JEŽEVA KUĆICA

Po šumi, požuri samo, sreći,

širom, ne žali nogu. nikada lavež
bez staze, Sa punim loncem ne čula pseći.
puta, i masnim brkom I još ti ovo
Ježurka Ježić čekat ću na te, na kraju velim:
povazdan luta. požuri trkom. ja sam za ručak
Lovom se bavi, Nježno te grli trbuhom cijelim!
često ga vide, medena lica Otpoče ručak
s trista kopalja i pozdrave šalje čaroban,
na juriš ide. lisica Mica." bajni.
I vuk, Jež se veseli: I jež
i medo, Na gozbu, veli, i lija
pa čak i ovca, tu šale nema, od masti sjajni.
poznaju ježa, hajd da se sprema. Jelo za jelom
slavnog lovca. Ježurka Ježić samo se niže,
Jastreb ga štuje, lukavo škilji, Ježurka često
vuk mu se sklanja, pregleda bodlje zdravicu diže:
zmija ga šarka i svaku šilji. u zdravlje lije
po svu noć sanja. Ako bi usput i njene kuće,
Pred njim, došlo do boja, za pogibiju
dan hoda, nek bude spremna lovčeva Žuće.
širi se strava, obrana moja. Niže se ručak
njegovim tragom Sunčani krug se četverosatni,
putuje slava.  u zenit dig'o zategnu trbuh
kad je Ježurka k'o bubanj ratni. 
do lije stig'o.
LIJINO PISMO Pred kućom-logom, NOĆ
kamenog zida,
Jednoga dana, Ježurka Ježić Evo i noći,
vidjeli nismo, svoj šešir skida, nad šumom cijelom
Ježić je, klanja se, nadvi se suton
kažu, smješka, sa modrim velom.
dobio pismo. kavalir pravi, Promakna samo
Medeno pismo, biranom frazom leptirić koji
pričao meca, lisicu zdravi:  i vjetar noćnik
stiglo u torbi listove broji.
poštara zeca. KOD LIJINE KUĆE Utihnu šuma,
Adresa kratka, nestade graje,
slova k'o jaja: Dobar dan, mačaka divljih
"Za druga lijo, oči se sjaje.
Ježa vrlino čista, Skitnica svitac
Na kraju gaja" klanjam se tebi, svjetiljku pali,
U pismu piše: sa bodlja trista. čarobnim sjajem
"Ježurka, Nek perje pjetla putanju zali.
brate, krasi tvoj dom, A sova huknu
sanjam te često kokoš nek sjedi svoj ratni zov:
i mislim na te. u loncu tvom! Drž'te se,
Evo ti pišem Guskino krilo ptice,
iz kamenjara lepeza tvoja, počinje lov!
guskinim perom. a jastuk meki
Divno li šara! patkica koja.
Dođi na ručak Živjela vječno
u moju logu, u miru,
RASTANAK možda, zašto jež voli
od perja pod, kućicu svoju.
Ježić se diže, pečene ševe Kućica,
njuškicu briše. krase mu svod. glupost!
Ja moram kući, Ta kuća, Moje mi njuške,
dosta je više. vjeruj, svoju bih dao
Dobro je bilo, obiljem sja. za gnjile kruške.
na stranu šala, Poći ću, Za satić meda
lisice draga, kradom, dat' ću je svakom!
e, baš ti hvala. da vidim ja.  Govori medo
Moja je kuća na jelu lakom.
čvrsta k'o grad, VUK Poći ću s vama,
prenoći u njoj. jer volim šalu,
Kuda ćeš sad? Požuri lija, hoću da vidim
Tako ga lija nečujna sjena, ježa
za konak sladi, paperje meko budalu! 
a jež se brani, noga je njena.
šta da se radi: Dok juri tako DIVLJA SVINJA
Zahvaljujem se uz grobni muk,
pozivu tvom, pred njom, Sve troje jure
al' mi je draži na stazi, k'o divlja rijeka,
moj skromni dom! stvori se vuk. odjednom
Ostani, kume, Grrrr, evo
lija sve guče, kuda žuriš, kaljuga neka.
moli ga, kaži-der lovcu; Divlja se svinja
zove, možda si, u njoj banja,
za ruku vuče. negdje, pospano škilji
Al' jež, pronašla ovcu? i jelo sanja.
tvrdoglav, Idem da doznam Hr-nji, junaci,
osta pri svom. lija sve duva sumnjiva trka,
Draži je meni zašto jež kuću negdje se,
moj skromni dom! toliko čuva. valjda,
Šušteći šumom Eh, kuća. bogovski krka?!
jež mjeri put, trice!
kroz granje mjesec Veli vuk zao. Poskoči svinja
svijetli mu put. Ta ja bi svoju uz mnogo graje,
Ide jež, za jagnje dao! a vuk joj nato
gunđa, Poći ću s tobom, odgovor daje:
dok zvijezde sjaju: jer volim šalu, Tražimo razlog,
Kućico moja hoću da vidim blatnjava zvijezdo,
najljepši raju!  ježa zašto jež voli
budalu!  rođeno gnijezdo!
POTJERA Rođeno gnijezdo!
MEDO Tako mi sala,
Ostade lija, za pola ručka
misli se: Dok jure dalje ja bih ga dala!
Vraga, brzo k'o strijela, Poći ću s vama,
što mu je kuća srete ih medo, jer volim šalu,
toliko draga? prijatelj pčela. hoću da vidim
Kad Ježić tako Sumljiva žurba ježa
žudi za njom, medo ih gleda budalu! 
bit' će to, možda ste našli
bogme, jezero meda?
bogati dom. Ne, nego maštu
Još ima, golica moju,
PRED JEŽEVOM Koliba tvoja jež ima pravo!
prava je baba, To reče, klisnu
KUĆICOM krov ti truo, jednom ćuviku,
prostirka slaba. a ono troje
Svi jure složno Štenara to je, digoše viku:
ka cilju svom, tijesna, Jež nema pravo,
kuda god prođu i gluha, nastranu šala;
prasak sigurno u njoj a i ti,
i lom! imaš i buha! lijo,
Pristigli ježa, Kućicu takvu, baš si budala! 
glede: hvališo mali,
on stade
kraj neke stare
za ručak dobar KRAJ
svakom bi dali!
bukove klade. Rekoše tako Šta dalje bješe,
Pod kladom rupa, njih troje, ljuti, kakav je kraj?
tamna i gluha, dok mudra lija Pričat ću i to,
prostirka u njoj po strani šuti.  potanko, znaj.
od lišća suha.
Krvnika vuka,
Tu Ježić uđe,
pliva u sreći,
JEŽEV ODGOVOR jadna mu majka,
umlati brzo
šušti i pipa
Diže se Ježić, seljačka hajka.
gdje li će leći.
oči mu sjaje, Trapavog medu,
Namjesti krevet,
gostima čudnim oh, kuku,
od pedlja duži,
odgovor daje: lele,
zijevnu,
Ma kakav bio do same smrti
pa leže
moj rodni prag, izbole pčele.
i noge pruži.
on mi je ipak I divlja svinja
Sav blažen,
mio i drag. pade k'o kruška,
sretan,
Prost je i skroman, smače je zimus
niže bez broja:
ali je moj, lovačka puška.
Kućico draga,
tu sam slobodan Po šumi, danas,
Slobodo moja!
i gazda svoj. bez staze,
Palato divna,
Vrijedan sam, puta
drvenog svoda,
radim, Ježurka Ježić
kolijevko meka,
bavim se lovom lovi i luta.
lisnatog poda,
i mirno živim Vještak i majstor
uvijek ću vjeran
pod svojim krovom. u poslu svom,
osati tebi,
To samo hulje, radi i čuva
nizašto ja te
nosi ih vrag rođeni dom. 
mijenjao ne bi'!
za ručak daju
U tebi živim
svoj rodni prag!
bez brige,
Zbog toga samo,
straha
lude vas troje,
i branit ću te
čestite kuće
do zadnjeg daha! 

TRI GALAMDŽIJE nemate svoje.

Živite,
Medvjed i svinja čujem,
i s njima vuja od skitnje,
grmnuše gromko pljačke
prava oluja: i svršit ćete
Budalo ježu, naopačke!
bodljivi soju, To sluša lija,
zar tako cijeniš pa sudi zdravo:
straćaru svoju?! Sad vidim i ja,