Sveučilšte Jurja Dobrile u Puli

Odjel za humanističke znanosti

Ivana Matetića Ronjgova 1, Pula

c
c
c
c
c

c
Seminar iz predmeta - Prapovijest hrvatskih zemalja
ÄKorenovska kultura³

Studentica: Đurđica Jurik

Godina: 1
Studij: Povijesti
Mentorica: prof. Katarina Gerometta

Pula, 18.04.2011.

c
c
 Uvod

U ovom seminarskom radu pokušala sam razraditi osnovne pojmove vezane uz

neolitičku korenovsku kulturu koja je usko vezana s kompleksom linearnotrakaste keramike.

Na samom početku se spominje S. Dimitrijević koji je na neki način Äotac³ spomenute

neolitičke kulture. Pojasnila sam rasprostranjenost kompleksa linearnotrakaste keramike i

njenog najjužnijeg dijela-korenovske kulture. U nastavku su lokaliteti, kao prvi je Malo

Korenovo kao eponimni lokalitet zatim slijede ostali lokaliteti s bjelovarsko ± moslavačkog

područja na kojima su prepoznata obilježja ove neolitičke kulture.

Naselja, gospodarstvo kao i način pokapanja slični su onima iz neolitičkih kultura s ovog

područja, a najviše sa sterčevačkom kulturom koja je bila temelj za razvitak korenovske.

Keramika korenovske kulture je specifična po svom izgledu i načinu ukrašavanja

trakama, zbog čega bez sumnje možemo reći da je ova kultura dio linearnotrakastog

kompleksa. Međutim , ono što ne možemo sa sigurnošću tvrditi je apsolutna kronologija

nastanka/razvoja i stagnacije ove kulture, relativno, njen se razvoj određuje u odnosu na

sterčevarčku kulturu, a kraj sa jačanjem utjecaja sopotske odnosno vinčanske kulture.

c
c
 Korenovska kultura

1961. godine Stojan Dimitrijević predstavio je prapovijesnoj znanosti novu kulturu

koja je nastala na tlu današnje središnje Hrvatske, a u širem smislu pripada kompleksu

linearnotrakaste keremike. Ona je samostalni regionalni tip. Prema eponimnom lokalitetu

Malo Korenovo nazvana je trakastokeramička kultura tipa Malo Korenovo. 1979. S.

Dimitrijević smatrao je opravdano naziv Malo Korenovo tip linearnotrakaste keramike

promjeniti u Korenovsku kulturu. 1 (prva autohtona srednjoneolitička kultura središnje

Hrvatske).

Linearnotrakasta keramika zauzima s vremenom golem prostor od Nizizemske i Belgije na

zapadu preko čitave Srednje Europe sve do Moldavije i Ukrajine na istoku. U većini tih

krajeva linearnotrakasta keramika predstavlja početak neolitika.

Korenovska kultura je najjužniji dio kopleksa linearnotrakaste keramike. U središnjoj

Hrvatskoj i južnim djelovima Mađarske linearnotrakasta keramika nastaje izravno temeljima

Starčevačke kulture odnosno na starčevačkom supstratu i pored tog supstrata.

Kronološki korenovska kultura na području sjeverozapadne Hrvatske, Banovine,

Korduna, Like i zapadne Slavonije datira se od oko 4600 do 4200 g. pr. Kr. 2

Prema dosadašnjim spoznajama i istraživanjima većina naselja ove kultura smještena je

u bjelovarsko-moslavačkom području. 3 Na lokalitetima Drljanovac, Dautan, Nova Rača,

Bulinac, Donja Kovačica te Malo Korenovo kao i u Moslavini na lokalitetima Kaniška Iva i

Tomašica. Zapadnije korenovskih nalaza ima i u Turopolju.4 Import korenovske keramike u

cccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc cccccccccccccccc
1
Težak-Gregl,T., 1993, 1
2
Dimitrijević, S., 58
3
Dimitrijević, S., 90
4
Durman , A., 27

c
c
sloju kasne danilske kulture na lokalitetu Smilčić kod Zadra nam govori o trendu prodiranja

korenovske kulture i prema jugu. 5

Povijest istraživanja Korenovske kulture započela je 1956., kada je Stjepan Vuković

proveo prva pokusna iskapanja na lokalitetu Malo Korenovo.

Lokaliteti

Malo Korenovo

Neolitičko naselje Malo Korenovo smješteno je na blagoj prirodnoj uzvisini između

rijeke Česme i seoskog puta. Nedvojebeno su blizina vode, plodno tlo te mogućnost lova i

ribolova bili presudni za odabir tog položaja za naselje.

S obzirom na tanak kuturni sloj u prosjeku 25-40 cm (jedino u središtu seže do dubine 80 cm)

pretpostavlja se da je riječ o kratkotrajnom jednoslojnom naselju. Na lokalitetu je S. Vuković

otkrio dva jamska obijakta sačuvana u cijelosti i ostaci nedavno oštećenih jamskih objekata te

veća količina keramičkih ulomaka ukrašenih linearnotrakastim motivom izvedenih tehnikom

urezivanja. 1961. g. S. Dimitrijević je utvrdio da se radi o trakastoj keramici tipa Malo

Korenovo. On je ustanovio i postojanje jedne oštećene zemunice bubrežastog oblika sa

stepenasto izvedenim stjenkama i tragovima rupa od kolaca te nekoliko plitko ukopanih,

vjerovatno radnih prostora, bogatu kolekciju keramičkih ulomaka, ali i veću količinu

cijepanih i glačanih kamenih izrađevina. Moguće je i da je u tom dijelu naselja bila i radionica

za proizvodnju kamenog oruđa, na što upućuje velika količina kamenih izrađevina i jezgara.

cccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc cccccccccccccccc
cTežak-Gregl,T., 1993, 9

c
c
Dio arheološkog materijala iz Malog Korenova su raniji slučajni nalazi koje su godinama

seljaci izoravali na oranicama.6

Drljanovac ÄOgrada Hanževečki³

Na ovom je lokalitetu iskopana fragmentirana posuda mrljaste površine, bogato

ukrašena urezanim linearnim motivima kao i ulomci druge posude ukrašene urezanim

spiralnim kukama te jedna kamena jezgra i nekoliko odbitaka, kao i ulomak brusa. Lokaliteti

ÄVužarova ograda³, ÄOgrada Ivančić³ , ÄOgrada Jakšeković³, ÄJeličnov brijeg³ i ÄGušćica³

su bogati površinskim nalazima korenovske keramike.

Bulinac

Na lokalitetu ÄStaro groblje³ u selu Bulinac prilikom izgradnje trefostanice na površinu

je izbačeno mnogo keramičkih ulomaka sa stilskim obilježjima korenovske kultura, ali

lokalitet je uništen. Ulomci korenovske keramike pronađeni su rekognosciranjem i na

lokalitetu ÄSelišće³ u selu Bulinac.

Lokalitet ÄTuk³ u selu Dautan i ÄOgrada Javorski³ u Donjoj Kovačici također su

nalazišta keramike korenovske kulture.

Kaniška Iva

U Moslavini su poznati likaliteti Kaniška Iva i Tomašica. Kaniška Iva se nalazi na

laganoj uzvisini izrazito podvodnog terena, otkrivena je rekognosciranjem 1976.g. To je

prapovijesno naselje ovalnog oblika, dimenzija 120x60 m. Kulturni sloj bio je vrlo tanak (25-

35 cm) pa je to bilo vjerovatno samo sezonsko ili privremeno naselje. Naselje se sastoji od

sklopa različitih jamskih objekata (7 jama) uglavnom nepravilnih osnova. Keramički materijal

cccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc cccccccccccccccc
6
Težak-Gregl,T., 1993, 14; Durman, A., 162-163c

c
c
ima obilježja lineatnotrakaste keramike,ali ima dosta i starčevačke keramike. Smatra se da

Kaniška Iva u unutarnjem kronološkom sustavu korenovske kulture pripada starijoj razvojnoj

fazi.7 Nalazi s Kaniške Ive omogućili su S. Dimitrijeviću da definira A- stupanj,odnosno ranu

fazu korenovske kulture.

Tomašica

U okrugu sela Tomašica ustanovljena su dva lokaliteta koja pripadaju korenovskoj

kulturi. ÄRavnice³, gdje je pronađena zemunična jama s keramikom identičnom onoj iz Malog

Korenova i ÄBerek³ koji je otkriven prilikom prokopavanja kanala rijeke Ilove. Duljina

naselja je 470 m, a u profilima s obije strane kanala su tragovi 83 jamska objekta.8

Naselja

Za naselja su nositelji ove kultura birali kao i svi, prirodna uzvišenja, terase ili padine

uz izvor tekuće vode ili usred močvarnog, plodnog terena. Stambeni obijekti su zemunice

( stambeni (jamski) objekti potpuno ili djelomično ukopani u zemlju, prekriveni šibljem ili

drvom pa premazani ilovačom ili glinom.) Teško je sa sigurnošću utvrditi koji su od

otkrivenih jamskih objekata služili za stanovanje, a koji su imali drugačiju namjenu npr. da su

nastale uslijed vađenja gline. Naime s izuzetkom jedne jame u Malom Korenovu ni kod

jednog objekta nisu utvrđeni tragovi kolaca koji bi nosili gornju konstrukciju (krov od šiblja

ili drva). Razlog tome može biti specifičan sastav tla koji uništava sve tragove organskih

materijala. Dimenzije tih objekata su oko 4,25x2,25 i 3,5x2,35 pa i većih dimenzija cca. 8x6

m. (Jame s lokaliteta Malo Korenovo). ( Težak-Gregl, T., 17)c

cccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc cccccccccccccccc


cTežak-Gregl,T., 1993, 13c

cTežak-Gregl,T., 1993, 15
c

c
c
 Pokapanje

Ni na jednom korenovskom lokalitetu nije dosada primjećeno postojanje bilo kakvog

ljudskog ukopa ili groba, kao ni nekropola. U kompeksu kultura linearnotrakaste keramike

postoje dva kruga. U istočnom se susreću uglevnom pojedinačni grobovi ili samo manje grupe

grobova unutar naselja. Dok su u zapadnom krugu registrirane prave nekropole. Pretpostavlja

se da je ritus pokapanja pokojnika u kulturama linearnotrakaste keramike tipično neolitički,

što znači skeletni ukop u zgrčenom položaju, pretežno na lijevom boku, ali bez točno

utvrđenih pravila o orijentaciji. Najvjerojatnije pojedinačni skeletni ukopi unutar naselja, ali

se ne isključuje postojanje zasebnih nekropola. (Težak-Gregl, T., 18)

Gospodarstvo

Formiranje neolitika, a to znači starčevačke i korenvske kulture, pada u najmlađe

geološko razdoblje zemljine povijesti, u holocen. To je razdoblje obilježeno ublažavanjem

oštre kontinentalne klime, snažnim porastom oborina i vodenih tokova te formiranjem

močvarnh površina u niskim regijama. Biljni pokrov činile su mješovite hrastove šume (hrasta

kitnjaka), šume bukve i graba i pitomog kestena, te konačno i javora i brijesta. Većina

lokaliteta korenovske kulture nalazi se u linjsko-ilivskoj zavali, Posavini i Turopolju,

područjima koja su u pliocenu bila prekrivena Panonskim morem. Moslavačka gora jedina je

stšala kao otok. Krajem tercijara postupno se spuštala tako da je danas visine 489 m. I kao

takva dijeli lonjsko-ilovsku zavalu na dva djela: područje Lonje i Česme te porječje Ilove i

Pakre. Lonja je glavna sabirnica voda, a kako ima vrlo malen pad (kao i njene pritoke Česma i

Glogovnica), one stvaraju veliko plavno područje. Bilogora sa visinom od (100-150 m) ne

štiti zavalu od prodora hladnih vjetrova sa sjevera, stoga je klima hladna. Oborine su prilično

obilne, osobito u vegetacijeskom razdoblju što je vrlo važno za gospodarstvo toga kraja.

Uslijad velike vlažnosti podneblja s vodom se gube i hranjivi sastojci. Taj je proces manje

c
c
izražen na blagim padinama pa je takvo tlo pogodnije za oranice. Na ravnim terenima često

dolazi do zamočvaranja (zbog slabe propusnosti tla i visoke razine podzemnih voda, kao i

čestih poplava potoka) pa su se te površine bogate humusom koristile kao livade.

Proces domestifikacije divljih životinja započeo je još u doba mezolitika. Zasad nema

sačuvanih osteoloških nalaza koji bi nam dokazali koje su životinje nosioci korenovske

kultura odgajali ili lovili.9 Ali pretpostavlja se da je to bilo govedo, svinje, a možda i ovce.

(Bjelovarska ragija je i danas poznata po govedarstvu, a Turopolje je i ime dobilo po vrsti

divljeg goveda). Šumsko- močvarno područje je nesumnjivo doprinjelo lovu i ribolovu. Neka

su naselja bila vjerovatno i radionička središta za proizvodnju kamenog oruđa i oružja. Na to

upučuje ogromna količina kamenih artefakata i jezgara pronađenih na korenovskom

lokalitetu. Arheološke činjenice pokazuju da je prisutno stalno mjenjanje neselja. Tanki

kulturni slojevi znače da se naselje napuštalo nakon što se zemlja iscrpila nakon 10-15 godina

i premještalo na drugu lokaciju.10

Keramika

Keramička je proizvodnja u tehnološkom smislu između tehnologija ranog neolitika

Starčevačke kulture i kasnoneolitičke tehnologije pisutne u Vinčanskoj kulturi. Veći dio

posuđa bio je pećen oksidacijski, a tek u završnoj fazi primjenjivano je redukicijsko pećenje.

Tako da je to posuđe izvana sive ili crne boje, ali česta je vrlo neujednačena, mrljasta boja

površine. Unatoč tome posuđe je vrlo lijepo oblikovano s tankim stjenkama. Oblici koji

pravladavaju su kuglaste posude s pojačanim dnom ili na viskoj nozi kao i S-profilirane

zdjele s manje ili jače izvijenim vratom. U kasnijim razdobljima javlja se i klasično

bikonično oblikovanje u stilu Sopotske kulture. Ta je činjenica navela neke znanstvenike da

cccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc cccccccccccccccc
9
S. Dimitrijević zaključio je da je tome uzrok u sastavu tla ko ji ne pogoduje očuvanju kostiju.
10
Težak-Gregl,T., 1993, 20

c
c
korenovsku kulturu ne priznaju kao linearnotrakastu. Ali, način i stil ukrašavanja korenovskog

posuđa izvanredno se uklapa u sliku kasične linearnotrakaste keramike.

Vodeći ukras na korenovskom keramičkom posuđu izveden je urezivanjem, a temelji se na

dva osnovna načela. Jedno je jednostavna linijska izvedba, gdje je crta sama po sebi motiv.

Drugo je vrpčasta koncepcija, gdje se motivi izvode dvijema paralelnim crtama, rijeđe i

trima. 11 Ornamenti se izrađuju urezivanjem linija pomoću nekog zašiljenog predmeta,

koštanog ili drvenog ili pomoću kamenog nožića u još meku glinu prije pećenja. Linije su

obično tanke i pravilne, samo u starijoj fazi ima i širih duboreznih linija koje podsjećaju na

žljebljenje. Tehnika takvog finog, uskog urezivanja zahtjevala je finu glinu bez krupnih

primjesa. Finu korenovsku keramiku pored tih urezanih ornamenata rese i razni plastični

ukrasi. Najčešće su to male dugmetaste izbočine, smještene na najširem dijelu posude koje su

vrlo vjerovatno imale ulogu ručkica iako su neke posude imale i prave ručke.

Od svakodnevnih upotrebnih predmeta izrađivali su se pršljenci za vretena. Najčešće

su bili bikoničnog oblika ili jajolikog, crvenkasto-oker boje, veličine od 6,5 cm do 3,3 cm.12

S lokaliteta Malo Korenovo potječe jedna skromna figurica životinje koju je S.

Dimitrijević identificiro kao svinju. Zbog njenog napažljivog oblikovanja gotovo je nemoguće

točno odrediti o kojoj je figurici riječ.

O kultnim predmetima korenovske kulture nemo gotovo nikakvih podataka. Upitna je

funkcija žrtvenika iz Tomašice. To je četverokutni predmet na četiri niske nožica. Gornje

ploha je lagano udubljena, a na njezinoj se sredini nalazi plastična ušica. Sve četiri bočne

strane, kao i gornje ploha su ukrašene karakterističnim urezivanjem linearnih motiva.

cccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc cccccccccccccccc
11
Dimitrijević, S., 90

cTežak-Gregl,T., 1993, 26

c
c
 Kameni i koštani predmeti

U korenovskoj kulturi se mogu izdvojiti dvije osnove grupe kamenih izrađevina. Prvu

čine kamena oruđa i oružja izrađena tehnikom cijepanja i okresivanja, a druge je ona

oblikovana tehnikom glačanja i poliranja. Najčešći kameni proizvod linearnotrakaste

keramike izrađen neolitičkom tehnikom glačanja i poliranja je kalupasti klin. Za kalupaste

klinove se prvotno smatralo da su se koristili kao poljodjelska oruđa, ali analizom tragova

oštećenja koja su veća na tjemenu nego na oštrici, danas se smatra da su to bili neka vrsta

tesarskog oruđa (dlijeto, blanjalica). Postoji mogućnost da su služili i kao predmeti za

iskapanje lončarske gline i kao oružje.13

Osim kalupastog klina česti su i nalazi male plosnate sjekire trapezoidnog ili jezičastog

oblika.

Kameni artefakti izrađeni tehnikom cijepanja i okresivanja standardni su pratioci svih

neolitičkih kultura pa tako i korenovske. Među njima mogu se izdvojiti tri glavne kategorije:

noževi i nožići, strugači i svrdla (bušila). Najbrojniji su nožići vrlo malih dimenzija od 2,5-5

cm.

Periodizacija korenovske kulture

Kriterij koji se općenito primjenjuje kod linearnotrakaste keramike je postotak

prisutnosti elemenata starčevačke kulture, dakle naslijeđe koje preuzeto od supstratne kulture.

Taj je postotak znatno veći u najstarijem stupnju, a kasnije se smanjuje i nestaje.

cccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc cccccccccccccccc
13
Prema nalazima kalupastog klina u varijanti s probušenom rupom za nasad držala.

c
c
 S. Dimitrijević predložio je sljedeću periodizaciju korenovske kulture:

- Rani stupanj A- keramika kao i ona u ranijoj starčevačkoj kulturi ima primjese pljeve ili

pijeska, oksidacijski je pečena, a prevladavajući ukras na grubom posuđu su plastične

aplikacije ili niz malenih okruglih udubljenja neposredno ispod otvora posude. Linearni ukrasi

načinjeni su od prilično širokih, žlijebljenih linija koje uglavnom pojedinačno tvore motive, a

trakasto ukrašavanje još nije uobičajeno. Među keramičkim oblicima koji prevladavaju to su

kod grube keramike polukuglaste zdjele s pojačanim ravnim dnom, a kod fine keramike zdjele

S- profilacije, kuglaste zdjele i bikonične zdjele.14

-Klasični stupanj B-1- koji obuhvaća horizont Malo Korenovo (dok rani stupanj A pripada

horizontu Kaniška Iva). Nemu pripada najveći dio nalaza, u njemu se gubi naslijeđe

starčevačke kulture. U oblikovanju prevladavaju duboke zdjele S- profila, a u ukrašavanju

tipični urezani linearni motivi izvedeni kao samostalne linije, traci od najčešće tri paralelne

linije. Plastika je vrlo rijetka pa se ističe nalaz keramičke figurice svinje iz Malog Korenova.15

Kraj korenovske keramike prouzročen je ekspanzijom sopotske kulture, a ne u

potpunosti. Dio korenovskog naslijeđa preživio je sačuvan u brezovljanskom tipu sopotske

kulture.

cccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc cccccccccccccccc
14
Durman, A., 163
15
Podjela je preuzeta iz knjige A. Durmana ÄStotinu hrvatskoh arheoloških nalazišta³. U knizi T. Težak-Gregl
(1993.) pojavjuje se i 3. kasni, finalni stupanj korenovske kulture. On je vrlo blizak brezovljanskom tipu
sopotske keramike. Mislim da je navedena podjela novija i ispravnija.

c
c
 Zaključak
Korenovske kultura bila je na bjelovarsko-moslavačkom području kao i Turopolju (a

pojavljuje se i kao import u sloju kasne danilske kulture na lokalitetu Smilčić kod Zadra) vrlo

kratkotrajna,ali Äjaka³ pojava. Smatram da je bila čak i više rasprostranjena i zastupljina u

mnogim kulturama (tj. mješala se sa njima), ali zbog nedovoljne istraženosti mnogih

lokaliteta to je još uvijek nedokazivo i pravladava mišljenje da je ipak bila nadjačana i od

starčevačke i sopotske kulture.

Zbog svoje velike tajnovitosti u pogledu rasprostranjenosti kao i načinu života i

značenju nekih pronađenih predmeta (npr. žrtvenik iz Tomašice) ova je kultura još

primamljivija, pa možda privuče više znanstvenika na njeno što detaljnije istraživanje, kao što

je mene ova tajnovitost privukla na istraživanje za seminarski rad. Još jedan razlog za to je

zastupljenost nalazišta na području na kojem živim (bjelovarsko-moslavačko područje).

c
c
 Literatura:

1.c Dimitrijević, S., Težak-Gregl, T., Majnarić-Pandžić, N. - Prapovijest, Povijest

umjetnosti u Hrvatskoj 1998., Zagreb (58 i 90)
2.c Durman, A.- Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta Leksikografski zavod Miroslava
Krleže (162-163)
3.c Težak-Gregl, T.- =ultura linearnotrakaste keramike u središnjoj Hrvatskoj, Zagreb
1993
4.c Praistoria Jugoslavenskih zemalja; Neolit (317-)

c
c