Professional Documents
Culture Documents
Stilovi Roditeljstva Seminarski
Stilovi Roditeljstva Seminarski
Eniz Patković
STILOVI RODITELJSTVA
Seminarski rad
Zenica, 2015.
Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet u Zenici
Eniz Patković
Indeks br. 3055/14; redovni
Odsjek za islamsku vjeronauku
STILOVI RODITELJSTVA
Seminarski rad
Sadržaj..................................................................................................................3
Uvod......................................................................................................................4
2 Stilovi roditeljstva...........................................................................................7
3 Zaključak.......................................................................................................10
LITERATURA.....................................................................................................11
Internet stranice..................................................................................................11
Uvod
Mnogo vještina i navika se stekne tokom školovanja, međutim najvažniji period našeg razvoja
ili jedan od najvažnijih perioda jeste period od rođenja pa do polaska u školu. U tom periodu
dijete je privrženo užem krugu porodice koji najčešće sačinjavaju njegovi roditelji, nerijetko
taj uži krug porodice na našim prostorima sačinjava još dadatan broj članova. Taj uži krug
porodice je od krucijalne važnosti za razvoj djeteta.
Svaka sredina ima svoje prednosti i nedostatke u formiranju ličnosti odgajanika, koja može
pomoći ali isto tako i odmoći u cjelokupnom formiranju čovjeka. Isto tako postoji mogućnost
da jedna sredina nadomjesti ili kompenzira ono što je propustila druga sredina, ali ta
kompenzacija nikad neće biti potpuna. Međutim sredina nije jedina koja utječe na razvoj
ličnosti pojedinca. Naime i naslijeđe igra veoma bitnu ulogu u formiranju ličnosti. To su one
genetske predispozicije koje se dobijaju po rođenju i koja naslijeđujemo od roditelja.
Iz čega zaključujemo kako veći utjecaj imaju nasljednje osobine, za razliku od okolinskih
faktora, jer dijete sazrijevanjem postaje sve manje ovisno o okolini i njenim faktorima i
okolina ima sve manji utjecaj na njega, dok nasljedne osobine ostaju.
Veliki broj istraživanja pokazao je kako naslijeđe i okolina interaktivno djeluju na razvoj
ljudskih osobina.
Gršković (2013) na veoma lijep i jednostavan način objašnjava naslijeđe i okolinske faktore,
pa naslijeđe definira kao osnovu i potencijal koje pojedinac posjeduje, dok okolinski faktori
su ustvari samo stimulatori za razvoj tih osnova i potencijala.
Prvi ljudi sa kojima se novorođena beba susreće u svom životu jesu upravo njeni roditelji, koji
će u narednom periodu nakon rođenja odigrati veoma važnu ulogu u njenom daljnjem
razvoju. Upravo prisustvo oba roditelja još od samog dolaska na ovaj svijet od velikog je
značaja za samu bebu. Osjećaj topline i privrženost roditeljima uveliko utječu na kasniji
socio-emocionalni razvoj djeteta.
Alić (2012:11) govoreći o obitelji navodi da ''Obitelj poimamo kao jednu od najznačajnijih
institucija koja je najbliža poimanju čovjeka. Kao što nema obitelji bez čovjeka, tako se ne
može ni govoriti o čovjeku bez obitelji i njezinih surogata.''
Dakle porodica jeste čovjek, što znači bez porodice nema ni čovjeka. Ako porodica nije
kompletna ni djete koje se razvija u takvom okruženju neće biti kompletno izgrađeno, što je
kako smo već prethodno ustanovili teško kompenzirati u kasnijem periodu kroz druge sisteme
sa kojima se dijete susreće. Jer upravo dijete od samog rođenja treba imati oba roditelja kako
bi dobilo potrebnu ljubav, pažnju, razumijevanje i sve druge elementi koji su potrebni za
njegov normalan razvoj.
Porodica kao prvo okruženje jeste prvi sistem sa kojim se dijete susreće, i ona predstavalja
mjesto autentičnog odgajanja. Porodica kao takva jeste jedna od ključnih potreba u ljudskom
životu.
Jedna od zanimljivih stvari koja igra veoma bitnu ulogu u porodici jesu sociopedagoški
faktori unutar same porodice.
Alić (2012:17) navodi:
U unutarobiteljske varijable Bronferbrener ubraja sociopedagoške faktore obiteljskog
života:
-socioekonomski status,
-procjenu kvalitete života,
-odgojnu atmosferu,
-specifične vrijednosti i običaje,
dok pod izvanobiteljskim varijablama podrazumijeva:
-sociokulturne faktore,
-demografske faktore,
- socioekonomski i
-društveni status obitelji.
2 Stilovi roditeljstva
Autoritarni odgojni stil još se naziva i krutim i strogim odgojnim stilom, a podrazumijeva
odgojni stil u kojem roditelji postavljaju velika očekivanja i zahtjeve pred dijete provodeći
strogi nadzor i kontrolu pri čemu djeci ne pružaju dovoljno topline i podrške.
Tahirović (2013:56) navodi kako ,,Autoritarni roditelji rijetko ili nikada ne objašnjavaju
djetetu zašto je potrebno prihvatiti pravila i šta ona ustvari znače, nego radije primjenjuju
kaznu ili taktike prinude kako bi disciplinirali djecu.''
Dakle djeca moraju da poštuju odluke roditelja bez postavljanja ikakvih pitanja.
Komunikacija u takvim obiteljima je jednosmjerna, gdje se učekuje slijepa poslušnost i u
takvim obiteljima djeca su najčešće tiha, mirna i povučena. Osjećaji koji kod takve djece
dominiraju su strah, nepovjerenje, neiskrenost, lažno poštovanje, a oblikuje ih roditeljski
način u kojem ima puno cinizma, grubosti, vrijeđanja. Djeca koja su odgajana u ovakvoj
atmosferi vrlo često maltretiraju vršnjake ili mlađe od sebe, kvare igru i tijekom vremena
postaju socijalni i odgojni problem. Dijete odrasta u ovisnu, nezadovoljnu i nesamostalnu
ličnost.
''Autoritativni roditelji ostavljaju djeci mogućnost slobode izbora, pri čemu se ne gubi iz vida
da takva sloboda podrazumijeva i određena kućna pravila, poštivanje normi, u najkraćem,
balans između međusobnih obaveza i prava.(...) Takvi roditelji su odgovorni, osjećajni,
predusretljivi prema dječijim potrebama.'' (Alić, 2012:169)
Zaključujemo kako postoje pravila ali djeca imaju slobodu izbora, uključena su u donošenje
odluka i aktivna su u porodićnom životu, što nije slučaj u autoritarnim porodicama.
Djeca iz ovih porodica primaju toplinu od roditelja i ona tu toplinu kasnije prenose na druge
te su spremna za socijalnu interakciju.
Permisivni stil jeste popustljiv odgojni stil u kojem imamo emocionalnu toplinu ali kontrola je
slaba. Roditelji se prema djetetu odnose s prihvaćanjem te uvažavaju i ispunjavaju njegove
želje i potrebe, ali ne postavljaju čvrste granice. U ovakvim porodicama dijete je ''centar
svijeta'' i ono posjate odgajatelj, umjesto da bude odgajanik.
Zanemarujući stil jeste stil iz kojeg proizilaze najveće negativne posljedice na razvoj djece.
Karakteriše ga odsustvo topline ali i odsustvo kontrole nad djecom. Roditelji ovog stila su bez
mnogo volje za bavljenje djecom. Oni nemaju energije da se bave pravilima ili da nadgledaju
njihovo izvršavanje, zbog zaokupljenosti sobom ili nekim drugim stvarima.
Tahirović (2013:57) kaže da ''u ovakvim porodicama majka zbog bolesti ili preokupiranosti
vlastitim problemima ne uspostavlja duboku emocionalnu vezu sa svojom djecom. Bez obzira
na uzroke zanemarivanja, djeca ovakvih roditelja tokom razvoja pokazuju značajne probleme
u uspostvaljanju komunikacije s vršnjacima ili kasnije s odraslim osobama.''
Djeca roditelja s ovakvim stilom odgoja su često promjenjivog raspoloženja. Nemaju kontrolu
nad svojim ponašanjem, pa često upadaju u probleme zbog delinkvencije ili ovisnosti. Ovoj
djeci nedostaje samopoštovanja. Imaju osjećaj da nisu posebno zanimljiva ni vrijedna svojim
roditeljima, pa tako ni drugim ljudima.
Na osnovu tih obilježja došli smo do zaključka kako je autoritativni stil najpogodniji za dječiji
Alić, A. (2012), Struktura i dinamika obiteljske kulture, Sarajevo: Dobra knjiga: Centar za
napredne studije
Tahirović, S. (2013), Psihološki razvoj djece i mladih, Sarajevo: Internacionalni univerzitet
Sarajevo
Internet stranice