Professional Documents
Culture Documents
Usmeni Modul 3.
Usmeni Modul 3.
modul – INŽINJERI
Jasmina(1,2)
Marina(3,4)
Marija(5,6)
Antun(7,8)
Petar(9,10)
Damir(11,12)
Vinko(13,14)
Sholbinho(15,16)
Bojan(17,18)
Ivo(19,20)
Neda(21,22)
Ogi(23,24)
Dusko(25,26)
Aleksandar(27)
Marko(28)
Voja(29)
Mario(30)
Čelici sa povišenom čvrstoćom nemaju izrazitu granicu tečenja (slika - Dijagram za čelik
povišene čvrstoće). Za granicu tečenja uzimamo nominalni napon (σ0.2) pri izduženju 0.2 %.
Tačne vrednosti za granicu proporcionalnosti σP i elastičnosti σE ne možemo izmeriti. Pri
dimenzionisanju konstrukcija nas zanima granica elastičnosti. Granicu elastičnosti σE
definišemo pri izduženju 0.01%.
σE = σ0.01
2. Nabrojite glavne vrste stati čkih vrijednosti presijeka nosivih elemenata
zavarnenih konstrukcija i opišite za koje vrste izračuna čvrstoće ih koristi mo.
Na slici 8 je prikazano, kako se pravilno ilustruje lokacija sučeonog V šava, u odnosu na položaj
referentne i identifikacione linije. Oba primera važe za sistem označavanja A.
Na slici 10 je prikazan primer proširenog simbola za označavanje zavarenih spojeva sa opisom svih
oznaka, koje se pojavljuju na simbolu.
- Preklopni spojevi se upotrebljavaju češće, jer ih je lakše izraditi i imaju povećanu čvrstoću,
- Sučeoni spojevi se upotrebljavaju svuda tamo, gde se može postići odgovarajuća čvrstoća. To
je svuda tamo, gde su mehaničke osobine osnovnog materijala niže od mehaničkih osobina
lemljenog spoja ili gde su debljina i/ili dužina preklopnog spoja nepoželjni.
Svi crteži, gde sastav zahteva lemljene spojeve, moraju imati odgovarajuće simbole za lemljene
spojeve i dovoljno informacija, da se sastav može izraditi sa lemljenjem.
Lemljenih spojeva se označavaju kao dodatne oznake na referentnoj liniji sledeće veličine:
- veličina razmaka CL,
- dužina spoja L,
- visina lemljenog spoja S (preklopni spoj),
- ugao žleba u spoju, ako nije pod pravim uglom.
Na slici 1 je prikazan obostrani sučeoni šav limova jednakih debljina sa vidljivim nadvišenjem.
Opažamo napone u preseku na šavu! Na spoljašnjim površinama su dva maksimuma napona različite
veličine. U sredini debljine je tok napona ravnomerniji. Celokupni tok napona možemo podeliti na
membranski deo (σm), savijajući deo (σb) i nelinearni deo (σn1) to su lokalni maksimumi napona.
Membranski napon (eng. membrane stress) je jednak prosečnom naponu, izračunatom iz toka ukupnih
napona preko celokupne debljine ploče. Naziv dolazi od raspodele napona u glatkim rotacionim ljuskama
(sferna ljuska, valjkasta ljuska, konusna ljuska...) pod uticajem unutrašnjeg pritiska. Ti naponi su naime po
teoriji tankih ljuski konstantni po celokupnoj debljini i drže ravnotežu unutrašnjem pritisku.
Napone savijanja (eng. bending stress) izračunavamo iz momenta savijanja, koga na posmatranom preseku
stvara tok napona. Kao što znamo, naponi savijanja su linearno promenljivi po preseku.
Ako od ukupnih napona oduzmemo membranske i napone savijanja, dobijamo ostatak, koji
predstavlja lokalnu razliku napona ili lokalni maksimum napona (eng. local notch stress). Udeo lokalnih
razlika napona je u unutrašnjoj ravnoteži, ako ga posmatramo po celoj debljini ploče.
Fd = γF · Fk
Projektne vrednosti opterećenja je opterećenja, koje je skoro stoprocentno ne može
prekoračiti nijedno
opterećenje, koje se može pojaviti tokom eksploatacije.
Projektne vrednosti otpornosti (eng. design values of resistance):
σR,d = fy / γM0.
Karakterističnu otpornost (npr. fy) delimo sa parcijalnim faktorom nesigurnosti (γM0), da
dobijemo projektne
vrednosti otpornosti (σR,d), koja skoro stoprocentno ne može biti manja.
Prikaz komponenti napona u poprečnom preseku ugaonog šava. Računska površina šava
je šrafirana.
gde je fvwd projektna smičuća čvrstoća šava. Koren na levoj strani (1) možemo izraziti sa
rezultantom napona
u šavu:
Slika 26: Vrste opterećenja tačkastog šava (nosivost po ivici-rubu, bočna nosivost)
Projektna otpornost trganja (kidanje) i prekida (bočni pritisak):
pri t≤t1≤2,5⋅t:
Ftb,Rd=2,7⋅ds⋅t√⋅(fu/γM2) (debljinu i prečnik tačke unosimo u mm)
pri t1>2,5t:
Ftb,Rd=min{2,7⋅ds⋅t√⋅(fu/γM2); 0,7⋅ds⋅(fu/γM2); 3,1⋅ds⋅t⋅(fu/γM2)}
Smičuća projektna otpornost:
Projektna otpornost (nosivost) neto preseka (tačkaste šavove uzimamo u obzir kao rupe u
limu):
Fn,Rd=Anet⋅(fu/γM2)
Projektna otpornost po ivici (rubu):
Fe,Rd=1,4⋅e1⋅t⋅(fu/γM2)
Zapisani obrasci važe unutar sledećih relacija između mera:
2⋅ds≤e1≤6⋅ds i 3⋅ds≤p1≤8⋅ds
e2≤4⋅ds i 3⋅ds≤p2≤6⋅ds
Među prikazanim otpornostima, projektna smičuća otpornost mora biti bar za četvrtinu
veća od preostalih.
Čvrstoća materijala (fu, Rm) Upotrebljavamo za dimenzionisanje konstrukcija, pre svega vijaka i
zavarenih spojeva. Granica tečenja (fy, ReH) Upotrebljavamo za dimenzionisanje konstrukcija.
Izduženje pri kidanju (A %) Je najveća specifična deformacija. Za konstrukcione čelika je u
granicama 14 % - 35 %. Veliko izduženje nam je potrebno, da se mogu zbog tečenja materijala
veliki vrhovi napona smanjiti. Modul elastičnosti E Modul elastičnosti E je za sve konstrukcijone
čelike 210000 MPa i utiče na deformacije konstrukcije. Udarna žilavost Av Udarna žilavost je
važna, ako je konstrukcija dinamički opterećena i/ili ako mora biti korišćena i pri niskim
temperaturama. Granica puzanja Granica puzanja je važna, ako je konstrukcija izložena visokim
temperaturama iznad +300 oC (za čelike). Koeficijent termičkog širenja α Koeficijent termičkog
širenja utiče na napon u konstrukciji, ako se konstrukcija pri zagrevanju ne može nesmetano širiti
(rastezati). Za konstrukcione čelike važi α=12·106 (1/K)
Uticaj temperature na osobine materijala (Re, Rm) obično uzimamo u obzir pri
temperaturama iznad 100 oC. Ako hoćemo pri dinamičkim opterećenjima potpuno iskoristiti veću
čvrstoću boljeg čelika (npr. S355), moramo zbog efekata zareza izabrati bolji kvalitet zavara, blaže
prelaze i bolju obradu. Pri velikom broju njihanja dinamički dozvoljeni napon je za čelike S235 i
S355 približno jednak.
Sa izborom boljeg čelika ne smanjujemo deformacije, jer svi konstrukcioni čelici imaju isti modul
elastičnosti (E=210000 MPa). Modul elastičnosti E, granica plastičnosti fy,(Re) i koeficijent
termičkog širenja a su zavisni od temperature. Da ne dođe do krtog loma, pri niskim temperaturama
je vrlo važna udarna žilavost. Materijal mora imati zagarantovanu minimalnu žilavost 27 J udarne
energije pri najnižoj temperaturi. Ta vrednost se odnosi na standardnu epruvetu sa presekom 0,8
cm2 i ekvivalentna je udarnoj žilavosti 34 J/cm2.
Pri temperaturi +300 0C čelik ima samo još polovinu nosivosti. Pri temperaturi +600 0C čelik ima vrlo malu nosivost.
To je već temperatura žarenja za otklanjanje unutrašnjih napona. Za konstrukcione čelike nalazimo podatke o čvrstoći
pri povišenim temperaturama samo u slučaju nerđajućih čelika, koji su namenjeni za izradu zavarenih konstrukcija
prema EN 10088-4 (ploče, limovi) i EN 10088-5 (šipke, toplo valjani profili). Oba standarda daju vrednosti minimalne
granice tečenja Rp0,2 i Rp1,0 u temperaturnoj oblasti od +100 °C do +550 °C. Običan nerđajući čelik X5CrNi18-10 (W.Nr.
1.4301) pri +100 °C ima granicu tečenja Rp0,2 = 157 MPa, a pri +300 °C granicu tečenja Rp0,2 = 110 MPa, što je veličine
približno onoliko, kao kod nelegiranog čelika S235.
Za nelegirane i čelike povišene čvrstoće prema seriji standarda EN 10025 nema podataka o mehaničkim osobinama
pojedinačnih kvaliteta čelika pri povišenim temperaturama. Čelici, koji su namenjeni za izradu opreme pod pritiskom,
morajo odgovarati zahtevima iz serije standarda EN 10028 i u načelu se ne smeju upotrebljavati za izradu zavarenih
čeličnih konstrukcija.
Kada je konstrukcija u upotrebi pri niskim temperaturama (ispod 0 oC), potrebno je uzeti u obzir, da pri određenoj
niskoj temperaturi naglo pada žilavost strukture do granice, kada zbog opasnosti krtog loma za zavarene noseće
konstrukcije struktura (građa) nije više upotrebljiva. Žilavost merimo sa udarnim (Šarpi Charpy) ispitivanjem.
Odgovarajući epruveta (uzorak) mora u srednjem delu obuhvatiti područje vara, tako da je moguće zarez izraditi u varu,
tik na varu ili u zoni uticaja toplote.
Mehaničke osobine iz ispitivanja zatezanjem pri smanjenoj temperaturi nisu kritične. Poznato je sporo povećanje
granice plastičnosti, zatezne čvrstoće i modula elastičnosti konstrukcionih čelika sa padanjem temperature. Isto je
takođe, ako zatezni uzorak zauzima oblast šava.
Kod osnovnih konstrukcionih čelika (S235, S355) zahtevamo žilavost 27 J pri sobnoj temperaturi, tački zaleđivanja i
temperaturi –20 ºC. Žilavost pri različitim uslovima dostižemo sa umirenjem i normalizovanjem čelika.
Za osnovne konstrukcione čelike je karakteristično, da oko tačke zaleđivanja udarna žilavost naglo pada (slika 4).
Karakterističnost austenitnih čelika je, da je udarna žilavost velika i nezavisna od temperature.
Austenitni nerđajući čelik prema EN 10088-4: X5CrNi18-10 (W.Nr. 1.4301):
Rp,0.2 = 210 MPa (pri sobnoj temperaturi)
Minimalna žilavost u zavisnosti od temperature:
Temperatura: +20 0C -196 0C
Žilavost-poprečna: 60 J 60 J
Slika 4 prikazuje tok udarne žilavosti za tri vrste čelika (austenitne (I), osnovne konstrukcione čelike(III) i čelike sa
mnogo ugljenika(II)). U širokom temperaturnom području su udarno vrlo žilavi austenitni čelici (I). Čelik sa mnogo
ugljenika (II) je neznatno žilav. Za obične čelike sa malo ugljenika i za nisko legirane čelike (III) je karakteristična
velika zavisnost udarne žilavosti od temperature: pri višoj su vrlo žilavi, a pri niskoj vrlo krti. U ovu kategoriju spadaju
osnovni konstrukcioni čelici. Za ocenu možemo reći, da je nagla promena udarne žilavosti kod krive III (konstrukcioni
čelici SXXX) u području normalnih radnih temperatura (+ 20 0C do -20 0C). Tačno područje moramo za svaku vrstu
konstrukcionog čelika odrediti sa Charpy-jevim eksperimentima.
13. Skicirajte ti pične zavare među nožicom i rebrom (sučeoni-T spoj, kutni spoj) i
opišite, koje opasnosti se mogu pojaviti u nožici ako djeluje sila okomito na
nju.
Slika 81: Šavovi sa potpunim provarivanjem u sučeonim i T-spojevima (3.6.3)
14. Čemu služe poprečna i uzdužna ojačana rebra kod otvorenih tankozidih
zavarenih I-nosača?
3.6.2.1 REBRA - UOPŠTENO
- ojačamo presjek na mjestu lokalnog unosa sile (oslonac, točkaste (koncentrirana) sila) (slika 6),
- obezbijedimo pogodan oslonac (zglob) pri opasnosti bočnih zakretanja nosača (slika 6), - spriječimo
izbočenje nožica i rebra kod punozidih poprečnih presjeka (točka 3.6.2.2).
Rebra zbog unosa sile i zglobnog oslonca pri bočnom torzionom izvijanju
Rebra mogu biti vertikalna, horizontalna (uzdužna), kosa te poprečna (dijafragme). Vertikalna rebra
privarimo iznad oslonaca i na mjestima koncentriranog (točkastog) unosa sila. Sa horizontalnim i kosim
rebrima sprečavamo izbočenje vitkih rebara i nožica. Sa poprečnim rebrima (dijafragmama) torziono
stabiliziramo zavaren kutijasti profil i nudimo oslonac horizontalnim (uzdužnim) rebrom.
15. Opišite sidrene (temeljne) ploče stubova kod zavarenih okvirnih konstrukcija i
nacrtajte skicu spoja sa stubom koji je u obliku zavarenog I-nosača. Koja
spoljašnja opterećenja mogu da prenose sidrene ploče?
Uzorak opteretimo sa velikim oscilujućim (sinusnim) opterećenjem npr. savijanje. Nakon nekog broja
oscilacija (N) uzorak će se polomiti. Ako ponovimo eksperimente sa istim uzorcima pri uvek manjem
opterećenju, doći će do loma pri uvek većem broju opterećenja. Pri dovoljno malom opterećenju i malom
broju opterećenja (Ngr; za jeklo ≈ 107) uzorak se neće polomiti, i ako povećavamo broj opterećenja. Napon,
koji pripada tom opterećenju, nazivamo trajna dinamička čvrstoća σD (τD). Ovo prikazuje slika 9.
a)
linearna veza s - N; b) logaritamska veza s - N (1..naizmenična čvrstoća, 2..jednosmerno pulsirajuća
čvrstoća)
Trajna dinamička čvrstoća je zavisna od vrste opterećenja (zatezanje, pritisak, savijanje, torzija) i količnika
napona k=R te je amplituda napona (sA) pri kojoj se uzorak neće slomiti.
Vremenska dinamička čvrstoća: Ako štap opteretimo sa većom amplitudom od sA, slomiće se po nekom
broju opterećenja. Tu amplitudu napona zovemo vremenska čvrstoća.
Radna dinamična čvrstoća: Konstrukcije u praksi nisu opterećene sa sinusnim već proizvoljnim
opterećenjem. Dinamičku čvrstoću za neki detalj (zarezni učinak) određujemo pomoću grupe opterećenja i
Palmgren-Majnerovoga pravila o zbrajanju oštećenja.
Zbog obimnosti analize radne dinamičke čvrstoće često dimenzionišemo na trajnu dinamičku čvrstoću, što
nije uvek ekonomično opravdano.
Mašinski elementi npr. vratila, su često opterećene sa velikim brojem ciklusa opterećenja (N > 107) i
upotreba trajne dinamičke čvrstoće je opravdana. Kranovi mogu biti opterećeni sa manjim brojem ciklusa
(N < 107), zato je ekonomično dimenzionisanje na vremenski dinamičku čvrstoću. Slika 10 prikazuje vrste
dinamičke čvrstoće.
Velerova kriva predstavlja sa eksperimentima određenu zavisnost između amplitude dinamičkih napona
(Ds) i broja ciklusa opterećenja (N) te obuhvata više oblasti zamora. Na slici 11 su prikazana karakteristična
područja Velerove krive u odnosu na broj ciklusa opterećenja do loma:
1 statička i pretežno statička opterećenja 2 zamor pri malom broju ciklusa (eng. low cycle fatigue - LCF) do
104 oscilacija 3 zamor pri velikom broju ciklusa (eng. high cycle fatigue – HCF) od 104 do 5×106 oscilacija
vremenska dinamička čvrstoća 4 prelazno područje od 5×106 do 108 ciklusa (ako realni dinamički naponi ne
prelaze ΔσD, moguće prsline se ne povećavaju) 5 područje trajne dinamičke čvrstoće iznad 108 ciklusa
(nema više opasnosti nastajanja i rasta prslina)
logN=log a – m⋅logΔσ
Zarezni učinci prema EN 1993-1-9 su podeljeni u razrede, koje nazivamo kategorija (grupa) detalja
FAT. Kategorije detalja označimo sa ΔσC (FAT, nem. Kerbgruppe). Kategorije detalja DsC imaju
vrednosti od 160 MPa do 36 MPa. Te vrednosti predstavljaju zamornu čvrstoću za pojedinačni
zavareni detalj. Razlikujemo 14 zareznih učinaka (kategorija detalja) za zamor zavarenih čeličnih
konstrukcija (slika 13).
24. Opišite nekoliko metoda koje se upotrijebljavaju u praksi za poboljšanje
otpornosti zavarenih spojeva na zamor.(3.7.13)
Metode se baziraju na:
·
oduzimanju materijala (brušenje),
· unošenju pritisnih opterećenja na površini (»peskarenje«, udaranje sa vrhom
čekića),
· termičkoj obradi (žarenje za uklanjanje napona),
predopterećenju konstrukcije (za posude pod pritiskom je to dugotrajno ispitivanje
·
27. S obzirom na koje parametre su dati zahti jevi za projekti ranje tlačno
opterećenih zavarenih spojeva za opremu pod tlakom po standardu EN
13445-3?
Prema kotlovskoj jednačini minimalna debljina zida cilindričnog omotača emin je jednaka:
gde su:
c1…dodatak za koroziju,
c2…dodatak zbog negativnih tolerancija pri valjanju ploča (iz standarda proizvoda čelika za posude pod
pritiskom).
Vidimo, da koeficijent zavarenog spoja Z utiče na veličinu minimalne debljine zida omotača. Kada je
jedanput izračunata minimalna debljina zida omotača, izaberemo odgovarajući detalj zavarenog spoja. Za
stvarnu visinu uzdužnog sučeonog zavarenog spoja sv je zatezni napon fv u uzdužnom šavu jednak:
Ovaj napon je normalan i ne sme biti viši od dozvoljenog napona fd (tabela 21) za dati čelik. Sav gornji
proračun važi za statička opterećenja u posudama pod pritiskom. Kod dinamičkih opterećenja je potrebno
za proračun minimalne debljine zida omotača emin umesto dozvoljenog napona fd uzeti FAT razred za
zamor zavarenih spojeva (vidi tabele 9 do 13). Za nazivni pritisak P se uzima maksimalna razlika pritisaka
DP=Pmax unutar ciklusa opterećenja posude pod pritiskom. Zatim možemo minimalnu visinu uzdužnog
sučeonog šava smin izračunati kao:
Pri svim proračunima čvrstoće zavarenih spojeva smo uzeli koeficijent zavarenog spoja Z=1, jer on utiče
samo na izračunavanje debljine zida omotača (osnovni materijal).
Osnovna uputstva: -
najbolja zavarena konstrukcija ima najmanje šavova,
- tok naponskih silnica treba da bude što manje ometan.
Čak i tako dobar šav predstavlja nehomogenost u konstrukciji:
- kao smetnja u izgledu,
- kao promena osobine materijala u šavu i na šavu.
b. TIG
c. Laser, elektronski snop, plazma
d. zavarivanje čepova
e. Zavarivanje sa trenjem, hladno zavarivanje sa pritiskom, ultrazvučno ili difuziono
zavarivanje
2. Priprema ivica žleba:
a. za MIG postupak
b. za TIG postupak
3. Izbegavanje zavarivanja pri montaži:
a. prinudan položaj zavarivanja, još najviše nadglavni položaj PE
b. netačna priprema šavova
c. vremenski uticaji (apsorpcija vlage, vodonik prouzrokuje poroznost)
4. Dostupnost pri zavarivanju
5. Dostupnost za NDT kontrolu i po sastavu
6. Ugaoni šavovi, koji leže poprečno na smer sile, moraju ispuniti neke uslove (slika 17):
a. Opterećeni lim mora biti dovoljno debeo (s=2a za TIG i s=3a za MIG zavarivanje)
b. Kod tankog lima šavove moramo smaknuti za b » 15a
7. Minimalna debljina ugaonih šavova a=3 mm. Debljinu šava određujemo po jednačini
a=0.7smin. Međutim ne smeju biti viši od a=12 mm.
Priprema ivica žleba
Aluminijum relativno brzo oksidira. Oksidirani sloj je vrlo tanak 2-3 nm (n = 10-9), mada ima
visoku tačku topljenja +2060 0C. Propustan je za svetlost. Pošto je tačka topljenja
aluminijuma pri +660 0C, oksidna prevlaka predstavlja problem pri zavarivanju. Za kvalitetan
šav je moramo odstraniti, jer deluje kao izolator. Oksidni sloj odstranimo sa benzinom, sa
natrijum hidroksidom (živa soda), sa sredstvom za čišćenje od hlorida i fluorida, retko sa
četkom. Moguće je zavarivanje u zaščitnom gasu sa fizičkim efektom (npr. pulsni laser, zrak
ide kroz oksidni sloj, se apsorbuje i rastvori aluminijum). Priprema ivica žleba pri zavarivanju
Al-legura je drugačija nego za čelik i zavisna od načina zavarivanja (MIG, TIG). Standard
EN
ISO 9692-3 propisuje pravilnu pripremu ivica žleba za MIG i TIG zavarivanje Al-legura.
Detaljno je priprema ivica žleba pri zavarivanju Al-legura opisana u poglavju 2.20.
Osnovna uputstva:
3.10.4 UTICAJ ZONE UTICAJA TOPLOTE (ZUT) I OMEKŠAVANJE ŠAVA str. 282
Toplotni uticaj zavarivanja smanjuje čvrstoću kod aluminijumskih legura u zoni uticaja
toplote (ZUT, eng. HAZ Heat Affected Zone). Izuzeci su legure u stanju O i F. U standardu
EN 1999-1-1 su zona uticaja toplote i njoj pripadajuće osobine označeni sa HAZ (Table 3.2a,
3.2b, 3.2c).
Kod hladno ojačanih Al-legura (stanje HX) toplota zavarivačkog luka prouzrokuje
metalografske promene (npr. velika zrna) i sa tim smanjenje čvrstoće u ZUT. Čvrstoću bi
povećali sa ponovnom hladnom deformacijom, što je tehnološki jedva izvodljivo. Kod
toplotno ojačanih legura (stanje TX) zbog toplote topljenja dolazi do mekšanja (stanje O) i
smanjenja čvrstoće. Čvrstoću možemo povećati sa ponovnom termičkom obradom.
Osnovni zaključak: Što je više Al-legura hladno ili toplo ojačana, veće je smanjenje čvrstoće
u ZUT. Pri tom je smanjenje za granicu plastičnosti Rp0.2=fo veće nego za zateznu čvrstoću
Rm=fu, kao što prikazuje slika 9.
Prema EN 1999-1-1 moramo uzeti u obzir smanjenu čvrstoću u ZUT pri dimenzionisanju za
serije legura:
Ozbiljnost omekšavanja ZUT je određena sa takozvanim HAZ faktorom rhaz (vidi tabelu 4, zadnje dve
kolone). HAZ faktor je merilo za to, kolika je još nosivost preseka nakon omekšavanja zbog zavarivanja.
Ako je HAZ faktor jednak 1, to znači, da se ZUT nije omekšao, ili nije potrebno uzeti u obzir slabljenje
preseka zbog zavarivanja. Prema tabeli 4 to važi za profile od Al-legure AW-5083-H111/H112. HAZ faktor
je određen kako za granicu plastičnosti rohaz, tako za zateznu čvrstoću ruhaz u ZUT:
Vrednosti mehaničkih osobina fo,haz i fu,haz moraju biti dobijene za legure serije 6000 posle 3 dana
odzavarivanja, a za legure serije 7000 posle 30 dana od zavarivanja. Pri tom se materijal u tom vremenu
ne sme ohladiti ispod +10° C.
Tok i oblik ZUT je definisan u EN 1999-1-1 (slika 10). Vrednosti za širinu zone omekšavanja bhaz su
zavisne od postupka zavarivanja (MIG, TIG), debljine ploča i u granicama su od 20 - 40 mm (slika 11).