Professional Documents
Culture Documents
Predmet : Rukomet
( seminarski rad )
1. Uvod……………………………………………………………………….…3
5. Zaključak………………………………………………………..…...……….13
6. Literatura…………………………………………………………...…..…….14
2
1. Uvod
Rukomet je ekipni sport, u kojem igra šest igrača plus golman na jednoj strani, protiv isto tako
formirane protivničke ekipe. Igra traje dva puta po trideset minuta, a cilj je dati više golova od
protivnika. Rukomet je jedna od najpopularnijih i najrasprostranjenijih sportskih igara s loptom
koja se igra na svim kontinentima. Osnovne karakteristike rukometa su sljedeće:
Ova igra ima jasno i jednostavno definisan cilj, a to je postizanje što većeg, a primanje što manjeg
broja golova. Gol se postiže bacanjem lopte u vrata i predstavlja rezultantu svih prethodnih
djelovanja ekipe u obrani i napadu.
Rukomet kao rijetko koja druga sportska igra sadržava sve prirodne oblike kretanja poput trčanja,
skokova, padova, kotrljanja ili bacanja. Svi ovi prirodni oblici kretanja ravnomjerno su zastupljeni
i učestalo se primjenjuju u okviru obrambenih i napadačkih kretnih sadržaja.
Kineziološka različitost
Ova igra ostvaruje cjelovit uticaj i omogućava ravnomjerno unapređenje ukupnog antropološkog
potencijala igrača, naročito u području morfoloških karakteristika jer podjednako angažuje sve
sisteme za kretanje i tako omogućava skladni razvoj svih mišićnih grupa. Rukomet također
podjednako angažuje različite funkcionalne potencijale te omogućava svestrano i potpuno
unapređenje svih motoričkih sposobnosti.
Atraktivnost
3
2. Istorijski razvoj rukometa
Moderna rukometna igra nastala je od tri sporta koja su se razvijala nezavisno u tri evropske
zemlje, a to su češka hazena, danski handball i njemački torball. Sva tri sporta bazirana su na
fudbalu ali sa bitno izmijenjenim pravilima, tako da je lopta umjesto nabijanja nogom, bila bacana
i dodavana rukom.
Hazena je igrana u Češkoj i Slovačkoj rane 1892. godine i njena pravila su prepisana od
sveučilišnog profesora. U Danskoj 1898 godine handbold ( danska riječ za rukomet) razvijen je od
učitelja Holgera Nielsena kao alternativa fudbalu. Nielsen je obnovio pravila i počeo organizirati
natjecanje izvan škole u kojoj je predavao. Na sličan način nastao je torball 1915. godine od
njemačkog učitelja gimnastike Maxa Hidena. Profesor Karl Schelenz sa berlinskog Tjelesnog
fakulteta 1915. godine kombinovao je elemente handbolda i torballa i od fudbala uzeo igru na
terenu, a od košarke koja je bila sve popularnija u Njemačkoj preuzeo je driblanje. Tako je sa
novim i izmijenjenim pravilima novu igru nazvao handball (rukomet) a zapravo je samo preveo
riječ sa danskog na njemački jezik. Do 1925. godine rukomet je postao poprilično popularan i u
drugim evropskim zemljama. Nakon toga je osnovana Internacionalna rukometna amaterska
federacija (IAHF) koja je rukomet kao demonstrativni sport uvrstila u Olimpijske igre 1928.
godine, a ujedno i 1932. godine. Takav oblik rukometa dizajniran je kako bi se igrao na otvorenom
u timovima sa po 11 igrača i na Olimpijskim igrama u Münchenu 1936. godine nastupilo je 6
zemalja.
4
2.1. Hronologija razvoja rukometa
Prema informaciji iz „Borbe“ od 19. decembra 1949. osnovan je Rukometni savez Jugoslavije...
„Juče je u Beogradu osnovan Rukometni savez Jugoslavije. Za predsjednika je izabran Nikola
Obradović, za potpredsjednike Vojislav Vojinović i Zlatko Šnajder, a sekretara Marjan Flander...“
5
Rukomet, najsličniji današnjem, pojavio se na prostoru bivše Jugoslavije dvadesetih godina
prošlog vijeka. Kao početni datum rukometnog sporta na prostoru bivše Jugoslavije koristi se 29.
maj 1930, kada je u Varaždinu (Hrvatska), odigrana prva službena utakmica u rukometu u kojoj su
se sastali reprezentacija petog i šestog razreda protiv selekcije osmog razreda Državne realne
gimnazije u Varaždinu. Susret je završen rezultatom 1:0 za „osmake“. Strelac prvog i jedinog gola
bio je Bruno Goldoni.
Rukometni savez Jugoslavije primljen je u članstvo Svjetske rukometne organizacije (IHF) 1950.
Iako se veoma često tvrdi da rukomet na prostoru Srbije i Crne Gore nije saživeo prije Drugog
svjetskog rata (1941-1945), postoje pisani podaci da se hazena, kao preteča savremenog rukometa
upražnjavala u Sremu, Vojvodini i Beogradu. Nije tačno da je prva sekcija hazena u Srbiji
osnovana u Velikom Bečkereku (sadašnji Zrenjanin) 1921, zatim u Subotici, Somboru, Novom
Sadu, Vršcu i Beloj Crkvi, nego je 1920. u Beogradu osnovana hazena sekcije Jugoslavije i BSK-a.
Hazena je igrana i u Crnoj Gori 1924. U Kotoru je pri SK Primorac osnovana sekcija hazene, a na
Cetinju je 1927. u okviru Treće zetske olimpijade odigrana propagandna utakmica. Najveći
međunarodni uspjeh u hazeni ostvarila je ženska reprezentacija Jugoslavije, koja je 1934. u
Londonu na Četvrtim ženskim svjetskim igrama osvojila prvo mjesto i postala prvak svijeta.
Neposredno po završetku Drugog svjetskog rata rukomet je počeo da se razvija u Jugoslaviji. Igrao
se na omladinskim radnim akcijama. Poseban intenzivan razvoj zabilježen je u 1948. Fiskulturni
savez Srbije osniva sekcije u Beogradu, ali i širom Srbije. Tokom marta i aprila 1948. instruktori
Odbora za rukomet održavaju prve treninge u Beogradu, Novom Sadu, Zrenjaninu, Somboru i
Subotici.
6
Sve do 1948. u Jugoslaviji nije bilo organizovanog rukometa u ženskoj konkurenciji. Prvi savezni
turnir za dame održan je u jesen 1948. u Subotici. Pobijedile je Subotica, ispred ekipa Zagreba,
Beograda i Stare Kanjiže. Prvo žensko prvenstvo Jugoslavije počelo je u Sarajevu, ali je prekinuto
zbog lošeg smještaja, a završeno je u Beogradu, pobedom ekipe iz Subotice. Drugo mesto
pripadalo je Zagrebu, treće Železničaru iz Beograda, dok je četvrta bila Crvena zvezda iz
Beograda.Sve do 1950. u Jugoslaviji je igran samo veliki rukomet, na fudbalskom igralištu, po 11
igrača, a onda se polako prelazi na mali rukomet, po sedam igrača na terenu dosadašnjih
dimenzija. Naravno, na otvorenom, jer u to vreme nije bila hala.
Prvi prvak Jugoslavije u velikom rukometu bila je ekipa Zagreba, 1948., a prvi prvak ligaškog
takmičenja 1950 bila je ekipa Milicionara iz Sarajeva. Naslov prvaka u ženskoj konkurenciji dama
prve su ponijele članice sastava grada Subotice, dok je prvo ligaško takmičenje pripadalo
rukometašicama Zagreba 1950.
Prvi turnirskih prvak u malom rukometu bio je sastav Prvomajske iz Zagreba, 1953, a pobjednik
prvog šampionata 1958. je bio Partizan iz Bjelovara. U ženskoj konkurenciji u malom rukometu
1953. trijumfovale su rukometašice ekipe Mirko Kljajić iz Nove Gradiške, dok je šampion prve
lige za rukometašice 1956. bio sastav Lokomotive iz Zagreba.
Prva međunarodna utakmica u Jugoslaviji odigrana je u Zagrebu 19. jula 1939. između Sveučilišta
Zagreb i Univerziteta Grac. Pobijedili su gosti rezultatom 11:2.
U Zagrebu je 19. juna 1950. odigran i prvi međunarodni susret muške reprezentacije Jugoslavije.
Pobijeđena je selekcija Belgije rezultatom 18:3.
Godinu dana kasnije u Ljubljani 10. juna 1951. odigran je i prvi međunarodni susret ženske
reprezentacije Jugoslavije. Gošće iz Austrije bile su bolje i ostvarile ubedljiv trijumf od 6:1. Naša
muška reprezentacija u velikom rukometu prvi i poslednji put učestvuje na svjetskom prvenstvu
1955. u Zapadnoj Nemačkoj i osvaja peto mjesto, a ženska reprezentacija Jugoslavije u velikom
rukometu jedini put učestvuje na svjetskom prvenstvu 1956. u Njemačkoj i osvaja peto mjesto.
Jugoslovenska ženska reprezentacija u malom rukometu prvi put učestvuje na svjetskom prvenstvu
u Jugoslaviji 1957, kada je prvi put i održana planetarni šampionat, i tada osvaja svoju prvu
medalju – bronzu. Naša muška reprezentacija u malom rukometu prvi put učestvuje na svjetskom
prvenstvu 1958. na Trećem SP u Istočnoj Njemačkoj i osvaja osmo mjesto. Do prve svjetske
medalje – „bronze” naši rukometaši dolaze na Sedmom svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1970.
kada u meču za treće mjesto pobjeđuju Dansku.
7
Rukometaši Jugoslavije bili su učesnici prvih olimpijskih igara na kojima je mali rukomet bio na
programu – 1972. u Minhenu i tada su osvojili „zlato”. Rukometašice Jugoslavije su propustile
prve olimpijske igre na kojima se igrao ženski rukomet – 1976. u Montrealu, tako da su debitovale
četiri godine kasnije u Moskvi gdje su osvojile srebrnu medalju.
Rukometaši Jugoslavije prvi put učestvuju na Evropskom prvenstvu 1996. i Španiji i osvajaju
svoju jedinu evropsku medalju – bronzu, dok su rukometašice Jugoslavije debitovale na
šampionatima Starog kontinenta 2000. u Rumuniji gdje su osvojile sedmo mjesto.
8
9
4. Rukomet u Banjoj Luci – Rukometni klub Borac
Hamdija Kadunić, profesor u srednjoj školi, je bio prvi koji je upoznao Banjalučane sa
rukometnom igrom. Nedugo poslije, nekoliko sportskih zaljubljenika na čelu sa Hamdijom
Kadunićem osniva i prvi klub u Banja Luci koji je od 1950. nosio ime Željezničar, ali već 1952.
pristupa Sportskom društvu Borac, tako da se i ime kluba mijenja u Borac.
Borac je najuspješniji rukometni klub u Bosni i Hercegovini ikad. Svojevremeno, igrači Borca su
igrajući za Jugoslaviju bili osvajači 6 olimpijskih zlatnih medalja. Najveći uspjeh kluba je
osvajanje Evropskog šampionata 1976. godine protiv Danske Fredericije, te IHF kupa 1991 protiv
Moskovskog CSKA. Bili su prvaci Jugoslavije 7 puta i osvajači Kupa 10 puta. Borac je jedan od
najtrofejnijih klubova bivše države. Najpoznatiji igrač Borca, golman Abas Arslanagić je bio
uvršten i u reprezentaciju svijeta.
10
U novoj državi najveći uspjeh Borca je osvajanje Kupa Bosne i Hercegovine 2007. godine. Osim
toga, uspjesi vrijedni pomena su prva mjesta u ligi Republike Srpske, kao i osvajanje 8 Kup
takmičenja.
Jugoslavija
Bosna i Hercegovina
Olimpijske medalje
Zlato: Abas Arslanagić, Nebojša Popović, Dobrivoje Selec i Milorad Karalić (Minhen 1972),
Zlatan Arnautović i Zdravko Rađenović (Los Anđeles 1984)
Bronza: Ermin Velić, Iztok Puc i Abas Arslanagić kao trener (Seul 1988)
Svjetska prvenstva
11
Srebro: Jovica Elezović, Ermin Velić, Zdravko Rađenović i Branko Štrbac (Njemačka 1982)
Bronza: Abas Arslanagić, Nebojša Popović, Milorad Karalić (Francuska 1970), Abas Arslanagić,
Zdravko Rađenović, Nebojša Popović i Milorad Karalić (DDR, Istočna Njemačka 1974), Nebojša
Golić (Egipat 1999), Mladen Bojinović (Francuska 2001)
Dres RK Borac nosili su mnogobrojni rukometaši od kojih su mnogi dosegnuli i zvjezdane visine u
svjetskom rukometu. Dres državne reprezentacije oblačilo je trideset igrača banjalučkog Borca. To
je najveći broj reprezentativaca iz jednog kluba u bivšoj državi.
U raznim periodima reprezentativci ex-SFRJ su bili: Jerolim Karadža, Irfan Smailagić, Abas
Arslanagić, Nebojša Popović, Zlatko Saračević, Zlatan Arnautović, Vladimir Jović, Zdravko
Rađenović, Petar Perović, Milorad Karalić, Dobrivoje Selec, Bartol Rodin, Božidar Stanivuković,
Hamdija Saračević, Petar Civić, Enver Koso, Rade Unčanin, Branko Štrbac, Jovica Elezović,
Ermin Velić, Dobrivoj Čečavac, Davor Perić, Iztok Puc, Patrik Čavar, Senjanin Maglajlija,
Aleksandar Knežević, Goran Stupar, Božidar Jović, Mirzet Uzejrović i Mehmedalija Mulabdić.
Najviše nastupa u dresu RK Borac ima Rade Unčanin.
12
5 . Zaključak
13
takmičenja, trenerska i sudijska organizacija, rukometni savez, zakoni i dokumenti, kampanje za
popularizaciju rukometa. Znači, samo osmišljenim radom sa jasnim ciljem i programima rukomet
na ovim prostorima se u budućnosti može podići na viši nivo.
6. Literatura
1. www.rscg.co.me
2. www.rknbgd.rs
14
3. www.rkdelminium.com
15