Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Thompson - Povratak Pseudopovijesti - Kontraznanje (2009)

    Uploaded by

    karla
    21 views12 pages

    Original Title

    Thompson_Povratak pseudopovijesti_Kontraznanje (2009)

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    21 views12 pages

    Thompson - Povratak Pseudopovijesti - Kontraznanje (2009)

    Uploaded by

    karla

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 12
    Damian Thompson Kontraznanje: Kako smo podlegli teorljama zavjere, nadriljegnistvu, pseudoznanost i kvazipovijesti Nastov izvornika Counterknowledge: How we Surrendered to Conspiracy Theories, Quack Medicine, Bogus Medicine and Fake History Copyright © Damian Thompson 2008. Prevela s engleskoga Botica Jakovlev llustracija na nastovnict Marina Leskovar aa Damian Thompson Kontraznanje KAKO SMO PODLEGLI TEORIJAMA ZAVJERE, NADRILIJECNISTVU, PSEUDOZNANOSTI | KVAZIPOVIESTI —— == — ALGORITANN Zagreb, sijetanj 2009. prvo izdanje Ls4 Kontraznanje Iijepi? Nebijepa stvorenja prezivela su milijunima godina bas kao i hjepa. Postavka da je to nasumitno ne 2vuti uvjerjva.” Kratkovidni biolozi nikako da shvate, dodao je Chopra, da svemir dobro zna So radi. “Moida u foronima posto sijes, 4 Gini se da su ont nositelji svi informacija u svemiru.”® Chopra, koji ima puno sliedbenika medu pripadnicima indijske srednje klase, Yet se distancirati od kr8eanskog keea- ionizma, koji vezuje uz vjersk i politithi fanatizam. No nje- fgove vlastite “zamjerke” evolucii nisu nimalo sofisticiranije ‘od zamjerii orcodoksnik krigana ili muslimana i jednako su eutemeljene. Kreacionizam u svim svojim oblicima nanos neprocjenjva ‘eta jer jedan drugi oblik pseudoznanosti ne podriva toliko ‘nanstvenih otkri¢a. Odbijate Ii prihvatii odgovore koje pruza teorijaevolucje nikad neéete posteno shvatiti astronomiju, antropologijs, biologijs, geology, paleontologiju, firiku ili oologiu. Drustvene, politike 1 kaleuroloske implikacie ta- kvog neunanja duboko uznemiruju. Drustvo koje ne proizvodi struénjake u veein’ th disciplina, ili w svima njima, ne moze ‘ofckivati da ée evoluirai uw konkcurentno gospodarstvo. Svijet u survoju smatra da odbacivanjem “darvinizma” pokazuje moral zadmoé u odnosu na izopatene zapadnjatke vrijednost. No zapravo dni neo sasvim suprotno: odbacuje znanstvenu metodu F time baduce narattaje osuduje na materijalnotintelekenalno ratak pseudopovijesti ss} 3 Povratak pseudopovijesti Jellinetko vee objavio da je ozloglatena masonka Marija Mag- ‘dalena, nakon Sto se udala 2a Isusa navrh Velike piramide w Gizi, og novopetenog, mis%a prebacila na jug Francuske jednim ‘od FBI-jevih ernih helikoptera? ‘Ako nije, samo je pitanje vremena, Zivimo w zlatng doba vazipovijesti i kvaziatheologije, mjefavine besmislicai peeudo- ‘znanosti brithivo upakiranih n ambalaZu aurenticnosti. Povijesno Kontraznanje najlakée je otkriti na internety, a ako ne tamo, ‘onda pokussjte u svakoj veCoj britanskoj ili sjevernoameritko} kajiéari. Do prije nekoliko godina gotovo sve kvazipovijesne knjige ‘moglo se naéi na policama s oznakom “Misteriji", “Ezoterika” ili “Okultizam”, Danas se pseudopovijest moze naéi na policama s povijesnim knjigama. Dok pitem ove retke dva najveca britanska kenjitarska lanca ~ Waterstone’s i Borders/Books etc. ~ ptodaju kao “preporuku dana” knjigu s naslovom 1421: godina Kada je Kina otkrila cvijet (1421: The Year China Discovsred the World). No ta knjiga wopée ne spada u povijest; kao Sto Cemo vidjeti, ‘ona je djelo najhimbenije kvaziznanosti. Jo’ vi8e zabrinjava 56 Kontraznanje tp Sto se stanoviti tip pseudopovijesti, koji je preSao granicu izmedu pristranosti i notorne izmisliotine, poutava u Skolama ina fakultetima i obraéa jednoj etnitkoj manjini ~ ali o tome vise poslije, Vet godinama raste broj kupljenth kojiga s podfudja spe ulativne arheologije i povijesti. No tek su nakon planetarne uuspjeSnosti jednog romana ~ napetice Dana Browna Da Vincieu od koja se od 2003. godine prodala u 40 milijuna primjeraka ~ pisci, izdavati i filmad2ije postali syjesni punog komercijalnog. Pltencijala povijesnog kontraznanja. Ta je knjiga usto i utjecala na razumijevanje krS¢anske povijesti. Kao Sto smo vidjeli u Prvom poglaviju, golem postotak ameritke javnosti danas je sklon povjerovati teorijama zavjere u vezi ¢ Isusom: 40 posto njih smatra da crkve skrivaju informacije o jem Objavliivanje De Vincijevs koda bio je vaéan dogadaj w analima preudopovijesti. Premda taj roman spada x beletristika, zaplet mt pokreée sporna povijesna pri¢a (sama po sebi porpune legitiman teren beletristike) za koju je Brown izjavio da nije izmisljena vee dokazana povijesna finjenica. I doista, na prvoj stranici njegova mana ispod naslova “Cinjenica” slijedi ovakav tekst: “Sionski Priorij ~ europsko tajno drustvo utemeljeno 1099. godine stvarna je organizacija. Godine 1975. u paritkoj Nacionalnoj biblioteci otkriveni su spisi poznati pod nazivom Tajni dosiei (Les Dossiers Secrets), u kojima su poimence navedeni brojni alanovi Sionskog priorija, ukljuéujuei sir Isaaca Newtona, Sandra Botticellija, Vietora Hugoa i Leonarda Da Vineija."" U romanu doznajemo da se Isus vjenéa0 s Marijom Mag- dalenom koja mu je rodila dijete; njihovi su potomei postali merovintki kealjevi Francuske, Tu tajnu mesijanske krvne loze Eava i Stiti Sionski priori, koji Sue natelo “bozanskog Zenskog” koje lei u sreu pravog krééanstva. Prema Brownu, Leonardo Da Vinci ukazao je naistinu u svojojfreski Posledtya vezera, na kojo} Povratak pseudopovijesti 37 je androgini Sveti Ivan zapravo - Magdalena. I Katoligka crkva 2na tu tajnu i ofajnitki je pokuSava zataskati. Ovo je jedna od teorija zavjere u koju njezin autor, Dan Brown, doista vjeruje. Ta teorija nije nova. Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln objavili su knjigu Sveta krv, sveti gal koja je Gitatljima otkrila poveranost Marije Magdalene, Merovinga i Sionskog priorija. Tisu autori, pak, djelomice svoje teorije nadogradili na Iknjigu Le Trésor maudit de Renstes-Le-Chateas (1967) Gérarda de ‘Sédea, po vlastitom priznanju varalice i krivorvoritelja povijesni dokumenata. Knjiga je u Americi postala bestscler. Siftirana poruka izvuéena iz Les Dossiers Secrets zatravila je citaelje kao i tabotnje otkrige geometrijskih likova u jednoj Poussinovoj slici, taloder ubagenoj u taj misterj. Ukratko, knjiga je mnogo sgodina bila jedno od prvih dela “alternativne” povijesti, ko- jom se skepriénu publiku Zeljelo uvjeriti da bi usprkos nekim mastovitim dijelovima “moglo biti neveg” u tim tvrdajama. No zapravo je knjiga Sveta krv, svet gral bila Zita pseudopo- vijet, mozda profesionalnije odradena od svojih preteta, anita manje intelektualno nepostenija. Godine 2004., Laura Miller je u internetskom Zasopisu Salon Baigenta, Leigha i Lincolna zazvala “Moriartyma pscudopovijesti... koji se shade tehnikama ‘kao Sto su zakapanje Zitatelja do beade u nanose faktoida — neki su valjani ali ncbicni, neki neprovjerivi (neprevedeni dnevnici ‘opskurnih sve¢enikea iz 17. stoliea itd.) a tre¢i ~ poput zaku- Eastih obiteljskih stabala raznih srednjovjekovnib francuskih plemiéa - naprosto obeshrabrujuéis potrudite li se ipak da proniknete u ajib, ispadnu priligno neuyjerjivi? [Naiprij se plasira neku nevjgrojatnu tvrdnju u obliku nagadanja ("nije nezamislivo" da su vieezovi templai Jeswralenia natli dokamente o vjentanja lass 3 Marije ‘Magialene), koje malo kasnije plasira kao provizorn hipotenu, a poslij ju se tetra Kao Cinjeniew.. potreban Koneraznanje je silan trad da bi se uilo u trag i provierilo evake pojedinort, ai vakoga tko uspije dokazat da je neka pogretna, proglatava se stnigavim ~ a arto je i dalje 2ametena zapasima drugih pseudotinjenica. Kroz kuzpe ‘pare Kvaziautentignost koje oluzaj knigu Seeta hr, vet! gral ne vidice i past pred nosom, kao da puskom rastjerujete gusta magia.” Ken Mondschein, » osvrtu na izdanie te knjige iz 2004. godine objavljenom u New York Pressis narugao se tvrdnji da se krvna Toza Isusa Krista i Marije Magdalene saéwvala: “Postavka da bi ‘se njihovo obiteljsko stablo moglo skresati do proporcija jednog, bonsaija takoder je potpuna zabluda. Smrtnost dojentadi u predmoderno doba bila je iavanredno visoka i bila bi dovoljna samo jedna nesreéa u djetinjstvu ili bolest u 2000 godina da ta loza izumre. No éak i da je po generaciji prezivio po jedan potomak koji je imao potomke, njihov bi broj rastao geome- trijskom progresijom; a ako bi se Kristova djeca, pak, Zenila ‘medusobno toliko bi degenerirala da bi Boyji sinovi imali peraje "umjesto stopala.™ Da bismo osporili tvrdnje iz knjige Sueta kre, sveti gral nema potrebe izvlatiti njezine nedosijednosti. Naime, devedesetih godina 20. stolie¢a Baigent, Leigh i Lincoln doznali su da su Dili zrtve slozene obmane. Ispostavilo se da je Sionski priori tek potkraj 40-ih godina 20. stoljeéa utemeljio Pierre Plantard, lani francuski plemi¢; “stednjovjekovne” priorjske dokumente 60-ih godina 20. stoljeéa krivotvorili su Philippe de Cherisey i Gérard de Séde, Plantardovi prijateliiz kriminalno-umjetnickih rugova, koji su ubacili spomenuts ifru kso mamac.> Dokumentarni film iz BBC-jeva serijala Timewatch razotkrio je tu prevaru 1996,‘ Nedugo potom, zajedno s Baigentom i Lei- sghom, bio sam gost jednog seminara u debatnom klub Oxford Union © pseudopovijesti, na kojom je Richard Leigh priznao 6 pouratak pscudopovijesti 59) da su se on i njegovi koautori prevarili glede autentiénosti Les Dossier Secrets. “Nasamarili su nas”, rekao je postideno (na moje zadovoljstva), premda nije rekao nita odredenife. No nakon munjevitog uspona Da Vinijeva koda na prvo imjesto top-lista uspjeinica, Sveta krv, sueti gral ponovno je ‘Gskana iu knjidarama se nasla na policama pokraj Brownove ‘apetice. Ni spomena o obmani. Neobiéno ali istinito: usprkos ‘aradi koju im je Brown priskrbio, Michael Baigent i Richard Leigh tui su ga da je plagirao njihovu knjigu. Tzgubili su euzbu ‘a potom i priziv, pa su 2007. godine dobili ragun na eri milijuna funti za podmirenje sudskih trotkova, Kao Sto je Oscar Wilde rekao za smrt Male Nell u Dickensovu romana Staretinarnica: ‘morao bi imati kameno stce da se ne nasmijeS. No dotad su ‘oni veé prodali Sest milijuna primjeraka svoje knjige. Nekog ‘Marsovca (a koji su prema tvednjama pseudopovjesniara pri ligno esto svraéali na Zemfju) to bi zbunilo. Kako se taj Zane ra2vio i zaito je jo8 tako popularan? “TeBko je bolje osmislitiFiroko odredenje pseudopovijesti od ‘nog s Wikipedije: “Pseudopovijest je pogrdan naziv za tekstave koji twrde da au povijesni, ali koji od standardnih historiografskih kkonvencija odstupaju 1 mjeri Koja podriva njihove zalljutke.”” Uze odredenje pseudopovijesti nemoguce je osmisliti jer je odiuka da se upotrijebi tu rijet uvijek subjektivea. No ipak postoji firok konsenzus glede stanovitih mjerila. Neki se tekst moze etiketirati pseudopovijesnim 2bog jednog ili vise sljedecih razloga: dokazi kljuénih éinjenica su plod nagadanja i iskrivljavanja ili im se ne navode izvoris tekst iina politigku ili vjersku pozadinu; alternativna objaSnjenja Zinjentca nisu uzeta u obzir; tekst se oslanja na teorije zavjere, premda bi nadelo Occamove britve ponudilo jednostavnije i prozaignije tumazenje, (William Occam, engleski franjevac iz 14. stoljeéa rekao je da je u slutaju kad postoji nekoliko objasnjenja jedne [60 __Konerarnanie te iste pojave vjerojatno tozno ono koje zahtijeva najmanje ‘postavi i hipotera. Nagelo je nazvano “britvom” zbog *Seucanja” suvidnih postavki) JJedan od prvih sukoba izmedu stvarne i kvazipovijesti do- sgodio se potetkom 17, stoljeéa. Godine 1590. Spanjolskijezuit José de Acosta, bivsi misionar u Peruu i Meksiku, zavrSio je Pisanje kajige Prirodna i moralua povijest Kariba (A Natural and Moral History of the Indies), w kojoj se dotakao pitanja podsijedia ameritkih Indijanaca. Knjiga je postala velo popularna 1 1604. godine prevedena je na engleski. Stephen Williams, bivsi profesor ameritke arheologije na Harvardu, opisue knjigu kao “izvanredno djelo... koje na krajnje znanstven i vslo pro- nicay natin obraduje moguce alternativne hipoteze”. Premda je raspolagao velo ogranigenom koliginom podataka, Acosta je Primijenio natelo Occamove breve na tadafnje pomodie tore da su Indijanci potomei Atlantidana ili Izgublienth iaraelskih, plemena, te ih odbacio kao tlapnju. Zakdjutio je da su Indijanci stigli kopnenim mostom iz Azije~ ato je napisao davno prije no Sto se i znalo za postojanje Beringova tjesnac “Tad na scenu stupa Gregoria Garcia, dominikanac Koji je takoder boravio u Sjeverno} i Juino} Americi. Godine 1607. ‘objavio je knjiu Podnjetlo Iniianaca Novoga svijeta (The Origin of the Indians of the New World) w kojo)je analizirao jedanaest glavnih teorija o podeijeta Indijanaca i natao dokaze 2a svak, ‘kul i seobe Karcatana, Atlantidana i Izraelaca. Bilo bi nepravedno Garciju optutiti a frenje kontraznanja, buduéi da sa njegova miljenja bila odraztadainjeg konsenauss. No cakoder je imao puno zajednitkog s kasnijim kvazipovjesnigarima: njégov je tekst metodolotka zbrka, a u njemu navodi mnoge invore ali ~ dakako ~ ne i Acostinu kajigu. Williams Garciju seatak peewdopovies i] smatca“duhovnim ocem desetaka jednako nekrtitah ‘ings? ritova i poluistina o kulturnom podrijetla Novoga svijeta” Doista, Gareiju se moze smatrati duhovnim ocem hiper- difwsionizma, najutecajnieg pokreta unutar pseudopoviesti Hiperdifuzionistitka teorija zastupa postavki da se najveca kulturna postignuéa jedne drevne civlizacije mogu dovesti w yeaa s deugom, razvijenijom civilizaijom, die suse ideje pre~ nile plovidbama ii drugim oblicima *difuije” koje satiena znanost ne priznaje (najécSce zato sto se to nikad nije ni dogo dio). Ukratko: svatko tko vam kaze da su Egipéani/Minoanci/ Fgubljena izcaclska plemena sagradili majanske piramide/ Teipove s Uskrinji otoka/Stonchenge je hiperdifuzionise. Zvona za uzbunu trebala bi zabrenéati i kad se izzaz “prije Kolamba” primijeni na prekooceanske plovidbe ili se pridjev “izgubljen” upotriebi za neSto Sto je nemoguce zagubiti~ primjerce, cela jednu civiizacin. liperdifuzionistitki syjetonazor lijepo je saZet u odlomles iz Da Vincijeua koda. Dan Brown pie dae njegov lava janak Robert Langdon *harvardski profesor religjske simbologije", premda bi on ~ da je stvarna osoba ~ bio sretan kad bi ma. turirao,toliko su mu teorije éaknute: "Kao netko tko je eijeli Zivot istrazivao medupoveranost razlitth amblema jideologi, Langdon je svijet dotivjavao kao mretu isprepletenih povjestii dogadaja. Te su veze motde nevidlive, esto je zborio na svojim predavanjima iz simbologije na Harvardu, ali su one wijek tu, todmab ispod pourtine.® ‘To je seednjovjckovni natin mislenja. Naime, pijeprosvt tejtvavjerovanjeu skrivene podudarnos ilo je gotovo norma, aio je ruku pod ruku's pedmodernom metodologiiom: naipie oolutite sco vjerujere, potom nadete dokaze a oidbacite sve Sto sene uklapa, No teorje modern znanstvenika bezvrijedne si ukoliko ne mogu idréai sustayne pokuae njihova osporavanja le Kontraznanje Pojava rigoroene postprosvietiteliske metodologije prognala je raznorazne ideje u kultski milje. A prve kojima se to dogodilo bile sa lovatke prite hiperdifuzionista, “Pantastiéna arheologija”, kako je naziva Stephen Williams, teten je amatera i varalica jo$ od njezina zlamnog doba u 19, stolieGa kad ou istraZivadi-entuzijasti pretvorili Sjeverna i Juz Ameriku u Glavai kolodvor drevnog svijeta kojim su se na vodno sluzili Gri, Rimljani, Kelti, Fenitani, lzraelei, Nubijei i“Hindusi”. Istina, postoje dokazi kratkotrajnog vikintkog naseljavania krajnjeg sjeveroistoka Sjeverne Amerike oko 1000. godine, no ostali su scenariji plod pustih Zea, zabluda, obmana, §li mjeSavine svega toga. Zaito su ljudi iskonstruiralt te prige? Moderni komentatori Eesto pseudopovjesnivare optuzuju zbog rasizma, jer oni ne ‘mogu povjerovati da su “barbari” iz pratuma Srednje Amerike -mogli iegraditi onolike prelijepe gradove, Sto znati da su morali doci u dodir s civiliziranim narodima Stacoga svijeta. Teuropski je nacionslizam odigrao w tome svoju ulogu. Potomei Kelta ili Vikinga spremno su prihvatli priée 0 Kelima ili Vikinzima koji su presli Aclancik, katkad u kamenim amcima ~ ¢, to je pravi mister! Na Sredajem zapadu SAD-, gdje Zive mnogi Amerikanci njemazkog i skandinavskog podrijetla, farmeri suse svako malo spoticali 0 kamenje sa syjeZe uklesanim “vikinskim runama”. Danas te teorije iz 19. stoljeéa smatramo sramotnim po- vijesnim kuriozitetima, no moda pritom zaboravijamo da se jedna od najprodorniji modernih svjetskih religija temelji upravo na takvom jednom mitu. Prema Mormonovoj kanjizi, svetome tekst Crkve Isusa Krista svetaca posljednjeg dana, dva drevna bliskoistotna nareda doputovala su u Sjevermu i Juinu Ameriku. Prvi narod, Jarediti (koje neki moderni mormoni identificiraju kao Olmeke), stigli su u Novi svijet prije 2000 godina, osnovali velitanstvenu civilizaciju, ali su se istrijebili wratak pscudopovijesti 83 1 bratoubilaékim ratovima. A onda su 600 godina pr. Kr. a Sjevernu i Juzna Ameriku stigli Izraelci i rascijepili se u Nefite j Lamanite, ujedinili se nakratko nakon posjeta Isusa Krista, no poslie su se ponovno zavadili. Lamaniti su satrli Nefite, pa im je Bog podario “kozu craila” kao ig njihove greSnosti; mnogi ‘mormoni vjeruju da su Lamaniti izgradili majanske gradove i da su preci danainjih ameriékih Indijanaca. Dakako da je Mormonova knjiga, navodno prevedena sa arnih ploéa koje je 20-ih godina 19. stoljeca na “reformiranom cegipatskom” napisao Joseph Smith, plod matte (i to ubojito dosadans Mark Twain je tu knjigu nazvao “kloraformom w tiskanom obliku"). Nijedan arheolog ne-mormon ne vjeraje ni jednu jedinu njezinu rijez. Pokusaji znanstvenika iz redova ‘Svetaca posliednjeg dana da pomire svoj katekizam s naindvijim athcoloskim nalazima mogu se po svojoj kvaziznanstvenosti us- poredits “kreacionizmom”. Mormonizam je jedina religia fiji je temeljni nauk sluzbeno netotnim proglasio ameritki Nacionalni pritodoslovni muzej, dio Smithsonian Institutions." No to je ijedina svjetska religija (13 milijuna élanova, a taj broj naglo raste) podignuta gotovo iskljutivo na temeljima kontraznanja, Now 20. stoljeéu trend je uglavnom bio sljedeci: Sto je “al- ternativna” povijest ambicioznija, to ima mane sjedbenika. Ta je disciplina postala poznata pod nazivom “kultska arheologija” jer su se njezini pristage ponagali kao da su u Elansevu kakvos tajnog druttva. Te su veze mozda nevidkive, ali one ste wvijek 1, odmah ispod poursine, govorili su si. Sporili su se oko tone lokacije Atlantide ili skrovista zayjemnog kovéega, ali ne i oko svog temeljnog uvjerenja da ne postoji slugajnost. isu li drevne gradevine Meksika i na obali Nila otprilike istog trokutastog oblika? Stoga, divite se narodi ostavitini jedne jedine “ishodisne civilizacije”. Spominje li se opéi potop iu mezopotamskim iu skandinavskim mitovima? Znati da Let, copisuju istii to stvarni dogadaj. Kultski su se arheolozi osobito “ubvatili nesumajivih lingvisti¢kib sliénosti izmedu udaljenih naroda. Evo jednog primjera: Laurence Gardner, autor Kajige Geneza gralskib kraljeva (Genesis of the Grail Kings) i samorvani Kraljevski historiograf dinastije Stuart, smatra da irske rijeé 2a zmaja, sumaire, dokazuje seobu Sumerana iz Mezopotamije drevau Trskes” Svemu se ovome lako izrugivati, no pscudopovjesnigari i kkultski atheolozi sve se Ze8ée mogu grohotom nasmijati svojim keriiarima u lice. Prije pedeset godina nitko ne bi povierovao Kontraznanje da ée se loge napisane pseudopovijesne knjige prodavati u mi lijunima primjeraka, da 6e cijeli knjiZarski odjeli biti posvecent spekulativnoj atheologift i povijesti, ili — sto je jo8 gore ~ da ce neito od tih materijala biti upakirano tako da ée ih biti te8ko saalikovati od prave znanosti. ‘Moderna kultska arheologija prodrla je na masovno triifte knjigom Sjecanja na buducnost Svicarskog autora Ericha von Dinikena, u kojoj se tvrdi da su gradevine drevnih kultura ~ egipatske piramide, Stonehenge, kamene glave s Uskrinjih ‘otoka — dokazi prapovijesnih posjeta svemirskih patnika.?* Prvo indanje te knjige objavijeno je 1968. i prodano u deset milijuna primjeraka na mnogim jezicima. Nijedan o2biljan znanstvenik nije te tvrdnje uzimao ozbiljno, ali je von Diiniken pokazao da postoji potencijalno golemo trlifte za knjige koje su drevnu povijest pretvorile w niz silnih zagonetki. Knjiga Sveta kre, sveti gral pokazala je kako se von Dini- kenov nagin razmisljanja moze primijeniti na povijest religije: sim toga, poéeli su je kupovati i malo obrazovaniji Gitatelj. Pseudopovijest Baigenta, Leigha i Lincolna sofisticiranija je od hiperdifuzionizma, premda su joj postavke slitne:tajno se znanje prenosi iz jednog nevjerojatnog konteksta w drugis éak je isam taj peijenos strogo Cuvana tajna, Strogo Euvana, naravno, dok k pseudopovijessi__ 65 Baigent, Leigh i Lincol, ili njihovi takmaci, ne nabasaju na nju. COnvorite nasumee neku stranicu i po svoj €ete prilici pronaci lomak koji glasi otprilike ovako: “Nismo mogli povjerovati Ho nam se nailo u rakama. Ako su ti dokument bili ono Sto je pisalo,da jesu, znati da ée se cijela povijest (umetni prema pottebi) moraci prepravijati, ied. Nekoliko se godina Einilo da su mitovi o tajnim drustvima istisnuli prige o Keltima koji su u svojim kamenim ladama plovili preko Atlantskog oceans, No tad je hiperdifuzionizam promijenio dlaku. Potkraj 90-ih godina 20. stolieéa najvece britanske TV-postaje potele su od hiperdifuzionista narutivati raskodne dokumentarce i arheolozi i povjesnigari su se tad prvi pt pobojali da je Zant koji je dorad bio predmet sprdnje pozeo podrivati temelje njihova rada, ‘Neimar te nove leultske arheologije bio je Graham Hancock, bivsi dopisnik Economista iz istotne Aftike. U dusi je ekseremni hiperdifuzionist, no sludi se Inkavom retorikom i podsje¢a na “keacioniste” kojima praznine (prjelazni oblici)u fosilnim nala- ima sluZe kao suptilna metoda wvodenja njihovih mladozemih tavjerenja. Hancockova knjiga Otieci bogou objavljena je 1995. godine, a u njoj je rijeé 0 negemu &o se u to vrijeme Zinilo intrigantnom arheolokom zagonetkom. Godine 1990. profesor Robert Schoch, doktor geologije i predavaé na Bostonskom sveutilisty, itrazivao je geologiju Sfinge u Gizi inatao dokaze dagotrajne vodene erozije. Po jatini te exozije zakljutio je da je Sfinga svakako nastala najkasnije 5000 godina pr. Ke. to bi anadilo da je Sfinga starija od staroegipatske civilizacij.!* ‘A.ako Egipéani nisu isklesali Sfingu, tko jest? Schochovi nalazi nadahnuli su Hancocka da osmisliveleteoriju koja bi povezala sve atheolotke anomalie, U Oviscima bogova on tvrdi da Sfinga, andski hramovi Tiahuanca i meksicke piramide Sunca i Mjeseca “nisu samo jasni tragovi nepoznatog naroda koji je procvat, 66. dozivio u posljednjem ledenom dobu nego i uznemiryjuci pokazatelji visoke inteligencije i znanstvenih spoznaja”, Kontraznanje Drugim rijetima, to je manje-vite Dinikenov Povratak x buduénost samo bez syemiraca, a njegov zakljucak — da ostact Atlantide leZe ispod Antarktike — vjerodostojan koliko i Dini. kenove teorije. No pet milijuna lid nije Otiske bogoua kupile zbog antarkticke teorije nego zbog Sfinge. Jedan mi je redorni profesor s ednog od vodecih ameri¢kih sveuilistarekao: “Puno toga sto Hancock kaze su kojedtarije, ali tvednje o Stingi ne ‘mogu se tek tako odbaciti. Njih ée biti tesko pobiti.” Imao je pravo: i bilo ih je teako pobiti, makar samo zato Sto su egipatska atheoloska nalazitta vevjela znanstvenicima, ‘amaterima koji su se nadali postati novi Grahami Hancock Profesionalni geolozi (a Schoch nije jedan od njih, on na Boston, skom sveutiliftu zapravo predaje uvod u znanost) ponovno sa proutilijaku erozijuu podnotju Sfinge i ienaali nekoliko savzseno tuvjerjivih objainjenja ~ primjerice, loga kvaliteta vapnenca od kojeg je Sfinga natinjena — zbog kojih nije trebalo prekeajeci

    You might also like