Ime GEOGRAFIJA potiče od grč. riječi GEA(zemlja) i GRAFEIN (opisivati).

Naziv joj je dao grč.filozof Eratosten.

Geografija proučava i objašnjava prirodne i društvene pojave i procese te uzajamne
odnose čovjeka i sredine u kojoj živi.
Geografska sredina/geografski prostor je Zemljina površina u kojoj čovjek živi i koja je
izmjenjena njegovim djelovanjem
Podjela geografije s obzirom na predmet izučavanja :
Opća geografija - može biti fizička i društvena
Fizička geografija proučava prirodne pojave i procese.
Društvena geografija proučava čovjeka i ljudske djelatnosti kojima je čovjek promijenio
prostor u kojem živi .
Regionalna geografija – proučava geografske regije koje nastaju uzajamnim djelovanjem
prirodnih i društvenih pojava i procesa.
Kartografija je geografska disciplina koja nam pruža grafički prikaz geografske sredine na
papiru.
Geoekologija proučavaja uzajamni odnos između čovjeka i prirode.

KOSMOS I KOSMIČKA TIJELA

Kosmos (svemir,vasiona) je beskonačno prostranstvo koje nas okružuje.
Nastanak kosmosa : prije 14 milijardi godina desila se eksplozija Velikog praska. Od
kosmičkog jajeta nastaje kosmička kaša koja gradi sva kosmička tijela.
Riječ kosmos je grčkog porijekla i znači red ili poredak.
Kosmička tijela su : zvijezde, planete,sateliti, komete, meteori, asteroidi i dr....
Kosmičko tijelo na kojem živimo se naziva Zemlja i pripada skupu kosmičkih tijela –
planeta.
Za posmatranje svemira se koristi teleskop – instrument koji prikazuje uvećanu sliku vrlo
udaljenih objekata .
Astronomija je nauka koja se bavi proučavanjem kosmosa i kosmičkih tijela.mne
Udaljenost među kosmičkim tijelima se mjere mjernom jedinicom koja se naziva svjetlosna
godina.Svjetlosna godina je put koji svijetlost pređe za godinu dana brzinom od 300000
km/s.
Zvijezde su užarena gasovita kosmička tijela koja isijavaju vlastitu svijetlost i energiju.
Tokom svog postojanja prolaze kroz fazu rađanja, življenja i umiranja..
Dijele se na : crvene džinove (velike sjajne zvijezde) i bijele patuljke (male zvijezde koje
slabije sjaje.
Sazviježđa su skupine zvijezda prividno povezanih u zvjezdane skupove. Danas je
poznato 88 sazviježđa. Poznata sazvježđa su Veliki i Mali medvjed u kojem je smještena
zvijezda Sjevernjača.
Galaktike su ogromne skupine zvijezda koje se kreću oko centra gravitacije. Galaktika u
kojoj se nalazi zvijezda Sunce zajedno sa planetom Zemljom se naziva Mliječni put.
Mliječni put je spiralna galaktika
U kojoj se nalazi između 200 i 400 milijardi zvijezda i ogromna količina međuzvjezdane
materije.
Skupine galaktika se nazivaju galaktička jata. Poznato je preko 20 galaktičkih jata.
SUNCE I SUNČEV SISTEM
Sunčev sistem čini Sunce kao središnje kosmičko tijelo oko kojeg se okreću ostala
kosmička tijela privučena njegovom gravitacijom(Zemlja,mjesec,komete,asteroidi,meteori )
Sunce je žuta zvijezda (užarena) koja na površini ima temperaturu oko 6000 stepeni
Celzijusa.
Sunce je udaljeno od Zemlje 149 miliona km a Sunčev zrak sa Sunca do Zemlje putuje
8min i 20sek. Masa Sunca je 300 000 puta veća od mase Zemlje.
Planete su najveća kosmička tijela Sunčevog sistema poslije Sunca. Planete su tamna
kosmička tijela koja svjetlost i toplotu primaju od Sunca. Oko Sunca kruži 8 planeta :
Merkur, Venera, Zemlja, Mars , Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.
Venera je treća po sjaju, poslije Sunca i Mjeseca i poznata je kao zvijezda Danica
Najveća planeta Sunčevog sistema je peta po redu – Jupiter.
Sateliti su manja tamna kosmička tijela koja nemaju vlastitu svjetlost i toplinu. Zbog svoje
male mase su prisiljeni da kruže oko planeta.
Mjesec ili Luna je jedini Zemljin prirodni satelit. Po masi je 80 puta manji od Zemlje i
udaljen je oko 380 000 km od Zemlje. Mjesec se okreće oko svoje zamišljene ose i
zajedno sa Zemljom učestvuje u njenom kretanju oko Sunca. Mjesec nema vlastitu
svjetlost. Sa Zemlje se može vidjeti jedino kad ga Sunce obasja svojom svjetlošću.
Faze Mjesečevog kretanja :
Mlađak – Mjesec je između Sunca i Zemlje i osvjetljena mu je strana koja je okrenuta
prema Suncu pa Mjesec ne vidimo na nebeskom svodu.
Prva četvrtina – za nekoliko dana Mjesec se uočava na nebeskom svodu - četvrtina
mjeseca (desna polovina).
Faza punog mjeseca (uštap) 14 dana poslije mlađaka Sunce obasjava cijelu polovinu
mjeseca koja je okrenuta prema Zemlji
Druga četvrtina – za 7,5 dana opet vidimo sato četvrtinu mjeseca (lijeva polovina)
Ciklus prolaska kroz sve četiri faze traje 29,5 dana.
Pomračenje Sunca je pojava kad Mjesečeva sjena pada na Zemljinu površinu. To se
dešava kad se Mjesec nađe između Sunca i Zemlje.
Pomračenje Mjeseca – pojava kada Mjesec uđe u Zemljinu sjenku, odnosno kad se
Zemlja nađe između Sunca i Mjeseca.
Prvo putovanje na mjesec – 1969.godine sa letjelicom Apolo.
Komete (zvijezde repatice) su manja kosmička tijela građena od smrznutih gasova i
kosmičke prašine. Kada se približe zvijezdi ona ih zapali i ostavljaju svijetli trag pa ih
zovemo još i zvijezde repatice.
Asteroidi (planetoidi) su mala i čvrsta kosmička tijela nepravilnog oblika.Većina se nalazi
između Marsa i Jupitera i vlastitim orbitama kruže oko Sunca.
Meteori (lutalice) su mala nebeska tijela nastala raspadanjem većih nebeskih tijela.
Nemaju određenu putanju pa ih nazivaju lutalicama. Svakodnevno ulaze u zemljinu
atmosferu pri čemu se užare i zapale i neki i padnu na Zemlju i tada ih nazivamo
meteoritima.
ZEMLJA U SUNČEVOM SISTEMU

Zemlja je planeta koja zajedno sa još 7 planeta kruži oko Sunca. Ona je treća po
udaljenosti od Sunca a peta po veličini planeta Sunčevog sistema. Ima jedan prirodni
satelit – Mjesec.
Nekada davno se vjerovalo da je Zemlja ravna ploča.Dokaz da je Zemlja okrugla je dao
moreplovac Magelan.
Zemlja ima oblik kugle koja je neznatno spljoštena na polovima a ispupčena na središnjem
dijelu. Takvo tijelo se naziva sferoid. Sjeverni i južni geografski pol su tačke na
Zemljinoj površini najbliže središtu Zemlje
Zamišljena linija koja povezuje polove se naziva Zemljina os.
Zamišljena kružnica čije su tačke jednako udaljene od Sjevernog i Južnog pola se naziva
ekvator ili polutar.
Zamišljena ravan ekvatora planetu Zemlju dijeli na dvije jednake polulopte.
Zemlja ima oblik geoida jer na njenoj površini se nalaze uzvisine,ravnine,udoline tj. tačke
koje nisu jednako udaljene od središta Zemlje.
Veličina Zemlje :
Površina Zemlje je 510 miliona kvadratnih kilometara (km2).
Obim zemlje oko ekvatora je 40 076 km a njen prečnik iznosi 12 756 km.

HORIZONT I ORIJENTACIJA NA HORIZONTU

Stojište je mjesto na kojem stojimo i posmatramo Zemljinu površinu

Zamišljena tačka iznad naše glave je zenit.
Dio Zemljine površine koju vidimo se naziva horizont ili vidik.
Prividna linija koja spaja horizont sa nebeskim svodom se naziva vidikova linija.
Orijentisati se znači odrediti mjesto gdje se nalazi naše stojište u odnosu na 4 glavne
strane svijeta :
 Istok – East (E) , Zapad – West (W) , Sjever – North (N) , Jug – South (S)
Strane svijeta možemo odrediti pomoću :
 Sunca : Sunce približno izlazi na istoku a zalazi na zapadu. U podne je Sunce u
najvišoj tački svoje putanje. Ako svoje lice okrenemo prema Suncu, ispred nas će
biti jug, iza nas sjever, ispružena lijeva ruka će pokazivati istok a desna zapad.
 Sunca i sata : Ako je Sunce vidljivo i imamo sat, malu kazaljku sata okrenemo
prema Suncu. Ugao između male kazaljke i broja 12 prepolovimo i ta linija nam
pokazije smjer juga. Na suprotnoj strani je sjever,lijevo je istok a desno zapad.
 Pomoću zvijezde Sjevernjače : ovu zvijezdu je najlakše pronaći pomoću
sazviježđa velikog medvjeda. Njega čini sedam sjajnih zvijezda raspoređenih u
obliku kola. Njegove zadnje dvije zvijezde spojimo zamišljenom linijom koju
produžimo oko 5 puta. Tako ćemo naći Sjevernjaču koja se nalazi u sazviježđu
Malog medvjeda i najsjajnija je njegova zvijezda . Ako se okrenemo prema
Sjevernjači,ispred nas je sjever, iza nas je jug.,lijeva ruka pokazuje zapad a desna
istok.
  Pomoću kompasa : Ovaj naćin nam omogućava da se orjentišemo bez obzira na
vremenske prilike. Kompas ima magnetnu iglu koja se slobodno kreće.. Zemljino
magnetno polje usmjerava iglu u pravcu Sjevernog i južnog pola.
 Pomoću savremene orijentacije : radara koji rade na principu odbijanja
radiosignala, GPS uređaji (uređaj prima signal koji šalje sateliti koji kruže oko
Zemlje i daje nam tačan geografski položaj našeg stojišta).

ORIJENTACIJA NA POVRŠINI ZEMLJE

Geografska koordinatna mreža je zamišljena mreža zakrivljenih linija koja prekriva

Zemlju. Nju koristimo da bi se odredio tačan geografski položaj svake tačke na Zemlji i čini
je skup horizontalnih i vertikalnih linija.

Paralele ili uporednici su zamišljene kružnice koje opasuju Zemlju idući od istoka prema
zapadu (ili obrnuto) i paralelne su sa ekvatorom.
Ekvator je najveća paralela i on dijeli Zemlju na dvije jednake polulopte ili hemisfere. Tako
razlikujemo sjevernu i južnu hemisferu.
Budući da je zemlja loptasta, paralele se prema polovima smanjuju i postaju tačke.
Imamo ukupno 89 paralela na jednoj polulopti, 89 na drugoj polulopti i to zajedno sa
ekvatorom čini ukupno 179 paralela. Paralele se obilježavaju sa stepenima ( ekvator je 0
a polovi su 90)

Meridijani ili podnevnici su zamišljene polukružnice koje povezuju Južni i Sjeverni

geografski pol. Ako ih povlačimo na svaki stepen ekvatora koji je kružnica, biće ih ukupno
360. Svaki meridijan je jednak. Međunarodnim dogovorom je odlučeno da nulti meridijan
bude povučen kroz Grinič u Londonu. Grinički meridijan se označava sa 0 i on zajedno
sa 180-tim meridijanom dijeli Zemlju na istočnu i zapadnu poluloptu tj. hemisferu.

Geografske koordinate : pomoću njih određujemo tačan geografski položaj svake tačke
na Zemlji . Svaka tačka se nalazi u sjecištu nekog meridijana i neke paralele.
Geografska širina je ugaona udaljenost nekog mjesta od ekvatora idući do Sjevernog
(90 s.g.š) ili Južnog pola (90 j.g.š). Označava se slovom fi ()
Geografska dužina je uglovna udaljenost nekog mjesta od griničkog meridijana idući na
zapad do 180-tog meridijana (180 z.g.d) ili na istok do 180-tog meridijana (180 i.g.d).
Označava se slovom lamda ()
Nadmorska visina – da bi pravilno odredili položaj tačke na Zemlji, trebamo odrediti
geog.širinu ,geog.dužinu i nadmorsku visinu.Pri određenju nadmorske visine, nultu tačku
predstavlja srednji nivo mora.
Apsolutna nadmorska visina je vertikalno rastojanje neke tačke od srednjeg nivoa mora.
Razlika između apsolutnih visina dviju tačaka je relativna nadmorska visina .
ROTACIJA ZEMLJE

Okretanje planete Zemlje oko njene zamišljene osi naziva se rotacija ili dnevno kretanje
Zemlje.Ono se odvija od zapada prema istoku a tokom 24 sata Zemlja napravi jedan puni
okretaj oko same sebe.
Zamišljena Zemljina os prolazi kroz središte Zemlje i tačke Sjevernog i Južnog
geografskog pola.
Posljedica rotacije Zemlje je smjena dana i noći.
Kada se Zemlja okreće,sunčeve zrake osvjetljavaju samo onu polovinu Zemlje koja je
okrenuta prema Suncu i na tom dijelu Zemlje je dan . Na suprotnoj,neosvjetljenoj strani
planete Zemlje je noć.
Sumračnica ili granica osvjetljenja je linija koja razdvaja osvjetljenu od neosvjetljene
polovine Zemlje.
Posljedica i dokaz rotacije Zemlje je i njen oblik : ona se spljoštila na polovima a
ispupčila na ekvatoru.
Podne nastupa kada Sunce nađe u najvišoj tački nad stojištem našeg horizonta. Tada
podne nastupa u svim mjestima koja se nalaze na meridijanu koji prolazi kroz naše mjesto.
Mjesno ili lokalno vrijeme je vrijeme koje imaju tačke koje se nalaze na istom
meridijanu.
Satna zona je dio Zemljine površine između dva meridijana koji su udaljeni 15 stepeni g.d.
Naši satovi pokazuju zonalno vrijeme.
Zonalno ili dogovoreno vrijeme : vrijeme koje imaju mjesta unutar jedne satne zone.
Zonalno računanje vremena počinje od griničkog meridijana koji prolazi kroz sredinu nulte
zone. Ta satna zona se zove zapadnoevropska satna zona.Istočno od nje je
srednjoevropska satna zona a istočno od nje istočnoevropska satna zona .

REVOLUCIJA ZEMLJE

Zemljinu kretanje oko Sunca zajedno nazivamo revolucija.

Putanja po kojoj se Zemlja kreće oko Sunca se naziva ekliptika. Ta putanja ima oblik
razvučene kružnice – elipse .
Revolucija traje 365 dana i 6 sati - Zemlji je potrebno toliko da obiđe Sunce po ekliptici
koja je duga 940 000 000 km pri čemu se Zemlja kreće brzinom od 30 km/s.
Posljedice revolucije su :
 Smjena godišnjih doba,
 Nejednako trajanje dana i noći
 Toplotni pojasevi
Smjena godišnjih doba :
Prvi dan proljeća na sjevernoj polulopti je 21.03. i tada Zemlja dolazi u takav položaj da
Sunčevi zraci padaju pod pravim uglom na ekvator. Sjeverna i južna polulopta su jednako
osvjetljene ,dan i noć traje jednako. Taj datum je proljetna ravnodnevnica. Na južnoj
polulopti nastupa prvi dan jeseni.
Ljeto na sjevernoj polulopti nastupa 21.06. Tada Sunčevi zraci padaju pod pravim uglom
na paralelu sjeverni povratnik (2327' s.g.š.) Tog dana je sjeverna polulopta najviše
osvjetljena. Dan traje 16sati a noć 8 sati. Na južnoj polulopti nastupa prvi dan zime. Tog
dana Sjeverni pol je obasjan Suncem a Južni pol je u mraku
Jesen na sjevernoj polulopti nastupa 23.09. kad Sunčevi zraci ponovo pod pravim uglom
padaju na ekvator. To je jesenja ravnodnevnica – noć i dan traju po 12 sati
Prvi dan zime na sjevernoj polulopti nastupa 21.12. . Tada sunčevi zraci okomito padaju
na paralelu južni povratnik (2327' j.g.š.). Tog datuma je kratkodnevnica : dan najkraći -8
sati a noć najduža-16 sati. Na južnoj polulopti je nastupio prvi dan ljeta. Južni pol je
obasjan Suncem a Sjeverni pol je u mraku

Ravnodnevnica – dan u godini kada jednako traju dan i noć (21.3.)

Dugodnevnica - dan u godini kada je dan najduži a noć najkraća
Kratkodnevnica - dan u godini kada je dan najkraći a noć najduža (21.12)
Na sjevernoj hemisferi ljeto počinje 21.6.
Na južnoj hemisferi ljeto počinje 21.12.
Obe Zemljine hemisfere su jednako zagrijane od Sunca 21.3 i 23.9.

Toplotni pojasevi :
Idući od ekvatora ka geografskim polovima , na Zemljinoj površini možemo izdvojiti 5
pojaseva koji su različito zagrijani (zbog revolucije Zemlje). To su toplotni pojasevi .
 žarki toplotni pojas - proteže se od sjevernog do južnog povratnika. Tu,oko
ekvatora, je Zemlja najzagrijanija. Sunce je tokom godine uvijek visoko na horizontu
zbog čega su visoke temperature
 umjereni toplotni pojasevi (sjeverni i južni) obuhvataju prostore između
povratnika i polarnika. Ovdje sunčevi zraci nikada ne padaju okomito. Izražena su 4
godišnje doba i različito trajanje dana i noći.
 ledeni toplotni pojasevi (sjeverni i južni) obuhvataju prostore od polarnika do
polova.Sunčeve zrake padaju pod vrlo malim uglom zbog čega je zagrijavanje
Zemljine površine slabo. Izražena su dva doba: polarna zima kad traje polarna noć i
polarno ljeto kad traje polarni dan.
GLOBUS – model Zemlje

Globus je umanjeni model planete Zemlje. Vjerno pokazuje oblik Zemlje, raspored kopna i
mora na površini i nagnutost Zemljine osi.
Razmjera ili mjerilo nam pokazuje koliko puta je umanjen neki dio Zemljine površine u
odnosu na stvarnu veličinu u prirodi.
Razmjera može biti brojčana ili grafička.
Brojčana razmjera (R) ili mjerilo (M) je iskazana brojevima npr 1:1000 . Prvi broj
predstavlja veličinu na karti i iskazuje se najčešće u cm, a drugi broj je broj istih tih jedinica
u prirodi. (1:100 000 – znači da 1 cm na karti prikazuje 100 000cm (1km) u prirodi )
Grafička razmjera ili razmjernik je duž izdijeljena na manje podioke,najčešće centimetre.
Pomoću šestara,lenijara i sl. izmjerimo udaljenost na karti i onda prenesemo na grafičko
mjerilo i tako izmjerimo udaljenost u prirodi.
Planovi su crteži koji prikazuju manje dijelove Zemljine površine u krupnoj razmjeri (npr
1:100 do 1:10 000).

Geografska karta
Geog.karta je umanjeni ili pojednostavljeni prikaz dijela Zemljine površine na listu papira.
Vrše se precizna mjerenja iz aviona, satelita , ucrtava se geografska koordinatna mreža a
zatim i geografski objekti. Na kartu se ucrtavaju najvažniji geografski objekti (planine,
rijeke, mora, stanovništvo, naselja ,...). Geografski objekti se ucrtavaju utvrđenim
simbolima (kartografskim znacima) .
Kartografija je nauka koja se bavi izradom karata.
Osnovni elementi geografske karte su : naziv karte, brojčano mjerilo, razmjernik,
geografska koordinatna mreža, geografski sadržaj, legenda ili tumač.
Reljef se može prikazati :
 bojama – koristi se kod prikaza velikih dijelova Zemljine površine (zelena-nizije,
smeđa – planine, plava-vodene površine),
 izohipsama – koristi se kod prikaza manjih dijelova Zemljine površine. Izohipsa je
zatvorena kriva linija koja povezuje tačke sa istom nadmorskom visinom a izobate
povezuju tačke sa istom dubinom u moru.
 sjenčenjem.
Vrste karata
Prema razmjeri , karte dijelimo na
 krupnorazmjerne karte : planovi (prave se u razmjeru 1:100 i 1:10 000) i
topografske karte (krupnorazmjerne karte u razmjerama 1:25 000, 1:50 000,
1:100 000, 1:200 000. Reljef na ovim kartama se prikazuje izohipsama.)
 srednjorazmjerne karte
 sitnorazmjerne karte prikazuju velike dijelove Zemlje ili cijelu planetu. Rade se u
razmjerama većim od 1:200 000.
Prema sadržaju, karte dijelimo na :
 opće geografske karte – prikazuju sve vrste geografskih sadržaja
 tematske karte – prikazuju prostorni razmještaj neke prirodne ili društvene pojave
ili procesa. Mogu biti hidrološke, klimatske, demografske, saobraćajne,...
Atlas je knjiga u kojoj se nalazi uvezana skupina različitih geografskih karata.