Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Hesemann - Marija Magdalena - Legende, Mitovi (2010) - 37-60

    Uploaded by

    karla
    20 views14 pages

    Original Title

    Hesemann_Marija Magdalena_Legende, mitovi (2010)_37-60

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    20 views14 pages

    Hesemann - Marija Magdalena - Legende, Mitovi (2010) - 37-60

    Uploaded by

    karla

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 14
    Biblioteka: TEMPUS 18. Urednik: mr. sc. Petar Balta Za nakladnika: Miro Radalj Michael Hesemann LEGENDE,_ MITOVI, LAZI Razotkrivanje zabluda © povijesti Crkve MV ‘VERBUM Split, 2010. LEGENDE, MITOVI, LAZL potjete iz 350. godine nakon Krista. U Irenejevo je vri- jeme bilo jo3 nepoznato; postojanje Tomina evandelja pr- vi put se spominje kod starokri¢anskih pisaca Hipoli- ta (#235) i Origena (oko 233), Sto upuéuje na njegov na- stanak pocetkom 3. stoljeéa, Pritom je njegov sastavljat svjesno oponagao stil jedne znatno starije zbirke izre- ka (izvor "Q”, o kojemu cemo jos govoriti) da bi svojemu tekstu dao privid starosti i autenticnosti. Rukopis Judina evandelja datiran je po radio-karbon- skoj metodi u vrijeme 280. nakon Krista +/- 60 godina. Spominjanje jednoga “Pagus 6”, na jednoj od stranica kodeksa, upuéuje éak na nastanak tek nakon 307. godine nakon Krista kada je ovaj pojam prvi put u Egiptu upo- trijebljen za jednu oblast u okviru rimske zemijisne re- forme. Naravno, ovo jo ni8ta ne kazuje o starosti izvor- nika, Ipak, ako Isus u tijeku opisa kaze Judi: “drugi ée doéi na tvoje mjesto tako da ée opet biti dvanaestorica”, to ukazuje na poznavanje Djela apostolskih u kojima se navodi kako Matija treba zamijeniti Judu u krugu apo- stola (Dj 1,15-26); Judino evandelje definitivno nije sastav- Vjeno za izdajnikova Zivota. Konagno, morao je i jedan od tri priredivaéa’ wiirzburgerSki profesor crkvere po- vijesti Gregor Wurst (doduée tek na 124. stranici knjige) dopustiti: "Dakle, iskljuéeno je da nam ovaj tekst dono- si jednu povijesno pouzdaniju vijest o Judi Ikariotsko- mu od onih iz kanonskih evandelja i Novoga zavjeta.” ‘Tako nam ova otkriéa poveéavaju naa znanja o vje- rovanjima kasnoantitkih sekta, no © povijesnomu iz Nazareta, njegovu Zivotu i ugenju ne odaju nam rita. * Misli se na tekst Judina eoandelja objavijen 2006. godine (prim. ur). 36 3. MARIJA MAGDALENA Marija Magdalena je najprijepornija, najoklevetani- ja, najpogrje’nije tumacena i vjerojatno najintrigantni- ja Zena Novoga zavjeta. Vjerujemo da o njoj jako puno znamo, a kada to pokuSamo razjasniti, onda moramo priznati da je velo malo od toga potvrdeno. Slovi za obra¢enu bludnicu, grjeSnicu kojoj je Isus oprostio. Smatra se da je ona sestra Lazara i Marte, 2 na koja je Isusa pomazala u Betaniji. Vjerojatno Marija Magdalena nije ni jedna od njih. Pouzdano o njezinoj proslosti znamo samo odakle potjeze i da ju je Isus cijenio. Marija je, kako smo veé iz statistike natpisa na jeruzalemskim kosturnicama sa- znali, u Isusovo vrijeme bilo najéeée Zensko ime. Stoga nije neobigno, bez. obzira 3to ponekad i zbunjuje, da se u evandeljima susreéemo s Zetiri Marije: Marijom, Isus6- vom majkom, njezinom zaovom Marijom; Marijom, se- strom Lazara i Marte, i Marijom Magdalenom. Da bi je od ostalih Marija jasno razlikovali, evandelisti je zovu po mjestu iz kojega potjete, Marija iz Magdale ili Mari- ja Magdalka. Migdal (apravo: Migdal Nunaya, “Ribar- ska kula”), kako se mali grad na obali Genezaretskog: jezera danas opet zove, postao je poznat pod svojim gré kim imenom Taricheai; ne zbog svoje istaknute kéeri ne- go po jednomu kulinarskom specijalitetu. Usoljena riba iz Taricheaija bila je na cijeni kod gurmana i u daleko- mu Rimu da je i rimski pisac Strabon posebno spominje u svojoj Geografiji, &ji nastanak datira iz 18. godine'na- kon Krista. Migdal se okoristio “globalizacijom” koja je neizbjeZno ila s prikljuéenjem Judeje Rimskomu Car- 37 LEGENDE, MITOVI, LAZI stvu. U novim uvjetima trgovine nekadainje je ribarsko naselje iznenada doslo do blagostanja, postalo sredi8tem cvatuée industrije prerade ribe. Arheolozi su u Migdalu Isusova doba otkrili ostatke neko¢ luksuznih stambenih kuéa s kupaonicama i raskonim mozaicima i tek malu sinagogu na moru. Otito tamonji novopegeni bogata’i nisu puno marili za vjeru. I Talmud je korio razmetljivu rasko8 Migdala i njegovu neéudorednost. ‘Najiscrpnije podatke o Mariji iz Magdale nalazimo u Lukinu Evandelju. Tamo stoji da je Isus i8ao Galile- jom i propovijedao evandelje, pratila su ga dvanaesto- rica i “neke Zene koje bijahu izlijetene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijade izgna- no sedam davola, zatim Ivana, Zena Herodova upravi- telja Huze; Suzana i mnoge druge. Sve su im posluzi- vale od svojih dobara” (Lk 8,1-3). I Marko potvrduje da je Isus iz Marije Magdalene “istjerao sedam zloduha” (169) dok kod njega i Mateja Zitamo kako je ona pripa- dala “mnogim Zenama” koje su “iz Galileje i8le za Isu- som posluZujuéi mu” (Mt 27,55; Mk 15,41). Moguée da je bila opsjednuta, a moZda je samo patila od neke fizitke ili psihitke bolesti; sve se to u Isusovo vrijeme pripisi- valo djelu zloduha. MoZda je i papa Grgur veliki (590.— 604.) bio u pravu kada je “sedam zloduha” protumatio kao sedam glavnih grijeha: oholost, Skrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piu, srditost, lijenost. Moz- da je bila udovica; u svakom sluéaju, ona nije oznata- vana, za razliku od veéine Zena u Novomu zavjetu, po nekomu muskarcu (“kéi/sestra/Zena/majka toga i toga”). Usto ona je bila financijski neovisna, moguée éak i boga- ta, toliko da se ini da je financijski potpomagala Isusa i udenike (“s onim Sto je posjedovala”). Ovo je radila sva- kako iz zahvalnosti za svoje izljetenje i zato Sto je Isus dao nov.smisao njezinu Zivotu. 38 MARIJA MAGDALENA To je ono Sto pouzdano znamo o njoj. Naravno, ona je bila grjeSnica; uostalom svaki je éovjek grie’nik. Ot- Kuda joj novac, ne znamo. Moda je naslijedila dobropo- slujuéu solanu ribe, uostalom, potjete iz grada novope- &enih ribarskih bogataSa. U svakom slutaju, ne postoji ni jedan jedini évrst dokaz da je bila bludnica. Zena s alabastrenom posudom Unatoé tome, upravo ju je jedan od najvecih papa u povijesti Crkve, sam Grgur Veliki, 591. godine progla- sio bludnicom: “Ona, koju je Luka oznatio kao grjeSni- cu, koju je Ivan nazvao Marijom, ona je bila, kako vjeru- jemo, ona Marija iz koje je, po Marku, istjerano sedam zloduha. Sto pak znaée ovih sedam zloduha ako ne se- dam grijeha? Jasno je, brago, da je ova ¥ena ranije kori- stila pomast da bi svoje tijelo namirisala pred nedolitne radnje.” Papa je, dakle, drZao grjeSnicu, koja je u kuéi fa- rizeja Simuna doila k Isusu i pomazala mu noge skupo- cjenom pomascu iz alabasterne posude, za Mariju Mag- dalenu. Luka izvjestava o ovomu susretu u 7. poglaviju svojega Evandelja, a Mariju Magdalenu spominje u slje- dedemu poglaviju; nema dakle otite povezanosti. “Jer si mi tako veliku ljubav iskazala’, oprostio je Isus neime- novanoj Zeni grijehe i otpustio je s rijetima: “Ivoja te vjera spasila. Idi u miru!” Ni rijedi o tome da mu se pri- Kljugila. Ni rijeti o tome da je Isus iz nje istjerao zloduhe, j. grijehe. Izmedu ovih dvaju dogadaja izgleda danema nikakve povezanosti. Dok nam Luka ne odaje niSta-o mjesti i vremenu dogadaja, Marko (14,3-9) i Matej (26,613) znaju vie. Bu- duéi dai oni kuéedomadina nazivaju Simunom (s dodat- kom “gubavac”) i da izrigito spominju alabasternu po- sudu, moZemo biti sigurni da imamo posla s istim doga- 39 LEGENDE, MITOVL, LAZI dajem. A on se zbio u Betaniji kod Jeruzalema, na jugo- istonoj padini Maslinske gore, tek nekoliko dana prije Posljednje vetere. Ivan potvrduje mjesto i vrijeme, samo ne spominje Simuna: on kao domacicu spominje Mar- tu koja je vjerojatno bila Simunova Zena, a za stolom sje- de Lazar, Martin brat, i ona Marija koja je tom prigodom Isusa pomazala skupocjenim nardovim uljem. Osim istoga imena nema ni jednoga razloga smatrati je Mari- jom Magdalenom. Ova je Marija Zivjela sa svojom obite- ji u Betaniji, u Judeji, a Magdalena je potjecala iz Mag- dale u Galileji. Ova Marija nije napustila svoje selo; ona je vjerojatno Isusu poslala poruku kada jojj lestan i Zekala je éetiri dana dok on nije do¥ao k njima. Magdalena se Isusu prikljudila jo3 u Galileji i pratila ga na njegovim putovanjima i pripomagala u financiranju njegove misije. Moguce da Luka ima pravo i da je Marija iz Betanije bila uistinu grjeSnica; moguée i da se evande- List, koji svakako nije bila “Zena (grjeénica?) s alabasternom po- sudom’; papa Grgur Veliki neosnovano ju je proglasio bludnicom. Istone su Crkve to znale od potetka; one slave spomen na Mariju iz Betanije 4. lipnja, a Mariju Magdalenu 22. lipnja. Tek je 1969. godine, nakon Drugo- ga vatikanskog sabora, i Katoliéka Crkva sluzbeno pro- glasila zabludom poistovjecivanje ovih dviju Zena. Sigurno je da je Marija Magdalena pripadala uzem krugu oko Isusa koji se nije sastojao samo od dvanaesta- rice nego i od nekih Zena. Svi evandelisti potvrduju da su ove Zene ustrajale pod krizemy bile svjedokinje njego- ve muke dok su se njegovi muSki uéenici— s iznimkom Ivana — veé davno udaijili. U tri od detiri evandelja uvi jek se “medu mnogim Zenama” imenom spominju tri i: “Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josi- pova majka, i majka sinova Zebedejevih.” (27,56). 40 MARIJA MAGDALENA, Marko: “Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mladega i Josipa i Saloma’, majka Zebedejevih sinova Ivana i Jakova (Mk 1540). Ivan: “Majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena” (Iv 19,25) Ivanne spominje svoju majku, Salome, najyjeroj je zato Sto mu je veé u sljedeéoj reéenici Isusovim ri ma: “Evo ti majke!” povjerena Bogorodica. Ostali evan- delisti izgleda smatraju samorazumiljivim da majka osu- denoga ustraje uz njega i stoga to ne treba biti poseb- no spomenuto. Marija Magdalena i Marija, Bogorodi na zaova, Zena Kleofina i majka Jakova “Pravednoga’, prisustvovale su Isusovu pokopu dok se tama nadvija- lanad Golgotom. Prekosutra ujutro obje su Zene rano ustale da bi obi- le grob i pomazale tijelo. Iako izvje8taji evandelista o ti- jeku dogadaja variraju, jedinstveni su u osnovnom: Zene su pronaile prazan grob. Razapetoga vie nije bilo me- du mrtvima! Marija Magdalena je smjesta otréala Petru ilvanu i kazala im za prazan grob. Sama je ova okolnost uéinila da je po shvaéanju prve Crkve postala apostola apostolarum, “apostolica apostola”. Na tome nije ostalo. ‘Uskrsli joj se ukazao prije nego ostalim uéenicima, 5to potvrduju Marko (16,9) i Ivan (20,14-18) izravno te Ma- tej (289) neizravno; i ovo je smjesta dojavila uéenicima. Na temelju ovoga ukazanja, koje je odito bilo nagrada za njezinu vjernost do smrti, ai iza nje, Marija Magdalena zauzima jedinstveno mjesto u povijesti Crkve. Naslov kojim je ona u Ivanovu Evandelju oslovila Isusa, otkriva sve o njezinu odnosu prema njemu. Zvala ga je: “Rabbu- nil Sto znagi: Uéitelju” (Iv 20,16). Ona je bila njegova uge- nica, povla8tena i omiljena. 41 LEGENDE, MITOVI, LAZI Zena koju je Isus Ijubio Kada su se gnostici prihvatili sastavljanja viastitih evandelja, a time i ponovnoga pisanja povijesti kré¢an- stva, i Marija Magdalena se naila na njihovoj meti. Ta~ Se u Filipoou evandelju, koje je pronadeno u Nag Ha- mmadiju: “Tri su ene) stalno putovale s Gospodinom: Marija, njegova majka, i njezina sestra i Magdalena koju se naziva njegovom druzicom” (izreka 32). NeSto posli- jeu izreci 55 Gitamo: “Sofija, nerotkinjom prozvana, bila je majka andela. A druzica (Kristova) je Marija Magda- ena. Nju je (Gospodin Ijubio) vie (od ostalih) uéenika, Ijubio ju je esto) u (usta). Ostali (ugenici) su mu govori li: ZaSto nju ljubi vise od nas?” Odgovori im Spasitelj i reve: ‘Za8to vas ne Ijubim (kao) nju?” Najuspje’niji roman 21. stoljeéa, Dan Brownov Da Vincijev kod, poziva se na ovo miesto, stovise, navodi ga doslovno. Ono ée postati “totka na i” u njegovu doka- znomu lancu: Isus je bio ozenjen, imao djecu i utemeljio tajnu dinastiju. Crkva je to nastojala zata8kati jer je i sa- ma teZila za zemaljskom moti. S tim je ciljem krivotvo- rila evandelja, stvorila sliku BoZjega sina koji je zapra- vo bio obiéan Zovjek. Ipak, ilegalno, u skrivenoj preda- ji tajnih drustava, zabranjeno se znanje prenosilo dalje. Ono je preneseno u legendi o svetomu gralu i u jedno- mu od najvetih umjetnitkih djela svih vremena, Posljed- njoj veéeri, koju je naslikao Leonardo da Vinci, jedan od upuéenih. Osvrnimo se prvo na “tajna evandelja’,,koja Brown tvrdoglavo naziva “koptskim svitcima” premda je tijet o kodeksima, dakle uvezanim knjigama. “Osim toga Sto ovi dokumenti pripovijedaju pravu istinu o gra- lu, oni prikazuju Isusova djela kao djela obiéna éovje- ka’, ka%e autor. Radi toga je Vatikan sve poduzimao da sprijegi njihovo objavjivanje. Kada se, dakle, kod Filipa govori o “Isusovoj druzici’, onda “svatko vian aramej- Q MARIJA MAGDALENA skomu” zna da taj izraz “u ono doba nije znatio ni’ta do suprugu”. Buduti da se prijevodi, navodno, tako tajnih “evan- delja” danas mogu na¢i u svakoj knjiZari teolo8ke litera- ture, pozorniji se éitatelj ne bi smio oslanjati iskljuzivo na Brownova selektivna zapazanja. Jer ako postoji ne- Xto Sto se u gnostitkim tekstavima ne mo%e naéi, anda je to prikaz Isusa kao obitna Zovjeka. Upravo suprotno. Isus Filipova evandelja uopée nije Eovjek. On je bio nad- zemaljsko oitovanje u Ijudskomu liku. “Isus ih je potaj- no sve nosio. On se oditovao, naime, ne onakav kakav je uistini, nego onakav kakvim su ga mogli vidjeti. Veliki- ma se oditovao kao veliki, malenima kao maleni, ande- lima kao andeo, judima kao ovjek, Stoga se njegov Lo- gos skrio pred svima. Neki su ga doduSe vidjeli tako 3to su vjerovali da vide sebe. Ali kada se objavio pred uée- nicima na brijegu, on nije bio malen. Postao je velik. Ali onje i uéenike udinio velikima da bi oni bili u stanju vi- djeti ga u njegovoj velidini”, stoji u izreci 26. Isus i Ma- rija Magdalena postali su u gnostitkomu uéenju pred- stavnici prapodela Logosa i Sophie, “Rijeti” iDuha’. Sop- hia je u ovomu slikovitu izrazavanju pratilja Logosu. Sa zemaljskim (Ijudskim) brakom ova predodzba nema ni- 3ta, naprotiv: tjelesno se sjedinjenje u Filipovu evandelju izritito odbacuje kao “vjenéanje zaprijanih”. Na njegovo mjesto mora dodi “vjenéanje neokaljanih”, dakle duhov- no sjedinjenje kao “istinsko otajstvo": “Ono nije tjelesno nego éisto. Ono ne pripada poZudi nego volji. Ono nije od tame ili od no¢i nego-od dana i svjetla. Cim se (pak) skine vjen%ano ruho, zapoéinje razvrat. A nevjesta Gini razvrat, ne samo kada primi sjeme dragoga muSkarca nego i kada napusti spavaéu sobu i bude videna (gola).” Spolno sjedinjenje izmedu Isusa i Marije Magdalene lo bi dakle, za pisca Filipova evandelja, potpuno nezami- slivo, razvratno svetogrde! Ipak, Brown iz dugatka tek- 4B LEGENDE, MITOVI, LAZI sta nabada samo ono &to se uklapa u njegovu iskrivlje- nu sliku i zanemaruje cjelinu. On predbacuje Crkvi kri- votvorenje i zataSkavanje dok sam krivotvori i zataska- va ono &to nam je “Filip” htio kazati. Jednako su selektivno i Brownovi nastavijati Gitali Tomino evandelje. Tamo stoji u izreci 114: “Simun Petar im rege: ‘Mariham” — misli se na Mariju Magdalenu — “mora od nas otici. Jer Zene nisu dostojne Zivotal’” Je li se ovime “prvi papa” izjasnio kao Zenomrzac? Gnostié- ki su tekstovi svjesno inscenirali sukobe's predstavni- cima sluzZbene Crkve. A Isusov odgovor ne zvuti nima- lo feministicki, kako bi Dan Brown rado htio: “Isus reve: “Rvo, ja Gu je usmjeravati da se ona pomuzevi da bi i ona (mogla) postati Zivi duh, vama mukima nalik. Jer sva~ ka Zena koja se Zeli pomuzeviti uéi ée u kraljevstvo ne- besko.” Mislilo se na cilj gnoze, nadila%enje tjelesnoga: ako Zena ostavi svoju seksualnost, onda i ona ima Sansu biti prosvijetijenom, Hoée li jo8 netko regi da je Novi za- vjet Zenomrzacki? ‘A poljubac njegovoj “pratilji”? Filipovo evandelje za- pravo nije pisano na aramejskomu jeziku, nego je kao i svi spisi iz Nag Hammadija prevedeno s grékoga na koptski. Rije? koja se u izvornomu tekstu koristi za “pra- tilju” jest Koinonos. A to nipo’to ne znati “suprugu” ili “jubavnicu”, nego zapravo ni8ta vide od “suputnice”. Iu poslovnomu Zivotu ova se rijeé koristi u smislu “sudio- nika”, “suradnika” ili “poslovnoga partnera’. Luka ko: sti izraz koinonos kada opisuje zajednicki odlazak nq: barenje braée Jakova i Ivana s Petrom ~a u “ekumertsko- mu prijevodu” od toga je postalo “oni sto sus Petrom za- jedno radili”. Da se ne radi ni o kakvoj gyne (supruzi),ni o heteira (jubavnici) ili pallake (konkubini), jasno je poka- zala jeziéna analiza: Marija Magdalena.za gnostike nije bila Isusu ni Zena ni jubavnica, nego uéenica i suputni- ca, ba kako stoji iu kanonskim evandeljima. 44 MARIJA MAGDALENA Poljubac je u ranomu kxSéanstvu bio, kao Sto je uo- stalom i danas na Istoku, uobitajena pozdravna gesta medu mukarcima; poljubac u usta dokazivao je poseb- nu povezanost, kao medu braéom, ali i u odnosima uti- telj — udenik. “Pozdravite jedni druge cjelovom svetim” (Rim 16,16; 1 Kor 16,20), savjetovao je Pavao zajednice, a pritom sigurno nije pozivao na razvrat. Bai zato Sto je ovo bilo uobigajeno medu uéenicima, omogutilo je da i Juda izda poljupcem, Pozdravijajuéi uéitelja poljupcem, zapravo ga je identificirao strazarima. U jednomu dru- gom gnostitkom tekstu, Eoandelju po Mariji Magdaleni, uukazao se Isus nakon uskrsnuée i najprije svim uéen ma dao poljubac. Nakon njegova “odlaska” okrenuo se Petar Mariji: “Spasitelju si bila dra%a od ostalih Zena” i molio je da mu ka%e kojih se jo8 Isusovih rijegi sjeda. Ti- me, na razinu ostalih uéenika uzdignuta, ustala je i “svi- ma dala poljubac” prije nego Sto je potela opisivati sno- videnje. Da je Isus i Mariju Magdalenu jubio u usta, po- kazuje samo da ju je izjednatio s ostalima. Ipak, unatoé ovomu slabu dokaznom uporiitu, kao gliive poslije kike javljaju se nove knjige o svetici koja je bila bez grijeha i njezinu navodnu odnosu s Isusom. Pritom i nije tako nova zamisao 0 Ijubavnoj vezi iz medu Isusa i Marije Magdalene. Tako je veé 1961. Nikos Kazantzakis u svojemu romanu Posljednje Kristovo isku- Senje opisivao kako. Isus na krizu razmiilja 0 tome ka- ko bi bilo da se, umjesto da spaSava Jjudski rod, odluéio na obiteljski Zivot s Marijom Magdalenom. Kada je 1988, godine proslavijeni redatelj Martin Scorsese od knjige napravio film, dodlo je do Zestokih prosvjeda kri¢anskih vjernika, sliéno kao i 2006: prilikom ekranizacije roma- na Dana Browna, Ako ni8ta, iz ovoga se da naslutiti ko- liko zanimanje javnosti moze pobuditi vje3to isplaniran skandal. 45 LEGENDE, MITOVI, LAZT Brownovim stopama krenuli su u tome Zanru i dru- : Jean-Yves Leloup: Evandelje po Mariji (2004), Laurence Gardner: Cuvarica svetoga grala (2006.), Walter- Jorg Langbein: Marija Magdalena. Istina 0 Isusovoj Ijubav- nici (2006,, Margaret Starbird: Zena s alabasternom posu- dom (2006, i BaStina Marije Magdalene (2006), Dan Bur- stein: Tajna Marije Magdalene (2006), kao i romanopis Peter Berling: Djeca grala (1991, i Kro kraljeva (1992.), Ma- rianne Fredrickson: Marija Magdalena (2006), kao i Ka- thleen McGowan: Magdalenino evandelje (2006,). Svi oni ponavljaju samo jedan argument: Isus je morao biti oZe- njen zato Sto je bio Zidov. Da citiramo Brownova navod- noga strutnjaka za gral Leigha Teabinga: “Prema pra- vilima pristojnosti onoga doba Zidovskomu je muSkar- cu, praktitki, bilo zabranjeno ostati neoZenjen. Zivljenje celibata po Zidovskim je obigajima bilo nezamislivo.” A koja mu je Zena, ako se izuzme njegova majka, bila tako bliska kao Marija Magdalena? Je li Isus bio ozenjen? Argument ne otkriva puno o Isusu, ali otkriva jako punoo oskudnim znanjima ovih autora o Zidovstvu nje- gova doba. Naravno, njegovi pristaSe (pa i Marija Mag- dalena) zvali su Isusa Rabbi, “Uditelju’, au danaSnjemu Zidovstvu rabini su o%enjeni. Ali zaboravijaju da je da- nainje Zidovstvo proizislo iz jednoga od triju religio- znih pokreta iz Isusova vremena, naime iz farizejsko- ga wéenja. Uz njih su jo8 bili saduuceji, Isusovi glavni pro- tivnici i tradicionalni eseni, o kojima smo mnogo sazna- li iz znamenitih svitaka s Mrtvoga mora (vie u sljede- emu poglaviju). Isus, doduée, nije bio esen, ali ipak ima slignosti. Eseni su otekivali, u svoje vrijeme, duhovnoga mesiju iz kuée Davidove i mnogima se &inilo da je obe- 46 MARIJA MAGDALENA éani Spasitelj doSao u Isusu. Po kr8éanskoj Predaji Isus je blagovao posljednju Pashu na Sionskome brdu, u ne- kadainjoj esenskoj éetvrti Jeruzalema. Ovo objainjava jedno prividno proturjetje u evandeljima. Kako je Isus veé u Eetvrtak mogao slaviti Pashu kada je ona ozna- éena kao “prvi dan beskvasnih kruhova (Mt 26,17; Mk 4,12; Lk 22,7) dok u petak veliki sveéenici nisu udli u dvor upraviteljev “da se ne okaljaju, veé da mogu blago- vati Pashu” (Iv 18,28)? Tek svitci s Mrtvoga mora rjeSa~ vaju ovu zagonetku. Eseni su raéunali po drugom ka- Iendaru, solarnomu, dok je za hramski establiiment, sa~ duceje i farizeje, vrijededi bio lunarni kalendar. Proslava Pashe potela je u esenskoj éetvrti dva dana prije i otito su eseni Isusu i njegovim uéenicima ustupili svoje svra- ti8te. Postavljen je samo jedan uvjet: Zene koje su ih pra- tile nisu smjele unutra. Eseni su bili pokret koji je Zivio celibat, Zivjeli su kao i poslije redovnici u krSéanstvu (ta- ko pie Zidov Filon iz Aleksandrije: “Eseni se ne Zene”; a njegov suvremenik Josip Flavije: “Eseni se klone doma.”; Rimljanin Plinije je potvrdio: “Eseni su se odrekli spol- noga opéenja i Zive bez, Zena.”). Jo8 bolji dokaz u prilog ‘ovoj tezi jest cinjenica da je Isus poslao ukenike iz Beta- nije na ribnjak Siloa, bunar jeruzalemski, gdje su treba- Ii slijediti “ovjeka koji nosi kréag vode”. Na Orijentu je nekada, a i sada, noSenje vode tipigan Zenski posao. Sa- mo su u celibatskoj zajednici, dakle kod esena, muSkaz- ci morali obavljati i ovaj posao. I danas od ribnjaka Silo- aha vode stepenice na Sionsko brdo, to je bio put kojim su i8li uéenici. U Djelima apostolskim éitamo da su oni, nakon Isu- sova uznesenja na nebo, zaposjeli “odaju na katw” u ko- joj se blagovala Posljednja vetera. Tu se dogodilo éudo Duhova koje je dovelo do masovnoga obracenja. Uvijek se govori o “poboZnim Ijudima’, isto tako io “sveteni ma” koji su se prikljuéili prvoj zajednici. Sigurno se LEGENDE, MITOVI, LAZL mislilo na saducejske hramske sveéenike jer oni su kao i ranije predstavijali najvece protivnike i progonili apo- stole. Ali i eseni su, koji su sebe oznatavali “pobozni- ma’, imali sve¢enike. Kada u Djelima apostolskim tita- mo 0 zajednici dobara prve zajednice, otite su podudar- nosti s pravilima zajednice esena: u kré¢anstvu su na- stavile Zivjeti ideje esena: redovnistvo i svecenicki cel- bat ovdje imaju svoje podrijetlo. Osim &to je u Isusovo vrijeme postojao velik i cije- njen religiozni pokret koji je Zivio celibat, Zivio ga je i Ivan Krstitelj, “Isusov preteéa”. Ako tko jo dvoji, neka potraZi u izvrsnoj studiji Geze Vermesa Isus Zidov (iz 1993), Vermes je profesor Zidovskih studija, voditelj Fo- ruma za kumranske studije na Oxfordu i ubraja se me- du vodeée svjetske struénjake za antitko Zidovstvo. U svojoj digresiji o “prorotkomu ne%enstvu” ukazuje, na temelju svih relevantnih izvora, na nespojivost proros- tva i braka. Njegov zakljugak glasi: “Imajudi u vidu 2- dovsko poimanje u 1. stoljeéu da proroéka misija me- du ostalim ukljutuje Zivot odricanja, Isusov dobrovolj- no prihvaéen celibat povijesno je razumijiv, pogotovo od trenutka kada je nad njega sisao Duh Sveti (i kada je po- &elo njegovo javno djelovanje).” Celibat kao natin Zivo- ta, koje je staro Zidovstvo jako dobro poznavalo, nazva- no je nazireat i veé je potariko opisano u Tori - PetoknjiZ- ju, u Sestomu poglavlju Knjige Brojeva (4. knjiga Mojsi- jeva Zakona). Naziri’ se prepoznaju po tome Sto ne rezu kosu ine briju bradu, bai kako je Isus uvijek bio-tradi- cionalno prikazivan i kako se pokazuje na poznafomwu i prijepornomu torinskom platnu. Tsam se Isus veé u Matejevu Evandelju pozvao na be%enstvo proroka kada je na pitanje wenika je li bolje Zeniti se ili ne odgovorio: "Doista, ima za Zenidbu nes- * Nazir, “Bogu posvecen”. 48 MARIJA MAGDALENA posobnih koji se takvi iz utrobe materine rodi’e. Ima nesposobnih koje Ijudi onesposobige. A ima nesposob- nih koji sami sebe onesposobi8e poradi kraljevstva ne- beskoga. Tko moze shvatiti, neka shvati” (Mt 19,12). Ma- lo poslije Petar ga je upitao: “Evo, mi sve ostavismo i po- dosmo za tobom. Sto éemo za to dobiti?” Rete im Isus: “1 tko god ostavi ku¢e, ili brady, ili sestre, ili ova, ili maj- ky, ili Zenu, ili djecu, ili polja poradi imena-mojega, sto- struko ée primiti i Zivot vjetni ba&tiniti” (Mt 1927-29), ‘Ovaj odgovor ima smisla samo ako se pretpostavi da sam Isus nije bio nina Sto vezan. On nije imao kucu, Ze- nu, djecu, stanovao je naizmjenitno kod prijatelja, uée- nika ili u 3piljama: “Lisice imaju jazbine i ptice nebe- ske gnijezda, a Sin Covjegji nema gdje bi’ glavu naslo- nio” (Mt 8,20) - ovako ne govori brizZni suprug, pogoto- vo ne glava obitelji! I svadba u Kani, koju Brown preokrede u svadbu Isusa i Marije Magdalene, pruza protudokaz. Razgovor izmedu majke Marije i Isusa te’e ovako: “Vina nemaju.” Kafe joj Isus: “Zeno, 3to ja imam s tobom” — i time poka- zuje da je on tu bio jedan prilitno nezainteresiran gost. Daje on bio mladoZenja, bila bi mu obveza brinuti o op- skrbi; umjesto toga on “nalozi pozvati mladoZenju” (Iv 2,3-9). Nakon svadbe evandelist kaze za Isusa: “side sa svojom majkom, s braéom i sa svojim w&enicima u Ka- farnaum.” Nije to bai ono Sto bi se o&ekivalo od upravo o%enjena muSkarca. Presudnim se pokazuje pitanje svetoga Pavla koji seu Prvoj poslanici Korinéanima osje¢a prikraéeno jer on, za sazliku od recimo Petra, nije bio oZenjen. Stoga pita: “Zar nemamo prava Zenu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braéa Gospodnja i Kefa?” (9,5). Vrhunac njegove argumentacije bio je: i sam Petar je oZenjen (Sto nije nika- kva tajna, osim toga Isus je stanovao kod Petrove punice u Kafarnaumu i izlijetio je od vrucice - (Mt 8,14~15))! Na 49 LEGENDE, MITOVI, LAZI Isusa se, naprotiv, nije mogao pozvati. Pavao je, kao i svi apostoli, znao da Sin Bo%ji nije bio ozenjen. ‘Time se urudila kula od karata “svete krvne loze” ~ Sang Reala ~ i Sionskoga priorata, toboZnjega tajnog, drustva, koje je skrivalo njezinu tajnu. Kamo god da je Marija Magdalena nakon dolaska Duhova oti8la, ona ni- je bila trudna. Krvna loza Merovinga Unato® svemu, Dan Brown tvrdi: “Prema priorima Marija Magdalena je u vrijeme Kristova pribijanja na kriz bila trudna. Da ne bi nerodeno dijete dovela u opa- snost, nije imala drugoga izbora do napustiti zemlju. ‘Uz pomoé Josipa iz, Arimateje, Isusova strica u kojega se moglo imati povjerenje, Marija Magdalena je potajice otputovala u Francusku, koja se tada zvala Galija, u k joj je pronaéla sigurno skrovi8te u tamo¥njoj velikoj dovskoj zajednici. U Francuskoj je rodila djevojéicu, ko- joj je dano ime Sara.” Istina je da se u francuskomu ribarskom naselju Sa- intes-Maries-de-la-Mer vjeruje da su Marija Magdalena, Marija Kleofina i Marija iz Betanije zajedno s Martom i Lazarom 42. godine brodom bez jedara pristali na obale Provanse. U peéini St. Baumea kod Marseillea vjerojat- no je “la Madeleine” (kako je zovu u Francuskoj) Zivjela isposnitkim Zivotom sve do smrti. Sveti Maksimip, ko- jije navije&tao evandelje u Provansi, sahranio ju-je, na- vodno u, po njemu kasnijé‘nazvanu, mjestu St. Maxi- min kod Aix-en-Provence. Godine 749. prenio je redov- nik Badilo veéi dio njezinih relikvija u opatiju Vézelay u Burgundiji, gdje ih se Stuje i danas. Predaja poznaje i jednu Saru; njezina tamnoputa statua nalazi se u krip- ti hodotasnitke crkve u Saintes-de-la-Mer, a 24. svibnja 50 MARIJA MAGDALENA Stuju je Romi cijeloga svijeta. Ipak, po legendi ona ni- je kéi, nego crna egipatska sluSkinja Marije Magdalene. Sve drugo bilo bi, isto genetski gledano, nezamislivo: éak i da je Isus iz Judeje s Marijom iz Magdale imao di- jete, ono niposto ne bi bilo crno. No glupost se jo8 i nastavija: Jer po Brownu i njego- vim oponaéatelpma, crna je Sara dospjela u podruéje ple- mena Sugambra, koji su poslije utemeljili germanski ple- menski savez Franaka (slobodnih), prodrli u Rimsko Car- stvo ina koncu osvojili Galiju koja se otada zove Francu- skom. Od sugambrijskih kraljeva nastala je dinastija Me- rovinga koji su, za Browna, Isusovi izravni potomci. Ali kako je to bilo moguée? Merovinzi su bili pogani, njiho- vi predci potjetu iz danainje oblasti Sauerland (“Sugam- brerland”). Ime im je dao kralj Merowech (447,457) koje- ga je, po legendi, Zena kralja Chlodia zaéela s morskom nemani u obliku bika, dok se kupala u moru. ‘Tek kada je njegov praunuk, kralj Klodovik, ozenio burgundijsku princezu i kada se njezina vjera u jednoj bitci potvrdila, dao se ion 497. godine pokrstiti od biskupa Remigiusa od Reimsa; njegov narod slijedio je njegov primjer. Prije Klodovikova obraéenja Sugambri/Merovinzi nisu imali nikakve veze s kr&éanstvom, ba nikakve. Bi i Marija Magdalena zaista dala Kristovu kéer barbar- skomu narodu u Sauerlandu, a da ih ne pokuSa obratiti? Bili zaista sjedinjenje plemenskoga kralja sa “svetom kr- vi" kuée Davidove gotovo pet stotina godina ostalo bez ikakvih tragova, da se nije naSlo nikakva odraza u neko- mu mitu? Ova teza nema nikakva smisla. Sionski priorat Priorat ne potjete iz srednjega vijeka, nego je roden 1983. s knjigom Sveta kro, sveti gral anglosaksonskoga 51 LEGENDE, MITOVI, LA“ autorskog trojca: Henryja Lincolna, Michaela Baigenta i Richarda Leigha. U njoj se govori o tajanstvenomu Si- onskom prioratu, tajnomu druStvu koje je trebalo éuva: ti Sang Real’, svetu krv i sveti gral. Ako bismo vjerova- i Lincolnu, Baigentu, Leighu i Brownu, onda bi red bio osnovan 1099. godine. Kao dokaz navode se dokumen- ti Koji su 1975. godine “otkriveni” u Pari8koj nacional- noj biblioteci, tzv. Tajni spi jth proizlazi da je citav niz poznatih Ijudi pripadao Prioratu, medu njima Isa- ac Newton, Sandro Botticelli, Victor Hugo i, dakako, Le- onardo da Vinci. Posljednji veliki meStar Priorata bio je znatno manje ugledan; zvao se Pierre Plantard, a bio je osudivani prevarant i smutijivac koji se izdavao za legi- timna nasljednika merovinékih kraljeva. Pierre Plantard je roden 1920. godine u Parizu kao sin batlera i kuharice. Kada je kao sedamnaestogodi5- njak izbaéen iz Skole, propao mu je san da postane sve- éenik. Povremeno je radio kao sakristan. Istodobno se angaiirao na francuskoj desnici, pozdravio nacistitku okupaciju, upozoravao uglednike javnoga Zivota na to- boEnju Zidovsko-masonsku zavjeru i osnivao organiza- ije s jednim Elanom. Na éetiri mjeseca morao je u za- tvor. PokuSavao se predstaviti s knjizZicom Vaincre, koju je sam radio. Tekstove je pisao sam, pod-razlititim pse- udonimima. U jednomu policijskom izvjeSéu o njemu je pisalo: “Jedan od onih ludih, umi&ljenih mladiéa ko- ji vode vite-manje izmifljene grupice da bi se napravio va¥an.” Kada je bio ukoren.od jednoga svecenika;zau- vijek je prekinuo s Crkvom. .. Nakon rata preselio se u Annemasse kod Zene- ve gdje je 1953. odsluzio svoju drugu zatvorsku kaznu, ovoga puta zbog prijevare i pronevjere. Kod tamoinjih ¥Francuska slozenica Sang Real moze se tumatiti dvojako: kao San Greal (sveti gral) i kao Sang Real (sveta krv). 52, MARIJA MAGDALENA, je vlasti 7. svibnja 1956. godine registrirao dobrotvorno drustvo koje je nazvao Sionski priorat, po obliznjemu breZuljku kod Annemasse, Mont Sionu. Ciljevi sa mu bili prividno socijalno usmjereni, od “zagovaranja pra- va slobodne dodjele jeftinih stanova” do potpore opo- zicijskim kandidatima na lokalnim izborima. Osim to- ga, skupljao je donacije za osnivanje jednoga “kr8éan- skog centra dok je u Zasopisu svoje udruge Circuit napa- dao lokalne poduzetnike. A onda mu je veé u listopadu 1956. udruga morala biti rasputena jer je Plantard bio osuden na dvanaestomjesetnu kaznu zbog “otmice jed- ne maloljetnice”. Nakon izlaska, kao i uvijek kada je bio u besparici, poveo se baviti teorijama urote, hramskim tajnama i stom ezoterijom. Obnovio je Circuit kao ezoterijski éa- sopis te po&eo nuditi usluge kao vidovnjak. Sada je tvr- dio da njegov priorat potje’e od Gottfrieda Bouillon- skoga, prvoga keizarskog kralja u Jeruzalemu. A onda je 1964. godine na posljetku obznanio kako sam potje- & po izravnoj liniji od posljednjega merovin3kog kralja Dagoberta Il. pa da time polaze pravo na francusko pri- jestolje. Svjesno je preSutio da su mu pravi predci u 16. stoljeéu radili kao berati oraha. ‘Zatim na pozornicu dolazi Rennes-le-Chateau. ‘Tajanstveni sveéenik iz Rennes-le-Chateaua Rennes-le-Chateau je selo sa 110 stanovnika u fran- cuskome predgorju Pirineja. U 19. stoljecu tamo je Zivio kao seoski Zupnik otac Bérenger Sauniére, koji se pri- liéno naglo obogatio. Dao je obnoviti crkvu, a za sebe je sagradio luksuznu kuéu pored tornja koji je nazvao po Mariji Magdaleni. Nakon njegove smrti 1917. godine na imanju je nastavila Zivjeti kuéepaziteljica, s kojom je go- 53 LEGENDE, MITOVI, LAZI dinama Zivio, na uZas seljana, u odnosu slitnu braku. Stara je gospoda 1946. prodala kuéu, kupac je bio gosti- onigar i autor kriminalistitkih romana Noél Corbu, ko- jiju je nakon sedam godina preuredio u restoran i ma- i hotel. Ipak, turisti su izostali; Corbu je morao ne3to izmisliti ako je Zelio selo udiniti atraktivnijim. Kako se otac obogatio? Ubrzo je ispritao medijima kako je eve- éenik prilikom obnove crkve naao blago kraljice Blan- ke Kastilijske, majke Luja IX. Svetog, Priga se raiirila po- put vatrene stihije i u trenu mu je hotel bio prepun: zna- tiZeljnici i tragadi za blagom iz cijele zemlje nagrnuli su u Rennes-le-Chateau. Prita, naravno, nije bila istinita, Saunitre je vaio za radikalna rojalista pa je u selo “na kraju svijeta” premje- Sten po kazni jer je stalno agitirao protiv francuske re- publike. Seoska erkva, kao i mnoge crkve u juZnoj Fran- cuskoj posveéene sv. Mariji Magdaleni, nalazila se u ka- tastrofalnu stanju. Radovi na obnovi, koja je zapotela 1886. godine, otegli sti se preko deset godina jer je nedo- stajalo novea. Najprije je za novéanu pomoé molio prija- jje medu rojalistima, predstavljao se kao mutenik ko- ispata za zajednitka uvjerenja. A onda se lukavi sve- éenik dosjetio: poteo je prodavati mise. Uobitajeno je da vjernici daju odredena davanja za mise koje naruéuju naneku svoju nakanu ili za mrtve, a Sauniére je od toga napravio industriju. Stovike, on je to oglasio i nikoga nije iskljutivao. Ako bi Crkva uskratila misu zaduSnicu ne- komu tko je potinio samoubojstvo, slobodnomu zidaru ili bludnici, kod Sauniara su je mogli dobiti. Ovake ile- galno zbrinuti grjetnici vediriom su ga velikodu3no na- gradivali. Kao Sto pokazuju dokumenti kojisu ostali na- kon njega, prodavao je, doslovno, stotine misa dnevno, iako je imao pravo sluzZiti samo tri. Na ovaj je natin na- maknuo novea u protuvrijednosti od vise od 900.000 eu- ra koje je burzovnim megetarenjem joS pokuSavao uve- 54 ‘MARIJA MAGDALENA, éati; dovoljno ne samo za raskoSnu gradevinu nego i za trodkove Iuksuzna Zivota. Prijevara je izbila na vidjelo tek prigodom jedne kontrole knjiga 1908, a biskup ga je suspendirao od obavljanja sluzbe. To ga nije sprijetilo da nastavi Zivjeti u kuéi koju je sam izgradio — i da u svojoj privatnoj kapeli dri unosne mise zaduinice. Ipak, Pierreu Plantardu nisu bili dovoljav spektaku- lami ni prava istina ni Corbuova prita o blagu. Poteo se dopisivati s autorom krimiéa, a druStvo su mu jo8 dinili nadrealistizki glumac Philippe de Chérisey i knjiZevnik Gérard de Sede, koji je na koncu napisao knjigu Blago iz Rennesa (1967), temeljenu na Plantardovim spekulativ- nim fantazijama, Po njoj otac Sauniére je pronagao blago merovinékih kraljeva uz pomoé tajnih dokumenata ko- je je, navodno, tijekom obnoviteljskih radova pronaSao 1 Supljini u jednomu stupu svoje crkve. Ovo je, narav- no, izmi8ljeno, stupovi su masivni (bez Supljina), a “per- gamente” je Chérisey svojom rukom krivotvorio, no to nije nimalo na8kodilo cijeloj stvari. Roden je mit koji ée poslije Lincoln, Baigent i Leigh prosiriti cijelim svijetom i koji i danas privlagi tisuée Ijudi u zabaéeno planinsko selo. Jer dokumenti potjetu, kako je navedeno, od naj- tajnijega od svih tajnih drustava (koje je bilo tako taj: no da dotada nitko za njega nije uo), samoga Sionskog, priorata! Da bi druStvu istodobno dao peéat sluzbeno- sti, pohranili su Plantard i Chérisey dokumente onjego- voj povijesti — tzv. Dossiers Secrets, koju su prethodno sa- mi sastavili ~ u Francusku nacionalnu biblioteku u Pa- rizu, Tamo ih je 1975. prona8ao britanski reporter BBC- ja Henry Lincoln, koji je istra%ivao na temu Rennes-le Chateaua. Preko njega su Baigent i Leigh saznali za taj- novito drudtvo. Kada je 1979, Richard Leigh razgovarao s Plantardom, pozdravio ga je rijetima: “Dobar dan, Ve- liganstvo.” A njegov kolega Michael Baigent je objavio Plantardu da mu “po njegovim saznanjima” obiteljsko 55 LEGENDE, MITOVE LAZI stablo see jo8 dalje od Dagoberta IL, on bi bio izravan potomak Isusa Krista i Marije Magdalene. Smutljivac je naiSao na javega od sebe. On tada nije ni slutio da se ta- da rodila ne samo jedna medunarodna uspjednica —na- ime, Sveta kro, sveti gral — nego i ditava jedna subkultu- ra. U Da Vincijeou kodu ubijeni veliki uéitelj Priorata zo- ve se Jacques Saunitre; pohlepni svetenik iz Rennes-le- Chateaua posluzio je za uzor. Ipak, slava koju je Citava Zivota prizeljkivao Plantar- du nije donijela sreéu. Uskoro su francuski novinari u3- Ii u trag njegovoj sumnjivoj proSlosti pa je samoprogla- Seni “Veliki meStar” morao objaviti “uzmak”. Na kon- cu se sam, u jednomu radijskom intervjuu od 18. velja- &e 1982, javno distancirao od tvrdnje da je Kristov po- tomak: “Nita to nije do obiéna izmiijotina’, priznao je. Ipak, veé 1989, dospio je opet u novéanu oskudicu, zapo- &e0 je svoj treti povratak s Easopisom Vaincre. Neodeki- -vano je objavio popis velikih mestara, koji je sastavio je- dan élan Priorata pod utjecajem LSD-a pa je stoga bez- yrijedan. Tajno druStvo nije osnovao Gottfried de Bou- illon u Jeruzalemu, nego je utemeljeno 1681. u Rennes- Ie-Chateau. On sam potjete tek indirektno od Dagober- ta IL, izravan “prijestolonasljednik” bi bio Otto von Ha- bsburg. Kao svojega nasljednika, na mjestu velikoga medtra Priorata imenovao je poduzetnika Rogera Patri- cea Pelata, dobroga prijatelja predsjednika Mitteranda, Koji je kratko prije, samo tri mjeseca nakon 3to je bio op- tuZen u jednomu korupcijskom skandalu, na misterio- zan natin izgubio Zivot. Ipak, ovo je bilo previse mulja- nja. Sudac koji je vodio istragu naloZio je pretres Plan tardove kuée pri emu je policija zaplijenila desetke kri- votvorenih dokumenata o Prioratu. Na sasluanju koje je uslijedilo toboZnji bivai veliki me’tar pod prisegom je priznao da je sve izmislio. Strogo opomenut od suca, de- finitivno se povukao. Umro je 3. veljaée 2000. godine u 56 —— MARIJA MAGDALENA Parizu, a. povremeno se vjerojatno osjecao kao Goethe- ov “éarobnjakov uéenik” koji je bio progonjen od duho- va koje je sam prizvao. Jer veliki mit crkvene povijesti veé se odavno osa- mostalio. Tako se, iznebuha, i Skotski plemi¢ i slobodni zidar sir Andrew Sinclair proglasio Kristovim potom- kom. Istu je stvar londonski antikvar 1 skladatel “sir” Laurence Gardner tvrdio za princa Michaela od Alba- nyja, samozvanoga baitinika Skotske kraljevske loze Stuarta. Gardner je “dokazivao” zahtjev opsirnom, ve- &m dijelom izmi’ijenom genealogijom. Tako kod nje- ga Helena, majka Konstantina Velikoga, postaje britan- ska princeza, potomkinja Isusova i preteta kralja Ar- tura i dinastije Stuart. A zapravo je rodena kao gostio- nigareva kéi u Drepanumu u Bitiniji danagnja sjevero- zapadna Turska). Princ Michael of Albany zove se gra- danskim imenom Michel Lafosse, a veé su ga 1980. 8kot- ski povjesnigari raskrinkali kao prevaranta, nakon &to je za osnazivanje svojega zahtjeva podastro krivotvore- ne dokumente. Ipak Gardner mu duguje zahvalnost, to- boZnji pretendent na tron ga je ve¢ proglasio vitezom = preciznije reéeno: Chevalier Labhran de Saint Germain, U predgovoru Gardnerove knjige tvrdokorni mason op- tuZuje Crkvu da je ona “radi svojih interesa zataékala povijest jedne kraljevske dinastije i pokuala je izbrisa- ti”. Poniznost od svoje toboZnje pramajke svakako ni- je naslijedio. Prijevaras da Vincijem Zbog toga Sto'se renesansni genij Leonardo da Vin- ci (1452.-1519) pojavijuje na (izmi8ljenom) popisu (polu- izmi8ljena, tek 1956. godine utemeljena) Sionskoga prio- rata, automatski je postao kandidat za upuéenoga u to- 7 LEGENDE, MITOV], LAZI boznju tajnu grala. Tako je umjetnik, od strane otitih di- Jetanata koji mu ni ime ne znaju (on se zove Leonardo, a ‘ono da Vinci ~ “iz Vincija” — ukazuje samo na njegov za- vitaj), proglagen “razvratnim homoseksualcem” (prem- da se o njegovu privatnomu Zivotu malo zna pa “razvra- tan” nipoéto nije mogao biti) i heretikom (“‘notorni grje3- nik protiv Boga Katolitke Crkve”), a tumatenje njegova djela usmjerili su u pogrje3nu pravcu Sto se dogodilo u Brownovoj knjizi Da Vincijev kod. Brown je zacijelo vrlo povrino istrazivao kada je tvrdio da su Leonardov “si- Jan stvaralatki rad na zadivijujucim umjetniékim slika- ma religioznih motiva” i “stotine unosnih ugovora s Va- tikanom... bile samo sredstvo za financiranje njegova ra- strona Zivotnoga stila”, a zapravo se radilo o sedamna- est ili osamnaest slika u ulju koje je dovrgio, od Sega je trinaest bilo religioznih motiva. Njegov jedini (1) ugovor s Vatikanom ostao je nedovrien, umjesto toga projekti- rao je po narudZbi pape Leona X. isu8ivanje Pontijskih moévara. Ne odlikuju njegovo stvarala%tvo veliganstve- na umjetnitka djela, nego stotine skica koje ga potvrdu- ju kao izvrsna promatrata prirode i genijalna tehnitko- ga konstruktora. Brown kaze za Leonarda: “on je vje- rovao da posjeduje alkemijska znanja s kojima se olovo moée pretvoriti u zlato”, 8to nije istina; Leonardo je od- bacivao alkemiju kao “zavaravanje glupih masa’. Apso- Iutno niSta ne upuéuje na to da je on ikada pripadao ne- komu tajnom drugtvu. 7 Unatoé tome, Brown tvrdi da Leonardova slike Po- sljednja vetera otkriva pravu povijest grala, pokazuje Ma- riju Magdalenu pokraj Krista. Oni zajedno tvore “M” od matrimonium: “brak”. Izmedu Marije Magdalene i Krista uotava se jedno “V” kao simbol Zenstvenosti, 3to jeza Browna znak grala. Na stolu nedostaje kale zato Sto bi Isusova druzbenica bila pravi gral. Petar joj jednom ge- 58 MARIJA MAGDALENA stom prijeti kao da joj Zeli prerezati vrat, nad rubom sto- Ia pojavijuje se nepovezana jedna ruka s noZem. Povjesniari umjetnosti mogu se slobodno nasmijati na ovu tezu. U konagnici slika ine predstavlja ustanov- jenje euharistije (kao npr. Mt 26,26-29), nego najavu Ju- dine izdaje (Iv 13,21-25). Po Evandelju, uenik Ivan sje- dio je “Iousu do keila” (Iv 13,23), Bududi da je po Predaji Ivan umro oko stote godine, veé se i prije Leonarda uo- bitajilo prikazivati Ivana uvijek kao dugokosa mladi¢a bez brade. U Evandelju Petar je od Ivana zatrazio: “Pi- taj tko je taj o kome govori” (Iv 13,24). To Sto se Ivan na- gnuo da bi tuo pitanje, glave im se dodiruju, a Petro- va ruka potiva na njegovu ramenu, ukazuje na povjere- nje i bliskost. Ruka s nozem pripada Petra i najavijuje da ¢e apostol prilikom Isusova uhiéenja jednomu od slugu velikoga svecenika odsjeci uho. Dok se uéenici doima- ju uznemireno, Isus, ispunjen nutarnjim mirom, zauzi- ma srediste slike. Kao i svi za stolom, ion ima éaSu vina pred sobom. Leonardova se Posljednia vetera ni po emu ne razlikuje od nagina na koji su umjetnici 15. i 16. sto- Jjeca prikazivali ovaj motiy, Sto vrijedi i za polozaj i na- éin prikazivanja uéenika Ivana. Kada mladié Isusu zde- sna ne bi bio Ivan, moralo bi se Leonardu prigovoriti da je na slici izostavio upravo omiljenoga uéenika! Na jed- noj staroj kopiji ovoga djela iz Ponte Capriasca (Lugano) na kojoj su wenici oznateni imenom, Ivan je nedvojbe- no identificiran. Leonardova slika, osim toga, ukraSava blagovaonicu jednoga milanskog samostana — Sto je sva~ kako pogrje3no mjesto da bi se svijetu objavila tajna Isu- sova brakal Unatoé tome, Zovjeku iz. Vincija sada se kao i ranije podmedu svakakve ludosti. Tako ga je Spanjolski autor uspjeSnice Javier Sierra proglasio pripadnikom katara, iako je ova sekta umjetnost i svako bavljenje njome od- luéno odbijala zbog njezine davolske naravi. Britanski 59 LEGENDE, MITOV1, LAZI autorski dvojac, Lynn Picknett i Clive Prince, na koncu su tvrdili da je on uz pomoé jedne primitivne kamere, koju je sam konstruirao, krivotvorio torinsko platno da bi Katolitku Crkvu vukao za nos, a ono u stvari prika- Zuje njegovo lice. Za ovo bi Zovjek iz: Vince trebao napra- Viti jo8 i stroj za putovanje kroz vrijeme jer se prvo do- kumentirano izlaganje relikvije » platna na Zapadu odr- Zalo 1357, dakle jedno stoljece prije Leonardova rodenja =jedna hodogasniéka medalja iz ove godine jasno poka- zuje odraz s lanenoga platna. U stvari, mrtvaéki pokrov s Kristovim odrazom spominjan je veé u pismima i iz~ vjes

    You might also like