitaju kakvim Napasnik navodi da ostanemo samo na
se nagnućima vode u životu, te također kak- ljudskim stavovima i da napustimo one bo-
vim su nagnućima ušli u ovo sveto kori- žanske, nadahnute Duhom Svetim. A neop-
zmeno vrijeme. Na žalost ne ispitujemo se hodno je doista suzbiti tjelesne sklonosti, ali
baš tako često koja su naša nagnuća i moti- ne samo iz ljudskih asketskih pobuda, već
vacije u redovitom životnom djelovanju. kako bismo oslobodili više prostora za Boga.
Najčešće djelujemo nošeni ljudskim motiva-
cijama, to jest prema nagnućima naših ze- Zato dopustimo i mi Duhu Božjemu da nas
maljskih sklonosti i ugoda, interesa i koristi, ‘nagna’ u korizmenu pustinju, to jest da nas
zaboravljajući na što nas potiče Duh Božji. nadahne da svoj korizmeni hod živimo u
skladu s njegovim poticajima. On treba biti
Često smo u procjepu između našega duha naša pokretačka snaga dajući smjer našim
i Duha Svetoga, ili kako bi sveti Pavao rekao, koracima i bitni smisao našem djelovanju.
između nagnuća tijela i duha. A jer u našem Učinimo onda da korizma bude povlašteno
životu postoji više razina nagnuća, doista bi- vrijeme za odricanje od ljudskih nagnuća, a
smo morali paziti kojima se nagnućima vo- priklanjanje onim božanskima, što ne može
dimo. Ima u nama težnji koje možemo una- biti bez duhovne borbe, truda i nastojanja.
prijed kvalificirati kao loše, jer nas navode
na zlo i guraju nas u grijeh. Imamo potom Dopustimo stoga Duhu Božjemu da nas od-
nagnuća, to jest poticaje Zloga da činimo dovede u pustinju – bojno polje za Božje pob-
bro, ali na takav način da se tim dobrim stva- jede, jer ako Napasnika želimo poraziti, ne
rima ne služimo za onu konačnu svrhu ili cilj, možemo bez duhovnog okršaja u koji nas
već samo za prizemljene ciljeve, te nam ni- vodi Duh Božji. Neka taj isti Duh bude naša
kad ne donesu one prave koristi koje bi tre- pokretačka snaga, neka nas ujedno prati i
bali donijeti. Tako se na primjer može isko- krijepi kao jamac našoj pobjedi, kao što je
ristiti post ili korizmeno odricanje da bude bio i Gospodinu Isusu, jer Napasnika valja
sredstvo mršavljenja ili štednje ili već nečeg pobijediti ovdje na zemlji kako bismo uživali
ljudskoga, umjesto da bude sredstvo su- vječnu nagradu na nebesima.
sreta s Bogom i zajedništva s njime.

Krepost 13 – 2021.
ZVONKO PAŽIN
Savez moj s vama

Uz čitanja Prve nedjelje korizme B
J
oš od starina narodi i države međuso- jedne je strane Bog, Svemogući, Jedini, Ap-
bno su sklapali saveze. I naša država solutni, Onaj po kome je sve i bez kojega
smatra svojim dobitkom činjenicu da ništa ne postoji, Onaj koji je savršen i ko-
je ušla u jedan ili drugi savez s drugim dr- jemu ništa ne nedostaje, Onaj koji je odu-
žavama. U starini je ponajčešće neki moćni vijek i koji je vječan. S druge je strane čo-
narod sklapao savez s nekim slabim naro- vjek koji je stvorenje, čovjek koji je ogra-
dom. Pri tome je onaj slabiji morao pošto- ničen i malen, koji je nepostojan i nepouz-
vati starijega i plaćati mu određeni danak, dan, često nevjeran i nezahvalan. I evo, ta-
na osnovu čega je onda onaj jači štitio sla- kav Bog, vječan i savršen, sklapa savez s
bijega od njegovih neprijatelja. Upravo čovjekom slabim i grešnim. Pri tome čo-
tom slikom se izražava odnos Boga i nje- vjek dobiva sve: Božju pomoć i zaštitu, a
gova naroda od samih početaka, pa do da- Bog, što on može dobiti od čovjeka? Ta Bog
nas. sve ime i po njemu je sve! Bog sklapa savez
s čovjekom bez kakvih osobnih interesa,
Sklapam Savez svoj s vama sklapa savez s čovjekom isključivo radi čo-
vjeka sama.
U Knjizi Postanka opsuje se događaj iz da-
leke ljudske povijesti (Post 9, 8-15). Bog je Tko to može pojmiti? Tko to može razu-
stvorio čovjeka kao svoga prijatelja i sura- mjeti? To je otajstvo. To je Tajna. Tajna Bo-
dnika. Međutim, čovjek je iznevjerio Boga i žje ljubavi koju nikad do kraja nećemo i ne
sagriješio. Nakon toga se zlo samo počelo možemo dokučiti i nazrijeti. Možemo i tre-
širiti: ljudi su gomilali grijeh na grijeh. I bamo samo na tome Bogu uvijek zahvalji-
onda, pripovijeda Knjiga Postanka, Bog je vati.
pustio potop na svu zemlju, da bi iskorije-
nio zlo na zemlji. Poštedio je samo Nou i Krštenje – protulik potopnih voda
njegovu obitelj. I evo, nakon tih strašnih
događaja, čuli smo u današnjem čitanju, U današnjoj nam poslanici Petar govori o
Bog sklapa savez s Noom i njegovom obi- tome kako je taj savez bio tek slika onoga
telji. Veli: Evo, ja sklapam Savez svoj s pravoga (1Pt 3, 18-22). A slika je stvarno
vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa posebna. Kroz vode općega potopa izašla
svim živim stvorovima. (…) Nikada više je spašena tek Noina obitelj, a kroz vodu
vode potopne neće uništiti živa bića… I krštenja spašava se svatko tko uzvjeruje.
onda, kao spomen na taj savez Bog uzima Čuli smo: … u vrijeme Noino … nekolicina,
dugu, koja se redovito javlja poslije ljetne to jest osam duša bi spašena vodom. Nje-
kiše. zin protulik, krštenje … i vas sada spasava
po uskrsnuću Isusa Krista.
Evo, već ovdje, u Starom zavjetu, odnosno,
Starom savezu vidimo Božju zauzetost za I opet nailazimo na čudesnost Božjeg izab-
čovjeka i Božju ljubav prema njemu: Bog ranja i Božjeg Saveza. U savez s nama sada
sklapa savez s čovjekom. Pogledajmo. S Bog ulaže ne samo svoju naklonost, svoju

Krepost 13 – 2021.
dobrohotnost, svoju ljubav, nego u ovaj veli: obratite se. Za obraćenje jest te-
novi savez Bog ulaže samoga sebe: Bog u- meljno upravo to da se čovjek odluči, sada,
laže svoga Jedinorođenoga Sina koji se u- u ovome trenutku, danas promijeniti u
tjelovio da bude nama u svemu jednak, o- svome životu ono što valja promijeniti.
sim u grijehu i koji je, kako veli Vjerova- Svatko od nas u dubini svoga srca dobro
nje, radi nas i radi našega spasenja umro i zna što je to. Možda sebičnost, lijenost, ne-
uskrsnuo. Uvijek iznova ostajemo zadiv- uviđavnost. Možda ovisnost o zabavi, i-
ljeni Božjim čudesnim svijetom i Božjom sključivo materijalnim probicima. Možda…
ljubavlju. Bog naš saveznik! I to na takav Sami to najbolje znamo.
način! I to po cijenu neprocjenjivoga – I-
susa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega! I sada dolazi ono najljepše: Vjerujte evan-
đelju! Nije smisao naše vjere u odricanju
Obratite se i vjerujte evanđelju radi samog odricanja. Krivo je, čak i zlobno
tvrditi da je istinski život kulučenje, muka i
Zadivljeni ovim silnim Božjim djelom i mi odricanje od životnih radosti. Baš naprotiv!
bismo duboko potreseni htjeli s onim za- Mi se odričemo ispraznosti, zloće i mržnje,
divljenim mnoštvom na dan Pedesetnice odričemo se isprazne radosti koja uvijek
reći: Što nam je činiti, braćo (Dj 2,37)? Sam završava gorčinom i prazninom, a zadobi-
Isus nam daje odgovor u današnjem evan- vamo radosnu vijest, evanđelje koje nam
đelju (Mk 1, 12-15). Veli jednostavno: Ispu- govori da smo Božji izabranici, Božji milje-
nilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Bo- nici, da je s nama sklopio savez ljubavi, da
žje! Obratite se i vjerujte evanđelju! Čuli za nas daje svojega Sina, da nas čini dioni-
smo. Gospodin veli da se ispunilo vrijeme. cima nebeskoga kraljevstva, da nas čini
Evo nas na početku korizme. Uvjereni smo svojim ukućanima, da nam otvara cijelu
da je doista i Božja riječ i Božja milost na vječnost u kojoj nema ni boli ni jauka ni
poseban način djelotvorna baš u ovome smrti u kojoj je ljudsko srce ispunjeno Bo-
sadašnjem trenutku. Zato dalje gom u kojemu je sve i po kojemu je sve.

Krepost 13 – 2021. LITURGIJSKO PJEVANJE
Krepost 13 – 2021.
MIRKO JURIĆ
Prva nedjelja korizme B – prijedlog za

liturgijsko pjevanje
▪ Zazvat će me – A. Canjuga
Ulazna: ▪ Zazvat će me (T. Prša)
▪ Zazvat će me (A. Igrec)
▪ Gospodine, smiluj se – trop

Gospodine, smiluj se / Kyrie e-
▪ Kyrie eleison – trop
leison:
▪ Misa XVII. – latinski
▪ Sve su staze tvoje, Gospodine

Otpjevni psalam: ▪ Pokaži mi, Gospodine; Spomeni se, Gospodine (A.
Igrec)
▪ Pjesma prije Evanđelja (Korizma) – Anđelko Igrec

▪ Slava tebi, Kriste Bože (M. Lešćan – A, B i C)
▪ Slava Tebi, Kriste Bože (A i B)
Pjesma prije evanđelja:
▪ Slava tebi, Kriste, Riječi Božja (ciklus B)
▪ Slava Tebi, Kriste, Riječi Božja (gregorijanski nap-
jev)
▪ Prikazujemo, Bože
Prinosna:
▪ Prikazujemo, Bože (Š. Marović)
▪ Misa XVII. za došašće i korizmu

Svet i Jaganjče Božji:
▪ Missa XVII. gregorijanska
Tajna vjere: ▪ Spasi nas, Spasitelju svijeta
▪ Ne živi čovjek samo o kruhu

Pričesna: ▪ O Kruše živi, milosni (Đ. Tomašić)
▪ O Kruše živi, milosni (M.Mikičić-Flego)
▪ Posveti post naš korizmen – A. Klobučar

▪ Posveti post naš korizmen (gregorijanski napjev)
Završna:
▪ Posveti post naš korizmen (Lj. Galetić)
▪ Posveti post naš korizmen – M. Ivšić
Sve note zajedno: ▪ 1. korizmena nedjelja (B)

Krepost 13 – 2021.
21. veljače
SVETI PETAR DAMIANI

Krepost 13 – 2021. Krepost 13 – 2021.
SVETKOVINE, BLAGDANI, SPOMENDANI
SNJEŽANA M. GLADIĆ
Sveti Petar Damiani
P
ovijest Crkve povijest je, u moral- tako imenovani biskupi i opati redovito
nom i duhovnom smislu, uspona i nisu bili ljudi prožeti duhovnošću, osjeća-
padova. Redovito se tako događalo jem za Crkvu i s istančanim moralnim nač-
da bi u Crkvi popustio prvotni zanos, a e- elima, nego negacija svega navedenoga,
vanđeoski ideali bitno oslabjeli, češće do odnosno predvodnici u nemoralu, a češće
mjere sablažnjivosti, ali se onda redovito i i oni koji zapravo nisu imali nikakve veze s
događalo da Duh Sveti potakne pojedince Crkvom i vjerom. Do takvoga nepoželjnoga
ili skupine koji će obnoviti stari zanos i još stanja u kojem je Crkva bila ropkinja svje-
češće potaknuti novi elan, prožet još ljep- tovnih vladara dolazilo je postupno, a naj-
šom, dubljom i istinitijom duhovnošću. O više iz razloga jer je ona tijekom stoljeća
takvom novom zanosu svjedoči nam i živo- primala od njih darovnice, odnosno svjeto-
tni put svetoga Petra Damianija. vni su joj vladari davali posjede, gradili sa-
mostane i crkve, a sada su zauzvrat počeli
U njegovo je vrijeme, a bilo je to 11. st., Cr- postavljati zahtjeve po kojima je Crkva po-
kva bila u vrlo jadnom stanju, a karakteri- dređena društvu.
zirale su ju mnoge nečasne činjenice. Sve-
ćenstvo i redovništvo je bilo na iznimno ni- Sve to pokazuje ozbiljnost vremena u ko-
skim granama, do mjere da su upravo oni jem se rodio i u kojem je živio sveti Petar
prednjačili u nemoralu, celibat je obično Damiani, ali će pokazati i snagu Duha Sve-
bio mrtvo slovo na papiru, a problem si- toga po kojoj će se u Crkvu polako vraćati i
monije (kupovanja i prodavanja crkvenih zanos siromaštva i eklezijalna snaga Na-
službi) bio je toliko raširen da ga i danas u- roda Božjega, a prvenstveno uočljiva u
zimaju u usta kao ogledni primjer nemo- dvjema reformama, kojima će taj svetac
rala svi oni koji u Crkvi vide samo babilon- dati izniman obol: klinijevska i grgurovska.
sku bludnicu, a nikada Kristovu Zaručnicu. Nema sumnje kako je i on svojim primje-
Bilo je to i vrijeme velikoga crkvenoga ra- rom i svojim životom postavio temelj za
skola (1054. god.), kao i vrijeme istovreme- ono što će nešto kasnije iznjedriti sveti Fra-
noga postojanja papa i protupapa, a sve to njo Asiški i sveti Dominik Guzman, zajedno
svjedoči o doista velikim i zastrašujućim o- sa svojim franjevcima i dominikancima.
kolnostima koje su zasjenjivale otajstvenu
stranu Crkve. Sveti Petar Damiani rođen je 1007. god. u
talijanskom gradu Raveni, u istoimenoj po-
Valja napomenuti kako za takvo stanje nije krajini, smještenoj uz sjeveroistočnu o-
najviše odgovorna Crkva, barem ne izra- balu. Kao dijete ostao je bez roditelja, pa
vno. Naime, u to je vrijeme bila na snazi la- su skrb o njemu preuzeli sestra i brat. Sta-
ička investitura, odnosno svjetovni su si rija je sestra tako s obzirom na odgoj i
vladari uzimali za pravo postavljati i smje- druge obveze postala budućemu svetcu
njivati crkvene osobe, u tom smislu ponaj- majka, a stariji brat Damian, koji je bio sve-
više biskupe i opate (poglavare samos- ćenik, preuzeo je na sebe brigu oko nje-
tana), a ponekad su čak postavljali i same gova materijalnoga uzdizanja i školovanja.
pape. S obzirom da je riječ o vremenu kada Tako su mu omogućili da završi ugledne i
vlada opća raskalašenost, razumljivo je da visoke škole onoga vremena, a iz znaka

Krepost 13 – 2021.
zahvalnosti Petar je svomu imenu domet- trapljenja prepustiti onima koji o tomu
nuo i bratovo, pa je tako postao Petar mogu izreći objektivniji sud.
Damjanov, odnosno Petar Damiani.
Ipak, valja napomenuti da u oblicima as-
Po završetku studija jedno je vrijeme radio keze treba biti doista razborit, pa se kao o-
kao profesor, ali vođen posebno osjetlji- pomena na budnost i razumnost stavlja
vom i nježnom duhovnošću, kakvu je in- pred oči i činjenica da je s vremenom na-
tenzivno njegovao, odlučio je napustiti ta- vedena praksa samobičevanja prerasla u
kvu karijeru i povući se u samoću. Pristu- ozbiljan crkveni problem, a iz razloga jer se
pio je jednoj pustinjačkoj zajednici pozna- pretvorila u krivovjerje koje su provodili
toj pod nazivom kamaldolijanci, a koja je o- tzv. flagelanti (od lat. flagellare – bičevati),
bitavala u obližnjem naselju Fonte Avel- odnosno oni koji su se bičevali do krvi na
lana. Tu je zajednicu, nazvanu po samos- javnim mjestima, a s ciljem kako bi u dru-
tanu Camaldoli, izniklu iz benediktinskoga gima pobudili strah od sudnjega dana i po-
reda, nešto ranije (1012. god.) utemeljio taknuli na vršenje slične pokore. Štoviše,
sveti Romuald, još jedan svetac iz Ravene. događalo se da su se neki od predvodnika
Čini se kako će upravo njegov životni put prozivali božanstvima, tako da su morali
biti odlučujući i za samoga svetoga Petra, reagirati i pape zabranama takve prakse,
jer je ovaj svoj životni program oblikovao ali je ona u različitim, iako znatno blažim
najviše slijedeći primjer svoga duhovnoga oblicima, zapravo preživjela do danas.
učitelja.
Ponukao je, naime, sveti

Romuald, a potom i sveti
Petar Damiani, na promi-
šljanje o važnosti i vrijed-
nosti pokore, pa se sve
više razvijala misao da je
nužno za svoje grijehe i
grijehe cijele Crkve činiti
ozbiljnu pokoru, odno-
sno da je važno odslužiti
vremenite kazne. Čini se
tako da je upravo sveti
Petar prihvatio i proširio
već pomalo uvriježenu
praksu samobičevanja,
htijući kroz takav i druge
stroge oblike pokore s jedne strane izraziti S obzirom na navedeno, možda se doista
svoju zahvalnost Kristu na patnji i smrti za pokornički život svetoga Petra Damianija
nas, a s druge strane putem njih osloboditi može činiti prestrogim, ali svakako treba i-
se od vremenitih kazni. Dakako da današ- mati u vidu da je njega oblikovao u svetosti
nji vjernik, naučen na lagodan život, teško i kontemplaciji, a po njemu onda i druge
u takvim oblicima može vidjeti vrijednost, približio Bogu. Poradi takvih plodova va-
pa je možda najbolje valorizaciju takvoga žno je i danas cijeniti različite oblike po-
kore, ako su one, kako je to bilo kod

Krepost 13 – 2021.
svetoga Petra, osobi koja se trapi, kao i Još više je sveti Petar Damiani bio značajan
drugim ljudima, na korist, a Bogu na slavu. po sudjelovanju u grgurovskoj reformi, od-
nosno reformi koju je provodio papa Gr-
Kako bilo, sveti je Petar uskoro u navede- gur VII., a posebno se sastojala u nastoja-
nom samostanu svojim načinom života nju oko uklanjanja prakse simonije, kao i u
odskočio od drugih, pa je razumljivo da su nastojanju oko oslobođenja od svjetovne
ga postavili za opata. Takav svet način ži- vlasti. Sveti Petar je papi bio važan savjet-
vota i njegovu učenost uvidjeli su i redov- nik i u tom smislu velika potpora.
nici drugih samostana, pa su ga češće mo-
lili za savjet. Time je započeo svoj ozbiljan Kasnije, kada su se prilike nešto smirile,
spisateljski i propovjednički rad, tako da je vratio se svom pustinjačkom životu,
postao vrlo cijenjen i vrlo plodan pisac, a a umro je u Faenzi, mjestu nedaleko od Ra-
isto tako i propovjednik. Pisao je različita vene, 1072. god. S obzirom da je bio vidlji-
djela, različitim stilovima, namijenjena raz- voga svetoga života, razumljivo je što ga je
ličitim čitateljima, ali sva su bila usmjerena narod odmah poslije smrti počeo i častiti.
na širenje evanđeoske poruke, očuvanje Dosta stoljeća poslije prepoznata je nje-
pravovjerja i uzdizanje u ćudorednom smi- gova uloga kao vrsnoga teologa, pa je tako
slu. Pri tome je pokazao iznimno poznava- 1828. god. proglašen crkvenim naučite-
nje Svetoga Pisma, djela crkvenih otaca, a ljem.
isto tako i djela starih antičkih klasika.
Možda nije još naodmet dodati kako neki
Poradi svoga velikoga znanja i svetoga na- kažu da je sveti Petar Damiani bio ne samo
čina života pape su od njega češće tražili tvrda asketskoga života, nego u određe-
savjete, a iz istoga razloga papa Stjepan IX. nom smislu i tvrda govora. Tako mu se pri-
imenovao ga je biskupom u Ostiji. Na takav pisuje izravnost pa čak pomalo i grubost u
je način morao napustiti svoj pustinjački obrani onih načela za koja se zalagao, od-
način života, a za koji je osjećao veliku lju- nosno da je znao jasno zauzeti stav u ob-
bav i nagnuće Duha Svetoga, i postao je za- rani svega onoga što je pridonosilo istin-
uzet u mnogim i mnogostrukim mirovnim skoj obnovi Crkve. To je nešto što također
procesima, kao i drugim vidovima posre- današnji čovjek nije u stanju dobro razu-
dovanja i obnove Crkve. U tom je smislu mjeti, jer je velikim dijelom marionetski
dao i određeni obol klinijevskoj reformi, formiran da uvijek mora uglađeno govoriti,
odnosno reformi koja je potekla iz francu- kako ni u primisli ne bi nekoga povrijedio.
skoga samostana Cluny, samostana koji je No, čini nam se da itekako imamo što nau-
bio izravno pod Rimom, a ne pod svjetov- čiti od takvoga pristupa svetoga Petra Da-
nim utjecajem, i kao takav mogao je zapo- mianija, jer postoje Istine oko kojih nema
četi nesmetano obnovu Crkve. Naime, pre- kompromisa, pa u tom smislu svaki poku-
dvođeni svojim opatima, od kojih se može šaj popuštanja označava zapravo stvara-
posebno istaknuti sveti Odilon, redovnici nje temelja da se polako odbacuju i te Is-
su započeli duhovnu obnovu unutar svojih tine koje se nikada ne bi smjele staviti u pi-
zidina, posebno njegujući šutnju, crkveno tanje. Primjer i put za to dao nam je Isus
pjevanje i izradu liturgijskoga ruha, kao i Krist kad je bičem istjerao trgovce iz
intenzivan duhovni život, što je sve dovelo Hrama, a svakako nam u tome onda može
do općega zanosa u Crkvi i želje za naslje- biti i uzor sveti Petar Damiani.
dovanjem njihova primjera.

Krepost 13 – 2021.
22. veljače
KATEDRA SVETOG PETRA

Krepost 13 – 2021. Krepost 13 – 2021.
ZLATA GILJA
Katedra svetog Petra
B
lagdan koji slavi Katedru sv. Petra da- Oca, on simbolično nosi mitru i štap i sjeda
tira još od samih početaka kršćans- na katedru. S toga sjedala on će voditi i pra-
tva, a potječe iz drevnog grada Rima titi vjernike svoje biskupije. Svaka biskupija
i davnog IV. stoljeća. Njime su kršćani zahva- bilo gdje na svijetu, ima biskupa, te katedru
ljivali Bogu za poslanje povjereno apostolu u mjesnoj Crkvi kojom taj biskup upravlja.
Petru i njegovim nasljednicima. Želimo li
pronaći na stranicama Svetoga pisma poče- I Sveti Otac je također biskup. On je biskup
tke Petrova primata, okrenut ćemo tekst sv. rimske mjesne Crkve, a vrhovni je poglavar
Mateja (16, 13–19), gdje Isus pita učenike što sveopće Crkve, pa tako u njoj ima apsolutnu
ljudi misle o njemu. U ime svih, Šimun Petar vlast. On je suveren na malom području u
mu odgovara: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!“. gradu Rimu, Vatikanu. Pri upravljanju Crk-
Isus mu na to reče: „Blago tebi, Šimune, sine vom papi pomažu mnogi uredi Rimske ku-
Jonin, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego rije, kongregacije, komisije, akademije…
Otac moj nebeski! A ja tebi kažem: Ti si Petar Papa i njegovi uredi u kanonskom se pravu
– Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu nazivaju Apostolska Stolica. Papa i zbor svih
svoju, i Vrata paklena neće je nadvladati. biskupa predstavljaju vrhovnu vlast Cr-
Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, kve. To znači da u Katoličkoj Crkvi postoji ka-
pa štogod svežeš na zemlji, bit će svezano i tedra koja ima nepisano prvenstvo, a to je
na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će katedra Svetoga Oca, rimskog biskupa u Va-
razriješeno i na nebesima.“ U tom slikovi- tikanu. Slaviti Katedru sv. Petra znači slaviti
tom opisu sam Isus predaje Petru učiteljsku zaštitnika svih kršćana, i stijenu koja posto-
vlast u svojoj Crkvi, da je on dalje gradi i jana stoji da se na njoj dalje izgrađujemo.
učvršćuje. Katedra sv. Petra je simbol jedinstva Crkve i
zajedništva svih vjernika. To možemo pro-
naći i u različitim crkvenim tekstovima i do-
kumentima kroz povijest.
”Slično je odlučeno… da treba biti progla-

šeno da… je sveta Rimska Crkva smještena
na čelo ne saborskim odlukama drugih Cr-
kvi, nego je primila prvenstvo evanđeoskim
glasom našeg Gospodina i Spasitelja, koji
kaže: ‘Ti si Petar-Stijena…’ Prvo sjedište,
Sam naziv blagdana, tj. „katedra“ doslovno prema tome, je ono Petra apostola, ono
označava biskupovo nepomično sjedalo, po- Rimske Crkve, koje nema niti mrlja niti nesa-
stavljeno u Majci crkvi njegove biskupije, po vršenstva niti išta slično” (Papa Damaz
kojoj se ta crkva naziva „katedralom“ i sim- I., Damazov dekret, 3 [382. god.]).
bol je biskupove vlasti. On je, kao nasljednik
apostola, pozvan čuvati i braniti, te prenositi
Blagdan Katedre sv. Petra slavi se 22. ve-
evanđeoski nauk svojoj kršćanskoj zajednici.
ljače.
Kada biskup preuzima odgovornost za mje-
snu Crkvu koja mu je povjerena od Svetog

Krepost 13 – 2021.
23. veljače
SVETI POLIKARP IZ SMIRNE

Krepost 13 – 2021. Krepost 13 – 2021.
IVAN BODROŽIĆ
Sveti Polikarp iz Smirne

1 Tim 5). Potiče također da se moli za kra-
ljeve i upravitelje, kao i za one koji progone
kršćane.
▪ Kristologija: Potvrđuje Isusovo božan-

stvo, stvarnost muke, smrti i uskrsnuća,
braneći i svjedočeći to kao stvarnost protiv
Život «lažnih nauka».
▪ Ekleziologija: U organizacijskom smislu
P
olikarp je rođen 69. godine (podnio Crkva se pokazuje uređena kroz hijerarhij-
mučeništvo s 86 godina). Povijesno je sku strukturu, s monarhijanskim biskup-
zapisano da je bio učenik Ivana apos- stvom, ali iz koje izbija svijest o zajedničkoj
tola. Godine 155. je umro mučeničkom odgovornosti s prezbiterima za zajednicu.
smrću. Bio je kršćanin koji se obratio s po- Poziva članove zajednice koji su sagriješili
ganstva i postao je biskup Smirne. Postoje i da se pokaju, kao i zajednicu da skrbi za
još neki podaci iz njegova života. Godine grešnike. Upozorava na razne grijehe, a o-
154. je bio u Rimi i s papom Anicetom je ra- sobito na škrtost (lakomost).
spravljao o datumu slavljenja Uskrsa (14. ni- ▪ Predaja: u njega ne pronalazimo pojam
sana po židovskom, ili prva nedjelja na- predaja, kao što će biti kasnije kod njegova
kon proljetnog punog mjeseca). On sam je učenika Ireneja (traditio ab apostolis), niti
zastupao kvartodecimansku praksu, ali je naslijeđa (diadoche, successio), ali je ipak
rimska predaja bila drukčija, te je potvrđena prisutan nauk o nepromjenljivoj vjeri koju
naknadno na Niceji). Ostali su svaki pri svo- su naučavali apostoli, te da ne može biti
joj predaji, ali nisu raskidali zajedništva. Za nekog novog «znanja» kojim bi se to mije-
vrijeme tog boravka u Rimu obratio je više njalo ili ispravljalo. Vjera je najprije pre-
marcionita i valentinovaca, a Marcionu je u dana usmeno, a Sveto pismo služi da se
lice rekao da je «primogenitus Satanae» (iz- vjernici mogu u vjeri koja im je jednoć pre-
vor Irenej). Po njegovu povratku u Smirnu dana izgrađivati razmatranjem.
buknuo je progon protiv kršćana u kojem je ▪ Sveto pismo: Dok piše, Polikarp prilično
i sam položio život za Krista. često donosi navode iz Novog zavjeta (na-
pose 1Pt i 1Iv). Potvrđuje jedinstvo Staroga
Djela i Novoga (apostole koji su evangelizirali i
proroke koji su navijestili). Filipljanima kao
«dobro izvježbanima u Svetom pismu nije
Polikarp je napisao više pisama susjednim
ništa skriveno», što je vjerojatno aluzija na
Crkvama, a sačuvana je Poslanica Filiplja-
gnostike i njihove teorije o tajnom znanju.
nima. U pismima poziva da se slijedi Isusa u
▪ Eshatologija: Svjedok je duboke vjere kr-
evanđeoskoj kreposti i ljubavi. Više nego
šćana koji su se željeli poistovjetiti s Isu-
spekulativnu teologiju, daje različite pasto-
som, spremni dati život u mučeništvu, kao
ralne poticaje po kategorijama vjernika npr.
i vjere u osobno tjelesno uskrsnuće prave-
piše posebno ženama, muškarcima, što mo-
dnih.
žemo naći i u pastoralnim poslanicama (usp.

Krepost 13 – 2021.
26. veljače
SVETI ALEKSANDAR IZ ALEKSANDRIJE

Krepost 13 – 2021. Krepost 13 – 2021.
IVAN BODROŽIĆ
Sveti Aleksandar iz Aleksandrije

26. veljače Crkva se liturgijski spominje sv. Aleksandra iz Aleksandrije, crkvenog naučitelja i pa-
trijarha, koji se borio protiv arijanizma, krivovjerja kojega je zagovarao svećenik Arije (koji je,
pojednostavljeno rečeno, tvrdio da je Krist čovjek, ali ne i Bog). Aleksandar ga je osudio u više
dogmatskih pisama, a kako ni to nije koristilo, morao ga je izopćiti iz Crkve. Koje su razlike u
naučavanju Arija i Aleksandra, može se uvidjeti iz donjeg teksta.
Početak i povod velikih teoloških rasprava u postavku na origenovskoj trojstvenoj nauci

zlatnom razdoblju kršćanstva bilo je krivo- koja je u to doba bila tradicionalna u Alek-
vjerje koje je svećenik Arije započeo u dru- sandriji, a držala je Oca, Sina i Duha Svetoga
gom desetljeću četvrtoga stoljeća propovije- trima hipostazama (to jest individualnim i
dati u aleksandrijskoj Crkvi. U to vrijeme još subzistentnim stvarnostima) koje se među-
nije bilo teološki do kraja protumačen od- sobno razlikuju i podređene su (subordina-
nos Oca i Sina. Jedni su težili prema subor- cionizam) jedna drugoj, premda imajući u-
dinacionističkim rješenjima (npr. Lucijan iz djela u jednoj božanskoj naravi. Naglašava-
Antiohije), dok su drugi bili skloni monarhi- jući na radikalan način podređenost među
janskim idejama (Sabelije i modalisti). trima osobama, vjerojatno kao reakciju na
sabelijanizam i određeno pre materijalno
Arije je rođen vjerojatno u Libiji oko 260. go- poimanje Sinova rođenja iz Oca, Arije zami-
dine, u staroj pokrajini Cireni, a djelovao je u šlja Oca kao monadu potpuno transcenden-
Aleksandriji. Bio je neko vrijeme učenik Lu- tnu u odnosu na Sina, koji je od njega pot-
cijana iz Antiohije, ili barem u dodiru s njime. puno manji, ne samo po hipostazi, već i po
Još prije nego je počeo propovijedati vlastiti naravi, tako da je Sin također Bog, ali po po-
nauk glede Trojstva, u vrijeme biskupa Petra ložaju, auktoritetu i slavi na nižem stupnju
Aleksandrijskog (300-311) pripadao je jedno od Oca, te ne može biti Sin u metafizičkom
vrijeme melecijanskoj shizmi, da bi se po- smislu riječi već samo u moralnom. Pravi
tom vratio u krilo Katoličke Crkve. Oko 320. božanski atributi bili bi: nerođen, vječan i
godine, kao svećenik zadužen za crkvu u Ba- nevidljiv, te bi se odnosili samo na Oca.
ukalisu, svojim propovijedanjem izazvao je
žestoke svađe, biskupov intervent, javnu ra- Dok je Origen, a poslije i aleksandrijski bi-
spravu i naposljetku osudu, nešto kasnije skup Aleksandar, ipak tvrdio da je Sin su-
potvrđenu od egipatskih biskupa. Nije napi- vječan Ocu, koji je ontološki princip ali ne
sao mnogo, a od toga imamo sačuvano ne- kronološki, Arije je uvjeren da, ako je Sin su-
koliko pisama (Euzebiju iz Nikomedije, Alek- vječan Ocu, onda mora biti i nerođen kao i
sandru iz Aleksandrije), dijelove Thaliae (Go- on. A pošto u božanstvu ne mogu biti dva
zba) i ispovijest vjere upućenu Konstantinu. nerođena, Sin, premda je prije svih vremena
i svakog stvorenja, dolazi nakon Oca od ko-
Arije je otvoreno zastupao subordinacioni- jeg vuče svoje postojanje. Dakle, postojao je
zam tvrdnjom kako Riječ (Logos) nije vječna, trenutak kad ga nije bilo. Isto tako Arije ne
već stvorena. Raznovrsni su uzroci njegova prihvaća da je Sin rođen iz Očeve biti (= na-
nauka, dobrim dijelom motivirani filozof- ravi), već govori o rađanju iz Očeve volje. U
skim stavovima. Arije zasniva svoju teološku protivnom bi, po njemu, uključivalo diobu
božanske monade. U početku je tvrdio da je

Krepost 13 – 2021.
Otac stvorio Sina iz ničega, da bi poslije iz- nedvojbeno proizlazi da je veći od svih osta-
bjegavao ovaj izraz koji je pobuđivao sabla- lih stvorenja, no to ne znači da se smije i
zan kod mnogih. Stoga je govorio o Sinovo može držati da je iste naravi kao i Otac. Pravi
rođenju od Oca, ali je ipak nastavljao proma- i apsolutni Bog jest jedino Otac. Arije, pod u-
trati ovo rađanje kao stvaranje: Sin je jedino tjecajem filozofskih ideje i logike, je zamije-
stvorenje (ktisma, poiema) koje Otac stvara nio teze te je atribute božanske naravi (ne-
izravno, sva ostala stvorenja je stvorio Sin promjenjiv, vječan, nerođen) primjenjivao
vršeći Očevu volju. samo na Oca, zbunjen formulom kojom se
Sina ispovijedalo „rođenim od Oca“. Dakle,
O Duhu Svetome govorio je vrlo malo, a svoj Otac je nepromjenjiv, vječan i nerođen, a Sin
nauk je potvrđivao nekim navodima iz Sve- je rođen od Oca pa ne može biti božanske
toga pisma koji, govoreći o Sinu, uključuju iz- naravi jer je božanska narav nerođena.
raze kao činiti, stvarati i slične (Izr 8, 22: Ja-
hve me stvori kao počelo svoga djela, kao Evo kako bi se moglo sučeliti i usporediti A-
najraniji od svojih čina, u pradoba). Po Ariju, rijeve i Aleksandrove temeljne ideje:
na vrhu piramide stvorenja je Sin, a ispod
njega su Duh sveti, anđeli i pa sve ostalo što Arije:
je stvorio Bog po Sinu.
– Riječ (Logos) ne postoji s Ocem od vijeka.

Druge dvije hipostaze ne dijele istu bit s O- – Riječ je stvorena iz ničega.
cem. Sin nije pravi Bog, niti postoji odvijeka – Riječ nije naravni sin niti se može reći da
s Ocem. Njegovo rođenje se ne može defini- u striktnom smislu da je Očev.
rati prirodnim, tj. njega se ne može zvati na- – Sinova narav ni proizlazi iz Očeve.
ravnim Sinom Očevim, jer nemaju istu na- – Riječ je počela postojati činom Očeve vo-
rav. Sin je stvoren iz ničega i stvoren je prije lje.
svih vjekova. Shodno tome, zbog različitosti – Riječ je po prirodi podložna promjenama,
naravi, Otac ne može biti spoznat po Sinu i u fizičkom i moralnom smislu.
od Sina. Logos može biti nazvan Sinom Bož-
jim zato što ga je Bog kao svoje prvo i naj-
Aleksandar:
plemenitije stvorenje posinio milošću. Kad
ga se nazove Bogom treba to razumjeti u
prenesenom ili u moralnom smislu. A cilj za- · Riječ je suvječna s Ocem od početka.
što je Sin stvoren od Oca jest stvaranje svi- · Riječ nije stvorena, već je ona sve stvorila.
jeta: Bog ne može stvarati bez posrednih · Riječ je sin, ne po posvojenju, već po na-
bića, pa je najprije stvorio Logosa (već davno ravi.
prije Filon Aleksandrijski je tvrdio kako Bog · Sin posjeduje narav istu kao i Otac.
ne može stupiti u izravni kontakt s materi- · Riječ postoji po komunikaciji Očeve biti.
jom). · Riječ u svojoj božanskoj biti nije podložna
promjenama niti patnjama.
Sina ne odlikuje ista razina transcendencije

kao Oca, pa ga drži stvorenjem, a time onda Nakon što ga je mjesni aleksadrijski biskup
po naravi manjim od Oca. Ukoliko ga se osudio na saboru u Aleksandriji (323.) i izvi-
može nazvati Bogom, to je na temelju časti i jestio papu Silvestra, Arije je pronašao isto-
uloge koju mu dodjeljuje Otac učinivši ga Pr- mišljenike na Istoku, gdje je njegove ideje
vorođencem prije svakog stvorenja, iz čega prihvatila nekolicina biskupa, također uče-
nika Lucijana iz Antiohije, među kojima je

Krepost 13 – 2021.
najutjecajniji bio Euzebije iz Nikomedije, pod Na saboru u Niceji, pod predsjedanjem Ho-
čijim predsjedanjem se u Nikomediji odr- zija Kordobskog, i prisutnost legata pape Sil-
žava sabor koji ga oslobađa krivice. Do Ni- vestra, okupilo se pak više od 250 biskupa
cejskog sabora, kad će biti osuđen na iz- koji su većinom pripadali dvjema teološkim
gnanstvo, imat će utočište u Nikomediji. tradicijama suprotnima arijanizmu. Umje-
rene origeniste je predvodio Aleksandar A-
Od drugih pristaša veliku je ulogu odigrao E- leksandrijski, dok su na čelu monarhijanaca
uzebije iz Cezareje, premda ne dijeleći Arijev azijske tradicije bili Marcel iz Ancire i Eusta-
radikalni subordinacionizam, te je bio neka zije iz Antiohije. Sastavljena je formula vjere
vrsta srednje linije između Arija i Aleksan- koju su potpisali svi osim Arija i dvojice libij-
dra. Prije sazivanja Nicejskog sabora došlo skih biskupa, nakon čega su bili prognani u
je do žestokog spora koje je car Konstantin Ilirik. Sabor je osudio arijanske ideje defini-
pokušao riješiti šaljući u Aleksandriju svog i- ravši Sina istobitnim (homoousios) Ocu.
zaslanika (Hozije iz Kordobe), što nije uro-
dilo plodom, te je odlučio sazvati ekumenski Nakon što je 325. prognao Arija, car ga je
sabor u Niceji, koji je zakazan za proljeće 328. vratio iz progonstva, da bi potom bis-
325. godine. Prije zakazanog općeg sabora, kupi na sinodi u Tiru 335. odlučili reintegri-
održao se u Antiohiji lokalni sabor pod Hozi- rati ga u Crkvu u stupnju svećenika u kojem
jevim predsjedanjem (323./324.), koji je osu- je i prije bio. Konstantin je odredio da se nje-
dio Euzebija iz Cezareje i Arijeve pristaše. govo izmirenje proslavi svečanim činom koji
će predvoditi biskup Carigrada, ali je uoči
same proslave Arije naglo umro (336.).

Krepost 13 – 2021.
PETAK PRVOG KORIZMENOG TJEDNA

Krepost 13 – 2021.
ZVONKO PAŽIN
Tko ubije, bit će povrgnut sudu

Uz čitanja petka Prvog korizmenog tjedna
A
ko netko kaže da nisu važne riječi, vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga,
nego djela, lako ćemo to prihvatiti. bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne
Naravno, važno je da čovjek dobro ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko
čini, a ne samo da o njemu govori. Međutim, reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju pak-
jesu li riječi stvarno nevažne? Prisjetimo se. lenomu.”
U nekim posebnim trenucima našega života
kako su nam samo dragocjene bile riječi pri-
jatelja i dragih osoba. U teškim trenucima Isus hoće reći da se zla riječ može usporediti
samo jedna topla riječ može unijeti toliko s ubojstvom, odnosno da uvredljiva riječ u
mira u ljudsko srce. I to nam ostaje duboko određenoj mjeri čovjeka ubija. Uopće nije
urezano u srcu. Tako se sjećamo riječi naših nevažno što, kada i kako govorimo. Zato, u
roditelja, našim bliskih prijatelja koje su nas ovoj korizmi smatramo potrebnim imati na
u teškim trenucima hrabrile, dizale i davale umu nekoliko stvari. Prvo, potrebno je raz-
nam novu snagu. To su, naime, riječi koje misliti prije nego što kažemo ili napišemo
proizlaze iz srca iza kojih, znamo to, slijede i nešto oštro. Redovito se zbog toga kasnije
djela ako je to potrebno. To se ne zaborav- kajemo. Na primjer, neki sam dan malo oš-
lja. trijim načinom napisao jedno pismo putem
elektroničke pošte vezano uz neka dugova-
nja koja se nisu mene ticala. Ispostavilo se
Evo, na primjer, kako bih ja mogao zabora- da je u pitanju bio nesporazum, a meni je
viti nekoliko riječi koje mi je telefonom izre- zbog onakvog pisma ostala gorčina u us-
kao moj prijatelj, svećenik Nijemac? Koncem tima. Potrebno je razmisliti, prije nego što
1991. nazvao sam ga i rekao da bi trebalo nešto oporo kažemo ili napišemo.
primiti i zbrinuti petero izbjeglica, jer se doi-
sta radi o životu i smrti. Rekao je da nema
problema i da ih samo dovedem. Iza tih Drugo. Nismo suci. Bog je jedini sudac. Pa
riječi slijedila su djela. Boravili su u njegovoj ako i trebamo nekoga ukoriti kao roditelj,
kući preko dva mjeseca. Tko bi mogao zabo- kao pretpostavljeni, kao onaj koji traži svoja
raviti te riječi i djela koja su nakon njih slije- prava, to možemo učiniti istina odlučno, ali
dila? u isto vrijeme blago i s osjećajem poštovanja
prema onome kome se obraćamo. Treće i
najvažnije. Trebamo se truditi govoriti što
Nažalost, postoje i druge i drugačije riječi. više dobrih riječi. Evo, na primjer, danas po-
Kako samo u posebno osjetljivim prigo- hvalite svoje dijete. Recite lijepu riječ svome
dama može zaboljeti tvrda, opora ili podru- bračnom drugu, svojim roditeljima. Srdač-
gljiva riječ, pa bila ona izrečena nepromiš- nim se riječima danas obratite susjedu, ko-
ljeno. Jezik može posjeći jače od mača, veli legi na poslu. Nasmiješite se prodavačici ili
stara poslovica. Eto zašto onda Isus u dana- prolazniku koji vas je nehotice gurnuo u
šnjem evanđelju strogo govori upravo o rije- tramvaju. Neka vam dobra i blaga riječ izlazi
čima. Veli: “Čuli ste da je rečeno starima: Ne iz dobra i plemenita srca.
ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja

Krepost 13 – 2021. LITURGIJSKO PJEVANJE
Krepost 13 – 2021.
MIRKO JURIĆ
Petak Prvog korizmenog tjedna – prijedlog za

liturgijsko pjevanje
Križni put ▪ Prijedlog za liturgijsko pjevanje
▪ Pokaži mi, Gospodine; Spomeni se, Gospodine (A. Igrec)

Ulazna:
▪ Pokaži mi, Gospodine, putove svoje (Branimir Novokmet)
▪ Otpjevni psalmi korizmenih petaka

Otpjevni psalam:
▪ Ako se grijeha budeš spominjao (Ps 130 – A. Igrec)
Pjesma prije Evanđe- ▪ Slava Tebi, Kriste Bože (C)

lja: ▪ Slava tebi, Kriste, Riječi Božja (C)
Prinosna: ▪ Gle, kako je dobro
▪ Spasi nas, Spasitelju svijeta

Tajna vjere: ▪ Anamnetske aklamacije (A. Igrec)
▪ Anamnetske aklamacije (Tajna vjere)
Pričesna: ▪ Euharistijo sveta
▪ Ja se kajem – Napjev iz Dalmacije

Završna: ▪ Ja se kajem
▪ Bog oprosnik nam darova – Lj. Galetić
Sve note zajedno: ▪ Petak 1. tjedna korizme

Krepost 13 – 2021.
TEOLOŠKI PRILOZI
Krepost 13 – 2021. TEOLOŠKI TEKSTOVI
Krepost 13 – 2021.
PETAR MARIJA RADELJ
Što je to Via crucis?
P
ut od križa, put križa ili križni put, u kršćanske vjere i pobožnosti. Kristu su se u
prvotnom smislu, jest put (ulica, Njegovoj muci i smrti klanjali svi naraštaji ti-
staza, puteljak) kojim je naš Gospo- jekom stoljećā, samo su oblik i poimanje o-
din Isus Krist prošao na Veliki petak noseći božavanja bili različiti: „Po Kristovu božan-
Jeruzalemom drvo križa od upraviteljeva stvu Muka je za nas neizmjerno učinkovita,
dvora ulicom koja se danas zove Via dolo- po Njegovoj dragovoljnosti nosi nam zas-
rosa, kroz zapadna gradska vrata, do Luba- luge, po patnji u tijelu jest zadovoljština koja
njišta, s desne strane ceste. O događaju pri- nas oslobađa kazne za krivnju, i otkupljenje
povijedaju evanđelisti: Matej [u poglavlju] jer nas oslobađa robovanja grijehu, i žrtva
27, [redcima] 22–61; Marko 15, 1– jer nas pomiruje s Bogom”. U Muci su sažeti
47; Luka 23, 1–56, i Ivan 19, 1–42. Ta su se svi oblici ljudskoga trpljenja: odbačenost,
izvješća razvila iz povijesnih sjećanja na Isu- poniženja, krajnji tjelesni bol, smrtna borba,
sov život, ali ni jedno od njih nije toliko his- žalost, moralne patnje svake vrste. „Kristova
torijski prikaz Isusova umiranja koliko teolo- muka je lijek i uzor“, ističe sveti Toma Akvin-
ško tumačenje povijesti, zasnovano na poz- ski 1273. godine i obrazlaže: „Kristova muka
natom povijesnom događaju: da su učenici je dostatna da posvema oblikuje naš život.
izdali, zatajili i napustili Isusa te da je On po Ona je uzor krjeposti… ljubavi… strpljivosti…
kratkom postupku osuđen na smrt i raspet poniznosti… poslušnosti… i prijezira zemalj-
u Jeruzalemu u vrijeme rimskoga upravitelja skih dobara“.
Poncija Pilata.
Budući da je Crkva rođena iz probodenoga
Moliti križni put znači ponovo prolaziti istim Kristova boka na križu, Muka u prenesenom
putem (fizički, sabrano hodajući) i putom smislu odražava i porođajne boli, trudove
(umski, razmatrajući) kuda je Božji Sin pro- toga rađanja.
šao Jeruzalemom, od prostora gdje je osu-
đen do mjesta sramotne smrti na Kalvariji. U križnom putu spaja se više postavki kr-
Duhom se sudjeluje u patnji koju je Isus po- šćanske duhovnosti:
dnio u posljednjih šest sati zemaljskoga ži-
vota.
▪ poimanje života kao putovanja ili ho-
dočašća; kao prijelaza (prolaska, izla-
Pobožnost prema Muci stara je koliko i kr- ska) iz zemaljskoga progonstva u istin-
šćanstvo. Nastala je toga Dana priprave, 14. ski dom na nebesima;
dana mjeseca nisana godine 3790. od stva- ▪ duboka želja da se vjernik približi Kris-
ranja svijeta prema židovskom računanju, tj. tovim patnjama;
u petak 7. travnja 783. godine od osnutka ▪ nastojanje da se bude blizu nebroje-
Rima ili 30. godine nakon Krista prema da- nim križevima na koje se Božjega Sina
našnjem računanju. Počela je u podnožju nastavlja razapinjati;
Križa u srcu Majke, prijatelja i Isusove rod- ▪ poziv za nasljedovanjem koji podrazu-
bine koji su nazočili Njegovu trpljenju i mijeva da učenik mora ići za Učiteljem,
smrti. Od tada se Mesijina muka i smrt danomice noseći breme života („križ”).
trajno smatraju jednim od bitnih elemenata

Krepost 13 – 2021.
Arma Christi – oruđa Kristova
A
rma Christi je zajednički naziv za predmete svoje muke, koje mu donose an-
predmete, sprave i simbole vezane đeli.
uz Kristovu muku. Nazivaju se još
i oruđa Kristova ili instrumenti muke. Zna- Iako se mogu naći i vrhunska umjetnička
čajni su u umjetnosti, ikonografiji, kršćan- djela koja na takav način prikazuju oruđa
skoj simbolici i pobožnosti, a posebno su ve- Kristova, ipak je češće riječ o amaterskom
liku vrijednost imali u srednjem vijeku. stvaralaštvu u kojem su se mnogi okušali, a
Svrha im je bila pobuditi osjećaj zahvalnosti time su više ostavili svjedočanstvo pobožno-
prema Kristu za dar otkupljenja. sti svoga vremena, nego što su imali umijeće
pokazati duboke teološke naglaske.
U uskom smislu riječi, arma Christi se od-
nose na desetak takvih predmeta, ali sa ši- Kada je riječ o predmetima i simbolima koji
renjem pobožnosti križnoga puta i čašćenja su vezani uz Kristovu muku, onda su obično
Kristove muke, broj tih predmeta je kadšto oko križa ili oko izmučenog Krista raspore-
dosezao i do dvadesetak, pa i više. Štoviše, đeni čekić, čavli, kliješta, trnova kruna, kop-
pojam nije isključivo vezan samo na pred- lje, ljestve, bičevi, stup za bičevanje, vrč, spu-
mete, nego se ponekad proširuje i na scene žva, Veronikin rubac itd. Ponekad se znaju
i osobe, a uz to se odnosi i na posebne kri- uz Isusov križ prikazivati i križevi dvojice ra-
ževe, krunice i druge nabožne predmete, na zbojnika, a znaju se pridodavati i drugi pre-
kojima bi, bez nekoga posebnoga reda, bili dmeti i scene, npr. trska, skrletna haljina, I-
pričvršćeni predmeti Isusove muke. Svoje- susova nešivena haljina, natpis INRI, kalež,
vremeno su u tom smislu naročito bili zna- posude za žuč i ocat, posuda za mirtu, pla-
čajni križevi koji su se koristili u pobožnosti tno za zamatanje mrtvoga tijela, trideset
križnoga puta, a na sličan su način bili pos- srebrnjaka, mač, fenjer, baklje, ruka (koja u-
tavljani i križevi na poljskim putovima. Svima dara ili upire prstom), lice koje pljuje, pije-
im je bila svrha dodatno potaknuti ganuće tao, likovi Kajfe, Pilata, Jude, Petra itd.
prema Kristu patniku i prisjetiti se Njegove
pobjede nad Sotonom.
Većina navedenih predmeta Isusove muke
ima svoju povijest štovanja, a posebno je ta-
Ovisno o vremenskom razdoblju i teološkim kva pobožnost razvijena u srednjem vijeku,
naglascima koji su bili tada na snazi, arma kada se javlja veliki interes za nadnaravno,
Christi su dobivali i svoje dodatno značenje ukazanja i relikvije. U tom svjetlu, iako je tu
i tumačenje, a koje danas možda nismo u često bila riječ o praznovjerju i iskorištava-
stanju dovoljno vrednovati i cijeniti. Pone- nju lakovjerja, mnoge su se crkve i svetišta
kad će u takvim kompozicijama, posebice diljem svijeta dičili posjedovanjem različitih
kada je riječ o slikama, ti instrumenti Kris- relikvija, pa tako i relikvija vezanih uz Kris-
tove muke biti raspoređeni oko izmučenog tovu muku. Vrijeme je to nastanka mnogih
Kristova lika, ponekad samo oko križa, a po- legendi kojima se nastojala opravdati auten-
nekad će se prikazivati i tako da se u sredini tičnost tih svetih ostataka. Želja za njihovim
nalazi Isus kao dijete, i to tako da spava na posjedovanjem posebno se javlja s
dvjema ukriž postavljenim daskama i sanja

Krepost 13 – 2021.
razvojem kulta svete Jelene, majke kralja podijelila su znanstvenike na one koji smat-
Konstantina Velikoga, a kojoj se pripisuje da raju da je platno autentično i one koji drže
je na svom putu u Svetu zemlju (326.-328. da je riječ o krivotvorini, a koliko je ono po-
god.) pronašla križ na kojem je Isus bio raza- budilo interes svjedoči i činjenica da postoji
pet. Također, prema nekim izvorima, tada je i čitava znanost koja se bavi tim pitanjem i
pronašla i križeve dvojice razbojnika, natpis naziva se sindonologija (tal. sindone – pok-
koji je bio na vrhu Isusova križa, te čavle korov).
jima je Krist bio prikovan na križ.
Iako Katolička Crkva nikada nije zauzela slu-
Iako povjesničar i biskup Euzebije Cezarejski žbeni stav oko Torinskoga platna, nego je
(265.-339.), koji je živio u vrijeme cara Kons- provjeru autentičnosti prepustila znanstve-
tantina i svete Jelene i koji je napisao nicima, a vjeru u sveto platno osobnoj odluci
djelo Život Konstantinov (Vita Constan- vjernika, ipak valja primijetiti kako su pape
tini), ne spominje pronalazak pravoga križa, zadnjih desetljeća znali iskazivati posebno
taj podatak navode povjesničari koji su ži- udivljenje pred Torinskim platnom i izraža-
vjeli nešto poslije. Prvi tako legendu o pro- vati uvjerenje kako ono nije moglo nastati
nalasku svetoga križa, natpisa iznad Isusove ljudskim interventom. Slično se može primi-
glave, čavala i križeva dvojice razbojnika jeniti i na neke druge svete predmete ili
spominje Sokrat Skolastik (oko 380.-450.) u slike, posebno na tzv. acheiropoieta.
svojoj Crkvenoj povijesti, a onda od njega to
preuzimaju Sozomen (400.-450.), Teodoret Acheiropoieta je naziv za slike za koje se vje-
Cirski (393.-457.) i drugi. U 5. st. u Jeruza- ruje da nisu nastale čovjekovom rukom,
lemu već postoji i blagdan Uzvišenja sve- nego imaju nadnaravno podrijetlo. Najsta-
toga križa, a koji se slavio 14. rujna, jer se rija je slika iz Edese ili Mandilion, a riječ je o
vjerovalo da je toga dana 335. god. (prema komadu platna za koji se vjeruje da je u
nekim izvorima) sveta Jelena pronašla Isu- njemu utisnuto Isusovo lice. Neki drže da je
sov križ. Danas se ostacima pravoga križa slika iz Edese zapravo Torinsko platno, a
diče mnoge crkve diljem svijeta, a na sličan koje je bilo presavijeno, tako da se tada vi-
se način mnoge diče i posjedovanjem nekih djelo samo lice. U skupinu acheiropoi-
drugih svetih predmeta Isusove muke. eta spada i Veronikin rubac, relikvija kojom
se diči kapucinski samostan u talijanskom
U tom smislu, iako se danas gotovo redovito mjestu Manoppellu, ili npr. sudarij iz Ovieda,
stavlja u pitanje njihova autentičnost, ipak odnosno komad platna kojim je bila omo-
valja napomenuti da su ti sveti predmeti vrlo tana Isusova glava nakon skidanja s križa, a
često izvor istraživanja velikog broja različi- danas se čuva u katedrali grada Oviedo u
tih znanstvenika, a solidan broj među njima Španjolskoj.
za neke od tih predmeta tvrde da su doista
bili predmeti Isusove muke. Među njima je Koliko je svojevremeno bilo rašireno vjero-
posebno značajno tzv. Torinsko platno, od- vanje u autentičnost tih slika, svjedoči i po-
nosno platno za koje neki tvrde da je njime datak da je bila živo razvijena pobožnost
bilo omotano Kristovo tijelo nakon raspeća, svetom Isusovom Licu, a nije ni zanemariv
a čuva se u katedrali u Torinu. Postojanje podatak da neki znanstvenici tvrde da je
platna zasvjedočeno je 1389. ili 1390. god., a npr. lice utisnuto u Veronikin rubac isto ono
tada je lokalni biskup zapisao da je neime- koje se ocrtava na Torinskom platnu.
novani umjetnik priznao da je riječ o krivo-
tvorini. Ipak, istraživanja narednih stoljeća

Krepost 13 – 2021.
S obzirom na to, svakako se može reći: Bogu kršćansku simboliku, ali su s druge strane
je sve moguće, pa tako i ostaviti svoje otiske bila i svojevrstan poticaj u razvijanju gore
na takav nadnaravan način, ali ipak valja i- navedene pobožnosti prema svetim relikvi-
mati u vidu i činjenicu kako mnoge zloupot- jama, a kao takva posebni su svjedoci pobo-
rebe, praznovjerna zastranjenja i upitnost žnosti prošlih vremena i mogu se iščitavati i
različitih privatnih objava pozivaju na veliki u pozitivnom i u negativnom svjetlu.
oprez, kao i na važnost prvenstva vjere is-
pred samih čudesa. Koliko su ta zastranjenja Tako se u pozitivnom svjetlu može istaknuti
bila velika i opasna za zdravu vjeru, vidljivo njihova pedagoška vrijednost i poticanje
je i iz činjenice da je bilo i onih koji su tvrdili vjernika na dublju pobožnost, bilo da je riječ
da posjeduju npr. Isusov prepucij i razvijali o razmatranju nad Kristovom mukom i raz-
pobožnost na temelju toga. Iako možda nije vijanju zahvalnosti za djelo otkupljenja, bilo
toliko degutantno štovanje nekih od gore da je riječ o pobožnosti koja se razvila iz što-
navedenih oruđa Kristovih, ipak valja imati vanja svetih relikvija, a s obzirom na negati-
u vidu da je tu često riječ o praznovjerjima i vnosti može se posebno istaknuti opasnost
krivotvorinama, odnosno o onome što od emocionalizma, pretjerane želje za čude-
može vjernicima više štetiti nego koristiti. sima i razvijanje praznovjernih elemenata.
Kao takvi, mogu i nama danas biti orijentir
Sve u svemu, možemo zaključiti da su arma da razlikujemo bitno od nebitnoga.
Christi s jedne strane vezana uz umjetnost i

Krepost 13 – 2021.
ZVONKO PAŽIN
Obred upisa katekumena
T
ipsko se izdanje reda pristupa odra- čitanja godine „A“ može uzeti svake kori-
slih u kršćanstvo (RPOK) pojavilo 6. zme. Zašto? Ovo su najstarija korizmena
siječnja 1972. Hrvatski je prijevod o- čitanja koja imaju krsni značaj i uvijek
dobrila Biskupska konferencija 11. svibnja mogu izvrsno poslužiti za obnovu krsne
1973., a potvrdio Sveti zbor za bogoštovlje vjere čitave župske zajednice. U godini „A“
26. listopada 1973. Drugo hrvatsko izdanje uzima se uvijek evanđelje o Isusovoj kušnji
pojavilo se 1998. Evo što kaže o obredu u- u pustinji (Mt 4,1-11). Poruka je: kao što se
vođenja katekumena. Krist odrekao đavla i odlučio se na posve-
mašnju poslušnost Bogu, tako i kateku-
Na početku korizme, koja je bliža sakramen donosi konačnu odluku odreći se
mentalna priprava inicijacije, slavi se „iz- đavla i služiti Bogu. Ovim obredom kateku-
bor“ ili „upis“. Time Crkva, pošto čuje svje- men (oglašenik) postaje electus (izabra-
dočanstvo kumova i navjestitelja i po- nik). Ovaj obred vodi biskup ili njegov iza-
što oglašenici potvrde svoju spremnost, slanik, kao i sve druge obrede do krštenja.
sudi o stanju njihove priprave te određuje
mogu li pristupiti vazmenim sakramen- Obred se slavi nakon homilije. Pripravnici
tima (RPOK 133). budu predstavljeni. Dva su načina. Ako
slavlje predvodi netko tko nije i-
mao udjela u pripravi, onda vodi-
telj katekumenata predstavi pri-
pravnike voditelju slavlja, tražeći
da ih se primi među kandidate za
sakramente inicijacije. Voditelj
slavlja ih onda pozove da pristupe
zajedno s kumovima te pita ku-
move jesu li kandidati dostojni.
Ako slavlje predvodi sâm voditelj
katekumenata, onda je predviđen
jednostavniji upit kumovima jer
sâm voditelj jamči. Nakon toga se
upišu imena, odnosno, kandidati
budu prozvani ako ih je mnogo.
Voditelj se onda obrati kandida-
Ovaj se obred dakle slavi Prve korizmene tima i kumovima, te sve nazočne pozove
nedjelje. Sada nastupa bliža priprava na na molitvu. Nakon molbenice slijedi zaklju-
krštenje, tj. vrijeme čišćenja i prosvjetljiva- čna molitva. Izabranici se tada otpuštaju.
nja. Napomenimo da su vlastita čitanja o- Misa se nastavlja molitvom vjernika i Vje-
voga razdoblja korizmena čitanja godine rovanjem, što se iz pastoralnih razloga
„A“. Kada ima katekumena ova se čita- može ispustiti. Iz težih razloga izabranici
nja moraju uzeti, makar po sebi korizma mogu ostati na euharistijskoj službi.
pala u godinama „B“ i „C“, a svećenik

Krepost 13 – 2021.
Proljetne kvatre
K
atolička je Crkva tijekom povijesti iz- molitvama za npr. oslobođenje od kuge ili
njedrila niz različitih oblika pobož- nekih drugih bolesti, potresa, poplava, veli-
nosti, a koje su kao takve nekada o- koga nevremena, nasrtaja nekršćanskih voj-
bično bile vrlo prihvaćene i njegovane u na- ski i drugih opasnosti. Konačno, niz pobož-
rodu. Za mnoge se može reći da svoju širinu nosti nastao je jednostavno kao rezultat na-
mogu zahvaliti činjenici da je liturgija bila na stojanja oko suzbijanja poganskih običaja
(nerazumljivom) latinskom jeziku, pa se na- pojedinih krajeva, a onda su se novonastale
rod okretao onomu što je razumio, a s druge pobožnosti s vremenom uvriježile u cijeloj
se strane može reći da je većina tih pobož- Crkvi ili barem u nekim većim njezinim cjeli-
nosti našla svoju široku primjenu iz činjenice nama. Ukoliko pratimo povijest nastanka
jer su bile usko vezane uz svakodnevni život mnogih katoličkih blagdana i svetih vre-
i u tom su smislu posvećivale dio ili cijelu go- mena, kao i povijest različitih pučkih pobož-
dinu. Uz to, poneke su pobožnosti i poneki nosti, primijetit ćemo da su im često u poza-
su običaji imali svoju pozadinu u nekim kon- dini navedeni uzroci.
kretnim okolnostima, odnosno nastale su
kao izraz zahvalnosti Bogu, Blaženoj Djevici Neke od takvih pobožnosti preživjele su do
Mariji ili pojedinim svetcima na uslišanim danas, ali se za najveći broj ipak može reći

Krepost 13 – 2021.
da su tek određeni ostatci ostataka i da pose taj običaj s vremenom proširio po cijeloj
stoje više kao nekakvo crkveno-kulturno do- Zapadnoj Crkvi. S obzirom na usku poveza-
bro, nego izraz željene pobožnosti. S obzi- nost naroda uz poljoprivredu do najnovijih
rom da je nerijetko u njima bilo i manjih ili vremena, razumljivo je da im je smisao bio
većih teološki upitnih elemenata, reforma najviše usmjeren prema posveti takvoga se-
Drugoga vatikanskoga sabora s pravom je ljačkoga života, a pri tome je posebno bio
htjela napraviti reda, ali je ipak, čini nam se, naglasak na postu. Iako su kao takve kvatre
s tim unošenjem reda pomela ili barem u- trajale cijeli tjedan, naročito se postilo u sri-
manjila značenje i onomu što bi bilo dobro jedu, petak i subotu, što će ostati do danas.
zadržati.
U ranijim vremenima bilo je određeno da se
To se odnosi i na pobožnost koja je poznata zimske kvatre slave nakon 3. nedjelje doša-
pod nazivom kvatre, a riječ je o tjednima po- šća, proljetne nakon 1. korizmene nedjelje,
kore, posta, molitve i milosrđa, koji stoje na ljetne nakon Duhova, a jesenske nakon
početku svakoga godišnjega doba. Kao ta- blagdana Uzvišenja svetoga Križa. Refor-
kve, kvatre su imale zadatak pratiti građan- mom pak nakon Drugoga vatikanskoga sa-
sku godinu i dati joj jedan duhovniji smisao. bora određeno je da se o tom pitanju pob-
Povijesno gledano, nastale su kao reakcija rinu biskupske konferencije, pa je tako bivša
na stare poganske rimske običaje vezane uz Biskupska konferencija Jugoslavije 1983.
sjetvene i žetvene obrede, a koje su uključi- god. obnovila kvatre za naša područja. Pri
vale raskalašenost i štovanje nepostojećih tome je odredila da se zimske kvatre pro-
božanstava. Tako su postojale zimske kva- vode nešto ranije kako ne bi preduboko ula-
tre, u studenomu ili prosincu, koje su bile zile u došašće i time umanjile otajstvo Bo-
povezane uz sijanje ozimih usjeva, zatim lje- žića, odnosno odredila je da se kvatre tre-
tne, u lipnju ili srpnju, vezane uz žetvu, te je- baju slaviti u tjednu prije 17. prosinca. Tri
senske kvatre, u rujnu, a koje su bile pove- pokornička dana – srijeda, petak i subota –
zane s berbom grožđa. ostala su ista, s tim da se, naravno, treba sta-
viti naglasak na cijelomu tjednu.
Kada je kršćanstvo postalo jedina priznata
religija u Rimskomu carstvu, razumljivo je Proljetni se, dakle, kvatreni tjedan slavi na-
bilo da se htjelo istisnuti takve poganske o- kon 1. korizmene nedjelje, a kako je rečeno,
bičaje, koji su bili u suprotnosti s evanđeo- s obzirom da je riječ o početku korizme, na-
skim načelima. Kako je to češće Crkva činila, glasak je na pokori, pozivu na promjenu ži-
jer je bilo teško u narodu u potpunosti isko- vota, postu, molitvi i djelima milosrđa. Time
rijeniti takve običaje, i ovdje se primijenilo nas Crkva još više i još snažnije uvodi u zna-
pravilo po kojemu je postojećim slavljima čenje Četrdesetnice, vremena od četrdeset
dala sasvim druge naglaske i obrede, one dana koji prethodi Velikomu trodnevlju i U-
koji su bili usklađeni s kršćanskim načelima. skrsu, pa je stoga dobro da taj običaj obdr-
žavanja kvatri ne zamre u narodu, nego da
S vremenom će navedenim trima tjednima zaživi u svoj punini. Dobro je ponoviti da su
biti dodan i četvrti, koji se slavi u proljeće, na posebno važni dani srijeda, petak i subota,
što i sam naziv kvatre upućuje (quatre – če- pa bi barem te dane bilo poželjno postiti, ali
tiri). O tome imamo svjedočanstvo već u vri- ako to fizičke snage dozvoljavaju, još je po-
jeme pape Leona Velikoga (5. st.). Takve kva- željnije da se posti cijeli taj tjedan.
tre slavile su se u početku samo u Rimu, ali

Krepost 13 – 2021.
Pri tome svakako treba imati na umu pravo dan barem u proljetnomu kvatrenomu tje-
značenje posta, kao izraza duboke zahval- dnu moliti (žalosnu) krunicu, ići na svetu
nosti Bogu na daru otkupljenja, kao i suobli- misu, moliti Časoslov, pročitati koji odlomak
čavanje s Kristom patnikom, koji je i sam Svetoga Pisma, čitati kakvu korisnu du-
prije početka svoga djelovanja, nagnan sna- hovnu knjigu, odvojiti si vrijeme za razmat-
gom Duha Svetoga, postio četrdeset dana. ranje nad čitanjima dana itd. Isto tako mo-
Zato nipošto nije dobro prezrijeti smisao ta- gao bi si odrediti da će svoju ljubav prema
kvoga posta od jela i pića, jer je riječ o poti- bližnjima pokazati na način da će brižno pa-
cajima Duha Svetoga i time o zadobivanju ziti na svoj jezik, da nikoga, a posebno one
velikih milosti, ali naravno da se pri tome ne svoje najbliže, ne vrijeđa, zatim truditi se biti
smiju zanemariti ni drugi oblici posta, kao ni obziran i dobrohotan prema svima koje su-
drugi oblici milosrđa i pojačane molitve. sreće, otvoriti svoje oči za potrebe drugih i u
tom smislu im pomoći, pa tako npr. obići bo-
Stoga su vjernici pozvani sami promisliti na lesnike, nazvati one koje dugo nije čuo iz ne-
koji bi način mogli kroz taj tjedan još snaž- mara, pregledati ormare i dio odjeće i obuće
nije iskazati Bogu slavu i zahvalnost za djelo darovati u Caritas ili konkretnim ljudima, po-
otkupljenja, a ovdje možemo, tek kao poticaj jačano dati milostinju itd.
u takvom razmišljanju, preporučiti nekoliko
takvih bogoljubnih i čovjekoljubnih djela. Kako bi neki rekli, ljubav je dosjetljiva, pa u
Vjernik se tako može nastojati držati stro- tom smislu oni koji doista žele da im to vri-
goga posta, na kruhu i vodi, vodeći računa o jeme bude vrijeme istinskoga obraćenja,
tome da post označava jednom se do sita molitve, pokore i djela milosrđa, zasigurno
najesti. Za one kojima je to fizički iznimno te- će naći načina kako namisao provesti u
ško, a možda i za zdravlje opasno, može se djelo. Takva pak djela prije svega su na ko-
preporučiti barem nemrs, suzdržavanje od rist samoj osobi koja ih vrši, jer ju otvaraju
mesa i mesnih prerađevina, a po mogućno- ljubavi i prema Bogu i prema bližnjima i
sti uz to i od jaja, mlijeka i mliječnih proiz- prema sebi, također su na korist drugim lju-
voda. Može se suzdržati i od nekih drugih dima, a posebna im je vrijednost u tome što
svojih loših sklonosti, npr. od alkohola, ciga- su Bogu na slavu. To je u biti smisao svih
reta, kasnoga lijeganja i kasnoga ustajanja, kvatri, a posebno proljetnih.
pretjeranoga korištenja Interneta, pretjera-
noga gledanja televizij-
skoga programa, ne-
mara u svakodnevnim
obvezama, psovke i ne-
pristojnoga govora itd.
Uz takve oblike odrica-

nja, još bi bilo važnije
potaknuti se na iskazi-
vanje veće ljubavi
prema Bogu i bližnjima.
Tako bi si vjernik mogao
odrediti da će npr. svaki

Krepost 13 – 2021.
PRIGODNA PROMIŠLJANJA, OSVRTI, KOMENTARI

Krepost 13 – 2021. Krepost 13 – 2021. PJESME
SLAVKO VRANJKOVIĆ
Korizmeni susret prvi
Odvoji vrijeme za sebe. Stani! Besciljno trčeći teško ćeš doći na cilj. Vrijeme korizmeno vrijeme
je susreta sa samim sobom, drugima i Bogom. Što ćeš poduzeti da ti svaki susret bude radost,
a ti drugima dar i znak na putu u vječnost?
Znakovi na putu
Tko bi to trebao biti

ako mi nismo
znak na putu
do neba,
uljanica koja gori,
kruh na stolu i sjeme
u brazdi?
Stojimo na raskrižju
s tisuću putokaza.
Kojim trebamo krenuti
u potragu za Tobom?
Davno si rekao:
“Ja sam put!”
i tko Tebe ima
Oca ima i nebo.
Mi smo se utaborili
kao da nismo na proputovanju,
a primičemo se drugoj obali
držeći Riječ tvoju
kao svjetiljku.
Neka u nama vatra
Duha tvoga gori
dovoljna da nam
obasja cilj i
modri krug neba
nad glavom.

Krepost 13 – 2021. Krepost 13 – 2021. RAZMIŠLJANJA
IVICA HULJEV
Isusove i naše kušnje
U
skrsni ciklus liturgijske godine mo- nebo na Jordanu znak je da se u Isusu iz Na-
žemo promatrati kroz dvije prepoz- zareta objavljuje Božji glas, da slušajući Kris-
natljive crte Isusova života: kušnje u tovu riječ čujemo Boga, da Isus svjedoči O-
pustinji i rane na tijelu Uskrsloga. I jedno i čevo držanje prema svakom čovjeku. Stoga
drugo ima presudnu važnost u razumijeva- je jasno da je u izvještaju o Isusovim kuš-
nju Isusa Krista. Bez razumijevanja teško je njama rečeno ono što opisuje hod vjere sva-
svjesno prionuti uz Uskrsloga i svjedočiti kog Kristova vjernika. Što smo više otvoreni
njegovu blizinu u našem životu. Ovdje ćemo Božjem Duhu, više smo uvedeni u ona sta-
se podrobnije zaustaviti nad Matejevim nja u kojima se očekuje da svjedočimo svoju
izvještajem o Isusovim kušnjama u pustinji. oslonjenost na Boga. Pustinja je posljedica
Za kršćane su Isusove kušnje u pustinji od otvorenosti vodstvu Božjega Duha. Isus je
velike važnosti. Nije riječ o pukom ukrasu kušan u onome u čemu je njegovo poslanje,
prve korizmene nedjelje, već o vrelu na ko- a mi smo kušani u onomu u čemu smo „naj-
jem crpimo razumijevanje našeg držanja u bolji“, tj. u našim sposobnostima. To će reći
životnim situacijama. Boraveći u pustinji da se napast sastoji u izokretanju mogućno-
„četrdeset dana i četrdeset noći“ Isus pos- sti tako da one postanu sredstvo zloporabe
taje ogledalo u kojem možemo prepoznati tuđih očekivanja kako bismo se okoristili i
sami sebe u stanjima u kojima se od nas o- sebe uzdigli nad druge. Matej ne piše kro-
čekuje da donosimo odluke povezane s na- niku o jednom događaju, već o unutarnjem
šim urođenim ili stečenim mogućnostima. sukobu kojeg je Isus kao pravi čovjek morao
Važno je uočiti da novozavjetni tekstovi stav- proći na putovima javnog djelovanja od Ga-
ljaju Isusove kušnje nakon krštenja na Jor- lileje do Judeje.
danu, a prije javnog djelovanja. Pustinja se u
Isusovu životu ne događa bez razloga. Matej Izgladnjela duša
jasno kaže da je Duh Isusa odveo u pustinju.
Ista ona snaga kojom je Isus djelovao, tom Đavao se predstavlja kao onaj koji ima razu-
snagom Isus ulazi u pustinju. I već slutimo mijevanja i želi dobro, odnosno nudi najsmi-
da se ovdje valja otvoriti bogatstvu razumi- slenije rješenje u stanju pustinjske gladi. Za-
jevanja ovog ulomka. Ovdje se valja odmak- što? Đavao napastuje Isusa u onome u čemu
nuti od pukog geografskog poimanja pusti- je Isus najbolji, a to je njegovo bogosinov-
nje i naslutiti da je riječ o pustinji kao slici stvo. „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje
našega života kad se pokazuju krajnji temelji postane kruhom“. Isusova glad slika je svih
naše egzistencije. Pustinja je starozavjetnim naših potreba i nemoći kojima smo po-
ljudima slika za stanja i uvjete s kojima se gođeni. S druge strane pustinja je mjesto
susreće svatko od nas. Kroz pustinju su Ži- gdje nije moguće očekivati kruh, gdje treba
dovi oblikovali svoj identitet. U njoj se dogo- naći kakav-takav izlaz iz neke ugroze. I mi
dio Savez, ali i Zlatno tele. Pustinja je mjesto smo često u kriznim stanjima u kojima smo
umiranja, ali i spasonosna pogleda prema pogođeni nedostacima koji mogu poljuljati
mjedenoj zmiji. Ući u pustinju značilo je izdr- našu čvrstoću i sigurnost, kao i povjerenje u
žati napetost između vjernosti Bogu i đavol- Božju blizinu. Ova kušnja nedvojbeno pod-
skim zavođenjima. S druge strane, otvoreno sjeća na različita stanja u kojima se

Krepost 13 – 2021.
nalazimo, bilo kao društvo bilo kao poje- blizinu Svetoga. Uz to, možemo umisliti da
dinci. Kako ćemo se pritom postaviti, pitanje je dovoljno biti u okruženju Svetoga, imati
je koje otkriva kušnju koja pogađa svakoga pokriće poznanstvima, običajima, naslje-
od nas. Doći do kruha i više je negoli potre- đem itd. No, poruka je jasna: ne znači da
bno, no pitanje je načina kojim se to postiže. sam Bogu vjeran zato što sam okružen Sve-
Način dolaska do kruha – a kruh
je ovdje slika svih egzistencijal-
nih potreba – najbolje otkriva
kojim se kruhom duša hrani. I-
susu je ponuđena mogućnost
da zloupotrijebi mesijanska o-
čekivanja svoga naroda i da izo-
krene poredak stvari kako bi us-
pio. Isus ne niječe kruh. Njegov
je odgovor jasan: „Ne živi čovjek
samo o kruhu, nego o svakoj
riječi što izlazi iz Božjih usta.“
Glad i nadalje ostaje težak pro-
blem i ne smijemo zanemariti
egzistencijalne potrebe. No,
glad ne smije skrenuti pogled s
onoga čime se duša hrani. I kad kruha bude tim ili na mjestu koje čuva i svjedoči za
do mile volje, ostaje i nadalje pitanje izglad- Sveto, već se vjernost Bogu očituje po ras-
njele i zapuštene duše koja svoju glad ne položenju srca koje živi od Svetoga u trenu-
može liječiti nagomilavanjem dobara. Naža- cima kad nam se nudi mogućnost probita-
lost, nama je svojstveno da to prekasno čne zloporabe Svetoga u vlastitu korist. Uza-
shvatimo. Zato u sadašnjem trenutku, ma ludno je doseći vrh Hrama, ako se u dnu
koliko to izgledalo smiješno, ne smijemo e- srca ne nastani Bog. Posljedice mogu biti ra-
konomsko stanje shvaćati kao mesijansku zorne za nas i našu okolinu. Uostalom, vid-
nadu, a reklamne promidžbe kao radosnu ljivo je to posvuda. Ovdje je važno uočiti da
vijest o životu ispunjenom dokolicom i razo- đavao citira Sveto pismo. Služi se Pismom
nodom. Živjeti iz vjere u snagu Božje riječi ne kao vrstan teolog, ali ne služi Bogu o komu
znači nijekati važnost svega onoga što uz- Pismo svjedoči. Toj napasti i mi često robu-
drži naš život. Bića smo kojima je potrebno jemo. Vidljivo je da đavao ne predstavlja Pi-
više od kruha. Da bi to bilo moguće potre- smo u njegovoj naravi kao svjetlo koje ra-
bno je živjeti od Božje riječi. Tek po njoj pre- svjetljuje stazu života, već kao izvor koji zas-
poznajemo svoj pravi život. ljepljuje i uvodi u fanatizam. Ovdje je vrije-
dno podsjetiti na Isusovu opomena nekom
Vrh hrama i dno srca zakonoznancu: „U Zakonu što piše? Kako či-
taš?“ Moguće je rukovati Božjom riječju, s
„Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi njom živjeti kao s probitačnim oruđem,
ga na vrh Hrama i reče mu: ‘Ako si Sin Božji, njom druge prozivati i drugima odmjeravati,
baci se dolje!’“ To što smo u srcu Svetoga – a a da je i nadalje posrijedi neobraćeni pristup
Hram je bio ono najsvetije u židovstvu – ne u kojem srce nije dopustilo da mu Božja riječ
znači da smo tamo prispjeli vođeni Božjim oblikuje nutrinu. Još je ovdje jedna dimen-
Duhom. Različiti su motivi koji nas dovede u zija važna. Naime, vjernik živi od obećanja

Krepost 13 – 2021.
da je Bog čuvar života. Je li Bog među nama nasuprot stoje oči vjere. Oči vjere znaju da
ili nije? Kada je Bog među nama? Možemo li se stvarnost može promatrati pod vidom
uopće zamijetiti njegovu nazočnost? Zašto Božjega kraljevstva. Što bi to značilo? Riječ je
se Bog ne očituje u svojoj slavi? Sve su to pi- o pogledu koji u stvarima gleda mogućnost
tanja koja su nam poznata. Nema dvojbe da služenja. Njoj nasuprot stoji đavolska logika.
život donosi razočaravajuće trenutke u ko- Suprotnost je krajnje očita. U đavolskom po-
jima smo duboko potreseni nedostacima i gledu na svijet riječ je o pristupu koji u stva-
lomovima. Pritom, posebno kad je riječ o rima gleda sredstvo ostvarivanja svoje veli-
neizlječivim bolestima, gubitcima, patnjama čine. „Sve ću ti to dati ako mi se ničice poklo-
i krizama, naviru pitanja Bogu i o Bogu, kao niš“. Kad je zaboravljeno da je čovjek slika
i o njegovu odnosu prema nama. Isusov od- Božja, onda se gubi ispravno gledanje na
nos prema drugoj kušnji pokazuje nam da svijet. Čim se zanemari i prezre naša upuće-
vjerovati Bogu ne znači rastereti se životnih nost na Boga, čovjek se zapetlja u pokušaju
briga i teškoća. Štoviše, vjerovati Bogu znači da svoju veličinu vidi u nadmoći nad stvore-
svakoga dana ponizno i strpljivo snažiti njem ili da se želi ostvariti gomilanjem ma-
svoje povjerenje u Boga i pritom unositi terijalnih dobara, nižući uspjeh za uspje-
svjetlo vjere u bolne trenutke i životne nedo- hom, hraneći se društvenim ugledom. Na
statke. Bog ne želi patnju, već našu ljubav u gori Taboru su učenici susreli preobražava-
trenucima patnje. Štoviše, hrabri nas da pri- juće svjetlo Isusova lica, a sada se Isus nalazi
tom ne izgubimo povjerenje u njegovu lju- na gori odakle mu pogled dopire do svih iza-
bav koju smo pozvani iskazati prema lju- zova ljudske moći. Zanimljivo je da u ovoj
dima. Bog ne dolazi u ljudske živote kao kušnji đavao izričito navodi što traži zau-
čarobnjak pred kojim smo zadivljeni hram- zvrat. Valja mu se ničice pokloniti! Vjera je
skim spektaklom. Put Isusa Krista put je pre- uzdizanje srca do pogleda koji dohvaća is-
danog svjedočenja Božje ljubavi prema lju- tinu o Bogu i čovjeku, što se najbolje razaz-
dima. U vremenima rastućeg populizma, re- naje kroz novozavjetni ulomak o Isusovu
ligijskog šarlatanstva i afektivnog spektakla preobraženju. Pokloniti se Bogu ili predati
ova Isusova kušnja zorno pokazuje da Isus se đavlu. Dvije mogućnosti i dva puta. Što je
ne ide putem ljudskih očekivanja, već ljud- ljudski pogled uzdignut više prema Bogu, to
skih potreba. Moćni Bog, koji iskazuje svoju je čovjek ponizniji u odnosu prema ljudima.
razornu i zastrašujuću nadmoć, nije izbor I- Gramzljivost i oholost lako se uvuku kao ne-
susova predanja. primjetni stanari naše nutrine. Još valja uo-
čiti slijedeće: pred Isusom đavao koristi laž.
Bog ili đavao U Lukinu evanđelju je rečeno za vlast nad
kraljevstva svijeta: „Meni je dana i komu
U trećoj kušnji đavao Isusa više ne oslovljava hoću, dajem je“. U tomu se krije izokrenuta
Sinom Božjim. Poveo ga je „na goru vrlo vi- logika. Zlo ne utemeljuje ljudska kraljevstva,
soku.“ S te točke motrišta svijet se vidi kao već ih ono zaposjeda kroz zaposjedanje ljud-
na dlanu. Prvi je naglasak krajnje očit: kad se skih srdaca te ih izokreće u njihovu suprot-
čovjek zlom voljom i zlim planovima izdiže nost. Kraljevstva – a ona su slikom ljudskih
nad svijet, kad svijetu pristupa s točke nad- moći – postaju sredstvom nadmoći, a ne slu-
moći, pred njim se pokazuje iskrivljena slika ženja. S ovom kušnjom valja računati oso-
stvarnosti. Toj je napasti čovjek izložen tije- bito danas kada se čovjek umara u nastoja-
kom cijelog života. Lako se dogodi da se po- nju kako dobiti ono što vidi, a time i želi, ali i
gled izoštri za prolazno i da mu prolazne kako će druge spriječiti da mu oni ne preo-
stvari postanu mjerilo življenja. Tomu tmu željeno.

IVAN BODROŽIĆ
Pirika
Pirika je neugodni korov
koji zadaje najviše briga
onima koji se bave
poljoprivredom i vrtlarstvom.
Pogubna je jer se
razmnožava putem korijena.
Trebalo ju je stoga polako
‘trijebiti’ motikom i ‘dvogramom’,
to jest iščupati s korijenom,
ukoliko ju se htjelo odstraniti.
Pogotovo nekada
kad se nisu koristile kemikalije
kojima bi ju se uništilo.
A nije se smjelo samo je isjeći,
već je sasvim iščupati vani,
inače bi iz svakog komadića
iznikla nova biljka.
Tako je i s grijehom.
Ostane li mu korijen u duši,
uzalud smo odstranili
neke od njegovih ‘plodova’,
to jest posljedica,
on će ponovno buknuti
i uhvatiti maha više nego prije.
Korizma je idealno vrijeme
za čupanje pirike grijeha,
kako bi njiva naše duše
bila cjelovito sačuvana
za nebesku plodnost.

OLIVER JURIŠIĆ
Psihovjerničko kršćanstvo
P
ojmove vjeru i religiju se redovito ra- Uspostavlja tako što psihološka stanja poje-
zdvaja na temelju odnosa prema sve- dinca identificira s njegovim osjećajem za
tom, prema Bogu. Vjera je oblik pri- sveto ili njegovim osjećajem kako je pove-
vatnog odnosa dok je religija javni odnos zan sa svetim. Na taj način vjera postaje je-
prema Bogu. Religija je stvar zajednice, vjera dno od psiholoških i emocionalnih iskustava
je stvar pojedinca. Ovo razdvajanje vjere i koje sebe odvaja od potrebe da se poveza-
religije na dvije međusobno različite dimen- nost sa svetim ostvari kroz neki izvanjski
zije sa sobom nosi i neodgovoreno pita- kult, čašćenje i simbol. Isključivanjem religije
nje: na koji način čovjek može pristupiti sve- kao nečega potrebnog i nužnog da bi se us-
tom? postavilo odnos sa svetim, generira novo
shvaćanje religije među kršćanima, koji
Kod shvaćanja vjere kao osobnog odnosa ćemo nazvati psihovjerničko kršćanstvo.
prema svetom, sam čovjek je svet pa svetost
vjere proizlazi iz samog čovjeka. Prema o- Psihovjerničko kršćanstvo polazi od privat-
vom shvaćanju vjera ne treba nikakav pose- nog nutarnjeg stava i emocionalnog isku-
ban vanjski odnos prema svetom, nikakav stva kako za odnos i povezanost sa svetim
kult, obred, ceremoniju, odnosno vjera ne više nije potreban neki izvanjski način poka-
treba religiju da bi uspostavila odnos sa sve- zivanja. Više nisu potrebna sveta mjesta,
tim. Religija je suvišna kao vanjski način stu- sveti prostori, sveta odjeća, geste i simboli
panja u kontakt sa svetim. Religija je zanim- čašćenja i klanjanja. Potreban je nutarnji os-
ljiva kao kulturološka, antropološka, socio- jećaj, nutarnje psihološko iskustvo da u od-
loška i mitološka pojava, ali religija svojom ređenom trenutku ja kao kršćanin-vjernik i-
vanjštinom ne uspostavlja nikakav odnos sa mam osjećaj da sam u odnosu sa svetim. Na
svetim. Kao kad kršćanin crkvu kao građe- ovaj način kršćanstvo kao religija postaje ne-
vinu, kapelicu i sakralni prostor smatra ne- potrebno i suvišno. Riječ je o radikalnom pri-
potrebnim i kada uz njihovu nepotrebnost, stupu razumijevanja odnosa vjere i religije,
recimo, i euharistiju smatra zanimljivim kul- gdje se vjera ističe kao nužna, a religija i-
turnim i antropološkim fenomenom, ali ne- sključuje kao suvišna.
gira da, recimo, građevina i euharistija u
svom izvanjskom obliku uspostavljaju od- I među nama kršćanima susrećemo one koji
nos prema svetom. više ne razumiju potrebu i mjesto religije u
njihovom životu. Nevažnima smatraju pose-
Odnos vjere i religije danas je takav da vjera bna mjesta religijskog čašćenja i slavlja, kao
sve više kao privatna stvar smatra samom i posebne prostore religijskog čašćenja, ne
sebe poveznicom koja povezuje čovjeka sa vide svrhu onoga što se naziva svetim vre-
svetim bez ikakvog religijskog obreda, čina, menima (kao što su korizma, advent, Veliki
geste i simbola. Odatle proizlazi i razumije- tjedan), svetkovinama, blagdanima. Ne
vanje kod nekih kršćana kako religija, kao smatraju važnim određene religijske izvanj-
vanjska poveznica sa svetim, više nije potre- ske forme u kršćanskom načinu slavljenja
bna. Kako vjera bez religije, dakle bez kulta, Boga, pa ne vide, recimo, smisao ljubljenja
obreda i gesti uspostavlja odnos sa svetim? križa ne Veliki petak, klanjanje pred

Krepost 13 – 2021.
Presvetim, čašćenje relikvija svetaca, klanja- nemaju u sebi sposobnost da na izvanjski

nje Kristovom grobu. Radi se o tome da ra- način kršćanina povežu sa svetim, s Bogom.
dikalnost odbacivanja religije kao izvanjskog Pa će netko pjevanje litanija Svih svetih kod
načina dodira između čovjeka i svetog kod svećeničkog ređenja smatrati određenim
nekih kršćana proizvodi opći gubitak os- kulturološkim oblikom magijskog čina koji
jećaja za sveto koje se na izvanjski način se ne razlikuje od, recimo, vudu gesti i sim-
časti i kojemu se na izvanjski način pristupa bola koje se koriste u nekoj izvanjskoj formi
kao što, recimo, to pokazuje ponašanje u negdje u nekoj egzotičnoj zemlji ili nekom
određenim prostorima predviđenim za kr- egzotičnom otoku. Psihovjerničko kršćan-
šćanska religijska slavlja i kult. stvo niječe ono što s druge strane Crkva ne-
prestano ističe. Crkva smatra i govori da kr-
Povezanost sa svetim i prije kršćanstva uvi- šćanstvo kao religija, odnosno kršćanski na-
jek se uspostavljala određenim izdvajanjem čini izvanjskog uspostavljanja odnosa sa
nečega što ima posebno značenje i svrhu u- svetim, to stvarno i realno čine, dok psiho-
nutar cijelog religijskog života. Hramovi, vjerničko kršćanstvo tu tvrdnju niječe.
slike božanstva, svećenici, procesije, sahra-
njivanja mrtvih, groblja, predmeti, posuđe, Iz tog razloga psihovjerničko kršćanstvo ne
odjeća… pokazuju kako je čovjeku oduvijek može razumjeti religijsku izvanjskost samog
bio potreban i izvanjski način odnosa prema kršćanstva niti inzistiranje Crkve da se uspo-
svetom i kako sam čovjek nije smatrao do- stavljanje odnosa sa svetim mora manifesti-
voljnim samo nutarnji psihološki i emotivni rati i na vidljiv i izvanjski način kroz odre-
osjećaj odnosa između njega i svetog. Kr- đene prostore, mjesta, slavlja i obrede. Psi-
šćanstvo kao religija također odnos sa sve- hovjerničko krćanstvo ove zahtjeve i sta-
tim, odnos s Bogom, uspostavlja na izvanjski vove Crkve smatra zaostalim antropološkim
način i bez tog izvanjskog načina nije mo- tvorevinama ili mitološkim ostatcima proš-
guće taj odnos uspostaviti bez obzira na nu- losti i ne može razumjeti zašto bi trebala po-
tarnje psihološko-emotivne procese u poje- stojati, recimo, euharistija sa svim svojim iz-
dincu. vanjskim formama gesti, riječi i simbola.
Kao primjer ovdje možemo navesti sakra- Psihovjerničko kršćanstvo se pita zar nije
ment svetog reda u Katoličkoj Crkvi. Taj sak- dovoljno biti psihološko-emotivno na pravi
rament se podjeljuje i na izvanjski način način „podešen“ da bi se uspostavila pove-
preko religioznih simbola i gesti i nije do- zanost sa svetim? I na ovo pitanje daje po-
voljno imati tek unutarnji psihološko-emoti- tvrdan odgovor. Odatle i proizlazi stav psi-
vni odnos prema Bogu da bi netko za sebe hovjerničkog kršćanstva da je vjera kao pri-
mogao reći kako je zaređen i može činiti sve vatna relacija čovjeka i svetog nužna, a reli-
ono što sakrament svetog reda omogućuje gija kao izvanjski način te iste relacije više
onomu koji ga prima. Kao kad bi netko, mis- nema svoju svrhu i značenje. Ovaj fenomen
leći kako u sebi želi oprostiti drugome, htio rađa i psihovjerničke kršćane koji su pone-
podijeliti odrješenje na način kako to odre- kad vrlo negativno nastrojeni i usmjereni
đuje religijska izvanjska forma slavlja i po- prema kršćanstvu kao religiji i pogotovo
djele sakramenta ispovijedi. prema stavovima Crkve kako mora postojati
i izvanjski način odnosa između čovjeka i
Psihovjerničko kršćanstvo smatra da izvanj- svetog i cjelokupni odnos čovjeka i svetog
ske religiozne geste, čini, simboli i riječi svode na nutarnji doživljaj. U takvom od-
nosu prema religiji naravno da su onda sveti

Krepost 13 – 2021.
prostori, sveta mjesta, religijska čašćenja i Psihovjerničko kršćanstvo nijekanjem i ne-

kult nepotrebni i beskorisni jer za psihovjer- razumijevanjem dokida mogućnost i sposo-
ničke kršćane svi izvanjski oblici povezanosti bnost kršćanstva da kao religija (a ne samo
sa svetim, koju se naziva jednim imenom rekao privatna vjera) na izvanjski način
ligija, u konačnici ne uspostavljaju odnos sa stvarno i realno uspostavlja povezanost čo-
svetim, s Bogom. vjeka sa svetim, ukidajući izvanjsku poseb-
nost pojma i značenja svetog, svodeći ga na
Psihovjernički kršćanin stoga i sve izvanjske nutarnji psihološko-emotivni doživljaj, kao
oblike izricanja vjere (slavlja, kult, geste, sim- kada netko, jer se našao u šetnji šumom, po-
boli) smatra antropološkim atavizmima, os- misli da je neko posebno drvo sveto i posve-
tacima mitologija koje su simpatične kao ne- ćeno jer je on u tom trenutku „nešto“ osjetio
materijalne kulturne baštine, kao kada ne- prolazeći pored njega, iako se drvo ne razli-
tko euharistiju usporedi s nekim od egipat- kuje ni po čemu od ostalog drveća u šumi.
skih religijskih kultova, ili mitom u kojem se
već govori o tome kako neko božanstvo jede
određeno božanstvo i hrani se njime.

ĐURICA PARDON
Ljubav ide kroz želudac!
U
korizmenom vremenu mnogi se od- neoboriv dokaz da smo ovisni o Božjim da-
ričemo raznih oblika ponašanja, a rovima i zakonima koje je udahnuo u stvo-
najčešće se odričemo neke hrane, reni svijet. Jedenje nas podsjeća da smo dio
jer postom želimo umrtviti svoje tijelo i od- milošću prožetog svijeta, vrijednog pažnje,
reći se uživanja. Dok postimo i odričemo se brige i slavlja. Zato je pristup stolu, zajedni-
slasnih zalogaja misli nam ipak lete prema čkom blagovanju i teološko razmišljanje o
hrani i napasti nas privlače da se dobro naj- hrani očitovano kroz blagoslovnu molitvu
edemo. Pokušavamo se ipak oduprijeti i iz- prije jela, u suvremenom svijetu tim više va-
držati u odricanju. Mislimo da ćemo upravo žna praksa svakog vjernika. Hranom se us-
odricanjem od hrane pokazati svoju veću postavlja zajedništvo koje potvrđuje da su
ljubav prema Bogu. No u središtu naše po- sva živa bića u stalnoj i dubokoj međusobnoj
zornosti tijekom korizme ne bi trebalo biti ovisnosti jedna o drugima i o Bogu koji na
odricanje od hrane. Upravo suprotno. Kori- taj način svima daje život. Po hrani i piću stu-
zma nas poziva propitati svoje stavove pamo u jedinstvo, ne samo s prirodom i
prema hrani koju blagujemo i onome što je- stvorenjima, nego i u intimno jedinstvo sa
demo. Stvoriteljem koji je u njih udahnuo svrhu i
razlog postojanja, blagoslovio ih i dao im
Hrana – izraz Božje ljubavi moć prenošenja i prosljeđivanja životne
snage. Stoga se u našemu odnosu prema
Velika je veza između hrane i ljubavi. Ovo hrani i piću definira i naš odnos sa Stvorite-
nije samo narodna poslovica nego i velika ljem, izvorom i uzdržavateljem života svih ži-
teološka istina. Već na samim početcima bi- vih bića.
blijski tekstovi govore o hrani (usp. Post
1,29-30). Svijet je stvoren tako da svako biće Hrana – izraz ljubavi bića oko nas
za održanje svoga života mora jesti. Mudrac
Sirah primijetio je da je teško shvatiti čudes- Hrana je bila i jest uvijek više od materije, a
nost međusobne ovisnosti živih bića jednih piće uvijek više od tekućine koja se jedenjem
o drugima i o Bogu (usp. Sir 43, 32-33). Vrije- i pijenjem unosi u ljudsko tijelo. Uzimanjem
dno je imati na pameti da se hrana i piće ne hrane i unošenjem pića kroz vlastita usta čo-
pojavljuju sami od sebe, već su plod sudje- vjek u svoju nutrinu doslovno unosi biljke,
lovanja mnogih elemenata od kojih je samo životinje i tekućine koje mu se nalaze na do-
jedan u nizu čovjek. Shvaćajući krhkost ovis- hvat ruke. Hranom i pićem čovjek stupa u in-
nosti vlastitog života o hrani i životvornu po- timni kontakt sa svojim okolišem. Jedenje i
vezanost sa životom i smrti drugih bića čo- pijenje predstavlja čin dodirivanja čovjeka
vjek blaguje hranu u zahvalnosti Bogu i svim sa životima bića oko sebe. Činom jedenja i
živim bićima čiji životi podržavaju njegov o- pijenja mi sami sebe uključujemo u organ-
sobni život i život njegove obitelji. Kad god sku cjelinu života. Cjelokupna stvarnost po-
sjednemo za stol i jedemo mi ispovijedamo staje dio našeg života. Ostvaruje se uzaja-
Božje životvorno darivanje ljubavi prema mno kozmičko zajedništvo koje kulminira
nama i našu međusobnu ljubav. Blagovanje kad u sebe unosimo hranu i piće. Dok fizički
hrane očituje svetost i poniznost. Hrana je stavljamo hranu u usta, kroz naše usne, kroz

Krepost 13 – 2021.
naš želudac, kroz naše tijelo ulazimo u naj- domaćinske ljubavi u svijetu (usp. Ps 145,15;
intimniji dodir našeg bića s drugim bićima. 147, 8-9). U hrani i piću se ponajviše očituje
Time se događa najizvrsnije zajedništvo s o- vazmeno otajstvo prijelaza iz smrti u život,
kruženjem svoga postojanja, s cjelovitošću slavljenje otajstva spasenja i otkupljenja
svijeta Božjih stvorenja i sa samim Stvorite- koje nam je Bog podario mukom, smrću i u-
ljem. U činu jedenja i pijenja očituje se istina skrsnućem svoga sina Isusa Krista. Svjesno
o čovjeku, o njegovu tijelu i duhu, o njegovoj uzimanje hrane i pića može nas dovesti do
povezanosti i zajedništvu, o njegovoj cjelovi- dubljeg shvaćanja razloga životvornog do-
toj duhovnoj i tjelesnoj uključenosti i ovisno- gađanja spasenja koje se obnavlja i događa
sti o svijetu u kojemu živi. Veza između nas i svaki put kad blagujemo, jedemo i pijemo.
našeg okoliša intimna je i životvorna, prim- Hrana, teološki gledano, nije svodiva na ne-
jećuje papa Franjo u enciklici Laudato si’, „mi živu materiju, nego je živi stvor kojim Bog
smo dio prirode, uključeni smo u nju i tako svijetu život daje. Prijezir činjenice da hrana
smo u stalnoj interakciji s njom“ (LS 139). proizlazi od Boga životvorca i stvoritelja, te
Gutanjem hrane i pića naše tijelo upija raz- da se u njoj krije život dovodi nas u opasnost
nolike mirise, okuse, teksturu hrane i pića, a da i sami sebe proglasimo neživom materi-
metabolizmom kalorije, vitamine, proteine i jom. Hrana i piće nisu samo materija koja
ostale hranjive tvari koje postaju sastavni puni naš želudac. Prezremo li vrijednost
dio nas samih, krv naše krvi, kosti naših ko- hrane i pića i svedemo li je na mrtvu tvar
stiju, meso našega mesa. Ono što ljudi jedu preziremo i samoga Stvoritelja koji na kon-
i piju, s kime jedu i piju i na koji to način čine kretan način po hrani i piću izlijeva svoj živo-
određuje i označava njihov položaj u zajed- tvorni blagoslov i pokazuje nam svoju lju-
nici, njihovu ulogu u društvu, njihov među- bav. Svaki je obiteljski susret oko stola svo-
sobni odnos i njihov odnos prema Bogu. jevrsno euharistijsko slavlje, slavlje smrti i u-
skrsnuća, u kojem se sa zahvalnošću bla-
Hrana – konkretna ljubav kroz želudac guju Božji darovi i ostvaruje životno zajedni-
štvo Stvoritelja i Spasitelja ljudi i svih stvore-
Stoga, hrana i piće nisu slučajnost, neke be- nja.
zvrijedne tvari, nego konkretni izraz Božje

Križni put nije čovjekova psihološka drama

nego otajstvo Božjeg spasenja
M
alo-pomalo, ali sa sve jasnijim obri- uskrsnuću i proslavi – odražava uzvišenost i
sima, uviđamo kako se u kršćan- djelotvornost Očevog dara čovječanstvu i ni-
skoj svakodnevici rastače cjelovi- štenje grijeha po poslušnosti njegova Sina,
tost Kristova otkupiteljskoga djela i više se odnosno što bez svijesti o toj istini i bez za-
za objekt refleksije uzimaju tek njegova hvalnosti na tolikom neizmjernom daru kr-
muka i smrt, dok otajstvo uskrsnuća i nje- šćanstvo u potpunosti gubi svoj smisao, a
gove proslave dolaze kao neki dodatci koji čini se da smo na dobrom putu da se to do-
se, zbog nužne cjelovitosti, ipak moraju ba- godi.
rem spomenuti. Problem je upravo u tome
što se u tim najvećim otajstvima – Kristovu Naravno, Kristova muka i nje-
gova smrt sastavni su dio otaj-
stva otkupljenja i bez njih ne bi
bilo ni uskrsnuća, no bolno je
neugodno promatrati kako se
mnogi žele, i to na svoj subjek-
tivan i relativan način, zadržati
tek na toj stvarnosti. Po svo-
jem sadržaju, korizma bi nam
posebno trebala stavljati pred
oči Krista patnika i to nije ni-
malo upitno, no čini se kako
ono uskrsno i pouskrsno vri-
jeme – najvažnije vrijeme li-
turgijske godine koje osvjet-
ljava smisao Kristove patnje i
nudi radost Kristova uskrs-
nuća i našega otkupljenja – po-
malo gubi vodeće značenje u
svijesti prosječnoga vjernika.
Na takav način kršćanstvo po-

staje prizemno, a posljedica je
što je sve veći broj onih koji u-
opće ne vjeruju u njegovo u-
skrsnuće, iako će ipak za sebe
reći da su vjernici. Drugim rije-
čima, Bog postaje kao nekakav
pridodatak koji daje određeni
smisao čovjekovu

Krepost 13 – 2021.
ovozemnom životu, ali ne, barem ne u toli- uočiti u novosastavljenim križnim putevima,
koj mjeri, i onozemnom, vječnom. koji vrlo često predstavljaju tek neki vid psi-
hoanalize i kao takvi pokušavaju biti oblik
Mnogi tako vjernici ostaju tijekom cijele li- psihijatrijske pomoći, pri čemu Kristova
turgijske godine, štoviše tijekom cijeloga muka postaje samo kao nekakva nejasna
svoga života, u korizmenoj fazi, u fazi tugo- polazišna točka.
vanja i određene besper-
spektivnosti, bez ovozemne
životne radosti i bez potrebe
dubokoga svakodnevnoga
promišljanja o radosti
vječnoga života. Zato rado
zagledaju u lice Krista pat-
nika i tako okrnjuju cjelovi-
tost njegova djela otkuplja-
nja.
Pri tome treba svakako i-

mati na umu kako su razmi-
šljanje o Kristovoj muci i mo-
litva s Kristom patnikom o-
duvijek bile polazišne točke
za ozbiljan duhovni život na
koji nas potiče Crkva, a stu-
panj naše suživljenosti u tu
svetu Muku označava uje-
dno i stupanj zahvalnosti
Bogu na tolikoj Dobroti i Lje-
poti koja ide do samoplije-
njenja i našeg uzdignuća u
božanski život. Zato, još jed-
nom valja ponoviti, vjernik
uvijek treba imati Krista pat-
nika pred očima, ali nikada
izdvojenoga od Krista uskrsloga, jer takva Nažalost, mora se reći da je kojiput mučno
pobožnost srlja u neke oblike vjerovanja koji slušati i čitati takve križne puteve, koji kao
su daleko od onoga što nas Majka Crkva uči da imaju cilj produbiti ljudske rane i zamra-
stoljećima. čiti pogled na Kristovo izranjeno lice. Nije to
dobro i valjalo bi s punom odgovornošću i
pred Bogom i pred čovjekom pomno paziti
Štoviše, prosječan vjernik nema više životne
da takvi tekstovi nipošto ne budu sastavni
unutrašnje potrebe razmatrati ni Kristovu
dio pobožnosti križnoga puta. Razlog je jed-
muku, nego se sve više zagleda u vlastite
nostavan: križni put nije čovjekova psiholo-
rane i otima Kristu Veronikin rubac kako bi
ška drama, nego otajstvo Božjeg spasenja.
obrisao svoje lice. To se posebno može

SLAVKO VRANJKOVIĆ
Moj križni put
U
Muci su sažeti svi oblici ljudskoga tr- Isusa i Marije. Svaka se muka može pretvo-
pljenja: odbačenost, poniženja, tje- riti u uskrsnuće, beznađe u novu nadu!
lesne boli, smrtna borba, žalost, mo-
ralne patnje svake vrste, križni putevi čo- Zajedništvo u patnji ohrabruje. Krik s križa
vjeka i čovječanstva. daje nam poticaj i snagu da susrećemo pat-
nike ovog svijeta s ljubavlju!
Trpljenje i smrt su osnovni motivi mojih
slika. Je li moguće Isusa Krista prikazati u Jesmo li zaboravili da je svaki čovjek slika Bo-
slici? Želim da moji prizori budu jednostavni, žja, da Isus ima lice čovjeka neograničena
uzbudljivi i smirujući. Ovakav križni put je godinama, bojom, porijeklom. Evanđelja o-
pomalo neobičan. Navikli smo na one pred pisuju da je Riječ Božja u tijelu Isusa iz Naza-
kojima molimo. reta bila među nama pa nije teško, čitajući
Evanđelja pronaći dovoljno činjenica da se
Na mojim slikama uz Isusa je malo o- može ocrtati njegov lik.
soba. Želio sam da gledatelj sam uđe u taj
prostor, uključi se, doživi susret, podijeli na- U Evanđeljima i spisima Novog Zavjeta
por i muku s Kristom koji nosi križ. On je iza- nema opisa kako je izgledao. Isus nije fizički
zov, onima koji ga nose jer su bolesni i o- opisan. Ne znamo mu ništa o vanjskom iz-
nima koji ih liječe, prate i postaju pomoćnici gledu. Je li bio visok, s bradom, duge kose,
i sudionici kao Šimun, Marija, žene koje ga nizak, crnih ili plavih očiju? Nisu se zanimali
oplakuju. Puna je zemlja patnika, ponekad za Isusov fizički izgled, nego za njegov duho-
nedostaju supatnici. Oni su njegov narod. vni lik, za njegovo spasenjsko značenje, nje-
Oni imaju udjela u njegovoj patnji. govo djelovanje, riječi, razmatrajući njegovu
muku i uskrsnuće.
Suočeni s osobnim, obiteljskim, nacional-
nim trpljenjem spasonosno je biti blizu

Krepost 13 – 2021.

Krepost 13 – 2021.
SITNICE UZ LITURGIJSKO VRIJEME

Krepost 13 – 2021. Krepost 13 – 2021. KRUH NAŠ SVAGDANJI
LIDIJA DOMORAD
Posna hrana u korizmi
U
z svu ponudu go-
tove, polugotove
hrane u trgova-
čkim centrima, ali i obilja
namirnica koja sve manje
ovise o godišnjim dobima
zahtjevno je prosječnom
kršćaninu pridržavati se
propisa posta u korizmi. I-
pak, ako malo bolje pogle-
damo, to i nije toliko te-
ško. I naša djeca, i naša u-
nučad mogu mirno i smi-
reno uživati u hrani, a isto-
vremeno pridružiti se od-
raslom svijetu u korizmi.
Trokutići od palente 2. Dodati kockicu maslaca, promiješati da se

maslac u potpunosti otopi te što hitrije izliti
Potrebno u namaštenu (maslinovim uljem!) tepsiju. O-
visno o veličini tepsije, ali bit će to prilično
▪ 1 litra vode tanko.
▪ 230 g (jedna velika šalica) instant
3. Kada se palenta ohladi, izrezati ju na tro-
palente
kutiće, premazati maslinovim uljem i posuti
▪ 1 žlica soli
začinskim biljem. Ovaj puta sam posula sa
▪ 1 kockica maslaca
suhim origanom i majčinom dušicom. Ipak,
▪ maslinovo ulje
valjalo bi dodati i ružmarin. To ipak ovisi o
▪ origano, majčina dušica, kadulja
ukusu.
▪ mogući prilozi: ribice iz konzerve
ili svježe pečene, umak od rajčica, 4. Sve skupa zapeći valja na 250°C nekih 15
salata (razna) kisela ili svježa minuta.
5. Servirati uz salate ili umak od rajčica u koji
Priprema je moguće dodati svježeg vlasca ili origana.
1. Na uobičajeni način skuhati palentu. Da- 6. Ovo jelo može biti prilog raznim vrstama
kle, u vodu dodati sol, a kada voda zakuha, riba (skuši iz konzerve ili svježe friganim sr-
lagano i polako dodavati palentu. Pažljivo delama).
miješati, smanjiti vatru (ne želite da vas po-
prska po rukama!) i kuhati 5 do 7 minuta. U- P. S. Ovo jelo izvan korizme može biti odli-
gasiti vatru. čan prilog nekom gulašu.

Krepost 13 – 2021. Krepost 13 – 2021. ZA MALENE
BIBIJANA MAJGLAD
Đavao iskušava Isusa
Pronađi u Novom zavjetu tekst koji govori o tome kako đavao Iskušava Isusa i dopuni riječi koje
nedostaju.
Duh tada odvede Isusa u ____________ da ga __________ iskuša. I proposti-
vši ___________ dana i četrdeset noći, napokon ____________. Tada mu pristupi napas-
nik i reče: Ako si ______ Božji, reci da ovo __________ postane __________. A on odgovori:
„Pisano je: Ne živi ________ samo o ______, nego o svakoj ________ što izlazi iz Božjih
_______.
Đavao ga tada povede na Sveti grad, postavi ga na vrh ________ i reče mu: „Ako si Sin
______, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i
na ___________ će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o _________. Isus mu kaza:

„___________ je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga ________!”
Đavao ga onda ________ na goru vrlo visoku i __________ mu sva kraljevstva ________
i slavu njihovu pa mu reče: „Sve ću ti to ______ ako mi se ničice ________.” Tada
mu reče ________: „Odlazi, _________! Ta pisano je: Gospodinu, _______ svom se klanjaj
i njemu __________ služi!”
Tada ga pusti _______. I gle, _________ pristupili i služili mu.

Krepost 13 – 2021.
Ispunilo se
vrijeme,
približilo se
kraljevstvo
Božje...
KREPOST
KREPOST
Pastoralno-katehetski tjednik

Krepost, Br. 13

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Krepost, Br. 13

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Krepost 13 – 2021.

Od 21. do 27. veljače 2021.

GOD. II. (2021.)

Prva nedjelja korizme nam stavlja pred oči Isusa is-

Putokaz je to i za razumijevanje naših životnih isku-

Ovoga tjedna Crkva slavi i blagdan Katedre svetog

Neka nam hod kroz korizmu bude plodonosan,

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 2

POKRETAČKA SNAGA ................................................................................................................ 7

SAVEZ MOJ S VAMA ................................................................................................................... 9

PRVA NEDJELJA KORIZME B – PRIJEDLOG ZA LITURGIJSKO PJEVANJE ........................... 11

SVETI PETAR DAMIANI ........................................................................................................... 13

KATEDRA SVETOG PETRA ....................................................................................................... 17

SVETI POLIKARP IZ SMIRNE ................................................................................................... 19

SVETI ALEKSANDAR IZ ALEKSANDRIJE ................................................................................. 21

TKO UBIJE, BIT ĆE POVRGNUT SUDU .................................................................................... 25

PETAK PRVOG KORIZMENOG TJEDNA – PRIJEDLOG ZA LITURGIJSKO PJEVANJE ............ 26

ŠTO JE TO VIA CRUCIS? ........................................................................................................... 28

ARMA CHRISTI – ORUĐA KRISTOVA ...................................................................................... 29

OBRED UPISA KATEKUMENA ................................................................................................. 32

PROLJETNE KVATRE ............................................................................................................... 33

KORIZMENI SUSRET PRVI....................................................................................................... 37

ISUSOVE I NAŠE KUŠNJE ........................................................................................................ 38

PSIHOVJERNIČKO KRŠĆANSTVO ............................................................................................ 42

LJUBAV IDE KROZ ŽELUDAC! ................................................................................................. 45

MOJ KRIŽNI PUT ...................................................................................................................... 49

POSNA HRANA U KORIZMI ..................................................................................................... 52

ĐAVAO ISKUŠAVA ISUSA ......................................................................................................... 53

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 3

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 4

Tjedni liturgijski kalendar

21. 1. Nedjelja korizme B

22. Katedra sv. Petra

23. Sv. Polikarp

24. Jon 3,1-10; Ps 51,3-4.12-13.18-19; Lk 11,29-32

25. Est 4,17k-m.r-t; Ps 138,1-2a.2bc-3.7c-8; Mt 7,7-12

26. Ez 18,21-28; Ps 130,1-2.3-4.5-6b.6c-8; Mt 5,20-26

27. Pnz 26,16-19; Ps 119,1-2.4-5.7-8; Mt 5,43-48

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 5

PRVA NEDJELJA KORIZME B

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 7

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 8

Savez moj s vama

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 9

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 10

Prva nedjelja korizme B – prijedlog za

▪ Gospodine, smiluj se – trop

▪ Sve su staze tvoje, Gospodine

▪ Pjesma prije Evanđelja (Korizma) – Anđelko Igrec

▪ Misa XVII. za došašće i korizmu

Tajna vjere: ▪ Spasi nas, Spasitelju svijeta

▪ Ne živi čovjek samo o kruhu

▪ Posveti post naš korizmen – A. Klobučar

Sve note zajedno: ▪ 1. korizmena nedjelja (B)

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 11

SVETI PETAR DAMIANI

Sveti Petar Damiani

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 13

Ponukao je, naime, sveti

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 14

PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA VJERA I DJELA 15

KATEDRA SVETOG PETRA

Katedra svetog Petra