E, BAŠ POSTOJI DEDA MRAZ

(komedija za djecu sa pjevanjima)

Lica:

DEDA MRAZ,

BAKA (iz "Snježna kraljica"),

MANĐAFOKO (direktor cirkusa iz "Pinokio"),

DŽAFAR (čarobnjak iz “Aladinova čarobna lampa”),

ARIJEL (iz "Mala sirena"),

SAŠKA, djevojčica,

LOŠA, njen malo mlađi brat i

PIJETAO, narator sa gitarom

Vrijeme i mjesto radnje:

Početkom prošlog decembra.

Prvo mjesto radnje je Deda Mrazova kancelarija na Sjevernom polu, a onda tu negdje u vašem
komšiluku.

Kada se svjetla pogase i samo svjetlucaju zvjezdice na zavjesi koja glumi vedro nebo u noći bez mjeseca,
publici iza leđa, prvo jako kukurikne dva–tri puta, a onda svira gitaru i pjeva PIJETAO. Tako pjevajući i
svirajući na gitari sjeda na kraj rampe i tu ostaje do kraja predstave. Pojavljuje se na kraju svake slike i
najavljuje slijedeću. Naravno, na kraju se i on hvata u ludo kolo i igra kroz publiku i sa publikom.
PRVA SLIKA

Pred kraj Pijetlove pjesme otvara se zavjesa i publika ugleda prastaru kancelariju Deda Mraza. Svuda oko
njega su igračke i dijelovi njegove garderobe. Za svojim ogromnim radnim stolom pretrpanog velikim i
malim pismima i paketima, sjedi i na, takođe, prastarom telefonu (onom što se jednom rukom držala
slušalica na uhu a drugom telefon i mikrofon na njemu ispred usta onoga ko telefonira), razgovara sa
nekim ko je, očito, veoma daleko dok se Deda Mraz dere u mikrofon. Jedna mu je čizma na stolu, a druga
na podu. Noge je digao na sto i ispod poderanih vunenih čarapa vire dvije obične čarape, ali različitih
boja.

Da li će Pijetao pantomimom imitirati njega i zabavljati publiku prepuštam reditelju.

1. Pojava

PIJETAO, potom DEDA MRAZ

PIJETAO (nakon kukurikanja, sviranja i pjevanja, sjedne na rampu sasvim na kraj, pjeva “Deda Mraz” –
http://www.youtube.com/watch?v=3wq6n6t5ocQ):

Preko brda preko brega

i debelog snega
jure neke čudne sanke
srebrne i tanke.

Deda Mraze, Deda Mraze

ne skreći sa staze,
ne oklevaj ne dremaj
već poklone spremaj.

Padaju, padaju s neba bele zvezde

sanke Deda Mraza preko brda jezde
padajte, padajte snežnije i belje
Deda Mraz nam stiže na veselje... (prestane pjevati odloži gitaru, ustane i obrati se publici)... Tako smo
draga djeco mi pjevali kada sam ja bio mali kao što ste vi sada. Tako se ili slično, pjevalo i kada su vaši
roditelji bili mali. I ne samo oni, pjevalo se tako našem dragom Deda Mrazu i još ranije, kada su vaše
bake i deke bili mali, pa i njihovi roditelji i njihove ba... (sjeti se)... Stvarno djeco, jesu li i naše bake imale
svoje bake i prabake?... (malo razgovara sa djecom na tu temu, pa se vrati u priču)... Elem, tako se
pjevalo nekada svugdje, a danas se pjeva samo negdje. Dosjetile se neke bezobrazne čike koje nemaju
mašte ni koliko je crnog ispod nokta, kada se nokti ne sijeku svake subote, da nama koji volimo i
vjerujemo u Deda Mraza, da nam kažu kako Deda Mraz ne postoji. Zamislite, molim vas lijepo: oni nama
kažu da Deda Mraz ne postoji. Kako da ne postoji kada mi je svake godine donosio paket dok nisam
pošao u treći razred osnovne škole. Dobro, nije mi svaki put donosio ono što sam mu u pismu poručio da
mi donese, ali mi je donosio paket. Sjetio me se, to je bitno, zar ne? I onda, kada su te bezobrazne čike i
tete počele da šire tu priču po cijelom svijetu, ona je, mislim ta priča kako Deda Mraz ne postoji, stigla
čak na Sjeverni pol do našeg Deda Mraza. Kada je to čuo, jako se rastužio... (tužno, na granici plača)...
Toliko se rastužio i tako je glasno i bolno uzdahnuo da je taj njegov uzdah prodrmao cijelu planet, pa su
se ljudi počeli razgovarati i misliti o tome da Deda Mraz ipak postoji... (odjednom se uozbilji i strogo)...
Uf! Pa što me ne zaustavite?! Ja se raspričao i umalo vam ne ispričah sve, pa onda ne biste imali šta da
gledate u ovoj predstavi. Ja ću vas voditi kroz priču kako biste se lakše snalazili a vi, ako vam se nešto
dopada, slobodno aplaudirajte. Svi to vole.

Dakle, sada vas vodim na daleki Sjeverni pol gdje je toliko hladno da kiša tamo nikada ne pada. Mislim
krene kiša da pada iz oblaka ka zemlji ali se u međuvremenu sledi. Pa i ljudi kada plaču suze im kao mali
biseri padaju s lica. E, na tom Sjevernom polu živi naš Deda Mraz u svojoj lijepoj staroj kući. Pogledajte.

DEDA MRAZ (viče u telefon): Alooo!... Aloooooo! Al... Dobar dan, jeste, ja sam Deda Mraz... Kako “zar ja
postojim”? Naravno da postojim. A sa kim biste vi sada razgovarali da ja ne postojim?... Ma, ko ne
vjeruje da Deda Mraz postoji? Ko?... Ma pustite novine i šta one pišu. Novine svašta pišu. Jeste li vi
pitali svoju djecu da li ja postojim?... Jeste, tako je, eto, je l’ vidite da ja postojim? ... Ma nemojte molim
vas toga “šta djecaznaju?”, djeca sve znaju, sve... Jeste, drago je i meni da smo se čuli. Radosni mi bili!
Doviđenja!... (spusti slušalicu na telefon pa sve skupa na sto, ustaje i malo se razgibava kako bi se
ugrijao)... Vidi ti molim te čega su se zlobnici dosjetili da me zavade sa djecom. E, pa neće to moći
tako. Neće moći ove noći, bezobraznici bezobrazni!... (počne nešto da pjevuši, izlazi na kratko i onda
unosi naramak drva skakućući tako da je djeci jasno kako je gazio po snijegu i kako mu je jako hladno, pa
ta drva stavlja malo u kamin malo pored kamina, trlja ruke i glasno razmišlja, kako to inače rade stare
čike)... Šta sada da čovjek radi? Kako to da ljudi nemaju duše? Ko im ju je uzeo? Kako?... Zašto? ... Pa,
ljudi bez duše su kao nebo bez zvijezda... Bože, Bože, šta da radim... (uzdahne jako duboko).

2. Pojava

ARIJEL i pređašnji

ARIJEL: (da li uz Pijetlovu pratnju na gitari ili uz matrice, ulazi i pjeva pjesmu “Mala sirena”
http://www.youtube.com/watch?v=CxMYTI5d464):
Na obali morskoj sunce skakuće
Ja ležim dok topli pijesak me grije .
Oblaci škaklje, more se smije,
S' maštom putujem .

Vjetrić nosi moju pjesmu dalje,

Poruku sreće svim ljudima šalje .
Ljubav treba uvijek dijeliti,
Život u smijehu sanjati .

Dok valovi razigrano plešu

S' njima sam i ja,
Podižu me morske čari, a ja živim svoj san .

Pod morem, kao mala sirena

Haljina mi morska pjena, biseri jure iznad nas, ribicama
senka igra. Pod morem kao mala sirena,

igru snova pletem ja, pjevam plešem noć i dan

Vjetrić nosi moju pjesmu dalje,

Poruku sreće svim ljudima šalje .
Ljubav treba uvijek dijeliti,
Život u smijehu sanjati.

Dok valovi razigrano plešu

S' njima sam i ja,
Podižu me morske čari, a ja živim svoj san .

Pod morem, kao mala sirena

Haljina mi morska pjena, biseri jure iznad nas,

ribicama senka igra .

Pod morem kao mala sirena, igru snova pletem ja, pjevam plešem noć i
dan ...(kada završi sa pjesmom, prilazi Deda Mrazu i nježno ga tješi)... Ma, ko je to rastužio mog
najljepšeg i svoj djeci najdražeg dedu, Deda Mraza?

DEDA MRAZ (tužno uzdiše): Eeee, slatka moja Mala sireno! ...(ona hoće da se malo pobuni a on je
zaustavi rukom)... Znam ja da se ti zoveš Arijel, ali si u isto vrijeme i Mala Sirena, zar ne?

ARIJEL: Da. ali...

DEDA MRAZ: Pa eto, meni je draže da te zovem onim što si, nego onim ko si.Pa i naš kapetan broda
“Ledolomac mak na konac” više voli da ga ljudi oslovljavaju sa “Kapetane”, nego da ga zovu Pera, kako
mu je kršteno ime. Pa šta onda tu nije u redu?

ARIJEL: Dobro, to on voli ali ja volim da me zoveš Arijel, da me svi zovu Arijel. Zamisli, dedo, kako bi to
bilo lijepo da mene sva djeca svijeta zovu Arijel. Evo, ovako ...(doziva glasno, najglasnije što može)...
Arijel... Arijel... Arijel... Vidiš kako lijepo zvuči, a kako bi ružno bilo da me dozivaju ...(opet doziav iz
petnih žila)... Mala sireno!... Mala sireno!... Mala sireno!... Je l’ sada vidiš razliku?

DEDA MRAZ: Ne vidim, nema razlike. U stvari ima, ali sam ja u pravu. Evo, slušaj, zamoliću djecu da te
dozivaju kako te ja zovem: Mala sirenooo!. pa ćeš vidjeti kako to lijepo zvuči ...(obraća se djeci u
sali)... Djeco, molim vas, hajde da složno i umiljato dozivate ovu našu Malu sirenu. ...(nakon što su je
djeca dozivala par puta on joj veli)... Eto moja Mala sireno, sada si se uvjerila da sam ja u pravu.

ARIJEL: Dobro, važi. Od sada me samo ti dragi moj Deda Mraze i ova djeca u sali možete tako zvati i
više niko. Važi li?

DEDA MRAZ (nabace 5): Važi moja draga, Mala sireno.

ARIJEL: E, hajde sada ispričaj mi ko te je tako rastužio? Kada si maločas onako gorko uzdahnuo, taj tvoj
uzdah je prodrmao cijelu planetu. Ja sam se prepala, pomislila sam da je zemljotres, u stvari moretres jer
sam tada bila kod kuće u moru. Ne znam kako sam znala da si to ti. ali sam sigurno znala i odmah
sam dojurila ovamo. Da li ti je moja pjesma pomogla bar malo da popraviš svoje tužno
neraspoloženje?

DEDA MRAZ: Ti stvarno lijepo pjevaš, moja Mala sireno, ali je moja tuga prevelika, pa nije baš mnogo
pomogla tvoja pjesma.

ARIJEL: Pa šta je bilo kaži mi?

DEDA MRAZ: Možeš misliti... Skoro niko više ne vjeruje ...(na granici plača)... da ja postojim!

ARIJEL: Ma, ko kaže da Deda Mraz ne postoji? Ko?!

DEDA MRAZ (isto): Pišu novine, bilo na televiziji i svašta još.

ARIJEL (ljuto): Iz ovih stopa, hoću reći peraja, idem u sve televizije i u sve novinske redakcije da im ja
kažem da nije istina da Deda Mraz ne postoji, tačnije da je jedina istina da Deda Mraz, to jest ti,
postojiš!

DEDA MRAZ: To bi te drago dijete moje ubilo. Znaš da ne smiješ biti dugo van vode? Ti bi umrla bez
vode.

ARIJEL (tužno): To je tačno... Pa šta da radimo?

DEDA MRAZ (sjeti se): Imam ideju. Ja ću se kamuflirati pa ću otići...

ARIJEL (prekine ga): ... Šta ti je to?

DEDA MRAZ (zbunjeno gleda po sebi, misli da ga ona pita za nešto na njemu)): Koje?

ARIJEL (nesigurno): Pa to kanu... kami...

DEDA MRAZ: Kamuflirati?

ARIJEL: Da, to.

DEDA MRAZ: Pa znaš kada se neko kamuflira u neko drugo odijelo i izgleda da je neko drugi a ne on?
ARIJEL: Misliš maskirati?

DEDA MRAZ: Može i maskirati, iako neću imati masku, ali ću staviti velike sunčanice, mantil do
zemlje, šešir i... i... i...

ARIJEL: Aktovku?

DEDA MRAZ: E, može i aktovku, pa ću glumiti da sam trgovački putnik koji prodaje... koji prodaje...

ARIJEL: Maglu.

DEDA MRAZ: Kakvu maglu?

ARIJEL: Pa ti ne možeš prodati nikome ništa. Hajde, molim te reci mi kada si nekome nešto prodao?

DEDA MRAZ (pokušava da se sjeti): Aaaa, prodao saaaam, ovaj...pro... ne mogu da se sjetim.

ARIJEL: Naravno da ne možeš da se sjetiš jer nikada ništa nikome nisi prodao. Ti samo daješ, a ne
prodaješ, dragi moj Deda Mraze. Do sada si dao i podijelio na milione miliona poklona djeci i nikada
nikome nisi ništa prodao. Šta ćeš ti prodavati i kome?

DEDA MRAZ: Znam. U pravu si, prodavaću im maglu.

ARIJEL: Kakvu maglu.

DEDA MRAZ: Raznu maglu, plavu, crvenu, roza, zelenkastožutu...

ARIJEL: Šučmurastogustu...

DEDA MRAZ: Ući ću u njihove domove, gdje žive. Lijepo ću vidjeti kako žive i kako razmišljaju o ovom
mom problemu... (stuži se opet)... Pa ako vidim da stvarno ne vjeruju u... mene... onda ću... Onda me i
neće biti.

ARIJEL: Ma biće tebe uvijek, dragi moj Deda Mraze. Hodi idemo da pronađemo nešto u šta ćemo te
kamuflirati.

DEDA MRAZ: Maskirati. ‘Ajd idemo.

DRUGA SLIKA

Radnja se dešava ispred zavjese. Tu je jedan veliki pano na kojem su nacrtana ukrašena vrata koja vode u
cirkus, što uostalom i piše velikim slovima:

CIRKUS “MANĐAFOKO”

Prije nego se to sve osvijetli, Pijetao na gitari izvede negu gravuru, neko soliranje koje treba da izgledao
kao malo produženi “tuš”, a potom se obrati djeci.
1. Pojava

PIJETAO, potom MANĐAFOKO

PIJETAO: Kako rekoše, tako i uradiše. Premaskiraše i prekamufliraše našeg dobrog Deda Mraza dok
si rekao cipiripi–bruč. Bradu su mu uvukli pod kragnu košlje koju su zakopčali do grla, a onaj dio
brade što je virio i brkove su mu ofarbali vodenim bojicama u šučmurasto sivocrnu, da se može
lako i brzo oprati kada više ne bude morao biti ni maskiran ni kamufliran. Stavili su mu velike
naočale, a na glavu onaj detektivski šešir. Imao je mantil skoro do zemlje, neki crvenkastosmeđi koji je
malo vukao na sivoplavu, ali i na žućkastograo boju. Imali su problema dok su mu uvukli onaj
stomak u pantalone, malo su se napatili, a Deda Mraz će morati disati kratkim udisajima i kratkim
izdisajima, a ako se, ne daj Bože, zakašlje, na njemu će sve popucati i spasti sa njega. Ostaće samo u
svojim gaćama i to onim kariranim i na cvjetiće. Mala sirena Arijel mu je obezbijedila preko svog
tate, koji je kralj svih mora, brzu podmornicu da ga brzom brzinom doveze do civilizacije, pa evo ga
sada negdje u blizini. Mi se trenutno nalazimo pred nadaleko poznatim i znanim cirkusom nad
cirkusima “Manđafoko” i svakog trenutka očekujemo direktora cirkusa da predstavi sebe i svoj cirkus...
Pažnja, evo ga počinje!

/Čuju se cirkuske fanfare i u pozadini ove slike, od sada pa stalno, ide cirkuska muzika sa zvucima
publike, ushićenja i aplauza, kako bi se djeci dočaralo da se iza njegovih leđa, u cirkusu odvija program/

MANĐAFOKO (uskoči): Ekolo! Deda Mradze, Deda Mradze. Ti pikolo kaco nista drugo i ne dznati nego
se samo dernjalo kao detere kad se ukakalo.

PIJETAO: Kaco? Šta ti znači to kaco?

MANĐAFOKO: Ti ci kaco, kako se kadze...? Io Italijano i u moja drzava se kadze kaco... to...
kukuriku... pijetao, pevac tako nekakore.

PIJETAO: Ko si ti?

MANĐAFOKO (čudi se): Ti ne znare ko cam јa?! Ti ne znare?! Ti stvarno, stvarno, stvarnisimo ne
znare ko cam јa?!

PIJETAO: (ruga se): Ne znare, ne znare! Ne kaže se ne znare, nego ne znaš?

MANĐAFOKO: A sta јa ne znaš? Јa cve znaš. Sta ce tebi Deda Mradze, koјi nema, ne bude, a јa,
Crni MANĐAFOKO bude i cve znaš?

PIJETAO: Sve?!

MANĐAFOKO: Cve! Aјde, pitare me nesto. Prego!

PIJETAO: Kako se grudva sa sniјegom.

MANĐAFOKO: Bravisimo, to јe pravo pitare. Јa to znaš. Bene, prvo ce udzme јedan pikolo kamen, pa ce
zamotare sa cniјeg i onda ce gađare u neko babetino u glava ili u prodzore od komsiјe... (znatiželjno)...
Da li ci ce cada cјetila ko cam јa?
PIJETAO: Јesam. Ti si onaј bezobrazni MANĐAFOKO, koјeg јe sredio Pinokio.

MANĐAFOKO: Јecte, to cam io, ali niјe mene budalacto Pinokio credio, nego cu me izdali kukavico i
lupezo Macare i Liјare. Ali to nije vadzno, vadzno je ja cada diretore na grandicimo velelepno zirkuzo
“Mandzafoko”. Io dosare ovde sa svojim belisimo zirkuzo da vasa deca dam poklone posto Deda Mradze
vise nema. Sta je deca, ne verovate da Deda Mraze ne bude, nema, njente. Cada ja bude dzamena za
Deda Mradze. Ekolo, ovako cemo volare: vi cvi cete donecete sta ocete da ja vama donare...eeee kako
ce vikare donare na serbski... eee... dati. Vi cvi cete donecete sta ocete da ja vama dati. Dzatim io to
sklonare u moja grandisimo zirkuzo, pa kada io vidare da vi jeste dobra deca i da dznate јedan pikolo
kamen, zamotare sa cniјeg i onda gadzare u neko babetino u glava ili u prodzore od komsiјe, onda ja
vama donare, dati vace poklonare a ko ne znare to da babetino i te ctvari, on nema poklon. E zbaljato?
... Da li je u redu?

2. Pojava

SAŠKA, LOŠA i pređašnji

/Saška i Loša sa školskim torbama na leđima ulaze s desna držeći se za ruke, a kada dječak vidi
Manđafoka i cirkus otrgne se iz sestrinih ruku i potrči ka njemu/

SAŠKA: Loša stani, ne idi tamo, stani kada ti kažem!

LOŠA (radosno): Sestrice, vidi došao nam cirkus. Saška, to je pravi veliki cirkus! Dođi!

MANĐAFOKO: Ekolo, bravisimo! Belo bambino, bravisimo!

SAŠKA: Loša znaš šta nam je baka rekla: Iz škole pravo kući i da ne svraćamo nigdje i da ne slušamo
nikoga.

LOŠA: Ma znam, ali baba ne zna da nam je došao cirkus. I ona bi mu se obradovala, sigurno.

MANĐAFOKO: Vaca babuskara ce radovati sto njena unuci bude kod mocni Mandzafoko u glamure e
grandicimo zirkuze. Prego!

SAŠKA: Naša baka nije nikakva babuskara nego jedna fina i preslatka bakica.

LOŠA: Ma nije, Saška, čika Manđafoko tako mislio. On je Talijan i ne zna baš dobro srpski. Je li tako,
čika Manđafoko?

MANĐAFOKO: Bravisimo, bravisimo. Ti dznala da io Italijano.

SAŠKA: Neka je sto puta Talijan, ali ne smije za našu baku govoriti da je babuskara.

MANĐAFOKO: Mi dispjaće, mia bambina, belisima bambina. Mi dispjaće i dza tvoja babus... bakica.
Bela vecja nono, belisima stara bakica.

LOŠA: Eto vidiš, izvinuo ti se. Baš je fini čiko ovaj čika Manđafoko. Šteta što nije mali pa mu neće
Deda Mraz donijeti poklon.
MANĐAFOKO: Ekolo. Nova vest, dobra vest, grandisimo lepo vest je ...(sretan kao da saopštava
najljepšu vijest na svijetu)... Nema vice Deda Mradze!... (gleda ih začuđeno, odmahne rukom)... Bene, vi
nicte dobra culi i radzumeli. Probare nuovo... ponovo... (na isti način kao maločas)... Nema vice Deda
Mradze!... Sta je? Vi se ne raduva sto Nema vice Deda Mradze?

SAŠKA (obraća se Pijetlu i publici): Ma šta to priča ovaj cirkusant? Kako on to misli da nema više Deda
Mraza? Je li on lud il mu noge smrde?

MANĐAFOKO: Ne, ne, ne, ne... Belisima bambina, meni ne cmrde nogare, prao sam ih u lavore
nedavno. Pre tri dzime.

LOŠA (začudi se): Štaaaa?! Prije tri zime si prao noge?!

MANĐAFOKO: U lavore, prego... (ponosno)... Ekolo!

3. Pojava

DEDA MRAZ (kao trgovački putnik) i pređašnji

SAŠKA (Loši dok ulazi Deda Mraz kojeg oni, naravno, ne mogu prepoznati ): Idemo, Loša. Ovo nije
dobar čovjek.

LOŠA: Ma kako nije, daj da bar malo, samo pet minuta provirimo u circus, a onda ćemo trčati do
kuće pa baka neće ni primijetiti da smo bili u cirkusu. Moooliiim te, seko. Samo na pet minuta.

MANĐAFOKO: Bravo pikolo bambino, bravisimo. Dodzite za vas bezoplatno, ocu kaze bez platno
...(sjeti se kako se kaže)... dzaba, dzaba. Ekolo, vjeni... dodze, dodze!

DEDA MRAZ (ozbiljnim, strogim glasom): Šta se to ovde događa?

SAŠKA (pravda se): Ma ništa, čiko, moj mlađi brat i ja idemo kući a ovaj nas cirkusant zadržava i svašta
priča ružno.

MANĐAFOKO (čudi se): Ko pricala ruzno? Kako ruzno?

LOŠA: Jesi, rekao si da Deda Mraz ne postoji.

DEDA MRAZ (Manđafoku): Da li je to istina?

MANĐAFOKO (pravda se): Nije, nije cvarno ictina. Io podznati Mandzafoko, direktore na ova
grandisimo zirkuzo...(vuče Deda Mraza za rukav da ga uvede u cirkus)... Prego, udzite, volare belisimo
programe.

SAŠKA: Jeste, čiko, istina je. Evo neka vam Pijetao i ova djeca kažu. Govorio je da Deda Mraz ne
postoji i da je to lijepa vijest.

MANĐAFOKO: Nicam govolare!

LOŠA: Jesi!
MANĐAFOKO: Jecam, jecam govolare i cta mi modzete? Njente ...(skače kao klovn i pjeva)... Nema
vice Deda Mradze!... Nema vice Deda Mradze!... Nema vice Deda Mradze!...

DEDA MRAZ (uhvati ga za rever, strogo): Dokaži!

SAŠKA: Da, dokaži!

MANĐAFOKO: Cta dokadze? Cta dokadze?

LOŠA: Dokaži da Deda Mraz ne postoji!

DEDA MRAZ: Jeste, dokaži da Deda Mraz ne postoji!

MANĐAFOKO (pokušava da se otrgne): A ti dokadze da Deda Mradza ima, do poctoji!

SAŠKA: To nije pošteno, pa vi ste tvrdili da ne postoji, vi treba da dokažete da ste u pravu.

MANĐAFOKO: Ja dznam da ne postolare Deda Mradze. Dokadzare... (Deda Mrazu)... Ti dokadzare

mene!

DEDA MRAZ (počinje da se ljuti): Hoćeš da ti dokažem?

MANĐAFOKO: Si, dokadzare!

DEDA MRAZ (ljut je): Hoćeš stvarno da ti dokažem?

MANĐAFOKO: Ajde sta cekas? Dokadzare. Io cekam dokadzare!

DEDA MRAZ (sasvim je ljut i počinje da raskopčava mantil): E, sada ću da ti dokažem?

PIJETAO (skoči i krene da spriječi Deda Mraza da se demaskira, onda se zbunjen vrati i ostavi gitaru pa
tek onda ode i zakopčava Deda Mraza, to traje neko vrijeme ovaj zakopčava, onaj otkopčava, guraju
se, djeca brane nepoznatog čiku, Loša Manđafoka udari nogom u cjevanicu, Saška mu zbaci cilindar s
glave): Nemojte dobri čovječe, smirite se!

MANĐAFOKO: Pucti ga, neka dokadzare!

DEDA MRAZ : Pusti me da mu dokažem da ima Deda Mraza, da je živ i zdrav i da će mu sve zube izbiti
ove krezave!

MANĐAFOKO: Io nema kredzavo dzubalo. Il mio dzubalo belisimo e glanc nova. Io kupiti od dotore
za dzubalo.

PIJETAO (odvodi Deda Mraza i djecu na jednu stranu a Manđafoko ide na drugu stranu): Ma pustite
ga dobri čovječe nije to vaš nivo, a i vi djeco požurite kući. Najbolje će biti da ga odvedete do vaše bake
pa neka joj on kaže što ste se zadržali. Hajte...

MANĐAFOKO ...(skače kao klovn i pjevajući odlazi)... Nema vice Deda Mradze!... Nema vice Deda
Mradze!... Nema vice Deda Mradze!...
TREĆA SLIKA

Kada je neko sklonio onaj pano sa cirkuskim vratima i kada je umukla cirkuska muzika, zavjesa se otvara i
djeca iz publike imaju divnu priliku da vide kako izgleda soba jedne stare, dobre i vrijedne bake:
namještaj jeste star, ali je soba čista, lijepa i svijetla sa puno heklanniha radova, goblena i vezenim
zavjesama na prozoru i velikim vezenim platnom, kako se to nekada radilo: “Kuharice manje zbori da ti
ručak ne zagori” ili neke sa ovog linka:
https://www.google.ba/search?q=kuharice+manje+zbori+da+ti+ru%C4%8Dak+ne+zagori&client=firefox-
a&hs=8Rz&rls=org.mozilla:en-
US:official&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=synbUcfTKci0tAaklYDoDw&ved=0CC0QsAQ&biw=1
067&bih=701
Baka nešto radi oko šporeta ili sjedi i plete neki šal.

1. Pojava

BAKA potom SAŠKA, LOŠA i na kraju DEDA MRAZ

BAKA (pjeva):

Tiho, noći, moje zlato spava

za glavom joj od bisera grana
a na grani k’o da nešto bruji
to su pali sićani slavuji

Žice predu od svilena glasa

otkali joj duvak do pojasa
pokrili joj i lice i grudi
da se moje zlato ne probudi

SAŠKA (djeca utrčavaju veseli i grle baku, govore jedno preko drugoga): Bako, bako, evo nas!

LOŠA: Da vidiš, bako bio je tamo na putu jedan veliki cirkus...

SAŠKA: Jesi li se puno brinula, bakice?

LOŠA: ... a pred cirkusom jedan ružni čiko neki Talijan...

SAŠKA: Nisam, bakilice moja draga, htjela da se brineš, ali...

LOŠA: ... i onda je on taj crni Manđafoko počeo da viče “Ekolo, ekolo!”...

SAŠKA: ...morali smo da branimo...

LOŠA: ... I onda je počeo da govori kako nema više Deda Mraza.

SAŠKA: ... ovog dobrog čiku.

LOŠA: Da li i ti, bako, misliš da nema više Deda Mraza?

BAKA: Ma, naravno da postoji, a kojeg čiku?

SAŠKA (pokaže prema vratima na koja proviruje Deda Mraz): Ovoga što nas je dopratio da se ti ne
brineš.

LOŠA (trči i za rukav vuče Deda Mraza, kojem je malo neprijatno da uđe): Ma uđite slobodna, naša baka
ne ujeda!

DEDA MRAZ: Dobro veče. Ljubim ruke. Ja se izvinjavam, nisam imao namjeru da smetam, samo sam...
(pokaže na djecu)... djecu...
BAKA: Ma nemojte se izvinjavati. Ni izvinjavati ni ustručavati. Sjedite, evo ručak je gotov pa ćemo svi
lijepo ručati.

DEDA MRAZ: Ma neka, nisam gladan.

SAŠKA: Kako niste gladni kada vas je onaj cirkusaner iznervirao. Ja kada se iznerviram ja bih mogla
vola pečenog da pojedem!

LOŠA: Ih, vola?!

DEDA MRAZ: Ja ću samo malo da se odmorim pa idem dalje. Znate, ja sam trgovački putnik, moram
raditi i za hljeba zaraditi.

LOŠA: Ma što da zarađujete i da kupujete hljeb kada naša baka pravi najbolji hljeb na svijetu!

SAŠKA: Jeste, čiko, evo pogledajte pa i baka sama kaže da je hljeb k’o duša.

BAKA: A ko vas je tako iznervirao? Taj Talijan? Čime vas je iznervirao?

SAŠKA: Možeš misli, bakice, kakav bezobraznik, kaže da Deda Mraz ne postoji.

LOŠA: Kada ga je ovaj čika uhvatio za vrat, ja sam ga udario nogom u cjevanicu, jako. Evo ovako!
...(ustane da bi pokazao kako ga je udario, ali opali nogom u nogu od stola pa počne da skakuće i trlja
svoju udarenu nogu)... Aj, jooooooj!

DEDA MRAZ: On meni da kaže da Deda Mraz ne postoji.

SAŠKA (dok baka postavlja večeru): I sav je bio radostan zbog toga što Deda Mraz više ne postoji.

LOŠA: Ma postoji, kako da ne postoji.

SAŠKA (ljuto): Ma, znam, samo kažem...

LOŠA: Evo, ovako je skakao i pjevao ...(imitira Manđafoka!)... Nema vice Deda Mradze!... Nema vice
Deda Mradze!... Nema vice Deda Mradze!...

SAŠKA (kada se prestanu smijati Loši): Bako, bakice moja, reci mi, je li tako da taj čika cirkusant laže
za Deda Mraza?

BAKA: Ma, naravno, dušo. Te priče kojekakve, to su, djeco moja, izmišljotine, tako samo govore ljudi
koji nemaju duše.

DEDA MRAZ: A ljudi bez duše su kao nebo bez zvijezda.

BAKA: Tako je, potpuno ste u pravu. Jedite, poslužite se.

SAŠKA (zadivljeno): Jao, čiko, kako ste to lijepo rekli, zar ne bako? Jeste li vi pjesnik.

DEDA MRAZ (malo zbunjen): Ne ja sam, ovaj...

LOŠA: Pa je li ti čovjek maločas lijepo rekao da je trgovački putnik, što ga stalno pitaš?

DEDA MRAZ (dosjeti se): Da, da, trgovački putnik.

BAKA: A šta nam to lijepo prodajete?

DEDA MRAZ: Maglu.

SAŠKA: Maglu? Kakvu maglu?

BAKA: Interesantno.

DEDA MRAZ: Plavu maglu. Imam sve nijanse plave magle

LOŠA: Ja bih volio crnu maglu i napunim moju sobu crnom maglom toliko crnom da kada se svjetlo
upali da sijalica izgleda samo kao jedna jedina zvijezda na nebu.

SAŠKA: Grozno.

BAKA: Ja bih volila roza maglu, ali svijetlo, svijetlo, jako svijetlo rozu pa bih je stavila gore pri vrhu
prozora i pomalo po plafonu ove sobe.

DEDA MRAZ: Nemamo crne magle, ali imamo roze i to baš takve, gospođo, kakvu vi volite. Donijeću
vam kada drugi put pođem ovamo.

BAKA (obraduje se): Stvarno? Baš ste zlatni ...(pogledom pokaže na njegov tanjir koji je brzo
ispražnjen)... Dopada li vam se moja kuhinja?

DEDA MRAZ: Odlično je, hvala vam. Ne pamtim kada sam ovako dobro jeo. Znate, neredovno jedem.
Zaboravim, ne sjetim se skuvati nešto. Meni to obično Arijel...

SAŠKA: Arijel kao iz bajke "Mala sirena"?

DEDA MRAZ: Da to je ta.

SAŠKA (začudi se): Arijel iz bajke "Mala sirena" vama ponekad kuha?!

DEDA MRAZ: Da... (sjeti se da je tu inkognito, pa se malo zbuni)... Ovaj ne. U stvari da, tako se zove.
Znate njena mama je jako voljela tu bajku pa joj je dala to ime.

LOŠA: Ih, a ja taman pomislio da vam stvarno Mala sirena kuha klopu.

SAŠKA (kroz smijeh): Loša samo misli na hranu.

LOŠA: Pa šta mogu kada baka tako lijepo kuha, zar ne čika... Stvarno, kako se vi zovete?

BAKA: Ne valjala, sine, pitati čovjeka kako se zove. Ne valja kada dijete pita starijeg gospodina.

DEDA MRAZ: Ma ne smeta mi ništa, dobra gospođo, Zovem se Ded... ovaj, Pera. Zovem se Pera.

LOŠA: A djeca vas zovu deda Pera, pa ste se zbog toga zbunili, zar ne?

SAŠKA: Baš lijepo ime. Djeluje mi nekako starinski.

LOŠA: Meni djeluje nekako preozbiljinski.

BAKA: Lošo?! Ne smiješ tako govoriti.

DEDA MRAZ: Neka ga, gospođo. Imam ja jednog druga, još iz mladosti smo drugari i komšije. I on se
isto zove Pera, ali više voli kada ga zovemo “Kapetane!”.
LOŠA: Ima li svoj brod?

SAŠKA: Pa može biti i avion. Baš lijepo kada je neko stari pilot, kapetan aviona.

LOŠA: Kako mu se zove brod?

BAKA: Djeco, nemojte biti dosadni. Hajde požurite pa da se piše zadaća.

DEDA MRAZ: Ma ne smetaju mi, ja baš volim djecu i meni djeca nikada, ali baš nikada i nikako ne
mogu smetati ...(Loši)... Brod mu se zove “Ledolomac mak na konac”.

SAŠKA: Čika Pero, šta znači “mak na konac”?

BAKA: "Tjerati mak na konac " doslovno znači cjepidlačiti, odnosno pretjerivati , zapeti za nešto što
je gotovo nemoguće.

DEDA MRAZ: U narodu ima i izraz “zajuniti”.

LOŠA: Kao malo june! ...(svi prasnuše u smijeh).

SAŠKA: Hvala vam, čika Pero, da ne bi vas onaj cirkusant bi i sada svima vikao da Deda Mraz ne postoji,
sram ga bilo, baš je bezobrazan.

BAKA: Stvarno je bezobrazan.

LOŠA: Ali kako ga je čika Pera zgrabio za vrat, ovako ...(sam sebe uhvati za vrat i trese kao da će da
se udavi, pa krklja)... Kh, kh ...(prestane)... E, tako i nikada više Crnom Manđafoku neće pasti na pamet
da viče da nema više Deda Mraza.

DEDA MRAZ: A kada ste to prvi put čuli, da li ste mu povjerovali?

SAŠKA: Ja nisam. Kada sam ga vidjela onako u crno obučenog, sa onim crnim cilindrom, brcima i
bradom, a lica bjelog kao kod vampira, bio mi je strašan i mrzak, i ništa mu nisam vjerovala.

LOŠA: Ja jesam, povjerovao sam mu. Bio mi je nekako moćan i morao sam da mu vjerujem. Bilo mi je
jako žao Deda Mraza i da niste došli vi, čika Pero...

BAKA: Dobro djeco. Idite napijte se vode i knjige u šake.

DEDA MRAZ (sjeti se): Djeco, mogu li ja prvo vas da zamolim nešto, pa poslije učite. Hoćete li uraditi
nešto za svog Ded... čika Peru?

LOŠA: Hoćemo, deda Pero, naravno da hoćemo.

SAŠKA: Šta treba?

BAKA: Je li to neka tajna, mogu ja i izaći ako treba.

DEDA MRAZ: Ne, ne, možda mi i vi možete pomoći, gospođo.

LOŠA: Ovo će biti neka akcija, neka avantura. Volim avanture.

SAŠKA: Šuti da čujemo.

BAKA: Dobro, slušam.

DEDA MRAZ: Treba da, u kojem god se društvu nađete da pokrenete temu da li postoji Deda Mraz i
pažljivo slušate i brojite koga ima više: da li onih koji vjeruju ili onijh koji ne vjeruju u Deda Mraza.
Možete li to.

LOŠA: Ma ko mi kaže da Deda Mraz ne postoji ja ću mu odmah glavu rascopati.

SAŠKA: Ih, sve se bojim. Pa ti si kukavica nad kukavica.

LOŠA: E, baš nisam!

SAŠKA: E, baš jesi!

LOŠA: Nisam!

SAŠKA: Jesi!

BAKA: Dosta djeco. Pustite čovjeka da završi.

DEDA MRAZ: Hvala vam gospođo.

LOŠA i SAŠKA (uglas): Izvinite

DEDA MRAZ: Ovako ćete kako sam vam rekao, a onda ćete sve one koji vjeruju u Deda Mraza
nagovoriti da i oni isto tako idu i govore kako su izmišljene laži o tome da Deda Mraz ne postoji i da
onda i oni one ljude koji vjeruju u men... u Deda Mraza, da i oni idu...

Zavjesa

ČETVRTA SLIKA

Kada se zavjesa sa zvjezdicama spusti, Pijetao prvo kukurikne pa onda izađe na scenu, na koju će neko
dok ovaj govori donijeti veliki pano sa takođe velikom paukovom mrežom.

1. Pojava

PIJETAO, potom DŽAFAR

PIJETAO: Evo mene, evo. Šta ste mislili, odletio nam Pijetao, otkukurikao svoje, a? E, nisam. Tu sam zbog
vas i za vas. Dakle, radili su kako su i dogovorili. Išli su po selima i gradovima, po livadama i planinama i
sa svima otvoreno razgovarali na temu da li Deda Mraz postoji ili ne. Uglavnom su ljudi govorili
da postoji i da vjeruju u njega, a one sumnjičave su ubrzo dokazima razuvjerili, tačnije nisu više
sumnjali nego su i oni počeli vjerovati u Deda Mraza. Potom bi se i ovi novi uključili u tu sveopštu
kampanju. Bila je toliko široka i moćna da su mogli, kada bi samo to htjeli, izabrati našeg Deda Mraza
za predsjednika svijeta. Ali niko od njih nije volio politiku pa su se skoncentrisali samo na svoj cilj.

Za Manđafoka više nisu čuli ništa pa su pretpostavili da se vratio u svoju Italiju, ali ni tamo mu neće
uspjeti ta laž kako Deda Mraz ne postoji jer i u Italiji ima puno djece koji vjeruju i vole Deda Mraza...
Međutim, saznali su da se pojavi moćni i strašni Džafar, čarobnjak iz bajke “Aladinova čarobna lampa”.
Jeste li čitali tu bajku? ...(razočarano)... Niste?...(radosno)... Aaaa, jeste. Pa naravno da jeste kada je jako
lijepa.
Elem, pričalo se da taj čarobnjak Džafar svu djecu koja vjeruju u Deda Mraza pretvori u sitnu mušicu i da
ih da pauku za ručak. Mi smo pronašli tog čarobnjaka. Evo nas tu gdje on lovi svoje žrtve. Ovo je paukova
mreža u kojoj živi taj čarobnjak. Daaa, pogađate. Kada kao čarobnjak Džafar uhvati neko dijete koje
vjeruje da Deda Mraz postoji, pretvori ga u mušicu, a sebe u pauka pa ga pojede.

Mislim, ovo je samo nacrtanom paukova mreža jer nismo mogli naći ni jednog velikog pauka koji bi nam
napravio toliko veliku mrežu. Mislim, nismo mogli da pronađemo ni jednog jedinog i bilo kakvog pauka
jer se oni zimi zavuku po tavanima i tamo malo grickaju i malo dremuckaju. Svakog časa očekujemo da
se pojavi strašni čarobnjak Džafar. Vi ste djeco bezbjedni jer njegova čarolija ne može baš do vas
dobaciti, ali ja vam ipak predlažem da se malo uvučete u te svoje stolice i da posmatrate predstavu malo
sa strane i to samo jednim okom. Da, još nešto važno, nikako ga nemojte gledati u oči jer su njegove oči
jako urokljive, pa vas može, ne daj Bože, omađijati. Tako vi samo u početku, a kada vidite da vam ne
može ništa vi se opet slobodno opustite i uživajte u ovoj predstavi.

DŽAFAR (sav je u crnom i nesrazmjerne konstitucije; ulazi uz urlik kao kečer u arenu: možda bi ovde
dobrodošla trominutna ritmička igra na tu temu kako bi naglasila njegovu važnost za tok priče;
elem, kada po ponašanju i prijetećem izgledu i kada svi pomisle da će sada da bude dreke i galame,
on lijepo zapjeva http://www.youtube.com/watch?v=oW2Q4SfT8Zk):

Kada pođeš na put

u taj daleki kraj
pusti devu da slijedi trag
u prostranstvu se tom
krije moj vrući dom
tako divlji, a tako drag
i dok sunce na zapadu tone u mrak
vjetar s istoka daje moć
budi svoj, budi jak
dok te magični sag nosi ravno u arapsku noć
ta arapska noć
i taj arapski dan
neobično tuđ, i pakleno vruć
kao užaren san
kroz arapsku noć
Mjesec arapski sja
a nespretni tat
će postati kralj
il' slomiti vrat... (mnogo se naklanja publici bilo da mu aplaudiraju ili ne): Hvala, hvala, hvala. Sto puta
vam hvala, djeco. Hiljadu puta vam hvala. Milion pu... Ma dobro, dovoljno je samo jedno hvala. Dakle
djeco, da vam se predstavim. Ja sam na daleko poznati estradni umjetnik, zvijezda takoreći ...(nakon tog
umilnog, nježnog glasa, zagrmi sa svih strana, munje sijevaju, a on raširi svoj plašt i strašnim, najjezivijim
glasom se predstavi)... čarobnjak Džaaafaaar!.. (kada se sve završi on nastavi govoriti tim jezivim samo
tišim, normalnim glasom)... Jeste, jeste, u pravu ste... Pogodili ste, nego šta... Ma da, to sam ja... Da, da,
daaaa, taj. Istina, krenuo sam u lov na Aladina i da mu se već jedanput osvetim ali šta ću, prije zarada pa
onda uživancija. Moj veliki prijatelj Manđafoko dao mi je lijep i unosan posao: Ja trebam da pričam djeci
kako Deda Mraz više ne postoji. Koliko mi djece povjeruje ja ću zaraditi toliko kilograma zlata, a ono
dijete koje mi ne povjeruje i koje uporno bude tvrdilo da Deda Mraz postoji, da je živ i zdrav na
Sjevernom polu, ja ću njega lijepo pojesti. Biću dakle em bogat em sit... (ugleda Pijetla koji se krije iza
gitare)... Alo ti šareni. Vidim te, ne moraš da se kriješ iza te gitare. I jesi našao gdje ćeš se sakriti. Ti veliki
a gitara mala. Dođi!

PIJETAO (pođe sa gitarom, pa se vrati da ostavi gitaru a onda mu prilazi laganim uplašenim korakom
i vidno mu se noge tresu od straha): Ko?... Ko, je l’ ja?

DŽAFAR: Jok, tvoj pradeda.

PIJETAO: Ja nemam pradedu. Kod nas, živine, sudbina je takva da rijetko ko upamti i oca a kamo li
dedu ili pradedu.

DŽAFAR: Stara koka dobra supa! ...(neprirodno se nasmije)... A, to je u pitanju? Pileći paprigaš, živinska
pašteta, pečena piletina...

PIJETAO: Nije humano šaliti se na taj način!

DŽAFAR: Ti ćeš da mi kažeš, kokoško jedna!

PIJETAO (uvrijeđeno): Ja nisam kokoška nego pijetao. Molim, nek se zna.

DŽAFAR: Pitaću te samo jednom, ako mi ne odgovoriš bićeš poslužen za večeru mojim gostima. Jasno?

PIJETAO (klima glavom i muca u strahu): Jajaja… jas… jas… jasno, vaše visočanstvo!

DŽAFAR: Dakle. Ovdje je prije nekoliko dana bio moj prijatelj Crni Manđafoko, sa svojim velikim
cirkusom. Da li si ga vidio?

PIJETAO: Je… je… jesam.... ovaj, vi… vi… vidio sam ga… ga… ga…njega i njegov cirk… cirk… crikus.

DŽAFAR: (udari ga snažno prijateljski po leđima): Šta si se isprepadao. Šalim se ja. Neću ja tebe poslužiti
svojim gostima za večeru, nisi ti to zaslužio ...(Pijetao se važno šepuri po pozornici)... Baciću ja tebe
svojim lovačkim psima da te rastrgnu i pojedu ...(Pijetao u strahu kukurikne i pokuša da pobjegne,
ali ga ovaj zgrabi za rep pa tako Pijetao trči u mjestu)... Stop, stoj, stani! Za sada si siguran, neću ti
ništa. Dok god sarađuješ sa mnom ti si moj drug i neću ti nanijeti zlo, je l’ jasno?

PIJETAO (klima glavom i muca u strahu): Jajaja… jas… jas… jasno, še… še… še… šefe! Jasno k’o dan!

DŽAFAR: Ni jedan dan meni nije bio jasan, ali nema veze. Važno je da smo se mi razumjeli. Idemo dalje!
Slijedeće pitanje, uslovi isti: kažeš istinu – živiš, slažeš ili ne znaš – večera cukama. Gdje je sada taj
Manđafoko?

PIJETAO (slegne ramenima): Nez… nez… ne znam.

DŽAFAR: Ne znaš? Uuuu, pa to je pogrešan odgovor. Da zovem svoje pse? ...(sprema se da

zviždukom dozove svoje krvoločne pse).

PIJETAO: Ma ne… ne… ne… ne znam, znam. Znam gdje je Manđ… Manđa… ovaj, foko.

DŽAFAR: Pa toko te volim. Kaži, gdje je?

PIJETAO: Gdje je?

DŽAFAR: Ne igramo se papagaja, idiote, nego se igramo istine. Jesi šaren i jesi ‘tica ali nisi papagaj.
Dakle, gdje je?

PIJETAO: Ko? Papapapagaj? Odletio daleeekooo!

DŽAFAR: Ma nemam ja vremena za te glupe igre sa tobom ...(sprema se da zviždi).

PIJETAO (nespretno mu vadi prste iz usta): Ne, neee, ne! ...(kukurikne)... Sjetio sam se. Shvatio sam.

DŽAFAR: Sjetio si se?

PIJETAO (ponosno): Da. Sjetio sam se.

DŽAFAR: Čega si se sjetio.

PIJETAO (važno kao da je upravo otkrio Ameriku): Naravno da sam se sjetio. Niste vi mene pitali gdje
je papagaj, nego gdje je Crni Manđafoko... (sav sretan)... Je li tako?! Eto, vidite da sam se sjetio šta
ste me pitali.

DŽAFAR (sav se trese od huje i strašno se nadvije nad Pijetlom koji je klekao od straha a sa svih strana
dolazi strašna grmlajvina, ovaj viče): Ubiiiićuuu teee! ... Ubiiiićuuu teee!... Ubiiiićuuu teee!

PIJETAO (molećivo): Pa zašto kad sam se sjetio?

DŽAFAR (sasvim mirno): Dobro, sad kad si se sjetio šta sam te pitao sjeti se i odgovora na to pitanje.
Hajde, molim te, odgovori mi ...(toliko drekne da se Pijetao prevrne na leđa i nogama pravi pokrete
kao da vozi biciklo)... GDJE JE CRNI MANĐAFOKOOOO?!

PIJETAO (ustane, otresa prašinu sa perja, pa hladno, kao sjetio se): Aaaa, ti mislite, hoću reći vi, misliš
na tog Manđafoka. A, pa on je otišao dalje, u drugu varoš da prikazuje svoj ...(imitira Manđafoka)...
“grandisimo, belisimo zirkuzo!”

DŽAFAR: Gdje je otišao? Kuda? Kada?

PIJETAO (pokazuje rukom): Onuda, juče ili sutra, ne sjećam se dobro.

DŽAFAR: I ko će meni sada platiti za dobro obavljeni posao? Ko? Reci, ko?

PIJETAO: Ko? ...(kada vidi da se ovaj sprema da ga udari prestane se zezati)... Ovaj, ne znam, valjda on,
Crni Manđafoko. Da, u pravu ste on treba da vam plati!

2. Pojava

DEDA MRAZ i pređašnji

DEDA MRAZ (ulazi i ljuto zavrće rukave na mantilu, sprema se na tuču): Ja ću ti platiti.

DŽAFAR (ne gleda ga): Molim. Meni je svejedno ko će platiti. Ja samo želim da dobijem svoj krvavo
zarađeni novac. ...(okrene se i vidi da je ovaj spreman na borbu, trgne se)... Šta vi to radite? Ko ste vi?
DEDA MRAZ: Ja sam Ded... Pera, gospodin Pera i došao sam da ti platim, tačnije da ti naplatim za
sve što ste ti i onaj gad Manđafoko zla nanijeli jadnoj djeci.

DŽAFAR (podsmijeva se): Ti deko ‘oćeš sa mnom da se biješ? Pa znaš li ti da sam ja Džafar, slavni
čarobnjak iz bajke “Aladinova čarobna lampa”?

DEDA MRAZ: Znam, čitao sam, a i gledao sam nekoliko filmova. Dakle, da li si spreman na poštenu
borbu?

PIJETAO (opet se šeprtljavo ubacuje među njih da spriječi tuču): Pa nemojte ljudi, niste djeca... Smirite
se... Tučom se ne može ništa riješiti...

DŽAFAR (spreman za boks, viče): Pretvoriću te u šišmiša!

DEDA MRAZ: ‘Ajde baš da vidim, pa ću ti mozak popiti!

PIJETAO: Dajte da razgovaramo. Ljudi budite ljudi!

DŽAFAR: Ma ja ću te pretvoriti u slona!

DEDA MRAZ: ‘Ajde, lakše ću te zgaziti!

PIJETAO: Pa čovjek je jedina životinja kojoj je Bog dao sposobnost da se sporazumijevate govorom, a vi
se tučete, gdje je tu logika?

DŽAFAR: Sad sam se sjetio, pretvorit ću te u žabu!

DEDA MRAZ: E, to bih najviše volio. Onda ću ti skočiti na vrh glave i na uho kreketati sve dok se ne
onesvijestiš!

3. Pojava

LOŠA, SAŠKA i pređašnji

/Saška i Loša sa školskim torbama na leđima ulaze s desna držeći se za ruke, a kada dječak vidi tuču,
radosno se otrgne/

LOŠA: Tuuučaaaa!

SAŠKA: Loša stani, ne idi tamo, stani kada ti kažem!

LOŠA: Moram ja to da vidim, mi dječaci volimo tuče.

SAŠKA: Ne idi tamo, braco, mogu te povrijediti.

DŽAFAR: Pretvoriću te u zmiju, ja sam slavni čarobnjak!

DEDA MRAZ: E, baš bi to dobro bilo da te ujedem za obe noge odjednom!

LOŠA (iznenađeno): Pa to je čika Pera, moram mu opet pomoći! ...(pojuri i udari Džafara u
cjevanicu, ovaj se drži za nogu i skače)... Evo ti!
SAŠKA (udari ga svojom torbom po leđima): Evo ti, bezobrazniče bezobrazni. Kako vas nije sram da
bijete starog čika Peru?

DŽAFAR: Šta je ovo, invazija?

PIJETAO: Nemojte, djeco! ...(udari Džafara nogom u tur)... Nemojte djeco da ga bijete! ... (Džafar bježi a
ovaj viče za njim)... Pa gdje ćete strašni Džafare? Niste nas još dovoljno isprepadali!

DEDA MRAZ: Stani lopužo da ti ja pokažem pa nećeš više djecu lagati!

/Svi se smiju i ludo zabavljaju, od smijeha i umora posjedaju po podu./

Zavjesa

PETA SLIKA

Kao i 3. slika, bakina kuća. Opet se baka vrti oko šporeta i pjeva.

1. Pojava

BAKA, potom LOŠA, SAŠKA pa DEDA MRAZ

BAKA:

Leptiriću, šаreniću,
hodi k meni аmo,
evo imаm lijepu ružu
pomiriši sаmo.

Jа bih došo аl se bojim

tvoje igle klete,
ubost ćeš me, probost ćeš me
ondа zbogom svete.

Neću, lepko, neću, lepko, životа

mi mogа, sаmo hoću
dа izbrojim
kolko imаš nogа.

E, pа to ti mogu kаzаt
i iz dаlje mаlko:
leptir imа šest nožicа,
а sаd zbogom, Rаnko.
LOŠA (utrčavaju i jedno drugom “upadaju u riječ”): Bako, bako, bila je tuča...

SAŠKA: ... Joj, bakice jako mi je žao...

LOŠA: ... neki veliki crni zločesti čiko...

SAŠKA: ... što kasnimo ali...

LOŠA: ... je napao našeg čika Peru...

SAŠKA: ... stvarno nismo mogli proći...

LOŠA: ... a tu je bio i jedan veliki...

SAŠKA: ... pijetao!

BAKA: Polako djeco, smirite se, ništa vas ne razumijem. Kakav sad crni pijetao?

LOŠA (opet isto pričaju): Ma nije, bako crni nego...

SAŠKA: ... šareni sa gitarom...

LOŠA: ... veći od mene...

SAŠKA: ... u stvari gitara mu je bila sa strane...

LOŠA: ... a ja sam ti i tog crnog čarobnjaka udario nogom u cjevanicu...

SAŠKA: ... a ja sam ga udarila torbom po leđima...

LOŠA: ... sve je skakao i kukao, ovako ...(imitira)...Aj, aj, aj!...

SAŠKA: ... a onda je pobjegao.

BAKA: I dobro, gdje vam je sada taj vaš čika Pera?

LOŠA: Tu je pred vratima.

SAŠKA: Stidi se da uđe.

BAKA: Pa zašto se stidi? Koga?

LOŠA: Tebe, bako, tebe se stidi.

SAŠKA: Kaže da ga je sramota da te u oči pogleda, jer ko je vidio da se stari ljudi tuku?

BAKA: U pravu je. I treba da se stidi, a ni vi niste ništa bolji, i vi ste se tukli.

SAŠKA: Oprosti nam bako.

LOŠA: A, mi smo drugo. Mi smo morali da se umiješamo i pomognemo našem čika Peri, jer je onaj
čarobnjak bio jak, a pijetao k’o pijetao, šta od može sa onim krilima?

SAŠKA: A jesi li vidio kada ga je nabio nogom u tur?

BAKA: Saška, sine, kakvi su to izazi.

SAŠKA: Izvini bako, u guzu.

BAKA (svi se smiju): A čika Pera, kakv je on bio?

LOŠA: Bogami se naš deka dobro držao. Mislim da bi pobijedio on tog čarobnjaka i bez naše pomoći,
ali je ipak bilo bolje da smo se i mi tu našli, zar ne seko?

BAKA: Dobro, dobro. Nema smisla da držite čovjeka toliko dugo pred vratima, uvedite ga.

SAŠKA (otrči do vrata i uvodi Deda Mraza): Ma, uđite slobodno. Što se stidite?

DEDA MRAZ: Dobro veče. Ja se izvinjavam...

BAKA: Dobro veče, dobri čovječe. Sjedite ...(brižno mu prilazi)... Jeste li povrijeđeni? Dajte da
pogledam?

DEDA MRAZ (prvo dopusti i malo gurne lice prema njo,j a onda se dosjeti i ustane krijući kragnu i
bradu): Ma ne treba, nije to ništa.

BAKA: Dobro, kako želite. Sjedite da ručamo.

DEDA MRAZ: Ma neka, nisam gladan, a i žurim.

LOŠA: Pa kuda žurite?

SAŠKA: A mi se taman navikli na vas...(molećivo)... Molim vas, nemojte da idete. Vi nam tako lijepe
priče pričate.

DEDA MRAZ: Žao mi je, ali stvarno moram da se vratim kući.

BAKA: A gdje živite?

DEDA MRAZ: Na Sjevernom Po...(snađe se)... Na sjevernom dijelu Banata.

SAŠKA i LOŠA (u glas): Nemojte, čika Pero, molim vas!

BAKA: Pustite ga djeco... (Deda Mrazu)... Ako vas put ikada više donese u ove krajeve, dođite i do nas.

DEDA MRAZ: Doći ću svakako, treba da vam donesem roza maglu, nisam zaboravio.

BAKA: Hvala vam dobri čovječe.

DEDA MRAZ: Hvala vam na svemu. Zbogom!

BAKA, SAŠKA i LOŠA (u glas): Zbogom, sretan put.

2. Pojava

PIJETAO, potom pređašnji bez Deda Mraza

/Scena postane tamnoplava, tek tolliko da nije mrak i da vide oni koji unose veliku okićenu jelku u sobu,
a s lijeve strane svijetlo plavi ili narandžasti reflektor osvjetljava Pijetla, koji istom ili sličnom bravurom
na gitari najavi sebe/

PIJETAO: A? Jesam li vas prešao. Svi ste pomislili da je kraj, zar ne? Jeste, jeste, vidio sam ja i kako
su se neki počeli dizati i htjeli da odu svojim kućama. Ma ne, nije kraj. Naravno da nije, a i kakav bi to
kraj bio ...(karikira)... Zbogom, sretan put...

Dakle, otišao Deda Mraz na svoj Sjeverni pol jer se Nova godina približavala jako brzo a morao je
toliko darova za svu djecu na svijetu da pripremi. Baka i njeni unuci su živjeli lijepo i mirno, pa je
tako osvanuo i dugo očekivani 31. decembar...(svjetlo se lagano pali, baka se mota oko šporeta a
djeca kite jelku i kuću)... Čekaju se Deda Mraz i Nova godina!

BAKA i DJECA (pjevaju pjesmu Deda Mrazu s početka predstave):

Preko brda preko brega

i debelog snega
jure neke čudne sanke
srebrne i tanke.

Deda Mraze, Deda Mraze

ne skreći sa staze,
ne oklevaj ne dremaj
već poklone spremaj.

Padaju, padaju s neba bele zvezde

sanke Deda Mraza preko brda jezde
padajte, padajte snežnije i belje
Deda Mraz nam stiže na veselje.

LOŠA: Bako, bako, da li nam danas dolazi Deda Mraz sa poklonima?

BAKA: Jeste, Lošo sine, danas. Ako si bio dobar tokom cijele godine on će ti donijeti poklon, a ako nisi
onda od poklona ništa.

LOŠA: Jesam, bio sam dobar. Je li tako, Saška sestrice da sam bio dobar?

SAŠKA: A one tuče sa Manđafokom i čarobnjakom, šta ćemo sa njima?

LOŠA: Pa to je bilo u odbrani čika Pere, to se ne računa kao minus nego kao plus, je li tako bakice?

BAKA: Tako je, dijete moje drago ...(uzdahne)... Eeee, gdje li je sada naš čika Pera?

SAŠKA: Sigurno se u svojoj kući sa svojim unucima sprema da dočeka Deda Mraza.

BAKA: Pa on nema nikoga, zar nam nije rekao da živi sam?

LOŠA: Ima onu Arijel, Malu sirenu.

SAŠKA: Nije ona Mala sirena nego jedna dobra djevojčica iz njegovog komšiluka.

LOŠA: Svejedno,, ima nju, znači nije sam.

BAKA: Najvažnije je djeco da smo mu mi pomogli da se povrati povjerenje djece u Deda Mraza i
sada možemo na miru da ga čekamo, zar ne? ...(čuje se zvono praporaca; djeca radosno požure do
prozora a baka lagano stane iza njih smiješeći se)... Evo ga djeco, došao je. Brzo, otvorite mu vrata.

3. Pojava

DEDA MRAZ i pređašnji, potom ARIJEL

DEDA MRAZ (nije više kamufliran u trgovačkog putnika): Ho, ho, ho... Ima li ovde dobre djece da im
predam poklone?

LOŠA: Ima, ima, Deda Mraze. Svi smo bili dobri! Istina, imao sam samo dvije tuče, ali to je bilo da
zaštitimo našeg čika...

DEDA MRAZ (prekine ga): ... Znam, znam, sve znam. Ispričao mi je moj komšija Pera, svaka vam čast.
Zato sam tebi, Lošo, donio na poklon jednu lijepu knjigu, izvoli.

LOŠA (sa oduševljenjem): Vau! “Aladinova čarobna lampa”?! ... Hvala ti, Deda mraze. Hvala.

DEDA MRAZ (priđe Saški i pruža joj knjigu): A za Sašku, lijepu i pametnu djevojčicu koja toliko voli,
čuva i pazi svoga mlađeg brata na poklon specijalna knjiga.

SAŠKA(sa oduševljenjem): Vau! “Mala sirena”! Oduvijek sam maštala da imam ovu knjigu! Hvala vam,
Deda Mraze, od srca vam hvala!

BAKA: Dobro djeco, pustite da Deda Mraz sjedne i popije šolju toplog čaja. Mora da ste se umorili?

DEDA MRAZ: A sada i jedan presedan. Ja obično dajem poklone djeci, ali ovaj put imam i za vas,
draga gospođo...(pruži joj kutiju)... Izvolite!

BAKA (čita): “Ro–za mag–la” ...(oduševljeno)... Roza magla! Prekrasno!.. Hvala vam, dobri čovječe ...(on
joj pokazuje da šuti zbog djece, a ona ga smiješeći se poljubi u obraz)... Ma ko to ne vjeruje u Deda
Mraza! Živio Deda Mraz!

SAŠKA i LOŠA (u glas): Živio!

DEDA MRAZ: A priredio sam vam i jedno lijepo iznenađenje! ...(pođe do vrata i uvodi Arijel)... U goste
sam vam dovodim Malu sirenu!

SAŠKA (pritrči joj i uzme je za ruku): Arijel!?

ARIJEL: Dobar dan svima. Ja sam jednostavno morala da vas upoznam.Vi ste spasili mog Deda Mraza.
Hvala vam. I zato vam moj tata, kralj svih mora šalje veliki paket kolača i ostalih slatkiša.

BAKA (poljubi je u kosicu): Dobro mi došla, drago dijete!

PIJETAO (priđe im i da pjeva http://www.youtube.com/watch?v=H2sQeZ8j8o8 a ovi se lagano hvataju u
kolo):

Što severac tako duva?

Poludeo vetrokaz.
Izdaljine s poklonima,
to dolazi Deda Mraz.

BAKA i djeca:

Deda Mraze, Deda Mraze,

baš si pravi super deka.
Deda Mraze, Deda Mraze,
tebe svako rado čeka.

DEDA MRAZ:
Volim decu vrednu, dobru.
Zbog njih nosim svoju torbu.
Volim i nestaške male,
Jer znam da se samo šale.
BAKA i djeca:

Deda Mraze, Deda Mraze,

baš si pravi super deka.
Deda Mraze, Deda Mraze,
tebe svako rado čeka.

PIJETAO:

Dobro doš'o Deda Mraze,

U tvom džaku svega ima.
Kada tvoje sanke stignu,
svako dete poklon prima.

BAKA i djeca:

Deda Mraze, Deda Mraze,

baš si pravi super deka.
Deda Mraze, Deda Mraze,
tebe svako rado čeka.

DEDA MRAZ: Mene svako rado čeka... (Svi radosno aplaudiraju.)

Zavjesa