S
uosjećajući s rodnim krajem i patnjama svoga starog zavi-
čaja, „uviđajući značenje širenja istine o ratu na područjima
Like i šire, te u svezi nastojanja svih vanjskih činilaca oko
pružanja pomoći rodnoj Lici, grupa Ličana iz Zagreba održala je sa-
stanak Inicijativnog odbora za reaktiviranje izlaženja Ličkog glasi-
la” 31. listopada 1991. god. S tom su inicijativom 15. studenoga
u Gospiću upoznali Krizni štab, nakon čega je usvojen zaključak
o pokretanju lista s imenom Vila Velebita. Projektom izdavanja
lista utvrđena je uređivačka koncepcija s temeljnom idejom da
se u specifičnim uvjetima pokrenu novine koje će povezati domi-
cilne Ličane i one u dijaspori u nastojanju oživljavanja svijesti o
T
ijekom druge godine Domovinskog rata, dok je trećina
Like bila okupirana i s tog područja protjerano hrvatsko
stanovništvo, a slobodna lička naselja bila izložena uče-
stalim granatiranjima i stalnim pokušajima agresora da proširi
područje pod svojom kontrolom, što bliže zamišljenim zapad-
nim granicama velike Srbije na crti Karlobag – Gospić – Karlovac
– Virovitica, objavljen je u Zagrebu, 15. rujna 1992. god., prvi broj
Vile u nakladi od 5 000 primjeraka. U njegovom uvodniku pod
naslovom Zov ranjenog zavičaja, glavni i odgovorni urednik Ante
Bežen, analizirajući aktualne društvene i političke okolnosti u
kojima se tadanja Hrvatska nalazila, posebno je naglasio položaj
Like kao djelomice okupirane, popaljene i porušene, ali prkosno
optimistično uspravne koja je od ostavštine jugo-režima baštinila
samo zaostalost iz koje je valjalo, uz pomoć svih Ličana i cijele
Hrvatske, krenuti u svekoliki društveni i gospodarski preporod.
Svaki je broj na naslovnici donosio urednički komentar i prigod-
nu pjesmu iz korpusa ličke zavičajne tematike, a bio je strukturi-
ran od desetak rubrika u kojima su objavljivani prilozi o aktualnim
društvenim i političkim prilikama, gospodarstvu, Domovinskom
ratu, braniteljima, ratnim stradanjima, obnovi, kulturi, iseljeniš-
tvu i povijesnim osobama i događajima o kojima se prije toga ri-
jetko ili uopće nije pisalo. Osim informativne i kroničarske, list je
svakako imao i vrlo važnu edukativnu dimenziju te postao važan
onodobni promicatelj vrijednosti ličkog zavičajnog identiteta. S
današnje povijesne distance očito je, kao i ranije povijesne ličke
novine, postao važno vrelo za proučavanje, poglavito novije, lič-
ke povijesti.
Iako je pokrenut, uređivan i tiskan u Zagrebu, ambicija naklad-
nika bila je usmjerena njegovom preseljenju u Gospić i prerasta-
zavičajnom ličkom, hrvatskom identitetu i pomoći Lici u obrani i
kasnijoj obnovi i svekolikom razvitku.
nju iz mjesečnika u tjednik. To se, mnogim nastojanjima usprkos,
nažalost, nije dogodilo. List je 2000. god. promijenio format, vi-
zualni identitet i uređivačku koncepciju te postao časopis koji
izlazi tek povremeno.
Državni arhiv u Gospiću preuzeo je fototeku Vile Velebita,
u kojoj se nalazi više od 1000 fotografija nastalih u razdoblju
1991. – 2000., u rujnu 2020. god., arhivistički je obradio i opisao
te oblikovao zbirku od nazivom Zbirka fotografija Vila Velebita,
HR-DAGS-303.
Za ovu izložbu, postavljenu povodom Međunarodnog dana ar-
hiva i tridesete obljetnice početka Domovinskog rata, izabrane
su fotografije V. Barudže, R. Beloševića, B. Butkovića, J. Cvitkovi-
ća, T. Čanića, M. Čuljata, S. Hančića, M. Jergovića, V. Malinovića,
Ž. Mataije, B. Perišića, D. Prše, K. Rosandića i brojnih anonimnih
autora.
Izložba kronološki oslikava svu slojevitost onodobnog društve-
noga života zabilježenu objektivom fotoaparata dopisnika Vile
Velebita. U prizorima ratnih razaranja i stradanja, braniteljske
hrabrosti, nastojanja da se srušeno i oštećeno što prije obnovi i
u teškim ratnim okolnostima sačuvaju elementarne društvene
funkcije, iščitava se specifična i vrlo živa lička odlučnost i među-
sobna solidarnost, ali i solidarnost svih onih koji su suosjećali s
patnjama ljudi na ovim prostorima te iznimna vjera u pobjedu
života nad sveprisutnom smrti. Ta borba i žrtvovanje pronašla
je svoje autentične svjedoke u novinarima i dopisnicima Vile Ve-
lebita, njihovoj riječi i slici koje vrlo živo svjedoče o tom, ipak ne
tako davnom, vremenu patnje, ponosa i slave.
Ivica Mataija
Načelnik Policijske uprave ličko-senjske Tragovi prvih oštećenja robne kuće u Otočcu
Ivan Dasović na povratku s pregovora s 24. i 25. kolovoza. Snimio M. Jergović.
predstavnicima JNA.
Snimio Božo Perišić, Gospić, rujan 1991.

Zarobljavanje vojnika JNA, čuvara skladišta

Teritorijalne obrane za Liku u gospićkoj Kaniži. Zarobljeni general JNA, Trajče Krstevski ispred
Gospić, 14. rujna 1991. Kasarne „Stanko Opsenica − Staniša”
u Gospiću, 5. rujna 1991.

Utovar zarobljenog oružja i streljiva iz vojnog

skladišta Teritorijalne obrane za Liku u Kaniži.
Gospić, rujan 1991.

Ranjena crkva Navještenja

Blažene Djevice Marije u Gospiću.
BOV ZNG-a pred društvenim domom u Smiljanu, Tenkovi JNA u rukama hrvatskih branitelja
nakon akcije osvajanja vojnog skladišta nakon osvajanja gospićke kasarne.
Teritorijalne obrane za Liku u gospićkoj Kaniži, Snimio Karlo Rosandić, listopad 1991.
14. rujna 1991.

Osnovna škola S. S. Kranjčevića u Kompolju Oštećena zgrada Općine u Gospiću.

nakon napada zrakoplova JNA 20. rujna 1991. Snimio Tomislav Čanić, 26. rujna 1991.

Crkva Presvetog Trojstva i kapela Sv. Nikole

u Otočcu nakon razaranja 15. rujna 1991.
Snimio V. Malinović, 17. prosinca 1991.

Gostionica Rainac u Krasnu nakon

napada zrakoplova JNA 20. rujna 1991.
 Na starom gospićkom mostu zrakoplovnom
Gradsko groblje sv. Marije Magdalene u Gospiću, bombom uništena trgovina mješovite robe
nakon neprijateljskog granatiranja. (poznata pod nazivom Kod Ante Daje).
Snimio Tomislav Čanić, 26. rujna 1991. Snimio Tomislav Čanić, 26. rujna 1991.

Posljedice borbi za oslobođenje

gospićke garnizonske kasarne.
Posljedice agresorskog napada na gospićku Snimio Tomislav Čanić, 26. rujna 1991.
bolnicu. Snimio Tomislav Čanić, 26. rujna 1991.

Kuća i gostionica Marka Valentića uništena u

napadu iz susjedne kasarne JNA.
Snimio Tomislav Čanić, 26. rujna 1991.
Oštećena unutrašnjost crkve
sv. Nikole Blaženoga uTrnovcu.
Studeni, 1991.
Hotel Zagreb u Karlobagu neposredno nakon Posljedice agresorskog napada na centar Gospića.
napada zrakoplova JNA. Snimio Tomislav Čanić,
26. rujna 1991.

Uništena kuća obitelji Tonković

Sanacija posljedica granatiranja Gospića. u gospićkoj Kaniži.
Snimio R. Belošević, 1991. Snimio K. Rosandić, listopad 1991.

Detalj oštećenja gospićkog Srušena obiteljska kuća u Gospiću.

parka Čardak. Snimio Branimir Butković, 1991.
 Posljedice napada na gospićki
Dom umirovljenika.
Snimio K. Rosandić, listopad 1991.

Granatirana i zapaljena crkva sv. Demontaža i evakuacija oltara Sv.

Antuna Padovanskog u Ličkom Novom. Nikole iz istoimene kapele župne crkve
Snimio K. Rosandić, listopad 1991. Presvetog Trojstva u Otočcu.
Snimio V. Malinović, 23. prosinca 1991.

Oštećeni Dom zdravlja u Otočcu. Oštećena crkva Presvetog Trojstva

u Otočcu. Otočac, 1991.

Najstarija dvokatnica i otočka robna kuća Sastanak u Kriznom štabu u Smiljanu i razgovor o
nakon agresorskog napada. inicijativi za pokretanje Vile Velebita.
Snimio Tomislav Čanić, studeni 1991. S lijeva: Frane Tomičić, Nikola Rudelić i dr. Dražen
Jurković. Smiljan, studeni 1991.
 Gospićko bojište za kratkotrajnog primirja. „Debela Berta” pripravna za akciju.
Snimio Karlo Rosandić, siječanj 1992. Snimio Karlo Rosandić, Gospić, siječanj 1992.

Bilajska ulica u Gospiću. Gospićka Jasikovačka ulica.

Snimio K. Rosandić, siječanj 1992. Snimio Tomislav Čanić, 1992.

Spuštanje Tomislava, najvećeg zvona

Glazbenici u službi Domovine crkve Presvetog Trojstva u Otočcu,
– Limena glazba Otočac. s razrušenog zvonika.
Snimio I. Cvitković, 5. kolovoza 1992.

Srušeni Budački most preko rijeke

Like u Budaku. Završni radovi na obnovi Budačkog
Snimio J. Cvitković, 5. rujna 1992. mosta. Snimio Marko Čuljat,
24. studenoga 1992.
 Srušena zgrada nekadašnjeg SIZ-a Glavna ulica u Perušiću.
stambeno-komunalnih poslova u Gospiću. Snimio M. Čuljat, travanj 1993.
Snimio M. Čuljat, ožujak 1993.

Porušeni nadgrobni spomenici u gospićkom groblju

sv. Marije Magdalene, nakon jednog agresorskog
topničkog napada. Snimio M. Čuljat, travanj 1993.

Branitelji u crkvi sv. Nikole Blaženoga Mladenci u Mjesnom uredu u Smiljanu.

u Trnovcu. Snimio M. Čuljat, 10. travnja 1993.
Snimio V. Barudža, veljača 1993.

Saniranje posljedica napada na šire Pripadnici 111. brigade Hrvatske vojske, na

područje Gospića 30. svibnja na Dan blagdan Velike Gospe, u svetištu Majke Božje
državnosti. 660-ti dan Domovinskog rata. Krasnarske. Krasno, 15. kolovoza 1993.
Snimio M. Čuljat.
 Zapovjednik Zbornog mjesta Gospić, bojnik Susret Ribničana – rat zbližio stanovnike
Marijan Stilinović, na drugoj obljetnici osnivanja istoimenih naselja. Humanitarna pomoć
dragovoljačkih odreda u vojarni Eugen Kvaternik u karlovačkog Ličkom Ribniku.
Gospiću. Snimio Marko Čuljat, 25. kolovoza 1993. Lički Ribnik, studeni 1993.

Otočki domobrani u pauzi obrane Đačka kuhinja osnovne škole u Humanitarna pomoć u Osnovnoj školi
obnavljanju svoj grad. Otočac, 1993. Karlobagu. Snimio Marko Čuljat. Karlobag. Snimio Marko Čuljat.

Srušena robna kuća i zgrada u centru Ratna zima u Gospiću.

Otočca. Snimio Dražen Prša. Snimio Marko Čuljat, studeni 1993.
Obnova žabičke čitaonice.

Hrvatski književnik Vinko Nikolić u

Gospiću za predstavljanja svoje knjige
Bleiburška tragedija hrvatskoga naroda.
Snimio Marko Čuljat.
Obnovljeni gospićki središnji trg.

Hrvatski branitelji na velebitskom Donacija Rotary cluba Walesa iz

Svetom brdu. Velebit, studeni 1994. Engleske Medicinskom centru Gospić.
Snimio Marko Čuljat, siječanj 1994.

Brigadir Mirko Norac

i izaslanstvo Zbornog
područja odaju počast
poginulim hrvatskim
braniteljima.
Snimio Marko Čuljat,
1. studenoga 1994.

Kuća Jelke Ban u Žabici,

stradale od neprijateljskih granata.
Snimio T. Čanić, listopad 1994.
Lovinčani, Svetoročani i Ričičani brane Domovinu Donacija sanitetskog automobila za Dom zdravlja
na Velebitu iznad svojih razorenih ognjišta. Gospić. Snimio Marko Čuljat, siječanj 1995.

Sanacija krova zgrade Općine Otočac. Smotra Hrvatske vojske u ulici dr. Ante Starčevića
Snimio Dražen Prša, siječanj 1995. u Gospiću. Snimio Siniša Hančić, 8. travnja 1995.

Novinari Hrvatskog radio Otočca prenose izbor Gospić, razrušeni hotel Lika.
za Miss Ličko-senjske županije iz hotela Zagreb Snimio Željko Mataija, srpanj 1995.
u Karlobagu, 18. lipnja 1995.
Sahrana žrtava avionskog raketiranja Gospića,
neposredno prije Oluje.
Zbrinjavanje ranjenika u otočkom Domu zdravlja.
Snimio Marko Čuljat, kolovoz 1995.
Snimio Dražen Prša, 4. kolovoza 1995.

Krizni stožer Ličko-senjske županije.

Agresorska odmazda zbog akcije Oluja na Gospić, 1995.
stambenoj zgradi u Gospiću.
Snimio Marko Čuljat, 4. kolovoza 1995.

Zapovjednik Zbornog područja Gospić, Mirko

Norac, čestita specijalnim jedinicama MUP-a RH
Spaljeni automobili u Gospiću nakon
na pobjedi u akciji Oluja.
agresorskog napada.
Pogodak rakete hrvatskog zrakoplovstva
uništio je zapovjedno mjesto i centar veze ličkih
pobunjenih Srba u Buniću.
Ekipa Hrvatskog radija-Radio Rijeka ispred
radiostanice Korenica. Nakon popravka uništenog
studija, program je, iz oslobođene Korenice, emitiran
uživo. Snimio Dražen Prša, 6. kolovoza 1995.
U oslobođenim ličkim područjima trebalo je zbrinuti
i raspršene domaće životinje. Bunić, 1995.
Kratki predah specijalaca usred „Oluje”
na Trgu A. Stepinca u Gospiću.
Snimio Marko Čuljat, kolovoz 1995.
Autobus otočkog Autoprijevoza, kojeg su
pobunjeni Srbi otuđili 1991. godine, vraćen je u
Otočac. Snimio Dražen Prša, 6. kolovoza 1995.
Posljednja počast i ispraćaj desetorice, u Oluji,
poginulih hrvatskih branitelja u krugu vojarne u
Gospiću. Gospić, kolovoz 1995.
Spaljena ljetna kuhinja obitelji Nikšić
iz Vukave.

Čanačka crkvena zvona.

Ruševine obiteljskih kuća u Širokoj Kuli.

Crkva sv. Jurja i župni dvor u Podlapcu.

Hotel u Ličkom Osiku nakon

oslobođenja.

Rasuto streljivo i rakete vojske

pobunjenih Srba u Visuću. Rujan, 1995.
Vojnici 118. pukovnije HV-a iz
Senja pomažu čišćenju okoliša
crkve Sv. Josipa u Ličkom Osiku.
 Razrušena trgovina i pogled na uništeni gospićki
trg Stjepana Radića. Gospić, listopad 1995.

Ostatci željezničke postaje u Gospiću.

Snimio Branimir Butković, 11. listopada 1995.

Srušena kuća obitelji Jurjević u Gospiću.

Snimio Branimir Butković, listopad 1995. Marija Miletić i Luka Kovačević u
ostatcima svoga doma u Lovincu.
Snimio Branimir Butković,
Djed i unuk. 14. listopada, 1995.
Snimio Branimir
Butković, Gospić,
prosinac 1995.

Željeznička postaja Vrhovine-Plitvička

Jezera. Snimio Branimir Butković,
Vrhovine, listopad 1995.
Hrvatski prognanici blokirali prolaz Hrvatski prognanici blokirali prolaz
UNPROFOR-u u Ribniku. UNPROFOR-u u Ribniku
Snimio Marko Čuljat, 18.-23. srpnja 1994. Snimio Marko Čuljat, 18.-23. srpnja 1994.

Miroslav Cindrić, zapovjednik specijalne Milan Asić, pomoćnik zapovjednika

jedinice PU ličko-senjske „Tigrovi”. specijalne jedinice PU ličko-senjske
Velebit, studeni 1994. „Tigrovi”. Velebit, studeni 1994.

Specijalna
jedinica PU
ličko-senjske
„Tigrovi”
Snimio
Tomislav Čanić
Velebit, studeni
1994.

Odmor do smjene straže.

Velebit, studeni 1994.
 Učitelji iz Pule na jednodnevnoj radnoj
akciji u osnovnoj školi u Ličkom Osiku.
Snimio Branimir Butković 1995./1996.

Crkva u Sv. Roku, svibanj 1996. Figura koju su zaboravili

pobunjeni Srbi.
Udbina, rujan 1995.

M. O. željela je ostati anonimna,

ali odlučna svjedočiti o
velikosrpskim zločinima će na
zločinima u Širokoj Kuli. 1995.

Stari mlin na rijeci Ričici.

Travanj, 1996.

Uništene obiteljske kuće u Lovincu.

Banjalučani na Udbini.
Zvonko Matošević i Niko
Kopar voze humanitarnu
pomoć. Snimio T. Čanić,
rujan 1995.

Ostatci ostataka – Lovinac

Snimio B. Butković, travanj 1996.
Osnovna škola u Lovincu.
Snimio B. Butković, travanj 1996.