Branko Ćopić:

JEŽEVA KUĆICA
 I vuk, i medo,
Po šumi, širom, pa čak i ovca,
bez staze, puta, poznaju ježa,
Ježurka Ježić slavnog lovca.
povazdan luta. Jastreb ga štuje,
Lovom se bavi, vuk mu se sklanja,
često ga vide, zmija ga šarka
s trista kopalja po svu noć sanja.
na juriš ide. Pred njim,
dan hoda,
širi se strava,
njegovim tragom
putuje slava.
LIJINO PISMO U pismu piše:

Ježurka, brate,
Jednoga dana, sanjam te često
vidjeli nismo, i mislim na te.
Ježić je, kažu,
dobio pismo. Evo ti pišem
Medeno pismo, iz kamenjara
pričao meca, guskinim perom.
stiglo u torbi Divno li šara!
poštara zeca.
Adresa kratka, Dođi na ručak
slova k'o jaja: u moju logu,
"Za druga Ježa
požuri samo,
Na kraju gaja"
ne žali nogu.
Sa punim loncem Jež se veseli:
i masnim brkom Na gozbu, veli,
čekat ću na te, tu šale nema,
požuri trkom. hajd da se sprema.

Nježno te grli Ježurka Ježić

medena lica lukavo škilji,
i pozdrave šalje pregleda bodlje
i svaku šilji.
lisica Mica. Ako bi usput
došlo do boja,
nek bude spremna
obrana moja.
KOD LIJINE KUĆE
Sunčani krug se Nek perje pjetla
u zenit dig'o krasi tvoj dom,
kad je Ježurka kokoš nek sjedi
do lije stig'o. u loncu tvom!
Pred kućom-logom, Guskino krilo
kamenog zida, lepeza tvoja,
Ježurka Ježić a jastuk meki
svoj šešir skida, patkica koja.
klanja se, smješka, Živjela vječno
kavalir pravi, u miru, sreći,
biranom frazom nikada lavež
lisicu zdravi: ne čula pseći.
“ Dobar dan, lijo, I još ti ovo
vrlino čista, na kraju velim:
klanjam se tebi, ja sam za ručak
sa bodlja trista. trbuhom cijelim!”
Otpoče ručak u zdravlje lije
čaroban, bajni. i njene kuće,
I jež i lija za pogibiju
od masti sjajni. lovčeva Žuće.
Jelo za jelom Niže se ručak
samo se niže, četverosatni,
Ježurka često zategnu trbuh
zdravicu diže: k'o bubanj ratni.
Evo i noći,
nad šumom cijelom
nadvi se suton
sa modrim velom.
Promakne samo Skitnica svitac
leptirić koji svjetiljku pali,
i vjetar noćnik čarobnim sjajem
listove broji. putanju zali.
Utihnu šuma, A sova huknu
nestade graje, svoj ratni zov:
mačaka divljih “Drž'te se, ptice,
oči se sjaje. počinje lov!”
RASTANAK
a jež se brani,
Ježić se diže, šta da se radi:
njuškicu briše. “Zahvaljujem se
“Ja moram kući, pozivu tvom,
dosta je više. al' mi je draži
Dobro je bilo, moj skromni dom!”
na stranu šala,
lisice draga, “Ostani, kume”,
e, baš ti hvala.” lija sve guče,
moli ga, zove,
“Moja je kuća za ruku vuče.
čvrsta k'o grad,
prenoći u njoj. Al' jež, tvrdoglav,
Kuda ćeš sad?” osta pri svom.
Tako ga lija “ Draži je meni moj
za konak sladi, skromni dom! ”
POTJERA
Kad Ježić tako
Šušteći šumom žudi za njom,
jež mjeri put, bit' će to,
kroz granje Mjesec bogme,
svijetli mu žut. bogati dom.
Ide jež, gunđa, Još ima,
dok zvijezde sjaju: možda,
“Kućico moja, od perja pod,
najljepši raju!” pečene ševe
krase mu svod.
Ostade lija, Ta kuća, vjeruj,
misli se: obiljem sja.
“Vraga, Poći ću,
što mu je kuća kradom,
toliko draga? da vidim ja.”
VUK

Požuri lija,
nečujna sjena, “Idem da doznam”,
paperje meko lija sve duva
noga je njena. “zašto jež kuću
Dok juri tako toliko čuva.”
uz grobni muk,
pred njom, na stazi, “Eh, kuća, trice!”
stvori se vuk. Veli vuk zao.
“Ta ja bi svoju
“Grrrr, za janje dao!
kuda žuriš, Poći ću s tobom,
kaži-der lovcu; jer volim šalu,
možda si, negdje, hoću da vidim
pronašla ovcu? “ ježa budalu!”
MEDO

Dok jure dalje “Kućica, glupost!

brzo k'o strijela, Moje mi njuške,
srete ih medo, svoju bih dao
prijatelj pčela. za gnjile kruške.
“Sumnjiva žurba”, Za satić meda
medo ih gleda, dat' ću je svakom! “
“možda ste našli Govori medo,
jezero meda?” na jelu lakom.
“Poći ću s vama,
“ Ne, nego maštu jer volim šalu,
golica moju, hoću da vidim
zašto jež voli ježa budalu!!
kućicu svoju.”
DIVLJA SVINJA
Sve troje jure “Tražimo razlog,
k'o divlja rijeka, blatnjava
odjednom evo zvijezdo,
kaljuga neka. zašto jež voli
Divlja se svinja rođeno
u njoj banja, gnijezdo!”
pospano škilji
i jelo sanja. “Rođeno
“Hr-nji, junaci, gnijezdo!
sumnjiva trka, Tako mi sala,
negdje se, valjda, za pola ručka
bogovski krka?!” ja bih ga dala!
Poskoči svinja Poći ću s vama,
uz mnogo graje, jer volim šalu,
a vuk joj nato hoću da vidim
odgovor daje: ježa budalu!”
PRED JEŽEVOM KUĆICOM
on stade
Svi jure složno kraj neke stare
ka cilju svom, bukove klade.
kuda god prođu Pod kladom rupa,
prasak i lom! tamna i gluha,
Pristigli ježa, prostirka u njoj
glede: od lišća suha.
Tu Ježić uđe, “Kućico draga,
pliva u sreći, Slobodo moja!
šušti i pipa Palato divna,
gdje li će leći. drvenog svoda,
Namjesti krevet, kolijevko meka,
od pedlja duži, lisnatog poda,
zijevnu, pa leže uvijek ću vjeran
i noge pruži. ostati tebi,
Sav blažen, sretan, nizašto ja te
niže bez broja: mijenjao ne bi'!
U tebi živim
bez brige, straha
i branit ću te
do zadnjeg daha!”
TRI GALAMDŽIJE
Štenara to je,
Medvjed i svinja tijesna, i gluha,
i s njima vuja sigurno u njoj
grmnuše gromko imaš i buha!
prava oluja: Kućicu takvu,
“Budalo ježu, hvališo mali,
bodljivi soju, za ručak dobar
zar tako cijeniš svakom bi dali!”
straćaru svoju?!
Koliba tvoja Rekoše tako
prava je baba, njih troje, ljuti,
krov ti truo, dok mudra lija
prostirka slaba. po strani šuti.
JEŽEV ODGOVOR

Diže se Ježić,
oči mu sjaje,
gostima čudnim
odgovor daje:

“Ma kakav bio Vrijedan sam, radim,

moj rodni prag, bavim se lovom
on mi je ipak i mirno živim
mio i drag. pod svojim krovom.
Prost je i skroman, To samo hulje,
ali je moj, nosi ih vrag
tu sam slobodan za ručak daju
i gazda svoj. svoj rodni prag!”
Zbog toga To reče, klisnu
samo, jednom ćuviku,
lude vas troje, a ono troje
čestite kuće digoše viku:
nemate svoje. “Jež nema pravo,
Živite, čujem, nastranu šala;
od skitnje, a i ti, lijo,
pljačke baš si budala!”
i svršit ćete
naopačke! Šta dalje bješe,
To sluša lija, kakav je kraj?
pa sudi zdravo: Pričat ću i to,
“Sad vidim i ja, potanko, znaj.
jež ima pravo!”
Krvnika vuka, Po šumi, danas,
jadna mu majka, bez staze, puta
umlati brzo Ježurka Ježić
seljačka hajka. lovi i luta.
Vještak i majstor
Trapavog medu, u poslu svom,
oh, kuku, lele, radi i čuva
do same smrti rođeni dom.
izbole pčele.

I divlja svinja
pade k'o kruška,
smače je zimus
lovačka puška.
Dinka Juričić