PITANJA IWE -3.

MODUL – pismeni dio

1. Vjetar puše pravokutno na saobraćajni znak i stvara tlak 175 N/m2. Izračunajte
reakcije u uklještenju

𝑁
𝐹 = 𝑝 ∙ 𝐴 = 175 ∙ 0,6 𝑚 ∙ 0,75 𝑚 = 78,75 𝑁
𝑚2

∑ 𝑋 = 0 … … … … 𝐹𝑥 = 𝐹 = 78,75 𝑁 ℎ𝑜𝑟𝑖𝑧𝑜𝑛𝑡𝑎𝑙𝑛𝑎 𝑟𝑒𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎 𝑢 𝑢𝑘𝑙𝑗𝑒š𝑡𝑒𝑛𝑗𝑢 𝑠𝑡𝑢𝑏𝑎

∑𝑌 = 0

0,75
∑ 𝑀𝑧 = 0 … … … … 𝑀𝑜 = 𝐹 ∙ (1 + ) = 78,75 ∙ 1,375 = 108,2 𝑁𝑚 𝑚𝑜𝑚𝑒𝑛𝑡 𝑢 𝑢𝑘𝑙𝑗.
2

2. Sposobnost za velike plastične deformacije pred lomom i potrošnja velike energije

za lom je jedna od ključnih karakteristika materijala za zavarene konstrukcije.
Gdje i kako mjerimo duktilnost i udarnu žilavost?

Da bi mogli sigurno (bezbjedno) i ekonomično dimenzionisati konstrukcije, moramo

poznavati čvrstoću i duktilnost (sposobnost deformisanja, izduženje) materijala. Čvrstoću i
duktilnost određujemo na standardiziranim epruvetama. Na slici vidimo rezultate ispitivanja
zatezanjem na okruglom uzorku (epruveti).

1
U dijagramu 𝜎 − 𝜀 debela crta pokazuje vezu između nominalnog (nazivnog) napona 𝜎 =
𝐹 /𝐴0 i izduženja 𝜀 = 𝛥𝐿/𝐿0, izračunatu sa početnim prečnikom 𝑑0 i dužinom 𝐿0 .
Dijagram nazivamo 𝜎 − 𝜀 dijagram. Od 0 narastajući nominalni napon σ ravnomjerno
(linearno) izdužuje šipku do granice proporcionalnosti 𝜎𝑝 . Linearnu zavisnost između σ i ε
zovemo Hukov (Hook) zakon. Iznad granice proporcionalnosti izduženja rastu brže nego
nominalni napon. Do granice elastičnosti 𝜎𝐸 se epruveta nakon rasterećenja skupi (vrati) na
prvobitnu dužinu 𝐿0 . Kod granice tečenja 𝜎𝐹 materijal počne teći sa znatnim izduženjem bez
povećanja opterećenja (kriva se poravna). Pri tom se materijal ojača. Tečenje se zaustavi. Do
preloma šipke napon mora narasti do čvrstoće materijala 𝜎𝐵 . Od te najviše tačke nije više
moguć porast opterećenja. Pri smanjivanju nominalnog napona do granice loma (kidanja) 𝜎𝑍 ,
prečnik šipke se jako smanji. U stvarnosti se napon ne smanjuje, već se povećava, jer se pri
tečenju materijala smanjuje prečnik šipke. Ako uzmemo u obzir opterećenje i smanjen
presjek šipke, dobijamo krivu stvarnog (efektivnog) napona 𝜎𝑒 (tanka crta na slici). Stvarni
napon 𝜎𝑒 je znatno veći nego nominalni napon σ. Čelici sa povišenom čvrstoćom nemaju
izrazitu granicu tečenja. Za granicu tečenja uzimamo nominalni napon (𝜎0,2 ) pri izduženju
0.2 %. Tačne vrijednosti za granicu proporcionalnosti 𝜎𝑃 i elastičnosti 𝜎𝐸 ne možemo
izmjeriti. Pri dimenzionisanju konstrukcija nas zanima granica elastičnosti. Granicu
elastičnosti 𝜎𝐸 definišemo pri izduženju 0.01%.

Na slici su prikazani podaci iz literature o prikupljenim naponima kidanja različitih tijela sa

prslinama 𝜎𝑐 u zavisnosti od veličina prslina 𝑎. Pošto se podaci odnose na različite materijale
i različito velike prsline, vrijednosti su na obje ose posebno priređene. Napon kidanja je
normalizovan sa čvrstoćom materijala, a veličina prslina sa veličinom plastične zone pri
prelomu.

Teoretska čvrstoća elemenata bez prslina je prikazana isprekidano. Element se prelomi, kada
napon dostigne čvrstoću (kriterijum plastičnog razaranja). Teoretska čvrstoća elemenata sa
velikim prslinama je prikazana sa punom crtom. Element se prelomi, kada pogonska sila za

2
širenje prsline prestigne žilavost loma materijala pri RDS (kriterijum LEML). Što je veća
prslina, manji je napon kidanja (jednačina 8a).

𝐾𝐼𝑐
𝜎𝐶 = ∙ 𝑓 −1 (𝑎) … … . . (8𝑎)
𝑏√𝜋𝑎

𝑙𝑘 − 𝑙0 𝑆𝑘 − 𝑆0
𝐴5 = ∙ 100% 𝑍= ∙ 100% … … . . . (8𝑏)
𝑙0 𝑆0

U odnosu na način razaranja elemenata sa prslinama postoje tri različita područja. Za

područje A važi kriterijum razaranja, koji je definisan sa statičkom čvrstoćom materijala. Vrlo
male prsline, koje ne možemo registrovati, možemo zanemariti. U praksi se takav materijal
ponaša, kao da prsline nema, jer se prije preloma plastično deformiše cjelokupni noseći
presjek. Prelom nastupi samo po obimnoj plastičnoj deformaciji, koja je definisana sa
duktilnošću materijala. Duktilnost (izduženje 𝐴5 i kontrakcija 𝑍) izmjerimo tako da za
područje C važi kriterijum razaranja LEML. Prsline su velike i plastična zona na prelomu je
mala. Ponašanje materijala je skoro svuda elastično, zato je moguće obrađivanje sa LEML.
Na području B eksperimentalne tačke ne dostižu ni jedan, ni drugi kriterijum razaranja. To
znači, da su oba kriterijuma za ponašanje materijala sa prslinom previše optimistična. Obim
plastičnog deformisanja materijala prije preloma je prevelik za obrađivanje sa LEML. Ovo
uključuje većina primjera razaranja realnih konstrukcijskih elemenata, koji su građeni od
duktilnih i žilavih konstrukcijskih materijala sa jednakovrijednim šavovima. Zato treba
pogonsku silu za širenje prsline i samo žilavost loma definisati još na bazi elasto – plastične
mehanike loma (EPML).

3. Moment savijanja u poprečnom presjeku prouzrokuje:

Normalne napone (zatezni i pritisni u zavisnosti od smjera momenta) i napone smicanja

3
Kretanja između pojedinačnih slojeva mogu spriječiti samo naponi smicanja, koji djeluju na
njihovim kontaktnim površinama. Iz toga slijedi, da je svaki problem savijanja povezan i sa
naponima smicanja, a ne samo sa normalnim. Raspodjela napona savijanja i napona smicanja
pokazuje, da horizontalne nožice preuzimaju napone zbog momenta savijanja My,
a vertikalno rebro smicanje zbog sile smicanja Vz. Vidimo takođe, da najveći naponi σ i t ne
leže na istom mjestu.

4. Na slici je prikazan štap sa otvorom opterećen na zatezanje. Pošto opterećenje

postepeno raste smatramo ga statičkim. Materijal je duktilan. Šta prikazuje slike
pod a),b) i c):

U dijelovima konstrukcije, gdje se presjeci znatno mijenjaju, nemamo više ravnomjerne

raspodjele napona po cijelom presjeku. Na mjestima gdje se presjek mijenja, naponi su
znatno veći. Veća je promjena preseka, veće su koncentracije napona.

Napone u zatezno opterećenom štapu sa otvorom možemo opisati na dva načina. Po osnovnoj
teoriji čvrstoće naponi su ravnomjerno raspodjeljeni po neto presjeku štapa. To znači, da
otvor oduzimamo. Zapravo raspodjela napona u preseku sa otvorom nije ravnomjerna. Na
otvoru nastaje vrh napona, a na spoljašnjem rubu je napon nešto manji. Pri opštem dokazu
nosivosti koristimo nazivni napon, jer se vrh pri statičkom opterećenju plastificira. Pri
kontroli zamora ne smijemo upotrijebiti te pretpostavke, jer veliki vrhovi napona na rubu
otvora mogu prouzrokovati nastanak prsline.

Kod konstrukcionih čelika, koji su dovoljno žilavi, nakon dužeg vremena opterećivanja se
pojavljuje tečenje, zato naponski vrhovi otupe (slika 27.). To važi za statička opterećenja.
Kod čelika sa velikom čvrstoćom (mikrolegirani čelici) do otupljenja vrhova ne dolazi, već
nastaje višeosno naponsko stanje, koje može značiti početek krtog loma ili nastanak i rast
prsline, koji se završava sa zamornim lomom. Maksimum napona je dostigao granicu tečenja

4
(slika 27b). Zbog porasta opterećenja presjek se djelimično plastificira (slika 27b-primjer a).
Pošto opterećenje raste, plastificira se cjelokupan presek (slika 27b-primjer c). Pošto
opterećenje još raste, naponi rastu do čvrstoće materijala Rm (slika 27b-primjer d). Ako šipku
rasteretimo, kada je presek plastificiran (slika 27b-primjer e), materijal ojačava. Povećava se
granica tečenja, a zatezna čvrstoća materijala se ne mijenja. To važi takođe za ojačan
materijal (slika 27b-primjer e). Zarezi u debelom materijalu mogu prouzrokovati, da zbog
ometanih deformacija na vrhu zareza nastaje troosno naponsko stanje. Tada ne dolazi do
plastifikacije preseka, što vodi do krtog loma inače duktilnog materijala. Zarez u
konstrukcijskom dijelu pri dinamičkom opterećenju može prouzrokovati zamornu prslinu i
zamorni lom. Opasnost nastajanja zamornih prslina u spoljašnjim zarezima smanjujemo sa
blagim prelazima (neoštri zarezi). To posebno važi za dinamički opterećene konstrukcije kao
što su kranovi, kranske pruge (staze), čelični mostovi, čelični dimnjaci i stubovi.

5. Torzijska opterećenja dobro podnose:

Opterećenje poprečnog presjeka je moment torzije (uvijanja) 𝑀𝑥 = 𝑀𝑡 = 𝑇 (T oznaka po

EC 3). Raspodjela torzionih napona je slična raspodjeli brzine vode, koja kruži u posudi sa
sličnim poprečnim presjekom (Prandtlova analogija). Sa torzijom opterećen nosač ili greda se
uvija (zasuče) oko uzdužne osi. Presjek se uvijanju opire sa torzionom krutošću. Torzioni
otporni moment preseka Wt nam treba pri izračunavanju torzionih napona. Torzioni moment
inercije preseka It nam treba pri izračunavanju ugla uvijanja poprečnog preseka (φ). U
odnosu na vrstu presjeka možemo takođe definisati otpornost na torziju. Svi preseci nisu
jednako pogodni za torziona opterećenja.

6. Da bi izračunali otporni moment savijanja sastavljenog presjeka, moramo

izračunati:

Noseći elementi imaju često poprečne presjeke, koji nemaju osnovne geometrijske oblike (na
primjer kvadrat, pravougaonik, krug), već su sastavljeni od više takvih oblik. U takvom
slučaju poprečni presjek moramo podjeliti na osnovne geometrijske oblike, odrediti
zajedničko težište i zatim sa uzimanjem u obzir Štainerovog (Steiner) pravila sabrati (dodati)
momente inercije svih oblika. Ako presjek ima otvore, momente inercije nedostajućih
dijelova oduzimamo.

5
 7. Na skici je prikazan izrazito dinamički opterećen T spoj u poluzidnom
zavarenom nosaču. Koja vrsta zavara je najadekvatnija? Debljina nožice (t n = 19
mm), debeljina rebra (tr = 11 mm).

8. Sučeni zavarene ploče debele 20 mm je dinamički opterećn. Izabraćemo kakav tip

spoja?
 Jednostrani polu Y zavar.
 Jednostrani V zavar. Zavarićemo na podlošku.
 Jednostrani V zavar s provarenim korijenom. Zavarićemo na podlošku.
 Obostrani V zavar (X zavar). Upotrijebićemo izlazne etalone.

9. Sučeni zavareni spoj ploča debelih 20 mm je dinamički opterećn. Izabraćemo:

 Jednostrani polu Y zavar.
 Jednostrani V zavar. Zavarićemo na podlošku.
 Jednostrani V zavar s provarenim korijenom. Zavarićemo na podlošku.
 Obostrani V zavar (X zavar). Upotrijebićemo izlazne etalone.

10. Što predstavlja simbol prikazan na slici?

Dodatni simboli daju informacije o obliku šava (korjena, tjemena strana) ili o tome kako
izraditi zavareni spoj. Gladak izlaz (prelaz bez zareza) tjemena ugaonih šavova. Po potrebi
brušenje

6
11. Što predstavlja simbol?

V zavar, pred izvođenjem korijenskog prolaza je korijen ižljebljen

12. Posudu punu vode držimo za držač koji je zavaren u četiri točke. Koje sile djeluju u
točkama?

Djeluje sila 𝐺 i moment 𝑀 = 𝐺 ∙ 𝑥

U gornjim tačakama djeluje zatezna i smicajna sila
U donjim tačkama djeluje pritisna i smicajna sila

13. Koje naprezanje nam je potrebno za analizu zamora u spoju dvije cijevi po
standardu EC 3:

Potrebno nam je naprezanje u kritičnoj tački spoja (hot spot stress)

14. Što su to ometane deformacije?

Zbog hlađenja šava nastaju zatezne sile i ometano skupljanje. Faktor ometane deformacije sa
skupljanjem (eng. constraint factorse odnosi na plastične deformacije i zapisuje se kao
Plastic Constraint Factor -p.c.f.:

7
Zbog ometanog skupljanja nastaje lokalno prostorno naponsko stanje, koje prouzrokuje
opasnost loma usled skupljanja. Zarezi i greške u šavovima prouzrokuju zarezne učinke,
odnosno naponske maksimume na vrhu zareza ili prsline. Na naponskim maksimumim mogu
nastati u materijalu u mikro ili makro području plastične deformacije. U tim područjima može
doći zbog ometanih deformacija do krtog stanja materijala i nastanka prslina.

15. Što prikazuje sljedeći dijagram?

Za osnovne konstrukcione čelike je karakteristično, da oko tačke zaleđivanja udarna žilavost

naglo pada. Karakterističnost austenitnih čelika je, da je udarna žilavost velika i nezavisna od
temperature. (𝐼)

Slika prikazuje tok udarne žilavosti za tri vrste čelika (austenitne (I), osnovne konstrukcione
čelike(III) i čelike sa mnogo ugljenika(II)). U širokom temperaturnom području su udarno
vrlo žilavi austenitni čelici (I). Čelik sa mnogo ugljenika (II) je neznatno žilav. Za obične
čelike sa malo ugljenika i za nisko legirane čelike (III) je karakteristična velika zavisnost
udarne žilavosti od temperature: pri višoj su vrlo žilavi, a pri niskoj vrlo krti. U ovu
kategoriju spadaju osnovni konstrukcioni čelici. Za ocjenu možemo reći, da je nagla
promjena udarne žilavosti kod krive III (konstrukcioni čelici SXXX) u području normalnih
radnih temperatura (+20 0C do –20 0C). Tačno područje moramo za svaku vrstu
konstrukcionog čelika odrediti sa Charpy-jevim eksperimentima.

16. S kutnim zavarima pričvrstimo štap od pločastog čelika na vezni lim. Štap je
opterećen zateznom silom. Kod dinamičkog opterećenja mogu nastati pukotine
usljed zamora. Izaberite najvjerovatnija mjesta za nastanak pukotina.

 Pukotina može nastati na mjestu prelaza uzdužnog zavara u poprečnoj zavar (na
ćošku).
 Pukotina može nastati u štapu na mjestu prelaza iz veznog lima (uz isprekidanu crtu).
 Pukotina može nastati u uzdužnom zavaru (s obzirom na štap).
 Pukotina može nastati u veznom limu uz poprečni zavar (u odnosu na štap).

17. Koje nepravilnosti u zavaru i kako utječu na nastanak pukotina?

Zavareni spojevi imaju u odnosu na greške, koje nastaju u šavu pri zavarivanju, bolji ili lošiji
kvalitet šava. Ove greške obuhvataju vazdušne ili gasne mehure te uključke troske u šavu,
mjesta naljepljivanja između vara i osnovnog materijala, prsline u šavu i ZUT, neprovarene
dijelove itd. Spoljašnje greške možemo primjetiti sa prostim okom ili otkriti upotrebom
magnetnog praha ili penetrantske boje. Sa upotrebom ultrazvučnih ili rentgenskih postupaka

8
je moguće otkriti i unutrašnje greške. EN ISO 5817 razvrstava nastale greške u šavovima i
propisuje odgovarajuće metode za njihovu identifikaciju.

Greške u materijalu (zarezi,nehomogenosti) mogu prouzrokovati u materijalu mikro i makro

plastične deformacije. U ovim oblastima mogu nastati uslovi za krto ponašanje materijala i
zato nastanak prslina. Mikroprsline se mogu povećavati do prslina i makroprslina (stabilni
rast prsline), koje na kraju prouzrokuju trenutni lom preostalog poprečnog preseka (nestabilni
rast prsline).

U zavarenim čeličnim konstrukcijama zamorna prslina skoro uvijek počne u šavu ili na rubu
šava. Uzroci za nastanak prslina u šavu su proces zavarivanja, promjena geometrije na šavu i
zaostali naponi.
 Većina procesa zavarivanja pušta male metalurške diskontinuitete (greške), od kojih
mogu rasti prsline. Zbog toga su prsline prisutne od samog početka ili se vrlo brzo
pojavljuju.
 Većina šavova ima grub profil i oštre promjene geometrije. Te oštre promjene u
površini šavova prouzrokuju lokalne maksimume napona, zbog čega rastu prsline.
 Većina procesa zavarivanja prouzrokuje zaostale zatezne napone, koji povećavaju
ukupne zatezne napone, zbog čega prsline opet brže rastu.

18. Na izbor kvalitete konstrukcijskog čelika za izradu zavarenih čeličnih konstrukcija

utječe više faktora. To su:

Pri izboru odgovarajućeg kvaliteta čelika je potrebno uzeti u obzir više faktora, među kojima
su najvažniji:
 nosivost, potreba za manjom sopstvenom težinom konstrukcije (npr. mostovi većih
raspona, kranovi itd.),
 potrebna duktilnost (npr. izloženost uticaju zemljotresa),
 uslovi rada: dinamička opterećenja, niske temperature (zamor, udarna žilavost),
 uslovi izrade: zahtjevni detalji, zavarivanje na gradilištu (lamelarni lom, udarna
žilavost, zavarljivost).

Svi konstrukcioni čelici prema EN 10025, EN 10210 i EN 10219 su dobro zavarljivi, ipak je
za teške uslove zavarivanja na gradilištu bolje izabrati termomehanički obrađene čelike (npr.
cjevovodi, zavarivani na gradilištu L360MB), koji imaju odličnu zavarljivost i u težim
uslovima i pri većim debljinama limova. Za konstrukcije zgrada običano su dovoljni
nelegirani (meki) konstrukcioni čelici S235, S275 i S355 sa klasom žilavosti J0 (zbog uticaja
zemljotresa). Izuzetno bi mogli za limove debljine iznad 50 mm upotrebiti i M čelike.

Za dinamički opterećene konstrukcije (npr. mostovi) i za konstrukcije, izložene vrlo niskim

temperaturama (ispod - 40°C), pogodni su M čelici. Karakterističan kvalitet čelika, koji se
upotrebljava za mostove je S355M ili S355ML. Zbog povoljnog odnosa između sopstvene
težine i nosivosti uvijek se više koriste čelici sa većom čvrstoćom S460M i S460ML.
Poboljšani čelici (npr. S690Q) se u građevinskim konstrukcijama upotrebljavaju tamo gdje je
potrebno stvarno Povoljan odnos među sopstvenom težinom i nosivošću (npr. mosovi većih
raspona, konstrukcije kranova..).

9
Potrebno je naglasiti da se nosivost na izvijanje vitkih elemenata i otpornost na zamor ne
povećavaju sa povećanjem čvrstoće materijala, nego ostaju praktično nepromijenjeni.
Materijali za zahtjevne konstrukcije moraju imati odgovarajuće sertifikate (tip 3.1 ili 3.2
prema EN 10204).

Pri gradnji zavarenih čeličnih konstrukcija osnovni konstrukcioni čelici moraju imati
izduženje veće od 15 % (ε > 15 %). Ovaj uslov ispunjavaju čelici S235, S275, S355 i S460.
Velika duktilnost nam je potrebna zbog maksimuma napona na šavovima i maksimuma
napona zbog zaostalih napona. Zbog plastične deformacije u oblasti koncentracije napona vrh
otupi i uspori nastanak prslina.

19. U praksi upotrebljavamo teške i lake čelične konstrukcije. Koje profile koristimo?

Teške čelične konstrukcije gradimo od valjanih profila i zavarenih punozidih nosača.

Među teške čelične konstrukcije uvrštavamo:
 okvire (hale), sagrađene od valjanih ili zavarenih punozidih profila,
 kranove,
 kranske pruge mostnih kranova,
 štapne nosače od otvorenih valjanih poprečnih preseka (U, I, L …H, T),
 štapne nosače od cijevi.

HE-AA, HE-A, HE-B, HE-M, HTM profili – toplo valjani otvoreni profili

Lake čelične konstrukcije gradimo od HOP profila i saćastih nosača (nem. Wabenträger).
HOP hladno oblikovani profili

20. Bez dodavanja mase, želimo povećati nosivost nosača opterećenog na savijanje. Pri
tome svi presjeci imaju isti A(cm2) i debljine zida (t). Koji poprečni presjek ima
najveću nosivost savijanja?

𝐼 − 𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑙 𝑖𝑚𝑎 𝑛𝑎𝑗𝑣𝑒ć𝑢 𝑛𝑜𝑠𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 𝑛𝑎 𝑠𝑎𝑣𝑖𝑗𝑎𝑛𝑗𝑒

21. Nosač je opterećen momentima savijanja i torzije. Koji profil ćemo izabrati?
 Izabraćemo valjani I profil (HEM), gdje je odnos među momentima inercije
𝐼𝑦
savijanja ≈ 3.
𝐼𝑍
 Izabraćemo šuplji profil sa pravokutnim poprečnim presjekom.
 Izabraćemo valjani I profil (HEM), ali ćemo zbog torzione deformacije uzeti
kvalitetni čelik veće čvrstoće

10
  Izabraćemo punozidi zavareni I profil, gdje je odnos među momentima inercije
𝐼
savijanja 𝐼𝑦 ≈ 3
𝑍

22. Okvir je ojačan dijagonalama i opterećen vodoravnom silom zemljotresa. Kojim

silam su opterećeni pojedini nosači i stubovi

Dijagonala B4 na zatezanje, dijagonala B5 na pritisak

Okvir B1-B2-B3 se savija

23. U normiranim Wöhlerjevim krivima postoje oznake ∆σR, ∆σC, ∆σL. Što označavaju?

∆𝜎𝑅 ....... zamorna čvrstoća zavisi od broja ciklusa opterećenja (N)i veličine zareznog učinka
u detalju kojeg analiziramo

𝛥𝜎 … … … Kategorija (grupa) konstrukcijskoga detalja (ΔσC) – FAT razred: oznaka

pojedinačnog konstrukcijskog detalja za navedeni smjer djelovanja promjenljivih napona sa
namjenom, da se prepozna, koja kriva zamorne čvrstoće se koristi za ocjenu otpornosti prema
zamoru (broj kategorije konstrukcijskog detalja označava referentnu zamornu čvrstoću ΔσC u
jedinicama MPa).

𝛥𝜎𝐷 … … ..Trajna zamorna čvrstoća pri konstantnoj amplitudi (ΔσD): Granična vrednost
normalne ili smicajne razlike napona, ispod koje ispitivanja pri konstantnoj amplitudi napona
ne pokazuju razvoj oštećenja zbog zamora. Pri promjenljivoj amplitudi napona sve razlike
napona moraju biti ispod te granične vrijednosti, da ne bi došlo do razvoja oštećenja zbog
zamora.

𝛥𝜎𝐿 … ….Donja granica zamora (ΔσL): Granična vrijednost ispod koje razlike napona
projektnog spektra ne doprinose ka izračunatoj akumulaciji oštećenja.

Oznaka ∆𝜎𝑐 označava kategoriju detalja tj FAT razreda ( Fatique class number)
Oznaka ∆𝜎𝑐 označava referentnu zamornu čvrstoću za N=2*106ciklusa opterećenja.
Oznaka ∆𝜎𝐿 označava amplitudu naprezanja/napona koja ne izaziva rast pukotine/prsline.
Oznaka ∆𝜎𝑅 označava zamornu čvrstoću ovisnu od proizvoljnog broja ciklusa opterećenja.

11
24. Glavni utjecaj na zamornu čvrstoću imaju vrhovi naprezanja/napona. Što ih
prouzrokuje?

Napone u zatezno opterećenom štapu sa otvorom možemo opisati na dva načina. Po osnovnoj
teoriji čvrstoće naponi su ravnomjerno raspodjeljeni po neto presjeku štapa. To znači, da
otvor oduzimamo. Zapravo raspodjela napona u presjeku sa otvorom nije ravnomjerna. Na
otvoru nastaje vrh napona, a na spoljašnjem rubu je napon nešto manji. Pri opštem dokazu
nosivosti koristimo nazivni napon, jer se vrh pri statičkom opterećenju plastificira. Pri
kontroli zamora ne smijemo upotrijebiti te pretpostavke, jer veliki vrhovi napona na rubu
otvora mogu prouzrokovati nastanak prsline.

Najvažniji uticaj na trajnu dinamičku čvrstoću ima oblik konstrukcijskog elementa, koji
određuje veličinu zareznog učinka. Svaki prelaz, promjena presjeka, zarez na tjemenu šava,
izbočenost tjemena i druge geometrijske nepravilnosti prouzrokuju na ovim mjestima
maksimume napona, koji mogu preći granicu tečenja. Kod konstrukcionih čelika, koji su
dovoljno žilavi, se nakon dužeg vremena opterećivanja pojavljuje tečenje, zato naponski
maksimumi otupe. Kod čelika sa velikom čvrstoćom (mikrolegirani čelici) do ove pojave ne
dolazi, već nastane višeosno naponsko stanje, koje može značiti početek krtog ili zamornog
loma.

Zarezi i greške u šavovima prouzrokuju zarezne učinke, odnosno naponske maksimume na

vrhu zareza ili prsline. Na naponskim maksimumim mogu nastati u materijalu u mikro ili
makro području plastične deformacije. U tim područjima može doći zbog ometanih
deformacija do krtog stanja materijala i nastanka prslina.

Zarezni učinci (efekti) mogu nastati i u osnovnom materijalu na relativno malim prslinama,
koje su nastale zbog gasnog rezanja, razbrizgavanja pri zavarivanju (nem. Schweißspritzer,
eng. spatter), obilježavanja dijelova (utiskivanja oznaka) ili drugih grešaka u materijalu.
Zbog nastanka prslina se mijenja raspodjela napona u predmetu. U području šava dolazi do
velikih koncentracija napona, koji smanjuju nosivost pri zamoru.

25. Kod dinamički opterećenig detalja imamo sučeoni zavareni spoj izveden na različite
načine. Materijal je osnovni konstrukcijski čelik definisan u EN 10025. Koje
oznake veličine zareznog ∆σC (FAT) su pravilne?

Referentna zamorna čvrstoća za N=2*106ciklusa opterećenja

Kategorije detalja DsC imaju vrijednosti od 160 MPa do 36 MPa. Te vrijednosti predstavljaju
zamornu čvrstoću za pojedinačni zavareni detalj. Razlikujemo 14 zareznih učinaka
(kategorija detalja) za zamor zavarenih čeličnih konstrukcija

26. Izaberite uzroke za nastanak pukotina/prslina u detaljima zavarenih čeličnih

konstrukcija!

 u obzir uzeta premala opterećenja i/ili broj ciklusa opterećenja te učestalost najvećeg
opterećenja,
 neočekivano povećanje dinamičkog opterećenja,
 neodgovarajuća naponska analiza,
 neodgovarajuće projektovanje konstrukcije, a još posebno zavarenih detalja,
 neprimjeran materijal u odnosu na žilavost, zavarljivost ili otpornost prema koroziji,
 nepravilno projektovan i/ili izrađen detalj,

12
  ne uzimanje u obzir rezonancije,
 preopterećenje konstrukcije,
 pri nezgodnom opterećenju može nastati zamorana prslina, koja kasnije raste tokom
normalnog rada.

27. Spajamo dva valjana I profila (produžavamo nosač). Za koje opterećenje je izvedba
primjerna?

Statička opterećenja, u čeonom limu mogu nastati problemi zbog lamelarnog loma

28. Zid konstrukcije zavarimo iz više ploča. Kojim redosledom?

Naizmjenično jedna donja, jedna gornja

29. Na proizvodu smo otkrili pukotinu/prslinu u zavaru, koja ne odgovara zahtjevima

standarda EN ISO 5817. Što ćemo preduzeti?

EN ISO 5817 razvrstava nastale greške u šavovima i propisuje odgovarajuće metode za

njihovu identifikaciju.

Za vrednovanje uticaja prslina na čvrstoću je na raspolaganju mehanika loma. Ako su

otkrivene prsline mnogo manje od dozvoljenih grešaka, zanemarujemo ih. Ako prsline
prelaze kritičnu veličinu za lom, proizvod treba odbaciti ili popraviti šavove. Ako prsline nisu
prevelike, a nije ih moguće zanemariti, njihov uticaj na čvrstoću treba posebno precizno
vrednovati sa upotrebom mehanike loma. Pri procjeni prihvatljivosti ovih prslina
upotrebljavamo tehnički i ekonomski razumno velike sigurnosne faktore.

30. Što razumijemo pod pojmom zamora materijala ?

Dinamika opterećenja može prouzrokovati zamorni lom, koji je posljedica nastanka i širenja
prsline; odnosno nije trenutan već zavisi od brzine rasta prsline. Prslina raste samo pri
dovoljno velikom (kritičnom) opterećenju. Ako se opterećenje smanji ispod kritičnog, rast
prsline se zaustavi i nastavlja se pri opterećenju većem od kritičnog. Konstrukcijski dio se
lomi, kada je prslina tako velika, da su naponi u preostalom presjeku veći od čvrstoće
materijala.

Udari i dinamička opterećenja prouzrokuju nastanak prslina i rast prslina do razaranja. Prsline
mogu biti u detaljima i zbog tehnološke obrade (zavarivanje, gasno rezanje, mehanička
obrada, oštećenja zbog udara sa oštrim predmetom…) Takođe ove prsline rastu pri
dinamičkim opterećenjima. Govorimo o zamoru materijala. Zamor je pojava, gdje se
postupno povećavaju prsline u metalnoj građi. Postupni rast prslina se javlja samo pri
dinamičkim zateznim naponima u konstrukciji. Broje se naravno ukupni, odnosno radni i

13
zaostali naponi. Iako su zaostali naponi stalni, sa svojim predznakom mogu pomaknuti u
zatezanje i vremenski promjenljiv pritisni napon. Rast prsline se može i zaustaviti, kada se
dinamičko opterećenje smanji ispod kritične vrednosti. Kada proces zamora pređe u završnu
fazu, nastupa konačni lom u području zateznih napona, jer smanjen presjek postane
nedovoljan (prevelika prslina) za statičko preuzimanje opterećenja. U mnogim
konstrukcijama (prije svega građevinskim pa i nekim mašinskim) je vremenska promjena
napona premala, da bi se pojavio problem zamora.

Zamor materijala predstavlja oštećenje konstrukcijskog elementa u konstrukciji zbog

postupnog širenja prsline pri dinamičkom opterećenju.

31. Podnicu debljine 16 mm zavarujemo na 8 mm debeo cilindrični dio posude pod

tlakom. Spoljašnji prečnik posude je 2000 mm. Uslovi eksploatacije su vrlo
zahtijevni. Kakav je prelaz iz podnice na cilindrični dio?

Poravnaćemo spoljašnje rubove/ivice podnice i cilindričnog dijela i upotrijebiti unutrašnji

jednostrani kutni zavar

32. Na cilindrični dio podnice posude pod tlakom zavarimo priključak koji je poravnat
sa unutrašnjom površinom (ne ulazi u posudu). Na kom mjestu ga smijemo
postaviti?

 Priključak namjestimo na spoljašnju površinu podnice i upotrijebimo polu V zavar na

strani cijevi priključka.
 Priključak postavimo u podnicu i zavarimo ga sa jednostranim kutnim zavarom.
 Priključak postavimo u podnicu. Spolja i unutra cijevi priključka upotrijebimo polu V
zavar.
 Priključak namjestimo u posudu. Upotrijebimo K zavar.

33. Na plaštu cilindra imamo uzdužne i kružne zavare. Sa e je označena debljina lima.
Kako Računamo naprezanje iz kotlovske jednačine?
𝑝.𝑅
 Naprezanja/napone u uzdužnim zavarima izračunamo po kotlovskoj jednačini 𝜎 = 2𝑒
 Naprezanja/naponi u uzdužnom i kružnom pravcu cilindra su različita.
𝑝.𝑅
 Naprezanja/napone u uzdužnim zavarima izračunamo po kotlovskoj jednačini 𝜎 = 2

34. Kod čelika imamo oznaku: Rp1/100000. Što predstavalja takva oznaka?

Vremenski napon tečenja 𝑹𝒑 𝜺/𝒕/𝑻 je napon, pri kojem materijal dostiže: - određeno
izduženje ε (npr. 1 %), - u određenom vremenu t (npr. 100.000 h), - pri određenoj temperaturi
T (npr. +400 0C), što zapisujemo kao 𝑹𝒑 𝟏/𝟏𝟎𝟎𝟎𝟎𝟎/𝟒𝟎𝟎.

35. Koristimo čelik sa oznakom P355NH. Što predstavalja takva oznaka?

 Oznaka N znači da čelik nije kaljiv, normalizovano valjan čelik.
 Oznaka H (visoka temperatura) znači da se radi o čeliku za šuplje profile.
 Granica tečenja je Rp02= 355 Mpa pri 20°C.
 P označava čelik za posude pod tlakom.

14
36. Kada uporedimo karakteristike konstrukcijskog čelika i aluminijumovih legura,
vidimo da aluminijumove legure imaju tri puta manju specifičnu gustinu (ρ) i modul
elastičnosti (E). Što to znači za konstrukcije?

 Geometrijski jednaka aluminijumska konstrukcija je tri puta lakša od čelične i ima

jednaku nosivost kao čelična.
 Da obadvije konstrukcije imaju istu krutost mora aluminijumska konstrukcija imati tri
puta veću krutost savijanja (𝐸 ∙ 𝐼𝑦).
 Aluminijumska konstrukcija iste krutosti kao čelična je duplo lakša od čelične.
 Geometrijski jednaka aluminijumska konstrukcija ima za isto opterećenje tri puta veće
savijanje nego čelična.

37. Na konstrukciji izrađenoj od legure aluminijuma EN AW 6082 T6 kontrolišemo

naprezanja/ napone u sučeonom spoju. Kakva je nosivost u različitim djelovima
spoja?

Kod aluminijumovih legura je nosivost u osnovnom materijalu, ZUT i zavaru različita.

38. Mehaničke karakteristike aluminijumovih legura možemo promjeniti. Kako?

Termičkom obradom možemo povećati čvrstoću, bez smanjenja sposobnosti izduženja i

sposobnosti oblikovanja. Starenje aluminija također povećava čvrstoću. Toplotni uticaj
zavarivanja smanjuje čvrstoću kod aluminijskih legurau zoni uticaja toplote. Što je više Al
legura hladno ili toplo ojačana, veće je smanjenje čvrstoće.

39. Zavarujemo toplinski ili hladno ojačane aluminijumove legure. Što se mijenja
tokom zavarivanje?

Kod hladno ojačanih Al-legura (stanje HX) toplota zavarivačkog luka prouzrokuje
metalografske promjene (npr. velika zrna) i sa tim smanjenje čvrstoće u ZUT. Čvrstoću bi
povećali sa ponovnom hladnom deformacijom, što je tehnološki jedva izvodljivo. Kod
toplotno ojačanih legura (stanje TX) zbog toplote topljenja dolazi do mekšanja (stanje O) i
smanjenja čvrstoće. Čvrstoću možemo povećati sa ponovnom termičkom obradom.

40. Kolika je veličina plastične zone pred vrhom pukotine? Njena veličina je srazmjerna
sa:
Sa kvadratom vrijednosti naprezanja/napona 𝜎.
Sa veličinom pukotine a.

15