svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe, ako sačuvaš povjerenje u sebe kad svi ostali sumnjaju, ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja; ako možeš čekati bez da se umoriš čekajući, ako ne lažeš kad čuješ laži, ili ako ne mrziš kad tebe mrze, i da ne izgledaš u očima svijeta suviše dobar, ni tvoje riječi suviše mudre.
Ako snivaš, ali snovi ne gospodare tobom;
ako misliš, ali ti misli nisu sa svrhom; ako znaš primati Pobjedu i Poraz, i primaš jednako jedno i drugo; ako možeš čuti istinu koju si rekao, izopačenu od podlaca i pretvorenu u zamku za budale; ako možeš gledati svoje životno djelo srušeno u prah, i ponovno prionuti na posao s polomljenim alatom:
ako možeš skupiti sva svoja dobra
i staviti ih na kocku, sve odjednom, i ako si spreman ponovno krenuti kao na početku, i nikad, nijednom riječju, ne spomeneš svoj gubitak, ako si u stanju prisiliti svoje srce, živce, žile da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali, i da tako ustraješ u mjestu, kada u tebi nema ničeg više do volje, koja govori: “Ustraj!”
Ako možeš govoriti s gomilom i zadržati svoje vrline,
i hodati s kraljevima bez da izgubiš ljudskost ako te ni prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti, ako svaki čovjek može računati na tebe, ali ne previše; ako možeš dobro ispuniti svaku minutu svog života sa šezdeset skupocjenih sekundi, tada je cijeli svijet i sve što je u njemu tvoje, i što je mnogo važnije, bit ćeš Čovjek, sine moj!