Talmud

Izbor i prijevod tekstova s hebrejskoga i

aramejskoga, povijest Talmuda i bilješke
napisao

E U G E N WERBER
 Gotovo je nevjerojatno da je posljednji put Talmud u Hrvatskoj
objavljen godine 1982. i naravno da su već odavno rasprodani svi pri-
mjerci. Teško ih je naći u antikvarijatu te samo još rijetki znalci pamte
to izdanje riječkog Otokara Ketšovanija.
Srećom, po čitatelje i sve one koji cijene drevnu židovsku mudrost
i znanje, nakladnička kuća Litteris sa svojim reprint izdanjem hrvatskoj
kulturnoj javnosti sada vraća to iznimno vrijedno djelo s izborom i pri-
jevodom tekstova s hebrejskog i aramejskog kojeg je pred puno godina
učinio, jedan od najvećih poznavatelja judaizma na području naše re-
gije Eugen Werber, koji nažalost više nije medu živima.
Talmud je bio i ostao riznica znanja koja potječe iz usmene židovske
tradicije i stoljetnih rasprava učenih i mudrih rabina iz kojih i danas
možemo učiti o različitim područjima ljudskog života, primjerice pra-
vu, moralu, etici, odnosima u obitelji i u poslovnom svijetu. I te vrijed-
nosti su nepromjenjive, jer im je izvor u najvišem autoritetu, nebeskom,
a ne privremenom i zemaljskom.
Upravo zbog svojeg sasvim iznimnog značenja Židovi Talmud baš
kao i Toru nazivaju svetom knjigom. Pritom je potrebno istaknuti da
se kod proučavanja Talmuda uvijek postavljalo pitanje zašto, jer su i
studenti kao i rabini i njihovi duhovni učitelji, dobro poznavali samu
tradiciju. I tako su zapravo židovski zakoni bili stalno tumačeni kroz
usmenu tradiciju u neposrednom dodiru sa životom i svim predvidivim
i nepredvidivim situacijama. Slijedom toga u usmenoj židovskoj preda-
ji, odnosno Talmudu imamo oko pedeset tisuća tumačenja Pisane Tore
koja ima 613 zakona.
Važnost Talmuda tim je veća ako se ima na umu i tisućljetna židov-
ska dijaspora te je do danas ostala sačuvana izreka da ono što čovjek
živi pomoću Talmuda da to i zna.
 Uvijek nove i nove naraštaje ta sveta knjiga pobuđuje na rasprave
čineći je neodvojivom od ljudskog života i ono što zadivljuje jest činje-
nica koliko su misli i izreke iz Talmuda vječno jednako aktualne. Jer,
kroz stoljeća i tisućljeća mijenjaju se u svijetu tehnologije, ah ljudska
priroda ipak zadržava svoje temeljne značajke u svim okolnostima i
podnebljima.
Misao se u Talmudu u pravilu izražava s malo riječi, ah zato s mno-
go nijansi vodeći ne samo židovski narod nego i cijelu nama poznatu i
blisku civilizaciju iz prošlosti u budućnost, jer u tom neizmjernom tal-
mudskom moru misli i tumačenja, čiji je tek manji dio objavljen u
ovom izdanju, općeljudsko je iskustvo Boga, čovjeka, prirode, odnosa
u društvu.
Životna istina izrečena je snažno i jednostavno s namjerom da čovje-
ka pouči i uvede ga u životnu mudrost čiji su temelji prožeti vjerom u
Jednog, ali i vjerom u čovjekove mogućnosti da svijet materijalnog
preobražava u duhovni svijet pa zato Talmud možemo nazvati i praktič-
nom teologijom koja uči da blagoslova u svijetu ima samo ih treba
znati zaslužiti.
Jedan od njih zasigurno pripada i nakladničkoj kući Litteris na čelu
s Draženom Katunarićem kao i svima onima koji su shvatih vrijednost
te svete knjige.
Jasminka Domaš
 PREDGOVOR

Cesto tu me pitali što je to Talmud i mnogo sam puta pri-

sustvovao razgovorima u kojima su ljudi tvrdili kako su tu knji-
gu pročitali. Kao što će se čitatelj uvjeriti, nije moglo biti mnogo
onih koji su tu golemu knjigu, bolje reći taj golemi broj knjiga,
pročitali ili se bar malo bolje s njima upoznali. Cesto je teško u
tim zgodama dati sažet odgovor na postavljeno pitanje, ili kratko
odgovoriti neupućenome da je u zabludi, a zlonamjernome ukazati
na štetnost njegovih tvrdnji. Zato sam rado prihvatio prijedlog
»Otokara Keršovanija-Rijeka-< da za jugoslavenske čitatelje pre-
vedem dijelove koje odaberem iz te goleme grade, da ih koliko
je moguće objasnim i komentiram i da uza sve to napišem kratak
pregled povijesti talmudske književnosti s objašnjenjima najosnov-
nijih pojmova koji se u njoj pojavljuju. Ni sam nisam u tom
trenutku znao koliko sam sebi tada teško pitanje postavio. Jer
su odgovori na to pitanje iziskivali obnavljanja već pomalo iz-
blijedjelih poznanstava, zahtijevali su ponovno otiskivanje na pu-
činu nepreglednog mora talmudskih spisa, a zahtijevali su ujedno i
istraživanja povijesne građe na način koji se bitno razlikovao od
gotovo svega što sam mogao o Talmudu i Midrašu pročitati. Mo-
rao sam ujedno poštovati izdavačevu želju da što prije dobije što
informativniju i pregledniju knjigu o Talmudu, sa što više pre-
vedenih primjera i navoda iz izvornika. Jer je ovih dvadesetak
araka navoda prevedeno, prvi put u nas, izravno s hebrejskog i
aramejskog jezika izvornika. Ovaj je izbor, kao i svaki izbor
uostalom, osoban i moj, ma koliko sam nastojao dati kakvu-takvu
moguću oglednu sliku sadržine te goleme nesređene grade koja
te uopćeno naziva Talmudom. Izbjegavao sam vaditi kratke navo-
de, rečenice, »izreke«, osim u stanovitim slučajevima, kada su ti
kratki navodi tamo u službi čitateljeva odmora i razgaljivanja.
Neki bi se talmudski traktati upotrebom kazala mogli iz navoda
u ovoj knjizi gotovo u cijelosti rekonstruirati, a sadržina im je
 razvrstana po predmetima, jer sam želio našem čitatelju ipak pru-
žiti mogućnost da prvo potraži sebi štivo prema svojim afinite-
tima, a tek onda prema nekom redu i redoslijedu koji sam mu
ja, htio-ne htio, ipak nametnuo. Kao što se iz kazala može vidjeti,
prevodio sam ponešto i iz midraške književnosti, kako bi čitatelj
mogao steći uvid u nešto šire područje ove književnosti, u duh
vremena. Ovaj sam izbor i ovakav redoslijed odabrao da izbjeg-
nem apologetiku. Ovo nisu navodi i odlomci iz pojedinih talmud-
skih rasprava koji tu književnost treba da prikažu u najljepšem
svjetlu.
Jednako tako, prevodeći nisam se povodio za ljepotom, a po-
gotovo ne za uljepšavanjem. Nastojao sam slijediti i namjerno sam
ostavljao grubost i silinu izvornog kazivanja, u onoj mjeri u kojoj
se to može postići u prijenosu grade iz jednog idioma u drugi, iz
vremena starine u naše doba. Samo onda kad bi tekst bio nera-
zumljiv, stavljao sam dopune u uglatel zagrade. Brisanjem onoga
što je u tim zagradama, čitatelj dobija sliku izvornog teksta i
načina kazivanja. Premda je izvornik pisan bez interpunkcijskih
znakova, s neznatnim, katkad gotovo nikakvim, naznakama svr-
šetka misli ili kazivanja, dopustio sam sebi slobodu da u nekim
dijalozima riječi sugovornika izdvojim i naznačim onako kako se
to danas čini. Navode iz Starog zavjeta koristio sam iz Biblije
u izdanju »-Stvarnosti«, djelomično iz prijevoda Đ. Daničića, ali
sam vrlo često prevodio izravno s izvornika, ili zato što je u
spomenutim prijevodima odstupljeno od izvornika ili stoga što je
talmudska egzegeza zahtijevala doslovno prevođenje navedenog
mjesta. U prenošenju imena, osim u nekim općepoznatim slučaje-
vima (Mojsije umjesto Moše, Salomon umjesto Slomo), slijedio
sam izvorni izgovor. S pomoću kazala hebrejskih imena čitatelj
će otkriti kako se ta imena pojavljuju u našim najpoznatijim bi-
blijskim prijevodima.
U svom sam se radu služio primjercima Babilonskog talmuda,
koji su mi, osim drugih knjiga, stavljeni na raspolaganje iz knjiž-
nice Saveza jevrejskih opština Jugoslavije u Beogradu, na čemu
se ovom Savezu posebno zahvaljujem. Taj je Talmud, reprint,
fototipsko izdanje, koje uglavnom slijedi izdanja iz Vilne s konca
19. stoljeća, ali s bogatim dodacima gotovo svih postojećih ko-
mentara uz talmudsko štivo. Tiskano je 1948. godine u Njemačkoj
(Miinchen-Heidelberg), u američkoj zoni, uz pomoć okupacijskih
vlasti, u redakciji rabinske komisije na čelu s rabi Samuel —
Smuel Aba <Sniegom. S dopunom cenzuriranih tekstova, kao i
s midraškom literaturom, upoznao sam se iz raznih izdanja, sta-
rijih i novih, u Nacionalnoj knjižnici Hebrejskog sveučilišta u Je-
ruzalemu, gdje su mi ljubazno stavljeni na uvid i korištenje svi
raspoloživi knjižni fondovi. Ovom se prilikom zahvaljujem za te
usluge. Za pisanje biografskih bilješki pojedinih tanaita i amoraja
koristio sam se sređenim zbirkama izreka tanaita dr I. Kanovica, i
takvim zbirkama H. Albecka o amorajima, kao i postojećim leksi-
kografskim djelima. Ovi su mi podaci, dakako, služili samo kao
uputa za traženje s izvora, kako bih mogao steći svoj sud o
tvorcima talmudske građe, a taj se često razlikuje od dosad pri-
hvaćenih sudova.
Kao što se iz objašnjenja uz prevedene navode iz Talmuda vi-
di, imao sam uvid u postojeće njemačke i engleske prijevode, ali
sam se njima služio tek onda kad je nastao neki ozbiljniji problem
koji s&m nisam mogao riješiti. Zahvaljujem prijateljima dr Lavo-
slavu Kadelburgu i prof. dr Andriji Gamsu iz Beograda, koji su
mi pomogli u nalaženju odgovarajuće pravne terminologije, a jed-
nako tako i prof. dr Davidu Fluseru iz Jeruzalema, koji je pre-
gledao sve prevedene navode i dao mi korisne savjete i upute.
Izdavačkom poduzeću »Otokar Keršovani-Rijeka« i Memorijal-
noj zakladi za jevrejsku kulturu iz New Yorka zahvaljujem što
su svojom pomoći omogućili nabavku skupocjenih knjiga kojih u na-
šim knjižnicama nema, kao i putovanje u inozemstvo, da u tamo-
šnjim sveučilišnim centrima i knjižnicama pronađem materijal koji
mi je bio potreban za dovršetak ove knjige. Zahvaljujem na pomo-
ći i profesorima Beogradskog univerziteta dr Ljiljani Crepajac i dr
Darinki Grabovac. I na kraju, posebnu zahvalnost izražavam svo-
joj supruzi Nataliji, koja je uložila mnogo truda na sređivanju
kazala.
Eugen Werber
 POVIJEST TALMUDA

Usmena i pisana predaja Jevreja do nas je doprla u dvije

književne skupine. Jedna je od njih, koja se uobičajeno naziva
Biblijom, svojevrsni zbornik, koji je, za razliku od književnih
ostvarenja i drugih pisanih spomenika ostalih naroda Bliskog
istoka, ušao u sastav i sustav svjetske kulture u prerađenom,
neizvornom obliku. Ovdje, svakako, mislim na one biblijske
knjige koje danas znamo pod imenom Stari zavjet, jer una-
toč tome što je gotovo sve biblijsko štivo poniklo u krilu jev-
rejskog naroda, za Jevreje predstavlja vjersku svetinju samo
njegov prvi dio, tzv. Biblia hebraica, ili kako se na hebrejskom
skraćeno naziva: TANAH (prema početnim slovima naslova po-
jedinih dijelova: Tora — Nauk, 1 Petoknjižje, Zakon, N'viim
— Proroci, i K'tuvim — Spisi).* Taj je zbornik, unatoč razno-
rodnim izvornicima, u svojoj višeslojnosti, književni spome-
nik jevrejskog naroda. S njegovih se stranica čita povijest,
prema dostignućima današnje znanosti često veoma pouzdano
točna, njegove dvadeset i četiri knjige omogućuju saznanje o
životu jevrejske zajednioe, o njenom društveno-gospodarskom
razvoju i borbama, o njenom misaonom svijetu i filozofijL
Stari zavjet opisuje razdoblje jevrejske povijesti od početaka
doseljavanja u Kanaan, preko ustaljivanja i prijelaza sa stočar-
skog na zemljoradničko privređivanje, raspada rodovsko-ple-
1
Nauk, v. objašnjenje za Izreke otaca I, 1, itr. 405.
' Kratice se u hebrejskom jeziku stvaraju od početnih slova ri-
ječi, zaUm se obično vokaliziraju samoglasnikom a, na primjer: r[abl]
M[oJe] b{en] MJajmon] — Rambam. Početno slovo u Imenici k'tuvim
k[kaf] se na kraju riječi čita kao h, otuda: TNAH Hl TANAH.
menskog ustrojstva, razvoja robovlasničkih odnosa i osnivanje
kraljevine, prvog gubitka samostalnosti, preporoda poslije po-
vratka iz progonstva u Babilonu, osnivanja nove državne za-
jednice, pa sve do potpadanja pod gospodarsko-politički, a sa-
mim tim i pod kulturni utjecaj helenističkih država. Uz po-
vijesni i književni sadržaj, starozavjetni su spisi i zbirke zakona,
zatim pravnih, ćudorednih, higijensko-sanitarnih i drugih pro-
pisa i odredaba kojima je stoljećima usmjeravan život zajed-
nice. Već se pri prvom čitanju izvornog štiva zapaža da pred
nama nije jedinstveno djelo, već da je to zbirka raznih pre-
daja, koje se razlikuju po vremenu i mjestu nastanka, a sva-
kako i po jeziku i idejnom poimanju događaja koje opisuju.
Štivo se u Starom zavjetu ponegdje toliko razlikuje da se u
pojedinim rukopisima nailazi na nedosljednosti, pa čak i su-
protnosti u opisu istog događaja ili pojma. Ono što cijelu tu
zbirku ipak spaja i čini jedinstvenom jest osnovna ideološka
nit vodilja urednika koji su, sami ili u zajednici, odabirali
djela usmene ili pisane predaje jevrejskog naroda. Bila je to
ideologija jednoboštva u narodnoj vjeri koja je težila pove-
zivanju srodnih plemena u širu političku, državnu zajednicu,
prikazana savezom, jedinog boga sa svojim izabranim narodom.
Sasvim je jasno da je do državne ideologije jednog boga moglo
doći kada su nastali društveni preduvjeti za takvu predodžbu:
kada je već nastala jezgra jedinstvenoga društvenog uređenja
— kraljevina. Isto je tako sasvim sigurno da je u vrijeme
starine svaki narod za sebe držao da je izabran od svoga boga,
kojega je zapravo sam sebi odabrao. 1
Druga zbirka zapisane jevrejske usmene predaje po opse-
gu mnogostruko premašuje biblijsko štivo. Znanost je poznaje
kao talmudsku književnost, a za nas će biti sasvim dovoljno
da je nazovemo onako kako je, navodno, svi znaju — Talmud.
T a j golemi zbornik je izvan jevrejstva mnogo manje poznat
od Biblije, te najviše prevođene knjige na svijetu, ali je zato
i nerazmjerno više napadan i uništavan, spaljivan, premda je,
1
Povijest svjetske književnosti, Zagreb, knj. 1. E. Werber »Povi-
jest hebrejske književnosti«.
nasuprot Starom zavjetu, koji štuju i prihvaćaju i jevrejska
i kršćanska vjera, mjerodavan i obavezan samo za vjernike
Jevreje. Rekoh, kako ga navodno svi znaju, i to nije ovdje
stilistički ures. Zbog preopsežnosti, zbog načina pisanja i izra-
žavanja, zbog jezika kojim je, dobrim dijelom, pisan, a zbog
svega toga je, uz ostalo, vrlo malo i prevođen, nije dopirao
izvan uže i šire jevrejske zajednice. Pa ipak su ga stoljećima
»poznavali« gotovo naizust, »čitali ga« (»ali je to dosadno štivo«)
— a to su samo najmanje važne zamjerke ili opaske o tome
velikom djelu, koje na svojim, sitnim slovima gusto ispisanim
listovima velikog formata, sadrži bisere kulturne baštine jevrej-
skog naroda, vrijednosti koje unatoč vjerskim ogradama i ogra-
ničenostima, pripadaju mnogo široj ljudskoj zajednici, a sva-
kako zaslužuju da ih upoznaju narodi svijeta i njihove kulture.
Neki su sitničavo točni ljudi izračunali da u Babilonskom
talmudu ima ni manje ni više no dva i pol milijuna riječi,
a da su one ispisane na 5 894 folio-lista. Gdje je, i tko je iz-
govorio te silne riječi, čemu, kada, zašto? To su pitanja na
koja bismo željeli odgovoriti, i na još mnoga druga koja se
mogu postaviti Jer, mnoga pitanja naviru, kada se spomene
ova pomalo tajanstvena riječ Talmud ...
Da bismo mogli objasniti početke nastanka tih golemih
knjiga, da bismo mogli govoriti o njihovom značenju nekada
i danas, moramo se vratiti u vrijeme nastanka prvih službenih
odbira usmene i pisane predaje u jevrejski kanon Biblije.
Potkraj prve polovice petog stoljeća pr. n. e. došla je u
svoju domovinu druga skupina Jevreja, povratnika iz pede-
setoljetnog babilonskog sužanjstva. Među povratnicima je zna-
čajno mjesto zauzimao Ezra, koji je po svim podacima o njemu
zabilježenim, pripadao redu sofera, koji se u našim prijevo-
dima, s ne mnogo prava, obično pojavljuju kao književnici'.
J e r su to, zapravo, bili pisari, koji su se bavili prepisivanjem,
odnosno pisanjem, službenih spisa. Na drevnom Istoku su vrlo
rano postali poseban red, s visokim položajem u društvenoj
1
Stari zavjet 2 Sam 8,17; 2 Kr 18,18 i 22,3; Jr 36,10 i 38,12 te 38,26
l 37,15; Ezr 7,11; Neh 8,1 i 13,13. Novi zavjet, Mk 7,1 t 14,1; Dj 5,34.
 hijerarhiji, s odgovarajućim utjecajem na dvorovima, i u unu-
trašnjoj i u vanjskoj politici. Kako to i već navedena mjesta
iz Starog zavjeta pokazuju, rano su i kod Jevreja zauzeli toliko
važan položaj da im se čak i imena zapisuju u povijesne
knjige. (Imenica so/er, množina sofrim, na hebrejskom, potječe
iz korijena saf&r — brojati, i tek je u kasnijem razvoju jezika
poistovjećena s pojmom književnik, pisac, spisatelj.) Mnogo je
bolji prijevod od dosad udomaćenog (književnik), zbog njihove
uloge o kojoj će dalje biti govora, pismoznalac. Kako su bili
jedini ovlašteni i za prijepise spisa koji su se smatrali svetim,
s vremenom je njihovo sudjelovanje u sastavljanju i zapisi-
vanju predaje postalo vrlo važno. U znanosti se danas prihvaća
mišljenje da je skupina sofrim, pismoznalaca, u babilonskom
sužanjstvu obavila neku vrst redakcije temeljnog dijela staro-
zavjetnih knjiga, kojih je izučavanje i uređivanje do posto-
janja Prvog hrama u Jeruzalemu bilo u nadležnosti svećenika
(hebr.: kohen, množina: kohantm) i levita (v. Nehemija 8,
7—9: A leviti... objašnjavahu Nauk narodu, a narod stajaše
na svome mjestu. I čitahu iz knjige, iz Nauka Božjeg, po od-
lomcima, i razlagahu smisao, te oni shvatiše Štivo. Potom
namjesnik Nehemija, svećenik i pismoznalac Ezra i leviti koji
poučavahu narod...). Ugled i važnost pisara uopće naročito
su porasli u Perzijskom Carstvu zbog povećane potrebe za
njihovim uslugama, jer je veliko carstvo bilo mnogojezično,
a mnogi su se ukazi, zakoni i raspisi morali prepisivati, pre-
voditi i tumačiti. Shvativši, čini se u sužanjstvu, da su interesi
njihova klasnog opstanka i opstanka naroda kao cjeline isto-
vjetni, svećenici su, zajedno s pismoznalcima, iskoristili do-
puštenje perzijskih vladara za povratak u staru domovinu (a
tim vladarima je u tom razdoblju bila potrebna snažna drža-
vica između Perzije i Egipta) i tamo osnovali državu s izrazito
teokratskim uređenjem. Svećenici i pismoznalci razvili su groz-
ničavu vjersku djelatnost. Počelo je sitničavo razrađivanje
svećeničkih zakonika koji su uglavnom ušli u odgovarajuće
starozavjetne knjige (Levitski zakonik i Knjiga brojeva). Moj-
sijev Nauk je stavljen u središte duhovnog života, a povoljni
društveno-gospodarski uvjeti, dugo mirno razdoblje, razvoj
zemljoradnje i stočarstva, zanatstva, uključivanje u međuna-
rodnu trgovinu unutar perzijskog carstva velikom su dijelu
stanovništva donijeli blagostanje. Istodobno treba naglasiti da
su porezi i nameti teško pogađali gradsku sirotinju i sitno se-
ljaštvo i da je postupno dolazilo do gubitka imovine, pa čak
i osobne slobode. U tim je uvjetima svećenstvo i moglo bez
mnogo otpora donijeti propise o plaćanju desetina i raznih
drugih davanja njima i svetištu u Jeruzalemu, jer su hram
i njegovo svećenstvo podgrijavali nadu u punu samostalnost
i oslobođenje od tuđina i njegova utjecaja. Već i iz toga šturog
prikaza, čitatelj će shvatiti da je u jevrejskom narodu došlo do
razvoja novih proizvodnih odnosa, do novih društvenih raslo-
javanja, do novih oblika robovlasništva (koje, doduše, nikada
nije postiglo savršenstvo grčkog i rimskog robovlasničkog dru-
štva, djelomično baš zbog povratnog utjecaja tzv. »socijalnih-«
propisa Nauka). Samim tim, pravni propisi, zapisani u staro-
zavjetnim knjigama, nisu se više mogli primjenjivati na sve
slučajeve koji su se pojavljivali u svakodnevnoj praksi, jer su
donijeti za uvjete sasvim drukčijeg društvenog uređenja, u
vrijeme plemenskih, rodovskih odnosa i nomadsko-stočarske
proizvodnje. Usporedo s uspostavljanjem nove vlasti, a po
mnogim podacima i ranije, rađala se među Jevrejima prava
strast za tumačenjem, objašnjavanjem i učenjem Nauka. Ako
uzmemo u obzir podneblje, ljudske predispozicije istočnjaka
za maštovitim pripovijedanjem, ali i spomenutu potrebu za
objašnjavanjem zakon& i propisa sadržanih u tekstu Starog
zavjeta, zatim njihova usuglašavanja sa zahtjevima svakodnev-
nog života, lakše će se shvatiti stvoreno bogatstvo oblika bib-
lijske egzegeze i hermeneutike. U toku tog razvoja, pismo-
znalci su, ponekad u skladu sa svećenicima, a ponekada se
odvajajući od njih i u idejnim pogledima pa i u tumačenjima
svakodnevne vjerske i ovozemaljske prakse, proglasili princip
stavljanja ograde oko Nauka,1 koji će imati dalekosežne poslje-
dice. To se, da tako kažemo, običajno pravo, nije smjelo za-
1
Izreke otaca I, 1, objašnjenje za isto mjesto, str. 465.
pisivati, presude u sporovima, tumačenja vjerskih i drugih
pitanja prenosila su se usmeno.
Sredinom IV stoljeća pr. n. e. područje jevrejske države
potpada pod izravni utjecaj helenističkih vlastodržaca. Pod
tuđinskim utjecajem dolazi do novih društveno-političkih ra-
slojavanja i novih pravaca razvoja. ZemljoposjedniČka aristo-
kracija i svećenstvo našli su ubrzo zajednički jezik s grčkim
osvajačima, zajednički interesi našli su odraza i u postupnom
prilagođavanju jevrejskog nacionalnog boga i vjere u opće-
ljudsko, jedinstveno božanstvo. Unutrašnje suprotnosti, otpor
tuđinskom zavojevaču, s vremenom su doveli do nastanka po-
litičkih stranaka saduceja (hebr.: c'doki, množ.: c'doklm, na-
zvani tako najvjerojatnije po svećenicima iz dinastije Cadoka,
koji su zauzimali velikosvećenički položaj do dolaska na vlast
kraljevske dinastije Hašmonejaca) i farizeja (hebr.: p'rušim
— odvojeni, izdvojeni). Pre'hodnici farizeja, tzv. prvi hasideji
— hasidim rišonim (hasid — pobožan, bogobojažljiv) iz re-
dova pismoznalaca žestoko su se opirali prodoru helenizma.
Samim tim našli su se u sukobu s robovlasničkom aristokra-
cijom i svećenstvom čije su interese zastupali saduoeji i ujed-
no bili predstavnici pučke većine. Kako je interesima saduceja
slovo Nauka i Mojsijevih zakona potpuno odgovaralo, oni su
ga se tako i držali i zabranjivali svako tumačenje izvan do-
slovnog smisla »Svetog štiva«, koje je Mojsije dobio »s neba«.
Jedina su prilagođivanja suvremenosti saduceji pokušavali na-
laziti u sinkretičnim kompromisima između Mojsijevih zakona
i grčke robovlasničke filozofije. Nasuprot tim asimilatorskim
težnjama visokog svećenstva i saducejskih prvaka, pismoznalci,
a kasnije farizeji, razradili su golem i vrlo složen sustav tu-
mačenja i objašnjenja pravnih propisa, kojima su željeli ogra-
diti ne samo Nauk, već i sam jevrejski narod od utjecaja
tuđinske kulture i filozofije, koje bi, prema njima, dovele do
utapanja u helenističku masu drevnog Istoka, a samim tim
i do nestajanja Jevreja kao samostalne narodnosne skupine
s pozornice povijesti.
Unatoč svim nastojanjima da sačuvaju svoj jednobožački
vjersko-filozofski sustav, pismoznalci su, a još i više sami fa-
rizeji, u strogo jedndboštvo unosili elemente koji su bili tuđi
dotadašnjim vjerovanjima Jevreja. Neke od pradavnih više-
božačkih predaja povremeno su izbijale na vidjelo, i u nepre-
stanoj borbi protiv njih i protiv helenističkih utjecaja, uno-
šena su vjerovanja pozajmljena iz perzijskih i drugih vjera
i mitologija. Šira razrada kategorije slobodne volje, vjera u
zagrobni život, u koji ranije nisu vjerovali (saduceji nisu u n j
vjerovali do kraja), ulazile su u vjersko-misaoni svijet zajedno
s cijelim rojem anđela, zloduha, nebeskih bića svih vrsta, ko-
jih do tada također nije bilo u njihovim vjerovanjima. Sva
ta zbivanja, svi ti tokovi misaonih strujanja, bili su osnova
mnogih manje-više maštovitih pripovjedačkih i drugih njima
sličnih književnih predaja koje pretežno nisu uvrštene u pi-
sano biblijsko štivo.
Narodni ustanak protiv grčkih okupatora (168. godine pr.
n. e.), pod vodstvom svećenika Matatje i njegovih sinova iz
porodice Hašmonejaca (opisan u Knjizi Makabejaca 1 , koja nije
ušla u jevrejski službeni kanon Starog zavjeta) i vrijeme
koje je proteklo poslije uspješno okončane borbe, sve do gu-
bitka državnosti i rušenja drugoga jeruzalemskog hrama, ozna-
čava važan period ,u životu Jevreja. Uza sve već navedeno, na
društveno-politička i idejna gibanja počinje utjecati i nova
sila: Rimsko Carstvo počinje svoj prodor na Istok.
Vladari Hašmonejske dinastije su se, s jedne strane, po-
našali kao apsolutni monarsi, uredili dvorski život po uzoru
na helenizirane dvorove svojih suvremenika, ali su, s druge
strane, iz početka ozbiljno vodili računa o mišljenju naroda,
naročito u unutrašnjim odnosima u državi. Za njihove je vla-
davine savjet staraca (gerusija), zatim Veliki sabor 2 , prerastao
u vrhovno narodno vijeće pod nazivom sarihedrin (od grčke
imenice synedrion — saborište, vijećnica, skupština, u nas:
sinedrij, sinod). No, narodnooslobodilački je pokret, kojim su
Hašmonejci od početka rukovodili, nosio u sebi i svoju unu-
1
Biblija, izd. Stvarnost, str. 426—451.
* Veliki sabor — vidi objašnjenje za Izreke otaca I, 1, str. 465.
trašnju suprotnost, klicu iz koje će se u novim društveno-
-gospodarskim uvjetima i pod raznim utjecajima (vjera u do-
lazak mesije — spasitelja, apokaliptična i eshatološka vjero-
vanja, kasnije i pojava kršćanstva, i dr.) razviti veliki broj
skupina (eseni, zeloti, bodežari-sikariji i dr.) koje su tražile
rješenja za oslobađanje od tuđinskih utjecaja i prevlasti, za
nagomilavane probleme potlačenih i siromašnih, na ovom ili
»onom« svijetu, već prema svom shvaćanju borbe protiv zla
koje je izvana i iznutra pritiskalo široke narodne slojeve. Fa-
rizeji su neko vrijeme uspjeli ovladati Sanhedrinom 1 , a samim
tim i normiranjem vjerskog i pravnog života zemlje, ali je u
vrijeme vladavine Aleksandra Janaja (103—76. pr. n. e.), do-
šlo do raskida između njih i dvora, do krvavih progona fari-
zejskih sljedbenika. Poslije toga, Sanhedrin će se zadugo pre-
tvoriti u savjet koji izvršava volju apsolutističkog monarha,
a tako je to i ostalo s malim prekidima do rimskog osvajanja.
Osim tih povijesnih zbivanja, na razvoj jevrejske povi-
jesti i književnosti uvelike su utjecala i jevrejska naselja izvan
domovine, koja su nastala mnogo prije konačnog prodora Rim-
skog Carstva na tlo Bliskog istoka. Poznate su okolnosti na-
stanka prvoga grčkog prijevoda Starog zavjeta u Aleksandriji,
tzv. Prijevod sedamdesetorice ili Septuaginta (dalje u tekstu:
LXX). Taj je prijevod sačinjen za potrebe snažne jevrejske
zajednice na tlu Egipta, a u njemu su sačuvani ne samo teks-
tovi koji kasnije nisu ušli u jevrejski kanon Biblije, već i tra-
govi ranih usmenih predaja, koji govore o raširenosti raznih
oblika tumačenja i egzegeze daleko izvan granica zemlje ma-
tice. Nešto su manji duhovni utjecaj imale druge jevrejske
kolonije koje su od davnina postojale u području Sredozemlja
(Italija, Sjeverna Afrika, Grčka, Mala Azija), a o najvećem
i najutjecajnijem središtu jevrejske dijaspore (hebrejski: ga-
lut — raspršenost, progonstvo izvan domovine) u Babilonu,
bit će dalje više govora.
Gotovo punih pet stoljeća mira i rata, borbe i stradanja,
uspona i padova, gladi i obilja, raznih društvenih kretanja i
1
V. odlomak iz M'gilat taanit, list 10, str. 416.
sukoba u jevrejskoj državi i u dijaspori, našli su odraza u
najraznorodnijim djelima pisane i usmene predaje. Ono što je,
unatoč mnogobrojnim duhovnim gibanjima i kretanjima, bilo
jedinstveno, jest izrazita vladavina jednoboštva i, kao što je
već naglašeno, stavljanje Mojsijevog Nauka u središte duhov-
noga i materijalnog života zajednice. Učenje i poučavanje, od
djece najmlađeg uzrasta do staraca, uzelo je tolikog maha da
nije neobično što najvjerodostojniji povjesničar toga razdoblja
Josip Flavije naglašava jevrejski običaj poučavanja djece či-
tanju, zakonima i povijesti otaca 1 . U istom djelu zapisao je i
ovo: »Ako bi netko zapitao jednoga od nas nešto što se tiče
zakona, odgovorili bismo mu lakše nego kako se zovemo«*.
O raširenosti osnovna obrazovanja govori i navod, koji u pri-
jevodu donosimo iz traktata Bava batra 21/a. Da su i djeca
pitana (čini se ipak poslije navršene trinaeste godine) za mi-
šljenje, te da 6U stariji učeni ljudi s njima ozbiljno rasprav-
ljali, možemo vidjeti ponovo u Flavija, gdje o sebi govori kako
je raspravljao sa svećenicima i mudracima, kao i u Novom
zavjetu o dvanaestogodišnjem (?) Isusu: Nakon tri dana na-
đoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelji, sluša ih i pita.
Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima
njegovim (Luka 2, 46—47). To je razdoblje nastajanja apoka-
liptičke književnosti, koju često nazivamo pseudoepigrafskom
(knjige Hanohove, Uzašašće Mojsijevo, IV Ezra, Viđenja Ba-
ruhova i dr.), zatim drugih izvankanonskih ali i neapokalip-
tičkih djela (Zavjet 12 rodozačetnika, Psalmi Salomonovi, ru-
kopisi kumranskih esena, Knjiga Ben Sire, Tobija, Judita,
knjige Makabejaca i dr.). To je i vrijeme nastanka prvih pri-
jevoda, usmenih doduše, starozavjetnog štiva na govorni, ara-
mejski, narodni jezik, od kojih će nastati i poseban oblik tu-
mačenja teksta, koji se nazivao midraš (od hebrejskog glagola:
daraš — kkati, tražiti, istraživati). Midrašom se nazivao osobit
način izlaganja, tumačenja, i objašnjavanja SZ tekstova, koji
se odlikovao istraživanjem duha i dubljeg značenja danog
1
Contra Apionem b 204.
* Navedeno djelo, 178.

S Talmud
štiva, najčešće primjerom, prispodobom, kazivanjem bajka ili
pripovjedaka. Midraš se uvijek tumačio s namjerom da pouči
(u SZ se na dva mjesta spominje midraška knjiga: Prva knjiga
kraljeva 13, 22 i 24, 27). Kasnije su uređeni u nekoliko zbor-
nika, oni stariji, koji objašnjavaju dijelove SZ (Mehilta —
aramejski: mjera, norma; Šifra — knjiga; Šifre — knjige;
Pesikta — odjeljci) predstavljaju vrstu izvankanonskih knjiga
Talmuda, a postoji i nekoliko velikih zbornika (nastalih tek
u 4. st. n. e.), koji su posebno objavljeni, kao što su Midraš
Tanhuma (vjerojatno nazvan po autoru), koji tumači Peto-
knjižje, Nauk, i Midraš Raba, koji osim Nauka tumači i pet
Svitaka (Pjesma nad pjesmama, Rut, Tužaljke, Propovjednik
i Ester). Poseban oblik midraške književnosti razvili su pri-
padnici Zajedništva u samostanima i pećinama kraj obala
Mrtvoga mora, koje danas poznajemo pod nazivom Pešer1.
Uza sve to stvaralaštvo, posebno mjesto zauzima razvoj usme-
ne predaje, nastale tumačenjem i prilagođivanjem propisa
Nauka novim društveno-gospodarskim i političkim uvjetima
života i životne prakse. Ali, prije nego što prijeđemo na raz-
matranje te predaje, što je konačni cilj ovog izlaganja, treba
naglasiti još jednu važnu pojavu, nastalu u vrijeme, koje se
obično u jevrejskoj povijesti naziva doba Drugog Hrama.
Osim središnjeg hrama koji je već postojao u Jeruzalemu,
na tlu Izraela, a najvjerojatnije najprije u zajednicama dija-
spore, nastaju u tom razdoblju bogomolje koje postupno po-
staju svojevrsnim središtima vjerskog i društvenog života.
Hram u Jeruzalemu nije bio samo središte kulta jedinog boga,
u koje se hodočastilo iz svih krajeva zemlje i dijaspore. Bio
je to i simbol nacionalne samostalnosti i jedinstva, za vjernike
znak božje prisutnosti, ali i sjedišta narodnog rukovodstva,
Sanhedrina, dakle i vrhovno sudište i mjesto iz kojega se us-
mjeravao život cijelog naroda, u kojem su se vršili mnogo-
brojni obredi, prinosile žrtve i kojem su se obavezno slali
prinosi i darovi za njegovo održavanje. Oskvrnjavanje toga
svetišta bilo je izravan povod za nekoliko velikih ustanaka
1
E. Werber, Kršćanstvo prije Kriita?, str. 89—96.
protiv tuđinskih zavojevača. No trajna suradnja svećenstva
s osvajačima, iskustvo izgnanstva, nemogućnost redovitog i
osobnog obilaska svetišta, rađali su nove težnje i vjersko-po-
litičke koncepcije. Sve ovo, pa i sve veće društvene nepravde,
povezanost siromašnih s idejama o narodnoj samostalnosti, ra-
đaju nove ideje kultova siromaha »po božjoj milosti«, slom-
ljenih duša, koje govore o božjoj sveprisutnosti, o njegovom
nastavanju među svima koji ga traže. 1 Te su bogomolje, na
hebrejskom zvane bet-hakneset, dom okupljanja, dom sa-
stajanja poznatije kao sinagoga (po grčkom: synagogz — zbo-
rište, mjesto okupljanja) značile istinski prevrat u životu jev-
rejstva i uvelike će utjecati na razvoj kršćanstva, a kasnije
i islama. U njima su obavljane pobožnosti i služba božja bez
kultskih obreda, bez prinošenja žrtava, što je zamijenjeno mo-
litvama. Sinagoga je mogla postojati u bilo kojim uvjetima,
u malim zajednicama, ili naseljima velikih gradova, u lijepim,
velikim, posebno građenim zdanjima, ali i u prostorijama ma-
lih razmjera. Osim svakodnevnih i blagdanskih molitava, u
njoj se proučavao i tumačio Nauk, u njoj su se podučavala
djeca, te je uskoro dobila i novi naziv, koji uz onaj uopćeni
često i do danas ravnopravno postoji: bet hamidraš — dom
učenja, istraživanja i tumačenja (iz istog je korijena i musli-
manska medresa). Od svog nastanka, sinagoga je postala ža-
rištem društvenog života, a postupno će postati i sjedištem
tzv. malih sanhedrina, dakle mjestom zasjedanja suda.
U tom je razdoblju svećenstvo, zbog ideoloških rasloja-
vanja i gubljenja ugleda u narodu, o čemu je već bilo govora,
izgubilo i svoj povlašteni položaj u propovijedanju, tumačenju
i poučavanju Nauka. Promicati učenje, objašnjavati i tumačiti,
donositi nove pravne odluke i presude počeli su farizeji, koje
u prvo vrijeme predaja naziva mudracima (hebr.: haham,
množ.: hahamim). Učenje i podučavanje se, tako reći, demo-
kratizira. Ti se učitelji, mudraci, ne bave izučavanjem i tuma-
čenjem Nauka za osiguravanje svoga materijalnog opstanka,
1
Iz 68, 1—2; Rat sinova svjetla protiv sinova tame XIV (11) 10;
XXVIII (18) 8; Pravilnik zajedništva II (2) 24; Mt 5,3 i dr.

v 19
dolaze iz svih mogućih društvenih slojeva, mnoge će i čitatelj
prevedenih mjesta upoznati kao obrtnike (kovač, obućar i si.),
a svi se naučavanjem bave u svom slobodnom vremenu. Nji-
hov će utjecaj u zajednici s vremenom tako porasti da će
nadmašiti i prava i djelokrug velikih svećenika, kasnije i slu-
žbenih predstavnika pri rimskim i babilonskim vlastima. Nji-
hove će se izreke, pravorijeci, prihvaćeni u sanhedrinu i ka-
snijim učilištima, prenositi s koljena na koljeno kao usmena
predaja. Ta se stoljećima prenošena predaja toliko uvažavala
da je s vremenom dobila uopćeni naziv tora šeb'đl pe — Usme-
ni nauk nasuprot zapisanoj starozavjetnoj predaji, biblijskom
štivu koje je dobilo naziv tora šebihtav — Pisani nauk. Vre-
menski ne sasvim, ali po redoslijedu vjerojatno točno, talmud-
ski traktat Izreke otaca, koji donosimo cijelog u prijevodu,
navodi imena tih prvih učenjaka, kojih su učenja prenošena.
Svi su oni nastojali pronaći način na koji će pojave iz sva-
kodnevne prakse tumačiti i zasnivati na navodima iz pisanog
svetog štiva. Nekada su njihove odluke, koje zahvataju najšira
područja čovjekova materijalnog i duhovnog života, donošene
doista na temelju navoda iz zapisane biblijske predaje, ali su
vrlo često donošene bez obzira na postojanje nekoga pogodnog
štiva, kojim bi se dokazalo da je pravna odluka zasnovana na
božanskoj riječi. U takvim bi slučajevima učenjak tražio nak-
nadni uvidni dokaz (r'ajCL) iz Nauka za potkrepljivanje svoga
gledišta. To nije bilo uvijek lako, te su ti tumači i suci prona-
lazili najraznovrsnije načine izvlačenja onog smisla iz nave-
dene riječi ili rečenice koji je njima u danom trenutku bio
potreban. Tako je nastao vrlo komplicirani sustav silogizama
i drugih načina egzegeze i homiletike, o kojima će biti riječi
dalje u posebnom poglavlju. Ta se stoljećima prenošena usme-
na predaja toliko uvriježila u svakodnevnoj praksi i svijesti
jevrejskog naroda da je postala neodjeljivim sustavom sva-
kodnevne prakse i spoznaje. Tek će sasvim novi životni uvjeti
navesti nasljednike farizeja da neke odredbe i propise izmijene
jer ih narod, htio — ne htio, nije mogao izvršavati
Taj se Usmeni nauk (tora šeb'al pe) stoljećima prenosio,
proučavao i učio opetovanjem, te je tako hebrejski glagol
šana, odnosno aramejski tana — opetovati, s vremenom dobio
i novi smisao: učiti! Premda je golema količina te usmene
predaje učena naizust, prenošena je, za naše pojmove, neshvat-
ljivom točnošću i sitničavošću. Imajući pred sobom primjer
saducejskog tvrdokornog držanja slova Nauka, a potpuno svje-
sni strahopoštovanja prema pisanoj riječi koja je carevala na
drevnom Istoku, farizeji su najvjerojatnije pretpostavljali us-
menu predaju konačno zapisanoj, koja se mogla lako pretvo-
riti u ono što i danas postoji kao vrlo određen pojam: »-mrtvo
slovo na papiru«. 2iva riječ može rasti, razvijati se, prilago-
đivati se novonastalim prilikama, novorođenim društveno-go-
spodarskim i političkim uvjetima i potrebama, novom mjestu
i novom trenutku. I ne manje važno, ona se lakše prenosila,
teže se zabranjivala, još teže podlijegala tuđem i tuđinskom
nadzoru i cenzuri, a spaljivati se mogla jedino na lomači za-
jedno s onim koji ju je znao i predavao dalje. Iz svih tih
razloga razumljiva je izričita farizejska zabrana zapisivanja
usmenog Nauka. Na primjer, u talmudskom traktatu T'murO.
(14/b) stoji: 'zapisivanje halahđ-odluka ravno j e spaljivanju
Nauka, a tko uči iz takvih (zapisa) neće dobiti n a g r a d e . . . To
ti kazuje da usmene riječi ne smiješ predavati pisano, a pi-
sane n e smiješ predavati u s m e n o . . . ' Ali se ta ista raspra,
završava sasvim drugačije. Vremena će se promijeniti, uvjeti
života zahtijevati nešto drugo, i mudraci će zaključiti neka se
radije prijeđe preko neke riječi iz Nauka, samo 'neka se učenje
među Izraelom ne preda zaboravu'. A na drugim mjestima
(Sabat 6/b i dr.) nailazimo na podatke o postojanju tzv. tajnih
svitaka (m'gildt s'tarim). Pretpostavlja se da su pojedin-
ci, unatoč zabrani, zapisivali pojedine rasprave ili odluke
kako ih ne bi zaboravili (Raši1 u svom komentaru, na ovdje
navedenom mjestu, govori da su to zapisi takvih predaja koje
nisu dobile verifikaciju većine). Opasnost od zaborava, nakon
Hadrijanovih krvavih progona učenjaka, natjerala je narodne
» Raši (rabi šlomo Jichaki, 1040—1105) veliki komentator Talmuda
i Starog zavjeta.
prvake da započnu konačno uređivanje i zapisivanje usmenog
Nauka. No, prije nego što do toga dođe, proći će nekoliko
stotina godina.
I u najstarijim sačuvanim tumačenjima i objašnjenjima,
vjerskim i privatnopravnim odlukama, krivičnim pravorijeci-
ma, i drugim oblicima talmudske egzegeze čitamo stanovita
pravila, kojih su se »mudraci-« ili »ljudi Velikog sabora« držali.
Sustav tih normi i pravila razvijan je i razrađivan dugo, ali se
Hilelu pripisuje da je prvi ta pravila i norme donekle sredio
i svrstao u sasvim određen jedinstveni sustav kojeg će se
uglavnom svi držati, unatoč tome što će se poslije njega po-
javljivati drugi koji će njegovih sedam osnovnih pravila egze-
geze razviti na trinaest, pa na više od trideset, i tako u nedo-
gled. Pored onoga što će čitatelj naći dalje o njemu, ovdje
napominjemo kako je Hilel I, taj navodni došljak iz Babilona,
svojim oštroumljem i blagošću naravi uživao takav ugled i to-
liko utjecao na razvoj usmenog učenja da će ne samo biti
osnivač duge dinastije pročelnika Sanhedrina i nasia — kneza,
patrijarha, ne samo osnivač Hilelove škole već u posljednjim
godinama Herodove vlasti postaje narodni vođa u najpleme-
nitijem smislu riječi. S njime počinje i raslojavanje u fari-
zejstvu, njegov stalni oponent Samaj imao je n e mnogo manje
učenika od Hilela, utemeljitelj je Samajeve škole koja se ne-
prekidno parbila i sporila s Hilelovom. Dok je Hilel bio po-
mirljive naravi ne samo u odnosu na čovjeka već i u politič-
kom pogledu, Samaj je bio njegova potpuna suprotnost. Hilel
je nastojao olakšavati starozavjetne zakone, prema kazivanjima
je i osobno bio čovjek koji je volio život te je želio i svojim
ga bližnjima učiniti ljepšim, dok je Samaj bio strog, neumoljiv
i, tako reći, osnivač sitničavo-pedantne kazuistike talmudske
predaje. Hilel je bio i u odnosima prema Rimu trpeljiviji i
miroljubiviji, Samaj je bio nepomirljivi protivnik Rimskoga
Carstva. Iako se farizejstvo s većinom naroda do kraja borilo
protiv rimskog prodora, Hilel i njegovi nasljednici ocjenjivali
su da je izravna borba protiv najmoćnijeg imperija tadašnjeg
svijeta nemoguća, te su pokušavali naći izlaz u nekim oblicima
mirne koegzistencije. Pri tom su se oslanjali i na povremeno
blagonakloni stav nekih rimskih careva (Julije Cezar, Oktavi-
jan August i dr.) prema Jevrejima. Taj se rascjep širio i izvan
farizejstva, razne su se sljedbe množile i širile u posljednjim
godinama pred gubitak državne samostalnosti, i sve će to naći
odraza u književnom i pravnom stvaralaštvu toga vremena.
Pad Jeruzalema i razaranje hrama, gubitak samostalnosti
70. godine, praćeni su ne samo poniženjima i uvredama već
i plaćanjima teških danaka i poreza osvajačima, oduzimanjem
imanja i odvođenjem u ropstvo. Ali je već u vrijeme opsade
glavnoga grada došlo do jednog bijega, napuštanja borbe, što
će imati neprocjenjivo značenje za sudbinu i daljnju povijest
jevrejskog naroda. Jedan od najistaknutijih učenjaka toga vre-
mena, farizej Johanan, sin Zakajev (raban 1 Johanan ben Zakaj)
u vrijeme opsade napustio je borbu, zatražio i dobio od Rim-
ljana dopuštenje da se naseli s dijelom svojih učenika u gra-
diću Javne (latinski: Jamnia), gde je utemeljio novo učilište,
uspostavio novi sanhedrin, koji je poslije razaranja hrama
postao novim središtem narodnog vjersko-političkog života (o
razaranju Jeruzalema i bijegu Johanana, sina Zakajevog, vi-
djeti pripovjedački odlomak iz traktata Gitin 55/b—57/b). Jo-
hanan, sin Zakajev, kojega znanost s pravom smatra posljed-
njim farizejom, uspio je, usprkos rimskom podozrenju prema
radu novoosnovanog sanhedrina i nepovjerenju svojih done-
davnih sumišljenika, utemeljiti nove oblike vjersko-političkog
središta, prilagođenog uvjetima života naroda pod tuđinskom
vlašću. Ali su mnogi učenjaci toga vremena odbijali sudjelo-
vati u radu tog učilišta i sanhedrina kojega je vodio Johanan
ben Zakaj, jer su ga držali za izdajicu i suradnika osvajača.
Tek mu je kasnija predaja, čini se, dodijelila počasni visoki
naslov raban, jedinom pročelniku sanhedrina koji nije bio
potomak Hilela, cijeneći značenje njegova djela za očuvanje
jevrejskog narodnog bića u novim povijesnim uvjetima. Taj
su novi sanhedrin priznali i većina sunarodnjaka i rimske vla-

1
Raban — o naslovima rabi, rav, raban, v. objašnjenje za Izreke
otaca I, 16, o rabanu Gimlielu, str. 471.
sti tek kad je došao za pročelnika (hebr.: nosi — knez, pročel-
nik, patrijarh, predsjednik) Gamliel II (raban Gamliel ben
Simon ben Gamliel). Gamliel II se u mladosti krio od rimskih
vlasti, i tek je nakon smrti cara Domicijana, poslije Johanana
ben Zakaj a, postao rukovodilac novog središta narodnog života
u Javneu. Uspio je ne samo raširiti djelokrug rada sanhedrina
i učilišta, već se svojom umješnošću izborio i za rimsko pre-
šutno priznanje ustanove nasia kao predstavnika Jevreja kod
vlasti. Sanhedrin je pod njegovim vodstvom postao najviši
organ samouprave, zakonodavna ustanova i vjersko učilište,
a kao nasi i predstavnik zajednice Gamliel II je posjećivao ne
samo mnoga mjesta u zemlji već je putovao nekoliko puta
i u Rim, gdje je, osim pregovora s vlastodršcima, uspio uspo-
staviti nove i dobre odnose s jevrejstvom u dijaspori, koje je
od tada ponovo slalo novčanu potporu zajednici u matičnoj
zemlji i sanhedrinu. No, što je najvažnije, u Javneu počinje
rad na sistematizaciji i uređivanju usmene predaje, i na ko-
načnom odbiru starozavjetnog štiva i stvaranju kanona — Bi-
blije, odnosno TANAH-a.
To je vremensko razdoblje značajno i po tome što se više
ne spominju ni saduceji, ni zeloti, pa ni drugi predstavnici
raznorodnih strujanja u jevrejstvu koji su se bili namnožili
uoči propasti državne samostalnosti. Vodstvo sannedrina u
Javneu shvatilo je važnost jedinstva ideologije i prava za održa-
n j e narodnosnog života, donijelo je odlučne mjere o isklju-
čivanju iz zajednice zbog sektaštva svake vrste, pa bili to gno-
stici, prvi kršćani, ili neki drugi. Razrađeni su novi svakodnev-
ni i blagdanski molitveni obredi, bez središnjeg hrama, bez
prinošenja žrtava, čak i bez obveze dolaska u bogomolju.
Donijete su odluke o proglašenju zemlje i zemljišta domovine
za svete, što je povlačilo za sobom obvezu otkupa zemljišta od
doseljenih tuđinaca. U nastojanju da kako-tako omoguće sebi
opstanak i u najtežim uvjetima tuđinske vlasti, dugo su ras-
pravljana pitanja dokle se smije Jevrejin odreći propisa i za-
kona u Mojsijevom Nauku, i na kraju je zaključeno da se po
cijenu života ne smiju prestupiti ove tri zabrane: klanjanje
kumirima, krvoproliće i rodoskvrnuće. Naglašena je najveća
važnost ljubavi prema bližnjima, sada već i šire od nekadaš-
njega plemenskog zakona iz biblijske knjige Levita (19,18).
Osim tih, raspravljana su mnoga pitanja svakodnevne prakse,
donesene su nove pravne odluke koje su imale obaveznu, go-
tovo zakonsku snagu. Usmena se predaja, dakle, i dalje brižno
i grozničavo njegovala i širila, te se već u prvoj polovici II
stoljeća, u vrijeme Akive (rabi Akiva ben Josef) osjećala po-
treba za ozbiljnijim uređivanjem nagomilane građe. Kao što
je već rečeno, ta se usmena predaja učila opetovanjem, te je
hebrejski i aramejski glagol šana i tana dobio još jedan smisao:
učiti, a od tog je glagola nastala i izvedena imenica tana
(množina: tanaim) — učitelj. Od osnivanja učilišta u Javneu,
učitelje, mudrace koji se bave raspravom i obradom usmenog
učenja, predaja i povijesna znanost nazivaju tim imenom, a
u nas je za njih prihvaćen naziv tanait. Osim u Javneu, tanaiti
su osnovali nekoliko učilišta, u kojima se također razrađivala
usmena predaja, učio se i komentirao Nauk po tada već usta-
ljenim pravilima, a čini se da su i u tim učilištima već poku-
šavali zapisivati usmeno učenje i stvoriti sređeni zbornik te
građe, toliko važne za svakodnevni život Jevreja. No, smjero-
davne su bile odluke tanaita, koje danas često pogrešno nazi-
vaju rabinima iz Javnea, iz toga središnjeg učilišta koje će se
ugasiti u vrijeme velikog ustanka protiv Rimljana (132—135)
pod vodstvom Simona Bar-Kosibe, kojega predaja naziva
Bar Kohba — sin zvijezde. Većina je tanaita iz Javnea, na
čelu s rabi Akivom, podržavala i poticala ustanak, koji je imao
vrlo određeni nacionalno-oslobodilački značaj, za razliku od
drugih onovremenih ustanaka širom Rimskog Carstva. Zna-
jući koliko je značenje za održavanje narodnog života imala
škola i jedinstvena pravna i vjerska praksa, rimski su vlasto-
dršci ne samo u krvi ugušili taj ustanak već su poubijali ili
spalili na lomači velik broj tanaita, kako bi zatrli ideologe
nacionalnog opstanka i samoodržanja. Progoni i teško stanje,
siromaštvo i pustoš u zemlji trajat će gotovo do kraja života
cara Hadrijana (138), i tek će nakon toga doći do postupnog
poboljšanja općeg stanja, do ponovnog vraćanja na stare po-
sjede, počinje obrađivanje zemlje i razvijaju se novi obrti,
koje su povratnici donijeli iz izbjeglištva. Istodobno se osniva-
ju nova učilišta, obnavljaju središta života zajednice, ali više
n e u Javneu, već u Galileji (hebrejski: Galil, latinski: Galilea,
grčki: Galilaia), u gradovima Uša i Cipori (Sephoris) i dr., a
u trećem stoljeću će se sanhedrin, a kasnije i nasi, naseliti u
gradu Tiberiji, kraj istoimenog jezera. Tu će se i ustaliti, raz-
viti mnogostruku djelatnost. No, prije toga u mjestu Bet Searim
će se pod rukovodstvom rabi Jhude Kneza, na početku III sto-
ljeća, završiti konačno uredništvo zbornika najvećeg dijela do-
tadašnje usmene predaje i stvoriti djelo koje će postati teme-
ljem daljnje razrade, daljnjega usmenog objašnjavanja i ras-
pravljanja, koje i mi danas znamo pod općeprihvaćenim nazi-
vom Mišna.

MISNA

Sto je Mišna, što sadrži, koja su pravila tumačenja i istra-

živanja primijenjena pri sastavljanju temeljnog sadržaja, a
kojim su se mjerilima služili prijašnji urednici, pa i urednik
konačnog teksta?
Pođe li pažljivi čitatelj prebirati po nama dostupnim
sveznanjima, naići će još uvijek na tumačenja kako je riječ
mišna izvedena iz rednog broja šeni — drugi, te tako ona
skraćeno znači zapravo: drugi Nauk, uzimajući pri tom u obzir
da je po predaji pisani Nauk prvi, a usmeni Nauk drugi. 1 Već
su i mudraci starine tako zaključivali. Jeronim: Et si quando
certis diebus traditiones suas exponunt discipulis suis, solent
discere, hoi sophoi deuterosinzatim Epifan: 'Ai gar para-
doseis tdn presbyferon deyter6seis pard. tois Ioudaiois Ugon-
taiAko bi se to mišljenje prihvatilo trebalo bi izgovarati
1
S. Dubnov, Kratka istorija jevrejskog naroda. Beograd 1962,
str. 97.
* Hieronymus, ed. Vallarsi I, 884.
* Epiphanius, Heres, 33, 9.
mišne u jednini i mišnijot u množini, što ne odgovara ni osnov-
nom smislu, pa ni stoljećima prihvaćenom izgovoru naziva
zbornika Mišna, u množini mišnajot. Ali ako se podsjetimo
da je glagol šana na hebrejskom, i tana na aramejskom (ra-
nije no u hebrejskom; u aramejskom je tana značilo još i pri-
čati) uz svoje osnovno značenje: opetovati, ponavljati, s vre-
menom dobio i smisao učiti, jer se usmena predaja učila ope-
tovanjem, bit će nam jasno da je sasvim vjerojatan prijevod
te imenice učenje. U talmudskim izdanjima naići ćemo još na
jednu aramejsku odrednicu za taj zbornik: matnitan — naše
učenje, odnosno: naša Mišna. Taj je izraz od uredništva zbor-
nika Jhude Kneza označavao samo njegovu Mišnu, bilo na
aramejskom bilo na hebrejskom: mišnatenu — naša Mišna.
Ako povjesničari stare jevrejske književnosti označavaju ovaj
zbornik kao Mišnu rabi Jhude Kneza, s pravom se možemo
upitati je li bilo prije i nekih drugih Mišna-zbornika? U tal-
mudskim knjigama nailazimo na svjedočenja o tome da su
i drugi učitelji imali svoje zbornike, npr. rabi Akiva, kojemu
predaja pripisuje prvo sastavljanje i uređivanje usmene pre-
daje, negdje ga i nazivaju otac Mišne, zatim rabi Meir i d r u g i
Tako se u Bava mecia 86/a navodi kako su Jhuda Knez i rabi
Natan označili kraj Mišne. Epifan (nav. djelo. i. mj.) govori
kako jedan od zbornika potječe od Mojsija (vjerojatno po eg-
zegetskom terminu: halahO. od Mojsija sa Sinaja, koji je pri-
hvaćen za drevna pravila, odredbe, kojima se ne zna ni autor
ni vrijeme nastanka, i koji nemaju često ni »uvidna dokaza«
iz Nauka), drugi od r. Akive, treći r. Jhude, a četvrti od »Yion
Asamonaiona« (ovdje je vjerojatno mislio na Hiju i Ošaju,
koji su imali vidnog udjela u radu na uredništvu Mišne).
Stoljećima je raspravljano pitanje je li Mišna r. Jhude
Kneza zapisana, i jesu li drugi zbornici usmene predaje, nakon
njihova konačnog uređivanja, isto tako zapisani ili su svi oni
još dugo prenošeni usmeno. Današnja znanost prihvaća mi-
šljenje da su zbornici zapisivani, unatoč već spomenutim za-
branama zapisivanja usmene predaje, pa je tako i sam Jhuda
Knez imao pred sobom, najvjerojatnije, pisane zbornike, ali
su ti zbornici služili tanaitima i amorajima samo za osobnu
upotrebu, kao podsjetnici u času potrebe, a to isto vrijedi i za
njegov zbornik. Do zaključivanja konačnog odbira i uredništva
cjelokupnog Talmuda, Mišna se, uz ostale zbornike usmene
predaje, javno učila i prenosila dalje, po pravilu, usmeno. 1
Kao što je već rečeno, usmena je predaja najvećim dije-
lom nastajala u procesu raznorodnih tumačenja starozavjetnih
štiva. Počev od interpolacija pripovjedačkih elemenata u pri-
jevode na aramejski, pučki, govor pri javnom čitanju Peto-
knjižja u bogomoljama, iz kojih se razvila obimna midraška
književnost, pa dalje ka mnogim potrebama zajednice. Nabro-
jat ćemo samo nekoliko najvažnijih povoda za tumačenja sta-
rozavjetnog teksta. Zajednica, koja je kao temelj svoga mo-
ralno-pravnog zakonodavstva uzela biblijske knjige, zakone
i propise u njoj sadržane, nailazila je na mnogo ozbiljnije te-
škoće od onih na koje nailazi suvremeni znanstvenik kada
želi razjasniti nejasnoće u tekstu tih knjiga. Znanstvenik želi
dokučiti pravi smisao ili razlog nastanka nekog teksta, ali su
za pripadnike živog društva jedna starozavjetna rečenica u
kojoj se pojavljuje zastarjela, iz upotrebe već izišla ili zbog
drugih razloga nejasna riječ, ili glagolski oblik koji dopušta
dva pa i više tumačenja, ili pceve uopćeni ili neodređeni za-
kon, mogli imati doista ozbiljne posljedice. Moderna biblijska
kritika istraživala je, a i danas istražuje, proturječja u raznim
slojevima ili tekstovima Starog zavjeta. Važno je spomenuti
da gotovo n i jedan slučaj o kojem biblijski kritičari vode du-
goročne sporove nije promakao oku pismoznalaca, farizeja,
tanaita i drugih učenjaka Usmenog nauka, o njima čitamo
cijele rasprave na listovima obimne talmudske književnosti.
Samo se po sebi razumije da je pitanje hoće li se suvremeni
znanstvenik danas složiti sa svim tim prastarim ocjenama.
Tako se rečenica o robovima iz reda pridošlica u Levitskom
zakoniku (25,46) može prevesti i razumjeti, najmanje, na dva
načina: vladajte njima vječno, ali i možete njima vladati vječ-
1
E. C. Melamed, Pirke mavo lesafrut hatalmud (Uvod u talmudsku
književnost). Jeruzalem, 1973, str. 128—129.
no. O toj je rečenici raspravljano, bila je predmetom nesugla-
sica i na kraju je u Talmudu prihvaćeno ovo drugo tumačenje.
Je li rečenica plodite se i množite (Postanak 1,28 i 9,1) bla-
goslov ili zapovijed i vjerska obveza? Usmena predaja uzima
je, razumije se, kao obvezu produženja vrste, naroda. Pri tu-
mačenjima nejasnih mjesta, posebno kod mjera darova, žrtve-
nih prinosa i drugih obveza, farizeji, kasnije i tanaiti, većinom
su išli za olakšicama (najmanju količinu beskvasnog kruha,
macot — maces, koju Jevrejin mora u vrijeme prve večeri
blagdana Pesah pojesti, talmudist određuje: »veličina jedne
masline«). Za proturječja u tekstu Nauka nastojali su najne-
vjerojatnijim načinima egzegeze dokazati kako ih i nema, jer,
prema njima, n e može ih ni biti u tekstu božanskog porijekla.
Promjene društvenih i povijesnih uvjeta, proizvodnih od-
nosa, predstavljaju najčešće povode i uzroke tumačenja i raz-
rade starozavjetnih tekstova. Ti izmijenjeni uvjeti dovode i do
promjena u načinu mišljenja, u shvaćanjima, pa čak i u nekim
temeljnim postavkama ljudske etike. Samo se po sebi razu-
mije da pismoznalci, tanaiti i njihovi nasljednici, nisu ni smje-
li, ni htjeli brisati nešto Što u za njih Svetom štivu (Mikra
kodeš) stoji, ali su nastojali suziti ili nekako drukčije izmije-
niti smisao i nakanu osnovnog teksta. 1
Tako se na mnogim listovima talmudske književnosti ra-
spravlja o propisima za gradove-utočišta* i u skladu s novim
razvojem društva i društvenih potreba određen je veći broj
gradova takve vrste no što ih SZ spominje. Ti su, naime, gra-
dovi nastali u vrijeme rodovsko-plemenskog uređenja, kada
je trebalo spasavati ubojicu, koji je djelo izvršio nehotimice*,
od c«vete pripadnika roda ili plemena, kao nastavak predaje
da je i svetište-žrtvenik u narodima starine služilo kao mjesto
utočišta. 4 Ali, kada je grad, država, odnosno društvo, poslije
plemena, roda, postalo nosilac zakonodavnog stvaralaštva, u
1
E. C. Melamed, M'fariS hamikra (Komentatori biblije). Jeruza-
lem, 1975, Str. 31—40.
1
Pnz 4, 41—43; Jš 27, 9 i đr.
» Izl 21,13.
4
Izl 21,14.
vrijeme postojanja drugog hrama i kada je obranu čovjekove
ličnosti uzela na sebe država kao pravna ustanova, nije više
bilo potrebno štititi grad-utočište. Premda nemamo točnih po-
vijesnih podataka o postojanju i djelovanju takvih gradova
u tom razdoblju, iz talmudskih rasprava čitamo kako se ta
ustanova iz grada utočišta pretvorila u grad izgnanstva. Na-
seljavanje u takvom gradu više nije bilo spasavanje od kazne,
već kazna po sebi, mjesto, daleko od prestupnikova naselja,
u kojem će okajati svoj grijeh, premda u nekim mjestima u
Mišni (na primjer, Makot 70/a) odluka glasi da se delinkvent
ima protjerati u grad koji je blizu njegovu obitavalištu, kako
ne bi bio daleko od mjesta gdje stanuju njegova obitelj, njegov
učitelj i učenici!
Promijenjeni društveni uvjeti doveli su i do potrebe za
izmjenom dvije starozavjetne zakonske odredbe o kojima se
mnogo raspravljalo, i te rasprave u prijevodu donosimo gotovo
u cjelini Jedna je o znamenitom zakonu odmazde »oko za
oko«, dakle lex talionis, u traktatu Bava kama (83/b—84/a),
a druga o »opakom i nepokornom sinu« u traktatu Sanhedrin
(68/b—71/a). Kao što sam u komentarima uz prevedena mjesta
naglasio, već je i sam biblijski zakon u oba slučaja ograničavao
prastaru društvenu praksu koja je vladala među narodima
starine, a kada je u daljnjem društvenom razvoju patrijarhalna
vlast svedena na najniži stupanj, egzegezom su čak taj drugi
zakon o »opakom i nepokornom sinu« mudraci proglasili su-
višnim.
Ustanova leviratske ženidbe, rasprostranjena među na-
rodima drevnog Istoka, o čemu nalazimo mnogo podataka u
as irskom zakonodavstvu, kod Hurita i Hetita, samo je u staro-
zavjetnom zakonodavstvu bila obveza1. Takva se obveza nalazi
još samo u drevnom indijskom zakonodavstvu, ali je pitanje
je li taj daleki zakonski propis imalo utjecao na starozavjetni.
Usprkos tome što je smisao tog zakona o djeverovoj obvezi da
se oženi udovicom umrloga brata bez djece objašnjavan tako
što djever-skrbnik treba podići »-ime svom umrlom bratu«,
1
Pnz 25, 5; Post 38; Rut 4, 5.
kako mu se ime ne bi zatrlo, prije bi se reklo da je osnovni
povod bio održanje rodovsko-obiteljskog zemljišnog posjeda
u cijelosti, premda ni ideju o održanju imena kao atavističkog
kulta produženog života ne treba odbaciti. U razdoblju o ko-
jem govorimo nije došlo samo do promjene obiteljskog i prav-
nog položaja žene u jevrejskom društvu, već i do promjena
u vlasničkim odnosima, u posjedu zemlje i drugih oblika imo-
vine. Stoga su u raspravama, zabilježenim u Mišni i u drugim
talmudskim spisima, propisi leviratskog braka svedeni na
najmanju obaveznost, a konačno je prevladala odluka da je
zapovijest haltcć^-obreda, pri odbijanju djevera da se oženi
svojom obudovjelom snahom bez djece, preča od zapovijesti,
dakle dužnosti leviratskog braka. O postupnom razvoju te
ideje može se nešto naslutiti i iz toga što je već u prijevodu
Sedamdesetorice, u rečenici: kad koji čovjek umre, a ne imad-
ne sina (Br 27, 8)r, imenica ben (hebrejski: sin) prevedena
s grčkom spćrma, koja može značiti sin, ali i sjeme, potomak,
dakle u širem, prijenosnom smislu i — kćer. (Već je spomenut
utjecaj ranih tumačenja, odluka i propisa usmene predaje na
prijevod LXX) Mudraci su se već i pitali nije li djever prestar
za udovicu, ili udovica prestara za djevera. Simbolični akt
haZica-obreda ostatak je zakona o leviratskom braku koji
su propisali talmudski učenjaci
Posebna su skupina mnogobrojne rasprave i propisi o ri-
tualnoj čistoći. U vremenu nastanka starozavjetnih zakona,
propisi o čistoći su imali doista značaj zdravstvene zaštite
naroda, ali su neke podjele životinja na čiste i nečiste vjero-
jatna pozajmica tabua primitivnijih plemena. Postupno su se
ti zakoni i propisi razrađivali i širili s jasnom namjerom ogra-
đivanja naroda od tuđinskih utjecaja, proglašavani su svetima,
te je i sam glagol kaddš — posvetiti, u svom pielskom obliku
kideš postao sinonim za očistiti. Poslije povratka iz babilon-
skog sužanjstva, ti su se zakoni čistoće revno držali, ušli su u
svakodnevnu praksu jevrejskog naroda, ali su ih pismoznalci,
a zatim i farizeji dalje razrađivali i stvorili vrlo složen sustav
1
Sanhedrin 2/a, str. 212 i objašnjenje str. 537.
obrednih kupanja, pranja i nedodirljivosti, koji su različito
prihvaćani u narodu, a pojedini su ih učenjaci različito tuma-
čili. Ono što je učinilo ogradu prema tuđinu, počelo se ispre-
čavati kao brana u samom narodu. Zakoni o ritualnoj čistoći
u plemenima koja su se bavila ratarstvom i stočarstvom još
su se mogli štovati i do tančina izvršavati, ali već u razvijenoj
gradskoj kulturi, u sve razvijenijim uvjetima međunarodnog
prometa i razmjene dobara, ti su propisi uvelike štetili samim
Jevrejima, postali su svojom suprotnošću, kočnicom razvoja.
I ne samo to, ti isti zakoni pogodovali su podjeli naroda, unu-
trašnjim sukobima, kojih je uoči gubitka samostalnosti već
i inače bilo mnogo. Tanaiti će stoga u dugim raspravama na-
stojati da olakšaju te propise i zakone, da ih dobrim dijelom
pretvore u simbolične radnje, od kojih je pranje ruku prije
jela, obveza kupanja i čišćenja ostala pozitivna tekovina pra-
starih propisa, koje će kršćanstvo u nastojanju da postane
univerzalno svesti na još manju obvezu. 1
Starozavjetni propisi o oprosnim godinama vjerojatno su
imali društvenog opravdanja, svoju »socijalnu-« namjenu. Na
završetku sedme godine opraštaj dugove — osnova je toga
zakona zapisanog u SZ knjizi Ponovljeni zakon (15, 1—2) i
u kojem je potom (15, 4) napisana i namjena: da ne bude
siromaha kod tebe. Ali, unatoč tome što je u istom zakonu
zapisano nešto dalje: Čuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka
misao te rekneš: Sedma se godina, godina otpuštanja dugova
već približuje — i da prijekim okom pogledaš svoga siromašnog
brata i ništa mu ne dadneš (15, 9) — uoči sedme godine do-
lazilo je do izbjegavanja davanja pozajmica. A u ratarskoj
su zemlji u vrijeme sjetve ponekom zemljoradniku, vinogra-
daru bila potrebna sredstva da kupi sjeme ili hranu do žetve
ili berbe. I vjerojatno je i bilo potrebno, a i moguće, da se
povremeno, svake sedme godine, proglasi opraštanje seljačkih
dugova. Ali u kasnijem razvoju gospodarstva, kada je ojačao
i trgovački stalež, kome više nisu bile dovoljne male pozaj-
mice, već ozbiljnija obrtna sredstva, kada su kreditni poslovi
1
NZ, Mk 7,1—23; Dj 10,15 i 11,9; Rim 14,14; i dr.
već postigli stanoviti razvoj, onda je taj starozavjetni zakon
postao također kočnicom privrede. Radi olakšavanja kreditnih
operacija, bez kojih se nije mogao zamisliti brži razvoj trgo-
vine, izvoza i uvoza, i zaobilaženja izričitih starozavjetnih za-
brana uzimanja kamate i lihve na pozajmice, smišljen je izlaz
uz pomoć pravne fikcije. Da bi spriječio zamiranje poslovnog
života Hilel I je smislio svoj povijesno znani prozbul, koji je
školski primjer pravne fikcije. U Mišni Š'viit (10, 3 i 4) zapi-
san je čak doslovan tekst dokumenta koji je zajmodavac mo-
rao predati sudu, kako bi u oprosnoj godini izbjegao obvezu
brisanja duga onome kome je dao na zajam: »Ovim predajem
vama, tome i tome, sucima iz mjesta toga i toga, sve što imam
na dug, a što ću moći naplatiti u svako vrijeme kad budem
htio.« Kako zakon u Nauku zabranjuje zajmodavcu da zahti-
jeva od zajmoprimca isplatu duga, ali ne zabranjuje sudu
naplatu od dužnika u korist povjerioca, Hilel je tom formulom
omogućio kreditiranje i uoči oprosnih godina. Zašto prozbul?
Od grčkih riječi pros boyle — vijeću, sudištu; jer je taj fik-
tivni akt upućen sudu. Iako je naziv grčki, takve ustanove
nema ni u grčkom ni u rimskom pravu.
Biblija na nekoliko mjesta zabranjuje uzimanje kamate
i lihve na pozajmljeni novac. 1 Kao što je već naglašeno, nasta-
janje starozavjetnih zakona i propisa pada u vrijeme nerazvi-
jenog zemljoradničkog gospodarstva, u vrijeme naturalne pri-
vrede u kojoj se zajmovi nisu uzimali za trgovačku ili drugu
Spekulativnu djelatnost, već samo u slučaju nerodne godine,
stočnih bolesti, bolesti članova plemena ili klana, elementarnih
nepogoda i si. Prvobitno u službi sprečavanja ili usporavanja
prijelaza plemenskog, kolektivnog, vlasništva nad zemljom u
osobno vlasništvo, a u kasnijem razvoju sprečavanja porasta
seljačkih dugova, gubitka osobne slobode i padanja u ropstvo
(kao posljedica nemogućnosti isplate dugova), povećanja broja
bezemljaša a samim tim i izbijanja društvenih nemira, ti su
starozavjetni tzv. »-socijalni zakoni«* u vrijeme nastanka us-
1
Izl 22,24; Lev 25,35—38; Pnz 23,20 i dr.
* Andrija Gams, Biblija u svetlu druitvenlh borbi, Beograd, 1970,
str. 21—25.
S Talmud
33
 mene predaje i promjena u društvenom ustrojstvu već zastar-
jeli. Razvoj trgovine i manufakturne proizvodnje većeg opsega
zahtijevao je i složenije vrste zajmova i kreditiranja poslovnih
djelatnosti, te se u usmenoj predaji raspravljalo o sve većem
broju slučajeva uzimanja kamata na uzajmljeni novac. Zabi-
lježene rasprave odnose se na veliki broj mogućnosti uzimanja
kamata, koje su u svim tim slučajevima tanaiti, a kasnije
i amoraji, dopuštali ili zabranjivali. Ovdje je nemoguće ulaziti
u sav taj zamršeni sustav tumačenja, zabrana i dopuštanja,
ali se mora naglasiti da je u osnovi uzimanje kamate i dalje
zabranjivano, 1 s tim što je životna praksa zahtijevala nalaže-
n j e olakšica za tu vrstu poslovne djelatnosti. Kao i u slučaju
pro2bula, i u pitanju odobravanja uzimanja kamata, talmudska
se predaja služila ustanovom pravne fikcije i drugim umije-
ćima kazuistike, ali se u temeljnim načelima držala socijalne
namjene starozavjetnih propisa: sprečavanje, odnosno ubla-
žavanje eksploatacije siromašnih. U raspravama o kamatama
i lihvi nastale su njihove brojne nedopuštene kategorije: skri-
vena, prethodna, naknadna, ugovorena, pa čak i slučajna ka-
mata. Kako je po starozavjetnim propisima davanje zajma na
kamatu i uzimanje zajma na kamatu od stranca, susjeda, bilo
dopušteno, a kako je i u kasnijem pravnom razvoju moralo
biti prihvaćeno načelo da za tuđina ne vrijede svi jevrejski
zakoni, jer on podliježe propisima svojeg prava 2 , moralo je
doći do nekih olakšica. Najrasprostranjenija je bila tzv. heter
iska (dopuštenje poslova), koja je zapravo pravna fikcija orta-
štva. Prema prihvaćenoj formuli, koja je kasnije stoljećima
korištena, davalac zajma, v ^ n i k glavnice, u takvom se orta-
štvu pojavljuje sa svojim novcem, a korisnik zajma kao ortak
koji će tim novcem poslovati. Primalac novca, odnosno ko-
risnik, dobiva polovicu svote kao zajam, a polovicu kao de-
pozit, polog. Od dobiti koju korisnik zaradi, uzima prvo svoju
plaću, nagradu za posao i trud, koja može simbolično biti i

1
»A ovo su prestupnici zabrana; zajmoprimac, zajmodavac, jemac
i svjedoci. A mudraci kažu: Gak i pisar!« Bava mecia 41/a.
* V. na primjer, Bava mecia 62/a.
unaprijed dogovorena jedna novčana jedinica (»jedan dinar«;.
Ostatak dobiti dijele po dogovoru. Korisnik može kupiti za
unaprijed dogovorenu svotu od vlasnika glavnice njegov udio.
Ali, ako korisnik dokaže, stvarnim dokazima ili zakletvom,
da je pretrpio gubitak u poslu, vlasnik novca obavezan je su-
djelovati i u gubitku. Uza sve to, svi koji su se bavili kredit-
nim poslovima, posebnim su propisima obvezni na davanje
milostinje siromašnima. 1
Sve su te rasprave zadirale i u mnoga druga pitanja ži-
vota, koja ovdje ne možemo nabrojati, a išle su čak i do toga
da su starozavjetne propise o kamenovanju onoga koji psuje
boga (zanimljivosti radi: psovanje boga se talmudskim eufe-
mizmom naziva birkat hašem — blagoslivljanje Imena!) mo-
rali vremenom izmijeniti i ublažiti do ukora, jer se u narodu
namnožio broj psovača. Tako je ukinut i halaha-propis rane
usmene predaje, po kojem je svatko tko bi osobno čuo psovku
uperenu protiv božanstva morao u znak žalosti razderati svoju
odjeću, jer se ustanovilo da bi uskoro cijeli narod išao u po-
deranoj odjeći i ritama . . .

Halaha i Hagada

Golema se količina usmene predaje u osnovi može podi-

jeliti na dva dijela. Jedan, koji raspravlja o zakonima i propi-
sima svake vrste naziva se halaha (od hebrejskog glagola ha-
lah — ići, hodati), ono što je uhodano, dakle propis ili pravilo
s obveznom snagom. Drugi dio usmene predaje uobičajeno se
hebrejski naziva hagada ili aramejski agada (prema glagolu
nagad — u hifilskoj konstrukciji higid — pričati, pripovije-
dati, kazivati).
Do odluka o halahičkom propisu koji je za zajednicu imao
biti mjerodavan, dolazilo se slobodnom raspravom. Mišljenja
pojedinih tanaita navođena su redom, jedno iza drugoga, i tek
će u kasnijem razdoblju biti odlučeno kojega je tanaita ili
amoraja mišljenje obvezno. Općenito se može zaključiti da je
1
V. objašnjenje za Izreke otaca II, 8 — »što više pravde«, str. 478.
halahičkim raspravama bila tuđa težnja za metodičnošću i dog-
matizmom, te ona stoga i nije izgubila svoju životnost i izvor-
nost, nije bila ograničena i stegnuta u sveuključujući i sveza-
klanjajući okvir sistematike. Halaha, kao i sva usmena pre-
daja, neprestanim je ponavljanjem stvorila svoj vrlo sažet,
osoben stil, i novi razvojni oblik hebrejskog jezika koji se
danas u znanosti uopćeno zove jezik Mišne. Mnogi se halaha-
-propisi navode bezimeno, ali se u konačnom zborniku Mišne
nalazi oko tri stotine imena tanaita uz njihove riječi i kazi-
vanja, odnosno ispred njihovih riječi u rasprama.
Hagada1 (ili agada) je pripovjedačko-legendarni dio usme-
ne predaje. Ona je oblik svojevrsnog književnog stvaralaštva,
nastalog i razvijanog stoljećima. Rasuta je u toj predaji i u
Mišni (koja je pretežno halahička, samo je u dva odjeljka izra-
zito hagadična: Izreke otaca — Avot i Midot — brojčani je
odnos: 217 halahička predmeta prema 67 hagadičkih) i u osta-
lim talmudskim zbornicima, u obliku pripovijedaka, kratkih
priča, realističnih ili iz svijeta mašte, izreka, poslovica, afori-
zama, basni, pjesama, satiričnih i humorističnih anegdota. Dok
je biblijska pripovijetka obično duža, hagada se odlikuje sta-
novitom kratkoćom. Neke značajke starozavjetnog književnog
stila zadržane su i u hagadi: kolorit, sloboda izlaganja, pre-
tjerivanja (~Rav Ami reče: Nauk se izražava u hiperboli, pro-
roci se izražavaju u hiperboli, a i mudraci se izražavaju u
hiperboli« — Hulin 90/b) i ponekad simbolika i si. U hagadi
se često nailazi na pripovjedačke motive koji su rašireni me-
đu mnogim narodima, a vjerojatno su preko Talmuda mnoge
od tih pripovijedaka dospjele i u evropski folklor, pa tako i
u naš jugoslavenski.
Kratkoća i stanovita fragmentamost hagade može se obja-
sniti i njenim nastankom. Naime, ova je književnost zapravo
nastajala kao produžetak midraške, koja je, kako smo već
uočili, nastojala pripovjedačkim elementima istraživati i tuma-
čiti starozavjetno štivo. Sasvim je jasno da midraška interpre-
1
Hasjadu treba razlikovati od obredne knjige za pashalnu večeru
Hagada Sel Pesah.
tacija nije bila ni objektivna ni znanstvena. Hagadička priča
u svom najboljem obliku postavlja slušaoca usred događaja.
Ona je obično ispričana anegdotski, uglavnom se ne obazire na
opisivanje karaktera i ponekad je izvan vremena, a katkad
toliko u vremenu da se osjeća težnja pripovjedača za drama-
tikom i živim dijalogom. Međutim, osnovna namjena hagade
nije da priča, već da pouči. Halaha je, zadirući u sve životne
pojave, teoretski razrađivala i razvijala pravne i obredne pro-
pise, hagadi je pripovjedačkim i drugim književnim elemen-
tima nastojala narod učiniti prijemljivim za t e iste propise
i zakone. Halaha je, može se reći, imala organizatorski, hagada
agitatorski zadatak, prva je život normirala, a druga narod
odgajala u duhu tih normi.
Uz osnovno, tako reći programatsko načelo stavljanja og-
rade oko Nauka, jedan od temeljnih principa usmene egzegeze
tanaita bio je uvažavanje mjesnog, narodnog običaja, što cije-
lom halahičkom materijalu daje karakter jednog od najstarijih
zbornika običajnog prava. U početku neobvezno oslanjanje na
štivo Starog zavjeta s vremenom je napušteno, veliki broj prav-
nih slučajeva iziskivao je sve veći broj navoda iz biblijskog
štiva kojim će se potkrijepiti halahička odluka. Posve je sigurno
da su se pravila tumačenja, egzegeza i homiletika, razvijala
u toku prenošenja usmenog Nauka s naraštaja na naraštaj,
ali talmudska predaja pripisuje Hilelu I stvaranje pravila i
načela egzegeze. Prema raspoloživim svjedočenjima u talmud-
skim tekstovima, redoslijed nije posvuda isti, ali se u dana-
šnjoj znanosti sedam »Hilelovih-« načela egzegeze navode
ovako:
1) Karl vahdmer (hebr. doslovno: lako i teško) poznati je
silogizam, odnosno načelo zaključivanja od lakšeg ka težem,
ili obratno — latinski: a minori ad maius.
2) G'zera šava (dosl.: jednaka, istovjetna odluka). Zaklju-
čivanje iz dva zakona po analogiji. Treba naglasiti da je done-
davna vladalo mišljenje kako je to načelo primjenjivano u
svakom slučaju kada se pojavljuju dvije rečenice ili riječi koje
slično ili jednako zvuče, ili isto znače. Danas znanost razlikuje
g'zera šava od pravila hekeš (iz trideset i dva načela egzegeze
koji se pripisuju rabi Eliezeru, sinu Joseja Galilejca): prvo
je načelo usporedba riječi ili slučaja na temelju jezičke slič-
nosti ili istovjetnosti, dok je drugo (hekeš) usporedba riječi,
ili slučaja, koji su slični ili istovjetni, ili koji su bliski u sta-
rozavjetnom tekstu, a zaključak se analogijom izvodi na te-
melju logike.
3) Binjan av mikatuv eh&d (glavno, opće načelo iz jed-
nog zapisa), izvođenje zaključka iz jednog stavka, zapisanog
u SZ štivu.
4) Binjan av mišne k'tuvim (glavno, opće načelo iz dva
zapisa), izvođenje zaključka iz dva stavka zapisanog u štivu
SZ. Ta se dva načina egzegeze (3. i 4.) primjenjuju kada više
sličnih zakona imaju jednu odluku ili propis koji je svima
zajednički, ali jedan od njih ima i neku odredbu koja zajed-
ničkom odlukom nije naznačena, onda ona posebna odredba
vrijedi i za druge zakone.
5) Klal ufrat ufrat uhlal (opće i posebno i posebno i
opće), to je načelo bliže odredbe općeg (klal) putem posebnog,
podrobno opisanog (prat) i posebnog putem općeg. To se na-
čelo najčešće primjenjuje u skraćenom obliku: klal ufrat uhlal
— opće i posebno i opće.
6) Kajoce bo b'makdm aher (kako proizlazi iz drugog mje-
sta, ili: tome slično na drugom mjestu), zaključivanje prema
istoj primjeni dva SZ stavka na jedan zakonski propis.
7) Davdr halamed meinjand (nešto što poučava iz svoje
međuovisnosti — ili: nešto što poučava po sebi), zaključivanje
na osnovi ovisnosti o mjestu na kojem se pojavljuje.
U Talmudu je sačuvana povijest o tome kako je u Jeru-
zalemu Hilel bio pozvan da presudi o jednom izuzetnom doga-
đaju: prvi je dan blagdana Pesaha (Pasha) pao u nedjelju, te
mudraci nisu znali kako postupiti s pripravom žrtvenog pas-
halnog janjeta, jer ga je trebalo pripraviti na subotnji dan,
kada su klanje i svaki rad zabranjeni. Hilel, umjesto da do-
nese izravni halahički pravorijek, svoje je sugovornike počeo
zasipati kazuističkim analizama, usput naglasivši i načelo mje-
snoga, narodnog običaja (»prepustite to Izraelcima«). Izbor Hi-
lela za nasia, kneza, nije bio tako jednostavan kako se u toj
povijesti prikazuje, taj kratki opis književno je sažimanje, ali
sve drugo u toj priči može nam govoriti o ranoj primjeni ne-
kih od već navedenih pravila »egzegeze. Stoga to mjesto iz
traktata Pesahim (list 66/a) ovdje i donosim:
. . . »Jednom se zbi te četrnaesti 1 pade na subotu. Zabora-
više i ne znadoše da li Pesah potiskuje Subotu 4 ili ne. Rekoše:
.Postoji li ovdje čovjek koji znade potiskuje li Pesah Su-
botu ili ne?'
Odgovoriše im:
,Ima jedan čovjek koji se doselio iz Babilona, a Hilel Ba-
bilonac mu je ime, koji je služio dvojicu velikana naraštaja:
Šmaju i Avtaliona. On će znati potiskuje li Pesah Subotu
ili ne.*
Poslaše po njega, pozvaše ga i rekoše m u : .
,Znaš li ti, potiskuje li Pesah Subotu ili ne?'
On im reče:
,Zar jedan Pesah imamo u godini koji potiskuje Subotu?
Zar nemamo u godini više od dvije stotine 5 Pesaha koji poti-
skuju Subotu!'
Oni mu rekoše:
.Odakle ti to?'
On im reče:
.Rečeno je u njezino određeno vrijeme4 za pashalnu žrtvu,
a rečeno je u njezino određeno vrijeme i za trajnu žrtvu palje-
nicu. Ako [odredba] u njezino određeno vrijeme, koja je re-
čena o trajnoj paljenici, potiskuje [zakon] o Suboti, onda će
[odredba] u njezino određeno vrijeme, koja je rečena o pashal-
noj žrtvi, i te kako potiskivati [zakon] o Suboti. Štoviše,
1
14. dan mjeseca Nišana — početak praznika Pesah — Pasha.
* Potiskuje li Pesah Subotu — da 11 je preča zapovijest o pripravi
pashalnog žrtvenog jagnjeta (v. Br 9,2—5 1 28,16—25) od zapovijesti o
zabrani svakog rada u dan subote — Sabata.
* 200 Pesaha — kako je već Raši objasnio, ovdje je Hilel mislio
na po četiri žrtvene životinje koje su se svake subote (godišnje ih je
oko 50) prinosile.
* Br 9,2 i 28,2.
zaključujući od lakšeg ka težem [kal vahomer], ako trajna
paljenica, koja se ne kažnjava iskorjenjivanjem, potiskuje Su-
botu, zar nije jasno da će pashalna žrtva, koja se kažnjava
iskorjenjivanjem 1 potiskivati Subotu.'
Odmah su ga posadili na čelo, te ga izabraše za pročel-
nika [nasi] nad sobom, a on je cijeloga dana tumačio halaha-
-propise o Pesahu. Počeo ih je ljutiti riječima. Reče im:
,Sto je prouzrokovalo da sam se ja doselio iz Babilona pa
postadoh pročelnikom nad vama? Lijenost, koja je bila u va-
ma, pa niste služili dvojicu velikana naraštaja, Smaju i Avta-
liona!'
Oni m u rekoše:
,Rabi, ako je netko zaboravio i nije donio nož u predve-
čerje subote, što da čini?'
On im reče:
,Taj sam halaha-propis čuo, ali 6am ga zaboravio. Nego
da to prepustimo Izraelcima: ako nisu proroci, oni su sinovi
proroka!'
Sutradan, a ono tko je za pashalnu žrtvu doveo jagnje
utaknuo je [nož] u runo njegovo, a tko za pashalnu žrtvu ko-
zle, utaknuo je [nož] među rogove njegove. On [Hilel] vidje
što se zbivalo, sjetio se halaha-propisa i reče:
,Tako sam primio predaju iz usta Smaje i Avtaliona.
Učitelj reče: .Rečeno je u njezino određeno vrijeme' za
pashalnu žrtvu a rečeno je u njezino određeno vrijeme za
trajnu paljenicu [...]. Otkuda da žrtva paljenica sama po sebi
potiskuje Subotu? Možemo li reći zato što je s njom u vezi
napisano: u njezino određeno vrijeme?* Pa i u vezi s pashal-
nom žrtvom je napisano u njezino određeno vrijeme!* Ali, ako
u njezino određeno vrijeme njemu [Hilelu] ništa ne znači,
onda ni ovo ovdje u njezino određeno vrijeme njemu ništa
n e mora značiti?!

1
Br 9,13.
1
Sto samo po sebi znači — u bilo koje vrijeme!
* Zašto bi se prvi slučaj smatrao kao nepobitan, kada se drugi
slučaj, po pravilu egzegeze, mora zaključiti po prvom?!
 Upravo zato što Štivo kazuje: Subotnja paljenica svake
subote dodata trajnoj paljenici1. Iz toga se zaključuje da je
trajna paljenica prinošena subotom.'
Učitelj reče: 'Štoviše, zaključujući od lakšeg ka težem,
ako trajna paljenica, koja se ne kažnjava iskorjenjivanjem,
potiskuje Subotu, zar nije jasno da će pashalna žrtva, koja se
kažnjava iskorjenjivanjem, potiskivati Subotu.'
,Ovo se može opovrgnuti. A što je s trajnom paljenicom
koja je stalna i koja se potpuno spaljuje?!'*
On im prvo dokazivaše zaključkom od lakšeg ka težem,
ali ga opovrgnuše, zatim je dokazivao uz pomoć istovjetne od-
luke [g'zera šava],
A pošto je primio predaju istovjetne odluke, što će mu
zaključak od lakšeg ka težem?
Upravo zato je s njima govorio po njihovu:
,Recimo da vam nije prenijeto [načelo] istovjetne odluke,
a nitko n e smije donositi sud prema [načelu] istovjetne odluke
sam*, ali po [načelu] od lakšeg ka težem, po kojemu svaki
čovjek može donositi sudove sam, ako pitanje pcetoji, možete
donositi sudove.'
Oni mu rekoše:
,Ovo se zaključivanje od lakšeg ka težem može opo-
vrgnuti . . .'«<
Iz te se povijesti najočitije vide počeci primjene novog
sustava kazuističke egzegeze, koja je okončala staru predaju,
prema kojoj su se mogle i bez oslonca na starozavjetno štivo,
samo na osnovi rasuđivanja i rasprave donositi odluke i pravo-
rijeci. Ta su se načela egzegeze Hilela i Samaj a, njegova opo-
nenta, širila. Rasprava je uzimala sve šine razmjere, te stoga
1
Br 28,10.
1
Trajna paljenica nije se mogla koristiti za hranu, već je sva
spaljena, nasuprot pashalnoj žrtvi koja se jela, uz stanovite obredne
propise.
• Prema dotad važećim običajima, da bi netko mogao primijeniti
načelo g'zera šava morao je primiti od svojih učitelja, kao predaju, da
se neka riječ u SZ smatra podobnom za primjenu te norme o analogiji.
Prema osobnom mahođenju, to do Hilelovih vremema nije bilo dopušteno,
te stoga Hilel 1 uzvikuje da je takvu i takvu odredbu dobio predajom
od svojih učitelja.
i nije neobično što je prema jednom svjedočenju mladi uče-
njak, kojemu je stalo do ugleda u učenosti, morao biti sposo-
ban nabrojiti, recimo, najmanje 150 dokaza da je gmizavac
(vrhunski pojam nečistoće!) ipak obredno čista životinja. To,
svakako, nije značilo da je gmizavac time označen za čistu
životinju, već je ta praksa služila za učenje i izučavanje, bila
j e svojevrsna vježba oštroumlja i dijalektične sposobnosti, koja
će se stoljećima razvijati baš na temelju talmudističke kazu-
istike. Primjere takvog načina tumačenja i mišljenja nalazimo
i u Novom zavjetu. Npr. u raspravi sa saducejima o uskrsnu-
ću, Isus, sasvim u duhu tada važeće egzegeze, ovima odgovara:
A glede uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
Ja sam Bog Avrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev?1
2
Nije on Bog mrtvih nego živih! Isto je tako primjer midraške
egzegeze kada Pavle objašnjava dva Saveza: Doista, te žene
su dva Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo, to
je Hagara. Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji, i odgovara
sadašnjem Jeruzalemu, jer robuje zajedno sa svojom djecom.
A onaj Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša ...* Mno-
štvo prispodoba u NZ, njihovo midraško i kazuističko tuma-
čenje po načelima je vrlo slično primjerima koje će čitatelj
naći dalje u prijevodima koje navodimo. Tanaiti su ta pra-
vila (hebr.: mida, množ.: middt — pravilo, norma, mjera, na-
čelo) i dalje razvijali, kao što je već spomenuto, rabi Jišmael,
sin Elišin, od sedam stvara daljnjom razradom trinaest, a
rabi Eliezer, sin Joseja Galilejca, u svom sustavu ima čak tri-
deset i dva načela egzegeze. Trinaest Jišmaelovih načela pred-
stavljaju samo' proširenu inačicu Hilelovih sedam, od kojih je
najzanimljivije i donekle novo trinaesto: »Dva zapisa koji ne-
giraju jedan drugoga dok n e dođe treći zapis i odluči među
njima«. Ta su se načela obično objavljivala u početku barajta
zbornika Šifre, ali su stoljećima uživala toliko izuzetan ugled,
da su čak dospjela u — jutarnju molitvu! 4
1
Izl 3,6, 15—16.
* Mt 22, 31; Mk 13, 18—27; Lk 20, 27—40.
» Gal 3,24—26.
* S. Freiberger, Molitvenik, Zagreb, 1938, str. između 15—17.
 Premda se u samom talmudskom štivu izričito ne spo-
minju sva trideset i dva načela egzegeze r. Eliezera, pažljivim
čitanjem svjedočenja možemo zaključiti da su i ta načela već
postojala prije njihova navodnog tvorca. U modernijim tiska-
nim primjercima Talmuda te se norme kao pisana cjelina
objavljuju u istoj knjizi s traktatom B'rahot. U naslovu tog
spisa se govori da se »hagada tumači prema trideset i dva na-
čela«. Nema sumnje da se i u tumačenjima halaha-propisa
obilato služilo tim sustavom egzegeze, pa i drugim. Uz već
spomenuto načelo hekeš, od posebna su značenja još i prvo
načelo tog sustava: ribaj (umnožavanje, uvećanje) po kojemu
članovi koji određuju stanovite padeže u hebrejskom jeziku
af — čak; gam — također, i; et — član za četvrti padež; kol
— sve, i neki drugi znače da toj rečenici, u kojoj se pojav-
ljuju, treba nešto dodati, dakle uvećati, proširiti misao. Drugo
je načelo tog sustava miut (umanjenje, sužavanje), prema ko-
jemu riječce ah — ali; rak — samo; min — od, iz — znače da
se u rečenici, u kojoj se te riječi pojavljuju, ima nešto izosta-
viti ili sažeti. Prema desetom načelu, kada se neka imenica
ponavlja u štivu SZ, onda to ukazuje na neko posebno zna-
čenje. Zanimljivo je dvadeset i deveto načelo koje kodificira
objašnjavanje i tumačenje istraživanjem brojčane vrijednosti
pisane riječi.
Osim toga, poznato je načelo notarikon. Ta riječ latinska
porijekla znači: nešto što se tiče brzopisa, a u prenesenom
smislu skraćenje riječi. Skraćenice su najčešće načinjene od
početnih slova riječi, a s pomoću tog načela istraživana su
posebna značenja pojedinih riječi, s tvrdnjom da su neke ri-
ječi u starozavjetnom štivu samo skraćenice nekih rečenica ili
riječi te zato i znače nešto drugo.
U kasnijem razvoju raspravljanja talmudske građe nastao
je i pilpUl — izoštravanje, oštroumno raspravljanje (od pilpel
— papar), koje se nije zasnivalo na načelima koje smo dosad
navodili, ni na nekim drugim određenim pravilima, već je to
bila dijalektička kazuistika za sebe u najužem njenom obliku.
Nije stoga neobično što se pod riječju pilpul u suvremenom
hebrejskom jeziku više n e podrazumijeva samo oštroumna tal-
mudska rasprava, već cjepidlačenje.
I, konačno, tko, kada i kako je sastavio Mišnu?
U hagadičkom zborniku SaarS t'šuva nalazi se ovo kaziva-
n j e : »Od dana Mojsija, učitelja našega, do Starca Hilela bilo
je šest stotina redova Mišne, onako kako ih je dao Sveti, blar
goslovljen neka je, Mojsiju na Sinaju, a od Hilela pa nadalje
svijet se umanjio i osiromašio, a oslabila je i čast Nauka, te su
od Hilela i Samaja i nadalje ozakonili samo šest r e d o v a . . . « T o
je kazivanje vjerojatno zasnovano na raspravi iz talmudskog
traktata Hagiga (14/a), u kojoj je neki mudrac izrazio mišlje-
nje da Mišna ima šest, a drugi neki sedam stotina redova —
odjeljaka. Poslije te hiperbolične rasprave, sam Talmud za-
ključuje: »Zbog ovoga i sličnoga rečeno je: Iz hagade se ne
uči«! Bilo kako bilo, čini se da od Hilelovog i Samajevog vre-
mena naovamo, nije samo sređen sustav normi za tumačenje
usmene predaje, već je, pod utjecajem duha grčke sustavno-
sti, došlo do kakvog-takvog uređivanja nagomilane građe. Pre-
ma srodnosti predmeta ili sličnosti kazivanja, počelo je skup-
no učenje nekih halaha-propisa. Te su predmetne skupine s
vremenom dobile naziv masehet (množina: masehtOt) — trak-
tat, rasprava. Ovdje je potrebno naglasiti đa ta imenica i u
hebrejskom i u aramejskom izvorno znači tkanje, tkivo (tako
i u latinskom textum izvorno znači: tkivo), čime se vjerojatno
htjelo naglasiti da su halahičku građu utkivali u cjelinu ili da
je sva satkana od raznih predaja. U toku učenja, tumačenja i
neprestanog opetovanja nastale su i podjele na poglavlja. To je
učenje i ponavljanje bilo prema slobodnom izboru, bez ikakva
reda (o tome svjedoči talmudski zapis »Mišna nema reda«).
Više znanstvenika tvrdi da je već u Hilelovo vrijeme počelo
sređivanje usmene predaje i njeno uređivanje, što može, a ne
mora, biti sasvim točno. Po onom što čitamo s listova talmud-
skih traktata vjerojatno je već u vrijeme prvog zasjedanja
učilišta u Javneu pod Johananom, sinom Zakajevim, postojao
neki uređeni zbornik predaje, a možda čak i više njih. Stolje-
ćima su se učenjaci kolebali u ocjeni jesu li ti zbornici, a i
kasniji, bili zakonici ili udžbenici i u usmenom i u pisanom
obliku. Danas bismo rekli da je svaki Mišna-zbornik zapravo
bio udžbenik kojega je namjena bila poučavanje učenika dono-
šenju halaha-propisa, a rasprava i pouka služile su pojašnja-
vanju donijetog halaha-propisa. Za najranije zbornike mogu se
smatrati oni r. Eliezera i r. Jhošue, r. Akive, r. Meira, r. Jose-
ja, r. Elazara i dr.
Najstariji traktat Mišne svakako je Edujdt (Svjedočenja).
On se po svemu razlikuje od ostalih rasprava Mišne. I po
obliku i po načinu uređivanja. U njemu se ne raspravlja o
jednoj skupini predmeta, o jednom pitanju, već se u njemu
uče i proučavaju razna pitanja koja nalazimo i u drugim, ka-
snije uređenim traktatima. Rasprave se u njemu redaju pre-
ma nekim vanjskim srodnostima i sličnostima, a ponajviše po
tome što ih je izrekao jedan učenjak, dakle predstavljaju svje-
dočenja pojedinih mudraca. Kada su tanaiti počeli uređivati
svoje zbornike, traktat Edujdt služio je kao predložak za raz-
vijanje vrste redakcije, za sređivanje građe po predmetima. 1
U talmudskom traktatu B'rahot (27/a) nazivaju se Edujot, ara-
mejski B'hirta — izabran, dakle neka vrsta izabranih misli i
halaha, iz cijele Mišne koje su gotovo sve mjerodavne. Taj je
traktat uživao veliku popularnost, proučavan je u svim uči-
lištima, u njemu su zapisane i odluke nekih pojedinaca, una-
toč tome što je u vrijeme nastanka uredništva usmene predaje
već uvažavano pravilo da halahu donosi samo većina, ako se
složi okupljeni sastav učilišta ili sanhedrina.
Postupno su se rasprave usredotočivale, halaha odluke
učile su se skupno, kao što je već rečeno, po srodnosti pred-
meta, i povezivane u po jedno poglavlje (perek), poglavlja su
se po srodnosti utkivala u jednu raspravu, traktat (masehet),
a traktati u odjeljke, tzv. redove (seder, množ.: sedarim). To
ne znači da je građa sređena samo prema istovjetnosti pred-
meta i pravnih slučajeva, već je bilo i odstupanja od toga.
Opravdana je pretpostavka da su prvi usmeni zbornici sastav-
1
H. Albeck, Mavo lemiina (Uvod u Mišnu). Jeruzalem, 1974, str.
70—71.
 ljani po redoslijedu i podjeli starozavjetnog štiva na koji su se
propisi odnosili, a da su kasnije redoslijed traktata utvrđivali
po količini teksta: prvo su proučavali veće, a kasnije, kada
pažnja slušalaca u učilištu popusti, manje traktate, te je tako
uglavnom i ostalo.
Stoljetna i posvećena predaja uredništvo Mišne pripisuje
rabi Jhudi Knezu. Unatoč tome, već su i sami najraniji vjer-
ski komentatori Mišne i Talmuda izražavali neslaganje s tom
predajom, uzimajući pri tom u obzir, uz ostalo, veliku koli-
činu konačno uređenog teksta. Uz to, u samom štivu Mišne
nailazimo na svjedočenja o tom da je Jhuda Knez bio više
sređivač građe no urednik, bio je organizator golemoga kolek-
tivnog rada, koji je nastojao razne predaje, različite pristupe
odabiranju predaje, svrstati po određenoj shemi. Ni u Mišni
ni u ostaloj talmudskoj građi nema mnogo halahičkih odluka
koje se njemu pripisuju. Ugled koji je stekao umješnim i
mudrim vođenjem javnih poslova, svojim besprijekornim osob-
nim životom, pomogli su da je njegov zbornik konačno pri-
hvaćen na početku i l i stoljeća kao Mišnatenu — naša Mišna.
Možda se njemu može pripisati, a to bi mnogi željeli, lapidar-
nost, i unatoč sažetosti, jasnost stila, ali ni to ne mora biti
održivo, jer je rabi Jhuda Knez i tu samo fiksirao predajom
primljenu baštinu. I, konačno, ne želeći time osporiti veliki
ugled koji mu pripisuje jevrejska vjerska predaja, treba na-
glasiti da je i Mišna rabi Jhude Kneza, premda najvećim di-
jelom sređena i vjerojatno za njegova vremena i zapisana,
svoju konačnu kodifikaciju dobila tek mnogo kasnije.
Mišna je do nas doprla u četiri verzije:
a) u Jeruzalemskom talmudu;
b) u Babilonskom talmudu;
c) u posebnom izdanju iz Jeruzalemskog talmuda;
d) u posebnom izdanju iz Babilonskog talmuda s Majmo-
nidovim (rabi Moše ben Majmon — Rambam) komentarom.
Mišna je vrlo mnogo izdavana u posebnim edicijama. Naj-
starije izdanje je tiskano u Napulju 1492. godine. To je folio
izdanje s Majmonidovim komentarom na hebrejskom jeziku.
Zatim slijedi nekoliko izdanja u Veneciji iz 16. stoljeća, od ko-
jih je za ono iz 1549. komentar napisao Ovadja Bertinoro. Naj-
stariji je u nizu kasnijih mnogih djelomičnih ili cjelovitih pri-
jevoda Wilhelma Surenhusiusa na latinski: Mischna Sive to-
tius Hebraeorum Juriš, Rituum, Antiquitatum ac Legurn ora-
liurn Systema cum clarissimorum Rabbinorum Maimonidis et
Bartenorae Commentariis integris; Quibus accedunt variorum
Auctorum Notae ac Versiones in eos quos Ediderunt Codices;
Latinitate donavit ac Notis illustravit Guilielmus Surenhusius.
Amsterdam, 1698—1703, s hebrejskim izvornim tekstom i us-
porednim latinskim prijevodom, u 6 svezaka, folio-izdanje.

Podjela Mišne

Mišna je podijeljena u test odjeljaka, »redova« (s'darim)

u oba izvorna izdanja (a i b). (Otuda i njen naziv šiša. s'darim
— šest odjeljaka, skraćeno: Sas). Tekst je u oba izdanja go-
tovo isti. Sest odjeljaka imaju šezdeset odnosno šezdeset tri
traktata. Predaja govori o šezdeset traktata, zbog toga što su
izvorno traktati Bava kama, Bava mecia i Bava batra pred-
stavljali cjelinu, a traktat Makot pripadao je Sanhedrinu.
Sest odjeljaka Mišne jesu ovi:
I Z'raim (sjemena, usjevi) — u njemu se raspravljaju
pitanja obreda i zakonodavstva vezana za zemljoradnju, s jed-
nim traktatom (B'rahdt) koji raspravlja o molitvama i blago-
slovima.
II Moed (blagdan) — rasprave o rasporedu bogosluženja,.
o obrednim propisima za subote i blagdane, kao i za postove.
III Našim (žene) — rasprave o obiteljskom životu, obitelj-
skom i bračnom pravu.
IV N'zikin (štete) — rasprave o građanskom i krivičnom
pravu.
V Kodošim (osvećenje — svetinje) — rasprave o bogoslu-
ženju u Hramu, o obrednom klanju stoke i o dozvoljenoj i za-
branjenoj hrani.
 VI TaharOt (očišćenje) — rasprave i zakoni o obrednoj či-
stoći
Taj redoslijed nije bio uvijek isti, ali je vjerojatno da je
već u šestom stoljeću bio tako utvrđen. Pa ipak, traktati su
različito raspoređeni u starim rukopisima kojima znanost ras-
polaže. Redoslijed i podjela koje ovdje donosimo odgovaraju
suvremenim izdanjima Talmuda.

Sadržaj Mišne:

I Z'ralm

1) B'rahOt (Blagoslovi). Devet poglavlja (p'ralcim). Taj je

traktat dobio naziv po sadržaju, što nije uvijek bivalo. Neki su
traktati nazivani po prvoj riječi kojom počinju, a neki imaju
dva imena, tako i ovaj uz navedeni naziv ima i drugi: Meejma-
taj (Od kada?), jer je to prva riječ kojom počinje. Taj traktat
ne ulazi prema sadržaju u odjeljak Z'raim. To n e vrijedi samo
za ovaj odjeljak, a najvjerojatniji je razlog što ga urednici
jednostavno nisu imali drugdje staviti. Od poglavlja 1—9 ras-
pravlja se o čitanju molitve Cuj, Izraele,1 o molitvama, blago-
slovima pri jelu i piću, raspravama između pripadnika škole
Hilela i Samaja u vrijeme jela itd.
2) Pea (Kut, okrajak). Osam poglavlja. U tom se traktatu
raspravlja o nekim propisima socijalnog zakonodavstva Starog
zavjeta o paljetkovanju i obaveznom ostavljanju ljetine i berbe
sirotinji. 1 Uz to se raspravlja o zaboravljenim plodovima u po-
lju, maslinjaku i vinogradu i uopće o zakonima o milostinji,
.sirotinjskim blagajnama i si.
3) D'maj (Sto je to?). Sedam poglavlja. Rasprave o plodo-
vima za koje se ne zna je li od njih izdvojena desetina.
4) Kilajim (Različito). Devet poglavlja. Rasprave o zabra-
n i miješanja različitih stvari (plodova, životinja, pređe za tka-
n j e odjeće).
1
V. objašnjenje za Izreke otaca II, 17, str. 481.
• Lev 19,9—10 i Pnz 24,19—22.
 5) S'vilt (Sedma godina). Deset poglavlja. Razrada propisa
0 oprosnim godinama. 1 Na kraju traktata rasprava o oprašta-
n j u dugova i o prozbulu Hilela I.
6) Trumot (Podizanice — svećenički darovi). Jedanaest po-
glavlja. Rasprava o darovima, svećeničkim podizanicama*
7) MaasrOt (Desetine). Pet poglavlja. Rasprava o vremenu
1 obvezi davanja, kao i oslobađanju od davanja desetine. 8
8) Maaser ieni (Druga desetina). Četiri poglavlja. Rasprava
o donošenju druge desetine, o njenoj svetosti i otkupu. 4
9) Hala (Podizanica). Četiri poglavlja. Obveza i oslobađa-
nje od davanja podizanice.5
10) Orla (Neobrezanost — neorezanost). Tri poglavlja. Ras-
prava o vrstama biljaka, drveća, loze i si. koje podliježu za-
konu o zabrani uživanja plodova s voćaka tri godine.6
11) Bikurim (Prvine). Tri poglavlja. Rasprava o donošenju
prvina, i oslobađanju od te obveze, usporedba podizanica, prvi-
na i desetina. 7 U većini izdanja Mišne i Talmuda ovdje se do-
daje i četvrto poglavlje, koje ne pripada Mišni Jhude Kneza,
već je zapravo barajta, a raspravlja o dvospolnim bićima (an-
drogenos).

II Moed

1) Sabat (Subota). Dvadeset četiri poglavlja. 8 U tome dru-

gom po veličini traktatu cijele Mišne opširno se raspravlja o
zabrani rada i svake djelatnosti u subotu. Svi navedeni staro-
zavjetni propisi se mogu sabrati u nekoliko rečenica. S vreme-
nom je obveza subotnjeg odmora podrobno razrađena u mno-
štvo zamršenih zabrana i dopuštanja, koje će se u daljem raz-

1
Izl 23. 10—11; i dr;
1
Br 18, 8; 25 i Pnz 18, 4.
* Lev 27, 30—33 i Br 18, 21—24.
* Pnz 14, 22—25 i 26, 12—13.
5
Br 15, 17—21.
• Lev 19, 23.
7
Pnz 26, 1—11.
• Izl 20. 10 i 23, 12 te 34, 21 i 35, 2—3; Br 15, 32; Pnz 5, 14; Jr 17,
21; Am 8, 5; Neh 10, 31 i 13, 15.

4 Talmud
49
voju Talmuda još više proširiti. Taj traktat Mišne, iako obi-
man, možda je najmanje sređen. U njemu se, uz ostalo, ras-
pravlja o dopuštanju prijenosa predmeta s jednog mjesta na
drugo, s javnog dobra na privatno dobro. Nabrojano je 39 glav-
nih vrsta poslova koji su izričito zabranjeni, razmatraju se na-
čini dopuštenog grijanja i podgrijavanja jela, nabrojani su su-
botom zabranjeni lijekovi, hranjenje stoke, o pretakanju i cije-
đenju vina, pospremanju stola, o kupanju i dr.
2) Eruvln (Miješanje, spajanje). Deset poglavlja. Ako su
propisi o zabranama i dopuštenju rada u subotu u prethodnom
traktatu zamršeni, ovaj traktat koji pokušava razmrsiti i olak-
šati stanovite propise u svojoj je kazuistici još zamršeniji i
složeniji. Sve će dalje navedene rasprave u drugim talmudskim
spisima još više biti razrađivane, tako da nije neobično što će
u Tosefti, na kraju istoimenog traktata, biti naglašeno da »pra-
vila subotnjeg mira pripadaju onim poglavljima usmenog uče-
nja gdje je štivo Nauka oskudno, a halaha preobilna: to su
planine koje vise na vlasi kose«. U mnogim raspravama tog
traktata primijenjene su čak i zamršene matematičke radnje
te su predstavljale posebnu teškoću za učenje i razumijevanje.
Kako bi olakšali sebi i svojim sunarodnicima život, nakon što
su ga otežali halahičkim propisima o suboti, talmudski mud-
raci izmislili su tri pravne fikcije o kojima se tu uglavnom i
raspravlja: 1) Eruve hacerOt (spajanje dvorišta), 2) šitufe ma-
voOt (sjedinjavanje prolaza), 3) eruve t'humin (spajanje granica).
Eruve hacerčt. Da bi se izbjegao halahički propis o zabrani
prenošenja bilo kojeg predmeta iz privatnog dobra (kuće) na
javno dobro (dvorište) koje pripada većem broju obitelji, do-
pušteno je fiktivno pretvaranje javnog dobra u privatno spa-
janjem, svih susjeda toga dvorišta u jednu porodicu. To se po-
stiže postavljanjem glave kruha ili bilo kojeg jela u neku od
kuća koje izlaze na zajedničko dvorište. Taj kruh ili drugo jelo
priprema se u petak od zajedničkog doprinosa svih obitelji, a
postavljanju u neku od kuća moraju prisustvovati svi susjedi.
•Šitufe mavoOt (ili: SitUf mavOj). Veoma je sličan postupak
primijenjen i za pretvaranje prolaza, ulica, iz javnog u privat-
no dobro. Susjedi su uoči subote uličicu ili prolaz simbolično
zatvarali nekim balvanom, žicom ili konopom i time je u tom
dijelu naselja bilo subotom dopušteno prenošenje predmeta.
Eruve t'humin. Tumačeći biblijski propis neka nitko ne
izlazi iz svojega mjesta sedmoga dana (Izlazak 16, 29), imenica
mjesto je objašnjena u smislu: naselje, grad. Uz dopušteno
kretanje subotom unutar svojeg naselja, bilo je dopušteno još
i kretanje unutar pojasa širokog 2000 lakata oko cijelog grada,
a taj se pojas u talmudskom zakonodavstvu zove t'hUm šabat
(subotnja granica ili oblast subote). Dalje od te granice subo-
tom je bilo zabranjeno kretanje. Kako bi se omogućio obilazak
imanja, stoke ili kuće van grada, uoči subote je čovjek, kome
je to bilo potrebno, morao položiti u blizini granične linije neki
prehrambeni predmet koji je predstavljao eruv, kojim je fik-
tivno prenio mjesto svojeg stanovanja, kako bi se od toga mje-
sta mogao udaljiti .još dvije tisuće lakata.
ErUv tavšilin (Miješanje kuhanog jela) pravna je fikcija
o kojoj se ne raspravlja u tome traktatu, jer je u traktatu Beča
istog odjeljka Mišne, ali je ovdje spominjem zbog srodnosti.
Taj eruv se primjenjuje kada u petak padne neki od blagdana,
a po starozavjetnim zakonima na taj se blagdan ne bi smjelo
gotoviti jelo za subotu. Izlaz je nađen tako što se već u četvr-
tak pripremilo neko jelo »za subotu« i tako se stvorilo fiktiv-
no »miješanje-« petka i subote što je dopuštalo pripremanje
jela u praznični petak za subotu. Ustanovljena je još jedna
olakšica u tome propisu: dovoljno je bilo da obred eruv tav-
šilin (simbolična količina jela »za subotu« kuhala se uz poseb-
nu molitvu) obavi mjesni svećenik za sve svoje općinare, na-
mjenjujući jelo svima, tako da taj obred ostali stanovnici vjer-
nici nisu morali obavljati.
Unatoč zamršenosti tih propisa, oni su već u vrijeme na-
stanka bili veliko olakšanje u svakodnevnom životu Jevreja,
te su ih hagadisti objašnjavali kao vrhunce mudrosti i pripi-
sivali njihovo smišljanje nikom drugom do — kralju Salomonu!
3) Pesahim (O blagdanima Pesaha—Pashe). Deset po-
glavlja. Razrada starozavjetnih propisa i zakona o slavljenju i
4*
51
 Prikaz Eruv
ii'b tavšilin (Mije-
šanje kuhanog
jela). Mišna,
odjeljak Možd
(Blagdan), trak-
tat Beča (Ja-
je).

obredima vezanim za blagdan Pesah. 1 O čišćenju kuće od osta-

taka kvasnog kruha. Priprava beskvasnog kruha (maca, macot
— u nas udomaćeno: maces), gorkih trava za pashalnu večeru,
o dopuštenom radu i poslovima u vrijeme blagdana, o klanju
pashalnog janjeta, raznim zakonskim propisima o pashalnoj
žrtvi i na kraju o obredu pashalne zajedničke večere (hebr.:
seder).
4) Sekalim (šekeli). Osam poglavlja. Rasprave o porijeklu
obveze uplaćivanja šekela jeruzalemskom hramu. 1 Uz raspra-
ve o tome doprinosu, u traktatu su i objašnjenja o riznici, bla-
gajnama u hramu, raspodjeli hramskog poreza, zatim odredbe
o smještanju Kovčega saveza nakon razaranja svetišta i o ob-
rednoj čistoći i nečistoći u hramu.
5) Joma (Dan). Osam poglavlja. Taj se traktat bavi obre-
dima i propisima vezanim za Jom hakipurim — Dan pomire-
nja, stoga je i dobio taj skraćeni naziv toga najvećeg vjerskog
1
Izl 12, 2—20 i 23, 15 te 34, 18; Lev 23, 5; Br 9, 10—14 i 28, 16—25;
Pnz 16, 1—9 i dr.
• Izl 30, 12—13; Neh 10, 33.
jevrejskog blagdana. 1 Odredbe o prijavi velikog svećenika za
bogoslužje na Dan pomirenja, o radu službe, molitvama koje
veliki svećenik izgovara u Svetinji nad svetinjama, o žrtvenim
jarcima za okajnicu, postu i pomirenju s bogom.
6) Suka. (Sjenica, šator). Pet poglavlja. Rasprava o propi-
sima koji razrađuju starozavjetne zakone o Blagdanu sjenica,
o obvezi stanovanja u sjenici u vrijeme blagdana, o gradnji
sjenice i na kraju o veselju Zahvatanja vode (libatio) u jeru-
zalemskom hramu.
7) Beča (Jaje). Pet poglavlja. Taj je traktat nazvan po
početnoj riječi teksta: »Jaje koje je sneseno na blagdan«, ali
ga negdje nazivaju i Jom tov — blagdan. Razrada zabrana i
dozvola priprave jela za subotu i blagdan, počinje raspravama
o tim pitanjima između škola Hilela i Samaja. Zatim već na-
vedeni eruv tavšilin, i još neki halahički propisi o kuhanju,
kretanju subotom i dr.
8) Roš hašana (Nova godina), Četiri poglavlja. Rasprave i
propisi o novogodišnjim blagdanima, utvrđivanju mladine, no-
vog mjeseca, o puhanju u obredni rog (šojar), utvrđivanju mo-
litava za novogodišnje blagdane.

Opu SituJe
mavoGt (pre-
tvarani* jav-
nih profana u
privatno dob-
ro). Mlina,
odjeljak Moed
(Blagdan), trak-
tat Eruvin (Mi-
ješanje, spaja-
 9) Taanlt (Post). Četiri poglavlja. Halahički propisi i ras-
prave o molitvi za kišu, postu za kišu, o postovima uopće, o
ustanovi zajedničkog zastupništva za prinošenje žrtava u hra-
mu; o tri posta: 15. Tamuza, 9. Ava (dan razaranja Jeruzalema)
i 15. Ava.
10) M'gila (Svitak). Četiri poglavlja. U tom se traktatu
obrađuju propisi o m'gilat Ester — starozavjetnom svitku o
Esteri i o blagdanu Purim.
11) Moed katCLn (Mali blagdan). Tri poglavlja. Propisi o
zabranama i dopuštanju polublagdana — danima između prvog
i osmog dana praznika Pesah i Sukot (sjenica).
12) Hagiga, (Proslava). Tri poglavlja. Razrada starozavjet-
nih propisa o godišnjim hodočašćima 1 i o nekim pitanjima ob-
redne čistoće.

III Našim

1) J'vamčt (Obudovjele snahe koje podliježu zakonu o le-

viratskom braku). Šesnaest poglavlja. U tom se obimnom trak-
tatu razrađuju halahički propisi, zabrane i dopuštanja u vezi
sa starozavjetnim zakonima o leviratskom braku, pitanja iz
nasljednog i bračnog prava takvih udovica, o primjeni tih pro-
pisa kod svećenika, halica propisi, o punovažnosti braka s čo-
vjekom koji je lažno oglašen mrtvim i dr.
2) K'tuvOt (Vjenčani ugovori — istim imenom k'tuva. na-
ziva se i stojbina, dio imovine koju vjenčanim ugovorom muž
osigurava ženi u slučaju svoje smrti ili rastave). Trinaest po-
glavlja. Rasprave i halahički propisi iz bračnog i nasljednog
prava. O nevjerstvu, silovanju djevica, kaznama i obeštećenji-
ma zbog silovanja, o nasljeđivanju stojbine, imovinskopravnim
odnosima u braku, o pravima napuštene žene i dr.
3) Nedarim (Zavjeti). Jedanaest poglavlja. Razrada staro-
zavjetnih propisa o zavjetima. 1
1
Pnz 16, 16.
' Br 30, 3—16.
 4) Nazir (Zavjetovani). Devet poglavlja. Razrada starozav-
jetnog zakona o nazireatu. 1
5) Sota (Nevjerna žena). Devet poglavlja. Razrada i ras-
prava o ispitivanju, svjedočenju i kažnjavanju nevjerstva že-
ne. 2 Uz neke druge rasprave, tu je još i ona o tome kojim se
jezikom (hebrejskim ili aramejskim) mora veliki svećenik obra-
titi narodu® prije polaska u rat i još neki dodaci tome govoru.
6) Gitln (Otpusna pisma). Deset poglavlja. Daljnja razra-
da bračnog prava pri rastavi braka. 4 Način pisanja otpusnog
pisma, njegovo slanje i predaja, otpusno pismo za roba (oslo-
bađanje roba), izgubljena otpusna pisma, objava ništavnosti,
rasprave Hilela i Samaja o pravnim zahtjevima udovice, o ot-
pusnim godinama, o robovskom pravu, ponovnoj ženidbi s pu-
štenicom, otkupu jevrejskih robova, zemljištu koje je Jevrejin
prodao tuđinu i di.
7) Kidušin (Svetinje). Četiri poglavlja. Daljnja razrada
bračnog i imovinskog prava, o zarukama, o proglašenju zaruka
ništavnim, pravo na dijete. Na kraju traktata je zbirka ćudored-
nih izreka.

IV N'zikin

1) Bava kama (Prva vrata). Deset poglavlja. Kao što je već

rečeno, t a j i naredna dva traktata izvorno su bili povezani u
cjelinu, ali su s vremenom morali biti podijeljeni na troja
»vrata« (bava na aramejskom, kao i arapskom, znači: vrata,
dveri, kapija, ali i: poglavlje) zbog obimnosti građe koja pred-
stavlja temelje jevrejskog privatnog i krivičnog prava. Ta Mi-
šna počinje nabrajanjem četiriju glavnih kategorija oštećenja i
šteta, koje mogu izazvati: vo, jama, stoka na ispaši i paljenje
vatre. Dalje se do sitnica razrađuju oštećenja koja proizlaze
iz te četiri kategorije uzročnika štete, a posljednja tri poglav-
lja razrađuju pitanja naknade za pričinjenu štetu.
1
Br u, 2—21.
1
Br 5. 12—31.
• Pnz 20, 2—4.
1
Pnz 24, 1—4.
 2) Bava meda (Srednja vrata). Deset poglavlja. Daljnja raz-
rada privatnoga i krivičnog prava: nađena stvar, polog, depo-
zit, zakidanje, kamata, najam, čuvanje, iznajmljivanje predme-
ta i nekretnina, napolica, imovinsko pravo i pitanje zemljišnog
posjeda.
3) Bava batra (Posljednja vrata). Deset poglavlja. Propisi
imovinskog prava u vezi sa susjednim zemljišnim posjedima,
ortaštvo, zastarjelost, prodaja zemljišnog posjeda, prodaja po-
kretnina, jamstvo za prodane pokretnine, dosjelost, kupopro-
daja, nasljedno pravo i opis raznih pravnih dokumenata.
4) Sanhedrin. U jedanaest poglavlja raspravlja se o sudo-
vima i sudskom postupku, s posebnim osvrtom na krivično
pravo, o sudskoj nadležnosti, o pravima velikog svećenika i
kralja, o izboru sudaca, podobnosti sudaca i svjedoka, sasluša-
nju svjedoka, objavi presude, o razlikama između sudskog po-
stupka u novčanim i krivičnim slučajevima, o izvršenju smrtnih
presuda, zatim o starozavjetnom zakonu o »opakom i nepokor-
nom sinu«, o ubojicama, i dr.
5) Makot (Udarci). Tri poglavlja. Nastavak rasprava o sud-
skom i kaznenom postupku: o kažnjavanju lažnih svjedoka,
ubojica, o kažnjavanju bičevanjem, broj udaraca i dr.
6) Š'vudt (Zakletve). Osam poglavlja. Rasprave i halahički
propisi o nečistoći, raznim oblicima zakletve na sudu, zakletvi
svjedoka, zakletvi prilikom polaganja depozita, zakletvi sudaca,
tužitelja, čuvara pologa i dr.
7) Edujot (Svjedočenja). Osam poglavlja. U toj raspravi,
koja je, kao što je rečeno, najstariji traktat Mišne, prikupljena
su svjedočenja pojedinih mudraca iz različitih vremena. Ali tal-
mudska predaja tvrdi da je t a j traktat nastao nakon obaran ja
s položaja nasia Gamliela II, na čije je mjesto došao Elazar
ben Azarja, što nije točno. Prema istoj predaji, u sanhedrin su
pozvani svi koji su znali neke stare halahičke predaje, da ih
iznesu i svjedoče o njima. Kao što je već rečeno, mnogi od
halahičkih propisa iz toga traktata nalaze se i u drugim trak-
tatima, na mjestima gdje po sadržini i pripadaju. Tako se ovdje
pojavljuje ponovna razrada halahičkih propisa koje su doni-
jele Šamajeva i Hilelova škola, odluke i izreke Jišmaela, Akive,
Jhošue ben Hananje i drugih. Traktat se završava izlaganjem
raznih pogleda o budućem djelovanju proroka Elijahua (Ilije)
kada bude ponovo došao na zemlju.1
8) Avodđ. zari (dosl.: Tuđa služba — zapravo klanjanje ku-
mirima, neznaboštvo, mnogoboštvo). Pet poglavlja. Rasprave i
propisi o poganima, o saobraćanju s njima, o poslovima s njima,
o vinu pogana i o tuđinskim kumirima i bogovima.
9) AvOt (Očevi). Pet poglavlja. Taj traktat, poznatiji pod
nazivom Pirke avot (poglavlja ili izreke otaca), donosimo u pri-
jevodu u cijelosti. Po nekim mišljenjima osnovni cilj sastav-
ljača ovog spisa bio je da se ukaže na kronološki redoslijed
učenjaka-farizeja, najznatnijih stvaralaca usmenog učenja.
10) HorajSt (Učenja, odluke). Tri poglavlja. Rasprave o
takvim vjerskim i pravnim odlukama koje su pogrešno doni-
jete. Na primjer, o zajednici koja je zgriješila pokoravajući se
odluci suda, zatim o greškama koje mogu počiniti veliki sve-
ćenik, mesija, kralj ili knez i dr.

V Kodošlm

1) Zevahim (Žrtve). Četrnaest poglavlja. Sitničava razra-

da propisa, dozvola i zabrana pri prinošenju životinja (stoke i
ptica) na žrtvu u jeruzalemskom svetištu.*
2) M'nahot (Žrtve prinosnice). Trinaest poglavlja. Daljnja
razrada starozavjetnih zakona o žrtvama prinosnicama,® i o ob-
redima pri njihovu prinošenju u jeruzalemskom hramu.
3) Hulln (Svjetovno, profano). Dvanaest poelavlja. U tom
se traktatu raspravljaju i donose halahičke odredbe o klanju
stoke, živine i ptica za jelo (za profane potrebe). Prije svega,
to su sanitarno-higijenski propisi o klanju stoke, o ispitivanju
životinjskih bolesti. U osmom poglavlju počinju složene zabra-
ne kuhanja mesa s mlječnim prerađevinama, koje će činiti te-

1
Mal 3, 23.
• Lev i , 1—16.
* Lev 2, 1—16 i 5, 11—13 te 6, 7—16 i dr.
melj kasnijim mnogim propisima o ishrani sa strogom podje-
lom na »mlječnu* i »mesnu« hranu, a talmudski mudraci izvo-
de ih iz jedne rečenice spomenute tri puta u starozavjetnom
štivu: Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.1 Unatoč tome
što su se te zabrane i dopuštanja opravdavali stoljećima kao ne-
ka vrsta higijenskih propisa u ishrani, pa i nekim humanitarnim
obzirima, što je samo donekle opravdano, najvjerojatnije je da
nisu toliko zasnovane na starozavjetnom štivu, koliko su bile
odredbe koje su predstavljale ozakonjenja drevnih stočarskih
magijskih zabrana kuhanja mlijeka, zatim kuhanja mesa u mli-
jeku i uzimanja mesne hrane poslije mlječne ili obratno. Neki
znanstvenici misle, da je navedeni redak u SZ štivu značio za-
branu magijskih obreda o kojima se zna da su postojali medu
susjednim pastirskim narodima, pa su ih i Jevreji prihvaćali.
O tome pitanju vidjeti dokumentirano poglavlje u knjizi engle-
skog etnografa Jamesa Georgea Frazera The Folklore in the
Old Testament, London, 1918.
4) B'horčt (Prvine). Devet poglavlja. Rasprave i odluke o
prvinama kod stoke, o obvezama i oslobađanjima od obveze
prinošenja prvine stoke na žrtvu, između svih tih rasprava i
propisa su i halahičke odredbe o nasljednom pravu prvorođe-
naca, o greškama i manama zbog kojih svećenik postaje nepo-
doban za božju službu i dr.*
5) Arahln (Procjene). Devet poglavlja. U tom se traktatu
raspravljaju i dalje razrađuju odredbe i zakoni o procjeni otku-
pa zavjetovanih osoba i stvari iz Levitskog zakonika (27, 1—34).
6) T'mura (Zamjena, nadomještaj). Sedam poglavlja. Dalj-
nja razrada odredaba iz Levitskog zakonika (27, 10 i 27, 33).
7) K'ritOt (Iskorjenjivanja, zator). Sest poglavlja. U staro-
zavjetnim se tekstovima na više mjesta spominje kazna iskorje-
njivanja (upotrebom izvedenica i raznih konstrukcija glagola
karat) koja je u talmudskim rukopisima protumačena kao smrt
čovjeka od 20 do 50 godina, obično bez potomstva, tako da se

1
Izl 23, 19; 34, 26; Pnz 14, 21.
* Izl 13, 2; 13, 12; Lev 27, 26; Br 8, 12—18 i 18, 15—17; Pnz 15,
19—23.
takva smrt smatrala težom od sudske smrtne kazne. 1 U tome
se traktatu nabrajaju grijesi koji se kažnjavaju tom kaznom i
žrtve pokajnice koje treba u takvim slučajevima prinijeti.
8) M'ila (Pronevjera nad posyećenim). Sest poglavlja. Ras-
prava i razrada starozavjetnih rečenica i propisa iz Levitskog
zakonika (5, 15) i Brojeva (5, 6—8).
9) Tamid (Trajno, stalno, vječno). Sedam poglavlja. Opisi
službe i propisa vezanih za prinošenje svakodnevnih, stalnih
žrtava* Obredi u Hramu, služba velikog svećenika i levita.
10) Middt (Mjere). Pet poglavlja. Opis prostorija i uređaja
u jeruzalemskom Hramu s naznakom mjera i veličina pojedi-
nih dijelova svetišta.
11) Kinini (Gnijezda). Tri poglavlja. Rasprava o propisi-
ma prinošenja golubova i grlica na žrtvu.*

VI Tahardt

1) Kelirn (Posude, oruđa). Trideset poglavlja. Detaljna raz-

rada propisa o ritualnoj "nečistoći, o stupnju i vrstama nečisto-
će, o raznim posudama (lončarskim, metalnim, drvenim, kož-
natim) odjeći i tkaninama i o mogućnosti obredne nečistoće u
dodiru s tim predmetima.
2) Ohalot (Šatori). Sedamnaest poglavlja. Daljnja raspra-
va o onečišćenju, izvor nečistoće, šator, kuća, košara, grob,
bure, cisterna, prošupljeni krov, itd.
3) N'gaim (Pjege, madeži, rane). Dvanaest poglavlja. Ras-
prave o vrstama i izgledu raznih pjega, izraslina koje ukazuju
na kožno oboljenje, gubu, o pregledu, o znakovima i vrstama
zaraza, zaraznost odjeće i kuća i o očišćenju gubavaca.
4) Para (Krava). Dvanaest poglavlja. Rasprave o staro-
zavjetnim propisima o crvenoj kravi i pripravi vode za škrop-
ljenje. 4
5) Tahardt (Očišćenja). Deset poglavlja. Naslov ovog trak-
1
Fo«t 17, 14 i dr.
1
Izl 29, 38—42; Br 28, 3—5.
* Lev 1, 14—17 i 12, 8.
4
Br 19.
tata zapravo je eufemizam za pojam nečistih stvari. Posebno
se u tome traktatu raspravljaju lakše obredne nečistoće jela,
pića, ulja i vina, sumnjivi slučajevi nečistoće i mogućnosti
prijenosa nečistoće s neznalice na učenog čovjeka.
6) Mikvadt (Kupališta). Deset poglavlja. Rasprave i pro-
pisi o kupalištima, o količini vode (izvorske, tekuće ili kišnice)
koju mora sadržavati basen (najmanje oko 268 litara) kako bi
mogao biti podoban za kupanje uranjanjem, o obvezi i o za-
brani kupanja.
7) Nida (Nečistoća žene — menstruacija). Deset poglavlja.
O nečistoći žene u vrijeme menstruacije i određivanju zrelosti
žene.
8) Mahširin (dosl.: ono što pripravlja, što stvara preduvje-
te). Sest poglavlja. Taj se traktat još naziva i Maškin — teku-
ćine, jer se u njemu raspravlja o tome kako dodirom suhe
stvari jelo ostaje čisto, ali ako je stvar ovlažena onda postaje
nečisto. Tekućina je ta koja pripravlja, stvara uvjete za ne-
čistoću.
9) Zavim (Izljevi). Pet poglavlja. Rasprave i propisi o spol-
noj nečistoći, koje polaze od starozavjetnih higijensko-sanitar-
nih propisa. 1
10) T'vul jom (Dnevna kupka). Četiri poglavlja. Propisi
o obvezi nečistog čovjeka da se okupa (uranjanjem u vodu
kupališta) prije zalaska sunca. 1
11) Jadajim (Ruke). Tri poglavlja. Rasprava i propisi o
nečistoći i čišćenju, pranju ruku, o vodi za pranje, o samom
pranju, o stvarima koje onečišćuju ruke, rasprava o tome u
sanhedrinu u Javneu. Tu su zapisane i odluke o konačnom
kanonu jevrejskog dijela Biblije — TANAH-u, s posebnim ka-
nonskim raspravama o Pjesmi nad pjesmama i o Knjizi propo-
vjednika, o aramejskim tekstovima u knjizi Ezre i Daniela, a
zapisani su i neki sporovi između saduceja i farizeja.
12) Ukcin (Bodlje, trnje). Tri poglavlja. Vrlo zamršena
rasprava o bodljama, trnju, košticama i kori nečistog voća.
1
Lev 13.
' Lev 11, 5.
 Barajta, Tosefta i drugi zbornici

Listajući Mišnu, naići ćemo na mnoge navode iz zbornika

koji nisu ušli u konačni tekst, ni u vrijeme Jhude Kneza, a ni
kasnije. Neki su navodi označeni na stanovit način, a neki se
jedva i primjećuju. Neke navode nalazimo kao stani mišna.
— bezimeno učenje (doslovno: mišna uopće), iza kojih je sta-
jao autoritet samog Jhude Kneza, a neke s početnim riječima:
»Učahu učitelji naši« (tanU rabanan) ili: »Uči se« (tan'ji) i one
po pravilu ukazuju na to da je to mišljenje iz Mišna-zbornika
nekog drugoga učilišta ili drugog tanaita. Takvi se navodi, a
i zbornici, nazivaju barajta što aramejski znači: vanjski (he-
brejski: mišna hicond — vanjsko učenje). Terminom vanjski
se u hebrejskom i aramejskom označavaju ona učenja, odnosno
one knjige koje nisu unijete u službeni odbir, dakle one koje
su izvankanonske. Premda se u odnosu na kanon Biblije kao
»vanjske knjige« označavaju apokrifi, u Misni i u talmudskoj
književnosti nije riječ o odbačenim knjigama zbog idejne cen-
zure (mada se ni to ne može isključiti kao mogućnost), već su
to jednostavno oni spisi koje urednici nisu mogli unijeti u svoj
odbir, bilo iz praktičnih razloga stvaranja što kraćeg, za uče-
nje i predavanje prikladnijeg zbornika, bilo stoga što urednici
Mišne, tanaiti (a nakon njih u nekim slučajevima ni amoraji)
o postojanju stanovitih učenja ili zbornika nisu ni znali. Kao
što će i naš čitatelj u prijevodima vidjeti, navodi iz barajta-
-zbornika prilično su mnogobrojni, često se i suprotstavlja ju
usvojenim mišljenjima, velikim autoritetima egzegeze, ali se
u cijeloj talmudskoj građi samo na jednom mjestu nalazi jed-
na barajta koja je mjerodavna.
U Mišni, a kasnije i u ostalom dijelu usmenog učenja če-
sto se nailazi na imenicu tosefta (ili tosafta) čije značenje go-
vori za sebe, jer ona na aramejskom znači dodatak, nadopuna.
Nekad je to oznaka da uz tekst postoji neka dopuna, prošireno
ili donekle izmijenjeno mišljenje nekoga drugog učenjaka, ta-
naita, ali je ponekad riječ o navodima iz drugih barajta zbor-
nika, koji su s vremenom dobili i svoje ime Tosefta. Postoji
mnogo predaja o urednicima, odnosno navodnim autorima po-
jedinih Tosefta-zbornika (Hija, Ošaja, Nehemija, pa čak i Aki-
va), ali je najvjerojatnije da je istoimeni zbornik (u 6 odjelja-
ka, 60 traktata i 452 poglavlja — po ugledu na redoslijed
Mišne) konačno uređen tek u četvrtom stoljeću, a da je nasta-
jao istodobno s ostalom usmenom predajom. U do nas dospje-
lom izdanju ima više hagadičkog materijala od halahičkih ras-
prava. Tiskana, Tosefta se prvi put pojavila u Veneciji (1521).
Kao najbolje izdanje do danas smatra se M. S. Zuckermande-
lova Tosefta (Pasewalk, Trier, 1880), unatoč tome što se Zu-
ckermandelove teorije o nastanku Tosefte odbacuju. O pred-
lošku, izvornicima i autorima Tosefte postoji n e samo mnogo
predaja već i mnogo znanstvenih rasprava, kojih se teze do
danas teško mogu pouzdano dokazati.
Kako se ne bismo vraćali kasnije na sličnu temu, navest
ću i neke podatke o drugim, također »vanjskim« zbirkama,
koje su ostale izvan jedinstvenih talmudskih knjiga.
Ovdje je, naime, potrebno reći ponovo nešto o midraškoj
književnosti, ali za razliku od one koja je već spominjana i
koja je prvenstveno hagadička (te se stoga i njene zbirke na-
zivaju midreše hagada), o skupini zbornika izlaganja koji istra-
žuju i tumače zakonodavnu materiju starozavjetnih spisa i na-
zivaju se skupno midreše halaha. Iako se u Talmudu spominju
u poslijetanaitskom korpusu, sva su djela koja su ušla u tu
skupinu zapravo barajta zbornici, i kao takvi predstavljaju sa-
stavni dio tanaitske književnosti. Kao i već navedeni barajta
spisi, tako i ovi, izlažu ponekad iste rasprave koje se mogu
naći i u drugim djelima usmene predaje, navode nekada iste,
ali i u Mišni nepoznate tanaite. Iznijeta mišljenja i tumačenja
nekada su istovjetna, a nekad se razlikuju, a sva su pisana
jezikom Mišne, tim jezgrovitim, sažetim govorom s dosta grč-
kih i latinskih riječi, koji su neki judaisti XVIII. stoljeća na-
zivali »novim hebrejskim jezikom«. Midreše halaha tumače ha-
laha-propise prema redoslijedu Petoknjižja, poglavlje za po-
glavljem, redak za retkom, stih po stih. Kako u knjizi Po-
stanka nema zakonodavstva, o njoj i ne postoje halahički mi-
draši, već samo za druge četiri starozavjetne knjige: M'hilta,
Šifra i SifrS.
1) M'hilta (m'hilta — aramejski: mjera, norma). Tim su
nazivom uopćeno amoraji nazivali zbirke halahičkih midraša,
barajta zbornika.
Jedan je od najpoznatijih M'hilta d'rabi Jišmael, koji je
i halahički i hagadički midraš na SZ knjigu Izlazak, a sačuvan
je kao midraš te knjige od 12. do 21. glave. Iako ju je predaja
pripisala tanaitu r. Jišmaelu ben Eliši, najvjerojatnije je vri-
jeme nastanka toga zbornika kraj IV stoljeća u nekom od pa-
lestinskih učilišta, a kako se Jišmael spominje u prvoj reče-
nici, shvatljiva je drevna pretpostavka o njegovu autorstvu,
premda je danas i kao mogućnost odbačena, no dopušta se
pretpostavka da je nastala medu njegovim učenicima. Prvi
put je tiskana 1515. godine u Carigradu, zatim u Veneciji
1545.
M'hilta d'rabi Simon ben Johaj — također je jedan od
barajta zbornika iz vrste halahičkih midraša. Potječe iz tana-
itskih vremena, unatoč nazivima (u srednjem vijeku je spo-
minjan kao Šifre d'vej Rav, Mehiltin d'rabi Akiva). Znanost
tu M'hiltu datira u V stoljeće. Od 3, 11 objašnjava knjigu Iz-
laska, redak po relak, a ima i hagadička izlaganja o pripo-
vjedačkom dijelu te starozavjetne knjige. Izdanje kojim zna-
nost danas raspolaže zapravo je rekonstrukcija D. Z. Hofmanna
s početka XX stoljeća, na temelju navoda iz Velikog midraša
(Midraš hagadol) i ulomaka iz Kairske genize, koje je našao
u sveučilišnoj knjižnici u Oxfordu.
2) Šifra (aramejski: knjiga) je barajta-zbornik halahičkih
midraša o Levitskom zborniku, koji još spominju kao: Šifra
d'vej Rav — Knjiga iz škole Rava, i Torat hakohanim — Sve-
ćenički nauk (prema Rašijevom komentaru, čini se, tako je
nazivan u srednjem vijeku). Spominje se u Talmudu, te je
vjerojatno da su te rasprave i učenja nastala u vrijeme prvih
naraštaja tanaita, a redaktor konačnog zbornika se ne može
utvrditi. Sasvim je sigurno da to nije bio Rav (Aba Ariha),
čijoj školi predaja pripisuje autorstvo. Prema podacima koje
navodi E. C. Melamed, Šifra je prvi put tiskana u Carigradu
1522, dok H. Albeck navodi da je prvi put tiskana u Veneciji
1545. godine.
3) Šifre (aramejski: knjige). Pod tim nazivom postoje dva
barajta-zbornika halahičkih midraša. Jedan obrađuje i tumači
dijelove starozavjetne knjige Brojevi (Šifre bamidbar), a dru-
gi knjige Ponovljeni zakon (Šifre d'varim). Oba su zajedno
tiskana prvi put u Veneciji 1545. godine. Ali, dok je prvi zbor-
nik, koji obrađuje knjigu Brojeva, pretežno halahičkog zna-
čaja, drugi, koji midraški tumači Ponovljeni zakon, pretežno
je hagadičan. Oba potječu iz tanaitskih učilišta. Prvi je vjero-
jatno iz škole Jišmaela ben Eliše.
Uz nabrojane, postojao je i barajta zbornik te vrste koji
su obično nazivali Šifre žuta (na aramejskom žuta znači mali,
te je ovo oznaka za mali zbornik, Šifre). Izvornik, koji se u
nekim talmudskim spisima spominje, nestao je. Potkraj XIX
stoljeća neki su znanstveni radnici počeli na osnovi nađenih
rukopisa iz raznih zbirki i iz rukopisa Kairske genize rekon-
strukciju toga barajta zbornika, koja je danas kako-tako i za-
vršena. Početke nastanka te barajte neki znanstvenici dovode
do škole Akive ben Josefa. Vjerojatni je urednik Bar Kapara,
a prema posljednjim istraživanjima Šifre žuta je barajta-zbor-
nik učilišta u Lodu. Mnoge su halaha odluke kojih nigdje ne-
ma, ili koje se razlikuju od sličnih u drugim zbornicima i u
Mišni. U cijelom zborniku ne spominju se ni Jhuda Knez, ni
rabi Natan, a navode tanaiti koje Mišna i druge barajte ne
spominju. Zbog svega, a i zbog sadržaja, treba pretpostaviti
da je Šifre žuta jedan od onih zbornika koji su možda i na-
mjerno sklonjeni zbog suprotstavljanja Jhudi Knezu i njegovoj
školi.
E. C. Melamed u svom djelu Uvod u talmudsku književ-
nost (str. 180), piše da u oba Talmuda ima više od dvije i pol
tisuće navoda iz halahičkih midraša, iz ovdje navedenih ba-
rajta-zbornika i nekih koji nisu spomenuti, a koji su i iz-
gubljeni.

( Talmud
65
 GEMARA-TALMUD

Uredništvom Mišne i barajta zbornika završava se knji-

ževna djelatnost i pravno stvaralaštvo tanaita. Ali se ne za-
vršava književna i pravna djelatnost općenito. Doista, teško
je reći kada je stavljen konačni žig na Mišnu i teško je povući
granicu između djelatnosti tanaita i amoraja. Jer osim nesluž-
benih barajta-zbornika, u raznim je učilištima Mišna još za
života Jhude Kneza prihvaćena, ali je još za njegova života
doživjela i promjene. Dakako, te promjene nisu bile bitne.
Jer se naraštaj koji je došao nakon ulaska Mišne u opticaj
prema tom tekstu odnosio otprilike onako kako su se tanaiti
odnosili prema štivu Starog zavjeta. Za njih je to bila svetinja
kojoj se ništa nije smjelo dodavati, a još manje oduzimati.
Kako smo i do sada vidjeli, ni tanaiti se nisu ustručavali do
tančina raspravljati o za njih svetom štivu, tumačiti ga i istra-
živati smisao svakoga slova i prilagođivati ga svojim životnim
potrebama, a od toga se nisu uzdržavali ni novi naraštaji,
baštinici njihove predaje, te su na temeljima vrhunca tanait-
skog učenja — Mišne, počeli nove rasprave, raspre, nova tu-
mačenja i objašnjavanja.
Otkuda tim baštinicima usmene predaje naziv amora, ili
kako se i u nas udomaćilo amoraj?
Glagol amar na hebrejskom i aramejskom jeziku znači:
reći, kazivati, kazati, a zatim još i poučiti koga. Ali, na ara-
mejskom se taj glagol javlja i u značenju objasniti, protuma-
čiti. Po onom što se može naći u talmudskim tekstovima, u
opisima pučkih propovijedi, amora1 (u množini: amoraim) sta-
jao je uz učitelja (rav, rabi) i tumačio, prevodio (stoga se tako
i nazivao, uz sinonim m'turgm&n — tumač, prevodilac) puku
nerazumljiva mjesta. Tamo je stajao i tana — naučenjak* koje-
ga je bila dužnost znati napamet cijelu usmenu predaju,, ili bar
velike dijelove toga obimnog učenja, i na zahtjev učitelja ka-
1
V. J. Lćvy, Worterbuch iiber đie Talmuđim unđ Miđraschim
(Rječnik Talmuda i Midraša) I, str. 101.
* V. objašnjenje za Bava Mecia 58/b.
zivati navode koji su od njega zatraženi, kao neki živi stroj
za pamćenje. U kasnijem se razvoju pod pojmom amoraim
podrazumijevaju učeni nasljednici tanaita, koji su s velikim
žarom objašnjavali i tumačili Mišnu i ostale barajta spise.
Jhuda Knez i ostali urednici Mišne mislili su i željeli
stvoriti priručnu i konačnu smjerodavnu zbirku halahičkih
propisa, što im nije potpuno uspjelo. Povijesni su se događaji
kretali naprijed, mijenjali su se uvjeti života, proizvodni i po-
litički odnosi, ono što je jučer bilo zakon, sutradan više nije
potpuno odgovaralo potrebama zajednice. A uz to, golema
građa usmene predaje, ma koliko dugo stvarana, ma koliko
dugo uređivana i sređivana, nije mogla biti bez nedostataka.
Već je u SZ Knjizi o sucima (12, 6) zabilježeno kako su
u vrijeme međuplemenskih sukoba Gileađani hvatali pripad-
nike plemena Efrajim, otkrivajući ih po govoru. Ako je to naj-
stariji pisani dokaz razlika u govornom hebrejskom jeziku,
onda će talmudska književnost pružiti jezikoslovcima obilje
građe za otkrivanje dijalekata, inačica, i u hebrejskom jeziku
Mišne i u aramejskim dijelovima ostale usmene predaje. Tu-
đice, nastale na temelju grčkih i latinskih, pa čak i perzijskih
riječi, postale su uz neke zastarjele pojmove, uz provincija-
lizme, s vremenom nerazumljive, te ih je trebalo razjasniti
i protumačiti.
Nastojanje za sažimanjem, za jezgrovitošću izraza, osta-
vilo je štošta nerazumljivim, nedorečenim. Prilikom halahič-
kih rasprava je te nedorečenosti također trebalo razjasniti i
protumačiti.
Slobodna rasprava u raznim učilištima ostavila je traga
i u varijantama jedne te iste halahičke odluke, ali i u hala-
hičkim odlukama koje jedna drugoj proturječe. Amoraji su
i te različitosti i ta proturječja željeli razjasniti i protumačiti.
Raspre između pojedinih tanaita, ponekad i žučne raz-
mjene mišljenja između raznih škola (domova) u Mišni su, kao
što je već rečeno, i kako čitatelj u prevedenim ulomcima iz
nje može i sam vidjeti, jednostavno nizane jedna za drugom,
trebalo je odlučiti tko je u pravu, čiji će halahički pravorijek
5"
67
u nekim slučajevima biti mjerodavan i obvezan. Amoraji su
i ta pitanja nastojali razjasniti i protumačiti.
Naslijedivši pravu strast za istraživanjem tekstova i za
raspravu, amoraji su u svojim učilištima dalje razvijali sve
dotad važeće metode tumačenja teksta, prihvatili sva načela
egzegeze, dalje ih širili, i u halahičke rasprave obilno uplitali
hagadičke, pripovjedačke niti. Kazuistici kao da nije bilo kra-
ja. Ona je samu sebe množila i rađala. Mišna je, kao ranije
Biblija, postala maleni temelj golemog zdanja, cijelog mora
tih i takvih rasprava i tumačenja, ali i manje-više vjerodo-
stojnih kazivanja o povijesnim zbivanjima, prepričavanja mit-
skih i legendarnih ostataka iz narodne predaje i svjedočenja
o suvremenicima i o njihovim znanstvenim spoznajama, na
razini njihova vremena. A iznad svega do u tančine razrađeni
kodeks o svim već u Mišni postavljenim zakonodavno-prav-
nim pitanjima, vjerskog i svjetovnog značaja, ali i o takvima
koje su vrijeme i novi uvjeti postavljali. U mnogim raspra-
vama dolazili su do izražaja praznovjerje, mistika, kao slika
duha vremena i stupnja društvene i osobne svijesti. Ali, ako
je tanait ponekada i donosio samostalne odluke, amoraj više
to nikada neće činiti. Jedna od osnovnih značajki djelatnosti
amoraja bila je ta što su učili, raspravljali, istraživali i tuma-
čili, te dosljedno tome i donosili odluke u zajednici (havura
— kolektiv), međusobno su se nazivali haverim — drugovi
(od haver — drug).
Mišna će se nakon kodificiranja poučavati i proučavati,
o njoj će se raspravljati u više središta, učilišta. Izučavat će
je i o njoj raspravljati u učilištima na tlu Zemlje Izraela,
tada već rimske provincije Palestine, ali istodobno i u učili-
štima u tada najvećem središtu jevrejskog galuta-dijaspore,
u Babilonu. Ali, prije no što bacimo pogled na povijesne uvje-
te u kojima su živjela ova središta, reći ćemo nekoli\o riječi
o ta dva temeljna pojma: Gemard i TalmUd.
Kao što će čitatelj dalje u mnogobrojnim primjerima
prevedenih navoda iz Babilonskog talmuda vidjeti, poslije tek-
sta iz Mišne, koja se u izvorniku obično skraćeno označava sa
MT' (skraćenice za matnitan — naša mišna), slijedi prvo ri-
ječ Gemara (točnije: G'mara) koja se u tiskanim izdanjima
piše kraticom GM' — a zatim cijela rasprava. Obično se do-
nedavno ta riječ prevodila kao dovršetak1, izvodeći tu riječ od
hebrejskog glagola gamar — završiti, svršiti, dovršiti. Premda
je Gemara u neku ruku »dovršetak« usmene predaje, H. Al-
beck u svom djelu Uvod u Talmude (str. 3—7) podrobno, na
temelju mnogih primjera uzetih iz teksta oba Talmuda, do-
kazuje da ta imenica na aramejskom znači predaja, tradicija,
»dakle ono što je predano i prihvaćeno od prethodnih na-
raštaja«!
Nakon kratice GM', slijedi, kako je rečeno, cijela raspra-
va o navedenom odlomku iz Mišne. Iako se rasprava naoko
vodi o stanovitoj Mišni, amoraji i njihovi učenici raspravljaju
i tumače tekst ne držeći se uvijek predmeta. Za dokazivanje
svojih teza služe se navodima iz starozavjetnog štiva, iz ba-
rajta-zbornika, ali jednako tako i hagadičkim tekstovima. Pri
tom se udaljuju od osnovnog predmeta rasprave, da bi se po-
nekad vratili na nj, a ponekad i zaboravili odakle su pošli
u svoje žučne prepirke. Kada danas čitamo te tekstove, čini
nam se da pred sobom imamo stenografski zapisnik s raspra-
ve, ili još suvremenije magnetofonski zapis. Pa ipak, to nisu
samo doslovni zapisi, ni samo zapisnici rasprava i razgovora
sa zasjedanja učilišta. Pažljivijom analizom talmudske građe
doći ćemo do zaključka, do kojega je došao i A. Steinsaltz,
da je to sve plod redaktorskog rada, svojevrsni sažetak tipič-
ne rasprave talmudskih mudraca*
A što znači riječ Talmud?
Izvedenica od hebrejskog glagola lamad — učiti, ima više
značenja: učenje, pouka, objašenjenje, smisao, itd. U najrani-
jim pojavama, ta je imenica značila izučavanje Nauka, pa se
to učenje šire nazivalo još i talmud tora. U samoj talmudskoj
književnosti nalazimo da se pod tim pojmom podrazumijeva
1
W. J. Harrington, Uvod u Novi zavjet. Zagreb, 1975, str. 31, 1
J. L4vy, W6rterbuch I, str. 343—344.
1
A. Steinsaltz, The essential Talmud (Bitno o Talmudu). London,
1976, str. 61.
i teorija, nasuprot praksi, ali i učenje kao suprotnost djelovanju
u vjersko-moralnom smislu. Kasnije se talmudom nazivala i
metoda učenja u raznim školama, ali i cjelokupnost učenja
pojedinih tanaita ili amoraja. U cenzuriranim tiskanim izda-
njima ta je prokažena imenica rukom samog cenzora gotovo
na svim mjestima zamijenjena riječima: g'mara, limUd (učenje)
i šas (kratica početnih slova riječi: šiša s'darim — šest odjelja-
ka), zbog čega su, uz ostalo nastala nerazumljiva mjesta u tek-
stovima. I, na kraju, Talmud je naziv za veliki zbornik cje-
lokupne usmene predaje, Mišne i Gemare, u dva posebna iz-
danja, nama poznatim pod nazivima Jeruzalemski i Babilonski
talmud.

DRUSTVENO-POVIJESNI UVJETI NASTANKA

JERUZALEMSKOG I BABILONSKOG TALMUDA

U matičnoj zemlji
Na početku trećeg stoljeća, rimsku vladavinu obilježava
dobronamjeran odnos vladara iz dinastije Severa prema Jevre-
jima i prema njihovim javnim ustanovama. Nasi (patrijarh)
ponovo je postao priznati predstavnik zajednice, sanhedrinu
je dopušteno da propisuje obavezna pravna pravila i da svoje
pravo primjenjuje u suđenju u vjerskim, privatno-pravnim,
pa čak i u stanovitim krivičnim sporovima unutar autonomne
zajednice. Nasi je imao čak pravo ponovo ubirati ne samo
poreze u korist Rimske Carevine, već i za održavanje svoje
administracije i rada sanhedrina, a jednako tako i primati do-
prinose Jevreja iz carevine i van nje. Jhuda Knez je u to
vrijeme umješno vodio poslove patrijarhata, uspio je dobiti
od Rimljana i velike zemljišne posjede, što u vlasništvo, što
pod zakup, a njegov se dom uskoro ovjenčao i vanjskom ras-
koši kneževskih dvorova. Cini se da je za njegova djelovanja
rodoslovlju nasljednih patrijarha-kneževa iz roda Hilela pri-
pisano da porijeklo vode iz doma kralja Davida.
Uz to što je pod njegovim vodstvom većim dijelom na-
stao službeni odbir Mišne, u njegovo je vrijeme ustaljena
mnogostoljetna pravna praksa koja će se razlikovati od dotad
poznatih, ali i kasnije nastalih. Naime, iako pravo pretpostav-
lja postojanje države kao organizirane zajednice koja osigu-
rava njegovu primjenu, to se za jevrejski narod i njegovu po-
vijest mora unekoliko napustiti, jer se i u vezi s tim, kao i u
drugim pojavnim- oblicima društveno-političkog razvoja u po-
vijesti, razvila naoko anomalična praksa postojanja naroda,
nacije, bez jedinstvene zemlje, a kasnije i bez jedinstvena je-
zika, postojanje njegova prava i bez njegove države.
Nakon vladavine dinastije Severa, u Rimskom Carstvu
nastalo je vrijeme bezvlašća i unutrašnjih nemira, napada iz-
vana. Za pedesetak godina (235—284), do dolaska Dioklecijana
na prijestolje, mnogo se vladara smijenilo, unutrašnja veza
između provincija oslabila je, i sve je to utjecalo i na eko-
nomske prilike. Pa ipak, u carstvu nije bilo gonjenja Jevreja,
u talmudskim izvorima nalazimo žalopojke na siromaštvo i na
teškoće zemljoradnika, svjedočanstva o sve većim zahtjevima
samovoljnih predstavnika rimske vlasti za dodatnim porezima
i naturalnim davanjima vojsci. Većina jevrejskog stanovništva
u provinciji Palestini bavila se zemljoradnjom, te su i njih,
kao i sve ratare u carstvu, posebno pogađale krize, nameti i
nemiri. Klasne su se suprotnosti među Jevrejima, pod uvje-
tima potlačenosti i otpora tuđinu, manje osjećale, podjela
gradskog stanovništva na honestiores i humiliores na terito-
riju cijele carevine pogodavala je nastajanju sloja povlaštenih,
a samim tim i bogatijih, što je ostavilo traga na društvenim
•kretanjima, ali je istodobno dovodilo do dvostrukog otpora:
s jedne strane je takva podjela bila suprotna propisima jevrej-
skog starozavjetnog socijalnog zakonodavstva i njegove razra-
de u Mišni, a s druge strane ta je podjela od povlaštenih za-
htijevala osobnu imovinsku odgovornost za podmirivanje po-
reskih naloga, te su od takve počasti bježali i oni koji su se
njome mogli koristiti. Talmudska halaha tog vremena čak
dopušta bijeg iz zemlje da bi se izbjegle te počasti i dužnosti
povezane s njima.
 Nemirna vremena trećega stoljeća utjecala su i na unu-
trašnju strukturu jevrejske zajednice i na odnose prema nje-
nom društveno-političkom rukovodstvu. Već je za života Jhude
Kneza dolazilo do sukoba između njega i drugih tanaita. Sna-
žna autokratska ličnost »svetog« Učitelja (o nazivima Jhude
Kneza v. biografsku bilješku) uspijevala je održati skupno dje-
lovanje patrijarhata i sanhedrina, čemu je, uz ostalo, prido-
nijelo vjerojatno i to što on nije samo dopuštao već je i sam
pothranjivao mesijanska vjerovanja i raširena nadanja puka
u povratak državne samostalnosti mirnim putem, čak i u su-
glasnosti i uz pomoć rimskih vlastodržaca. (U traktatu San-
hedrin 99/a, na pitanje rabi Abahua: »Kada će doći Mesija?«
Rabi odgovara: »Za tri naraštaja«. A u daljnjoj raspravi još
dodaje: »U tristo šezdeset i petoj godini, prema broju sunča-
nih dana [u godini]«!). Ali, već u vrijeme njegova sina, ne-
važnog Gamliela III ili unuka Jhude II, došlo je do raskola
i do razdvajanja dviju ustanova. Nasi više nije bio automatski
i pročelnik sanhedrina, njemu su ostali samo dužnost i pravo
zastupanja naroda, bio je poglavar društveno-političkog vod-
stva zajednice. Sanhedrin je nastavio, otprilike u trećem ili
četvrtom naraštaju poslije zaključnog kodificiranja Mišne, dje-
lovati na području prosvjete i odgoja, u donošenju pravnih
pravila i propisa, u suđenju i vjerskom rukovodstvu. 1
Gotovo dva naraštaja poslije Jhude Kneza nije se poja-
vila snažnija ličnost u jevrejskoj zajednici. Sjedište nasija
ostalo je još dosta dugo u Ciporiju (Sephoris), ali se sanhedrin
preselio u Tiberiju (hebr.: T'verija), na obalu istoimenog je-
zera, gdje je oko 250. godine svoje učilište osnovao Johanan
bar Napaha, koga je predaja udostojila time što ga je skra-
ćeno nazivala samo: rabi Johanan. U početku propovjednik,
kasnije jedan od najboljih učenika učilišta u Ciporiju, razvio
se u čovjeka široka znanja, dobra poznavaoca medicine i za
svoje vrijeme prilično slobodoumna. Premda talmudska pre-
daja tvrdi da se odselio iz Ciporija da ne bi uvrijedio svoga
1
S. Safrai, »Doba Mišne i Talmuda«. U Tolđot am Jisrael 1 (Povi-
jest jevrejskog naroda). Tel Aviv, 1969, str. 330—333.
učitelja rabi Haninu bar Hamu, s kojim se nije slagao u nekim
halahičkim tumačenjima, vjerojatnije je da se odvažio na ko-
načni raskid s patrijarhovim domom, stavljajući time točku na
duge raspre između tanaita i amoraja s jedne i nasljednih
»kneževa« s druge strane. U krizno vrijeme koje je potresalo
Rimsko Carstvo, svojim je osobnim utjecajem krijepio održa-
n j e i daljnji razvoj jevrejske kulture i narodnosne samostal-
nosti i samosvojnosti. Njega su posjećivali i pitali suvremenici,
kada bi se pojavile nejasnosti u halahičkim odlukama, i vjer-
skog i općeg pravnog značaja, ne samo iz drugih središta i
učilišta u zemlji, već i izvan nje. Premda nikada nije posjetio
Babilon, u njegovo je vrijeme ojačana veza između njegova
učilišta i babilonskih središta. Prema talmudskoj predaji, neke
je svoje odgovore slao u obliku pisama-poslanica i time zapo-
čeo dugu povijest pisanih tumačenja što će se nakon nekoliko
6toljeća ustaliti kao t'šuvdt (hebr.: odgovori), poznatije po svom
španjolskom nazivu responze. Naime, ni tada ni kasnije u jev-
rejstvu nije bilo centralističkog načina vođenja vjerskog i
društveno-političkog života zajednice. Učilišta su bila samo
neznatno potčinjena sanhedrinu (u vrijeme Johanana bar Na-
pahe nalazio se u Ciporiju, zatim T'veriji), djelovala su samo-
stalno, a mišljenja i odluke raznih tanaita i amoraja u talmud-
skoj su predaji izlagana ravnopravno, bez obzira kojem su
učilištu pripadala, odluke o mjerodavnosti ili obveznosti su
donošene od potrebe do potrebe, ne uzimajući u obzir mjesto
nastanka. Ali to ne znači da središnji sanhedrin u domovini
nije imao privilegija ih stanovito prvenstvo u odlukama Naj-
važnije je pravo domovinskog rukovodstva bilo daljnje ubira-
nje darova iz cijele dijaspore za održavanje kneževa dvora i
sanhedrina. U raspravama u babilonskoj Gemari vidjet će se
kako je u mnogim slučajevima prvenstvo u halahičkim odlu-
kama ipak davano mišljenjima iz palestinskih učilišta, što je
dovodilo i do suparništva i trvenja. Osim toga, dva su temelj-
na prava imali isključivo učenjaci iz domovinskih učilišta: ru-
kopolaganje i kalendar.
Rukopolaganje (hebr.: s'miha), promociju, autorizaciju čla-
na zajednice u osobu koja ima stanovite ovlasti u izricaliju
halahičkih odluka, odnosno dobijanje rabinskog naslova, ta-
naiti i amoraji temeljili su na dva starozavjetna navoda, i to
u Ponovljenom zakonu (34, 9) piše A Jhošua, sin Nunov, bi
napunjen duhom mudrosti, jer Moše [Mojsije] bijaše na nj
položio svoje ruke; i u Levitskom zakonu (4, 15) neka starje-
šine zajednice polože svoje ruke juncu na glavu. Kako se u
drugom navodu starješine u izvorniku nazivaju starcima, to je
već u Mišni (Sanhedrin 13) i u istoimenoj Gemari, raspravljan
i način davanja ovlaštenja mudracima, uzimajući pri tom ara-
mejsku imenicu sava — koja uz značenje stari, djed, ima i si-
nonimno značenje mudar! U tom je traktatu isto tako donijeta
i halahička odluka prema kojoj nitko nema prava takva ovla-
štenja davati u inozemstvu, tj. van domovine. Time je ostva-
rena stanovita vlast i mogućnost utjecaja na zajednice u dija-
spori, koja ipak neće predugo trajati niti će u praksi imati ve-
ćeg značenja.
Druga, vrlo važna privilegija domovinskih učilišta i po-
glavara bila je utvrđivanje kalendara, i kompliciranog sustava
interkalacije dana, mjeseca i godina radi popune nastalih ne-
dostataka u jevrejskom mjesečevom kalendaru, odnosno nje-
gova prilagođavanja sunčevoj godini, kao i radi usmjeravanja
kalendara da bi blagdani povezani sa stanovitim godišnjim
dobima padali u datume propisane u SZ. Pravo određivanja
prijestupne godine, a time i interkalacije još jednoga cijelog,
trinaestog mjeseca, a zatim i dodavanja još jednog dana mje-
secu, koji obično traje 29 dana, zadržano je sanhedrinu u do-
movini, a poslanici i skoroteče prenosili su zajednicama u di-
jaspori obavijesti o točnim počecima blagdana i interkaliranim
mjesecima. O tome još samo dva navoda: u traktatu B'rahot
(63/a—b) izlaže se kako je Hananja, sinovac rabi Jhošue, na-
kon iseljavanja u Babilon, počeo interkalirati godine i utvrđi-
vati dan mladine (prvi dan u mjesecu je u jevrejskom kalen-
daru mali blagdan), a sud (dakle sanhedrin), je, čuvši za to,
izaslao k njemu dva učena čovjeka, koji su ga u vrlo živo
opisanom dijalogu podsjetili kako ne smije »izvan Zemlje
Izraela« određivati kalendar. Kada je on pokušao dokazivati
suprotno, dvojica predstavnika domovinskog sanhedrina zapri-
jetili su mu izopćenjem iz zajednice! Ali je u Jeruzalemskom
talmudu, čini se dalekovidno, dopuštena mogućnost gubitka
te privilegije sredstva moći i utjecaja. U traktatu Sanhedrin
(19/a) je, osim ostalog, zapisano: »Izvan zemlje se [godina]
ne smije interkalirati, ako su ipak interkalirali, kao da i nije
interkalirana. [To u slučaju] ako se može interkalirati u Zem-
lji Izraela, aU ako nema mogućnosti da se [godina] interkalira
u Zemlji Izraela, onda se može interkalirati i u inozemstvu . . . «
Do toga će u drugoj polovici IV stoljeća i doći.
Kraj III stoljeća ne znači samo sređivanje prilika u Rim-
skom Carstvu, nakon dolaska Dioklecijana na vlast, već i po-
javu novog činioca na prostranstvima rimskog gospodstva, a
i izvan njega: širenje i snaženje kršćanstva i njegovo skoro
pretvaranje iz zabranjene i progonjene vjere u državnu reli-
giju, u vrijeme vladavine Konstantina Velikog, koji je 313.
i sam primio kršćanstvo.
U vrijeme perzijsko-rimskih ratova sredinom III stoljeća
jevrejske zajednice nisu sudjelovale u tim sukobima, unatoč
nadanjima nekih amoraja da će ih partski, a zatim perzijski
carevi osloboditi »opakog kraljevstva«. Njihova se borba za
samoodržanje s poganskim svijetom Rima vodila na prosto-
rima kulturne i pravno-političke autonomije. Kao što sam već
rekao, rimski carevi su s jedne strane zahtijevali poreze i na-
mete od Jevreja i drugih naroda na tlu carstva, ali su s druge
strane bili trpeljivi prema nacionalnim religijama, pa tako
i prema jevrejskoj i njenim poglavarima. Nakon dolaska
kršćanstva na vlast, više nije bila riječ o sukobu pogana i jed-
nobožaca, već o sukobu između dvije jednobožačke religije,
od kojih je mlađa, kršćanska, koja se rodila u krilu jevrejskog
naroda, sebe držala za izravnog baštinika i nastavljača dul.a
»pravog Izraela«1. Dok je za mnogobožačke vladare Rima pro-
vincija Palestina bila ista kao i svaka druga, sa svojim stra-
teškim i drugim, posve svjetovnim, svojstvima, za kršćanske
1
Rječnik biblijske teologije. Str. 382—386.
vladare postat će kolijevka vjere, sveta zemlja, na koju imaju
kao baštinici praotaca zakonita nasljedna prava. Iako jevrej-
ska vjera nije bila službeno zabranjena, dok su kršćanski vla-
dari helenističke poganske vjere zabranili, a njihove hramove
i svetišta razorili, netrpeljivosti i neprijateljstva širili su se
i u dijaspori i na tlu Palestine, gdje je počeo proces potiski-
vanja Jevreja. Taj će razvoj biti nastavljen i donošenjem pro-
tujevrejskih zakona.
Godine 351. buknuo je ustanak u Palestini, koji nije imao
protukršćanski značaj. Jevreji iz Ciporija, pod vodstvom ne-
kog Patriciusa, digli su se na bunu protiv razuzdane i nasil-
ničke vladavine Gala (Gallus Flavius Claudius Constantinus,
325—354), koga je Konstantin II postavio za cezara istočnog
dijela carevine, a nakon tri godine samovoljna vladanja po-
zvao ga u Flanonu u Istri i tamo ga dao ubiti. Unatoč tome
što se sukobi između Rima i Perzijskog Carstva nisu u to vri-
jeme smirivali, bila su uzaludna nadanja ustanika u perzijsku
pomoć njihovoj bunL Jednako su tako bile pogrešne njihove
procjene uspjeha sličnih ustanaka na zapadu carstva, a izja-
lovile $u im se i nade u pomoć jevrejskih središta iz dijaspore,
naročito iz Babilona. Ustanici su uspjeli uspostaviti svoju vlast
na tlu Galila, osvojili su Lod na jugu, ali se nisu usudili poći
na Jeruzalem. Gal je poslao na ustanike iskusnog vojskovođu
Ursicina, koji je kod Aka potukao pobunjeničku vojsku i po-
šao žariti i paliti po jevrejskim naseljima Galila i drugih usta-
ničkih središta. Neka se naselja, na primjer Bet Searim, ni-
kada više nisu ni obnovila. Premda S. Safraj u svom radu 1
tvrdi kako nije poznata uloga nasija i sanhedrina u tom ustan-
ku, i sam navodi da su ubrzo, nakon u krvi i ognju ugušenog
ustanka, nasi i sanhedrin ponovo produžili svoju redovnu dje-
latnost u Tiberiji. Ta činjenica, a zatim i to da je ustanak
buknuo u Ciporiju, a imao jako uporište u Lodu, u kojem je
učilište još od vremena Jhude Kneza bilo u stanovitoj opozi-
ciji prema glavnom učilištu i patrijarhu, govori dovoljno za
sebe. Nasi i sanhedrin najvjerojatnije su pasivno čekali ishod
1
Navedeno djelo, str. 339.
pobune. Uostalom, to je već bilo vrijeme izrazitog pada utje-
caja i značenja tih ustanova u okupiranoj zemlji.
Naredno 6toljeće značit će postupni daljnji prodor kršćana
u gradove i naselja Palestine, sve jače istiskivanje Jevreja i
sve veći broj zakona i propisa protiv njih, počevši od zabrane
gradnje sinagoga i popravka oštećenih, pa do zabrane prelaska
na jevrejsku vjeru, čak i u slučaju ženidbenih namjera, za-
brane obrezivanja djece, i dr. Prema podacima kojima znanost
danas raspolaže, sav taj razvoj nije bio ujednačen, dolazilo
je do pogoršanja, ali i do poboljšanja prilika i boljih odnosa
pojedinih careva. Kratko zatišje nastalo je u vrijeme trogo-
dišnje vladavine Julijana Apostate od 361. do 363. godine. Ali,
Julijanova je izrazita projevrejska politika izazvala nadanja
i vjeru u skori povratak na državnu samostalnost, povratak
u Jeruzalem i ponovnu izgradnju hrama, koju je, uostalom,
sam cezar dopustio. Njegova je pogibija u boju protiv Perzi-
janaca prekinula sva takva očekivanja, a Jevrejima u Babi-
lonu, zbog njihovih otvorenih simpatija prema Julijanu, do-
nijela nepovjerenje Sapura II. Kao što se i moglo očekivati,
kraj Julijanove vladavine izazvao je i ogorčene izljeve gnjeva
kršćana protiv Jevreja, ali i protiv helenističkih pogana i Sa-
marijana. Iseljavanje i siromaštvo glavna su značajka tog vre-
mena, sve do sredine V stoljeća, kada će pod Teodozijem II
neke pojave postići i svoj vrhunac.
Sedam godina nakon ustanka protiv Gala, točnije 358. go-
dine, nasi Hilel II donio je povijesnu odluku. Vidjevši sve
strože mjere, što su ih rimske vlasti poduzimale protiv okup-
ljanja cijelog sanhedrina i putovanja izaslanika patrijarhata,
koji su nosili vijesti o točnim datumima i interkalacijama, od-
lučio je poslati u dijasporu pisani jevrejski mjesečev kalendar,
s točno razrađenim sustavom prestupnih godina, kratkih i pu-
nih mjeseca (od 29 i 30 dana) i točnim rokovima blagdana,
usklađenih s godišnjim dobima, starozavjetnim propisima i za-
konima. Izrada tog kalendara, vjerojatno zasnovanog na starom
babilonskom, ma koliko da je manje točan od julijanskog, a
sasvim sigurno još manje od gregorijanskog, predstavljala je
ipak veliki znanstveni pothvat tog vremena, plod je rada ne-
koliko naraštaja astronoma i matematičara, koji su svoja istra-
živanja uskladili s iskustvima onih koji su po dužnosti ili do-
brovoljno osmatrah nebeske pojave kako bi o tome izvještavali
rukovodstvo zajednice radi donošenja kalendarskih odluka.
Postupak Hilela II lišio je patrijarhat u domovini važnog sred-
stva utjecaja na zajednice i općine u dijaspori, ali je pridonio
daljnjem osamostaljenju tih zajednica, mogućnosti narodno-
snog samoodržanja i izvršavanja jevrejskih vjerskih propisa ve-
zanih za blagdane, bez ikakva savjetovanja s onima »odozgor«.
Unatoč protujevrejskim mjerama, do početka petog sto-
ljeća sama ustanova patrijarhata ostala je nedirnuta, s tek
povremenim napadima i ograničenjima njegove djelatnosti. I
ne samo to, do tog je vremena patrijarhat uživao poseban sta-
tus kod rimskih vlasti, nasi je imao, uz latinsku titulu patri-
jarha, još i naslov počasnog prefekta. Takav je položaj značio
da su, s nekim izuzecima, patrijarsi za svoje privilegije mo-
rali plaćati stanovitom suradnjom s vlastima, o čemu ima za-
pisa u talmudskim knjigama, kao i svjedočenja o nezadovolj-
stvu amoraja s takvim postupcima najviših predstavnika svo-
je zajednice. Godine 415. nasi raban Gamliel VI ipak je okriv-
ljen za prijestupe rimskih zakona, oduzet mu je naslov počas-
nog prefekta, a 429. godine, nakon njegove smrti, carskim je
zakonom naređeno da se imovina patrijarhata preda državnoj
riznici. Gamliel VI bio je posljednji nasi, poglavar zajednice,
i njegovom je smrću završeno jedno razdoblje povijesti jevrej-
skog naroda. Učilište u Tiberiji i dalje će postojati, premda
bez osiguranih novčanih sredstava, djelovat će kao sanhedrin
i učilište zajedno, do arapskog osvajanja tih oblasti u VII
stoljeću.
I, konačno, u drugoj polovici IV stoljeća, završeni su re-
dakcija i zapisivanje svih tumačenja Mišne, koja su u raspra-
vama od gotovo dva stoljeća iznijeli amoraji pet do šest na-
raštaja u učilištima Tiberije, Cezareje i Ciporija. 1 U tome go-
1
Mišljenja i izlaganja amoraja iz učilišta u Lodu nisu ušla u
Gemaru Jeruzalemskog Talmuda.
lemom zborniku nema izričite predaje o redakciji, o vremenu
i o ličnostima, premda stanovite predaje govore o rabi Joha-
nanu kao konačnom redaktoru tog djela, a to je nekoliko sto-
ljeća kasnije prihvatio i Majmonid u svom Uvodu u Mišnu
(Mavo l'mišna). To nikako ne može odgovarati povijesnim
činjenicama, jer je Johanan, Kovačev sin, umro potkraj tre-
ćeg stoljeća, a u tekstu se spominju amoraji koji su živjeli
dugo nakon njega i događaji koji su se zbili nekoliko deset-
ljeća kasnije. Sasvim je sigurno da su amoraji, poglavari
učilišta, njihovi suradnici i učenici, osjećali opadanje i slab-
ljenje materijalnih i društveno-političkih uvjeta za razvoj za-
jednice, te su se — kao i tanaiti koji su poslije odmazde što
je uslijedila nakon Bar Kohbina ustanka požurili urediti i za-
vršiti kodificiranje Mišne — i oni pobrinuli da otmu od za-
borava svoj nauk, usmenu predaju što su je godinama njego-
vah i koja predstavlja svojevrstan odraz zbivanja u ta dva
stoljeća, ah i zapise drevnih predaja. Taj zbornik Mišne i Ge-
mare, nastao u domovinskim učilištima, nazivan je raznim ime-
nima: Talmud Jerušalmi — Jeruzalemski Talmud, unatoč to-
me što nije nastao u Jeruzalemu, taj je naziv ostao najprihva-
ćeniji; Talmud d'erec Jisrael — Talmud Zemlje Izraela ili Pa-
lestinski Talmud, a pored ostalih sačuvan mu je i naziv Tal-
mud div'ne maarava — Talmud sinova Zapada, kako su ga
nazivah žitelji Babilona, i dr.
Mišna, koja je služila kao temelj raspravama, predstavlja
uglavnom zbornik koji jevrejska predaja naziva Mišnom rabi
Jhude Kneza. Polazeći od nekih nebitnih razlika između teksta
Mišne koja je služila kao temelj rasprava babilonskim amora-
jima, vode se duge znanstvene rasprave oko toga je li t a j
zbornik, koji se nalazi u Jeruzalemskom talmudu, stariji ih
je stariji onaj o kojem se raspravlja u Babilonskom talmudu.
Malo je vjerojatno da će se ta rasprava moći ikada završiti
s odlučnim rezultatom, jer pravih dokaza za tvrdnje bilo koje
strane nema.
Unatoč znatnom utjecaju na babilonske amoraje i njihova
učihšta, i uzajamna navođenja mišljenja, Jeruzalemski talmud
nikada nije u životu i povijesti Jevreja u svijetu imao takav
utjecaj kao što će ga imati zbornik Babilonskog talmuda.

U Babilonu

Na aluvijalnim prostranstvima sliva vodom bogatih rije-

ka Tigrisa i Eufrata, najvećim dijelom na tlu današnjeg Iraka,
nalazila se drevna država Babilon, koja je dugo bila jedna od
najvećih svjetskih sila u vremenima starine. Nazvana tako po
istoimenom gradu, kojega ime Bab-Ilu znači božja vrata,
predstavlja pravu kolijevku velikih civilizacija koje će izravno
ih posredno utjecati na kulturnu baštinu suvremenog čovje-
čanstva. Suptropska klima, s toplim ljetima i umjerenim zim-
skim kišnim razdobljem i plodno tlo, pogodovali su ranom
razvoju zemljoradnje, a obilje je voda u riječnom slivu omo-
gućilo izgradnju visoko razvijenog sustava za navodnjavanje.
Uz to, na sjecištu puteva za Daleki istok, ta je zemlja bila
kao predodređena da njeni žitelji budu među prvim promi-
cateljima međunarodne razmjene dobara i svjetske trgovine,
na kojima je Babilon temeljio svoje veliko bogatstvo. Društve-
no uređenje u Babilonu razvijalo se od država-hramova u sta-
rosumerskom razdoblju, do neke vrste feudalizma s oštro izra-
ženim klasnim i staleškim razlikama, temeljenom na osobnom
vlasništvu velikih posjeda, s jakom ovisnošću seljaka i visoko
razvijenim oblicima robovlasničkog gospodarstva.
Mnogostoljetna povijest babilonskog, zatim novobabilon-
.skog carstva, koje je svoj vrhunac doživjelo pod Nebukadne-
zarom (605—562. pr. n. e.), prestaje 538. pr. n. e. osvajanjem
Kira Starijeg, perzijskog vladara, koji je tada, kao osnivač
dinastije Ahemenida, zavladao velikim oblastima Bliskog i
Srednjeg istoka. Nakon vladavine Ahemenida, u IV stoljeću
pr. n. e. Mezopotamijom će dva stoljeća vladati dinastija Se-
leukida, koja će donijeti u te krajeve utjecaj helenizma. Pot-
k r a j II stoljeća, Seleukide će na vlasti smijeniti Parti, koji će
ovim predjelima vladati gotovo tri i pol stoljeća (120. pr. n. e.
do 224. n. e.). Nakon, njih će, do dolaska Arapa, te oblasti pot-
pasti pod vlast perzijskih vladara sasanidske dinastije.
Dinastije, odnosno vladari u Babilonu smjenjivah su se,
a Jevreji, koji su se u njemu nastanili prisilno dovedeni iz
svoje domovine, i dalje su ga tako nazivali, dugo nakon pre-
stanka postojanja carstva toga imena, valjda se i tako sjećajući
prvoga velikog osvajača svoje države. Za njih je u usmenoj
i pisanoj književnosti pojam Babilona i dijaspore bio stolje-
ćima istovjetan. Premda je bilo još zajednica izvan zemlje ma-
tice (Italija, Grčka, Sjeverna Afrika, Egipat i dr.) u tanaitskoj
se književnosti pod pojmom galut uvijek mislilo na Babilon.
U Jevrejskim starinama Flavije piše kako se u tim krajevima
nalaze Jevreji od pradavnina i da im se ne može utvrditi broj.
Živjeli su uglavnom na potezu uz dvije rijeke, Tigris i Eufrat
i njihove kanale, u gradovima ili manjim naseljima u kojima
su bili ili u većini, ih su predstavljah jedine stanovnike. Pomni
čitatelj će u prevedenim tekstovima naići na imena naselja, od
kojih navodim samo neka od jugoistoka k sjeverozapadu: Ka-
fri, Pum Nahara, Mata Mehasja, Sura, Hucal, Mahoza, Nehar-
dea, Ktesifon, Pumbedita, Hit, Dura, pa na samom sjeveru
Necivin (Nisibis).
Sačuvano je vrlo malo podataka, i u jevrejskim izvorima,
a tako i na mnogim glinenim pločicama iz carskih knjižnica,
o položaju i životu Jevreja u Babilonu sve do kraja drugog
stoljeća naše ere. Iz malobrojnih podataka, ali i iz toga što su
do nama poznatih vremena ostali kao mnogobrojna i narod-
nosno samostalna zajednica, razabiremo da su se koristili uvje-
tima što su im pružala raznorodna carstva koja su dolazila i
odlazila: u novobabilonskom carstvu, iako u ropstvu, dopu-
šteno im je da žive kao zajednica koja njeguje svoje kultove,
u ahemenidskom razdoblju država je uopće bila neka vrsta
zaštitnika različitih kultova i vjera. Seleukidi nisu uspjeli u
svojim helenizirajućim težnjama, a o životu Jevreja u Babilonu
ima neznatnih podataka u knjizi o Makabejcima i u djelima
Josipa Flavija, iz kojih se vidi da grčki vladari nisu htjeli
oduzeti neke povlastice što su im ih dah njihovi prethodnici,

81
• Talmud
a oni su, vjerojatno, to uzvratili nesudjelovanjem u Makabej-
skom ustanku. Parti su osvojili jednu narodnosno raznorodnu
državu s različitim kultovima i religijama, a nakon osvajanja
nisu utjecali na unutrašnji život etničkih zajednica, nisu se
u nj miješah. Jevrejska se zajednica u Babilonu najvjerojat-
nije koristila i neprestanim suprotnostima i sukobima između
Rima i Perzije, a njihovo pasivno držanje u vrijeme posljed-
njih borbi oko Jeruzalema 70. godine i u vrijeme Bar Kohbina
ustanka im posve sigurno nije ostalo neplaćeno.
Pod vladavinom perzijskih kraljeva iz sasanidske dinasti-
je, to se donekle izmijenilo, ne samo u odnosu prema Jevre-
jima već i prema pripadnicima drugih vjerskih i narodnosnih
skupina na tlu Babilona. Nasuprot Partima, koji se nisu upii-
tali u unutrašnju društvenu strukturu, vjerovanja i kultove
svojih podanika i njihovih zajednica, sasanidski su kraljevi
mazdaizam podigli na razinu državne religije, i u talmudskoj
će se književnosti naći dosta navoda o sukobima s magima,
o rasprama s njima, ah i o odredbama vlasti, zabranama koje
su se odnosile na osnovne jevrejske obrede, do tada obavlja-
ne potpuno slobodno. Ima svjedočanstva i o rušenju sina-
goga. No, najsigurniji dokaz o promjeni pravnog položaja jev-
rejske zajednice može se naći najmanje na dva mjesta u Ba-
bilonskom talmudu. Na prvom (u traktatu Bava Kama) govori
se o promjeni prava na izricanje smrtnih kazni, koje je prema
navedenom mjestu autonomni sud u vrijeme Parta imao pravo
izricati, a nakon dolaska Perzijanaca to više nije bilo u djelo-
krugu jevrejskih sudova, te je čak rav Kahana, koji se takvom
starom povlasticom koristio prema jednom doušniku, morao
bježati iz zemlje. Iz drugog se primjera može vidjeti da jevrej-
ski sud nije imao više prava ni na donošenje presude o biče-
vanju bez posebne dozvole perzijskih vlasti.
Osim tih svjedočanstava iz početka perzijske vladavine,
jasno se razabire da je jevrejska zajednica već potkraj II sto-
ljeća imala svoga vrhovnog poglavara, koji je imao pravo pred-
stavljati svoje sunarodnjake pred vlastima, također i stanovita
prava u sudovanju, u postavljanju sudaca, uz položaj visokoga
kraljevskog službenika i time i dužnost ubiranja poreza za
partsku i zatim perzijsku dvorsku riznicu. U uvjetima decen-
tralizirane feudalne vlasti takav je visoki dostojanstvenik imao
priličan utjecaj na dvoru; nasuprot patrijarsima u Palestini,
imao je naslov egzilarha, na aramejskom reš galuta, dakle po-
glavara dijaspore.
Egzilarsi, koji su svoje zvanje nasljeđivali s oca na sina,
svoj su ugled povećavali i predajom da su izravni potomci
kralja Davida, navodno po kralju Jehojakinu koji je dospio
u ropstvo pod Nevukadnezarom. Njihovi su domovi bili ure-
đeni po ugledu na domove drugih velikodostojnika u Perzij-
skom Carstvu. Po zapisima znamo da su poglavari učilišta s
rabinskim naslovima pred njima ustajali čak i onda kad je
egzilarh bio po godinama mlađi od ugledna amoraja. U mjestu
stanovanja egzilarha (Kafri, Sura, Mahoza, Nehardea), jednom
su se godišnje sastajali učenjaci radi rasprava i učenja, a u eg-
zilarhovom je domu, unatoč tome što sam nije morao biti
osobito učen čovjek, redovito bila neka škola za osnovno izu-
čavanje Nauka. Predaju o njihovu izravnom kraljevskom po-
rijeklu štovali su i patrijarsi u Izraelu (prema jednom zapisu,
Jhuda Knez izjavio je da bi ustupio svoje mjesto svom suvre-
meniku egzilarhu rav Huni, ukoliko bi se ovaj doselio iz Babilo-
na!). Unatoč tome, egzilarsi i amoraji su donekle priznavali
prvenstvo domovinskih učihšta u halahičkim odlukama, htjeli to
ih ne, prihvaćah su kalendarske odluke sanhedrina i patrijarha,
ali je netrpeljivost bila, čini se, neprestana. Uz to treba nagla-
siti da je u talmudskim zapisima očuvano mnogo svjedočan-
stava o unutrašnjim trvenjima i nesuglasicama između babi-
lonskih učenjaka i egzilarha, kao i o nedostojnim postupcima
službenika egzilarhova doma i prema amorajima i prema puku.
Egzilarh je postavljao i ubirače poreza, koji su u Babilonu
uglavnom bih dvojaki; plaćala se na zemlju taška (od trećine
do šestine roda, prema plodnosti) i karga, glavarina. Iako su
porezi bili teški, bih su jednaki za sve podanike, nije bilo
nikakvih posebnih nameta na pripadnike jevrejske zajednice.
Babilonska halaha priznavala je državne zakone i porezne pro-
pise, tu se rodilo i načelo amoraja Smuela o obaveznom pri-
hvaćanju državnih zakona: dina d'malhut& dina, zakon države
je zakon!
Prema onome što čitamo iz talmudskih zapisa vidi se da
je glavno zanimanje Jevreja u Babilonu, i amoraja i onih koji
se nisu bavili neprekidnim učenjem, bila zemljoradnja. Bilo
je među njima vlasnika većih i manjih posjeda, zakupaca i na-
poličara svake vrste, pa čak i robova. Osim zemljoradnje, ba-
vili su se i stočarstvom, ribarstvom i lovom, raznim obrtima,
a jednako tako lađarstvom na rijekama i kanalima. Robovlas-
ništvo je bilo mnogo raširenije i savršenije nego u nekadašnjem
Izraelu, te su i Jevreji imah robove, i ne samo u ratarstvu.
Imali su udjela i u trgovini, a posebno u trgovini svilom,
koju su uvozili iz daleke Kine, prerađivah i izvozili.
Babilonska jevrejska zajednica je posebno dobar položaj
imala u vrijeme kralja Sapura I, o kojem postoje mnogi zapisi
u talmudskoj književnosti. Poslije njegove smrti, u dva de-
setljeća do dolaska na vlast njegova sina Narseha (293—301),
a nakon njega i Sapura II (309—379), nastala su teška vremena
za one koji nisu priznavali mazdaizam, pa bili to brahmini,
nazorejci, kršćani, manihejci ih pripadnici jevrejske vjere.
Međutim, prema zapisima, Jevreji su nešto manje proganjani
od ostalih. Vladavina Sapura II je za njih značila gotovo se-
damdeset godina potpuno slobodnog života u autonomnoj za-
jednici. Talmudski zapisi nam svjedoče o povremenim uspo-
nima i padovima zajednice, a drugi jevrejski pisani izvori
kazuju i o nemirima i progonima, pa čak i o ustancima od
kraja IV stoljeća nadalje, ali je po svemu sudeći ipak stanje
te zajednice bilo bolje nego u drugim dijelovima tadašnje di-
jaspore.
Ta je zajednica stoljećima čuvala svoje kultove, za održa-
vanje hrama u Jeruzalemu slala svoje novčane doprinose i
vrlo se prilježno držala svoje predaje. Međutim, nigdje nema
tragova o nekom osobitom duhovnom stvaralačkom životu sve
do sredine drugog stoljeća. Tada su, kao izravna posljedica Bar
Kohbina ustanka, na partskom tlu Babilona nikla prva učilišta
po ugledu na ona iz Izraela i počele prve rasprave i učenja
usmene i pisane predaje. U vrijeme rata i progona nakon po-
raza, učenici rabi Jišmaela pobjegli su u Hucal, u središnjem
Babilonu, dok su neki učenici rabi Akive našli utočište na
krajnjem sjeveru, u gradu Necivinu (Nisibis). Oni su u novim
naseljima nastavili s izučavanjem i tumačenjem Nauka, onako
kako su radili kod svojih učitelja u domovini. Dobar materi-
jalni položaj, zanimljivi stranci i čar novine djelovah su, te su
uskoro oko sebe okupili mnoge slušaoce, koji su se jednostavno
zarazili tom duhovnom djelatnošću. Akivini učenici su se vratili
u svoje gradove čim je u zemlji zavladao mir, ah su Jišmaelovi
učenici ostali i uskoro počeli vrlo sistematski poučavati babi-
lonsku mladež i starije pripadnike zajednice. Oni su zapravo
odgoj ih prve učitelje usmene predaje, rođene i stasale u Ba-
bilonu. Sasvim je sigurno da su i do tada u Babilonu postojale
škole u kojima su se poučavala djeca osnovnoj jevrejskoj pi-
smenosti, vjeri, a nema sumnje u to da su se i svećenici ško-
lovah. Tako se za Nehardeu zna da je od davnina u njoj bila
škola za učenje Nauka. Vjerojatno j e da su neki od njih odla-
zili i u Jeruzalem, o čemu ima tragova i u Talmudu. Prema
drevnoj predaji, ljudi su u zreloj dobi iz dijaspore odlazili u
»svetu zemlju« da tamo budu pokopani. Jednako tako je bio
stari običaj da se iz dijaspore odlazi na neko vrijeme radi
učenja u neko od učilišta. Naime, doseljavanje i iseljavanje
iz zemlje nije bilo nikada sasvim prekinuto, obostrana su stru-
janja i ostavljala tragove međusobnih utjecaja, prenosile su se
svoje i tuđe navike i običaji, svoje i tuđe legende i mitovi,
plodotvorno su se miješale predaje. Pri tom n e treba zabora-
viti ni to da su jevrejski trgovci (pretežno kupci, prodavači
i proizvođači svile) bih vrlo djelotvorni poslanici farizejstva,
ah i kršćanstva u doba njegovog nastanka. Ah, što se babilon-
ske zajednice tiče, treba znati i to da su krajem drugog i po-
četkom trećeg stoljeća mnogi iz Babilona odlazili u domovin-
ska učilišta, a od onih koji su se vratili i potječe bogata du-
hovna predaja i temelj razgranate školske djelatnosti koja će
uskoro nadmašiti onu iz matičnih učihšta. Po predaji, neko-
liko t a n a i t a potječe iz Babilona, po njihovom svjedočenju i
svjedočenju drugih, u babilonskim školama do smrti Jhude
Kneza (možda je ispravnije »do smrti Rava« — kako stoji u
jednom rukopisu!) nije bilo naslova poglavara učilišta niti pro-
čelnika sanhedrina, već su se upravitelji škola nazivah reš
sidra (sidra — na aramejskom znači: red, odjeljak; kako se u
škoh Nauk izučavao po odjeljcima, po ustaljenom redu sed-
mičnog čitanja u bogomolji, tako je u Babilonu škola do pri-
hvaćanja aramejskog pojma metivata, odnosno hebrejskog je-
šivd, prijenosno nazivana sidra). To što nije bilo naslova nalik
na one u domovinskim učilištima, znači da ni škola i učenja
takve vrste nije bilo u Babilonu. Tek je nakon povratka Rava
(v. Rav — Aba Ariha) počela stalna praksa izučavanja predaje
na temeljima načela i metoda egzegeze uobičajenih i razrađe-
nih u domovinskim učilištima. Rav je, odbijajući čast da bude
reš sidra u starom učilištu Nehardeje, radije pošao u Suru,
gdje je jevrejska zajednica bila mnogobrojna, ah bez ikakvih
školskih ustanova, osim, vjerojatno, škola za djecu — bez ko-
jih se ni jedna jevrejska općina nije mogla zamisliti. Tamo
je utemeljio učilište po ugledu na ono u kojem je učio. Uskoro
je (najvjerojatnije također početkom III stoljeća) u Nehardeji
mjesto poglavara učilišta prihvatio Smuel, prijatelj Rava, s
kojim se do kraja života sporio i raspravljao o halahičkim
pitanjima. Ta su dva učilišta započela izučavanje Mišne, koju
je sa sobom iz učilišta Jhude Kneza donio Rav. Ma koliko
da je brzo razvijan sustav učenja i tumačenja u obje škole,
uskoro je učilište u Suri postalo nadređeno u pravu donošenja
mjerodavnih halaha-odluka. Talmudski zapisi govore o veli-
kom broju učenika u oba učilišta, a i o tome da je Rav osim
učilišta osnovao i svoj sud, po ugledu na sanhedrin, koji će se
tako i zvati do postojanja babilonskih središta. Ne mogu se
sasvim prihvatiti pretjerane brojke koje govore o tisuću i više
učenika u svakom učilištu, ali da ih je bilo mnotjo može se
zaključiti i po drugim zapisima. Na primjer, o rav Huni se
govori na jednom mjestu, kako je u svom učilištu tumačio uz
pomoć trinaestorice amoraja, koji su prenosili učenicima ono
što je učitelj kazivao. Zbog velikog broja učenika, starijih i
mladih, koji su izostajah s poslova, u babilonskim je učilišti-
ma ustanovljen i poseban način učenja, blizak našem suvre-
menom načinu izvanrednog studija, takozvani kald1 mjeseci
ih kala predavanja, dva puta godišnje, u mjesecima Adar
i Elul (zimski i kasnoljetnji) kada je u poljodjelskim radovima
nastajao stanoviti predah. Učenici su od jednog polugodišta
(kala predavanja u Adaru, na primjer) do drugog (u mjesecu
Elulu) učih jedan traktat kod kuće, a zatim bi se okupih u uči-
lištu i pod vodstvom poglavara škole raspravljah i utvrđivali
naučeno gradivo. Osim tih izvanrednih učenika, obično je
svaka ješiva, odnosno metivata (i na hebrejskom i na aramej-
skom glagolska imenica potječe od glagola jašav — sjediti,
dakle doslovno: sjednica, zasjedanje, a u prenosnom značenju
učilište, akademija, škola, a taj je naziv ostao za talmudske
škole i do danas) imala i svoje redovne, stalne učenike. O ve-
likom broju učenika svjedoči i zapis o Rabi da je njegovim
kala-predavanjima prisustvovalo dvanaest tisuća učenika, koji
zbog toga dva mjeseca godišnje nisu plaćah glavarinu, te je
optužen kod vlasti (vidi biografsku bilješku o Rabi — Raba
bar Nahmani). Te su ješive (množina: ješivot) razvile svoj po-
seban način učenja, počev od rasporeda sjedenja, pa do raspra-
va i načina egzegeze. Učenici su sjedih u sedam redova (na
klupama ih na zemlji) po deset u svakom redu, ne po starje-
šinstvu već po znanju i sposobnostima postavljanja pitanja i
raspravljanja. Svaki je učenik znao svoje mjesto. Na kraju
kala-mjeseca poglavar učilišta ispitao bi sve učenike, provje-
rio njihovo znanje, pa bi tako možda stekh pravo da drugi put
sjednu za mjesto ili za cijeh red ispred onoga što su ga do-
tad zauzimah.
Učilišta su se s vremenom namnožila u Babilonu, tako da
ih je bilo u gotovo svakom većem jevrejskom središtu, a u
1
Kala — od glagola kala — dovršiti, i riječi kol, klal — sve, uopće,
sveopće. U Talmudu i ovako tumačeno: 'I zvali su ih kala danima, jer
su svi dolazili čuti propovijed, kao oni koji dolaze gledati vjenčanje
mladoženje i nevjeste', (Moed katan 16/b), jer imenica kala znači još
1 — nevjesta!
nekima ih je bilo i nekoliko. Kao što je već rečeno, kao temelj
učenja i razlaganja služila je Mišna Jhude Kneza, i na tom je
gradivu nastala nova Gemara, novo usmeno učenje s mnogo-
brojnim raspravama. U babilonskim je učilištima, za razliku
od onih u Tiberiji, Ciporiju, Lodu, Cezareji i drugima, raspra-
va vođena mnogo sitničavije, s još više kazuistike. Pilpul je
razvijen do gotovo nemogućih razmjera.
Krajem IV i početkom V stoljeća sve su se ove rasprave
nekako sredile oko pojedinih poglavlja i odjeljaka, pa čak i
rečenica, halahičkih odluka iz Mišne. Rav Ašiju (332—427),
koji je bio poglavar učilišta u Suri, predaja pripisuje da je
završio konačno uredništvo te goleme građe za potrebe svoje
ješive. Usprkos tome što je dugo živio, dugo vodio svoje uči-
lište, malo je vjerojatno da je Babilonski talmud u svom ko-
načnom obliku bio plod njegovog rada. Najvjerojatnije je on,
sa svojim učenicima i suradnicima, sredio građu, ah je konačno
uredništvo ipak obavljeno krajem V stoljeća, u vrijeme pro-
ganjanja babilonske jevrejske zajednice.
Nakon konačnog uredništva Babilonskog talmuda, zavr-
šeno je razdoblje djelovanja babilonskih amoraja. Od početka
VI stoljeća do arapskog osvajanja tih područja, rukovodioci
talmudskih škola u Babilonu nazivali su se savoraji (savorđ,
množina: savoraim, od glagola savar, u pielskoj konstrukciji
hisbir — objasniti, razjasniti, protumačiti). Oni su u školama,
kao što i ime kazuje, učenicima objašnjavali kompliciranu
talmudsku raspravu, kako u Mišni tako i u Gemari.

JERUZALEMSKI TALMUD

Kao što je već rečeno, nema logičnog razloga za takav

naziv ovog zbornika, jer u Jeruzalemu, u vrijeme nastanka
Gemare koja je u njemu zapisana, nije bilo ni jednog učilišta,
a prema tome ni halahičkih rasprava. Pa ipak ga Jevreji zovu
baš tako, Jeruzalemski, uzimajući taj grad kao simbol cijele
zemlje od davnina, pa kroz sva stoljeća. I u ovom se Talmu-
du navode mišljenja babilonskih amoraja, kao što se u Ba-
bilonskom navode riječi i rasprave palestinskih učilišta i
njihovih učitelja — amoraja. Ah, te rasprave nisu nikada
dobile svog urednika Prema nekim znanstvenicima ono što
mi danas znamo kao Jeruzalemski talmud samo je ostatak
nekadašnjeg velikog zbornika, a po nekima je to uglavnom
sve što je do vremena zaključenja uredništva stvoreno u ras-
pravama. Oni koji tvrde da je cijela Mišna imala svoje ko-
mentare u Gemari, oslanjaju se, uz ostalo, i na kazivanje
Majmonida da je imao u rukama rukopis Mišne i Gemare trak-
tata Kodašim Jeruzalemskog talmuda, koji ipak nitko poslije
njega nije uspio više naći.
U ovom Talmudu nema, dakle, Gemare za cijelu Mišnu,
već samo za prva četiri odjeljka (Z'raim, Moed, Našim, N'zi-
kin), ali je ima još i za traktat Nida u odjeljku Taharot i to
za samo tri prva poglavlja, za četvrto poglavlje sačuvano je
svega tri prva retka. Uz to, u odjeljku Moed nema Gemare
za četiri posljednja poglavlja traktata Sabat, u N'zikin nema
trećeg poglavlja Gemare za traktat Makot, a ni u jednom
Talmudu nema Gemare za traktate Avot (Izreke otaca) i Edu-
jot, što s obzirom na karakter ovih knjiga i ne čudi, jer se za
Avot čitatelj i sam može uvjeriti da ovdje i nije bilo mjesta
raspravama, jer cijeli traktat predstavlja raspravu o etici i o
još ponečemu.
Jezik kojim su zapisane rasprave Jeruzalemskog talmu-
da razlikuje se od onoga u Babilonskom. U jeruzalemskoj se
Gemari rasprave vode na zapadnoaramejskom jeziku (jedan
dijalekt sirijskog, koji su potonji naraštaji malo poznavali, a
Jevreji su ga nakon nekohko stoljeća potpuno zaboravih), s
dosta grčkih i latinskih riječi u kojima se korijen riječi jedva
razaznaje. Međutim, hebrejskim jezikom (jezikom Mišne) pi-
sane su sve halahičke odluke i neke rasprave tanaita, navodi
iz barajta zbornika i halahička tumačenja koja su govorili
amoraji prvog naraštaja.
Stil se također umnogome razlikuje od onoga u Babilon-
skom talmudu. Općenito, talmudski se stil ne odlikuje ugla-
đenošću, a nije to jedinstven književni izraz ni koliko ga
nalazimo u pojedinim biblijskim knjigama. Na nekoliko mje-
sta i sami tanaiti i amoraji govore o tome da se jezik Tal-
muda razlikuje od jezika Nauka, a danas znanost vrlo pouzda-
no drži da je jezik talmudskih učitelja pučki jezik tog vre-
mena. Očito je da su ti strasni raspravljači najmanje mislili
na lijepo izražavanje. Istina, ustanovili su vrlo zamršeni su-
stav eufemizama pod nazivom lašdn n'kija — čisti jezik, ali
im to nije smetalo da većinu stvari (osim onih koje se tiču
obreda i boga — a i tu su često bili samo nastavljači magij-
skih predaja) ipak nazovu pravim imenom. Kao što se nisu
u raspravama držali osnovnog predmeta, već su skakali s jed-
noga na drugi, slijedeći sasvim slobodno svoju nemirnu misao,
tako se nisu trudili ni govoriti uglađenim jezikom suvreme-
nih književnika drugih naroda (a da su poznavali grčku knji-
ževnost ima nekoliko svjedočanstava u Gemari, kao i o tome
da su grčki jezik cijenih jer je »za pjesmu stvoren«!). Pisci
rukopisa nađenih u pećinama kraj obala Mrtvoga mora pisah
su gotovo istim jezikom kao i tvorci usmene predaje, pa su
-se ipak trudili da oponašaju književni stil starozavjetnih knji-
ga. Tanaiti, a naročito amoraji, takve obzire neće imati Uz
eufemizme, u dijalozima na aramejskom između manje-više
uvaženih osoba naići ćemo na neupravni govor (obraćanje
drugome u trećem licu, tzv. »onikanje«), čak i kada ličnost u
priči govori o sebi (»ovaj čovjek« umjesto »ja«), čega u grčkom
i latinskom toga vremena nema.
Postoje znatne razlike i u načinu istraživanja i tumače-
nja štiva Mišne i Nauka u oba Talmuda. U Jeruzalemskom
je rasprava kratka, sažeta, zbijena, oslanja se prije na logično
rasuđivanje no na usporedbe i prispodobe. Kazuistika nije u
ovom zborniku dovedena do takvih razmjera kao u razvoju
egzegeze u babilonskoj Gemari.
Ni hagada u njemu nije tako obilna, nje ima samo otpri-
like za jednu šestinu cjelokupnog štiva, a ostalo je halaha,
dok u Babilonskom talmudu hagada predstavlja nešto više
od četvrtine cijele građe. To je istovremeno i jedna od odlika
tog po obimu mnogo manjeg zbornika, jer bit rasprava nije
pretrpana kazuističnim vratolomijama i hagadičkim tvorevi-
nama koje u Babilonskom talmudu nisu uvijek najbolje oda-
brane. Manja količina hagadičke građe ne znači da je u Ba-
bilonu ta predaja bila raširenija. Naprotiv, Jevreji su u uvje-
tima rimske okupacije, teškog političkog i gospodarskog ugnje-
tavanja bježali u pripovijedanje, u manje-više maštovita pri-
kazivanja stvarnosti, u bajanja i bajke kojima su izražavali
svoja mesijanska i eshatološka nadanja i u kojima je teško
povući granicu između fantastike, stvarnosti i mistike. Samo,
tu su građu već u počecima njihova nastanka zapisivali u po-
sebne midraške i hagadičke zbornike ili svitke, o čemu ima
dosta podataka u tekstu Jeruzalemske gemare, a dosta tih
ranih i kasnijih hagadičkih djela je i sačuvano. Povijesni po-
daci važni ne samo za jevrejsku historiografiju već i za onu
koja proučava povijest Rima, mnogo su pouzdaniji, navodi iz
drugih zbornika (barajta, hagada i dr.) točniji su od onih koje
nalazimo u Babilonskoj gemari.
Kao što je već rečeno, Jeruzalemska gemara predstavlja
zbornik rasprava, temeljenih na Mišni, koje su vođene gotovo
dva stoljeća u tri glavna učilišta: Cipori, Tiberija i Cezareja.
Najvjerojatnije zbog brzine koju su zahtijevala nepovoljna
vremena, pravog uredništva gotovo da i nema. Mnogo je isto-
vjetnih mišljenja koja se ponavljaju, ah isto tako i takvih
koja o jednoj te istoj stvari protuslove jedno drugom. Pc
sadržaju, stilu i po jeziku od ostalih se razlikuju tri velika
traktata odjeljka N'zikin (Bava batra, Bava Mecia i Bava ka-
ma), ah se jednako tako razlikuju od ostahh i drugi traktati
tog odjeljka, što ukazuje na to da su u konačni odbir uzete
rasprave nastale na jednom mjestu, u jednoj školi. Krajem
devetnaestog stoljeća su u znanosti prihvaćena mišljenja koja
je prvi iznio J. Lćvy, da je taj odjeljak razrađen u učilištu
Tiberije. Međutim, najnovija istraživanja daju za pravo na-
šem suvremeniku, profesoru S. Liebermanu, koji je u neko-
liko studija činjenicama iz teksta dokazao da su tvorci odjelj-
ka N'zikin i obilnih rasprava u njima pripadnici učilišta u
Cezareji. 1
Činjenica da nema Gemare za stanovite traktate Mišne
(većina znanstvenika danas smatra da ih s beznačajnim izu-
zecima, nije ni bilo), tumači se iz samog sadržaja. Tako već
H. Strack 2 navodi nekoliko radova i podataka o objašnjenju
nepostojanja tih Gemara, od kojih se neka i danas mogu pri-
hvatiti. Ukratko, dva su osnovna razloga: Jeruzalemski tal-
mud ima rasprave za sve traktate prvog odjeljka (Z'raim), ko-
ji obrađuje uglavnom zakone o poljoprivredi, jer su ti zakoni,
a za njima i halahičke odluke, povezani s tlom matične zem-
lje, te ih nije bilo potrebno primjenjivati u Babilonu, odnosno
u dijaspori. Gemara za traktat Sekalim ne postoji u babilon-
skom zborniku, ali je u jeruzalemskom odraz nadanja u skoru
obnovu samostalne države i hrama.
U Jeruzalemskom talmudu najprije se navodi cijelo po-
glavlje Mišne a zatim iza n j e shjedi Gemara za to poglavlje.
Tako se tiskani primjerci izdaju na temelju jedinog vrijed-
nog i po obujmu i po točnosti značajnog teksta tzv. Lajden-
skog rukopisa kojim danas znanost raspolaže. Prepisivač tog
rukopisa bio je neki Jehiel ben Jekutiel ben Benjamin Haro-
fe, kako se sam potpisao na bjelinama na nekoliko mjesta.
Prema tom svjedočenju taj unuk Benjamina liječnika (roje
— liječnik) ispisao je blizu sedam stotina folio listova zimi
1289. godine za nešto više od tri mjeseca. Stoga ni ne čudi što
ima grešaka u njegovu prijepisu, premda u tim marginalijama
piše kako je predložak prema kojem je radio bio pun grešaka
i kako je nastojao te greške ispraviti »po skromnom svom
znanju«. Taj se rukopis, kako mu ime govori, čuva u Leidenu,
u Nizozemskoj. O njemu H. Strack, uz ostalo donosi ove biblio-
grafske podatke: Scahger 3, s. M. Steinschneider, Catalogus
codicum hebraeorum bibliothecae Lugduno — Batavae, Lei-
den 1858, S. 341—343.«
1
E. C. Melamed, Pirke mavo lesafrut hatalmud (Uvod u talmudsku
književnost), Jeruzalem, 1973, str. 568—572
» H. L. Strack: Einleitung in den Thalmud (Uvod u Talmud), Leip-
zig 1887, str. 338 (46).
* Navedeno djelo, str. 341 (49).
 Uz to su nađeni ulomci rukopisa Jeruzalemskog talmuda
u Kairskoj genizi ali ni među njima nema tragova Gemara
rasprava za traktate koji ih nemaju u Lajdenskom rukopisu.
Od posebne su važnosti, jer su većinom prepisivani na tlu
Bliskog istoka i najbliži su izvornom načinu pisanja prvih
talmudskih rukopisa. U Vatikanskoj knjižnici čuva se nepot-
puni rukopisni ulomak od 152 lista. I u tom je rukopisu mno-
go grešaka, a h se n e može zaključiti jesu li to greške pisara
ili je već u predlošku bilo mnogo nedostataka. Unatoč tome,
Vatikanski rukopis na mnogim mjestima dopunjuje nejasna
mjesta u Lajdenskom rukopisu, a na temelju stanovitih teks-
tova mogu se razjasniti lakune i greške u prepisivanju i uspo-
staviti najvjerojatniji izvorni tekst.
Prvo tiskano izdanje Jeruzalemskog talmuda sačinjeno je
po Lajdenskom rukopisu 1523/24. godine u Veneciji, u tiskari
Daniela Bomberga, kršćanina koji je izdao veliki broj jevrej-
skih knjiga. Tiskanje tog djela završeno je nakon naklade
Babilonskog talmuda, pod nadzorom dvojice ili trojice zna-
laca koji su unijeli neznatne promjene, a čini se da nisu pri-
je toga imah u rukama ni jedan primjerak Jeruzalemskog tal-
muda, jer su na kraju knjige umjesto završne riječi pisara
Jehiela, unijeli svoje: . . . »dovdje smo našli iz ovoga Talmuda,
a trudili smo se vrlo slati pisma i poslanike u sva mjesta, tra-
žili smo i trudili smo se pa ipak nismo našli ništa osim ova
četiri o d j e l j k a . . . « . Ovo venecijansko izdanje nema nikakvih
komentara. Godine 1609. pojavljuje se u Krakovu novo izda-
nje po uzoru na venecijansko, s malim komentarom na bjeli-
nama. Na temelju toga se u drugoj polovini XIX stoljeća
(1866. godine) pojavljuju u Istočnoj Evropi, u gradovima Kro-
tošinu i Zitomiru nova izdanja.
Kao što se po onome što dalje shjedi može zaključiti Je-
ruzalemski talmud nije imao onoliko komentara, kao što će
ga imati Babilonski ah ih je ipak bilo, već od XII stoljeća.
Jedan od prvih, čije je djelo sačuvano bio je Šlomo Sirilio, ro-
đen u Španjolskoj koji se nakon izgona 1492. godine naselio
u Palestini. Iako nikada nije vidio venecijansko izdanje, svoj
je komentar, rađen na temelju nekog danas nepoznatog ruko-
pisa, objavio oko sedam godina nakon pojave Bombergovog
prvog izdanja (1530). Pravi interes za izučavanje ovog Talmu-
da pojavit će se tek koncem XIX i početkom XX stoljeća, štc
je bilo i izraženo jedinim, dosadašnjim prijevodom koji je na-
činio u Francuskoj Moshe Schwab. 1
Postoje neki djelomični prijevodi, a 1975. se u izdanju
J. C. B. Mohr (Paul Siebeck) u Tiibingenu pojavio na njema-
čkom prvi svezak (B'rahot) najavljenog cjelokupnog Jeruza-
lemskog talmuda u prijevodu Charlesa Horowitza, koji nasto-
ji kratkoću i jezgrovitost te Gemare razjasniti i učiniti do-
stupnom parafrazama i interpretacijskim komentarima.
Sto se tiče smjerodavnosti u jevrejskim zajednicama, može
se reći da je u Palestini dugo čuvana predaja na temeljima
Jeruzalemskog talmuda, čak su zabilježeni i sukobi između
doseljenika iz Babilona koji su na osnovi svojih halahičkih
propisa obavljah obrede i starosjedilaca koji su se još stolje-
ćima držali svojih propisa i običaja. Uz to, susjedne zajednice,
naročito one u Egiptu i Libiji, još su nekoliko stoljeća držale
da je jeruzalemski kodeks za njih obavezan. Nestat će te pre-
daje tek nakon križarskih ratova, kad nestane starosjedilačkog
stanovništva. Novi su doseljenici donijeli sa sobom svoje knji-
ge Talmuda naravno Babilonskog, te je nakon toga predaja na-
stala u matičnoj zemlji iščeznula i u njoj i u zemljama dija-
spore. Razni su stupnjevi poznavanja toga zbornika kroz po-
vijest u ostalim zajednicama u svijetu, ali se može reći da je
samo odabrani broj učenjaka i rabina imao u rukama ruko-
pise te stare predaje.

BABILONSKI TALMUD

Zbornik zapisane usmene predaje babilonske jevrejske za-

jednice, Gemare s Misnom iz domovinskih učihšta, naziva se
1
M. Schwab: Le Talmud de Jćrusalem (Jeruzalemski talmud),
Pariš 1871—1889, 1960—1969, ćd. Maisonneuve et Larose.
Talmud bavli — Babilonski talmud. Kao što Jeruzalemski tal-
mud nema zapisane rasprave za sve odjeljke Mišne, ni babi-
lonski se zbornik ne može smatrati u tom pogledu dovršenim.
Od 63 traktata, 26 nemaju Gemaru. U odjeljku Z'raim u izda-
njima Babilonskog talmuda ima Gemare za traktat Sekalim,
odjeljak Našim je potpun, u odjeljku N'zikim nema Gemare
za Edujot i Avot (kao i u Jeruzalemskom), a u odjeljku Ko-
dašim traktatu Tamid nedostaju rasprave za poglavlja 3. do
7, a nema ih ni za posljednja dva traktata: Midot i Kinim.
Razlog zaključivanja stoljetnih rasprava i konačnog ured-
ništva tih predaja je prije svega u nepovoljnim uvjetima koji
su za Jevreje nastah u vrijeme vladavine sasanidskog vladara
Jezdegerda (439—457) i njegova drugog nasljednika Firuza.
Strah od nestanka učenja koje su tako predano i vjerno pri-
hvaćali i izučavah više od dva stoljeća, nagnao je amoraje
posljednjeg naraštaja i da nastave uredničku djelatnost koju
je vjerojatno započeo rav Aši i da taj trud i djelo završe.
Ali je, uz to vjerojatno bilo i drugih razloga. Najvažniji je,
čini se, bio taj što se građa na temeljima sve širih oblika egze-
geze i homiletike toliko razgranala da se više nije mogao sa-
gledati njen kraj. Ako se tome doda da se u to vrijeme i
dalje učila i izučavala naizust onda je shvatljivo nastojanje
da se usmena predaja zapiše, jer je i granica pamćenja broj-
nih tana-naučenjaka, 1 čija je dužnost bila da svo to more kazi-
vanja pamte i prenose imala svoje granice. Nisu više poma-
gali ni mnemotehnički znaci, koje će čitatelj naći u nekim
prevedenim navodima, 2 ni to da je većina učenika u školi i
učilištu od rane mladosti morala pamtiti tu ponekad za njih
nerazumljivu građu. More se širilo i prijetilo da svojom ko-
ličinom onemogući upotrebu Talmuda kao smjerodavne knji-
ge. Trebalo je nekako prekinuti rasprave, građu sažeti i pod-
vesti pod kakav-takav urednički sustav.
Kao što je već naglašeno, temelj rasprave bila je Mišna,
gotovo ona ista koja je služila i za rasprave u učilištima Cipo-
1
V. objašnjenje za Bava mecia 58/b.
» V. Bava batra 73/b, 74/b i dr.
rija, Tiberije, Cezareje »na Zapadu« kako su ih nazivah u Ba-
bilonu. Načela tumačenja su u početku bila ista, »Hilelova«
ih Jišmaelova pa i druga, ah je u toku razvoja učenja u ba-
bilonskim učilištima došlo gotovo do nadmetanja u kazuistici,
pitanja i odgovori su se množili, pilpul je razvijan u nedogled.
Ugled pojedinog učenika ih učitelja rastao je razmjerno broju
postavljenih oštroumnih pitanja, nalaženje »poteškoća« ili
protuslovlja između poglavlja iz Mišne o kojem se raspravlja
i nekog drugog poglavlja u Mišni ili nekom barajta-zbomiku.
Dok su u domovinskim učilištima Mišnu uzimali takvu kakva
jest, u babilonskim su se učilištima na redovnim zasjedanji-
ma na subotnjim propovijedima i kala-predavanjima trudili
opravdati pojedine halahičke odluke Mišne, pojedine izreke ih
mišljenja izražene prije nekoliko naraštaja. Prigodom tih ras-
prava, koje su se vodile ovisno o učilištu, odnosno njegovom
poglavaru donošene su i sasvim nove halahičke odluke, kojih
nije bilo u Mišni, novi uvjeti u Babilonu su ih zahtijevah, ah
je bilo i takvih koje su donosili u žaru rasprava vođenih samo
radi sticanja zasluga, jer je, na primjer, raspravljanje i istra-
živanje učenja o nekadašnjem hramu u Jeruzalemu za babi-
lonske amoraje bilo istovjetno po zaslugama sa samim kultom
i službom, prinošenjem žrtava. 1 To i jest jedan od razloga što
u Babilonskom talmudu ima Gemare za one traktate Mišne
koje se tim kultom i bave. Nedostatak rasprava za ostale Mišna
traktate ne znači da se o njima u babilonskim učilištima nije
govorilo ili da se nisu izučavah. Kao što je urednički sustav
u oba Talmuda bio svojevrstan, moglo bi se reći suprotan
evropskim mjerilima i shvaćanjima sređivanja građe, tako se
ni rasprave ne mogu naći samo u naoko za njih određenim
Gemarama. Rasuto po cijelom talmudskom zborniku, naići
ćemo na neočekivanim mjestima neko mišljenje ili neku ras-
pravu koja ima tek asocijativnu srodnost sa sadržajem ras-
prave koja teče. Hagadičke interpolacije mjestimice nemaju
nikakve veze s predmetom rasprave a ponekad upravo štete
njenom dobrom razumijevanju. Najčešće su to ipak prave
1
M'nahot 110/a.
stanke, razgaljujući prekidi ozbiljnih rasprava. Po svemu, os-
novna ideja uređivača bila je: uzimati iz usmene predaje ono
što ima suvremeno značenje. To se sasvim sigurno ne može
pojednostaviti, nije isključivo tako, ali je ipak strasnim ras-
pravljačima babilonskih učilišta bilo najvažnije imati smjero-
davnu odluku svojih autoriteta za ona pitanja koja su iskrsa-
vala u životu njihove zajednice, u njihovu vremenu. Nisu
istovjetna mišljenja svih babilonskih učilišta, niti njihovih
učitelja-amoraja, načelo »sve prema mjesnom običaju« toliko
je ovladalo da postoje znatne razlike i u pravnim halahičkim
odlukama, ah i u odlukama o vjerskim obredima. Posebnim
načinima rasprave, babilonski su amoraji tobože dopunjujući
nešto što u Mišni nedostaje, znah neku halahičku odluku pot-
puno izmijeniti ih dokinuti. Pretjerana kazuistika i dijalektič-
no nadmetanje u tome tko će »slona kroz iglene uši protjera-
ti« 1 izazivala je negodovanje i medu babilonskim amorajima,
od kojih su se neki iselili zbog toga iz Babilona i priključili
palestinskim učilištima.
Ni takva tumačenja i rasprave nisu uvijek mogli dovesti
do konačnog zaključka, te će i u našim prevedenim navodima
čitatelj naići na rasprave koje se završavaju bez odluke. U
svakom slučaju, ove su rasprave poticale sposobnost oštroum-
nog istraživanja dane pravne ih druge građe, ako se odbace
krajnosti do kojih su dovodile, one su sačuvale od zaborava
mnogobrojne vrlo važne i vrijedne drevne predaje, koje jasno
govore o povijesti i načinu mišljenja i života jevrejske zajed-
nice n e samo u Babilonu, već i mnogo šire i u zemljopisnim
prostorima i u vremenskim razdobljima. I u našim prevede-
nim navodima, koji predstavljaju samo mah odbir iz talmud-
ske i midraške književnosti, nailazimo na svjedočenja o zna-
njima i o znanosti tih ljudi, o stupnju njihove osobne i dru-
štvene svijesti. Složeni i ponekad zamršeni obredni i molitve-
ni rasporedi radnim danom, subotom i blagdanima, koji su u
Babilonskom talmudu razrađeni u sitnice, stvorili su, kako to
1
Objašnjenje »Možda si ti iz Pumbedite« za Bava meda 38/b,
str. 552.

7 Talmud
97
početkom ovog stoljeća duhovito primjećuje Herbert Travers
Herford, nasuprot pravoslavlju, pravovjerju (ortodoksiji) kršća-
na, neku vrst pravoslužja (ortopraksije) Jevreja. 1 U skladu s
društveno-pohtičkim uvjetima u dijaspori toga vremena, oče-
kivanje dolaska mesije, spasitelja, amoraji su premjestili u
daleku budućnost, klasne suprotnosti su zataškavah, a sve to
u želji da se očuva zajednica kao narodnosna cjelina.
Rasprave su u babilonskim središtima vođene, a tako i
u talmudskim knjigama zapisane, na istočnoaramejskom je-
ziku, a visoki stupanj znanja hebrejskog jezika vidi se i po
tome što je u govor vrlo često ubacivana hebrejska fraza. Taj
je istočnoaramejski jezik vrlo blizak sirijačkom i mandejskom
jeziku. Kao što se u Jeruzalemskoj gemari nalazi veliki broj
grčkih i latinskih riječi, tako i u babilonskom zborniku ima
dosta grčkih, ponešto latinskih, i, razumljivo, velik broj per-
zijskih riječi. Kao što se iz do sada izloženog može vidjeti,
nasuprot jezgrovitom i sažetom stilu Jeruzalemskog talmuda,
Babilonski talmud je mnogo opširniji u izlaganju, način ras-
prave je umnogome zamršeniji. Unatoč tome, donekle i lakši
za razumijevanje. Isto tako kao i u Jeruzalemskom, nema in-
terpunkcijskih znakova a pojedina su poglavlja samo rijetko
obilježena. Mišna o kojoj se raspravlja ne navodi se cijela, već
samo jedno njeno poglavlje koje služi kao temelj dane raspra-
ve, a zatim se redak po redak navode ulomci iz nje, pa se i
oni do tančine razmatraju. Dosta je teško za nevična čitatelja
razlučiti tko i kada govori, ah se nakon boljeg upoznavanja
tog osobenog stila i to može shvatiti.
I Jeruzalemski i Babilonski talmud, u svom konačnom
uredništvu shjedi podjelu Mišne na odjeljke istog naziva. To
samo po sebi ne znači da se u Gemari raspravljaju samo oni
slučajevi i predmeti koji su sadržani u istoimenoj Mišni, što se
može vidjeti i u prevedenim navodima.
Uz šezdeset tri traktata Babilonskog talmuda, postoje još
neki, tako reći, poluhagadički traktati, pisani hebrejskim jezi-
1
V. R. T. Herford: ChrUtianitv in Talmud (Kršćanstvo u Talmu-
du), London 1903, str. 16.
kom, nastali u razno doba, konačno uređeni poslije onih koji su
ušh u temeljni, službeni odbir Talmuda, a nazivaju se Mali ili
Vanjski (Apokrifni) traktati; u tiskanim se izdanjima obično
dodaju četvrtom odjeljku (N'zikin):
1. Avot d'rabi Nat&n ('Avot' rabi Natana) opširna je pri-
povjedačka razrada traktata Avot (dosl.: Očevi, koju sam u
svom prijevodu, zbog uobičajenog hebrejskog naziva Pirke
avot — poglavlja otaca, nazvao Izreke otaca, što zapravo i jesu),
u 41. poglavlju ima samo jedna halahička odluka koja i po
svom jeziku i stilu i po načinu izlaganja odaje rani oblik mi-
draša, koji potječe iz vremena tanaita prije konačnog uređenja
Mišne. U njemu su zapisani neki pogledi i mišljenja koje ta-
naiti iz vremena uredništva Mišne već nisu prihvaćah, a i ci-
jeli niz izreka Eliše ben Avuje, tog proturječnog buntovnika
jevrejske starine. Predaja je traktat pripisivala Natanu »Babi-
lon janinu«, što nema osnove. Postoje dvije verzije: prva je ti-
skana s drugim Mahm traktatima 1550. u Babilonskom talmu-
du, a drugu je iz rukopisa u Miinchenskoj i Vatikanskoj knjiž-
nici objavio S. Schechter 1887. godine. Ova ima 48 poglavlja
i neznatno se razlikuje od prve. Avot d'rabi Natan I. preveden
je na latinski već 1654, a postoje još njemački prijevod i dva
engleska prijevoda.
2. Sofrim (pisari, pismoznalci). Podijeljen na 21 poglavlje,
ovaj je traktat, onakav kakav je do nas došao, lišen svakog
razložnog uredništva i po svemu predstavlja mješavinu hala-
hičkih propisa iz palestinskih i babilonskih učihšta i iz Jeru-
zalemskog talmuda. Kao što i naziv traktata govori, izvorna
namjena je bila srediti propise o pisanju, prepisivanju i prije-
vodu svetih knjiga, počev od materijala na kojem i s kojim se
piše (pergament, koža, crnilo, pisaljka, i si.) pa do propisa o
podjeli poglavlja, stavljanja znakova interpunkcije, pisanja
imena. S vremenom su ga sami prepisivači, sofrim, ispreturah
i preuredili po svojim potrebama. Naime, oni su u kasnijem
razvoju sinagogalnih obreda istodobno postali čitači i pjevači
mohtava u hramovima, te su u konačnu obradu ovog traktata
unijeli mnogo obrednih propisa i molitvenih formula vlastite
v 99
suvremene bogoslužne prakse. Ovaj je traktat, vjerojatno, ko-
načno uređen i zapisan sredinom VIII stoljeća.
3. Semahot (radosti) ili Evel rabati (veliki traktat o žalosti
— koroti). Prvi naziv Semahot je zapravo eufemizam, a traktat
uglavnom govori o propisima vezanim za oplakivanje i korotu
nakon smrti člana obitelji. U Talmudu se na dva mjesta (K'tu-
vot 28/a i Moed katan 26/b) spominje barajta zbornik pod na-
zivom Evel rabati, ali se navodi iz tog zbornika ne nalaze u
ovom o kojem je ovdje riječ. Porijeklo ovog traktata su istra-
živali mnogi znanstvenici, ali je najprihvatljivije mišljenje N.
Briilla, prema kojemu je to vjerojatno jedna od rasprava koje
potječu iz učilišta u Lodu, o kojima znamo da su bile odbačena
pri uredništvu talmudske građe. U obhku u kojem je sačuvan,
Semahot predstavlja preradu izvornih rasprava u gaonskim
učilištima. 1 Pored etnografski zanimljivog materijala, sređenog
u 14 poglavlja, od posebnog je značenja u ovom traktatu, koji
prenosi mnoge drevne običaje i predaje, vjerski propis o samo-
ubojicama koji se u osudi samoubojstva razlikuje od onih u
talmudskoj halahi.
4. Kala (nevjesta). Velikim dijelom kompilacija iz drugih
dijelova Talmuda, s ubačenim tekstovima kasnijeg porijekla,
vjerojatno nastala u vremenu gaona u Babilonu. Sadrži vjer-
ske propise i pravila ponašanja u bračnom životu, ponajviše
govori o mladim supružnicima, s raznim mudrim izrekama
ćudorednog sadržaja, a i nekim liječničkim i sanitarnim sa-
vjetima.
5. Kala Rabati (Veliki »Kala«) — nešto veći po obimu,
ovaj traktat predstavlja zbirku navoda iz poznatih i nepozna-
tih barajta zbornika s istim općim sadržajem kao i prethodni
traktat Kala.
6. Dereh erec* raba (Veliki traktat o lijepom ponašanju —
doslovno »Dereh erec« — veliki). Ovaj se, u novijim izdanjima,
1
N. Briill: »Die talmudischen Tractate iiber Trauer um erstor-
bene« (Talmudski traktat o oplakivanju umrlih), JahrbiicheT fiir
Jiidische Geschichte und I.iteratur, I, 1874.
* V. objašnjenje za Izreke otaca III, 20 — »Nema lijepog pona-
šanja«, str. 494.
peti po redu tiskanja mali traktat, za razliku od idućeg, sasvim
bezrazložno naziva »veliki« kao što se onaj drugi s ne mnogo
prava naziva »mali«. Jer se kod ovakvih oznaka obično mislilo
na zbornike ista sadržaja, u »velikim« se građa razlagala opšir-
no, a u »malom« skraćeno. Ovdje je samo sadržaj sličan a oba
ova traktata čini se da nekada nisu bila odvojena. »Vehki« zbor-
nik je mah spis podijeljen u 11 poglavlja o raznim propisima
i pravilima ćudorednog značaja (pravila ponašanja u braku,
među ljudima, pri objedu, pri razgovoru i sL). Ova poglavlja
nisu ponikla u jednoj školi, niti su iz istog vremena. Jednim
dijelom su to poglavlja nastala u vrijeme tanaita potkraj II i
početka III stoljeća, a dijelom su to prerade iz kasnijih raz-
doblja. Ovaj traktat postoji i u drugim nakladama, koje se raz-
likuju od onog koji se pojavljuje u standardnim izdanjima
Talmuda.
7. Dereh erec žuta (Mali traktat o lijepom ponašanju) zbor-
nik je mudrih izreka podijeljen u 10 poglavlja, a na kraju mu
se dodaje Poglavlje o miru — Perek hašalom. Sastavljen je i
uređen u ovom obliku u kojem ga tiskaju u Talmudu oko IX
stoljeća, ah je građa sasvim sigurno iz mnogo ranijeg razdoblja.
Ovo djelo, koje se može svrstati u red mudrosne književnosti,
koja je na drevnom Istoku bila vrlo cijenjena, govori o pravi-
lima ponašanja mudraca i učenih ljudi, ah i uopće o odnosima
među ljudima, više s etičkog negoli s vjerskog gledišta. Ovaj je
spis vrlo mnogo obrađivan, ali je to dovelo samo do ispretura-
nosti traktata; kritičkog izdanja još uvijek nema. Rašireno je
mišljenje da su oba traktata, prije tiskanja u ovom obliku, či-
nila jedan, pod nazivom Dereh erec.
Poglavlje o miru je kompilacija navoda iz starozavjetnih
knjiga s kratkim tumačenjem o važnqsti i vrijednosti mira za
čovjeka i narod.
Iza ovih Malih traktata, u tiskanim se primjercima Babi-
lonskog talmuda pojavljuju i mali spisi, od kojih većina nema
više od stotinjak redaka i čiji nazivi govore o sadržini:
1) GeriTO (pridošlice — prozeliti), pravila i propisi o pri-
jelazu na jevrejsku vjeru.
 2) Kutim (Samarjani) — o postupku prema Samarjanima.
3) Avadim (robovi) — pravila o odnosu prema robovima,
najviše se govori o odnosima prema robu Jevrej inu.
4) Sefer tora (knjiga Nauka) — pravila pisanja svitaka
(knjiga) Nauka — Pet knjiga Mojsijevih.
5) T'filin (molitveno remenje — filakterije) — pravila iz-
rade molitvenog remenja t'filin, način pisanja malih svitaka
koji se stavljaju u dijelove ovog obrednog rekvizita.
6) Cicit (rese) — pravila i propisi o obavezi nošenja tzv.
cicita pod odijelom. Cicit (u nas nazivan cices ih talit katđn) je
komad četvrtastog platna s resama od pamučnih niti koje su
vezane u po tri čvora, na četiri ugla toga platna.
7) M'zuza (dosl.: dovratak) — propisi o malim svicima-
-zapisima, koji se stavljaju na dovratke kuća i o njihovoj izradi,
o pisanju malog svitka u kojem se zapisuju rečenice iz SZ:
Ponovljeni zakon 6, 4—9 i 11, 13—21.
Nakon konačne redakcije Babilonskog talmuda, koju su po-
glavito u tehničkom smislu obavili savoraji, otprilike u VI sto-
ljeću, radom babilonskih jeStua-učilišta, rukovode rabini, koji
su s vremenom dobili naslov gaon (hebr. — uzvišen, istaknut,
ponosit, posebno umno nadaren). Oni su od vremena arapskih
osvajanja dobih potpunu slobodu djelovanja i više od pet sto-
ljeća nastavili rad učilišta u Suri i PumbeditL Njihovom je
zaslugom širena smjerodavnost i obaveznost halahičkih propisa
Babilonskog talmuda. To im je naročito polazilo za rukom u
doba postojanja Bagdadskog kalifata, kad su učenje tog Talmu-
da proširili na sve jevrejske zajednioe u zemljama islama, a na-
ročito u Egiptu, Sjevernoj Africi, Perziji i Španjolskoj. Iz tih
je zemalja ovaj zbornik prenijet i u ostalu evropsku jevrejsku
dijasporu. Posebno važnu ulogu gaoni su imali u borbi s ka-
raitima, jevrejskom sektom koja je odbacivala svu predaju na-
stalu izvan Bibhje, odnosno Starog zavjeta.
Usprkos tome što je Babilonski talmud ušao u široku upo-
trebu medu Jevrejima diljem dijaspore, ni u svom konačnom
uredništvu nije mogao postati zakonodavnim zbornikom koji bi
zadovoljavao praktične potrebe svakodnevice. Preopširnost gra-
de, obimne rasprave s mnoštvom pripovjedačkog štiva ubače-
nog u halahičku materiju, nedovoljna usredotočenost na pred-
met i mnogobrojne halahičke odluke koje jedna drugu potiru
ili o kojima nije donijeto konačno obavezno rješenje, već su
rano stvorile potrebu užeg objašnjenja i tumačenja. Gaoni su,
u tada već Bagdadskom kalifatu, proširili običaj slanja pisme-
nih odgovora na postavljena pitanja koja su im stizala od raz-
nih općina iz zemlje i inozemstva, te su stvorili još opširniju
predaju responza: njihovi odgovori na postavljena pitanja po-
stajali su smjerodavni u halahičkim pitanjima, osim u slučaje-
vima kada je netko mogao naći za isto pitanje drukčiji odgo-
vor u talmudskoj građi. Ti su odgovori u srednjem vijeku pri-
kupljeni u zbornike pod nazivom Šifre š'eldt ut'šuvot — Knjige
pitanja i odgovora. Tvorci ovih odgovora su se nazivah poskim,
tj. presuditelji, donosioci odluke. Ukoliko se nije moglo do njih
doći, odgovori na iskrsla pitanja donosila su se na temelju
načela rasprave koja su stoljećima razvijana u toku nastanka
talmudske predaje.
Nakon više pokušaja stvaranja priručnog zbornika hala-
hičke građe, sredinom XI stoljeća se pojavljuje djelo Halahot
Jichaka ben Jaakova Alfasija (1013—1103). Alfasi je rođen u
Fezu, na tlu današnjeg Maroka, koji se na arapskom naziva
još i Fas, te otuda i njegovo prezime. U svom je zborniku pro-
veo neku vrst novog uredništva talmudskog štiva, sređujući
građu oko predmeta, uglavnom onih koji su za njegovo vrije-
me imah posebnu važnost: Moed (o blagdanima), Našim (brač-
no pravo) i N'zikin (građansko i krivično pravo). Izbacivao je
cijela talmudska poglavlja koja nisu imala praktične vrijedno-
sti, kao i hagadičku građu. Ovo djelo je napisao na lako razum-
ljivom aramejskom jeziku.
Alfasijev zbornik je uživao vehku popularnost, ah je po-
krenuo cijeh niz komentara, kritika i djela shčne namjene. Vri-
jedan pokušaj stvaranja još kraćeg priručnog zbornika učinio
je Majmonid — rabi Moše ben Majmon, kraticom Rambam
(1135—1204), veliki filozof, talmudist, liječnik, matematičar i
astronom. Potaknut još uvijek pravom potrebom za sređenim
štivom Talmuda, 1169. godine u Egiptu, gdje je tada boravio,
objavljuje svoju Mišne tora — Ponovljeni ili Drugi Nauk. 1
Majmonid je napustio uobičajenu podjelu, naslijeđenu od Miš-
ne, te je svoje uredništvo halahičkih odluka pokušao unijeti u
14 knjiga osobitih naslova (Mada — znanje; Ahava — ljubav;
Z'mantm — vremena; K'duša — svetinja; Haflad — odvajanje;
Z'raim — usjevi; Avoda — služba; Korbančt — žrtve; T'hara
— čistoća; N'zikin — štete; Kinjan — sticanje; Mišpatim —
sudovi, zakoni; Softim — suci). U neke je obrade halahičkog
štiva unosio i svoja filozofska gledanja, što mu je donijelo
mnogo protivnika među konzervativnim rabinima Francusko,
ah je uskoro zatim djelo postalo vrlo priznato i prihvaćeno. Pa
ipak, mnogo je toga ostavio od onoga što je bilo prevladano i
nepotrebno, a kako mu je izlaganje bilo odmjereno i sažeto, to
je davalo povoda za nesporazume. Stoga je rabin iz Toleda, u
Španjolskoj, Jaakov ben Ašer (1280—1340) pokušao u svom dje-
lu Arba turim — Četiri reda, stvoriti još kraći zbornik, izo-
stavljajući u četiri knjige (Orah hajtm — životni put; Even
haezer — kamen pomoći; Hošen mišpat — štit prava, pravde;
Jore dea — učitelj znanja, spoznaje) sve što je zastarjelo i sva
filozofska ih pripovjedačka obrazlaganja. Ni ovako pojednostav-
ljena zbirka propisa nije bila dovoljno dobra za svakodnevnu
smjerodavnu upotrebu, a i u ova tri djela su se p o j a v l j i v a l a
protuslovlja, različite halaha odluke u istim slučajevima. Po-
trebu za kratkim zbornikom koji će postati od tada smjerodav-
nom, zakonskom i obrednom knjigom Jevreja zadovoljio je
Josef Karo (1488—1575) svojim djelom Sulhan arUh — Po-
stavljeni stol. Karo je u Sulhan aruhu, tiskanom u Veneciji
1565. godine, zadržao podjelu na četiri dijela istog naziva kao
u Arba turim, ah je tekst pojednostavio, skratio što je više
mogao svu postojeću građu, uzimajući iz Talmuda samo ono
što je još imalo praktičnu važnost i vrijednost, sve je to uredio
na načelima logičke redakcije po predmetima. Ne odstupajući
od temeljnih postavki Talmuda, Karo je u Sulhan aruhu stvorio
1
Mišne tora se u tiskanim izdanjima Talmuda pojavljuje pod
naslovom Jad kazale* — jaka ruka.
konačnu obrednu i zakonodavnu knjigu, koju i danas prihva-
ćaju pobožni Jevreji. Treba pri tom dodati da je, ubrzo nakon
pojave prvog izdanja, ovo djelo objavljeno u Krakovu (1580)
s komentarima, bolje rečeno dopunama, Moše Iserlesa (1520—
—1573), koji je Karovu knjigu prilagodio običajima tzv. aške-
naskih Jevreja koji su bih u većini u srednjoj i istočnoj Evropi.
Uz ta nastojanja na stvaranju priručnog zbornika, još je u
gaonskim vremenima počeo rad na daljim komentarima uz Miš-
nu i Gemaru. Talmudskoj predaji kao da nije bilo suđeno da
bude završena, što je i razumljivo uzmu li se u obzir svi oni
nedostaci o kojima je već više puta govoreno. Od komentatora,
ovdje ću spomenuti samo dva. Jedan je već spomenuti Raši —
rabi Slomo Jichaki (1040—1105), rođen i umro u gradu Troies,
tadašnjem glavnom gradu Champagne u Francuskoj, a školo-
vao se i neko vrijeme djelovao u Wormsu. Uz ostalo, Raši je
napisao komentare za gotovo cijeh Stari zavjet i gotovo cijeli
Babilonski talmud. Njegovi su komentari zbog jednostavnosti
izlaganja postali vrlo popularni, i među pukom koji je samo
stanovito vrijeme provodio u učenju ah i među učenim ljudi-
ma, koji su od djetinjstva do starosti izučavali talmudsku gra-
đu. Rašijevi komentari se u tiskanim izdanjima Talmuda na-
laze uz sam tekst. Drugi važan tumač talmudske građe je Na-
tan ben Jehiel (1035—1106) iz Rima, učeni talmudist, koji je
nakon dugogodišnjeg truda 1101. godine objavio u rukopisu ve-
liki talmudski rječnik Sefer haarUh ih kako se još skraćeno na-
ziva Aruh. Iako ima kompilativni karakter, taj je rječnik, svo-
jim golemim brojem objašnjenja i navoda iz sličnih djela koja
su danas izgubljena, značio ozbiljnu pomoć za sve znanstvene
istraživače Talmuda. Aruh je prvi put tiskan 1480, ah je ipak
bolje izdanje Daniela Bomberga iz Venecije (1531). Mnogo je
prepisivan i tiskan u velikom broju izdanja, a koncem XIX
stoljeća Alexander Kochut u Beču uređuje kritičko, ispravlje-
no izdanje pod naslovom Aruch completum (Wien 1878—1892,
8 knjiga), koje još i danas predstavljaju nezaobilazni talmudski
leksikografski rječnik.
Poslije Raši ja, komentiranjem talmudskih traktata bavio
se niz rabina koji su poznati pod skupnim nazivom tosafisti,
a njihove tosafot — dopune unijete su u talmudska izdanja.
Premda je Babilonski talmud bio prepisivan u vehkom
broju primjeraka, spaljivanja i uništenja dovela su do toga da
je do nas dospjelo vrlo malo očuvanih rukopisa, koji se na-
laze u knjižnicama raznih sveučilišta, a neki se nalaze i u Va-
tikanskoj knjižnici. Cjelovit rukopis sačuvan je jedino u Miin-
•chenu. Za znanost je od posebnog značenja ne samo stoga što
je prilično dobro očuvan već zato što je to jedini cjelovit i ne-
cenzurirani rukopis, prepisan 1334, a vodi se kao knjižničarska
jedinica: Miinchen Cod. hebr. 95. Ovaj je rukopis ispisan na
malom folio-formatu, na pergamentu, u sredini je Mišna kva-
dratnim pismom, a oko n j e Gemara različitim i teško čitljivim
slovima. Na koncu traktata Kinim, prepisivač je na bjelini na-
pisao: »Ja, Slomo, sin Šimšona, neka mu je blažena uspomena,
napisah svih šest odjeljaka, za školu rabi Matitjahua, sina rabi
Josefa, a završio sam 12. Kisleva 5095 [1334] godine.«
Vrlo brzo nakon pronalaska tiska, započinju se tiskati na-
klade Babilonskog talmuda. U početku su to bila djelomična
izdanja, s dijelovima odjeljaka ih s po traktatom u knjizi. Tako
je u nakladi slavne jevrejske tiskarske obitelji Soncino, koja
je dobila svoje prezime po talijanskom gradu toga imena, 1484.
godine objavljen traktat B'rahot, a zatim su nastavili tiskati
•ostale traktate, (neki nose kao mjesto izdanja Pesaro), te je kod
obitelji Soncino do 1519. godine objavljeno 23 traktata (od ko-
jih je sačuvano 13), sve sama divot-izdanja. Uz traktat B'rahot
tiskani su Rašijevi, Majmonidovi i neki drugi komentari. Tekst
je lišen znatnijih cenzorskih intervencija, ah ima dosta slovnih
grešaka. Ovoj obiteljskoj tiskari, iz koje su izlazila sjajna djela
grafičke vještine, nije bilo dano da dovrši i izdanje cjelokup-
nog Talmuda. Učinit će to kršćanin Daniel Bomberg u Veneciji
između 1520. i 1523. godine, iskoristivši papsku bulu, kojom je
1520. Leo X objavio da je slobodno tiskati Talmud. Bombergov
editio princeps će od tada do danas predstavljati s manjim od-
stupanjima, uzor i predložak za prelom i cjelokupnu grafičku
redakciju Babilonskog talmuda. Na listovima velikog folio-for-
mata u sredni je većim slovima kvadratnog pisma tiskano po-
glavlje Mišne, zatim odmah shjedi Gemara o toj Mišni u istom
slogu. Prva riječ kojom traktat počinje stavlja se u sredinu
stranice, iznad stupca, krupnijim slovima, uokvireno u zasta-
vicu. Naokolo se slažu posebnim pismenima, tzv. Rašijevim
slovima, komentari: na unutrašnjem dijelu stranice su Rašijevi
komentari, s vanjske strane komentari ranosrednjovjekovnih
tosafista. Još sitnijim slovima su na bjelinama i upute na Maj-
monidove komentare iz njegova djela Jad hazaka ih na para-
lelna mjesta u samom Talmudu. Katkad se između srednjeg
stupca i komentara nalaze i naznake starozavjetnih navoda. Li-
stovi se u svakom traktatu počinju označavati tako što prva
stranica lista s tekstom uvijek nosi broj 2, uzima se naslovna
stranica kao prva. Paginacija je po listovima, kao što će se iz
prevedenih navoda vidjeti, ako je prva stranica 2, onda se u
znanosti bilježi kao 2/a, druga 2/b i tako dalje. U izvorniku se
druga stranica ne označava brojkom. Brojevi se pišu hebrej-
skim slovima, uzimajući njihove brojčane vrijednosti (alef —
1, bet — 2, gimel — 3, itd.). Veličina folio-listova obično je
oko 24,5x39 cm (oko 6 6 x 8 6 cicera). Babilonski talmud u pr-
vom izdanju Daniela Bomberga ima, prema J. Fromeru 1 2.918
listova, što bez naslovnih iznosi 5.836 stranica. Uzimajući u
obzir brzinu kojom je taj golemi zbornik složen i tiskan, ne
čudi što ima dosta slovnih grešaka, ah je zato bez većih zahvata
cenzure (samo na jednom mjestu, u traktatu Sanhedrin 43/a
izostavljeno je Isusovo ime Jesu). Najistaknutiji predstavnik
obitelji Soncino, Geršon ben Jisrael Natan, koji je u međuvre-
menu prognan, u jednom se svom izdanju u Carigradu (1532)
žali: » . . . t i s k a r i iz Venecije upotrijebili [su] moj tisak«. Tal-
mudska naklada se nakon ovog izdanja širila, sam Bomberg je
do 1548. načinio još tri izdanja. Posebno je vrijedno pažnje ve-
necijansko izdanje iz 1546—1551. kod tiskara Justiniana, u ko-
jem su ispravljene mnoge greške iz Bombergovih, dodati su
još neki komentari, a broj stranica se unekoliko razlikuje od
prvog izdanja. Justinijansko izdanje je uživalo vehki ugled,
1
Jakob Fromer: Der Talmud, Berlin, 1920, str. 301—303.
mnogobrojni su primjerci Talmuda nakon toga s naznakom na
naslovnoj stranici da su »načinjena prema Justinijanovom«
premda je kod nekih očito da uopće nisu uspoređena. Nadalje
će sva izdanja Babilonskog talmuda shjediti broj stranica pre-
ma ovom. Još u XVI stoljeću su se pojavile naklade u Baselu,
a nakon toga u Krakovu (1. izdanje u foho, a 2. u osmini for-
mata), Amsterdamu (veliki kvart-format), Lublinu. Jedno od
najpoznatijih modernih izdanja je ono načinjeno u tiskari obi-
telji Romm, u Vilni 1880—1886. Stanovit broj izdavača je po-
kušao izdati cijeh Talmud, no zbog nedostatka sredstava obja-
vili su samo nekoliko traktata. Broj grešaka u nekim izdanji-
ma je dosta velik, cenzura, i ona na Zapadu i u carskoj Rusi-
ji (a bilo je i samocenzure izdavača) učinila je svoje, te ima ne-
razumljivih mjesta, a tek nedavno ozbiljnije je počeo rad na
kritičkom izdanju. Tako je 1967. Adin Steinsaltz u Jeruzalemu
počeo izdanje Talmuda s cjelovitim kritičkim aparatom, s pri-
jevodima aramejskih dijelova na hebrejski. Pothvat je u toku.
Pokušaj izdanja s bogatim komentarima i engleskim prijevo-
dima: EL AM — Talmud, iz 1965. obustvljen je nakon objav-
ljenih dijelova traktata B'rahot, Kidušim i Bava mecia.
Vjerojatno će mnogo pripomoći nastojanjima i drugih
znanstvenika, koji rade na stvaranju kritičkog teksta, odobre-
nje snimanja starih talmudskih rukopisa i izdanja koji se na-
laze u sveučilišnim i drugim knjižnicama Lenjingrada i u dru-
gim znanstvenim siedištima Sovjetskog Saveza. To je odobre-
nje dano prof. Abrahamu I. Katshu 1976. godine. Prof. Katsh
(s Dropsie university, iz SAD) mi je u razgovoru nakon svog
drugog boravka u SSSR-u, u r u j n u 1977, saopćio kako je samo
nakon kraćeg pregleda građe koja mu je stavljena na raspola-
ganje ustanovio da je za neka dosad nejasna mjesta već našao
u tim tekstovima objašnjenja i točnije prijepise od onih za
koje se do sada znalo.
Ovome treba dodati da je prije nekoliko godina u Jeru-
zalemu počela izlaziti iz tiska Talmudska enciklopedija, koja je
s obilnom suvremeno uređenom tekstualno-kritičkom građom,
na hebrejskom jeziku, došla do 15. toma, a na engleskom do
3. u 1977. godini.
Najznatniji pokušaj stvaranja kritičkog izdanja Babilon-
skog talmuda je poduzeo Rafael Natan Rabinovič (1835—188't)
koji je, nakon preseljenja iz Rusije u Miinchen, na temelju
Mtinchenskog rukopisa, tzv. Codex hebraicus N° 95. počeo rad
na usporednoj analizi gotovo svih do tada poznatih izdanja s
tim rukopisom. Unatoč velikom trudu, njegovo je djelo, golemo
po obimu Dikduke sofrim — Variae lectiones in Mischnam et
in Talmud Babylonicum u 16 tomova, s nebrojenim ispisima na
više od šest tisuća stranica, značilo samo još jednu nesređenu
sirovu leksikografsku građu, koja je obuhvatila tek dvije tre-
ćine traktata Babilonskog talmuda. 1
Iako je Talmud bio stoljećima podvrgavan kritici, izlagan
porugama i mistifikacijama razne vrste, on zapravo izvan je-
vrejskih krugova nije bio uopće poznat, s časnim, malobroj-
nim izuzecima znanstvenika ih bogoslova koji su sebi dali tru-
da da nauče i hebrejski i aramejski jezik, a uz to su se i uži-
vjeh (malokad s ozbiljnijim uspjehom) u osebujan, svojevrstan
izraz kojim su ove knjige pisane. Činjeni su pokušaji prije-
voda, ah ne dalje od jednog do nekoliko traktata. Već je spo-
menut Surenhusiusov prijevod Mišne na latinski s kraja XVII
stoljeća, a postoje još neki prijevodi tog dijela talmudske knji-
ževnosti iz kasnijih vremena. No Babilonski talmud, Mišna i
njegova Gemara, nisu prevođeni do XVIII stoljeća. Prvi ozbilj-
niji pokušaj prijevoda je također bio na latinski. Blasius Ugo-
lini je u svom Thesaurus Antiquitatum Sacrarum, u sv. XVII—
XXX, u Veneciji (1744—1769) objavio latinske prijevode neko-
liko traktata iz Jeruzalemskog i Babilonskog talmuda, no djelo
nije uspio dovršiti.
Prvi se cjeloviti prijevod Babilonskog talmuda pojavio kon-
cem XIX stoljeća. Lazarus Goldschmidt (1871—1950) je rođen
u Litvi, gdje je završio visoku talmudsku školu (ješivu). Od
1890. na sveučilištu u Berlinu završio je studij istočnih jezika,
1
H. N. Rabbinowicz: Dikduke sofrim — Variae lectiones...,
Bd. 1—15, Miinchen 1867—86.; Bd. 16, Przemysl, 1897.
a specijalizirao se u etiopskom, izvršio je potpuno sam golemi i
gotovo nevjerojatan posao prijevoda cjelokupnog Babilonskog
talmuda. No, prije toga je objavio niz vrijednih radova, znan-
stvenih prijevoda s etiopskog jezika (Das Buch Henoch — 1892;
Bibhotheca Aethiopica — 1893, i dr.), zatim kritički prijevod
mističarske Knjige stvaranja — Se fer hajedra — 1894. i prvu
modernu konkordanciju za Talmud (Eine talmudische Realkon-
kordanz — 1909). Ah, uz te i ostale za orijentalistiku vrlo
važne radove, njegovo je životno djelo: Der babylonische Tal-
mud, kojega je prvo izdanje počelo izlaziti iz tiska 1896. go-
dine. Drugo popravljeno izdanje je u 12 knjiga izišlo od 1929.
do 1936. godine, također u Berlinu, kod istog izdavača (Jtidi-
scher Verlag). U početku je to bilo dvojezično izdanje, ah je
već 1897. godine Goldschmidt nastavio samo s prijevodima. Svoj
je rad temeljio na Bombergovom prvom izdanju, s upotrebom
mnogih drugih i s uvidom u Miinchenski rukopis. Odmah na-
kon pojave prvih svezaka prijevoda, djelo su jevrejski znan-
stveni krugovi napali, a o odnosu rabina, koji su sam čin pri-
jevoda držali za izravno svetogrđe, da se i n e govori. Međutim,
uživajući podršku znanstvenika inovjeraoa, uspjelo mu je prvo
izdanje dovesti do kraja u nakladi od pet stotina primjeraka!
Goldschmidtov je prijevod slijedio izvornik koliko je s obzi-
rom na duh njemačkog jezika to mogao činiti. Mada mu se
mogu zamjeriti stanovite nejasnosti, neke greške koje su pro-
istekle iz nedostatka znanstvenih dostignuća i spoznaja kojima
mi danas raspolažemo, Goldschmidtov se prijevod čita dosta
lako, a za sve one kojima nisu dostupni snimci Miinchenskog
rukopisa ili nekog drugog necenzuriranog izdanja, predstavlja
neizbježnu pomoć i dragocjeno vrelo podataka.
Nakon Goldschmidtova prijevoda dugo nije bilo nekih us-
pješnijih pokušaja, dok se 1933. nije pojavio u javnosti engle-
ski prijevod grupe prevodilaca pod uredništvom i nadzorom
Isidora Epsteina, u nakladi Soncino Pressa iz Londona. Prvo
izdanje je dovršeno 1948, a drugo 1965. godine, nakon čega
je isti izdavač ove prijevode počeo objavljivati u dvojezičnoj
nakladi (do 1977. izašlo iz tiska 11 traktata u 13 knjiga), s ne-
što umanjenim razmjerama stranica (reprint Vilna izdanja
Babilonskog talmuda, koje su ovi prijevodi slijedili). Ovi pri-
jevodi nisu uvijek na istoj razini, praćeni su velikim brojem
bilježaka, objašnjenja, a medu tumačenjima se navode i na-
kon cenzure izostavljena mjesta iz teksta, te se može reći da
je to prilično dobar kritički aparat. Ali, valjda zbog težine
prenošenja iz aramejskog i hebrejskog na engleski, ih zbog pret-
postavke prevodilaca i urednika da njihov čitatelj neće moći
shvatiti čudni talmudski jezik, prijevod je prije interpretacija
s mnogo umetnutih rečenioa, koje su doduše stavili u zagrade
kako bi se znalo što je dodato, a što je u izvorniku doista na-
pisano. Tako se osebujni, pomalo grubi stil pučkog govora
izgubio, a i mnogo je »škakljivih« mjesta protumačeno »sim-
bolično« ih sasvim pogrešno, kako bi se udovoljilo »dobrom
ukusu« (ta ipak je riječ o svetoj knjizi u kojoj za takve riječi
mjesta nema!).
Tako je za naše suvremenike cjelokupni Babilonski tal-
mud postao u prijevodu dostupan na dva jezika, a Jeruzalem-
ski još uvijek samo za znalce francuskog jezika.
U nas je dosad prevedeno samo vrlo malo iz obilne tal-
mudske književnosti. O nekoliko zlonamjernih izbora bit će
riječi, a ovdje želim spomenuti dva prijevoda Izreka otaca,
dakle traktata Avot, oba izdata u Zagrebu. Prvi je prijevod
toga ćudorednog traktata objavio 1938. u svom Molitveniku
dr Šalom M. Freiberger, rabin zagrebački. Naime, u jevrej-
skoj je liturgiji propisano da se kao poučno štivo ima čitati
od prve subote poslije Pesaha do Nove godine, svake subote,
nakon molitve minha po jedno poglavlje Pirke avot, a kako
je S. Freiberger gotovo cijeli Molitvenik objavio dvojezično,
tako je i ovaj traktat preveo pod naslovom Rečenice otaca.
Prijevod je jasan, hjep, donekle prilagođen vjerskim potre-
bama.
Kako u svom predgovoru navodi, zagrebački je katolički
profesor hebrejskog jezika i orijentalnih jezika Jakov Parać,
1941. godine, ponukan jednim protujevrejskim i protutalmud-
skim stavom u nekom dnevnom listu, preveo i izdao taj trak-
tat kao posebnu knjigu, pod naslovom Pirque Avoth, uz pred-
govor je napisao mnogobrojna tumačenja, koja bacaju svjetlo
na nejasnosti izvornika što su se odrazile i na njegovom od-
ličnom prijevodu. 1

ZAŠTO NEMA STARIH TALMUDSKIH RUKOPISA

ILI TISKANIH IZDANJA?

Iz dosad rečenoga može se shvatiti da je raširenost izu-

čavanja Talmuda među Jevrejima pretpostavljala postojanje
velikog broja rukopisa, a zatim i tiskanih primjeraka. Kao što
smo već rekli, od rukopisa je sačuvan u cijelosti samo Leiden-
ski i Miinchenski, a ni tiskanih izdanja nema u velikom bro-
ju. Razlozi ovome su dvojaki. Nije prva po važnosti, ah bih
ipak najprije rekao koju riječ o staroj jevrejskoj predaji po-
hranjivanja, pokapanja oštećenih obrednih predmeta i knjiga.
Postupak je bio ovakav: oštećeni (od upotrebe ih na drugi
način) predmet, knjiga ih rukopis stavljao se najprije u po-
sebnu škrinju (genizu — od glagola ganaz, pohraniti, pokopati,
sakriti) u sinagogi, a kada ih se nakupio veći broj, onda su se
te sakralije, stavljene izvan upotrebe, pokapale na groblju
s posebnim obredom. Uzgred rečeno, bio je to način i za stav-
ljanje knjiga izvan zakona, iz vjerskih ili političkih razloga,
te je otuda i došao naziv apokrifa (grčki: apokrypto — skriti,
sakriti, tajiti, pohraniti). 1
Drugi je razlog svakako mnogo više utjecao na nestanak
talmudskih spisa i dolazio je izvan jevrejske zajednice. Bile
su to česte zabrane čitanja, a zatim i zapovijesti o spaljivanju
tih knjiga. Prva zabrana čitanja Talmuda nalazi se u Novelh
(146. cap. 1. pargr. 1) bizantskog cara Justinijana (527—565)
prema kojoj »secunda editio (na grčkom: deyterosis, primj.
E. W.) interdicimus omnimondo-«.

' Na moju žalost, do oba ova prijevoda došao sam tek nakon
završenog rada na prijevodima. Međutim, to može poslužiti za za-
nimljive usporedbe, jer su ih radila tri prevodioca bez poznavanja
rada druge dvojice.
1
E. Werber, Kršćanstvo prije Krista?, str. 55—56.
 Nakon ove Justinijanove naredbe nema tragova o zabrani
Talmuda do XIII stoljeća. Godine 1236. počinje nelijepa pre-
daja dostavljača i tužitelja Talmuda većinom iz redova po-
krštenih Jevreja. Oni su, izražavajući na taj način svoju pre-
danost novo primljenoj vjeri, nadomještah nepoznavanje he-
brejskog i aramejskog jezika među kršćanskim bogoslovima
svoga vremena i, vadeći iz konteksta ionako teško shvatljive
građe navode koji su im se za njihove tvrdnje činili najzgod-
nijim, optuživah Talmud i svoje donedavne isto vjernike za
razna svetogrđa, koja vrijeđaju kršćanstvo i njegove svetinje.
Prvi je među tim dostavljačima bio stanoviti Nicholas Donin
koji je iz Pariza 1236. godine poslao papi Grguru IX popis
u kojem u 35 stavaka iznosi svoje optužbe protiv Talmuda.
(Istini za volju treba naglasiti da je povod za ovaj Doninov
osvetnički potez bio izopćenje iz jevrejske zajednice zbog nje-
gova neslaganja s obavezom prihvaćanja usmenog učenja. De-
set se godina i dalje pridržavao jevrejskih vjerskih propisa, a
nakon toga je prešao u kršćanstvo i stupio u red franjevaca.)
Prije dostave papi Grguru IX, nahuškao je križare na jevrej-
sko stanovništvo nekoliko pokraiina u Francuskoj; u krvavim
progonima je ubijeno oko tri tisuće Jevreja, a pet stotina ih
je prisilno pokršteno. Papa je na temelju ove dostave za-
povjedio biskupima Francuske, Engleske, Španjolske i Portu-
gala, zapljenu svih primjeraka Talmuda i njihovu predaju
dominikancima i franjevcima na provjeru. Istovremeno je kra-
ljeve tih država pozvao da podrže zapljenu, a redovnicima
naredio da se, u slučaju istinitosti Doninovih tvrđenja, sve
knjige javno spale. Ovoj su se papinskoj naredbi odazvali samo
kralj i biskupi Francuske. Prvo je održana javna rasprava
između Jevreja i kršćana, nakon toga je inkvizitorski ured
odredio odbor za pregled Talmuda, po čijoj je ocjeni naređeno
spaljivanje. Pod prijetnjom smrtne kazne, od Jevreja je odu-
zeto 24 velikih kola knjiga (po zapisima očevidaca ovi su ja-
dikovali kao da im je umro naj rođenij i, a neki proglasili dan
žalosti), koje su u Parizu ljeti 1242. godine spaljene na lomači.
Ni dvadeset godina nije prošlo, a u Španjolskoj je domi-
8 Talmud
113
nikanac fra Pablo Christiani, također pokršteni Jevrejin, za-
tražio od pape ponovnu naredbu o zapljeni Talmuda i novom
razmatranju tužbi protiv tih knjiga. Na temelju papine buie
koja je 1264. izdana na taj zahtjev, dominikanac Raymond
Martini je od aragonskog kralja dobio nalog da pregleda za-
plijenjene talmudske knjige i da iz njih briše sva mjesta koja
vrijeđaju kršćanstvo. Taj je nalog djelomično izvršen te je
tako došlo do prvog cenzuriran ja Talmuda.
Naredba o spaljivanju i zapljeni talmudskih knjiga bilo
je i dalje, ah je u Evropi doista burno postalo nakon prona-
laska tiska, u predvečerje reformari je i u vrijeme proturefor-
macije. Prvih godina XVI stoljeća, pretjerano revnosni no-
vokršćanin Johan Pfefferkorn iz Kolna izrekao je u svojim
teškim optužbama protiv svojih sunarodnjaka i njihovog Tal-
muda istinu koju ovdje posebno želim istaći: uz ostale jevrej-
ske knjige, Talmud je glavni uzročnik sprečavanja prelaska
Jevreja u kršćanstvo, odnosno, kako je to on govorio, njihova
obraćanja! Uz podršku kelnskih dominikanaca, njihovog pri-
ora Jacoba Hoogstraatena, Pfefferkorn je isposlovao od Maxi-
mihana I, koncem 1509, carsku naredbu prema kojoj su nje-
mački Jevreji morah predati sve svoje knjige na pregled. U
obranu Jevreja i njihove književnosti ustao je veliki njemački
humanist Johann Reuchlin (1455—1522), koji je svoje poglede
o velikoj šteti koju bi pretrpjela znanost uništenjem jevrejske
književnosti i pismeno saopćio. Nastala polemika između Reu-
chhna i Pfefferkorna i njihovih sumišljenika trajala je neko-
liko godina, a stišat će se tek pojavom novih rasprava s no-
vim temama, koje je vodio Martin Luther. (Te rasprave će
dovesti do rascjepa u katoličkoj crkvi.)
U XVI stoljeću i dalje će se nizati zabrane koje je dono-
sila katolička crkva, a Tridentski koncil (1545—1563) je na
prijedlog jednog svog odbora usvojio zaključak po kojem je
Talmud zabranjena knjiga, ah: ako se pojavi bez naslova
Talmud, i bez mjesta koje vrijeđaju kršćanstvo i koja su bez-
božnička, može se ubrojiti u tolerirane knjige (»Si tamen
prodierint sine nomine Thalmud et sine injuriis et calumniis in
religionem christianam, tolerabantur« Index librorum prohi-
bitorum auctoritate Pii I V . . .)• Tada je i počelo brisanje ime-
nice talmud iz primjeraka tih knjiga i zamjenjivanja riječima:
gemara, šas (prvobitno kratica za Misnu) i dr.; imenica min
— poganin, heretik 1 , c'doki — saducej; m'šumad — pokršteni
u mumar — promijenjeni, i još mnoge druge. Te su zamjene
riječi kasnije redovito pogodovale nerazumijevanju talmud-
skog štiva, a naročito u nekim izdanjima u kojima su činjene
sasvim mehanički. 2
Zabrane i spaljivanja primjeraka talmudskih knjiga i ru-
kopisa trajat će nekoliko stoljeća, tragove takvih odluka nala-
zimo i u nas. Tako je u arhivu Dubrovačke Republike saču-
vano nekoliko dužih i kraćih zapisa o oduzimanju i spaljiva-
nju Talmuda od žitelja Dubrovnika, odnosno njegova geta
(koji se nalazio u današnjoj Zudioskoj uhci). Najznačajniji od
tih zanimljivih dokumenata je stručno mišljenje službenog
teologa Dubrovačke Republike benediktinskog redovnika, pje-
snika, Ignjata Đurđevića (Ignazio Giorgi), s početka 1724. go-
dine, u kojem prvo iznosi kraći pregled povijesti Talmuda, za-
tim navodi optužbe protiv te knjige i dotadašnje papinske
odluke o spaljivanju. Sva svoja mišljenja potkrepljuje optuž-
bama trojice pokrštenih rabina Girolama Santa-Fede, Sista
Senese i Paola Burgensea (»-... non gi& da m e . . . ma da tre
dottissimi Rabini, convertiti alla vera Fede: e sono i prelodati
Paolo di Santa Maria Vescovo di Burgos, Girolamo di Santa
Fede Filosofo, e Medico di Benedetto XIII e Santo Senese
Teologo Domenicano ...«). Optužbe su slične onima koje su i na
drugim mjestima izricane; napadaju se antropomorfični pri-
kazi boga, koji vrijeđaju osjećaje vjernika uopće, uvredljiva
mjesta za kršćane i navodne zapovijedi nasilnog ponašanja
Jevreja prema svojim susjedima inovjercima, i drugo. Dubro-
1
O imenici min vidi više dalje, kao i u objašnjenju za San-
hedrin 38/a, str. 521.
1
Cenzurom nastale promjene teksta, nedostaci i nerazumljiva
mjesta u Talmudu su u 19. stoljeću sabrana u nekoliko knjiga, raznih
autora, većinom pod nazivom Hesronot hašas — Nedostaci, manjka-
vosti u Sasu — Talmudu.

8*
115
vačke vlasti 14. veljače 1724. na temelju ove Đurđevićeve
predstavke donose zapovijest da se svi nađeni primjerci Tal-
muda i drugih zabranjenih knjiga javno spale na Velikom
trgu. 1
Pretposljednje javno spaljivanje Talmuda u Evropi bilo
je 1757. godine u Kamenec-Podolsku, u Ukrajini. Naime, oko
sto osamdeset godina nakon ovog čina vjere, pod drugim uvje-
tima, na fašističkim će se lomačama naći tisuće i tisuće preo-
stalih knjiga Talmuda i drugih spomenika jevrejske pismeno-
sti, s knjigama će zajedno otići put neba i milijuni korisnika
tih knjiga.
Katolička crkva će Talmud prilično dugo držati na svojem
Index Librorum Prohibitorum. Koncem XIX stoljeća cenzura
je ukinuta, a gdje nije ukinuta, više nije imala prave moći,
jer su se nova izdanja tiskala u zemljama izvan utjecaja
crkve (Amsterdam, Carigrad i dr.). Konačno ukidanje Indexa
uslijedilo je tek na II vatikanskom koncilu 1962. godine, u vri-
jeme pape Ivana XXIII.
U carskoj Rusiji nije bilo velikih koncentracija jevrejskog
stanovništva sve do prve podjele Poljske (1772), te su i pro-
tujevrejske i protutalmudske mjere tek od toga vremena mo-
gle i nastati. No, u odnosu na Talmud, mjere cenzure carske
vlade više nisu mogle utjecati na njegovo širenje.

KRITIKA TALMUDA

Talmudska književnost nije kritizirana samo izvan jevrej-

stva, već i unutar toga naroda koji je živio stoljećima raštrkan
u dijaspori po svijetu. -1
Kao što sam već rekao, u vrijeme nastanka usmenog
Nauka bilo je protivljenja učenju, koje je na koncu, s kodi-
ficiranjem Talmuda, velikim dijelom usvojeno kao smjerodavno.
1
Miroslav Pantić: Izbor dokumenata o dubrovačkim Jevrejima od
sredine XVII do kraja XVIII veka, str. 360—380. Zbornik jevrejskog
istorijskog muzeja 1, Beograd, 1971.
Neka su od tih učenja i mish unijeta u talmudske zbornike,
a neka su izgubljena (gledišta pripadnika učilišta u Lodu, i dr.).
Sredinom VIII stoljeća na suprotnostima koje su se rađale iz
društveno-ekonomskih sukoba između pobjedničkih arapskih
zavojevača i naroda koje su porobili, te njihovih vjera i na-
zora, u Perziji, Babilonu i Siriji nikle su mnoge vjerske sekle.
To vrenje nije mimoišlo ni jevrejstvo, te su i u njemu nicale
heretičke sljedbe raznih nazora i imena. No, posebni društve-
no-politički uvjeti su u bagdadskom kalifatu omogućili po-
javu čovjeka koji je sve te razne pokrete, sukobljene s rabi-
nizmom, stopio u jednu skupinu i tako im za mnogo stoljeća
produžio vijek u pokretu karaita (hebr.: karaim, od kara —
čitati). Bio je to gorljivi Anan ben David, stariji i učeniji od
dvojice rođaka, pretendenata na počasno mjesto egzilarha.
Egzilarh je postao mlađi rođak, a Anan je zbog otvorena pro-
tivljenja toj odluci, koju je i kalif potvrdio, dopao zatvora.
Iz zatvora se spasio objavljujući kako on i njegovi sljedbe-
nici posebno uvažavaju Muhameda, te da oni odbacuju mnoge
propise suvremenih rabina. Ta je sekta, kako iz njihovog na-
ziva i proizlazi, štovala samo pisani Nauk, sveto štivo, a odba-
civala je sva tumačenja iz usmene predaje. Istini za volju,
nešto posebno novo nisu donijeli, a Anan, prema kojem su
pripadnike njegova pokreta jedno vrijeme i nazivah ananitima,
stvorio je zapravo asketsku sljedbu koja je nastojala staroza-
vjetne zakone primijeniti kao da se od njihova nastanka do
tada ništa nije izmijenilo. Te zakone je donekle još i pooštrio.
Nakon Anana, karaitski je pokret doživio neke promjene, ah
je u osnovi ostao na stajalištu odbacivanja talmudske razrade
starozavjetnih zakona, premda su se mnogobrojni prvaci toga
pokreta, htjeli to ili ne, pri ukazanoj potrebi koristili iskustvi-
ma talmudske egzegeze.
Uz druge protivnike talmudskog tumačenja vjerskih za-
kona, mora se naglasiti da su i kabalisti, pripadnici mističar-
skog pokreta, u raznim oblicima izražavah neslaganje s tal-
mudističkim konceptom jevrejstva. U srednjem vijeku se po-
javilo nekoliko anonimnih i potpisanih napisa protiv Talmuda
i vlasti rabina u jevrejskim zajednicama. Tako je u Kairskoj
genizi prof. S. Schechter našao krajem XIX stoljeća nepotpi-
sani rukopis (objavio ga je u The Jewish Quaterly Review
XIII str. 358—369, London 1901), za kojega je tvrdio da ga
je pisao Hi vi al Balki (živio koncem VIII i početkom IX sto-
ljeća u mjestu Balk, u Perziji) ili netko iz njegove škole. Hivi
al Balki je svakako jedan od prvih, gotovo bi se reklo, racio-
nalističkih kritičara Bibhje, a zatim i Talmuda. U spomenutom
rukopisu napada, između ostalog, i neke postavke talmudizma,
a koliko je njegovo kritičarsko gledanje bilo prošireno, može
se vidjeti i po tome što je njegov suvremenik Saadja ben
Josef, potonji slavni gaon učilišta u Suri, još u vrijeme svog
boravka u Egiptu, u jevrejskim školama početkom IX stoljeća
nailazio na primjerke al Balkijevih spisa i bio prinuđen obja-
viti polemički odgovor njegovim tvrdnjama, kao što je objavio
i polemički odgovor Ananu i njegovim tezama (915).
Jevreji su, u svom rasulu — dijaspori — bih gotovo uvi-
jek vanklasna društvena skupina, od većine klasa, naroda i
narodnosti-domaćina izbačeni u međuprostor nacionalnih
ih klasnih interesa, te je tako jevrejska vjera, temeljena na
Starom zavjetu, zatim prilično reformirana talmudskim, tzv.
rabinskim propisima, mogla dosta dugo ostati okamenjeno ne-
promijenjena. Kao što već navedeni primjeri pokazuju, a ka-
sniji će to još više potvrditi, tek kada bi se na pojedine jev-
rejske zajednice ih općine posljedice društvenih suprotnosti
i kriznih sukoba stanovite zemlje ih naroda izravnije sručile,
dolazilo bi do nekih promjena, do stanovitih gibanja. Sve to
nije moglo biti znatnije izraženo do pojave prvih buržoaskih
sloboda, kada i kod Jevreja dolazi do klasnih raslojavanja, pa
će na temelju tih klasnih suprotnosti, ah ne samo na temelju
njih, nastajati i promjene u vjeri i kulturi, u tumačenju Talmu-
da i Starog zavjeta, a i u organizaciji jevrejskih općina. Unu-
tar jevrejske općine, te stalne posebne organizacijske forme
jevrejskog života u getu i izvan njega, postoje stanovite klasne
suprotnosti, ah su se one zbog utjecaja izvana, zbog gotovo
neprekidnoga neprijateljskog držanja okoline, manje osjećale,
odnosno stalno su ublažavane ili zataškavane. Talmud i rabini
su predstavljali kohezionu snagu, ali i vlast nad masama, kao
što je to već svakom čitatelju sada jasno. Međutim, oni su
i sile koje su najviše pridonijele održanju jevrejskog naroda
bez vlastite države i u uvjetima neprestanog proganjanja više
od devetnaest stoljeća. U svojoj su okamenjenosti potkraj XVIII
stoljeća već predstavljali i smetnju za moderniji razvoj Jevre-
ja, za njihovo izravnije uključivanje u suvremena društvena
kretanja. Pri tom treba ipak naglasiti znanstveno dokazanu
činjenicu, da to i nije bila jedina smetnja sudjelovanju Je-
vreja u društvenim gibanjima, jer su se, u zemljama gdje ih
je društvo primilo i u društvima koja su im to dopuštala tim
svojim pravilma i dužnostima obilno koristili i pridonosili nji-
hovom razvoju.
Raznovrsni uvjeti života, različito su se odražavah i na
unutrašnji stav prema svojim duhovnim i svjetovnim vođa-
ma, rabinima, prema Talmudu, njegovu učenju i primjeni u
životnoj praksi. U Italiji je jedan od najvažnijih kritičara
Talmuda i rabinizma bio Leon iz Modene (Jhuda Arije Mo-
dena, rođen i umro u Veneciji, 1571—1648), čovjek velika
znanja ne samo jevrejskih već i svjetovnih znanosti. U svom
je djelu Kol šahal — Urlik lava, podvrgao kritici rabine i tal-
mudsku egzegezu starozavjetnog teksta, tvrdeći, između osta-
log, da se u njoj suviše držalo slova, a manje duha biblijskog
teksta, protivio se nekim zastarjelim obredima, koji čak i nisu
temeljeni na starozavjetnom zakonu, zatim je zagovarao po-
jednostavljenje mnogih sinagogalnih obreda i ritualnih oba-
veza u domu, vezanih za propise o jelu, blagdane i postove.
Povremena kritička gledišta pripadnika zajednice razli-
čito su se završavala. Leon iz Modene je uspio napisati velik
broj znanstvenih radova, unatoč tome što je uživao u nekim
porocima (kartanje i kocka); liberalno rukovodstvo jevrejske
općine u Veneciji dopustilo mu je da ostane član rabinske
kolegije. Drugi su kritičari ili slobodoumni mislioci (Spinoza,
na primjer) doživljavah zbog takvih svojih stanovišta izop-
ćenje iz zajednice.
 Početkom XVIII stoljeća u Poljskoj je, na ruševinama me-
sijanskog pokreta Sabataja Cvia, nikao novi lažnomesijanski
pokret, pod rukovodstvom Jakova Leiboviča Franka (1726—
—1791), kontroverznog pustolova, koji je u svoje često mije-
njane negatorske ideje ugradio i optužbe protiv Talmuda. (Na
temelju frankističkih optužbi je i uslijedilo već spomenuto
paljenje tisuća primjeraka talmudskih knjiga u Kamenec-Po-
dolsku.) Temeljne su ideje frankizma bile: odbacivanje jev-
rejskog nacionalno-pohtičkog elementa dotadašnjih mesijan-
skih pokreta, prikazivanje Jakova Franka kao mesije u kojem
se ot jelo tvoru je Sveti kralj, propovijedanje slobodnog spolnog
života (uz to što se vezivao uz interese Turske, zatim Austrije
pa carske Rusije). To se u biti sukobljavalo s idejama Talmu-
da, a njima su se u svom djelovanju rukovodili rabinski kru-
govi. Živeći pod teškim gospodarskim uvjetima, siromašne ma-
se Jevreja u Poljskoj i Rusiji nisu od silnih lutanja frankista
ništa dobile, razočarenja su se gomilala pa su tako stvoreni
preduvjeti za rađanje nove sljedbe unutar jevrejstva — hasi-
dizma, a rabinska je vlast nad općinama u svojoj strepnji i
strahu od nestanka i propasti, postala još hladnija i kraća.
Vrijeme buržoaskih nacionalnih ustanaka i revolucija u
Evropi XIX stoljeća znači i doba raslojavanja Jevreja, njihova
slobodnijeg uključivanja u društvena gibanja, u javni i gospo-
darski život zemalja u kojima su živjeli, ah i doba pojava
asimilatorskih težnji, prosvjetiteljskih pokreta, traženja slo-
bode i emancipacije. Međutim, zanimljivo je da su čak i kraj-
nje građansko-asimilatorski orijentirani krugovi najčešće odu-
stajali od konačnog raskida sa svojim narodom, njegovom po-
viješću, unatoč tome što su javno proglašavah kako je jevrej-
stvo samo vjera, a ne nacija. Odbacivah su Talmud i učenja
ortodoksnih rabina, osnivah nove sinagoge i općine, u kojima
su bogoslužja djelomice bila na jeziku zemlje, a ne više samo
na hebrejskom, svećenici su se počeli oblačiti u odore vrlo slič-
ne onima svojih kolega protestanata i katolika, uveli su orgulje
u hramove, što je i danas za ortodoksne Jevreje nezamislivo.
Jedan od vođa tog reformatorskog pokreta u Njemačkoj bio
je i Abraham Geiger (1810—1874). U svom obilnom znanstve-
nom radu (a u biblijskoj kritici zauzima istaknuto mjesto), po-
lazio je od zanimljive postavke da je sama talmudska halaha
predstavljala raskid s dotadašnjom važećom predajom i da sam
Talmud odriče nepokolebljivost i neizmjenjivost ideja starine.
Na tom je principu zahtijevao i propovijedao dalji razvoj i re-
formu jevrejske vjere i načina života.
Manje svjetovnih znanja od Geigera imao je Samuel Gold-
heim (1806—1860), koji je koristeći se izrekom babilonskog
amoraja Smuela: dina d'malhuta dina — zakon države je za-
kon, dakle: državni su zakoni istovjetni ih preči od halahe,
u svojoj djelatnosti reformističkog rabina i propovjednika u
Njemačkoj odbacio sve što je moglo jevrejsku vjeru vezivati
za nacionalnu obojenost, i u općem zanosu buržoaskog nacio-
nalizma promicao ideju Nijemaca — Mojsijeve vjere. Te su se
buržoasko-asimilatorske ideje od tada širile po Evropi i svijetu.
Najzanimljivije je u postupcima Goldheima, što je gotovo sve
svoje reformatorske odluke odbacivanja talmudskih vjerskih
propisa temeljio ili pokušavao temeljiti na samom Talmudu,
primjenjujući pri tom kazuistiku Mišne i Gemare!
S drugog stajališta su kritizirah Talmud i rabinsku vlast
pripadnici prosvjetiteljskog pokreta Haskala iz Poljske i Ru-
sije početkom XIX stoljeća. Društvene i idejne borbe na tlu
velikih koncentracija Jevreja u istočnoj Evropi izazivale su
mnogobrojne unutrašnje sukobe. Sukob prodirućeg kapitalizma
s ostacima feudalizma, pojave socijalističkih ideja u jevrejskim
masama, nastanak političkog cionizma s jedne strane i kon-
zervativno držanje ortodoksnih rabina uz prastare predaje u
svakom djeliću duhovnog i praktičnog života s druge strane,
predstavljah su pravu shku istočnoevropskog jevrejstva tog
vremena. Prosvjetitelji su, između ostalog, zahtijevah svjetov-
nu nastavu u školama i za jevrejsku djecu, uz klasično učenje
starozavjetnog i talmudskog teksta kao vrhunca svega znanja.
Za razliku od njemačkih pripadnika toga pokreta, oni se nisu
odricah svoje narodnosne samosvojnosti, ah su težih širenju
općeg znanja i uključivanja svojih sunarodnjaka u rastuće
društvenopolitičke tokove vremena. Jedan od najistaknutijih
boraca Haskale u Gahciji toga doba, bio je Jhošua Heschel
Schorr, poznatiji kao Osi as Schorr (1814—1895). Rodio se i od-
rastao u Brodyju, vehkom jevrejskom središtu Haskale, ah
i jakom uporištu ortodoksnog rabinizma. Od rane je mladosti
prišao krugu prosvjetitelja, i s njima zajedno poveo upornu
znanstvenu borbu protiv utjecaja Talmuda i rabina na život
zajednice. U časopisu HehalUc (Pionir) koji je počeo izdavati
1848. objavio je niz radova, u kojima je napao rabine koji,
i ne razmišljajući o prilagođavanju vremenu, i dalje otežavaju
život svojih sunarodnjaka raznim obrednim propisima i time
zatamnjuju jevrejsku vjeru; usporedio ih je po reakcionarnosti
s najkonzervativnijim dijelom katoličkog klerikalizma. Schorr
je u analizi Talmuda, kao temelja rabinizma, počeo s kritičkim
razmatranjem uloge rabi Jhude Kneza. Naglašavao je veliko
značenje prvih tanaita, ah se, po njegovu mišljenju, Jhuda
Knez malo i loše snalazio u velikoj građi koju je trebalo sre-
diti, a o amorajima je napisao da nisu uvijek shvaćah bit
i smisao teksta Mišne, te da su mnoge odluke donosili proiz-
voljno i po potrebama svoga vremena, bez obzira na zasno-
vanost takvih propisa.
Pored J. Schorra iz Brodyja su i dva Krohmala, otac i sin:
Nahman i Avraham, koji su dali poseban doprinos kritičkoj
analizi biblijskog i talmudskog teksta. Nahman Krohmal (1785—
—1840), mislilac, znanstvenik i jedan od prvih krčitelja puteva
Haskale, povjesničar jevrejske kulture i književnosti, hegeli-
janac, u svom glavnom djelu koje je, po ugledu na Majmoni-
dovo, nazvao More nebuhe hazman — Vodič zabludjehh (ovo-
ga) vremena, pored ostaloga, analizira i razvoj Usmenog nauka
kao tvorevine povijesnog razvoja, koji predstavlja zbirku do-
kumenata od posebnog značenja za znanstvena istraživanja
jevrejskog života kroz stoljeća. Njegov je sin Avraham Kro-
hmal (1824—1895) stekao sjajno obrazovanje, ne samo u tal-
mudskim znanostima, već i u svjetovnim znanjima, bio u pro-
svjetiteljskom pokretu pod jakim utjecajem J. Schorra, i sura-
đivao u njegovu časopisu Hehaluc. Prvi su mu radovi bih o
amoraju Smuelu i uredniku Mišne Jhudi Knezu. Jevrejstvo
je promatrao kao vjersko-filozofsko-etičku pojavu, i nacional-
nom elementu nije pridavao naročito značenje. U svojoj kritici
Talmuda i rabinizma, težio je reformi vjere u duhu raciona-
lističke filozofija
Devetnaesto stoljeće je istodobno i vrijeme nastanka mo-
derne jevrejske znanosti — judaistike u Evropi, koja se ra-
đala usporedo s rastom i razvojem jevrejskog građanstva i u
neku ruku iz njegovih težnji za emancipacijom i izjednača-
vanjem s pripadnicima naroda među kojima su živjeli. Te su
težnje bile praćene unutrašnjim sukobima u jevrejskim zajed-
nicama, ah i plimama i osekama, naizmjeničnih prihvaćanja
i odbijanja Jevreja od građanstva tih naroda. Većina je znan-
stvenih velikana među Jevrejima Italije, Njemačke, Austrije,
Mađarske, Poljske i Rusije dobijala od djetinjstva tradicionalni
jevrejski odgoj, sa stoljetnim načinom učenja Starog zavjeta,
zatim Mišne i Gemare, ah su na tim temeljima, stekavši tokom
učenja sposobnost dijalektičkog istraživanja, napuštanjem ge-
ta, gladni znanja jurnuli u svijet dotad zabranjenog takvom
silinom da nije neobično što su mnogi od njih uskoro postali
slavna imena znanosti.
Nasuprot već navedenim prosvjetiteljskim kritičarima Tal-
muda, ah i usporedo s njima, u Njemačkoj i Austriji toga
vremena izrastaju znanstvenici, koji su isto prilazili jevrejskoj
predaji, vjeri i spomenicima kulture s kritičarskih polazišta,
ah nisu bih ograničeni svojim dnevnopolitičkim predrasudama.
Istini za volju, većina je tih učenjaka također pripadala bor-
cima za reformu jevrejskog načina života, ah su svaki u svo-
joj znanosti umjeli sačuvati stanovitu samostalnost. Zajednička
je značajka tih znanstvenih radnika, uza svu različitost prilaza
pojedinim predmetima i temama iz jevrejske književnosti ih
povijesti, gotovo potpuno odbacivanje dogme o vrhunaravnosti
i bogomdanosti »svetih štiva« (i Talmuda, naravno), shvaćanje
povijesne uvjetovanosti nastanka talmudskih ih biblijskih knji-
ga, kao pojavnih oblika sasvim određenih društvenih i povi-
jesnih okolnosti, i što je najvažnije, većina njih je te pojave
vidjela u razvoju, u međuovisnosti s razvojem ne samo ideja
unutar jevrejstva, već i s razvojem ideja i povijesnih uvjeta
naroda među kojima su Jevreji živjeli. Bih su to: Leopold
— Jomtov Lipmann — Zunz (1794—1866); Jichak-Eisik Hirsch
Weiss (1815—1905); Jehiel Mihael Sachs (1808—1864); Sa-
muel David Luzzato (1800—1865); Zacharias Frankel (1801—
—1875); Adolf Jellinek (1821—1893); Samuel Krauss (1866—
—1948), i drugi. Djela gotovo svih ovih znanstvenih radnika
i danas su u temeljima znanstveno-kritičkih radova o Talmudu,
najvećim dijelom se nalaze i u bibliografskom kazalu ove knji-
ge, jer sam se i sam s nekima od njih služio, kao nezaobilaz-
nom osnovnom građom, na koju se danas poziva svaki suvre-
meni znanstveni radnik judaist.
U XX stoljeću se judaistika razvila kao znanstveno po-
dručje. Velik je broj kritičkih znanstvenih radova o Talmudu
početkom stoljeća objavljen u izvrsnom leksikografskom djelu
Evreisskaya enciklopediya, izdavačkog poduzeća Brockhaus-
-Efron i Društva za jevrejska znanstvena izdanja u Petrogradu
(1911), pod uredništvom dra L. Kacenelsona, na ruskom jeziku.
Mnogi od tih radova se i danas smatraju vrhunskim ostvare-
njima na ovom znanstvenom području.
Kritika Talmuda izvan jevrejskog naroda započela je isto-
vremeno s prvim pojavama organiziranog antisemitizma, koji
je uvijek bio vanjski izraz unutrašnjih suprotnosti i kriznih
pojava u stanovitom društvu i njegovim duhovnim struktu-
rama. Ta sprega antisemitizma, bolje rečeno protujevrejstva,
i kritike Talmuda (koja je često bila samo nadrikritika) trajala
je stoljećima i dostigla vrhunac krajem XIX i tridesetih go-
dina XX stoljeća. Kao što je već rečeno, talmudske je rukopise
kršćanska katolička crkva zabranjivala i spaljivala ih na loma-
čama. Nekoliko je temeljnih kritičkih primjedbi o talmudskim
knjigama izrečeno od početka progona i one se mogu svesti
na mah broj. O nekima od ovih kritičkih zamjerki već je bilo
govora na raznim mjestima u ovom uvodu, a i dalje će ih
čitatelj naći.
Prvobitne kritične zamjerke katoličkih bogoslova su se,
gotovo uvijek, svodile na antropomorfizme u talmudskoj ha-
gadi (bog jede, spava, igra se, čak i uči!), na demonologiju i
angelologiju, na upotrebu vulgarnih izraza, na vrijeđanje osje-
ćaja kršćana u hagadičnim ulomcima koji govore o hčnosti
Isusa, Marije i Josipa, kao i nešto malo o Isusovim učenicima
i, najzad, na one mnogobrojne navode koji se odnose na mi-
nejoe. U tim se ulomcima, naime, u često anakronističkim
legendama koje su skoro sve gotovo do neprepoznavanja za-
mršene, o Isusu Kristu 1 se kazuje da je rođen vanbračno, da
mu je majka bila Mirjam — Marija, koja se bavila češljanjem
žena, da je imala muža koji se zvao Papus ben Jhuda i lju-
bavnika Pandiru, i da je vodila ljubav s nekim stolarom. Go-
vori se o Isusovom kažnjavanju smrću uoči blagdana Pesaha,
da je bio prevratnik i blizak rimskoj carskoj vlasti, da je imao
pet učenika, da je optužen za heretična vjerovanja i učenja,
da je izopćen iz zajednice, da je sebe nazivao bogom i rekao
da će uzići na nebo. Ove zamjerke su se u daljem razvoju
kršćanske kritike Talmuda s vremenom proširile i dodate su
im još neke: Talmud ne razlikuje glavno od nevažnog; način
talmudske biblijske egzegeze je proizvoljan, a posebno je na-
padana pravna fikcija; odnos prema tuđinu i inovjerniku je
netrpeljiv. Ove su kritičke zamjerke iznošene u mnogim pam-
fletima, kojih je bilo vrlo mnogo u XVI i XVII stoljeću. Treba
pri tom dodati da je istovremeno bilo i odgovora na te optužbe
koje su pisali i Jevreji i kršćani koji su branih talmudsku
književnost od ovih, često neosnovanih napada. Krajem XVIII
i tokom XIX stoljeća kršćanski, katolički i protestantski znan-
stvenici, podijelili su se na one koji su ovo djelo branih i one
koji su ga napadah. Među braniteljima Talmuda i njemu
srodne književnosti velika su imena znanstveniika-judaista.
Franz Delitzsch (1813—1890), profesor semitskih jezika na
sveučilištu u Leipzigu, biblijski kritičar, povjesničar hebrejske
1
U Talmudu se Isus naziva različito: Ješu, kao skraćeni oblik
imena Ješua ili Jhošua; Ješu Hanocri, najvjerojatnije Isus Nazare-
ćanin, od hebrejskog naziva grada Nazareta — Nacrat, Nocrat; Ben
Stada ili Ben Pandira, a porijeklo ovih imena je sporno toliko da
neki znanstvenici osporavaju da je uopće riječ o Isusu.
književnosti i znalac talmudske književnosti, prevodilac No-
vog zavjeta na hebrejski jezik, objavio je nekoliko znanstvenih
odgovora na protujevrejske napade (Rohlinga, Justusa i dr.)
ah i znao odgovoriti na protukršćanske napise u jevrejskom
tisku. Hermann Lebrecht Strack (1848—1922), profesor teolo-
gije na sveučilištu u Berlinu, hebraist i orijentalist, preveo je
nekoliko traktata Mišne na njemački, napisao gramatiku he-
brejskog jezika, a posebno se bavio izučavanjem Talmuda, iz-
među ostalog napisao i Uvod u Talmud (Einleitung in der
Thdlmud, 1887), a objavio i niz odgovora na protujevrejske
pamflete. Uz Dehtzscha i Stracka, i drugi su znanstvenici pi-
sah kritičke radove o Talmudu, koji nisu predstavljah nesu-
visle napade, već ozbiljnu znanstvenu analizu tog djela.
U pomoć sve raširenijem antisemitizmu, koji se rađao na
valovima neprestanih sukoba u burnom razvoju buržoaskog
društva XIX stoljeća, priskakali su stanoviti znanstvenici koji
se nisu libili iskrivljavati tekst, istrzati rečenice iz njihova
konteksta, čak i izmišljati nepostojeće navode iz talmudske
književnosti, kako bi dokazivah njenu štetnost za okolinu, za
druge narode i njihove vjere, a napose kako bi dah osnovu
antisemitskim ispadima i teorijama. Neki među njima su čak
tvrdih da se u Talmudu nalazi zapovijest koja Jevrejima na-
laže ritualno umorstvo! Takav je, između ostalih, bio August
Rohling (1839—1912), austrijski teolog, profesor crkvenog pra-
va na Praškom njemačkom sveučilištu. U svojoj se znanosti
nije nadaleko pročuo, ah je zato postao svjetski slavan po
svojim antisemitskim pamfletima, u kojima je objavio niz to-
božnjih navoda iz Talmuda, pod karakterističnim naslovima:
Der Talmudjude (1871) preveden kao stalni priručnik svih
evropskih antisemitskih partija i .pokreta na mnoge jezike,
Die Sittenlehre des Tdlmuds (1876), Die Polemik und das
Menschenopfer des Rabbinismus (1883). Na Rohlingove krivo-
tvorine odgovorilo je više znanstvenika, među kojima i F. De-
litzsch, koji je otyoreno tvrdio da su Rohhngovi zapisi falsifi-
kat i odvratna kleveta (»schauderhafte Verleumdung«), Na
koncu je protiv njega poveo sudski spor novinar S. Bloch.
Na suđenju, koje se oteglo, protiv njega su svjedočili istaknuti
znanstvenici (Wiinsche, Noldecke i dr.) i Rohling je, osramoćen,
izgubio spor, nakon čega je pobjegao u Ameriku. Drugi je
»značajni« znanstvenik XIX stoljeća u poznavanju i »kritici-
Talmuda bio August-Aharon Brimann, rođen u Rumunjskoj,
odakle se, napustivši obitelj, odselio u Berlin, gdje je studirao
judaistiku na Rabinskom seminaru. Nije uspio dobiti mjesto
rabina, prešao je na luteranstvo, zatim na katoličku vjeru.
Pomagao je Rohlingu u sastavljanju pamfleta, a i sam je, pod
pseudonimom dr Justus, napisao nekoliko »bisera« te vrste:
Der Judenspiegel (1883), zbornik sto propisa iz Sulhan aruha;
Talmudische Weisheit (1884) u kojem je odabrao »400 sastava
iz Talmuda«. U tim je navodima, obično istrgnutim iz kon-
teksta, i nerijetko izmišljenim ih krivotvorenim, nastojao do-
kazati neprijateljstvo Jevreja prema kršćanstvu. Godine 1885.
uhapšen je zbog prijevare, osuđen, i nakon zatvora protjeran
iz Austrije, u kojoj je tada živio.
Nema potrebe nabrajati sve ostale kritičare takve vrste.
S kraja prošlog i početka našeg stoljeća bilo ih je više, a o
njihovoj znanstvenoj vrijednosti ne treba trošiti riječi. Zanim-
ljivosti radi navodim da je nekoliko ovih pamfleta dospjelo
i do nas.
Već se 1879. u Novom Sadu pojavio jedan pod naslovom:
Vjerozakonsko učenje Talmuda ili ogledalo čivutskog poštenja,
po njemačkom izradio Vasa Pelagić (!). Prema njegovu članku
»Umjesto predgovora i uvoda«. V. Pelagić je preveo i preradio
Rohlingovu, kako sam kaže: »za Civute užasnu knjigu« Die
Sittenlehre des Talmud's, ponukan zahtjevima evropske diplo-
macije na Berlinskom kongresu, da se Jevrejima u Srbiji i
Rumunjskoj prizna ravnopravnost. Taj svoj uvod završava
ovim riječima: »Ravnopravnost treba priznati Čivutima samo
onda, kad se odreknu Talmuda, pa prigrle vjeru istine i pra-
vičnosti, bratstva i jednakosti, jer dotle treba po Talmudski
odmjeravati i suditi svima onima, koji i sami po Talmudski
mjere i sude.« Ovaj je Pelagićev neslavni rad tri puta tiskan,
a četvrto izdanje je doživio u okupiranom Beogradu 1941. go-
dine ( . . . »Danas kad jevrejsko pitanje uzima jedan oštar vid
i kad njegovo rešenje ulazi u završnu f a z u « . . . iz Predgovora
četvrtom izdanju). A u Zagrebu se 1941. pojavila, u prijevodu
novinara Milana Skrgatića s njemačkog i u njegovoj vlastitoj
nakladi, knjižica pod naslovom Talmud u hrvatskom prevodu
— 400 najzanimljivijih stavaka iz Talmuda, tačno i direktno
sa izvora preveo dr Justus. Po predgovoru bi se moglo reći da
prevodilac Skrgatić nije bio sasvim svjestan pravog značenja
onoga što stavlja na uvid javnosti, o čemu svjedoči i ovaj
navod: »Veselit će me, ako se među Hrvatima nađe ljudi, koji
će od sada sa dobrom i većom voljom, no do sada, studirati
naše sugrađane Zidove...« Osim toga, Skrgatić je Justus-Bri-
mannov pamflet preveo s vrlo malo poznavanja materije, s
mnogo grešaka u prijevodu pojmova i imena.
Ovi i još neki slični pamfleti ponovo su ugledali svjetlo
dana 1941. godine, nakon okupacije naše zemlje, od kojih na-
vodim naslove kao što su: S. Gabrijel: Civut i Talmud, ili naj-
veći neprijatelj svih nežidova, Osijek, 1941.; Milorad Mojić:
Srpski narod u kandžama Jevreja — Porazna svedočanstva iz
Talmuda i Sulhan Aruha i primena njihova u sadašnjosti, Beo-
grad, 1941. Najvećim dijelom gore navedenim pamfletima Ro-
hlinga, Justusa-Brimanna, u Skrgatićevoj i Pelagićevoj pre-
radi, i još nekim njima sličnim, služio se odvjetnik R. Golubić
u svojoj knjizi, objavljenoj u Slavonskom Brodu, 1941. pod
naslovom: Postoji li židovska opasnost? Tužen za antisemitske
izjave na sudu, Golubić je prema navodima iz tih pamfleta,
napisao u svoju obranu knjigu, i optužio Talmud i Sulhan aruh
te cijelo jevrejstvo za nemoralne i gotovo zločinačke postupke
prema državi i narodima, svojim' susjedima.
Prije no što se upoznamo s daljim razvojem kritičkih
proučavanja Talmuda i uz njega vezane jevrejske književno-
sti, treba ponovo naglasiti da je mnogo veći bio broj onih
učenjaka koji su u razvoju moderne judaistike ovim djelima
pristupali s dostojanstvom pravog znanstvenika i objektivno
razmatrali njihove vrijednosti i nedostatke. Sto se kršćanskih
kritika tiče, treba se malo vratiti u davnu prošlost da bi se
shvatile suprotnosti, sukobi između ta dva svijeta, između
kršćanske i jevrejske vjere. Kršćanstvo je niklo u krilu jevrej-
skog naroda, ah je od svoga osnutka težilo općem, širem,
univerzalnijem jedinstvu ljudi u jednoj vjeri, bez obzira na
narodnosnu pripadnost. Isus je kao mesija — Spasitelj po
kršćanskoj dogmi već došao, a Jevreji su ga tek očekivali.
Iako je, prema onome što stoji u Novom zavjetu, rekao: Ne
mislite da sam došao dokinuti Zakon ili Proroke (Matej 5, 17)
— i on i njegovi učenici su na djelu dokinuh služenje propi-
sima Nauka, obznanili su prihvaćanje Novoga saveza s Bogom,
a Jevreji su, nasuprot tome, težih očuvanju svoje narodnosne
cjeline, širenje vjere izvan svoga naroda im nije bio naročiti
cilj, a Mesiju su shvaćah isključivo kao svoga spasitelja, koji
će nakon dolaska na kraju dana, u sveopćem prevratu uništiti
nepravedno društvo, obnoviti Jeruzalem i Hram i tek će onda
na svijetu zavladati pravda. I jedna i druga su vjera kao
vrhunsko načelo objavljivale ljubav prema bližnjem, pa su se
ipak u ime te ljubavi tokom povijesti činila djela koja su da-
leko od nje. Iz takvih su se okolnosti morah roditi sukobi. Za
Jevreje je Isus bio pripadnik njihova naroda, koji se o svoje
zakone ogriješio jer je osnovao heretičnu sljedbu, koji je, kao
što sam već naglasio, prema njihovu shvaćanju, u teška vre-
mena nadiranja Rimskog Carstva, mnogim shizmama dodao
još jednu. Pa ipak, ako se uzme sve ovo u obzir, malo je tra-
gova o kršćanstvu i njegovu osnivaču u golemom mnoštvu
hagadičkog štiva u Talmudu i Midrašima. U Mišni ih gotovo
i nema. Mnogo je više zapisa o minejcima, za koje je utvrđeno
da su Jevreji tako nazivah većinom gnostike iz svog naroda,
donekle prve judeo-kršćane, ali gotovo nikada pripadnike crkve
iz II stoljeća nadalje. Nasuprot prenaglašenom uvjeravanju ka-
ko Talmud vrvi od svetogrđa i napada na kršćanstvo, stoje
vrlo dokumentirana mišljenja mnogobrojnih znanstvenika koji
tvrde suprotno. Navest ću samo dvojicu. Profesor teologije,
mađarski katolik Lipćt Huber, u svom djelu: Talmud, kultur-
no-povijesna i biblicistička studija, Budimpešta 1897 (A Tal-
mud, kulturtorteneti es biblikus tanulmany) kaže: »Što se Ge-

8 Talmud
129
mare tiče, treba unaprijed zamijetiti da ona ne samo da ne
vrvi mjestima koja se odnose na kršćanstvo, kao što mnogi
pogrešno vjeruju (ovo pogrešno vjerovanje dolazi otuda, što
su kršćani u srednjem vijeku držali da se na njih odnose go-
tovo sva ona mjesta u Talmudu — naročito ona iz traktata
Avoda zara — koja se odnose na pogane), već se očito upad-
ljivo malo njima nedvosmisleno bavi« (nav. djelo, 189. str.).
Huber zatim objašnjava da je do toga došlo zato jer je kršćan-
stvo, nakon što je postalo državnom religijom Rimskog Car-
stva u IV stoljeću, svoj »pobjedonosni hod« upravilo prema
Zapadu, te za palestinske amoraje više nije predstavljalo istin-
sku opasnost. S druge strane, u Partskom je carstvu, zatim
u Perzijskom, kršćanstvo bilo od IV stoljeća progonjena vjera,
te ni za babilonske amoraje nije bilo razloga da se kršćanima
posebno bave. Ako su, prema Huberu (str. 190), i spominjali
neku od pripovijesti koje su izranjale iz maglovite prošlosti,
činili su to samo zato da bi kršćansko učenje u svijesti njiho-
vih sunarodnjaka postalo neprihvatljivo. Tome slično govori
u svom djelu: Kršćanstvo u Talmudu i Midrašu (Christianity
in Talmud and Midrash, London 1903) engleski kršćanski teo-
log i bibhcist R. Travers Herford: »Judaizam se borio protiv
neprijatelja unutar svojih vrata; o suparniku izvana, koji je
svakim stoljećem postajao sve moćniji, nije vodio računa« (nav.
djelo, str. 397).
Glavni nedostatak nekih već navedenih kritičara Talmuda
bilo je odsustvo historijskog gledanja na ovo golemo djelo
koje je nastajalo stoljećima, u kojem je sabrana usmena pre-
daja nastala u različitim uvjetima, u kojem se navode mišljenja
nekohko tisuća osoba poimence, a vehk se broj mišljenja na-
vodi bezimeno. Donositi opći sud o tom zborniku predaja, ne
uzimajući u obzir povijesni razmak ih na temelju istrgnutih
navoda, nemoguće je. Tko je tako što pokušao, ih je krivotvo-
rio istinu, ih nije odgovorio svom postavljenom cilju.
Moderna judaistika i njena znanstvena istraživanja u na-
šem su stoljeću proširena i na područje izučavanja Talmuda,
te su tako i kritički prilazi ovoj građi sve mnogobrojniji. Me-
đutim, gotovo da je zanemarljiv broj znanstvenih djela mark-
sista, koji su analizirali talmudsku književnost. Tome ima više
razloga, ah je najvažniji sigurno taj što Talmud od konca
XIX i početka XX stoljeća nema više onog značenja ni za
jevrejsku zajednicu koju je nekada imao, a drugih problema
za rješavanje bilo je na pretek. Nepoznavanje izvornika je
također bio vjerojatan razlog. U Sovjetskom Savezu je objav-
ljeno nešto malo analiza o Talmudu, no one su dijelom bliske
dogmatizmu, osjetljivo podliježu zahtjevima dnevne politike
i ateističke propagande, te tako ponekad stižu i do granica
povrede nacionalnih osjećaja (zbog grešaka takve vrste u
knjizi Trofima K. Kiška: Iudaizm bez prikras, Kiev 1963, na
negodovanja zapadnoevropskih komunističkih partija, morala
je Ideološka komisija CK KPSS 4. travnja 1964. izdati službeno
saopćenje, u kojem osuđuje dijelove knjige, između ostalih
i one o Talmudu). Nešto više građe o Talmudu objavljeno je
u knjizi A. B. Ranoviča: Očerk istorii drevneevreiskoi religii,
Moskva 1937. (str. 265—374). Ranovič očito dobro poznaje
jevrejsku povijest, po svemu zna i aramejski i hebrejski jezik,
ah začuđuje kod njega povremena vulgarizacija, nehistoričnost
i nepotrebni dogmatski pristup. To se još više može reći za
knjigu M. S. Belenkog: Cto takoe Talmud?, izdanu u Moskvi
pedesetih godina. M. S. Belenki je također urednik, sastavljač
i pisac uvodnog članka, knjige Kritika Iudeiskoi religii, Mo-
skva 1962, u kojoj je sabrano dosta kritičkih znanstvenih ra-
dova o povijesti jevrejske vjere, pa tako i vrijednog materi-
jala o Talmudu, ali nije bez nedostataka koji su već spome-
nuti. Ovdje valja reći da su u Sovjetskom Savezu objavljena
upravo briljantna djela znanstvenih istraživanja rukopisa s
Mrtvog mora. Ali, o tome na drugom mjestu.

ZAKLJUČAK

Nakon svega što je dosad rečeno, trebalo bi sažeti sva iz-

ložena saznanja i svesti ih u neke zaključke. Ah kako to uči-
niti, kad se pred nama nalazi jedno djelo, hvaljeno i osporavano,
njegovano i uništavano, koje se može podvesti pod sve moguće,
samo ne pod shematiku evropskih pojmova o sustavnosti. Sa-
mi tvorci zbornika Usmenog učenja davno su ustanovili pra-
vilo, po kojemu »nema reda za Misnu«, htijući time objasniti
predmetnu nesređenoet ovog prvobitnog zbornika, jer su bih
svjesni toga da ni onako uređena i sređena kako je došla do
učenjaka koje mi danas nazivamo amorajima, Mišna nije uvi-
jek govorila o onome što se iz naslova odjeljka možda može
naslutiti. A to se još više može reći za Gemaru, taj golemi
zapisnički rukopis stoljetnih rasprava o svemu i svačemu. Jer
se s listova talmudskih knjiga čitaju rasprave o sasvim nestvar-
nim, apstraktnim predmetima, vođene istom ozbiljnošću i stra-
šću kao i sitničave raspre o malenim problemima svakodnev-
noga, ovozemaljskog života.
Prije svega, želim naglasiti da Talmudi, ni Jeruzalemski
ni Babilonski, nikada nisu završeni. Povijesne okolnosti, o ko-
jima je već bilo govora, primorale su predstojnike učilišta,
tvoroe oba ova zbornika, da djelo na brzinu privedu kraju,
ah je po unutrašnjoj svojoj prirodi, po sebi, jasno bilo i tada.
a današnjem čitatelju i znanstveniku koji ta djela proučava
još i više, da pravog zaključka i pravog dovršetka nije bilo.
To se može vidjeti i po tome što je stoljećima stvarano sve
više komentara na te komentare komentara. Postavljeno je na
tisuće pitanja na pitanja o pitanjima, davani su odgovori, koji
su nekada zadovoljavah one koji su pitah, a često samo dje-
lomično ili nikako. Na golemoj građi Talmuda iznikla je sto-
ljećima stvarana zgrada komentatora. Teško je shvatiti kako
se mogla održati, jer je građena na temeljima samih suprot-
nosti, sva u negaciji negacije. Prvo su pismoznalci i farizeji
ozakonili pravilo svetosti i nepovredivosti Mojsijevog Nauka
i cijelog T'naha — Starog zavjeta, po talmudskoj terminologiji
Pisanog nauka, kojemu se ništa nije smjelo dodavati ni odu-
zeti, zatim su baštiniti tih učenja donijeh pravilo građenja
ograde oko Nauka, da bi nakon toga, ih istodobno, počeli s tu-
mačenjima propisa tih istih knjiga i zakona u njima, prilago-
davajući ih potrebama svoga vremena, zahtjevima svojih dru-
štveno-gospodarskih uvjeta, i samim tim ih nekada i bitno
mijenjah. Podijeljenih mišljenja, a štovah su mišljenja svojih
sugovornika čak i onda kada su se do uvreda sporili o nečemu,
raspravljah su o bitnom i nebitnom, pamtili, učili naizust sve
što su njihovi prethodnici u tim raspravama izgovorih, sve to da-
lje prenosili s naraštaja na naraštaj i tako stvarah usmenu pre-
daju, običajno pravo. Stvarah su sami ih primah od drugih pri-
povijesti i legende te su s ozbiljnošću nepojmljivom za nas pre-
nosili neozbiljne doskočice i šale, predrasude i neukosti svoga
vremena, prostote i pravila ćudoređa jedne pored drugih i stva-
rah svoju samosvojnu znanost i predaju koju su ljubomorno
čuvah od tuđina. Sva je ta predaja, jedinstvena u svojim su-
protnostima, bila odraz različitih povijesnih uvjeta, od psiho-
logije plemenskih sukoba, preko jednobožačkih ideologa fari-
zejstva u uvjetima borbe protiv helenizacije, a zatim nadiranja
Rima, do ideologije robovlasničkog društva, koje je bilo do-
nekle različito od visoko razvijenog grčkog i rimskog, a najzad
do vrlo specifičnih uvjeta života jednog naroda, s vlastitom
religijom, pod tuđinskom vlašću u rimskoj provinciji Palestini
ih u partskoj, zatim perzijskoj carevini u Babilonu. Uza sve
to, iz tih silnih rasprava, sukoba, međusobnih neslaganja me-
đu sobom, izbijala je tvrdokorna želja tog naroda za samo-
održanjem, za vlastitim načinom života i vlastitim shvaćanjima
svijeta realnosti i apstrakcije.
Takav kakav jest, zbornik stoljetnih rasprava, Talmud
je postao predmetom obaveznog izučavanja u jevrejskim za-
jednicama širom svijeta, ma gdje se nalazili. Djeca su se od-
malena, u školama, nakon učenja hebrejske Bibhje, upućivala
u učenje Mišne i Gemare, u ranim godinama naizust, na način
koji nije bio svojstven samo jevrejskoj školskoj praksi. I, una-
toč tome što je taj, skolastički, način učenja vladao u školama,
jevrejska je škola i tu imala neke svoje osobenosti. Uz hebrej-
ski ih aramejski tekst učio se i prijevod na govorni jezik (ji-
diš, ladino ih arapski), a u zrelije je doba izučavanje Talmuda
prelazilo u pravo studiranje, s beskrajnim diskusijama, postav-
ljanjem pitanja i davanjem odgovora, sve to stoljećima usta-
ljenim napjevom, koji je pospješavao mnemotehniku, i te kako
potrebnu za učenje te goleme građe. Jevrejske općine u dija-
spori nakon prestanka ustanove egzilarha u Babilonu, nisu
imale središnjeg poglavara, nisu bile podložne nikakvoj sredi-
šnjoj vjerskoj ih nacionalnoj vlasti. Izučavanje istog štiva Sta-
rog zavjeta, istog talmudskog zbornika pravnih i vjerskih pro-
pisa i njegova pripovjedačkog sadržaja, služenje istih obreda
(s malim razlikama koje su dopuštane od mjesta do mjesta
prema prastarom pravilu »sve prema mjesnom običaju«) pred-
stavljalo je, kako sam već naglasio, kohezionu silu bez premca
u svjetskoj povijesti. Mi se danas, sasvim razumljivo, nećemo
složiti s mnogim gledištima izraženim u raspravama tanaita
ih amoraja, nama je potpuno jasno što je neukost, predrasuda,
što vjerski pietizam ih što predstavlja nazadnu ideju, ah je to
u jevrejskim zajednicama dijaspore, koje su živjele pod uvje-
tima geta, u okolini koja ih je stoljećima iskorištavala i pro-
gonila, bilo gotovo nevažno. Služeći se pravnim fikcijama, raz-
rađenim u talmudskim traktatima, pokušavali su se prilagoditi
posebnim uvjetima koji su im bili dopušteni, a iz te su građe
Talmuda ih skraćenog Sulhan aruha nalazili izlaz iz stanja koja
su se protivila slovu ih duhu starozavjetnih zakona ih propisa
tog istog Talmuda. Neki su od njihovih običaja, temeljenih na
talmudskim propisima, na halahi, izazivah osjećaje čuđenja,
ali i netrpeljivosti kod njihovih sugrađana drugih vjera, a u
već spomenutim slučajevima nerazumijevanja povijesnih okol-
nosti, pod kojima su se neki od tih propisa rađah, doprinosili
su i krvavim progonima. Tužitelji Talmuda i vjere koju je taj
zbornik usmjeravao nisu uzimah u obzir položaj u kojem su
se jevrejske zajednice nalazile, zaboravljah su uvrede koje su
nanosili i sami, ah su bih vrlo osjetljivi na bilo koje izraze
omalovažavanja njihovih ideja, koji uostalom nisu ni izlazili
na javnost, već su u samoobrani kolah u zatvorenim jevrej-
skim općinama. Posebni propisi o ishrani, o obrednoj čistoći
i nečistoći, koji su prilično dugo u povijesti, kao higijensko-
-sanitarne mjere, bih napredni i korisni, izazivah su prezir
okoline, a kada je geto zbog obaveznog kupanja, čišćenja, pra-
nja ruku, soljenja mesa prije kuhanja i drugih halahom pro-
pisanih mjera bio pošteđen epidemije kuge ili druge zaraze
koja je zahvatila cijeli grad, njegovi su žitelji optuživani da
su u dosluhu s — đ a v o l o m . . . Kritizirani su talmudski propisi
0 lihvi, o stanovitim propisima trgovinskog prava, a zaborav-
ljano je pri tom na ovo: u vrijeme nastanka tih propisa bili su
to važeći običaji u poslovnom svijetu Bliskog istoka, na čijem
su tlu i ponikli, neki od tih pravnih propisa su vrijedili dalje
1 u srednjem vijeku, a zatim: u novčarske, lihvarske i neke
trgovačke poslove Jevreje su nagnali sami feudalci, zabranju-
jući im bavljenje obrtima, zemljoradnjom i zahtijevajući od
njih dobavljanje novčanih sredstava na razne načine. Sasvim
je shvatljivo da je crkva, koja se protivila lihvarskim poslo-
vima (iz priloženih prijevoda čitatelj će vidjeti da se i jevrej-
ska vjera u osnovi držala tih starozavjetnih zabrana), podrža-
vala te iste feudalce, a kasnije i novostasalu buržoaziju, u optu-
žbama protiv jevrejskog lihvarstva. Talmudska kazuistika i
pravna fikcija je, naime, pod nekim uvjetima dopuštala te
novčarske radnje, nalazeći tako i u tom slučaju rješenje za
nastalu životnu potrebu.
Ako se ponegdje kritizira visoko štovanje učenja i učenih
ljudi, koje se osjeća na gotovo svakoj stranici Talmuda, kao
i prezir prema neučenom pučaninu (am haarec — doslovno:
narod zemlje), onda o tome treba reći da je i to stajalište samo
svojevrsni odraz vladajućeg robovlasničkog morala i načina
mišljenja, jer su se u tom društvu učenjem, osim specijalizi-
ranih robova (pisara i dr.), bavili, i mogli baviti samo slobodni
ljudi. Kažem svojevrsni odraz, jer kod Jevreja, već u drevno
doba — a više puta sam spomenuo nesavršeni obhk njihovog
robovlasništva — učenje nije bilo samo dopušteno, već i oba-
vezno, te je stoga donekle shvatljiv prezir prema onome koji
se učenjem nije bavio. Međutim, iz toga se držanja rodilo i
izuzetno štovanje učenih ljudi, učitelja, rabina, koji su mogh
biti iz svih staleža. Rabini su s vremenom postali prava vlast
unutar zajednice, vodeći duhovni i vjerski život svoje općine,
a istovremeno su bili i suci u sporovima svake vrste, ali i ru-
kovodioci talmudskih škola — ješivot (u jednini: ješiva). U po-
četku njihovi naslovi različitog stupnja nisu po sebi donosili
nikakve materijalne dohotke, nisu to bih svećenici u klasič-
nom smislu. To će postati tek u kasnijoj fazi razvoja organi-
zacije općina, kada će rabin postati svećenik, službenik te
općine.
O kritici Talmuda unutar jevrejske zajednice već sam
rekao ponešto, a s tim u vezi i o razvoju i raslojavanju unutar
jevrejstva u vrijeme nastanka građanskog društva. Ovdje že-
lim dodati još samo to da se još prije pola stoljeća u velikim
jevrejskim zajednicama Poljske, Rusije, Slovačke, Rumunjske
ih Mađarske moglo naići na veliki broj ljudi koji su cijeli
Babilonski talmud znah od korica do korica naizust. Danas je
to prava rijetkost, u svom klasičnom obliku se Talmud uči sa-
mo u konzervativnim ortodoksnim općinama, kojih još ima
ponegdje. Znanstveno se proučava i istražuje na judaističkim
katedrama mnogih sveučilišta i u Izraelu i u svijetu, ne samo
kao poseban predmet već kao vrelo izravnih informacija o
cijelim epohama jevrejske povijesti i naroda s kojima su ži-
vjeli u vrijeme njegova nastajanja. Poznavanje njegove gra-
đe, njegova jezika poslužilo je mnogim povjesničarima, knji-
ževnicima i jezikoslovcima moderne jevrejske znanosti i umjet-
nosti kao temelj za njihova djela, kojima će zadužiti kulturu
svijeta. Ali samo izučavanje talmudske književnosti je koncem
XIX stoljeća po sebi postalo nekima suvišno, a nekima čak i
prepreka za daljnji razvoj jevrejskog naroda, za njegovo izravno
uključivanje u tokove društvenih kretanja. Ako danas želimo
upoznati Talmud, Midraš i druga djela jevrejske predaje, gle-
dat ćemo na njih kao na djela narodnog genija, stvarana sto-
ljećima, u kojima, pored onoga što danas nije prihvatljivo, ima
dovoljno vrijednosti, narodne mudrosti i lijepih misli, koje kao
kulturna baština jevrejskog naroda, mogu predstavljati, a i
predstavljaju dio kulture i civilizacije cijelog čovječanstva.
LITERATURA

Albeck, Hanoh. Mavo lemišna (Uvod u Mišnu), Bialik Institute, Jeru-

zalem, 1974.
Albeck, Hanoh, Mavo letalmudim (Uvod u Talmude), Dvir, Tel Aviv,
1969.
Belenki, M. S., Cto takoe Talmud? (Sto je to Talmud?), Moskva, 1963.
Bialik, Hajim Nahman i Ravnicki, Jhošua Hoia, Se/er haagada (Knji-
ga hagade), Dvir, Tel Aviv, 1956.
Briill, N., »Die talmudischen Tractate iiber Trauer um erstorbene«
(Talmudski traktat o oplakivanju umrlih), Jahrbiicher fiir Jii-
dische Geschichte und Literatur I., 1874.
De-Vries, Binyamin, Mehkarim beiifrut hatalmtid (Istraživanja u tal-
mudskoj književnosti), Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 1968.
Dubnov, Simon, Kratka istorija jevrejskog naroda, Savez jevrejskih
opština Jugoslavije, Beograd, 1062.
Efrat, Jisrael, Hafiloso/ija hajhudit haatika (Drevna jevrejska filozo-
fija), Jeruzalem, 1959.
Eisfeldt, Otto, Kleine Schriften 3 (Mali spisi 3), Ttibingen, 1960.
Erdeljan, Miloš, Supstitucija imena Božjeg JHVH u Starom zavjetu.
Zbornik Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta II, Beograd, 1951,
str. 393—413.
Florsheim, Joel, Jisudan v'rešit hitpathutan šel ješlvot Bavel Sura
v'Pumbedita (Osnutak i počeci razvoja babilonskih učilišta Su-
re i Pumbedite). Zion, Jeruzalem, 1974, sv. XXXIX, 3—4, str.
183—197.
Frankel, Zeharja, Darke hamiina (Putevi Mišne), Leipzig, 1867, reprint
Sinaj, Tel Aviv, 1953.
Frazer, James Georg, The Folklore in the Old Testament (Folklor u
Starom zavjetu), London, 1918.
Freiberger, S., Molitvenik, Biblioteka Jevrejskog narodnog kalendara,
Zagreb, 1938.
Fromer, Jakob, Der Talmud (Talmud), Berlin, 1920.
Gams, Andrija, Biblija u svetlu društvenih borbi, Beograd, 1970.
Glumac, Dušan, O Talmudu, Bogoslovlje, Beograd, 1931, VI, sv. 3,
str. 172—179.
Goldin, Judah, The living Talmud (2ivi Talmud), New American Li-
brary, New York, 1957.
Graves, Robert i Patai, Raphael, Hebrejski mitovi, Naprijed, Zagreb,
1969.
Gross, Moše David, Ocor haagada I—III (Riznica hagade), Mossad Ha-
rav Kook, Jeruzalem, 1954.
Handbuch theologischer Grundbegriffe I-IV (Priručnik osnovnih bogo-
slovskih pojmova), DTV, Mtinchen, 1973.
Harrington, Wilfrid J.. Uvod u Novi zavjet; Kršćanska sadašnjost, Za-
greb, 1975.
Herford, Robert Travers, Christianitv in Talmud and Midrash (Kršćan-
stvo u Talmudu i Midrašu), London, 1903.
Huber, Lipćt, A Talmud (Talmud), Budapest, 1897.
Kanovic, Jtsrael, Rabi Akiva (Zbirka izreka u Talmudu i Midrašu na
hebrejskom i aramejskom), Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 1955.
Kanovic, Jisrael, Rabi Eliezer — rabi Jhoiua (Zbirka izreka iz Talmu-
da i Midraša na hebrejskom i aramejskom), Mossad Harav Kook,
Jeruzalem, 1965.
Kanovic, Jisrael, Rabi Jhuda bar llaj (Zbirka izreka iz Talmuda i
Midraša na hebrejskom i aramejskom), Mossad Harav Kook,
Jeruzalem, 1965.
Kanovic, Jisrael, Rabi (Jhuda Knez), (Zbirka izreka na hebrejskom
i aramejskom), Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 1965.
Kanovic, Jisrael, Rabi Jose ben Halafta (Zbirka izreka na hebrejskom
i aramejskom), Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 1966.
Kanovic, Jisrael, Rabi Meir (Zbirka izreka na hebrejskom i aramej-
skom), Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 1967.
Kanovic, Jisrael, Rabi Simon bar Johaj (Zbirka izreka na hebrejskom
i aramejskom), Mdssad Harav Kook, Jeruzalem, 1965.
Kanovic, Jisrael, Bet Samaj uvet Hilel (Škola Samaja i škola Hilela),
Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 1965.
Kanovic, Jisrael, Maarehet tanaim I-III (Zbirka izreka tanaita), Mos-
sad Harav Kook, Jeruzalem, 1967.
Karo, Josef ben Efraim, Sulhan aruh I-IX, Hatam Sofer Institute, Je-
ruzalem, 1966.
Krauss, Samuel, Talmudische ArchSologie I-III (Talmudska arheolo-
gija), Leipzig, 1911.
Kritika iudeiskoi religii (Kritika jevrejske vjere), Ur. M. S. Belenki,
Akademija nauka SSSR, Moskva, 1962.
Majmon, Moše ben (Majmonid), Perui lemasehet avot (Objašnjenja uz
traktat Avot), Komentari M. D. Rabinovica, Mossad Harav Kook,
Jeruzalem, 1953.
Mayer, Reinhold, Der babylonische Talmud (Babilonski Talmud), Gold-
mann Verlag, Miinchen, 1963.
Melamed, Ezra Cion, M'farie hamikra I-II (Komentatori Biblije), Mag-
ness Press, Jeruzalem, 1975.
Melamed, Ezra Cion, Pirke mavo lesafrut hatalmud (Uvod u talmud-
sku književnost), Jeruzalem, 1973.
Neubauer, Adolf, ha Gćographie du Talmud (Geografija Talmuda),
G. Olms, Hildesheim, 1967.
Pantić, Miroslav, »Izbor dokumenata o dubrovačkim Jevrejima od
sredine XVII do kraja XVIII veka«. U: Zbornik jevrejskog isto-
rijskog muzeja 1, str. 366—380, Beograd, 1971.
Primorac, Igor, Prestup i kazna, Rasprave o moralnosti kazne, Beo-
grad, 1978.
Rabbinowicz, R. N., Dikduke sofrim — Variae lectiones..., Bd. 1—15,
Miinchen, 1867—1886; Bd. 16, Przemysl, 1897.
Ranovič, A. B. Oierk istorii drevneevreiskoi religii (Pregled povijesti
starojevrejske vjere), Moskva, 1937.
Safrai, S., »Doba Mišne i Talmuda«, U: Toldot am Jisrael I (Povijest
jevrejskog naroda), Ur. H. H. Ben-Sason, Dvir, Tel Aviv, 1969.
Scholem, Gershom, Mayor trends in Jewish Misticism (Glavne struje
u jevrejskom misticizmu), Schocken Books, New York, 1954.
Schwab, M. Le Talmud de Jerusalem (Jeruzalemski talmud), Maison-
neuve et Larose, Pariš, 1871—1889, 1960—1969.
Steinsaltz, Adin, The essential Talmud (Bitno o Talmudu), Weidenfeld
and Nicolson, London, 1976.
Strack, Hermann Lebrecht, Einleitung in den Thalmud (Uvod u Tal-
mud), Leipzig, 1887.
Silo, Smuel, Dina d'malhuta dina (Zakon države je zakon), Academic
Press, Jeruzalem, 1974.
Toldot am Jisrael I-lll (Povijest jevrejskog naroda). Ur. H. H. Ben-
-Sason, Dvir, Tel Aviv, 1969.
Weiss, Avraham, Mehkarim b'Talmud (Istraživanja u Talmudu), Mos-
sad Harav Kook, Jeruzalem, 1975.
Weiss, Jichak Eisick-Hirsch, Dor Dor ive Dorschaw — Zur Ceschichte
der jiidischen Tradition 1-V (Naraštaji i oni koji ga traže — uz
povijest jevrejske predaje), Wien, 1871—1891.
Werber, Eugen, Kršćanstvo prije Krista, Liber, Zagreb.
Werber, Eugen, »Povijest hebrejske književnosti«. U: Povijest svjet-
ske književnosti, I, Zagreb.

ENCIKLOPEDIJE I LEKSIKONI

Die Bibel und ihre Welt I—VI (Biblija i njen svijet). Ur. G. Kornfeld
i G. J. Botterweck, DTV, Miinchen, 1972.
Encyclopaedia Judaica I-XV (Jevrejska enciklopedija), Keter Publi-
shing House, Jeruzalem.
Enciklopedija mikrait I-VII, nedovršeno (Biblijska enciklopedija —
Encyclopaedia Biblica), Bialik Institute, Jeruzalem, 1955—1977.
Evreisskaya enciklopediya I-XVI (Jevrejska enciklopedija), Ur. L. I.
Kacenelson, Brockhaus-Effron, St. Petersburg.

BIBLIJSKI TEKSTOVI I PRIJEVODI

Biblia hebraica (Jevrejska Biblija), Ur. R. Kittel i P. Kahle. Privileg.

WUrtt. Bibelanstalt, Stuttgart, 1950.
Biblija — Stari i Novi zavjet. Stvarnost, Zagreb, 1968.
Mikraot g'dolot I-V (Velika Štiva), [Stari zavjet s aramejskim prije-
vodima (Targum Onkelos, Jonatan, Jerušalmi), i svim velikim
jevrejskim komentarima], Reprint izdanje Eshkol, Jeruzalem, 1976.
Novi zavjet. Prev. B. Duda i J. Fućak. Kršćanska sadašnjost, Zagreb,
1976.
Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Prev. Đ. Daničić i V. S. Kara-
džić. Izdanje Britanskoga i Inostranoga Biblijskoga društva.
RJEČNICI

Even šošan, Avraham, Milon hadai I-V (Novi rječnik), Jeruzalem, 1966.
Gur, Jhuda, Milon ivri (Hebrejski rječnik), Dvir, Tel Aviv, 1960.
Jastrow, Marcus, A Dictionary of the Targumim, the Talmud Babli and
Yerushalmi and the Midrashic Literature I-II (Rječnik Targu-
mfi, Babilonskog i Jeruzalemskog Talmuda i midraške književ-
nosti). [Aramejski, hebrejski i engleski], Pardes, New York, 1950.
A Latin Dictionaru (Latinski rječnik). [Latinski i engleski]. Claren-
don Press, Oxford, 1975.
Lćvy, Jakob, Ocor laion hatalmudim vehamidraiim — Worterbuch
iiber die Talmudim und Midraschim I-IV (Rječnik Talmuda i
Midraša). [Hebrejski, aramejski i njemački]. Benjamin Harz
Verlag, Berlin—Wien, 1924.
Majnarić-Gorski, Grčko-hrvatskosrpski rječnik, Zagreb, 1960.
Rječnik biblijske teologije. Ur. Xavier Lćon-Dufour. Kršćanska sadaš-
njost, Zagreb, 1969.
Naslovna strana Izreke otaca. Izdanje iz 1540. tiskano u Bologni.
 IZREKE OTACA

Cijeli Izrael ima udjela na

budućem svijetu, kao što je
rečeno:
A narod Tvoj, svi su u Iz 60. 21
njem pravedni, dovijeka
će baštiniti zemlju, mog
nasada izdanci, mojih ruku
djelo, za slavu i diku.

I
Avot
1. Mojsije primi Nauk sa Sinaja, i predade
ga Jhošui, a Jhošua starcima, starci proro-
cima, a proroci ga predadoše članovima Ve-
likog sabora. Oni rekoše tri riječi:
• Budite uzdržani u sudu!
• Podignite učenika mnogo!
• Sačinite ogradu oko Nauka!
2. Pravednik Šimon bijaše jedan od posljed-
njih iz Velikog sabora. On bijaše rekao:
Na trima temeljima svijet stoji: na Na-
uku, na službi i na vršenju milosrdnih
djela.
3. Antigonos iz Sohoa primi [Nauk] od Pra-
vednika Simona. On bijaše rekao:
Ne budite poput slugu koji služe gospo-
daru radi toga da bi dobih nagradu, već
 budite poput slugu koji služe gospodaru
ne radi toga da bi dobili nagradu, te neka
strah nebeski bude nad vama.
4. Josej, sin Joezerov iz Crede i Josej, sinJo-
hananov iz Jeruzalema, primiše [Nauk] od
njih. Josej, sin Joezerov iz Crede reče:
Neka tvoj dom bude sastajalište mud-
rih, napraši se prahom nogu njihovih i pij
žedno riječi njihove.
5. Josej, sin Johananov iz Jeruzalema, reče:
Neka tvoj dom bude širom otvoren i
neka sirotinja bude član doma tvojega!
Ne razgovaraj odviše sa ženom.
S vlastitom ženom — rečeno je, još manje
sa ženom druga svoga. Tako rekoše mudri:
Svatko tko odviše razgovara sa ženom, stva-
ra sebi zlo, zapostavlja riječi Nauka te mu
je kraj nasljedstvo pakla.
6. Jhošua, sin Prahjin i Nitaj Arbelićanin pri-
miše [Nauk] od njih. Jhošua, sin Prahjin,
reče:
Pribavi sebi učitelja te ćeš steći sebi
druga! i
Sudi svakog čovjeka prema njegovoj
boljoj strani.
7. Nitaj Arbelićanin reče:
Udalji se od zla susjeda i ne udružuj
se s opakim! i
Ne očajavaj, kazna će [ih] stići!
8. Jhuda, sin Tabajev i Simon, sin Setahov
primiše [Nauk] od njih. Jhuda, sin Taba-
jev, reće:
Ne izigravaj pravozaštupnika! i
Kada parničari budu stajah pred tobom,
neka budu u tvojim očima kao da su krivi,
a kada se udalje od tebe, neka budu u tvo-
 jim očima kao da su nedužni, pošto su se
već podvrgli sudu.
9. Simon, sin Setahov, reče:
Ispituj svjedoke što više i budi oprezan
u riječima svojim kako ne bi iz njih na-
učili da slažu.
10. Smaja i Avtalion primiše [Nauk] od njih.
Smaja reče:
Ljubi rad, a mrzi visoko gospodstvo i
ne predstavljaj se vlastima.
11. Avtalion reče:
Mudri, budite oprezni u riječima svo-
jim, kako ne biste zaslužili izgnanstvo, jer
ćete biti izgnani u mjesto loše vode, a u-
čenici koji za vama dođu pit će i umrijet
će, te će Ime Neba biti oskvrnuto.
12. Hilel i Samaj primiše [Nauk] od njih. Hi-
lel reče:
Budi učenik Aharonov, koji voli mir i
stremi miru, voli stvorenja i privodi ih
bliže Nauku.
13. On bijaše rekao:
Tko uznosi ime — ime gubi; a tko ne
dodaje — oduzima; tko neće da uči — ne-
ka umre; a tko se bude služio krunom —
nestat će.
14. On bijaše rekao:
Ako neću ja sebi, tko će mi, i ako sam
ja sam — što sam, i ako ne sada, a kada?
15. Samaj reče:
Ustali svoje učenje Nauka. Govori malo,
a čini mnogo. Primaj svakog prijazno oza-
rena lica.
16. Raban Gamliel reče:
Pribavi sebi učitelja te se udalji od

1« T a l m u d
 dvojbe. Ne pretjeraj u proizvoljnoj procje-
ni desetine.
17. Šimon, sin njegov, reče:
Cijeli sam život rastao medu mudrima
i ne nađoh ništa bolje za tijelo od šutnje;
Nije važno učenje nego djelo; i
Tko pretjeruje u riječima, navlači gri-
jeh.
18. Raban Simon, sin Gamlielov, reče:
Na trima temeljima svijet postoji: na
istini, na zakonu i na miru! Jer je rečeno:
Zah 8,16 Istinito i miroljubivo sudite na vratima
gradskim!

II

1. Rabi reče: Koji je to pravi put koji čovjek

treba da odabere?
Svaki onaj što donosi slavu onome koji
radi; i
Budi oprezan i pri lakoj zapovijesti i
pri teškoj, jer ne znaš koja je nagrada za
[izvršenje] zapovijesti. Uzmi u obzir gubi-
tak pri [izvršenju] zapovijesti prema na-
gradi za nju, a nagradu za prijestup pre-
ma onome što gubiš time. Obrati pozornost
na troje, te nećeš stići do prijestupa. Znaj
što je iznad tebe: oko koje gleda i uho ko-
je sluša, a sva se tvoja djela u knjigu za-
pisuju.
2. Raban Gamliel, sin rabi Jhude Kneza, reče:
Lijepo je proučavati Nauk uz svjetovni
posao, jer trud za oboje čini da se zabora-
vi na grijeh;
 Kraj svakog nauka koji ne prati tje-
lesni rad ništavan je i povlači za sobom
grijeh; i
Svi koji rade za javno dobro neka to
čine radi Imena Neba, jer će im se po za-
sluzi otaca njihovih pomoći; pravo njihovo
stoji zauvijek, a za vas ću uspostaviti na-
gradu veliku kao da ste postupili [po za-
povijesti],
3. On bijaše rekao:
Budite oprezni prema vlastima, jer se
one sprijateljuju s čovjekom samo radi svo-
jih potreba. Cine se prijazne dok im je do-
bro, a ne stoje uz čovjeka kad je u stisci.
4. On bijaše još rekao:
Učini mu po volji kao da je po tvojoj
volji, kako bi on učinio po tvojoj volji kao
da je po njegovoj volji, odreci se svoje vo-
lje radi njegove volje kako bi se on odre-
kao volje drugih radi tvoje volje.
5. Hilel reče:
Ne izdvajaj se iz zajednice,
Ne vjeruj u sebe sve do dana smrti
svoje,
Ne sudi druga svoga sve dok ne dospi-
ješ na njegovo mjesto i ne kazuj riječ ko-
ja se ne može saslušati, jer će se konačno
ipak čuti, i
Ne reci: kad budem imao vremena uči-
nit ću, jer možda nikada nećeš ni imati
vremena.
6. On bijaše rekao:
Neznalica se ne boji grijeha, a neučeni
nije pobožan,
Stidljivac ne može učiti ni nestrpljivac
poučavati,

10*
147
 Nije svaki onaj koji mnogo trguje —
mudar, i
U mjestu u kojem nema ljudi nastoj
biti čovjek.
7. On također, vidje lubanju kako plovi na
vodi. Reče joj:
Utopiše te, jer si ih utapala, na kraju
će oni koji te utopiše biti utopljeni.
8. On bijaše rekao:
Sto više mesa, to više crva; što više
imanja, to više briga; što više žena, to vi-
še praznovjerja; što više sluškinja, to više
raskalašenosti; što više slugu, to više kra-
đe, Sto više Nauka, to više života; što više
škola, to više mudrosti; što više savjeta, to
više razuma; što više pravde, to više mira.
Tko stekne dobro ime, sebi ga stječe, tko
stekne sebi riječi Nauka, stječe sebi život
na onom svijetu.
9. Raban Johanan, sin Zakajev, primi [Nauk]
od Hilela i Samaj a. On bijaše rekao:
Ako si učio mnogo Nauka, ne drži da
je to tvoja zasluga, jer si radi toga stvoren.
10. Petoricu učenika imađaše raban Johanan,
sin Zakajev. Evo koji su:
rabi Eliezer, sin Horkanosov,
rabi Jhošua, sin Hananjin,
rabi Josej Svećenik,
rabi Simon, sin Ntanelov, i
rabi Elazar, sin Arahov.
11. On bijaše nabrojao njihove vrline:
Eliezer, sin Horkanosov, ovapnjena je
jama koja ne gubi ni kapi;
Jhošua, sin Hananjin — blago onoj ko-
ja ga rodi;
Josej Svećenik je pobožan;
 Simon, sin Ntanelov boji se grijeha, a
Elazar, sin Arahov, vrelo koje je sve
bogatije [vodom].
12. On bijaše rekao:
Ako bi svi mudraci Izraela bih na jed-
noj plitici vage, a Eliezer, sin Horkanosov,
na drugoj plitici, on bi sve pretegnuo.
Aba Saul reče u njegovo ime:
Ako bi svi mudraci Izraela bili na jed-
noj plitici vage, a s njima čak i Ehezer,
sin Horkanosov, a na drugoj plitici Elazar,
sin Arahov, on bi sve pretegnuo.
13. On im reče:
Iziđite i vidite koji je dobar put kojem
se čovjek treba prikloniti!
Rabi Eliezer reče:
Dobro oko.
Rabi Jhošua reče:
Dobar drug.
Rabi Josej reče:
Dobar susjed.
Rabi Simon reče:
Koji vidi ono što se rađa.
Rabi Elazar reče:
Dobro srce.
On im reče:
Vidim ja riječi Elazara, sina Arahovog,
iz vaših riječi, jer njegove riječi uključuju
vaše riječi.
On im reče:
Iziđite i vidite koji je loš put od kojeg
se čovjek treba udaljiti!
Rabi Ehezer reče:
Zlo oko.
Rabi Jhošua reče:
Zao drug.
 Rabi Josej reče:
Zao susjed.
Rabi Simon reče:
Tko zajmi, a ne vraća. Jer onaj koji
zajmi od čovjeka, kao da zajmi od Svedr-
Ps 37, 21 žitelja, kao što je rečeno: Opaki zajmi ali
ne vraća, a pravednik se saialjeva i daje.
Rabi Elazar reče:
Zlo srce.
On im reče:
Vidim ja riječi Elazara, sina Arahovog, iz
vaših riječi, jer njegove riječi uključuju
vaše riječi.
14. Oni rekoše tri riječi:
Rabi Ehezer reče:
Neka ti čast tvoga druga bude mila kao
tvoja, i neka ti ne bude lagodno srditi se;
Obrati se dan prije svoje smrti; i
Grij se na vatri mudraca, ah budi o-
prezan sa žeravkom njihovom, da se ne
opečeš. Jer je ujed njihov ujed lisice, ubod
njihov ubod škorpiona, siktanje njihovo
siktanje zmije, a sve su riječi njihove kao
usijana žeravica.
15. Rabi Jhošua reče:
Zlo oko i zli nagon i mržnja prema stvo-
renjima izbacuju čovjeka iz svijeta.
16. Rabi Josej reče:
Neka ti blago druga bude milo kao
tvoje;
Pripravi sebe sama za izučavanje Na-
uka, jer ti on ne pada u nasljeđe; i
Sva tvoja djela neka budu zaradi Ime-
na Neba.
Pnz 6, 4—5; U, 17. Rabi Simon reče:
21
Br 15 37- 41 Budi pažljiv pri čitanju Cuj, Izraele! i
 s molitvom, a kada se moliš — ne čini od
svoje molitve ustaljeni red, već [išti] milo-
srđe i sažaljenje od Svedržitelja, kao što
je rečeno: Jer je On sažaljiv i milosrdan, JI 2, 13
spor na gnjevu i milosti pun, i nad zlom
<<e ražali; i
Ne budi opak prema samom sebi.
18. Rabi Elazar reče:
Udubi se u izučavanje Nauka!
Znaj što ćeš odgovoriti raspusniku! i
Znaj pred kim se trudiš i tko je tvoj
poslodavac, koji će ti platiti za djelo tvoje.
19. Rabi Tarfon reče:
Dan je kratak, posla je mnogo, radnici
su lijeni, plaća je velika, a domaćin ipak
požuruje.
20. On bijaše rekao:
Nije tvoje da završiš posao, ali nisi slo-
bodan ni da ga se odrekneš. Ako si mnogo
izučavao Nauk, dat će ti se velika plaća,
jer je vjeran tvoj poslodavac koji će ti
platiti za tvoje djelo, i da znaš da će pra-
vednici biti nagrađeni u budućnosti.

III

1. Akavja, sin Mahalalelov, reče:

Pazi na tri stvari, pa nećeš stići do pri-
jestupa. Znaj odakle si došao i kamo ideš
i pred kim treba da u budućnosti položiš
račun. Odakle si došao — iz smrdljive ka-
pi, i kamo ideš — u mjesto praha, crva i
kukaca, a pred kim u budućnosti treba da
položiš račun — pred kraljem nad kraljevi-
ma, Svetim, neka je blagoslovljen!
 2. Rabi Hanina, zamjenik velikih svećenika,
reče:
Moli se za dobrobit državne vlasti, jer
bi bez straha od nje čovjek bližnjega svo-
ga živa progutao.
3. Rabi Hananja, sin Tradjonov, reče:
Ako dvojica sjede i medu njima nema
riječi Nauka, to je onda zbor glupaka o
P* 1>1 kojem je rečeno: l u zbor glupaka ne sjeda.
Ah ako dvojica sjede i medu njima ima
riječi Nauka, onda se Sveprisutnost nasta-
Mal 3
>16 nila među njima, jer je rečeno: Tada pro-
govoriše bogobojažljivi, čovjek s bližnjim
svojim, a Bog ih ču i posluša i dade za-
pisati pred sobom knjigu spomenicu za
bogobojažljive i one koji štuju ime Njegovo.
Imam ovdje samo za dvojicu. A odakle
nam da čak i jednome, koji sjedi i bavi se
Naukom, Sveti, blagoslovljen neka je, od-
Tuž 3, 28 ređuje plaću? Jer rečeno je: Neka sjedi u
samoći i šuti jer mu On to nametnu.
4. Rabi Simon reče:
Trojica koji su jeh za istim stolom i ne
rekoše nad njim ni riječi Nauka, kao da su
jeh od žrtava mrtvim bogovima, jer je re-
lz 28, 8 čeno: Svi su stolovi puni bljuvotina, nečis-
ti, mjesta nema ...
Ah trojica koji su jeh za istim stolom
i rekoše nad njim riječi Nauka, kao da su
jeh sa stola Svedržitelja. Jer je rečeno:
Ez 41, 22 Ovo je stol koji stoji pred Gospodom.
5. Rabi Hanina, sin Hahinajev, reče:
Onaj koji je budan noću i hodi po putu
sam i otvara svoje srce besposlicama, do-
vodi sebe u smrtnu opasnost.
6. Rabi Nhunja, sin Hakanin, reče:
 Svaki onaj koji na sebe prima jaram
Nauka — oslobađa se jarma državne vlasti
i jarma svjetovnog rada; a svaki koji od-
bacuje sa sebe jaram Nauka, nameće sebi
jaram državne vlasti i jaram svjetovnog ra-
da.
7. Rabi Halafta, sin Dosin, iz Kfar-Hananje,
reče:
Među desetoricom, koji sjede i bave se
Naukom nastanjuje se Sveprisutnost, jer
Ps 82
je rečeno: Bog stoji u zajednici božjoj. >1
A odakle [znamo da je tako] čak i me-
Am 9 6
đu petoricom? Odatle što je rečeno: Svoju >
četu osnova na zemlji.
A odakle čak i među trojicom? Odatle
Ps S2 1
što je rečeno: U božanskoj sredini će suditi. >
A odakle čak među dvojicom? Odatle
Mal 3 16
što je rečeno: Tada progovoriše bogobojaž- >
ljivi, čovjek s bližnjim svojim, a Bog ih ču
i posluša.
A odakle [znamo da to vrijedi] čak i
za jednoga? Odatle što je rečeno: Na sva- Izl 20, 24
kom mjestu koje odredim da se moje ime
spominje, doći ću k tebi da te blagoslo-
vim.
8. Rabi Elazar iz Bartote, reče:
Daj mu od onoga što je njegovo, jer
ste i ti i ono što je tvoje njegovi. — Tako
1 29
reče po Davidu: Jer od Tebe je sve i iz Tvo- >
je ruke dadosmo tebi.
9. Rabi Jaakov reče:
Onaj koji hodi putem učeći, pa prekine
svoje učenje i kaže: Kako je lijepa ova
biljka, kako je lijepa ova oranica, navodi
na se Spis, kao da je doveo sebe u smrtnu
opasnost.
 10. Rabi Dostaj, sin Janajev, reče u ime rabi
Meira:
Svaki onaj koji zaboravi i jednu riječ
iz ovoga učenja, navodi na se Pismo, kao da
je doveo sebe u smrtnu opasnost, jer je
Pnz 4, 9 rečeno: Samo pazi na se i dobro čuvaj du-
šu svoju, da ne zaboraviš ono što vidješe
oči tvoje.
Moglo bi [se pomisliti da to vrijedi] čak
i za onoga kome njegovo učenje postade
Pnz 4, 9 preteško, tome pouka govori: Neka ne išče-
zne iz srca tvoga ni jednog dana tvoga ži-
vota, taj sebe neće dovesti u smrtnu opas-
nost sve dok ne sjedne i ne dopusti da mu
one iščeznu iz srca.
11. Rabi Hanina, sin Dosin, reče:
Onomu kome je strah od grijeha preči
od mudrosti, mudrost mu je postojana, a
onome kome je mudrost preča od straha
od grijeha, mudrost mu nije postojana.
12. On bijaše rekao:
Svakome onom komu su djela veća od
mudrosti, mudrost je postojana, svakome
onom kome je mudrost veća od djela, mu-
drost nije postojana.
Svaki onaj koji je ugodan ljudima i
Svedržitelju je ugodan, a svaki onaj koji
nije ugodan ljudima, ni Svedržitelju nije
ugodan.
13. Rabi Dosa, sin Harkinasov, reče:
Jutarnje spavanje, vino u podne, djeti-
nji razgovor i sjedenje na skupovima ne-
ukih izbacuju čovjeka iz svijeta.
14. Rabi Elazar Modiinjanin reče:
Tko oskvrnjuje svetinje, prezire blag-
dane, čini da lice druga njegova problijedi
 pred mnoštvom, kida savez Avrahama, oca
našega, bezočno i u suprotnosti s halahom
tumači Nauk, unatoč tome što poznaje Na-
uk i čini dobra djela, nema udjela na ono-
me svijetu.
15. Rabi Jišmael reče:
Budi uslužan prema glavaru, uljudan
prema mlađem i primaj svakog čovjeka s
radošću.
16. Rabi Akiva reče:
Podsmijeh i lakomislenost navikavaju
čovjeka na blud. Predanje je ograda za
Nauk, desetine ograda za bogatstvo, zavje-
ti ograda za izdvojenost, a ograda za mud-
rost je šutnja.
17. On bijaše rekao:
Omiljen je čovjek [Bogu], jer ga je
stvorio po [svom] obličju. Iz posebne mu
je ljubavi dano na znanje da je stvoren po
obhčju Božjem, kao što je rečeno: Jer po Post 9, 6
obličju Božjem, stvori čovjeka.
Omiljeni su Izraelci [Bogu] jer su na-
zvani sinovima Svedržitelja. Iz posebne im
je ljubavi dano na znanje da su nazvani
sinovima Svedržitelja, jer je rečeno: Sino- Pnz 14, l
vi ste Gospoda, Boga svoga.
Omiljeni su Izraelci [Bogu], jer im je
dano dragocjeno oruđe. Iz posebne im je
ljubavi dano na znanje da im je dano dra-
gocjeno oruđe kojim je stvoren svijet, jer
lzr 2
je rečeno: Jer vam dobru pouku dadoh, Na-
uk svoj, ne napuštajte ga.
18. Sve je predviđeno, a sloboda [izbora] je
dana, i po dobroti se sudi svijetu, ah sve
prema prevazi djela.
19. On bijaše rekao:
 Sve je dano pod jamstvom, a pređa je
razapeta nad svim živim. Trgovina je otvo-
rena i trgovac daje na dug, a bilježnica je
otvorena i ruka piše. I svatko tko hoće
zajmiti neka dođe, pa nek zajmi. A bla-
gajnici obilaze neprestano, svakoga dana i
naplaćuju od čovjeka znao on to ili ne znao.
A imaju se na što osloniti, jer je zakon pra-
vedan — i sve je spremno za gozbu.
20. Rabi Elazar, sin Azarjin, reče:
Ako nema Nauka — nema lijepog po-
našanja, ako nema lijepog ponašanja —
nema Nauka. Ako nema mudrosti — ne-
ma straha, ako nema straha — nema mu-
drosti. Ako nema znanja — nema razuma,
ako nema razuma — nema znanja. Ako
nema brašna — nema Nauka, ako nema
Nauka — nema brašna.
21. On bijaše rekao:
Na što je nalik onaj čija je mudrost
veća od djela njegovih? Na drvo s mnogo-
brojnim granama, a slabim korijenjem, pa
kad naiđe vjetar, iščupa ga i izvrne. Zato
17
> 6 j e rečeno: Jer će biti kao vrijes u suhodolu
i neće vidjeti da dobro nailazi i nastavat
će isušene predjele pustinje, zemlju slanu
i nenastanjenu.
Ali, na što je nalik onaj čija su djela
mnogobrojnija od mudrosti njegove? Na
drvo čije su grane malene, a korijenje ja-
ko, pa kad bi naišli svi vjetrovi svijeta i
puhnuli u nj — ne bi ga pomaknuli s mje-
sta njegova. Zato je rečeno: Jer će biti kao
Jr 17, 8 drvo zasađeno kraj vode, što k potoku ko-
rijenje šalje, ne boji se dolaska žege, jer
će mu listovi biti svježi, a u sušnoj godini
 neće brinuti, neće prestati da donosi plod.
22. Rabi Elazar Hisma reče:
Gnijezda i uvodna poglavlja o mijeni
[žene] srž su halaha-propisa; znanost izra-
čunavanja vremena i matematika su pri-
prema za astronomiju.

IV

1. Ben Zorna reče:

Tko je mudar? Onaj koji uči od svakog
čovjeka, jer je rečeno: Prosvijetliše mi pa- P* 119, 99
met svi koji me učahu.
Tko je junak? Onaj koji savladava na-
gon svoj, jer je rečeno: Bolji je onaj koji izr 16, 32
je spor na srdžbi od junaka, i tko nad so-
bom vlada od osvajača grada.
Tko je bogat? Onaj koji se raduje svo-
jem udjelu, jer je rečeno: Trudom ruku P* 128,2
svojih da se hraniš, blago tebi i dobro će
ti biti. Blago tebi — na ovom svijetu i do-
bro će ti biti — na onome svijetu.
Tko je cijenjen? Onaj koji cijeni sva
stvorenja, jer je rečeno: Jer ja cijenim one i Sam 2, 30
koji mene cijene, a koji me preziru bit će
osramoćeni.
2. Ben Azaj reče:
Hitaj [da ispuniš] laku zapovijest, a bje-
ži od prijestupa, jer zapovijest vuče za so-
bom zapovijest, a prijestup vuče za so-
bom prijestup. Jer je plaća za zapovijest
— zapovijest, a plaća za prijestup — pri-
jestup.
3. On bijaše rekao:
Ne preziri ni jednog čovjeka, i ne
prelazi ni preko jedne stvari. Jer nema
čovjeka koji nema svoj čas i nema stvari
koja nema svoje mjesto.
4. Rabi Levitas iz Javnea reče:
Budi vrlo, vrlo skroman, jer su čovje-
kova nada — crvi.
5. Rabi Johanan, sin Brokin, reče:
Tko tajno oskvrne Ime Neba, naplatit
će mu se javno. Svejedno je h zbog grijeha
iz nehata, ili zbog opačine s umišljajem
pri oskvrnjenju Imena.
6. Rabi.Jišmael, sin njegov, reče:
Tko uči radi toga da bi poučavao —
dat će mu se da uči i da poučava, a tko uči
radi toga da bi izvršavao — dat će mu se
da uči i da poučava, da čuva i da izvršava.
7. Rabi Cadok reče:
Ne pravi sebi [od Nauka] vijenac da bi
njime sebe veličao, niti trnokop da bi nji-
me kopao.
A Hilel bijaše rekao ovako:
Tko upotrijebi krunu — nestat će.
Ovako da učiš:
Svatko tko se koristi riječima Nauka —
stavlja svoj život van svijeta.
8. Rabi Josej reče:
Svatko tko štuje Nauk — bit će osobno
štovan od svih stvorenja; svatko ko oskvr-
n j u j e Nauk — bit će osobno oskvrnut od
svih stvorenja.
9. Rabi Jišmael, sin njegov, reče:
Tko se uzdržava od suđenja, skida sa
sebe neprijateljstvo, pljačku i krivokletstvo,
 a tko je bahat pri pravorijeku — taj je
lud, opak i drska duha.
10. On bijaše rekao:
Ne budi jedini sudac — jer nema jedi-
nog suca nego jedan. I ne reci: Prihvatite
moje mišljenje, jer oni imaju pravo na to,
a ne ti.
11. Rabi Jonatan reče:
Svatko tko proučava Nauk u bijedi —
doći će konačno i do toga da ga proučava
u bogatstvu.
Svatko tko zanemaruje Nauk u bogat-
stvu — doći će konačno i do toga da ga
zanemaruje u bijedi.
12. Rabi Meir reče:
Smanji poslove, bavi se Naukom, budi
skroman pred svakim čovjekom. Ako si za-
nemario Nauk, ima takvih besposlenih i
bez tebe mnogo, a ako si se trudio učeći
i izvršavajući Nauk — čeka te za to velika
plaća.
13. Rabi Ehezer, sin Jaakovljev, reče:
Tko izvršava jednu zapovijest — stje-
če sebi jednog branioca, a tko čini jedan
prijestup — stječe sebi jednog tužioca. O-
braćenje i dobra djela štit su od kazne.
14. Rabi Johanan Postolar reče:
Svaki skup koji je radi neba — održat
će se, ali koji nije radi neba — neće se
održati.
15. Rabi Elazar, sin Samuin, reče:
Neka ti bude čast tvoga učenika mila
kao da je tvoja, čast tvoga druga kao stra-
hopoštovanje prema tvome učitelju, a stra-
hopoštovanje prema tvome učitelju —kao
strah od neba.
16. Rabi Jhuda reče:
Budi oprezan pri učenju — jer je nehat
pri učenju isto što i grijeh s umišljajem.
17. Rabi Simon reče:
Tri krune postoje: kruna Nauka, kruna
svećenička i kruna kraljevska, ah kruna
dobra imena sve ih nadvisuje.
18. Rabi Nehoraj reče:
Preseh se u mjesto gdje ima Nauka. I
nemoj reći: Neka on dođe za tobom; ili
Neka ga drugovi tvoji zgotove za te-
be! i
Ne oslanjaj se na svoj razum.
19. Rabi Janaj reče:
Nismo kadri [shvatiti] ni spokojstvo o-
pakih, a kamoli patnje pravednih.
20. Rabi Matja, sin Herešov, reče:
Pozdravi prvi svakog čovjeka!
Budi rep lavovima, ali ne budi glava
lisicama.
21. Rabi Jaakov reče:
Ovaj je svijet shčan predvorju onoga
svijeta. Pripremi se u predvorju kako bi
mogao ući u dvoranu.
22. On bijaše rekao:
Ljepši je jedan čas obraćenja i dobrih
djela na ovom svijetu od svega života na
onom svijetu.
A ljepši je jedan čas duševnog mira na
onom svijetu od sveg života na ovom svi-
jetu.
23. Rabi Simon, sin Elazarov, reče:
Ne umiruj druga svoga u času srdžbe
njegove!
Ne tješi ga dok njegov mrtvac pred
njim leži!
 Ne pitaj ga u času zavjeta njegova! i
Ne nastoj vidjeti ga u času prijestupa
njegova!
24. Smuel Mali reče:
Ne raduj se pri padu neprijatelja svoga 24, n
i neka ti ne zaigra srce kad posrče.
25. Rabi Josej, sin Jhudin iz Kfar-Habavlija,
reče:
Tko uči od malenih, kome je on sličan?
— Onome koji jede kiselo grožđe i pije
vino s tijeska svoga.
A tko uči od staraca, kome je on sličan?
— Onome koji jede zrelo grožđe i pije sta-
ro vino.
Rabi reče:
Ne gledaj u krčag, već u ono što je u
njemu. Postoji novi krčag pun staroga
[vina] i stari u kojem ni novoga nema.
26. Eliša, sin Avujin, reče:
Tko uči dok je dijete, čemu je sličan?
Crnilu pisanom po novom papiru.
A tko uči pod starost, čemu je on sličan?
Crnilu pisanom po brisanom papiru.
27. Rabi Elazar Hakapar reče:
Zavist, pohlepa i častoljublje čine da
čovjek nestaje sa ovoga svijeta.
28. On bijaše rekao:
Rođeni su tu da umru, umrli da ožive,
a živi da im bude suđeno, na njima je spo-
znati, obznaniti i priznati da je On Bog,
On — tvorac, On — stvoritelj, On — taj
koji [sve] shvaća, On — sudac, On — svje-
dok, On — tužitelj, da će On u budućnosti
suditi.
Neka je blagoslovljen On, pred kojim ne-
ma nepravde, nema zaborava, ni pristrano-

11 T a l m u d
161
 sti, ni primanja mita, jer je sve Njegovo.
I znaj, da je sve prema računu.
I neka te nagon tvoj ne uvjerava da je
podzemlje pribježište za te. Jer si protiv
svoje volje stvoren, i protiv svoje volje ro-
đen i protiv svoje volje živiš, i protiv svo-
je volje umireš, i protiv svoje volje treba
da u budućnosti položiš račun pred kra-
ljem nad kraljevima, Svetim, blagoslovljen
neka je.

1. S deset je riječi stvoren svijet. A što ka-

zuje to učenje? Zar nije mogao biti stvoren
jednom riječju? Tome je već tako, napla-
titi od opakih koji upropašćuju svijet
stvoren s deset riječi, i dati dobru plaću
pravednicima što održavaju svijet koji je
stvoren s deset riječi.
2. Deset je naraštaja od Adama do Noaha —
da bi se obznanilo koliko je Njegovo strp-
ljenje. Jer je u svim naraštajima bilo onih
koji Ga srdiše, sve dok ne pusti na njih
vode potopa.
Deset je naraštaja od Noaha do Avra-
hrama — da bi se obznanilo koliko je Nje-
govo strpljenje. Jer je u svim naraštajima
bilo onih koji Ga srdiše sve više i više,
sve dok ne dođe otac naš Avraham i primi
plaću za sve.
3. S deset je kušnji iskušan otac naš Avraham
i sve ih izdrža da bi se obznanilo: kolika
bijaše ljubav oca našeg Avrahama.
 Deset je čuda učinjeno očevima našim
u Egiptu i deset na moru.
Deset udaraca nanese Sveti, blagoslov-
ljen neka je, Egipćanima u Egiptu i deset
na moru.
S deset kušnji iskušavahu očevi naši
Svetoga, blagoslovljen neka je, u pustinji,
kao što je rečeno: Deset me već puta isku- Br 14. 22
šavahu, a ne poslušaše me.
4. Deset je čuda učinjeno očevima našim u
Svetištu:
Ni jedna žena ne pobaci zbog mirisa
svetoga [žrtvenog] mesa,
sveto meso nikada nije zaudaralo,
u klaonici se nikada ne vidje muha,
veliki svećenik nije imao odliv sjemena
na Dan pomirbe,
kiše ne ugasiše vatru naslaganih drva,
ne savlada vjetar stup dima,
ne nađe se mana u prvom snopu žrtve-
nom, ni u dva kruha, ni u kruhu koji se
stavljaše pred lice Njegovo,
stoje stisnuti ljudi, klanjaju, pa ipak
ima širine,
nikada zmija ih škorpion ne učiniše
štetu u Jeruzalemu, i
ne reče čovjek drugu svom: Tijesno mi
je da bih prenoćio u Jeruzalemu.
5. Deset je stvari stvoreno u predvečerje su-
bote, za sutona, i to:
ždrijela zemlje,
ždrijela studenaca,
ždrijelo magarice,
duga,
mina,
štap,
u*
163
 glodač,
slova,
pismo, i
ploče.
A ima i takvih koji kažu:
Cak i zlodusi, i pogreb učitelja našeg
Mojsija, a i ovan oca našeg Avrahama.
Ima ih koji kažu:
Cak su i kliješta kliještima načinjena.
6. Sedam je stvari u sirova čovjeka, a sedam
u mudraca:
Mudrac ne govori prije nekoga tko je
veći od njega u mudrosti,
ne upada u riječ svome drugu,
ne žuri s odgovorom,
pita prema predmetu, a odgovara pre-
ma propisu,
kaže o pravome da je pravo, a o po-
sljednjem da je posljednje, a
o onome o čemu nije čuo kaže: nisam
čuo, i
priznaje istinu.
Suprotno od toga vrijedi za — sirova čo-
vjeka.
7. Sedam vrsta kazni dolaze na svijet za se-
dam vrsta prijestupa:
Ako neki daju desetinu, a neki ne daju
— dolazi glad zbog suše: neki će biti
gladni, a neki siti;
Odlučiše ne davati desetinu — glad od
pometnje i glad zbog suše dolazi;
Ne davati podizanicu — zatorna glad
dolazi;
Kuga dolazi na svijet zbog nedjela za
koje po Nauku shjedi smrtna kazna, a ni-
 su predana sudu. I zbog plodova subotnje
godine;
Mač dolazi na svijet zbog odugovlače-
nja pravorijeka, zbog iskrivljavanja zako-
na, i zbog onih koji poučavaju Nauk pro-
tivno halaha-propisu;
Opaka zvijer dolazi na svijet zbog kri-
vokletstva i zbog huljenja Imena; i
Progonstvo dolazi na svijet zbog onih
koji služe kumirima, i zbog otkrivanja go-
lotinja, i zbog prolijevanja krvi, i zbog
[kršenja propisa o] neobrađivanju zemlje.
8. U četiri [vremenska] roka širi se kuga:
U četvrtoj [godini],
u sedmoj,
na izmaku sedme, i
na izmaku blagdana svake godine.
U četvrtoj — zbog [nedavanja] sirotinjske
desetine u trećoj;
u sedmoj — zbog [nedavanja] sirotinjske
desetine u šestoj;
na izmaku sedme zbog [uživanja] plodova
sedme godine; i na izmaku blagdana sva-
ke godine — zbog pljačke [prikupljenih]
sirotinjskih milodara.
9. Ima četiri vrste ljudi; tko kaže:
Moje je moje, a tvoje je tvoje — to je
prosječna vrsta, a ima ih koji kažu — to
je sodomska vrsta.
Moje je tvoje, a tvoje je moje — neuki.
Moje je tvoje, a tvoje je tvoje — po-
božan.
Tvoje je moje, a moje je moje — zlo-
tvor.
10. Ima četiri vrste ćudi:
 Tko se lako rasrdi i lako smiri — dobi-
tak njegov premašuje štetu njegovu.
Tko se teško rasrdi i teško smiri — šte-
ta njegova premašuje njegov dobitak.
Tko se teško rasrdi, a lako smiri — po-
božan je.
Tko se lako rasrdi, a teško smiri —
zlotvor je.
11. Ima četiri vrste učenika:
Brzo prima, a brzo i gubi — šteta njego-
va premašuje njegov dobitak.
Teško prima, a teško i gubi — dobitak
njegov premašuje njegovu štetu.
Brzo prima, a teško gubi — to je dobar
udio;
Teško prima, a lako gubi — to je loš
udio.
12. Ima četiri vrste davalaca milodara:
Tko bi htio dati, ah da ne daju drugi
— zlo je oko njegovo upereno u ono što
je u drugoga.
Da daju drugi, a da on ne dfi — zlo je
oko njegovo upereno prema onom što je
njegovo.
Davati, ah neka i drugi daju — pobo-
žan je.
Ne da, a neka ni drugi ne daju — zlo-
tvor je.
13. Ima četiri vrste onih koji pohađaju uči-
lište:
Pohađa, a ne čini — u ruci mu je plaća
za pohađanje.
Cini, ah ne pohađa — plaća za djelo
mu je u ruci.
Pohađa i čini — pobožan je.
Ne pohađa i ne čini — zlotvor je.
14. Ima četiri vrste onih koji sjede pred mu-
drima:
Spužva i lijevak, cjediljka i rešeto.
Spužva — jer sve upija.
Lijevak jer na jednu stranu prima, a
na drugu ispušta.
Cjediljka — jer propušta vino, a zadr-
žava drop.
A rešeto — jer propušta najfinije bra-
šno, a zadržava mekinje.
15. Za svaku ljubav koja ovisi o nekoj stvari
[vrijedi]: nestane li ta stvar — nestade i
ljubav. A koja ne ovisi o nekoj stvari —
ostaje vječno. Koja je to ljubav koja ovisi
o nekoj stvari? — To je ljubav Amnona i
Tamar. A koja ne ovisi o nekoj stvari —
to je ljubav Davida i Jhonatana.
16. Svaka raspra koja je radi neba — kraj
joj je da će se njen posljedak održati, a
koja nije radi neba — kraj joj je da se
njen posljedak neće održati. Kakva je to
raspra koja je radi neba? — To je raspra
između Hilela i Samaja. A koja nije radi
neba? — To je raspra Korahova i cijela
roda njegova.
Tko navodi mnoge na vrlinu, na ruku
mu ne dolazi grijeh, a tko navodi mnoge
na grijeh — neće mu se dopustiti da se
obrati. Mojsije je bio sam pun vrlina, a i
naveo je mnoge na vrlinu — zasluga mno-
gih povezana je s njim, jer je rečeno: Prav- Pnz 33, 21
du Gospodinovu izvrši i presude njegove
s Izraelom.
Jaraveam, sin Nvatov, sagriješi i nave-
de na grijeh mnoge — grijeh mnogih je
povezan s njim, jer je rečeno: Zbog gri- 1 Kr 15, 30
 jeha što ih je sagriješio Jaraveam i na koje
je naveo Izrael.
17. Svatko tko ima prva tri svojstva — učenik
je oca našega Avrahama, a druga tri svoj-
stva — učenik je opakog Bileama. Dobro
oko, skromnost i krotkost duha — učenik
je Avrahama, oca našega. Zlo oko, lako-
most, oholost duha — učenik je opakog Bi-
leama.
Koja je razlika između učenika Avra-
hamova, oca našega, i učenika opakog Bi-
leama? — Učenici opakog Bileama naslje-
đuju pakao i silaze u rov propasti, kao što
Ps 55, 24 je rečeno: A Ti ćeš, Bože, svaliti krvoloke
i varalice u rov propasti. Neće doživjeti
ni polovicu dana svojih. A ja se uzdam u
Tebe.
Učenici oca našeg Avrahama opskrbljeni
su na ovom svijetu, a baštine na onom svi-
lzr 8, 21 jetu, jer je rečeno: Imam dati baštinu ljub-
ljenim svojima, riznice ću im napuniti.
18. Jhuda, sin Temin, reče:
Budi snažan kao leopard i hitar kao
orao, hitaj kao jelen i budi junak kao lav
u izvršenju volje oca svoga koji je na
nebesima.
On bijaše rekao:
Bezobraznik — u pakao, a sramežljivi
u raj. Neka bude po volji Tvojoj, Gospode,
Bože naš, i Bože otaca naših, da se sve-
tište ponovo, uskoro i za naših dana sagra-
di i daj nam udjela u Nauku Tvome.
On bijaše rekao:
S pet godina — za Štivo, s deset godina
— za učenje Mišne, s trinaest — podvrgnut
je zapovijesti, s petnaest — za učenje
 Talmuda, s osamnaest — za brak, s dva-
deset — u pregnuća, s trideset — u snazi,
s četrdeset — razborit, s pedeset — za sav-
jet, sa šezdeset — za starenje, sa sedam-
deset — do sijedih vlasi, sa osamdeset —
do pune starosti, s devedeset — pogrbljen,
sa stotinu — kao da je umro, prošao i
nestao sa svijeta.
19. Sin Bagbagov reče [o Nauku]:
Gbrni ga ovamo, obrni ga onamo — sve
je u njemu. U njega gledaj, posivi i uveni
nad njim, od njega se ne sklanjaj — jer
od njega bolje nema.
20. Sin He-hin reče:
Prema trudu je i plaća.

VI

Mudraci učahu na jeziku Mišne. Neka

je blagoslovljen tko odabere njih i njihovo
učenje.
1. Rabi Meir reče:
Svatko tko se bavi Naukom radi njega
samoga — zaslužit će mnogo toga. I ne
samo to, već je cijeli svijet zaslužio. Na-
zivat će ga prijateljem, voljenim, onim ko-
ji voh Svedržitelja, onim koji voh stvore-
nja, i odijeva ga (Nauk) smjernošću i bo-
jažljivošću, osposobljava da bude pravedan,
pošten i pobožan, pouzdan i daleko od gri-
jeha, a blizu zasluzi; drugi uživaju u nje-
govom savjetu i razboritosti, razumu i
1zt s 14
moći, jer je rečeno: Moji su savjeti i razbo- >
ritost, ja sam razum, moja je moć.
 I daje mu kraljevstvo, vlast, poznavanje
zakona, otkrivaju mu se tajne Nauka, po-
staje izvorom koji ne sahne i rijekom koja
narasta. Postaje skroman, velikodušan, pra-
šta uvrede, uzvisuje ga i uzdiže nadasve.
2. Reče rabi Jhošua, sin Levijev:
Iz dana u dan izlazi iz planine Horeva
neki glas, objavljuje i kazuje: Jao njima,
stvorenjima, zbog uvrede Nauka! Jer svatko
tko se ne bavi Naukom naziva se odbače-
izr li, 22 nim, jer je rečeno: Zlatan kolut u rilu svi-
nje, to je kao lijepa žena bez pameti.
I još reče:
izl 32, 16 Ploče su djelo božje, a pismo je pismo
božje, urezano u pločama. Ne čitaj harut
[urezan] već herut [sloboda], jer nemaš
slobodnog čovjeka izuzev onog tko se bavi
učenjem Nauka. A svatko tko se bavi uče-
njem Nauka — taj je uzvišen, jer je reče-
Br 21,19 no: Od darova prema baštini Božjoj, od
baštine Božje prema uzvišicama.
3. Tko od druga svoga nauči jedno poglavlje,
ili jedan halaha-propis, ili redak jedan, ili
izreku jednu, ili čak i jedno slovo — treba
ga poštovati, jer smo tako našli kod Davida,
kralja Izraelovog, koji je od Ahitofela na-
učio samo dvije riječi, a nazivao ga je
učiteljem svojim, povjerenikom svojim i
pouzdanikom svojim, kao što je rečeno:
Ps 55, U Ali ti si čovjek ravan meni, povjerenik
moj i pouzdanik moj.
Zar to nije zaključak od lakšeg ka te-
žem? Jer ako je David, kralj Izraelov, koji
je Ahitofela, od kojeg je naučio samo dvije
riječi, nazivao učiteljem svojim, povjereni-
kom svojim i pouzdanikom svojim, onda
 onaj koji od druga svoga nauči jedno po-
glavlje, ili jedan halaha-propis, ili redak
jedan, ili izreku jednu, ili čak i jedno slovo
— još i više treba da ga poštuje. A nema
poštovanja i časti do Nauka, jer je rečeno:
Mudri će baštiniti čast, a pošteni će bašti- Izr 3, 35
niti dobro.
A boljega od Nauka nema, kao što je
rečeno: Jer vam dadoh dobru pouku, Nauk Izr 4, 2
moj, ne napuštajte ga.
4. Ovo je put Nauka:
Kruh i sol jedi, i vodu umjereno pij,
na zemlji spavaj, životom oskudnim živi,
a u Nauku se trudi. Ako tako činiš, blago Ps 126, 2
tebi i dobro će ti biti. Blago tebi na ovom
svijetu, a dobro će ti biti na onom svijetu.
5. Ne traži veličinu za sebe, i neka ti čast ne
bude mila, a čini više no što učiš. I —
ne žudi za stolom kraljeva; jer je tvoj stol
veći od njihovih stolova, a tvoja kruna
veća od kruna njihovih, a vjeran je poslo-
davac tvoj koji će ti platiti plaću za rad
tvoj.
8. Veći je Nauk od svećeništva i od kraljev-
stva, jer se kraljevstvo postiže sa trideset,
vrlina, a svećeništvo sa dvadeset i četiri,
a Nauk s ovih četrdeset i osam:
učenjem,
slušanjem uhom,
izgovorom usnama,
srcem razumnim,
srcem koje shvaća,
strahom,
bojažljivošću,
skromnošću,
radošću,
 čistoćom,
služenjem mudrima,
privrženošću drugima,
raspravom s učenicima,
provođenjem vremena u učenju
učenjem Štiva,
proučavanjem Mišne,
smanjenjem trgovine,
smanjenjem svjetovnih poslova,
smanjenjem zadovoljstava,
smanjenjem spavanja,
smanjenjem razgovora,
smanjenjem razonode,
trpeljivošću,
dobrim srcem,
vjerovanjem mudrima,
prihvaćanjem ispaštanja;
tko zna svoje mjesto,
raduje se svom udjelu,
koji obuzdava svoje riječi,
ne zadržava sebi dobra,
omiljen je,
voh Svedržitelja,
voh stvorenja,
voh milodare,
voli ispravne,
voli karanje i izbjegava časti,
ne pušta svom srcu na volju u vrijeme
učenja svoga,
ne veseli se u času pouke,
nosi jaram s drugom svojim,
dopušta da pretegnu njegove prednosti,
navodi ga na istinu,
navodi ga na mir;
postojan je u svom učenju, pita i odgo-
vara, sluša i dodaje,
 uči radi toga da bi poučavao,
uči radi toga da bi činio,
čini da mu prijatelj postane mudriji,
upravlja svoj sluh,
kazuje riječ u ime onoga tko je n j u
rekao.
Tako si učio:
Svatko tko kaže riječ u ime onoga koji
je n j u rekao — donosi spas svijetu, jer je
rečeno: Reče Ester kralju u ime Morde- Est 2,22
haja.
7. Velik je Nauk jer daje život onima koji
ga izvršavaju na ovom svijetu i na onom
svijetu, kao što je rečeno:
Jer su [riječi Nauka] život onima koji izr 4, 22
ih nalaze i lijek svemu tijelu njihovu.
I reče:
To će biti lijek za tvoja križa i okrepa Izr 3, 8
tvojim kostima.
I reče:
Drvo života je za one koji ga se drže Izr 3, 18
i sretan je onaj koji ga podržava.
I reče:
Jer će biti ljupki vijenac na glavi tvo- Izr 1, 9
joj, i ogrlica na vratu tvome.
I reče:
Dat će ti ljupki vijenac na glavu tvoju, Izr 4, 9
ovjenčati krunom raskošnom.
I reče:
Po meni ti se umnožavaju dani i dodaju Izr 9, u
ti se godine života.
I reče:
U desnici dugi život, bogatstvo i čast Izr 3, 16
u ljevici.
I reče:
izr 3, 2 Jer će ti dodati duge dane, godine ži-
vota i spokoja.
8. Rabi Simon, sin Jhudin, u ime rabi Simo-
na, sina Johajevog, reče:
Ljepota, i snaga, i bogatstvo, i čast, i
mudrost, i starost, i sjedine, i sinovi —
priliče pravedniku, a priliče i svijetu, jer
Izr 16, 31 j e rečeno: Sijede su kose raskošna kruna,
naći ćeš ih na putu pravednosti.
I reče:
Izr 20, 29 Snaga je raskošje mladića, a ures sta-
raca — sjedina.
I reče:
Izr 14, 24 Kruna mudraca bogatstvo je njihovo.
I reče:
Izr 17, 6 Kruna staraca su sinovi sinova, a ras-
koš i dika sinova očevi njihovi.
I reče:
iz 24, 23 Posramit će se mjesec i postidjeti sun-
ce, jer će kraljevati Gospod nad vojskama
na brdu Cijonu i u Jeruzalemu, a pred
starcima će njegovim biti slava.
Rabi Simon, sin Mnasjin, reče:
Ovo je sedam svojstava koja su mudri
nabrojali pravednicima — sva su se ostva-
rila u Rabiju i njegovim sinovima.
9. Reče rabi Josej, sin Kismin:
Jednom sam hodio putem i sretoh čo-
vjeka, koji me pozdravi i ja otpozdravih.
Reče mi:
— Rabi, iz kojega si mjesta?
Rekoh mu:
— Iz velikoga grada mudraca i pismo-
znalaca sam ja.
Reče mi:
— Rabi, ako je po tvojoj volji da sta-
 nuješ s nama u mjestu našem, ja ću ti
dati tisuću tisuća dinara zlatnih, i dragog
kamenja i biserja.
Ja mu rekoh:
— Da mi daš sve srebro i svo zlato i
sve drago kamenje i biserje ovoga svijeta,
neću stanovati nigdje drugdje već u mjestu
Nauka. Jer tako je napisano u knjizi Psala-
ma rukom Davida, kralja Izraelovog: Dra-
ži mi je Nauk usta Tvojih od tisuća zlatnih
i srebrnih. I ne samo to već i to što u času
smrti čovjeka ne prate ni srebro ni zlato,
ni drago kamenje, ni biserje — već samo
Nauk i dobra djela, kao što je rečeno: Vo-
dit će te kada hodiš, čuvati dok spavaš i
razgovarati kad se probudiš. Vodit će te
kad hodiš — na ovom svijetu, čuvati dok
spavaš — u grobu i razgovarati kad se
probudiš — na onom svijetu.
I reče: Moje je srebro, moje je zlato, riječ
je Gospoda nad vojskama.
10. Pet tekovina steče Sveti, blagoslovljen ne-
ka je, a to su: Nauk — jedna tekovina,
nebo i zemlja — jedna tekovina, Avraham
— jedna tekovina, Izrael — jedna tekovi-
na, Svetište — jedna tekovina.
Nauk — otkuda? Otud jer piše: Gospod
me steče na početku svog puta, kao najra-
nije od svojih pradavnih djela.
Nebo i zemlja — otkuda? Otud jer pi-
še: Ovako reče Gospod: Nebesa su prije-
stolje moje, a zemlja podnožje nogama.
Kakvu li ćete mi kuću sagraditi i kakvo
da je mjesto počinka mojega? I reče: Ka-
ko su brojna djela Tvoja, Gospode! Sva si
 mudrošću načinio, puna je zemlja tekovina
tvojih.
Post 14, 19 Avraham otkud? Otud jer piše: Blago-
slovi ga i reče: Blagoslovljen neka je Av-
raham od Boga Svevišnjega čija su tekovi-
na nebo i zemlja,
izl 15, 16 Izrael — otkud? Otud jer piše: Dok ne
prođe narod Tvoj, Gospode, dok ne prođe
Ps 16, 3 ovaj narod, što ga Ti steče. I reče: U sve-
tima koji su u zemlji i u plemenitima sva
je moja ljubav.
izl 15, 17 Svetište — otkud? Otud jer piše: Mje-
sto za boravište svoje učini Gospode, Sve-
tište, o Gospodine, pripravile ruke Tvoje.
Ps 78, 54 I reče još: I dovede ih do svete zemlje svo-
je, na brijeg ovaj što ga desnica njegova
steče.
11. Sve što stvori Sveti, blagoslovljen neka je,
na svijetu svom, stvorio je samo u svoju
iz 43, 7 čast i slavu, jer je rečeno: Sve koji se mo-
jim zovu imenom, koje sam u svoju slavu
Izl 15, 18 stvorio, sazdao, čak i načinio. I reče: Gos-
pod će kraljevati vazda i dovijeka.
Rabi Hananja, sin Akašjin, reče:
Sveti, blagoslovljen neka je, poželje o-
pravdati Izrael — te zaradi toga namnoži
Nauk i zapovjedi, kao što je rečeno:
iz 42, 21 Gospodu se svidjelo, zbog pravednosti
Njegove, da uzveliča i izvisi Nauk [svoj].
 ĆUDOREĐE

OKO ZA OKO?!

Mišna:
Tko rani druga svoga dužan mu je po pet
osnova: za štetu, za bol, za liječenje, za nerad
i za sramoćenje.
Kako za štetu? Ako ga je oslijepio na jedno
oko, osakatio mu ruku, slomio nogu, treba sma-
trati kao da je rob koga na trgu nude na pro-
daju, pa koliko je vrijedio, a koliko sada vri-
jedi.
Bol. Ako ga opeče ražnjem ili klinom, čak
i po noktu, na mjestu gdje rana ne nastaje,
odmjeri se koliko bi čovjek njegova kova htio
uzeti da se podvrgne takvim mukama.
Liječenje. Ako ga je udario, dužan je da ga
da liječiti. Izrastu li mu otekline, ako su od
udarca, dužan je, ako nisu od udarca, oslobo-
đen je. Ako se [rana] zaliječi, zatim ponovo
otvori, dužan je dati ga liječiti, ah ako se iz-
liječio onako kako je potrebno, nije dužan dati
da se liječi.
Nerad. Treba ga gledati kao da je čuvar
krastavaca, jer mu je odštetu za ruku i za
nogu već vjerojatno dao.
IX Talmud
 Sramota. Sve prema [položaju] sramotioca
i osramoćenog.

Gemara:
\zl 21
> 2* Zašto, zar ne reče Milosrdni: Oko za oko.
Lev 24, 20
Možda je riječ doslovno o oku? Ne treba ni
da pomisliš na to, jer se uči: Mogao bi po-
misliti da onome koji izbije nekome oko, tre-
ba izbiti oko, tko [nekome] odsiječe ruku, tre-
ba mu odsjeći ruku, tko [nekomu] slomi nogu,
treba mu slomiti nogu. Odgovor ćeš naći u
Lev 24, 21 Spisu Tko smlati čovjeka i Tko umlati goveče.
Isto kao što onaj koji umlati goveče plaća
naknadu, tako i onaj koji smlati čovjeka pla-
ća naknadu. Ako po tebi nije tako, znaj da je
Br 35, 31 rečeno: Ne uzimajte otkupnine za život ubo-
jice koji je kriv za smrt. Za život ubojice ne-
ćeš uzeti otkupninu, ali ćeš zato uzeti otkup-
ninu za glavne udove koji su nepovratni. Na
Lev 24, 21 što se odnosi ovo smlati. Na: Tko umlati go-
veče, neka plati, ali tko smlati čovjeka neka
bude ubijen. Zar ovdje ne piše o ubojstvu?
Lev 24, 18 Ne, već se ovo uzima odavde: Tko umlati
goveče, neka ga nadoknadi. Život za život.
Lev 2i, 19 A odmah je do toga: Tko ozlijedi bližnjega
svoga, neka mu se učini kako je on učinio.
Ah ovdje nema [riječi] smlati!? Međutim, mi-
sli se na udarac, da rečemo: Kao što udarac
o kome je riječ kod govečeta obvezuje na na-
knadu, tako i udarac o kome je riječ kod čo-
vjeka obvezuje na naknadu. Ah, evo, zar ne
Lev 24, 17 piše: Ako čovjek zada smrtonosan udarac dru-
gome, mora se smaknuti. Da, ah [se i ovo od-
nosi na naknadu] novcem. Otkud sad novcem,
ja bih rekao uistinu smaknućem. Tako što ne-
moj ni pomishti, prvo, jer se uspoređuje Tko
umlati goveče, neka ga nadoknadi, a drugo,
što još piše Tko ozlijedi bližnjega svoga, neka
mu se učini kako je on učinio — iz svega
ovoga zaključi da je mišljena novčana naknada.
A što onda treba značiti ono: Ako po tebi
nije tako? Za učitelja se pojavljuje još i ova
poteškoća: S kojega si stajališta zaključio da
treba učiti iz navoda Tko umlati goveče, umje-
sto Tko smlati čovjeka? Ja bih rekao: O ozlje-
dama treba suditi prema [zakonu o] ozljeda-
ma, a ne suditi prema [zakonu o] usmrćenju.
Naprotiv: O čovjeku se sudi prema [zakonu o]
čovjeku, a ne sudi se o čovjeku prema [zako-
nu o] govečetu. To je, naime, baš pouka [re-
čenice]: Ako po tebi nije tako, znaj da je
rečeno: Ne uzimajte otkupnine za život ubo-
jice koji je kriv za smrt, već on mora biti
smaknut. Za život ubojice nećeš uzeti otkup-
ninu, ali ćeš uzeti otkupninu za glavne udove,
koji su nepovratni. A zar nije nakana navoda:
Ne uzimajte otkupnine za život ubojice odstra-
njenje [slučaja] glavnih udova? Zar nije bio
nužan kako bi Milosrdni mogao iskazati: Ne
kažnjavaj ga dvostruko, da mu uzmeš novac
i da ga još pogubiš. Premda to već proizlazi
iz onog: Koliko odgovara njegovoj opačini, [što Pnz 25, 2
znači] za jednu opačinu ga možeš okriviti, ali
ga ne možeš okriviti za dvije opačine.
A da [navod] nije bio nužan, kako bi Milo-
srdni mogao iskazati: Ne uzimaj mu novac da
bi ga zatim oslobodio? Ako bi bilo tako, Milo-
srdni bi mogao napisati: Ne uzimajte otkup-
nine za onoga koji je kriv za smrt! — što bi
meni značilo za život ubojice, ako ne da se iz
toga zaključi kako jedino za život ubojice ne
smiješ uzimati otkupnine, ah možeš za glavne
u* 179
 udove koji su nepovratni. Ali, kako je napisa-
no: Ne uzimajte otkupnine, što će meni zna-
čiti Tko smlati sa Tko umlati? Rekao bih: ako
se zaključuje samo po pređašnjem štivu, mo-
gao bih reći: Ili će dati vlastito oko, ili će za
njega dati vrijednost svoga oka. Tome nas po-
učava navod o govečetu: Tko umlati goveče
neka plati, ah i tko smlati čovjeka neka plati.
Uči se: Rabi Dostaj, sin Jhudin, reče: »Oko
za oko znači novčanu naknadu.« Ti kažeš: zna-
či novčanu naknadu, ali možda to nije tako,
već si možda pod tim mislio doslovno na oko.
A što ćeš reći ako je oko jednoga bilo veliko,
a oko drugoga malo? Kako tada da primije-
nim Oko za oko? A ako si htio reći da tada
treba od njega naplatiti novčanu naknadu, zar
Lev 24, 22 Nauk ne govori. Neka vam je jednak sud —
sud koji je isti za sve. Rekao bih: kakva je
poteškoća u ovom slučaju? Zar možda ne bi
rekao da je za uzimanje očnog vida Milosrdni
rekao da se ima uzeti očni vid? Jer ako ne ka-
žeš tako,
list 84/a kako možemo malenog koji je ubio velikog,
i vehkog koji je ubio malenog osuditi na smrt,
kada Nauk kaže: Neka vam je jednak sud —
sud koji je isti za sve vas? Dakle, ako je net-
ko uzeo život, Milosrdni kaže: treba [ubojici]
uzeti život? Sto ne bi bilo i ovdje da onome
tko uzme nečiji očni vid Milosrdni kaže: tre-
ba mu uzeti očni vid?
Uz to se uči: rabi Simon, sin Johajev, reče:
»Oko za oko znači novčanu naknadu«. Ti ka-
žeš: znači novčanu naknadu, ali možda to nije
tako, već si možda pod tim misho doslovno na
oko. A što ćeš reći za slijepca koji je nekoga
oslijepio, sakatoga koji je nekoga osakatio, za
bogalja koji je nekoga obogaljio? Kako na ove
da primijenim Oko za oko — sud koji je isti
za sve vas? Rekao bih: kakva je tu poteškoća?
Zar možda ne bi rekao: ako je moguće, onda
ostvariti, ako nije moguće, onda nam nije mo-
guće, pa da ga pustimo na slobodu? Jer ako
ti nećeš to da rekneš, što bi trebalo da učinimo
sa smrtno ranjenim koji je ubio zdrava i cijela
čovjeka? Dakle: Ako je moguće, onda ostvariti,
a ako nije moguće, onda nije moguće, pa ćemo
ga pustiti na slobodu.
U školi rabi Jišmaela, se uči: »Štivo kazu-
je: Tako neka se zada i njemu. A davanje ni- Lev 24, 20
je ništa drugo do novčana naknada.« Ali od-
sad bi i riječi rana koju je on zadao drugome
isto značile novčanu naknadu. Rekao bih da se
u školi rabi Jišmaelovoj ovo tumači kao suviš-
no štivo, jer je već napisao: Tko ozlijedi bliž- Lev 24, 19
njega svoga, neka mu se učini kako je on uči-
nio. A što će meni reći još i Tako neka se
zada i njemu? Kad se izvuče iz toga zaključak,
to znači — novčanu naknadu. A što će meni
rana koju je on zadao drugome? Jer se htjelo
napisati tako neka se zada i njemu, a napisa-
no je još i rana koju je on zadao drugome.
Škola rabi Hije uči: »Štivo kazuje: Ruka Pnz 19, 21
ruci, znači stvar koja se daje iz ruke u ruku,
a što je drugo do novac?« Ali, odsad bi i rije-
či noga nozi značile isto. Rekao bih da se u
škoh rabi Hije to tumači kao suvišno štivo,
jer je već napisano: Učinite mu kao što je on Pnz 19, 19
kanio učiniti svome bratu. Ah ako bi ti po-
mislio da je uistinu tako, što će meni ruka
ruci? Kad se izvuče iz toga zaključak, to znači
— novčanu naknadu. A što će meni noga nozi.
 To je tako, jer je već napisano Ruka ruci, pa
je zatim napisano noga nozi.
Abaje reče: »To se zaključuje po onome što
se uči u školi Hizkijinoj. Jer se, naime, u
školi Hizkijinoj uči: oko za oko, život za ži-
vot, a ne život i oko za oko«. Ali, ako bi ti
pomislio da je uistinu to tako, nekada se do-
ista može slučiti da se oko i život uzimaju za
oko, ukoliko ga napusti duša u vrijeme dok
ga oslijepljuju. A u čemu je ovdje poteškoća?
Možda je mišljeno kako bi trebalo da smo ga
odmjerili: može li podnijeti, onda da izvršimo,
ali ako ne bi mogao podnijeti, onda da ne iz-
vršimo. Ukoliko bismo izvršili poslije našeg od-
mjeravanja bi li mogao podnijeti, a njegova ga
duša pri tom napusti, ako umre — neka umre.
Jer, zar nismo učili o šibanju: Ako su mu od-
mjerili i umre pod njegovom rukom, ovaj je
oslobođen.
Rav Zvid reče u ime Rave: «Stivo kazuje:
Rana za ranu ..

OPAKI I NEPOKORNI SIN

Sanhedrin Mišna:
ftitz 2i'bi8—2l Opaki i nepokorni sin — otkad postaje od-
govoran prema zakonu o opakom i nepokor-
nom sinu? Od vremena kada mu porastu dvije
dlake, sve dok ga ne obujmi brada. Donja, a
ne gornja [brada] — samo su se mudri izra-
žavali čistim jezikom. Jer je rečeno: Ako čo-
vjek imadne... sina, sina, a ne kćer, sina, a
ne [stasala] čovjeka. Malodobni je oslobođen
jer još nije podvrgnut svim zapovijestima.
Gemara:
Na osnovi čega je malodobni oslobođen?
Na osnovi čega? [Mišna] uči razlog: »jer još
nije podvrgnut svim zapovijestima-«. I dalje,
gdje da nađemo kako Pismo propisuje kaznu
[za malodobna], a ovdje je bio nužan navod
iz Štiva kako bi ga izuzeli iz odgovornosti? Mi
stoga pitamo: hoće h opaki i nepokorni sin biti
pogubljen zbog svoga grijeha ih će biti pogub-
ljen zbog svoga kraja? A kako će biti pogub-
ljen zbog svoga kraja, a onda bi to vrijedilo i
za malodobnoga? A tako isto, zar zaključak
»sina, a ne [stasala] čovjeka« podrazumijeva
»malodobnog«?!
Rav Jhuda reče u ime Rava: »Zar ne reče
Štivo: Ako čovjek imadne... sina, sina koji
tek što nije stasao do snage čovjeka.«
»Sve dok ga ne obujmi brada. D o n j a . . . «
itd. Rabi Hija je učio: »Sve dok mu ne obujmi
krunu«. Kad je stigao, rav Dimi reče: »To zna-
či, da obujmi ud, a ne da obujmi mošnje.«
Rav Hisda reče: »Ako malodobni dobije po-
roda, njegov sin neće biti odgovoran prema
[zakonu] o opakom i nepokornom sinu, jer
je rečeno: Ako čovjek imadne... sina,
dakle, čovjek sina, a ne sin sina.« Zar je ovaj
navod bio nužan za zaključak rav Jhude u ime
Rava? Ako je tako, zašto Štivo ne glasi: Ako
sin postane čovjek?! Zašto onda: Ako čovjek
imadne... sina? Da se izvede zaključak rav
Hisde. A možda cijeh navod uči samo to?! Ako
je tako, zašto Štivo ne glasi: sin čovječji — za-
što: čovjek... sina? Izvedi oba zaključka. Ali,
to se kosi s Rabinim [mišljenjem], jer Raba
reče: »Malodobni ne može imati poroda. Jer je
rečeno: Ako čovjek ne bi imao bližeg rođaka«. Br s, 8
 A zar imaš čovjeka u Izraelu koji nema bližeg
rođaka?
[...]
list 89/a A eto, u školi rabi Jišmaela uči se o sinu,
a ne o ocu. Kako? Ako se time htjelo reći da
je [njegova žena] zatrudnjela poslije toga što
su mu narasle dvije dlake i rodila prije no što
ga je obujmila brada — zar međuvrijeme u
tom slučaju nije dugo? A zar rabi Kruspedaj
nije rekao: »Cijelo vrijeme za koje je opaki i
nepokorni sin [odgovoran prema zakonu] nije
duže od tri mjeseca.«
[...]
A što se poteškoća oko [zaključka] rabi
Kruspedaja tiče, kada je došao, rav Dimi reče:
»Na Zapadu kažu: sin, a ne netko tko je
viđen da ga nazivaju ocem.«
[...]
list 69/b—70/a »Sina a ne kćer« — Uči se: rabi Simon re-
če: »Pravno, i kćer bi trebalo da je obuhvaće-
na [zakonom o] opakom i nepokornom sinu, jer
mnoge može navesti na grijeh, ah Pismo je
presudilo: sina, a ne kćer.«

Mišna:
Kada postaje odgovoran? Kad pojede tarte-
mor mesa i popije pola loga talijanskog vina.
Rabi Josej reče: »Minu mesa i log vina.« Ako
je jeo u družini koja je svetkovala, ih je jeo
prigodom utvrđivanja punog mjeseca, ih jeo
drugu desetinu u Jeruzalemu, ih jeo [meso]
strvine, životinje koje su divlje zvijeri raz-
derale, gmaze i kukce, jeo nedopuštene plodo-
ve, prvu desetinu od koje nije prinesena po-
dizanica, i drugu desetinu i posvećeno koji
nisu otkupljeni, jeo nešto čime je izvršio za-
povijest ili nešto čime je izvršio prijestup, jeo
bilo koje jelo, ali nije jeo meso, pio bilo koje
piće, ali nije pio vino, time neće postati Opaki
i nepokorni sin, već samo ako je jeo meso i pio
vino, jer je rečeno: Izjelica je i pijanica. I una- Pnz 21, 20
toč tome što očita dokaza za to nema, ipak
ima nagovještaja za to, jer je rečeno: Ne druži izr 23, 20
ae s vinopijama i žderačima mesa!
[...]

Mišna: list 71/a

Ako je ukrao od očevog, a jeo na očevu
području, ili od drugih [ljudi], a jeo na pod-
ručju drugih [ljudi], ih od drugih [ljudi] a jeo
na očevu području, time neće postati opafci
nepokorni sin, već samo ako je ukrao očevo,
jeo na području drugih [ljudi]. Rabi Josej,
sin rabi Jhude, reče:
»Samo ako je ukrao očevo i majčino.«
[...]
Ako bi se dogodilo da otac hoće, a majka
neće, ili ako otac neće, a majka hoće, onda
on neće postati opaki i nepokorni sin.
Rabi Jhuda reče: »Ako bi njegova majka
bila nepodobna za njegova oca, onda on neće
postati opaki i nepokorni sin.

Gemara:
Sto znači »nepodobna«? Hoćemo h time
reći da je ona sudski oglašena krivom za zlo-
čin koji se kažnjava zatorom ih smrću? Na
kraju krajeva, njegov je otac njegov otac i
njegova je majka njegova majka!? Još i više,
on govori o sličnosti njegovu ocu. Jer se ta-
kođer uči: raba Jhuda je rekao: »Ako njegova
majka nije sličila njegovu ocu po glasu, vanj-
 štini i stasu, onda on ne može postati opaki
i nepokorni sin.«
Pnz 21, 20 Kako to? Tako što Štivo kazuje: On neće
da sluša naš glas, a kako po tome glas mora
biti isti, tako moraju biti isti i po vanjštini i
po stasu. A čije je onda ovo učenje: Opaki i
nepokorni sin nikada nije postojao i nikada
neće ni postojati. Taj je [zakon] zapisan samo
da bi ga ti izučavao i za to dobio nagradu.
Cije onda? Rabi Jhudino. A ako hoćeš, mogu
ti reći da je rabi Simonovo, jer se uči: Rabi
Simon reče:
»Zar da ga otac i majka izvedu na kame-
novanje samo zato što je pojeo tartemor mesa
i popio log talijanskog vina? Takvo što odista
nikada nije bilo niti će ikada biti! A zašto je
taj zakon napisan? Da bi ga ti učio i za to
dobio nagradu.«
Rabi Jonatan reče: »Ja sam ga vidio i sje-
dio mu na grobu!«
[...]
Mišna:
Ako bi jedan od njih bio jednoruk, kljast
u ruku, nijem, shjep ih gluh, onda on ne može
postati opaki i nepokorni sin, jer je rečeno:
Neka ga njegov otac i njegova mati uhvate
Pnz 21, 19—20 — dakle, ne [mogu biti] jednoruki, i neka ga
izvedu — dakle, ne [mogu biti] kljasti, neka
kažu — dakle, ne [mogu biti] nijemi — Ovaj
naš sin — dakle, ne [mogu biti] slijepi, neće
da sluša naš glas — dakle, ne [mogu biti]
gluhi.
Gemara:
Iz toga bi trebalo zaključiti da se Štivo
ima tumačiti doslovno? — To je ovdje drukči-
je, jer je ovaj cijeli navod iz Štiva suvišan.
 ČOVJEK JE STVOREN SAM Sanbedrin
list 38/a

Učahu učitelji naši: čovjek je stvoren sam.

A zbog čega? Da Minejci ne bi govorili kako
na nebesima ima više gospodstava.
Drugo objašnjenje: zbog pravednih i zbog
opakih. Da ne bi pravedni govorili: Mi smo
sinovi pravednika; a opaki [da ne bi] govorili:
Mi smo sinovi opakoga.
Drugo objašnjenje: Zbog plemena. Kako se
plemena ne bi natjecala među sobom. J e r se
i sad, kad je stvoren sam, natječu, a da su
stvorena dvojica, natjecala bi se još i više.
Drugo objašnjenje: Zbog pljačkaša i zbog
nasilnika. Jer i sada, kada je stvoren sam,
pljačkaju i čine nasilje, a da su stvorena dvo-
jica, činili bi to još i više.

TKO DOLAZI DA SE UPRLJA, Jom»

1Ut 39/a
VRATA SU MU OTVORENA . . .

Sto znači zapis: Ako je do drznika, s njima Izr 3, 34

je drzak, a skrušenima daruje milost? — [Zna-
či]: Tko dolazi da se uprlja, vrata su mu otvo-
rena, tko dolazi da se očisti, pomoći će mu se.
U škoh rabi Jišmaela se učilo: to je kao pri-
mjer čovjeka koji je prodavao naftu i mirišlja-
vi melem. Ako bi mu netko dolazio da mu se
odmjeri nafta, rekao bi m u : »Izmjeri sebi
sam!« Ako bi mu netko dolazio da [mu] se
odmjeri mirišljavi melem, on bi mu rekao:
»Sačekaj me, dok ne izmjerim zajedno s to-
bom, da bismo se zajedno namirisali i ti i ja!«
B»t» mecU NE KINJI BLIŽNJEGA RIJEČIMA
list 58/b

Mišna:
Kako postoji zakidanje pri kupovini i pro-
daji, tako postoji i kinjenje riječima. Neka
nitko ne kaže: Koliko stoji ova stvar? — a
neće je kupiti. Ako se netko obratio, ne treba
m u reći: Sjeti se svojih prijašnjih djela! Ako
je sin pridošlice, ne treba m u reći: Sjeti se
Izl 22, 20 d j e i a svojih otaca! J e r je rečeno: Pridošlicu ne
kinji i nemoj ga tlačiti.

Gemara:
25, n Učahu učitelji naši: Neka ne zakida čovjek
bližnjega svoga! — Spis govori o kinjenju
[zakidanju] riječima. Ti kažeš o kinjenju ri-
ječima, možda to nije tako, već o novčanom
Lev 25, 14 zakidanju? Jer, kada se kaže: Kad prodajete
bližnjemu svome ili kupujete iz ruke bližnjega
svoga, onda se ovdje govori o novčanom za-
kidanju.
A kako ja da izvršim [zapovijed]: Neka
ne zakida čovjek bližnjega svoga kinjenjem
riječima? Na koji način?
Ako se netko obratio, ne treba mu reći:
Sjeti se svojih prijašnjih djela!
Ako je sin pridošlice, ne treba mu reći:
Sjeti se djela svojih otaca!
Ako je pridošlica i došao je da uči Nauk,
ne treba mu reći: Usta koja su jela strvine,
životinje koje su divlje zvijeri razderale, gma-
ze i kukce, dođoše da uče Nauk koji je izre-
čen iz usta Svemogućeg!
Ako na nekoga naiđu patnje, ili na nekoga
naiđu bolesti, ih ako je netko pokopao svoju
djecu, onda mu ne treba govoriti, kao što su
Jovu govorili drugovi: Nije li bogobojažljivost Jov 4, 6—7
tvoja uzdanje tvoje, zar ti neporočnost tvoja
ne daje nade? Ta sjeti se: nevin — propade
li kada?
Ako oslari zatraže žito, ne treba im reći:
Idite k tomu i tomu, jer on prodaje žito, a da
se pri tom zna da taj nikada nije tako što pro-
davao.
Rabi Jhuda reče: »A ne treba ni bacati oko
na neku robu u času kada se nema novca!«
Jer je sve ovo stavljeno na srce, a o stvarima
koje su na srce stavljene, rečeno je Nego se Lev 25, 17
boj Boga svoga!
Rabi Johanan reče u ime rabi Simona, sina
Johajeva: »Kinjenje riječima je veći [grijeh]
od zakidanja na novcu, jer je kod onog reče-
no: Nego se boj Boga svoga! a kod ovoga nije
rečeno: Nego se boj Boga svoga!«
Rabi Elazar reče: »Ono se tiče njegova ti-
jela, a ovo njegova novca.«
Rabi šmuel, sin Nahmanijev, reče: »Ovo
se može nadoknaditi, ono se ne može nadokna-
diti.«
Jedan je naučenjak učio pred rabi Nahma-
nom, sinom Jichakovim: »Tko osramoti svoga
druga pred javnošću, [učinio] je isto kao da je
prolio krv.« Ovaj mu odgovori: »Lijepo si to
rekao, jer mi vidimo kako mu nestaje rumeni-
lo i nailazi bljedilo.«
Reče Abaje rav Dimiju: »Čega se čuvaju
na Zapadu?« Ovaj mu reče: »Nanošenja stida
[drugome].« Jer je rabi Hanina rekao: »Svi
će sići u pakao, osim trojice.« Svi, kako si to
mogao i pomisliti?! Štoviše, svi koji silaze u
pakao vraćaju se gore, izuzev trojice koji si-
laze, a ne vraćaju se gore. A to su: tko opći s
 udatom ženom, tko javno osramoti svoga dru-
ga, i tko svoga druga naziva ružnim nadim-
kom. Zar je nazivanje nadimkom sramoćenje?!
— Cak i u slučaju ako je već sviknuo na
njega.
[...]
U s t 59
I još reče Rav: »Tko slijedi savjete svoje
žene, survat će se u pakao, jer je rečeno:
1 Kr 21, 25 Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahav.
Rav Papa reče Abajeu: »Ali, eto, govore lju-
di: ako ti je žena malena, sagni se, pa joj pri-
šapni!« Nema tu teškoće! — Jedno vrijedi za
svjetovne stvari, a drugo za kućevne. A po
drugom učenju: Jedno za nebeske stvari, a
drugo za svjetovne stvari!
[...]
Rabi Jhuda reče: »Neka čovjek uvijek bude
pažljiv sa žitom u svojoj kući, jer nema ras-
pre u čovjekovoj kući bez poslova oko žita,
Ps 147, 14 kao što je rečeno: On dade mir granicama
tvojim, pšenicom te siti najboljom.«
Rav Papa reče: »Tako je to, kako ljudi
govore: Napuni li se kartica, ječam će iz nje,
a nesloga zakucati i ući u kuću!«
A rabi Hinana, sin Papin, reče: »Neka
čovjek bude uvijek pažljiv sa žitom u svojoj
kući, jer su Izraelci nazivani siromašnima sa-
Suc 6, 3—6 mo zbog žita, kao što je rečeno: I kad bi Iz-
raelci posijali i Utaborivši se na njihovoj zem-
lji i tako su Midjanci bacili Izrael u veliku
bijedu
A rabi Helbo reče: »Neka čovjek uvijek
bude pažljiv sa štovanjem žene svoje, jer
čovjek u svom domu nalazi blagoslova samo
Post 12, 16 z bog svoje žene, jer je rečeno: I Avrahamu
pode dobro zbog nje.
 Učahu učitelji naši: Tko kinji pridošlicu, list 59/b
krši tri zabrane, a tko ga tlači krši dvije. Ko-
ja je razlika? Zbog kinjenja [tri], jer su zapi-
22
sane tri zabrane: Pridošlicu ne kinji, Ako se M > 20
Lev 19
pridošlica nastani u vašoj zemlji, nemojte ga > 33
kinjiti, Neka nitko od vas ne kinji bližnjega Lev 25, 17
svoga, a pridošlica je sadržan u [riječi] bliž-
nji. Ali i što se tiče tlačenja, zapisane su tri
[zabrane]: i nemoj ga tlačiti, Ne tlači pridoš- M 23, 9
licu i ne postupaj prema njemu kao tlačitelj;-
a pod tim se podrazumijeva i pridošlica. Još i
više, kod oba su tri.
Uči se: rabi Eliezer Veliki reče: »Zbog če-
ga Nauk na trideseti šest mjesta upozorava,
a neki kažu na četrdeset i šest mjesta, na pri-
došlicu? Jer mu je nagon zao. Jer je zapisano:
Pridošlicu ne kinji i nemoj ga tlačiti, jer ste izl 22, 20
pridošlice bili u zemlji egipatskoj.
Uči se: rabi Natan reče: »Manu koju imaš,
ne predbacuj drugu svom!« A to je ono što
ljudi govore: Onome tko ima obješenog u obi-
telji, ne smije se govoriti: Objesi mi ovu ri-
bicu.
 ZEMLJORADNJA, OBRT, TRGOVINA

TRGOVAČKI MORAL, LIHVA...

B»v» meci* Mišna:

list 5S/b
Ne smiju se miješati plodovi s plodovima,
čak ni novi s novima.
list
»o/a Samo se po sebi razumije, a i ne treba reći
[da se ne smiju miješati] novi sa starim. U-
istinu, govorili su, međutim, da je kod vina
dopušteno miješati teško s lakim, jer ga ono
oplemenjuje. Ne smije se miješati vinski drop
s vinom, ali prodavač može da [kupcu] da svoj
drop. Kome se voda umiješala u vino, ne smije
ga prodavati u prodavaonici, već samo ako je
[kupca] o tome obavijestio. Ali trgovcu ne
smije [prodati] čak ako ga je i obavijestio, jer
bi ga on [kupio] samo radi prijevare. U mje-
stu u kome je običaj sipati vodu u vino, može
se sipati. Trgovac može uzimati [žito] s pet
gumna i stavljati u jednu žitnicu, [vino] s
pet tijesaka i stavljati u jednu bačvu, samo
što ne smije smjerati miješanje.
[...]
Rabi Jhuda reče: »Neka trgovac ne dijeli
djeci pečene sjemenke ih orahe, jer će ih time
navići da dolaze k njemu.« A mudraci to do-
puštaju. »Neka [trgovac] ne smanjuje cijenu.«
A mudraci kažu da se to nekada čini s dobrim
namjerama. »Ne smije se trijebiti prekrupa!«
— to su riječi Aba Saula, a mudraci dopuštaju,
ali obvezuju da se ne smije trijebiti u žitnici
odozgo, jer bi to bila čista prijevara očiju. Ne
smije se dotjerivati ni čovjek, ni stoka, ni
oruđe.

Gemara:
Sto je bila osnova učitelja? — Jer on mo-
že reći: »Ja ću dijeliti orahe, a ti dijeh šljive.«
»Neka [trgovac] ne smanjuje cijenu, a mu-
draci kazuju da se to nekada čini s dobrim
namjerama.« Sto je bila osnova učitelja?
— Jer on snižava tržišnu cijenu.
»Ne smije se trijebiti prekrupa« — to su
riječi Aba Saula, »a mudraci dopuštaju, itd.«.
Koji su to mudraci? To je rabi Aha, jer se uči:
rabi Aha dopušta, ako se to može opaziti.
»Ne smije se dotjerivati ni čovjek, itd., ni
oruđe.« Učahu učitelji naši: Goveda se ne smi-
ju timariti, iznutrice se ne smiju napuhati i
ne smije se meso potapati u vodu. Sto je to
»Ne smije se timariti«? Ovako su to tumačili:
Daje mu se nešto vode s mekinjama. Rav Ka-
hana reče »češagijom«. Smuel je dopuštao tr-
govcu odjećom da stavlja rese na ogrtače. Rav
Jhuda je dopuštao valjati šaranu odjeću. Rava
je dozvoljavao roljati rublje. Raba je dopu-
štao šarati strijele. Rav Papa, sin Smuelov,
dopuštao je šarati košare. A zar nismo učili
da se ne smije dotjerivati ni čovjek, ni stoka,
ni oruđe?! Nema tu teškoće! Jedno vrijedi za
novo, a drugo vrijedi za staro. Sto je to: do-
tjerivati čovjeka? To je kao u ovom slučaju:

M Talmud 193
 jedan je stari rob obojio svoju kosu i bradu,
dođe kod Rabe i reče mu: »Kupi me!« Ovaj
mu reče: »Neka sirotinja bude član doma tvo-
jega!« Stari rob na to pođe rav Papi, sinu
Smuelovom, i taj ga kupi. Jednog mu dana
reče: »Natoči mi vode!« Na to ovaj pođe, opra
glavu i bradu, i reče: »Gledaj, ja sam stariji
od oca tvojega!« [Raba] na to očita u sebi:
s
Pravednik se iz tjeskobe izbavlja, a drugi do-
lazi na mjesto njegovo.

Mišna:
Što je lihva, a što kamata? — Sto je lihva?
— Ako netko uzajmi jednu selu za pet dinara,
ili dvije see pšenice za tri. A to je zabranje-
no, jer on [time] lihvari. A što je kamata?
Ako netko ostvaruje dobit na plodovima. Ka-
ko? Ovaj je kupio pšenicu po cijeni od jedno-
ga zlatnog dinara po koru, jer je to bila cijena,
a pšenici je [nakon nekog vremena] porasla
[cijena] na trideset [srebrnih] dinara, te onaj
reče: »Daj mi moju pšenicu, jer bih je htio
prodati i za nju kupiti vina«. A ovaj mu od-
vrati: »Tvoja pšenica je za tebe obračunata
za trideset, a eto ti u mene za toliko vina.«
A on vina uopće nema.

Gemara:
Kako se tu ostavlja kamata [navedena] u
Nauku, a objašnjava rabinska, moglo bi se za-
ključiti da je prema Nauku kamata i lihva
isto, pa ipak su o novčanoj lihvi i kamati na
prehrambene [proizvode] zapisane [dvije za-
brane]. Zar ti misliš da postoji lihva bez ka-
mate i kamata bez lihve?! Lihva bez kamate
— kako? Ako netko uzajmi stotinu [pruta] za
sto dvadeset, te od početka zajma ostvaruje
stotinu u šestacima, to je lihva, jer on njega
zakida, odnosno, on uzima od njega ono što
mu nije dao. A kamate ovdje nema, jer za
njega ovdje nema dobiti. Sestak mu je dao, a
ovaj mu je šestak vratio. Na kraju, ako se
upravljaš prema početku [sporazuma], oncja
ovdje postoji i kamata, a ako se upravljaš pre-
ma kraju, onda ovdje nema ni lihve ni kama-
te. A dalje, kamata bez lihve? Kako? Ako
netko uzajmi stotinu za stotinu, te od početka
ostvaruje stotinu u šestacima, a na kraju sto-
tinu u petacima. Ako se upravljaš prema kra-
ju, ovdje postoji i lihva i kamata. Štoviše,
Rava reče: »Ne možeš naći ni lihvu bez kama-
te, ni kamatu bez lihve, jer ih je Spis odije-
lio samo radi toga da bi se time prestupile
dvije zabrane.«
[...]
Rava reče: »Sto će meni to što je Milosrdni
zapisao zabranu kamate, zabranu pljačke i za-
branu zakidan ja?« Bilo je to potrebno. Jer da
je Milosrdni zapisao samo zabranu kamate,
[moglo bi se pomisliti] da je to samo novela,
jer se zabrana odnosi i na dužnika [zajmo-
primca]. Da je Milosrdni zapisao samo zabranu
pljačke, [moglo bi se pomisliti] da je to stoga
što se čini prisilom, a da zakidanje nije za-
branjeno. A da je Milosrdni zapisao samo za-
branu zakidanja, [moglo bi se pomisliti] da je
to stoga što [zakinuti] ne zna, pa se ne bi mo-
gao [svoje štete] odreći. U svakom slučaju,
jedna se iz jedne ne može zaključiti, ah bi se
jedna iz dvije [zabrane] mogla zaključiti! Iz
koje bi trebalo zaključivati? Da Milosrdni ni-
je zapisao zabranu kamate, pa da se zaključu-
 je iz druge. Sigurno vrijedi ona druga, jer se
[djelo] izvršava bez svoje volje, dok se kod
kamate [djelo] izvršava iz svoje volje. Da Mi-
losrdni nije zapisao zabranu zakidanja, moglo
bi se zaključivati iz druge. Sigurno vrijedi ona
druga, jer ona nije proistekla iz kupoprodaje.
Štoviše, da Milosrdni nije zapisao zabranu
pljačke, pa da se zaključuje iz druge. Ako bi
se htjelo odgovoriti: sigurno vrijedi ona o ka-
mati, jer je ona novela, to zakidanje predstav-
lja [suprotnost]. [Ako bi se htjelo] odgovoriti:
sigurno vrijedi ona o zakidanju, jer on ne zna,
pa se ne bi mogao odreći [svoje štete], to ka-
mata predstavlja [suprotnost]. Odgovor se po-
navlja: oblik ovoga nije kao oblik onoga, a
obhk onoga nije kao oblik ovoga, jedina je
strana u njih jednaka što [u svakom slučaju
jedna strana] pljačka drugu, i tako se pljačka
podrazumijeva. Reći ću ti, uistinu je tako! A
zašto je zabrana pljačke potrebna? — Zbog
zadržavanja plaće najamnog radnika. Jer je o
zadržavanju plaće najamnog radnika izričito
rečeno: Nemoj zakidati jadnoga i bijednog na-
jamnika. A što? Da bi se tako prestupilo dvije
zabrane. To se uči [zaključuje] iz sadržine, a
ona se odnosi na [pljačku] najamnog radnika.

[...]
list 64/b Mišna:
Tko uzajmi svom drugu [novac], ne smije
besplatno stanovati u njegovu dvorištu, a ne
smije ni uzeti u najam ispod cijene, jer je to
kamata.

[...]
Gemara:
[...] Abaje reče: »Ako netko od svoga druga
zahtijeva jedan zuz kamate, a ovaj mu da [u-
mjesto novca] pet mjerica žita, iako je na tr-
gu cijena četiri mjerice za jedan zuz, pri vra-
ćanju mu se oduzima četiri, jer mu je onaj
samo jeftinije dao.«
Međutim, Rava reče: »Oduzima mu se pet,
jer su od početka došle u njegove ruke na
osnovi kamatne radnje.«
Dalje reče Abaje: »Ako netko od svoga
druga zahtijeva četiri zuza kamate, a ovaj mu
da [umjesto novca] ogrtač sa sebe, onda će mu
se pri vraćanju oduzeti četiri zuza, ah ne i
ogrtač.«
Međutim, Rava reče: »Ogrtač mu se odu-
zima, kako se ne bi govorilo da je do ogrtača
koji nosi došao putem kamate.«
Rava još reče: »Ako netko od svoga druga
zahtijeva dvanaest zuza kamate, te mu za dva-
naest zuza iznajmi dvorište, koje se iznajmljuje
za deset, onda će mu se pri vraćanju oduzeti
dvanaest.«
Rav Aha iz Difte reče Ravini: »On je mo-
gao reći: Ja ga iznajmljujem da bih postigao
dobit, a sada kada dobiti nema, hoću svoju
najamninu, koju mi svi plaćaju!«
Onaj može reći: »Razmislio si i uzeo!«

Mišna:
Najamnina se smije povisiti, ah kupovna
cijena se ne smije povisiti. Kako? Ako je ne-
tko iznajmio svoje dvorište i rekao [zakupcu]:
Ako mi odmah platiš, eto ti ga za deset sela
godišnje, ah ako na mjesec — onda jednu selu
mjesečno. Tako je dopušteno. Ah ako netko
 prodaje svoju njivu i [kupcu] kaže: Ako mi
odmah platiš, evo, tvoja je za tisuću zuza, ali
ako u vrijeme žetve, onda za dvanaest mina.
— To je zabranjeno.
Gemara:
Koja je razlika između prvog učenja i po-
sljednjeg učenja? I Rava i rav Josef rekoše, ka-
ko se najamnina plaća unatrag, a [zakupcu] ni-
je dospio rok za plaćanje, pa to nije naknada za
čekanje već prava vrijednost, i kad mu kaže
da će mu, ako odmah plati, iznajmiti za deset
sela, to mu zapravo daje jeftinije; dok bi u
posljednjem učenju, u kojem je riječ o kupo-
vini i pri čemu treba platiti odmah, to bila
naknada za čekanje, i stoga je zabranjena.
Rava reče: »Učitelji naši su o tome razmi-
Lev 25, 53 shh i oprli se na ovo u Štivu 3 Koji se iz-
najmljuje od godine na godinu, najamnina za
ovu godinu plaća se tek naredne godine.-«
list 70/b Mišna:
Ne smije se uzimati u zakup željezna stoka
od Izraelaca, jer je to hhva, ah se može uzi-
mati u zakup željezna stoka od zvjezdopoklo-
nika. Njima se smije davati na zajam uz ka-
matu, a to isto vrijedi i za nastanjenog prido-
šlicu. Izraelac smije uzajmiti novac zvjezdopo-
klonika sa znanjem zvjezdopoklonika, ah ne i
sa znanjem Izraelca.
Gemara:
To će reći da je [željezna stoka] u posjedu
zakupca, ah tu postoji i proturječje: tko uzima
od tuđina željeznu stoku, je li oslobođen da-
vanja prvenaca?!
Abaje reče: »To nije nikakva teškoća, niti
proturječje. Jedno vrijedi, ako je uzeo na sebe
[jamstvo] za slučaj nesreće i pada cijene, a
drugo vrijedi ako nije uzeo na sebe [jamstvo]
za slučaj nesreće i pada cijene.«
Rava mu reče: »Znači li da je to, ako
vlasnik uzme na sebe [jamstvo] za slučaj ne-
sreće i pada cijene, željezna stoka? A što se
uči dalje u posljednjoj: »Ali se može uzimati
u zakup željezna stoka od zvjezdopoklonika«?
Zašto nije i kod onoga [Izraelca] ustanovio
razliku: da to vrijedi samo ako [vlasnik] nije
uzeo na sebe [jamstvo] za slučaj nesreće i pada
cijene, ali ako je uzeo na sebe [jamstvo] za
slučaj nesreće ili pada cijene, onda je to do-
pušteno. Štoviše, reče dalje Rava, oba vrijede
ako vlasnik ne uzme na sebe [jamstvo] za slu-
čaj nesreće i pada cijene; on je tada oslobođen
samo po osnovi davanja prvenaca, jer ako ne
bude platio zakup, doći će tuđin i uzeti mu
stoku, a ako se sva stoka ne nađe, uzet će mu
priplod i tako će tuđin umiješati svoje ruke,
a kada tuđin umiješa svoje ruke, onda si oslo-
bođen obveze davanja prvenaca.«
[•••]

Rava reče učiteljima: »Molim vas da se ne B'rahot

. .. . . , . ,T. list 35
pojavljujete preda mnom u mjesecu Nišanu
ni u mjesecu Tišriju, kako ne biste cijele godi-
ne oskudijevali u hrani.«

Rabi Jhošua reče: »Ako čovjek ponovi dvi-

je halahe ujutro i dvije halahe uvečer, a ci-
jelog dana radi svoj posao, priznaje mu se kao
da je izvršio cijeh Nauk.«

Raban Gamliel reče: »Na što je nalik sva- Tosefu

tko tko ima obrt u rukama? Na ograđen vino- Ust x
 grad i na ozidan prokop. A tko nema obrt u
rukama, na što je on nalik? Na neograđen
vinograd i neozidan prokop.«
Rabi Elazar reče u ime raban Gamliela:
»Tko ima obrt u rukama, na što je nalik? Na
ograđen vinograd, u koji ne može ulaziti ni
goveče ni zvijer, nitko ne prolazi, ne navraća
i ne jede od onoga što je u njemu, i ne vidi
se što je u njemu. A tko nema u svojim ruka-
ma obrt, na što je on nalik? Na razgrađen
vinograd, u koji goveda i zvijeri ulaze, svatko
prolazi, navraća i jede od onoga što je u nje-
mu, i vidi se sve što je u njemu.«

Sanhedrin Sedam godina bijaše glad, ali kroz vrata

list 29
obrtnika ne prođe.

J'vamot Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu

list 63
Tuž 1, 14 se uspraviti — govorili su na Zapadu: to je
onaj kojega je hrana ovisna o novcu.

Pesahlm Ne počinji se pogađati dok nemaš novaca

list 112
u džepu.

Bava meci« Rabi Jichak reče: »Čovjek neka uvijek u-

list 42
troji svoj novac, trećinu (neka uloži) u zemlju,
trećinu u robu, a trećina neka mu je u ruci.«

J'vamot Reče rabi Elazar: »Sve obrtnike Čeka u

list 63/a
Ez 27, 29 budućnosti da stanu na zemlju, jer je rečeno:
I sići će s lađa svojih svi veslači, svi mornari,
krmilari, stat će na zemlju.«
I reče još rabi Elazar: »Nema ti obrta koji
bi bio manje vrijedan od zemlje, jer je rečeno:
I sići će!«
Rabi Elazar jednom vidje zemlju preoranu
po širini, pa joj reče: »Sve da si preorana po
dužini — bolje je obrtati robu nego tebe obra-
đivati.«
Rav jednom prođe kroz klasje, vidje kako
se njiše, pa mu reče: »Njiši se, njiši se — bo-
lje je obrtati robu nego vas obrađivati.«
[...] Dalje reče rabi Elazar: »Čovjek koji
Ps 115 16
nema zemlje, nije čovjek, jer je rečeno: Nebo •
je nebo Gospodnje, a zemlju dade sinovima
čovječjim.«
Rava reče: »Sto zuza u robi — svakoga
dana meso i vino, sto zuza u zemlji — soli i
zelen. I još k tomu — [mora] spavati na zemlji,
a ona mu donosi i raspre.«
Rav Papa reče: »Sijati, a ne kupovati, čak
iako je [vrijednost] ujednačena, jer u tome je
blagoslov. Kupovati, a ne šivati, možda samo
posteljinu, ruho se ne nalazi odgovarajuće. Za-
čepiti, a ne obnavljati, obnavljati, a ne iznova
graditi, jer tko se gradnjom bavi — osiroma-
šit će. Brzo, ako kupuješ zemlju, polagano, ako
uzimaš ženu. Siđi stepenicu niže te uzmi sebi
ženu, stupi stepenicu više i biraj sebi prija-
telja.«

Bolje je onom koji ima svoj vrt, gnoji ga, Vajikra Raba
list 3
okopava ga i hrani se od njega, nego onom
koji uzima tuđe vrtove u napolicu. Primjer
kazuje: tko unajmi jedan vrt, hrani se ptica-
ma, tko unajmi više vrtova, ptice će njega
pojesti.

Reš Lakiš reče: »Što je to što je rečeno: Sanhedrin

list 58
'Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha'? — jzr 12, 11
Ako čovjek sebe načini robom zemlje, bit će
sit kruha, ako ne — neće se kruha nasititi!«
B'rešit Raba fBlagoslovljen u polju« — neka ti je ima-
list 22
Pnz 28, 3 nje utrojeno: trećina u žitu, trećina u masli-
nama, a trećina u lozi.

M'nahot Učahu učitelji naši: I nek noge svoje u ulje

8
Pnz 33 24 umače! — to je dio Ašera, kome je ulje teklo
kao iz vrela.
Pripovijeda se da je jednom stanovnicima
Laodiceje trebalo ulja, pa su izabrali jednog
izaslanika i rekli mu: Idi i donesi nam ulja
za stotinu tisuća.
Ovaj pođe u Jeruzalem. Tamo mu rekoše:
— Idi u Cor.
On pođe u Cor, tamo mu rekoše:
— Idi u Guš-Halav.
On pođe u Guš-Halav, tamo mu rekoše:
— Idi kod toga i toga u polje.
On pođe i nađe ga kako okopava masline.
Reče mu:
— Imaš li ulja za stotinu tisuća, koje mi
je potrebno?
Ovaj mu reče:
— Pričekaj dok ne završim svoj posao.
On sačeka dok ovaj ne završi posao. Kada
je posao završio, uprti svoje oruđe na leđa,
uputi se prema cesti, a uz put je vadio i bacao
kamenje [iz svog maslinika na među].
On pomisli:
— Zar ovaj ima ulja za stotine tisuća? Cini
mi se da su mi Jevreji podvalili.
Kad su stigli do njegova grada, iznese mu
sluškinja posudu tople vode, te on opra ruke
i noge. Zatim mu iznese zlatnu pliticu punu
ulja, te on umoči u nju i ruke i noge, da bi
ostvario ono što je rečeno: »I nek noge svoje
u ulje umače!«
 Kada su se najeli i napili, izmjeri mu ulja
za stotinu tisuća. Reče mu:
— Da ti ne treba i za više?
— Kako da ne. Samo nemam novaca uza se.
Ovaj mu reče:
— Ako hoćeš uzeti, onda uzmi, a ja ću
poći s tobom i uzeti novac.
Izmjeri mu ulja za još osamnaest tisuća.
Priča se da taj čovjek u zemlji Izraela nije
ostavio ni jednog konja, ni jednu mazgu, ni
jednu devu i ni jednog osla, a da ih nije unaj-
mio. Kada su stigli u Laodiceju, stanovnici gra-
da iziđoše i počeše slaviti (izaslanika). On im
reče:
— Nemojte slaviti mene, nego ovoga koji
ide, koji mi je odmjerio ulja za stotinu tisuća,
te mi još izmjeri za osamnaest tisuća koje mu
dugujem, kako bi ostvario ono što je rečeno:
Netko se pravi bogat, a ništa nema, netko se
pravi sirbmašnim, a ima veliko bogatstvo.

Smuel reče: Ja sam kvasina, sin dobra vi-

na, u usporedbi s ocem, jer ako je moj otac
obilazio svoja imanja dvaput na dan, ja ih
obilazim samo jedanput.« Smuel time zastupa
svoje gledište, jer je Smuel rekao: »Tko obilazi
svoja imanja svaki dan, naći će selu.«
Abaje je obilazio svoja imanja svakog da-
na. Jednom susrete svog napoličara, koji bi-
jaše natovaren drvima. Reče mu: »Kamo s tim?«
On mu odgovori: »Gospodinovom domu«. Aba-
je mu reče: »Već su te pretekli mudri!«
Rav Asi obilazio je svoja imanja svakog da-
na. Reče: »Gdje su sve one sele gospodina Smu-
ela?« Jednom vidje kako je probijen prokop za
navodnjavanje na njegovu imanju, skide svoj
 ogrtač, smota ga i začepi njime proboj. Zavapi,
ljudi dođoše i zatvoriše proboj. Tada reče:
»Nađoh sve one sele gospodina Smuela!«

list 84/b Dalje reče rabi Johanan: »Kome je otac

ostavio mnogo novca a htio bi ga izgubiti,
neka nosi lanena odijela, neka se služi stakle-
nim sudovima, i najmi radnike i neka ne bude
s njima... i najmi oslare koji prave veliku šte-
tu.«

Hsf 59/a Rav Gidel se pogađao za neku zemlju, dođe

rav Aba i kupi je. Pođe rav Gidel i požali se
na njega u rav Zere. Pođe rav Zera i požali
se pred rabi Jichakom Kovačem. Ovaj mu reče:
— Sačekaj dok nam ne dođe o prazniku.
Kada je ovaj došao, nađe ga rabi Jichak
Kovač i reče mu:
— Siromašak se pogađa za kolač, dođe dru-
gi te ga uzme ispred njega, što je on?
— Ime mu je zlikovac! — reče ovaj.
— A zašto gospodin tako učini?
— Nisam znao — odgovori ovaj.
— Onda neka mu ga gospodin sada vrati!
Ovaj reče:
— Kupovinom mu ga neću vratiti, jer mi
je to prva kupljena zemlja, a ako netko proda
prvu zemlju, to je loš znak. Već ako hoće od
mene uzeti kao dar, neka uzme.
Rav Gidel ne uze tu zemlju, jer je rečeno:
Izr 15, 27 Tko mrzi darove, živjet će, rav Aba ne uze jer
rav Gidel za n j u pogađao, ne vize je ni ovaj
ni onaj — i nazvaše je »zemlja učitelja naših.«
 IPAK, SVI SU OBRTI VA2NI

Mišna:
Neženja neka ne bude dječji učitelj, a ni
žena neka ne bude dječja učiteljica. Rabi Ele-
azar reče: »Cak ni onaj tko nema žene, neka
ne bude dječji učitelj.«
Rabi Jhuda reče: »Neka neženja ne bude
pastir krupne stoke. Neka dvojica neženja ne
spavaju pod istim ogrtačem.« A mudraci to
dopuštaju.

Gemara:
U čemu je smisao? Možemo li reći, zbog
djece? Tako se i činilo. Ah su rabi Jhudi go-
vorili kako Izraelac nije pod sumnjom za spa-
vanje s muškim ni za sodomiju. Već neženja
zbog dječjih majki, a žena zbog dječjih očeva.
»Rabi Eleazar reče: 'Cak i onaj tko nema
žene, itd.'« Oni upitahu: »Znači h to, onaj tko
uopće nema žene, ih čija žena ne boravi s
njim?« Hodi i čuj: Cak i onaj tko je ima, a
ona ne boravi kod njega, ne može podučavati
djecu.
Rabi Jhuda reče: »Neka neženja, itd.« Uči
se: Oni rekoše rabi Jhudi — Izrael nije sum-
njiv ni za spavanje s muškim ni za sodomiju.

Mišna:
Kome je god posao vezan za žene, neka ne
ostaje nasamo sa ženama. Neka nitko ne podu-
čava svoga sina ženskom obrtu.
Rabi Meir reče: »Koliko god učio čovjek
svoga sina čistom i lakom obrtu, i molio se
onom u koga su bogatstvo i blago, nema obrta
u kojem nema i siromaštva i bogatstva. Jer
 ni siromaštvo ne dolazi od obrta ni bogatstvo
od obrta, već sve prema čovjekovim zasluga-
ma.«
Rabi Simon, sin Elazarov, reče: »Jesi li
ikada vidio životinju ili pticu koje se bave
obrtom? A one se opskrbljuju bez muke, i
zar nisu stvorene samo mene da služe? A ja
sam stvoren da služim svoga tvorca, zar ne bi
trebalo da se i ja opskrbljujem bez muke? Ja
sam, međutim, izopačio svoja djela i upropas-
tio svoju opskrbu«.
Aba Gurion iz Cajdana reče u ime Aba Gu-
rije: »Neka čovjek ne uči svoga sina [da bude]
oslar, kamilar, vozar, lađar, pastir i trgovac,
jer je njihov obrt obrt razbojnika.«
Rabi Jhuda reče u njegovo ime: »Većina
je oslara opaka, većina kamilara je čestita, ve-
ćina je lađara pobožna, najbolji među liječni-
cima [je predviđen] za pakao, a najčestitiji
među mesarima je ortak Amalekov.«
Rabi Nehoraj reče: »Ostavljam ja sve obrte
ovoga svijeta, a svoga ću sina učiti samo Nau-
ku, jer se čovjek od njegove plaće hrani na
ovom svijetu, a postojana glavnica mu ostaje
za onaj svijet. Jer svi ostali obrti nisu takvi.
Kada se čovjek razboli, ili ostari, ih ima neke
muke i ne može raditi svoj obrt — umrijet će
od gladi, ah Nauk nije takav, već će ga saču-
vati od svega zla u mladosti, a daje mu bu-
dućnost i nadu u starosti.«
I z 401 3 1
Sto je rečeno o njegovoj mladosti? Ali oni-
ma što se u Gospoda uzdaju, snaga se obnavlja.
P s S2 1 5
' Sto je rečeno o njegovoj starosti? Rod do-
nose i u starosti. A tako je isto rečeno i o
Po*t 24, i Avrahamu, ocu našemu: Avraham bijaše već
star... a Gospod je Avrahama blagoslovio u
svemu. Nalazimo da je naš otac Avraham iz-
vršio cijeli Nauk prije no što je dan, jer je
rečeno: A to zato što je Avraham slušao moj Post 26, 5
glas i pokoravao se mojim nalozima, mojim
zapovijedima, mojim zakonima i mojim nau-
cima.

Gemara:
Učahu učitelji naši: Tko ima posla sa že-
nama, ćud mu je zla. Tako, na primjer, zlatari,
grebenari, čistači žrvnja, torbari, valjari, bri-
jači, perači, puštači krvi, služitelji kupatila i
kožari. Ni jednoga od njih ne treba postavljati
za kralja ni za velikog svećenika. U čemu je
razlog? Ne zato što su oni nepodobni, već što
im je obrt prezren.
Učahu učitelji naši: Deset je stvari rečeno
o puštaču krvi. Hoda nahero, prosta je duha,
uznosi se kada sjedi, uska je oka i zla je oka,
jede mnogo, a troši malo, sumnjiv je za pre-
ljub, za pljačku i za prolijevanje krvi.
Bar Kapara je ovako tumačio: »'Kolikogod
učio čovjek svoga sina čistom i lakom obrtu'
— Koji je to?«
Rav Jhuda reče: »Vez iglom.«
Učilo se: Rabi reče: »Nema obrta koji mo-
že nestati iz svijeta. Blago onom tko vidi svoje
roditelje pri cijenjenom obrtu, jao onom tko
vidi svoje roditelje pri prezrenom obrtu. Nika-
da se ne može biti bez mirisara, niti bez kožara.
Blago onom kojega je obrt mirisarski, a jao
onom kojega je obrt kožarski. Nikada se ne
može biti bez muškaraca ni bez žena. Blago
onom tko ima mušku djecu, jao onom tko ima
žensku djecu.«
[...]
 ZABRANA GAJENJA SITNE STOKE

Bava kama Mišna:

list 79/b Ne [smije] se uzgajati sitna stoka u zemlji
Izraela, ali se [smije] uzgajati u Siriji i u pu-
stinjama zemlje Izraela. Ne [smije se] uzgajati
perad u Jeruzalemu zbog svetinja, a svećenici
zbog obredne čistoće [neka je ne uzgajaju] u
cijeloj zemlji Izraela. Ne smiju se uzgajati
nigdje, ni na kojem mjestu, svinje. Neka čovjek
ne uzgaja psa, osim ako je vezan za lanac. Ne
[smiju] se postavljati zamke za golubove, osim
ako su udaljene trideset risa od naselja.

Gemara:
Učahu učitelji naši: Ne [smije se] uzgajati
sitna stoka u zemlji Izraela, ah se [smije] uz-
gajati u šumama koje se nalaze u zemlji Iz-
raela. U Siriji čak i u naselju, a nepotrebno
je i reći: izvan zemlje. Drugo je učenje: Ne
[smije] se uzgajati sitna stoka u zemlji Izrae-
la, ah se [smije] uzgajati u pustinji koja se
nalazi u Jhudi i u pustinji na rubovima Aka.
Ali, unatoč tomu što oni kažu da se ne [smije]
uzgajati sitna stoka, uzgaja se krupna stoka,
jer se ne može zajednici propisati zabrana ako
većina zajednice ne može postupiti po njoj.
Sitna se stoka može uvesti iz inozemstva, ali
se krupna stoka ne može uvoziti iz inozem-
stva. Ali, unatoč tomu što oni kažu »Ne [smije]
se uzgajati sitna stoka«, netko je može držati
trideset dana uoči praznika, uoči sinovljeva pi-
ra trideset dana, samo da se ne drži posljed-
nji [kupljeni brav] trideset dana. Moglo bi se,
naime, pomisliti — ako od kupovine do kraja
praznika nema trideset dana, da se smije i
poslije njega držati trideset dana, što nije tako,
jer se po isteku blagdana brav dulje držati ne
smije.
A klač smije kupovati i klati, kupovati i l i s t 80/a
držati, a samo posljednjega kupljenog [brava]
ne smije držati trideset dana.
[...]
Rabi Jišmael reče: »Moji preci iz očeva
doma bijahu domaćini iz Gornjeg Galila. Zašto
su uništeni? Samo zato što su stoku napasali
po šumama i što su se u novčanim sporovima
sudili pred jednim sucem.«
Unatoč tome što su im šume bile nadomak
domova, bijaše tu i malo polje [tuđe vlasništvo],
a oni vodahu stoku preko njega.
Učahu učitelji naši: Ako se pastir obrati,
ne treba ga obvezati da sve odmah proda, već
neka proda postupno. Tako i pridošlicu, ko-
jemu su pali u nasljeđe psi i svinje, ne treba
obvezati da sve odmah proda, već neka proda
postupno.
Tko se zavjetovao kupiti kuću ili uzeti že-
nu u zemlji Izraela, ne treba ga obvezati da
to učini odmah, već dok nađe sebi ono što mu
priliči.
Tako se priča o jednoj ženi, koju je sin
kinjio i mučio, da je skočila i zaklela se: »Tko
god naiđe, neću ga odbiti!« — Skočiše na nju
ljudi koji nisu bili njena prilika, a kada to
stiže pred mudrace, oni rekoše: »Nije ona mi-
slila na ove, već na nekog koji joj priliči!«
Kao što rekoše:
»Ne smije se uzgajati sitna stoka«, tako re-
koše i:
Ne [smije] se uzgajati sitno zvjerinje!
1« Talmud
209
 Rabi Jišmael reče:
»Smiju se uzgajati seoski psi, mačke, maj-
muni i glodari grmuši, jer pomažu čistiti dom.«
[...]

List iz traktata J'va-

mot. Prvo tiskano iz-
danje Babilonskog
talmuda,Venecija,
između 1520. i 1523.
 PRAVNI PROPISI I RASPRAVE

SUDSKI SUSTAV

Mišna: Sanhedrin
list 2/a
»U sporovima o novcu sude trojica [suda-
ca], o grabežu i tjelesnom oštećenju trojica, o
punoj [naknadi] štete i polovici [naknade] šte-
te, o dvostrukoj novčanoj naknadi, četvoro-
strukoj i petorostrukoj naknadi — trojica, o
silovanju i zavođenju, o kleveti — trojica« —
to su riječi rabi Meira.
A mudraci kažu: o kleveti [sude] dvadeset
i tri [suca], jer ovdje postoji i mogućnost smrt-
ne osude.
Slučajeve koji se kažnjavaju bičevanjem
sude trojica, ali se u ime rabi Jišmaela kaže
— dvadeset i trojica.
Interkalaciju mjeseca — trojica, interkala-
ciju godine — trojica. Ali, po riječima rabi
Meira, raban Simon, sin Gamlielov, reče: »Tro-
jica počinju, petorica raspravljaju, a sedmo-
rica presuđuju. Međutim, ako su trojica doni-
jela konačnu presudu, interkalacija je valjana.«
»O rukopolaganju staraca i o lomljenju vra-
ta junice — trojica« — to su riječi rabi Si-
mona.

14" 211
 Rabi Jhuda reče — petorica. O halica i o
miunu — trojica. O četvorogodišnjem plodu i o
drugoj desetini nepoznate vrijednosti — tro-
jica. O posvećenim stvarima — trojica. Pro-
cjenu pokretnina — trojica. Rabi Jhuda još
reče: »Jedan od njih da bude svećenik.« O ze-
mljištu — devetorica i jedan svećenik. U slu-
čaju čovjeka, pojedinca, kao prethodno.
O smrtnim kaznama — dvadeset i trojica.
O sodomiji, aktivnoj i pasivnoj, — dvade-
Lev 20, 15—16 set i trojica, kao što je rečeno: Ubij i ženu i
životinju, a kaže se još i Životinju ubijte.
O kamenovanju vola — dvadeset i trojica,
Izl 21, 29 kao što je rečeno: Neka se to goveče kamenu-
je, a i njegov se vlasnik ima pogubiti. I o smrti
vlasnika i o smrti vola [sude dvadeset i tro-
jica].
O usmrćenju vuka, lava, medvjeda, leoparda,
hijene i zmije — dvadeset i trojica.
Rabi Eliezer reče: »Tko god ih ubije prije
presude — stekao je zaslugu.«
Rabi Akiva reče: »O njihovoj smrti mora-
ju odlučiti dvadeset i trojica.«
Plemenu, lažnom poroku ih vehkom sve-
ćeniku može suditi samo sud od sedamdeset
i jednog [člana].
Odluku o objavljivanju slobodnog rata mo-
že donijeti samo sud od sedamdeset i jednog.
Grad [Jeruzalem] i trijemovi [Hrama] smiju se
proširivati samo po odluci suda od sedamdeset
i jednoga.
[Mah] plemenski sanhedrini mogu se osni-
vati samo po odluci suda od sedamdeset i jed-
noga. Grad se smije izopćiti samo po odluci
suda od sedamdeset i jednoga. Pogranični grad
se ne smije izopćiti, ni tri grada istodobno, već
samo jedan ili dva.
Veliki sanhedrin imao je sedamdeset i jed-
nog [člana], a mah dvadeset i trojicu. Otkuda
to da je veliki imao sedamdeset i jednog [čla-
na]? Otud što je rečeno: Skupi mi sedamdeset Br 11, 16
muževa između staraca izraelskih i Mojsije [da
bude] na njihovu čelu.
Rabi Jhuda reče: «Sedamdeset«. — A otku-
da to da je mah [sanhedrin] imao dvadeset i tri
Br 3S
[člana]? Otud što je rečeno: Neka zajednica > 24—25
prosudi i Neka zajednica izbavi. Zajednica ko-
ja sudi i zajednica koja izbavlja, ovdje je sa-
mo njih dvadeset. A otkuda to da zajednica bro-
Br 14 27
ji deset [članova]? Otud što je rečeno: Dokle >
će ta opaka zajednica — izuzimajući Jhošuu i
Kaleba. A odakle se dodaju još trojica?
Iz ovoga što je rečeno Ne povodi se za JzJ 23, 2
mnoštvom da činiš zlo zaključujem da im se
mogu priključiti da činim dobro. Ako je tako,
zašto je rečeno: treba prihvatiti mišljenje mno-
štva. Tvoja sklonost dobru nije isto što i sklo-
nost zlu. Tvoja sklonost dobru zahtijeva jed-
noga, a tvoja sklonost zlu — dvojicu. A ne
smije postojati sud s parnim brojem članova.
Uvijek im treba dodati još jednog. I, eto, otuda
su dvadeset i trojica.
A koliko grad mora imati žitelja da bi bio
viđen za [mali] sanhedrin? — Sto dvadeset.
Rabi Nehemija reče: »Dvjesta trideset, pre-
ma desetnicima.«
Učahu učitelji naši: list 5/a
U sporovima o novcu sude trojica, ali ako
je netko oglašen stručnjakom, može suditi čak
i sam.
 Rav Nahman reče: »Netko tko je kao ja
može suditi u sporovima o novcu i sam.«
Rav Hija reče: »Netko tko je kao ja može
suditi u sporovima o novcu i sam.«
Njima je postavljeno pitanje: »Netko tko
je kao ja« — znači h to da sam dobio ovlašte-
nje pošto sam naučio predaju i postao sposo-
ban da objasnim, ah da presude onoga tko nije
dobio ovlaštenje nisu valjane, ih je njegova
presuda valjana bez takvog ovlaštenja? — Ho-
di i čuj: kada je Mar Zutra, sin Rabi Nahma-
na, sudio sam u nekoj stvari i pogriješio u
presudi, došao je pred rav Josefa, koji mu je
rekao: »Ako su te obojica prihvatila nećeš pla-
titi, ah ako nije tako, idi pa plati!«
Iz toga izvedi zaključak: ako netko i nije
dobio ovlaštenje, njegovo suđenje je valjano.
Izvedi zaključak.
Rav reče: »Ako netko hoće da sudi sam
(u novčanim sporovima), a hoće da bude oslo-
bođen u slučaju pogrešne presude, mora tra-
žiti ovlaštenje iz doma egzilarha.« A tako je
rekao i Smuel.
Jasno je da ovlaštenje dobiveno od egzilar-
ha ovdje, vrijedi ovdje, a ono otuda, vrijedi
tamo. Ali isto tako ono odavde vrijedi i tamo,
jer je ovaj ovdje [u Babilonu] žezlo, a onaj
ondje (u Zemlji Izraela) zakonodavac, kao
Pott 49, 10 §to se uči: Od Jhude se žezlo udaljiti neće,
što se odnosi na babilonske egzilarhe koji žez-
Post 49, 10 lom vladaju Izraelom, a: Palica zakonodavca
od nogu njegovih — to su sinovi sinova Hile-
lovih, koji mnoštvo poučavaju u Nauku. Pa
ipak, kako je s onim otuda ovdje? Hodi i
čuj!
 Kada je rav Raba, sin Hanin, sudio i po-
griješio, došao je pred rabi Hiju, koji mu je
rekao: »Ako su te prihvatila obojica, nećeš
platiti. Ah ako nisu, idi pa plati!« A sad, Raba,
sin Hanin, imao je ovlaštenje [samo otud]. Za-
ključi iz toga: ono otud ovdje ne vrijedi. Za-
ključi iz toga!
A zar ne vrijedi ovdje [u Babilonu]? Zar
Raba, sin rav Hunin, kada se parbio s člano-
vima egzilarhova doma, nije rekao: »Nisam od
vas dobio ovlaštenje. Svoje sam ovlaštenje do-
bio od oca, učitelja svoga, a otac, učitelj moj,
od Rave, a ovaj od rabi Hije, a rabi Hija od
Rabija [u Zemlji Izraela].«
Ovim ih je običnim riječima htio postaviti
na njihova mjesta.
[...]

Mišna: list 36/b

Sanhedrin je zasjedao u obliku polovice
okruglog gumna, kako bi svi vidjeli jedan dru-
goga. Dvojica sudskih pisara stajahu pred nji-
ma. Jedan zdesna, a drugi slijeva, i zapisivahu
riječi onih koji optužuju i riječi onih koji bra-
ne. Rabi Jhuda reče: »Trojica. Jedan je zapisi-
vao riječi obrane, drugi zapisivao riječi optuž-
be, a treći zapisivao riječi obrane i riječi
optužbe.«
A pred njima sjeđahu tri reda učenih mu- list 37/a
drača. Svaki od njih poznavaše svoje mjesto.
Ako je bilo potrebno postaviti [novog suca],
postavljahu ga iz prvog [reda], a jedan iz dru-
gog [reda] prešao bi u prvi, jedan iz trećeg pre-
šao bi u drugi, a još jednoga bi izabrali iz
[prisutnoga] skupa i njega bi smjestili da sjed-
ne u treći [red], ah ne bi sjeo na mjesto prvo-
 ga, nego bi sjeo na mjesto koje mu odgovara.
[...]

Gemara:
»Tri reda«, itd. — Abaje reče: »Zaključi iz
toga: kad su krenuli [premještati se], svi su
krenuli. Ali, zar jedan [od onih koji su pre-
mješteni] ne bi mogao reći: dosad sam sjedio
na čelu [svog reda], a sada su mi dah da sjed-
nem na rep.« Abaje reče kako mu treba ovako
odgovoriti: Budi rep lavovima, ah ne budi gla-
va lisicama!

Mišna:
Kako se zastrašuju svjedoci pred svjedoče-
nje o djelima zapriječenim smrću? Uveh bi ih
i zaprijetili bi im: Nemojte slučajno reći nešto
što je zasnovano na pretpostavci, ih na onom
što ste čuli da se govori, ih čuli svjedočanstvo
iz usta drugog svjedoka, ih iz usta povjerljiva
čovjeka! Jer možda vi ne znate da ćemo vas na
kraju provjeriti istragom i ispitivanjem! Treba
da znate da djela zaprijećena smrću nisu imo-
vinska djela! U imovinskim djelima, čovjek da-
je novac i otkupljuje se, a kod djela zapriječe-
nih smrću, krv njegova i krv njegovih potoma-
ka ovisi o tome [svjedočenju] do kraja svijeta.
Jer smo tako našli kod Kaina, koji je ubio svoga
Post 4, 10 brata, da je rečeno: Sve krvi brata tvoga viču
— nije rečeno: »krv brata tvoga« već: sve
krvi brata tvoga, krv njegova i krv njegovih
potomaka.
Drugo objašnjenje: sve krvi brata tvoga —
jer je njegova krv bila poprskala drveće i ka-
menje. Zbog toga je čovjek stvoren sam, da bi
te to poučilo da svatko tko uništi jednu dušu
navodi na se Pismo, kao da je uništio cijeli
svijet, a tko god održi jednu dušu, navodi na
se Pismo, kao da je održao cijeli svijet. A i
zbog mira među stvorenjima [čovjek je stvoren
sam], kako ne bi čovjek bližnjem svojem re-
kao: moj je otac veći od tvojeg oca, i da ne bi
Minejci govorili kako na nebu postoji više gos-
podstava, i da bi ti to kazivalo o veličini Sve-
toga, blagoslovljen neka je. Jer kada čovjek
kuje više novčića jednim žigom, svi su oni
slični jedan drugome, ali Kralj nad kraljevi-
ma, Sveti, blagoslovljen neka je, iskova svakog
čovjeka po žigu Adama, prvoga čovjeka, i ni
jedan od njih nije sličan svome bližnjem. I zbog
toga je svaki pojedinac dužan kazati: Svijet
je za mene stvoren!
[...]

Uči se: rabi Ehezer, sin Jaakovljev, reče:

»Cuo sam da sud može osuditi na biče van je i
izreći [smrtne] kazne koje nisu po Nauku, a
pri tom ih ne izriče da bi prestupio riječi Na-
uka, već kako bi se sačinila ograda oko Nauka.«-
Priča se o nekome koji je jahao konja u
subotu, u vrijeme Grka. Doveli su ga pred sud,
koji ga je osudio na smrt kamenovanjem. Ali
ne zato što je zaslužio tu kaznu, već što je
vrijeme zahtijevalo tako.
Opet se priča o čovjeku koji je općio sa
svojom ženom pod smokvom. Doveli su ga na
sud koji ga je osudio na bičevanje. Ne zato
što je zaslužio tu kaznu, već što je vrijeme
zahtijevalo tako.
[...]
 PRESUDA SE NE 0DLA2E

Sanhedrin Što znači: Još danas zaustavit će se u No~

list 94- 95/a -
VU?
Iz 10, 32
Rav Huna reče: »To je dan koji je ostav-
ljen za kažnjavanje grijeha u Novu. Jer [San-
heribu] rekoše njegovi zvjezdočatci: »Ako danas
pođeš, pokorit ćeš ih, ako ne, nećeš ih poko-
riti!« Nakon toga put koji se prelazi za deset
dana on pređe za jedan dan. Kada su stigli do
Jeruzalema, staviše mu jastuke. On se pope
i sjede na najviši, kako bi mogao vidjeti cijeh
Jeruzalem. Kad ga je ugledao, učini mu se
malenim, te reče: »Zar je to grad Jeruzalem?
Zar sam zbog njega pokrenuo sve svoje vojske
i osvojio sve ove zemlje?! Ta on je manji i
slabiji od svih gradova raznih naroda koje
sam osvojio snagom svojih ruku?!« Ustade,
odmahnu glavom i pokaza rukom na brdo Hra-
ma, koji je na Cijonu i na trijemove njegove u
Jeruzalemu. [Zvjezdočatci] mu njegovi rekoše:
»Napadnimo ga odmah!« On im reče: »Umorni
ste. Sutra će mi svaki od vas donijeti po ka-
2 Kr 19, 35 men iz zidina njegovih!« — Te iste noći iziđe
anđeo Gospodnji i pobi u asirskom taboru sto-
tinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro, kad
je valjalo poraniti, gle, bijahu ondje sve sami
mrtvaci.
Rav Papa reče: »To je ono što kažu ljudi:
Odloži izvršenje presude za jednu noć — i ona
će izgubiti moć.«
 NAĐENA, NAPUŠTENA I IZGUBLJENA
STVAR

Mišna:
Ovo su nađene stvari koje pripadaju nalaz-
niku, a ovo koje je dužan objaviti. »Ovo su
nađene stvari koje pripadaju nalazniku: ako
nađe rasuto voće, rasut novac, rukoveti na
javnom dobru, ili koture suhih smokava, [ne-
koliko] pekarskih glava kruha, nisku riba, ko-
made mesa, povjesma neprerađene vune ih ru-
čice lana, ih pasma purpurom [obojenog pre-
diva] — dakle, ovo pripada nalazniku« — ri-
ječi su rabi Meira.
Rabi Jhuda reče: »Sve u čemu ima nečeg
neobičnog, dužan je [nalaznik] objaviti.« Ka-
ko? Ako nađe kotur [suhih smokava], a u nje-
mu lonac, glavu kruha, a u njoj novac.
Rabi Simon, sin Elazarov, reče: »Trgovačka
roba ne podliježe objavljivanju.«

Gemara:
»Ako nađe rasuto voće.« Koliko? Rabi Ji-
chak reče: »Jedan kav na četiri lakta.« U kom
slučaju? Ako se čini kao da je opalo, pa neka
ga je i više. Ako se čini kao da je položeno,
to ne vrijedi čak i da ga je manje.
Rabi Ukava, sin Hamin, reče: »Ovdje je
riječ o [vremenu] berbe smokava. [Sakupljanje]
jednog kava s [prostora od] četiri lakta [zahti-
jeva] da se čovjek potrudi, a kako se nitko ne-
će potruditi da se vrati i pokupi, [vlasnik] ga
time pretvara u napuštenu stvar. Ali ako je
[prostor] manji od toga, vrijedi se potruditi,
vratiti se i pokupiti ga, i ne pretvarati ga u
napuštenu stvar.«
list 21/b Hodi i čuj: Ako netko nađe novac u sinago-
gi ili u učilištu, ili na bilo kojem mjestu gdje
se mnogi nalaze, on pripada njemu, jer su vla-
snici digli ruke od njega. — Zar vlasnik nije
znao da mu je novac ispao?!
Rabi Jichak reče: »Čovjek obično svaki čas
opipava svoj tobolac.«
Hodi i čuj: Otkad je svakom čovjeku do-
pušteno pabirčiti? Od onog časa kada su pi-
pavci prošli [poljem]. A na naše pitanje: »Sto
su to .pipavci'?« — rabi Johanan reče: »Starci
koji hodaju poštapajući se«, a Reš Lakiš reče:
»Pabirčari poslije pabirčara.« Kako je to mo-
guće? Recimo da su siromasi ovog mjesta di-
gli ruke [od pabirčenja], ah postoje siromasi
iz drugog mjesta koji nisu digli ruke!? Reći ću
ti: budući da su ovi siromasi nazočni, oni dru-
gi unaprijed dižu ruke, jer kažu: »Oni siromasi
iz tog mjesta će već to [polje] popabirčiti.«
Hodi i čuj: Križane smokve na putu, čak i
na ivici polja s križanim smokvama, a jednako
tako i smokve nađene pod smokvinim stablom
koje se nadnijelo nad put, dopušteno je oteti i
oslobođene su desetine. Kod maslina i rogača
[to] je zabranjeno. U svakom slučaju, na po-
četnu rečenicu Abajeu nije postavljeno protu-
pitanje, jer su vrijedni, pa se čuvaju, što se
smokve tiče, i o njoj se zna da opada, ali na
ono potonje, što reče Rava, postavljeno je
protupitanje, jer se tu uči da su masline i ro-
gači zabranjeni.
Rabi Abahu reče: »Drukčije je kod mashna,
jer ih izgled odaje, pa i unatoč tome što su
opale, zna se da pripadaju ovom ili onom čo-
vjeku. Prema tome, to bi se trebalo odnositi i
na početnu rečenicu.«
 Rav Papa reče: »Smokva se pri padu upr-
lja.«
Hodi i čuj: Lopov koji je uzeo od ovog, a
dao onom, kao i razbojnik koji je uzeo od ovog,
a dao onom,
a tako i Jordan, koji je uzeo od ovog a dao onom, list 22/a
što je uzeo — uzeo je, a što je dao — dao je.
Svakako, to je tako kod razbojnika, jer je [ošte-
ćeni] sve gledao i digao ruke [od svog vlasniš-
tva], ali kako je s lopovom? Tko je njega vidio,
da bi zatim mogao dići ruke?
[•••]

Mišna: list 30/b

Što je izgubljena stvar? Ako [netko] nade
magarca ili kravu kako pasu po putu, to nije
izgubljena stvar. Ako [nađe] magarca, a opre-
ma mu je izvrnuta, kravu koja juri među vi-
nogradima, to je već izgubljena stvar. Ako vrati
[životinju], a ona pobjegne, vrati i pobjegne,
dužan ju je vratiti makar četiri ili pet puta,
jer je rečeno: Vrati ih, vrati. Ako ga je to sta- Pnz 22, 1
jalo jedne sele, neka ne kaže [vlasniku]: »Daj
mi selu!«, već neka mu ovaj da nagradu u visi-
ni jedne radničke nadnice. Ako tamo postoji
sud, neka to uvjetuje pred sudom. Ako tamo
nema suda pred kojim bi postavio svoj uvjet,
njegovo [pravo] je preče.
[...]

HAMAFKID — O DEPOZITU

Mišna: Bava meci«

list 33/b
Tko povjeri drugu svom goveče ili oruđe
na čuvanje, pa budu ukradeni ili nestanu, ako
 [ovaj] plati i ne htjedne se zakleti — jer je,
naime, rečeno: Neplaćeni čuvar neka se zakune
i neka ide! — pa ako se lopov nade, neka
plati dvostruki iznos, a ako je zaklao i prodao
— neka plati četvorostruku i petorostruku svo-
tu. Kome da plati? Onome kod koga se nalazio
polog. Ako se zakleo, a nije htio platiti, a nađe
se lopov — neka plati dvostruku svotu. Ako je
zaklao i prodao, plaća četvorostruku i petoro-
struku svotu. Kome da plati? Vlasnika pologa.

Gemara:
Cemu učiti »goveče-« i čemu učiti »oruđe--?
Nužno je.
Jer da se uči »goveče«, mogao bi ponetko
pomisliti da onome pripada dvostruko za jedno
goveče jer se mnogo trudio da ga vodi do svoje
kuće i da ga vrati, ah za oruđe, oko kojega
nema mnogo truda, mogao bi ponetko reći da
ne pripada dvostruko.
A da se uči »oruđe«, netko bi mogao pomi-
sliti da dvostruko treba platiti samo za oruđe,
jer dvostruka [vrijednost] njegova nije vehka,
ali kod goveda za koje, ako je zaklao i prodao,
plaća četvorostruki ih petorostruki iznos — mo-
gao bi netko reći — ne pripada dvostruko.
Nužno je.
Rami, sin Hamin, žustro reče: »Ah, čovje-
ku ne može pripadati stvar koja još ne postoji!«
Pa čak i po rabi Meiru, koji reče: kako može
čovjeku pripadati stvar koja još ne postoji,
ovo [vrijedi] samo ako je to nešto, kao recimo
plodovi datule, koji tek treba da dozriju, ali
list 34/a ovdje — tko govori da će biti ukradeni? A uko-
liko si sklon reći da će biti ukradeni, tko će
reći da će lopov biti uhvaćen? A ukoliko se
lopov uhvati, tko će reći da će platiti? Jer će
možda priznati i osloboditi se?!
Rava reče: »To je isto kao da mu je rekao:
Ako budu ukradena, a ti ushtjedneš još i da
mi platiš — eto, odsad moja krava pripada
tebi.«
Rabi Zera žustro primijeti: »Ako je tako,
onda čak i striža i priplod njen također.« Zar
se ne uči: Izuzev striže i priploda njena?! »Ne,
reče Rabi Zera, to je isto kao da mu je rečeno:
Izuzev striže i priploda njena.«
A zašto tako? To je općenito uzevši tako,
čovjek je spreman da dobit koja dolazi izvana
izruči drugome; dobit koja dolazi od same
glavnice — čovjek nije spreman izručiti dru-
gome.
Neki kažu da je Rava rekao: »To je tako
kao da mu je rečeno: Ako budu ukradena a
ti ushtjedneš još i da platiš — neka pripadne
tebi tik pred krađom.«
Kakva je razlika među njima? Među njima
je razlika kao i u odnosu na prigovor rabi Zere,
ih, dakle, ako se nalazila na pašnjaku.
»Ako plati i ne htjede se zakleti«, itd. Reče
rabi Hija, sin Abin, u ime rabi Johanana: «Pod
,plati' [ne treba podrazumijevati] da je doista
platio, već kad rekne: Evo, ja plaćam! Unatoč
tome što još nije platio.«
Mi smo učili: Platio je ah se nije htio za-
kleti — »da« — ako je platio, ali »ne« — ako
nije platio.
O posljednjem bih rekao: »zakleo se, ali
ne htjede platiti« — smisao je da nije htio, ali
ako je htio, čak ako i nije platio! Iz toga se,
inače, ništa drugo ne može naučiti.
 Uči se, u suglasnosti s rabi Johananom: Ako
netko unajmi kravu od svoga druga, a ona
bude ukradena, pa ovaj kaže: »Evo, plaćam,
ali se neću zakleti!« — a poslije toga se nađe
lopov — platit će [lopov] najmoprimcu dvo-
struko.
Reče rav Papa: »Pošto bi neplaćeni čuvar
rekao »Bio sam nemaran« — treba mu platiti
dvostruku vrijednost, jer, da je htio, mogao se
riješiti prijavom krađe. Pošto bi najmljeni ču-
var rekao »Ukradena je!« — treba platiti dvo-
struku vrijednost, jer, da je htio, mogao se
riješiti [prijavom] da je imala prijelom ih da
je uginula. Onome koji ju je uzeo na poslugu
i kaže: »Evo, plaćam«! — ne treba platiti dvo-
struko. Jer, čime se mogao on riješiti? — Da
je uginula od rada?! Rijetka je smrt od rada.«
Neki kažu da je rav Papa rekao: »Cak i
onome koji uzme na poslugu, pošto bi rekao
»Evo, plaćam!«, treba platiti dvostruko, jer da
je htio, mogao se riješiti [izjavom] da je ugi-
nula od rada.«
Rav Zvid mu reče da je Abaje rekao ovako:
»Tko uzme na poslugu — dok plati.«
U čemu je stvar? Kako je sva prednost na
njegovoj strani, na njegovu riječ mu ne pri-
pada dvostruka vrijednost.
Uči se u suglasnosti s rav Zvidom: »Tko
uzme na poslugu kravu od druga svoga, i bude
mu ukradena, pa onaj koji je uzeo na poslugu
preduhitri i plati, a onda se lopov pronađe —
platit će [lopov] onome što je uzeo na poslugu
dvostruki iznos.«
Sto se prvog izlaganja rav Pape tiče, si-
gurno se ne može pobijati, a zar se drugo iz-
laganje, da rečemo, može pobijati? Rav Papa
ti može reći: »Zar je ono jače od naše Mišne
koja uči: .platio', a mi smo postavili ,rekao* [da
će platiti]?* Ovdje je također: »rekao.« Zar
se može usporediti? Tamo ona ne uči »predu-
hitri«, ovdje uči »preduhitri«?! Sto znači »pre-
duhitri«? Preduhitri i reče. Ali ako (Mišna)
uči kod najmoprin^ca »i rekao je«, a kod onoga
koji uzima na poslugu »preduhitri«, zar ćeš
moći zaključiti iz toga točno onako kako je
rečeno? Ta ova se dva [zaključka] ne uče za-
jedno. Pitah su naučenjake iz škole rabi Hije
i iz škole rabi Ošaje, i oni su odgovorili da su ih
zajedno učili.
Jasno je, ako je rekao »ne plaćam«, pa se
povukao i rekao »evo, plaćam«, to je kao da
je rekao »evo, plaćam«, ah kako je ako je re-
kao »evo, plaćam«,
pa se povukao i rekao »ne plaćam«. — Sto on-
da? Hoćemo h tada reći da se povukao? Ih je,
možda, ostao pri svojoj riječi, te ju je samo do-
nekle odgodio?
Ako je rekao »Evo, plaćam« i umro, a si-
novi njegovi rekli »Mi nećemo platiti!«, što
onda? Hoćemo li tada reći da su se povukli,
ili su, možda, ostali pri očevoj riječi, te su je
samo donekle odgodili?
Ako sinovi plate, što onda? On im može
reći: »Kada sam uručio dvostruko, to je bilo
vašem ocu — zato što je prema meni bio lju-
bazan, ah vama ne.« — Ih, možda, ovdje nema
razlike?
On je platio sinovima. Sto onda? Oni mu
mogu reći: »Kada ti je naš otac uručio dvo-
struko, to je bilo zato što si prema njemu bio

U Talmud
ljubazan, ali prema nama ne.« Ili, možda, ovdje
nema razlike?
Sinovi su platili sinovima. Sto onda?
On je platio polovicu. Sto onda?
Uzajmio je dvije krave, a platio za jednu
od njih. Sto onda?
Uzajmio je od ortakS. a platio je jednom od
njih. Sto onda?
Ortaci su uzajmili, a platio je jedan od njih.
Sto onda?
Uzajmio je od žene, a platio njenom mužu.
Sto onda?
Uzajmila je žena, a platio njen muž. Sto
onda?
Neriješeno.
Rav Huna reče: »Treba da ga zakunu da
ona nije u njegovom posjedu.« U čemu je smi-
sao? U tome što sumnjamo da je možda bacio
oko na nju.
Primjedba: Ako netko d& svom drugu u
zajam [novac] uz zalog, a zalog se izgubi, pa
mu ovaj kaže: »Ja sam ti na osnovi njega dao
u zajam jednu selu, a vrijedio je jedan šekel«,
a ovaj mu odgovori: »Nije tako. Ti si mi na
osnovi njega dao zajam od sele, a i vrijedio
je jednu selu!« — slobodan je.
»Ja sam ti na osnovi njega dao u zajam
selu, a vrijedio je šekel«, a ako onaj odgovori:
»Nije tako, ti si mi na osnovi njega dao zajam
od sele, a vrijedio je tri dinara« — dužan je.
»Ti si mi na osnovi njega dao zajam od sele,
a vrijedio je dvije«, a ako onaj odgovori: »Ni-
je tako, već sam ti na osnovi njega dao zajam
od sele, a i vrijedio je selu« — oslobođen je.
»Ti si mi na osnovi njega dao u zajam selu,
a vrijedio je dvije«, a ako onaj odgovori: »Ni-
je tako, već sam ti na osnovi njega dao zajam
od sele, a vrijedio je pet dinara« — dužan je.
Tko treba da se zakune? Onaj u koga se
zalog nalazi, kako se jedan ne bi zaklinjao, a
drugi izvukao na vidjelo zalog.
Na što se to odnosi? Možemo li reći da se
odnosi na posljednji dio rečenice? Ali ako je
tako, onda se povjerilac mora zakleti, jer se
na njega odnosi nešto od zahtjeva?! Naprotiv,
Smuel reče: »Na početak njen.« Sto to treba
da znači »početak«? Na posljednji slučaj u pr-
vom 4ijelu: »Ja sam ti na osnovi njega dao u
zajam selu, a vrijedio je šekel«, a ako onaj
kaže: »Nije tako, ti si mi na osnovi njega dao
zajam od sele, a vrijedio je tri dinara« — du-
žan je. Po ovome je na zajmoprimcu da se
zakune. A učitelji naši rekoše: Neka se zakune
zajmodavac, da se ne bi onaj zaklinjao, a ovaj
izvukao na vidjelo zalog. A ako
ostane po onome [što je rekao] rav Huna, 35/a
kako može to izvesti ako se zajmodavac zakleo
da [zalog] nije u njegovom posjedu? Reče Rava:
»To, ako postoje svjedoci da je izgorio.« Ako je
tako, odakle da ga iznese?! Naprotiv, rav Josef
reče: »To, ako postoje svjedoci da je ukra-
den.« Na kraju krajeva, odakle da ga iznese?
Potrudio se i iznio ga na vidjelo. Ako je tako,
onda i zajmodavac može da se potrudi pa da
ga pronađe čim se zajmodavac zakune?! Dodaj-
mo k tomu: zajmodavac zna tko mu ulazi i
izlazi iz kuće, on bi mogao poći i potruditi
se i iznijeti ga na vidjelo, dok zajmoprimac —
kako on može znati tko ulazi, a tko izlazi iz
kuće zaj modavca ?!
Abaje reče: »Može se očekivati da će se

is*
227
on izgovoriti i reći mu: ,Našao sam ga poslije
zakletve!'«
Rav Aši reče: »Zaklet će se ovaj, a zaklet
će se i onaj. Ovaj će se zakleti da [zalog] nije
u njegovom posjedu, a onaj će se zakleti ko-
liko je vrijedio.« A, evo, što je još rekao: »Tko
se zaklinje prvi? Zajmoprimac se zaklinje pr-
vi, da se ovaj ne bi zakleo, a onaj iznio polog.«
Rav Huna, sin Tahlifin, u ime Rave reče:
»Prvi slučaj u posljednjem dijelu pobija ovu
rav Huninu: ,Dao si mi na osnovi njega u za-
jam selu, a vrijedio je dvije', a ako onaj od-
govori: ,Nije tako, nego sam ti na osnovi nje-
ga dao zajam od sele, a i vrijedio je selu' —
oslobođen je. A ako ova rav Hunina stoji, tre-
balo bi zajmodavcu, koji se zaklinje da zalog
nije u njegovom posjedu, naložiti da se skup-
nom zakletvom zakune koliko je vrijedio?!«
Rav Aši reče: »Ispričao sam rav Kahani tu
raspravu, a on mi reče: ,Neka tako bude, kad
mu vjeruje'.« A prema tome bi i zajmoprimac
morao vjerovati zajmodavcu koliko je vrijedio
zalog, jer on ne može biti siguran u to. A za-
tim, neka zajmodavac vjeruje zajmoprimcu, jer
on može biti siguran u to. Vjerovati mu ne
mora. A po čemu se razlikuje zajmoprimac,
pa treba vjerovati zajmodavcu? I po čemu se
razlikuje zajmodavac, pa ne treba vjerovati zaj-
moprimcu? Zajmoprimac ostvaruje prema zaj-
modavcu [ono što je zapisano]: Pravedne vodi
čednost njihova; a zajmodavac ostvaruje pre-
ma zajmoprimcu: A bezbožnike upropašćuje
opačina njihova.
Bio jednom neki čovjek koji je povjerio na
čuvanje svom drugu drago kamenje. Kada mu
reče: »Daj mi moje dragulje«, ovaj mu odgo-
vori: »Ne znam gdje sam ih ostavio!-« Onaj
dođe pred rav Nahmana, koji ovom reče: »Sva-
ko ,ne znam' jest nemar. Idi, plati!« Ovaj ne
plati. Rav Nahman na to pode i da mu odu-
zeti palaču. Na kraju se dragulji nađoše, ali
im se [u međuvremenu] povećala vrijednost.
Rav Nahman reče: »Vrati dragulje vlasniku
njihovom, a palača neka bude vraćena njenom
vlasniku.«
Rava reče: »Sjedih smo pred rav Nahma-
nom, a na redu je bio odjeljak Hamafkid, i ja
rekoh: ,On plati, ah se ne htjede zakleti!' A on
mi ne odgovori. I lijepo učini što mi ne od-
govori. U čemu je stvar? Onaj ga nije zama-
rao odlaskom na sud, a ovaj ga je zamarao
odlaskom na sud.«
Možemo li reći da je rav Nahman tumačio
da se procjena može obaviti naknadno? Ovdje
je to dugačije, jer je procjena načinjena u
zabludi. Jer su dragulji bih tamo od početka.
Nehardeanci kažu: Procjena se može opo-
zvati ih naknadno obaviti do roka od dvanaest
mjeseci. Međutim, Amemar reče: »Sto se mene
tiče, ja sam iz Nehardeje i po mom se shvaća-
nju procjena može naknadno obaviti neograni-
čeno.« Halaha propis jest: procjena se može
naknadno obaviti neograničeno, jer je rečeno:
Cini ono što je pravo i dobro.

PROCJENA ŠTETE

B v
Mišna: * * k»m»
Procjena u novcu [mora se isplatiti] u nov-
čanoj vrijednosti, pred sudom, prema izjavi
svjedoka koji su slobodni ljudi i članovi Save-
 za. [Zakoni] o štetama obvezuju i žene. U pla-
ćanju naknade obavezni su i oštećeni, a i onaj
koji nanosi štetu.

Gemara:
Sto je to »procjena u novcu«? Rav Jhuda
reče: »Ta procjena mora biti [izražena] samo
u novcu«. Mi iz toga učimo ono što su na ne-
kom mjestu učili naši učitelji: Ako je krava
oštetila ogrtač, a ogrtač oštetio kravu, ne kaže
se da šteta koju je krava načinila na ogrtaču
potire onu koju je ogrtač načinio na kravi, već
se ona procjenjuje novcem.
[-..]
list 15 »[Zakoni] o štetama obvezuju i žene.« Ot-
kuda to? Rav Jhuda reče u ime Rava, a tako
se i uči u škoh rabi Jišmaelovoj: »Štivo kazuje:
Br 5, 6 Kad koji čovjek ili žena počini bilo koji gri-
jeh ..., a time je ovo što je zapisano izravnalo
muškarca sa ženom u pogledu svih kaznenih
odredaba koje postoje.«
21, i U škoh rabi Ehezerovoj se uči: »A ovo su
propisi koje treba da im izložiš, i time je ovo
što je zapisano izravnalo muškarca sa ženom
u pogledu svih pravnih propisa koji se nalaze
u Nauku.«
U školi Hizkijinoj i rabi Joseja Galilejca
Izl 21, 29 se uči: »Štivo kazuje: po usmrti čovjeka ili
ženu i time ju je ovo što je zapisano izravna-
lo u pogledu svih oblika smrti koji se nalaze
u Nauku.«
I [svi] su [ovi navodi] nužni. Jer da se uči
samo prvi, [mogao bih pomisliti] da vrijedi
samo taj, jer se Milosrdni smilovao i omogu-
ćio da dobije oprost [za grijeh], ali da pravni
propisi vrijede samo za muškarca, koji prego-
vara o poslovima, ali ne i za ženu. Da nas je
učio samo o pravnim propisima [mogao bih po-
misliti] da je to samo zbog njenih životnih
potreba, a da zakon o oprostu vrijedi samo za
muškarca, koji je dužan izvršavati zapovijesti,
ah ne i za ženu koja nije dužna izvršavati za-
povijesti.
A da nas je učio samo o ta dva, [mogao bih
pomisliti] da je to u ovom slučaju kako bi ona
mogla zatražiti oprost, a u drugom radi sređi-
vanja njenih životnih potreba, ili da se u slu-
čaju ubojstva, otkupnina mora platiti samo za
muškarca, koji je dužan izvršavati zapovijesti,
ah ne i za ženu.
A da nas je učio samo o ta dva, [mogao bih
pomisliti] da je stoga što je u pitanju gubitak
ljudske duše, ah da ne vrijedi u ona dva slu-
čaja gdje nije u pitanju gubitak ljudske duše.
Stoga su svi nužni.

ČETIRI VRSTE ČUVARA

Mišna:
Postoje četiri vrste čuvara: neplaćeni čuvar,
onaj tko uzme na poslugu, najmljeni čuvar i
zakupac.
Neplaćeni čuvar može se zakleti u svakom
slučaju, a tko uzima na poslugu mora platiti
u svakom slučaju, najmljeni čuvar i zakupac
zakhnju se u slučaju prijeloma, ako je oteto i
ako ugine, a plaćaju ako se izgubi ih bude uk-
radeno.
Ako netko rekne neplaćenom čuvaru »Gdje
je moj vol?« a ovaj mu odgovori »Uginuo«, a
zapravo je imao prijelom, ili je otet, ili ukra-
den, ili izgubljen, [ili mu odgovori] »Imao pri-
jelom«, a zapravo je uginuo, ili je otet, ili u-
kraden, ili izgubljen, [ili mu odgovori] »Otet«,
a zapravo je uginuo, ili je imao prijelom, ili
je ukraden, ili izgubljen, [ili mu odgovori] »U-
kraden«, a zapravo je uginuo, ili je imao pri-
jelom, ili je otet, ili izgubljen, [ili mu odgovo-
ri:] »Izgubljen« — a zapravo je uginuo, ili je
imao prijelom, ili je otet, ili je ukraden, [pa
mu onaj rekne] »Zaklinjem te!«, a ovaj rekne
»Amen!« — oslobođen je.
[Ako onaj upita] »Gdje je moj vol?«, a
ovaj mu odgovori »Ne znam o čemu govoriš!«,
a zapravo je uginuo, ili je imao prijelom, ili
je otet, ili ukraden, ili izgubljen, [pa mu onaj
rekne] »Zaklinjem te!«, a ovaj rekne »Amen«
— oslobođen je.
[Ako onaj upita] »Gdje je moj vol?«, a
ovaj mu odgovori »Izgubljen je!«, [a onaj mu
rekne] »Zaklinjem te!«, a ovaj mu rekne »A-
men!« i svjedoci posvjedoče da ga je pojeo
platit će glavnicu. Ako je priznao sam od sebe,
platit će glavnicu i petinu i prinijeti žrtvu
naknadnicu.
[Ako onaj upita] »Gdje je moj vol?«, a
a ovaj mu rekne »Ukraden je!«, a onaj »Zakli-
njem te!«, a ovaj odgovori »Amen!« i svjedoci
posvjedoče o njemu da je ukrao, platit će dvo-
struku svotu. Ako je priznao sam od sebe,
platit će glavnicu i petinu i prinijeti žrtvu
naknadnicu.
[Ako netko] kaže nekom na trgu »Gdje je
moj vol kojega si mi ukrao?«, a ovaj mu odgo-
vori »Nisam ukrao!«, ali svjedoci posvjedoče o
njemu da jest ukrao, platit će dvostruku svotu.
Ako ga je zaklao i prodao, platit će četvoro-
struku i petorostruku svotu. Ako je vidio svje-
doke kako se približavaju i dolaze, pa rekne
»Ukrao sam, ali ga nisam zaklao i nisam ga
prodao!-«, neće platiti više od glavnice.
[Ako netko] kaže onome koji je uzeo na
poslugu »Gdje je moj vol?«, a onaj mu rekne list 49/b
»Uginuo je!«, a zapravo je imao prijelom, ili
je otet, ili ukraden, ili izgubljen; »Imao je pri-
jelom!« — a zapravo je uginuo, ili je otet, ili
ukraden, ili izgubljen; »Otet!«, a zapravo je
uginuo, ili je imao prijelom, ili je ukraden, ili
izgubljen; »Ukraden!«, — a zapravo je uginuo,
ili je imao prijelom, ili je otet, ili izgubljen;
»Izgubljen!«, a zapravo je uginuo, ili je imao
prijelom, ili je otet, ili ukraden; pa mu ovaj
rekne »Zaklinjem te!«, a ovaj mu odgovori
»Amen!« — oslobođen je.
[Ako ga upita] »Gdje je moj vol?«, a ovaj
mu rekne »Ne znam o čemu govoriš!«, a za-
pravo je uginuo, ili je imao prijelom, ili je
otet, ili ukraden, ili izgubljen, [pa mu onaj
rekne] »Zaklinjem te!«, a ovaj mu rekne »A-
men!« — dužan je.
[Ako netko] kaže najmljenom čuvaru i za-
kupcu »Gdje je moj vol?«, a ovaj mu odgovori
»Uginuo!«, a zapravo je imao prijelom, ili je
otet; »Imao prijelom!«, a zapravo je uginuo,
ili otet; »Otet!«, a zapravo je uginuo, ili je
imao prijelom; »Ukraden!«, a zapravo je iz-
gubljen; »Izgubljen!«, a zapravo je ukraden,
[pa mu onaj rekne] »Zaklinjem te!«, a ovaj
mu odgovori »Amen!« — oslobođen je.
[Ako ovaj odgovori] »Uginuo!«, ili »Imao
prijelom!«, ili »Otet je!«, a zapravo je ukra-
den, ili izgubljen, [pa mu onaj rekne] »Zakli-
 njem te!«, a ovaj odgovori »Amen!« — du-
žan je.
[Ako ovaj odgovori] »Izgubljen je!«, ili »U-
kraden je!«, a zapravo je uginuo, ili je imao
prijelom, ili je otet, [pa mu ovaj rekne]
»Zaklinjem te!«, a ovaj odgovori »Amen!« —
oslobođen je.
Ovo je pravilo:
Svatko tko promijeni, te umjesto slučaja
zbog kojega bi bio dužan navede slučaj zbog
kojega bi bio dužan, umjesto slučaja zbog ko-
jega bi bio oslobođen navede slučaj zbog koje-
ga bi bio oslobođen, i umjesto slučaja zbog
kojega bi bio oslobođen navede slučaj zbog
kojega bi bio dužan — oslobođen je.
Svatko tko umjesto slučaja zbog kojega bi
bio dužan navede slučaj zbog kojega bi bio
oslobođen — dužan je.
Ovo je pravilo:
Svatko tko se zaklinje da bi olakšao sebi
— dužan je; da bi otežao sebi — oslobođen je.

O PLAĆANJU ŠTETE
B«v» kam* Mišna:
list 62/b Mnogobrojnije su mjere plaćanja dvostru-
kog od mjera četvorostrukog ili petorostrukog
plaćanja, jer se mjera dvostrukog plaćanja pri-
mjenjuje i na živu i na neživu stvar, a mjera
četvorostrukog i petorostrukog plaćanja pri-
mjenjuje se samo na vola ili ovcu, jer je re-
Izl 21, 37 čeno: Ako netko ukrade vola ili ovcu, pa ih
zakolje ili proda itd.
Tko ukrade od kradljivca, ne plaća dvostru-
ko, a tko zakolje ili proda od kradljivca ukra-
deno ne plaća četvorostruko ili peterostruko.
 O STUPNJU ODGOVORNOSTI PRI
UCINJENOJ ŠTETI

... Hodi i čuj: Koja je razlika između »nezlob- 8ava kama

list 15/a
nog« i »upozorenog-«? — »Nezlobni« plaća pola
štete i njegova odgovornost je stvarna, a »upo-
zoreni« plaća cijelu štetu, čak iz imetka svoga...
[...]

Mišna: list 26/a

Čovjek se uvijek smatra »upozorenim«, dje-
luje li nenamjerno ili sa zlom namjerom, budan
ili u spavanju. Ako je izbio oko druga svoga
ili polomio njegovo oruđe, plaća punu štetu.

Gemara:
Ovdje se uči »Ako je izbio oko druga svoga«
isto onako kao i »ili polomio njegovo oruđe«,
[kako bi se ukazalo da] za ovo posljednje treba
platiti samo štetu, a četiri [iduće] stvari ne
treba, isto tako u slučaju »Ako je izbio oko dru-
ga svoga« treba platiti samo štetu, a četiri [idu-
će] stvari ne treba.
Otkuda te riječi? Reče Hizkija, a tako isto list 26/b
i jedan naučenjak iz škole Hizkijine: »Štivo ka-
zuje: rana umjesto rane da bi ga time učinilo Lev 24, 20
dužnim, bilo da je činio nenamjerno ili sa zlom
namjerom ili nasilno kao i s voljom. A zar
se ovdje ne bi moglo zaključiti da se plaća za
bol umjesto za štetu? Zbog toga bi trebalo da
ovdje u Štivu piše: rana za ranu. A zato što
stoji umjesto rane izvuci zaključak da treba
oboje.
Rava reče: »Nekome tamo ležaše kamen u
njedrima, a nije znao za nj. [Kad] ustade,
[kamen] mu ispade. Sto se oštećenja tiče, du-
 žan je, što se četiri stvari tiče, oslobođen je.
Sto se subote tiče, Nauk je zabranio svjesni
posao, što se utočišta tiče — oslobođen je, a
što se slučaja roba tiče, postoji raspra između
rabi Simona, sina Gamlielova, i učitelja naših,
kao što se uči: Ako bi njegov gospodar bio
liječnik i rob mu rekne »Namaži mi modrim
oči!«, pa ga [gospodar] oslijepi, »Ostruži mi
zub!«, pa mu ga izbije — neka se nasmije
svom gospodaru i pođe na slobodu...«

ODGOVORNOST OBRTNIKA

Bava kama Mišna:

list 98/b
Ako je netko dao obrtnicima [nešto] na po-
pravak, a oni to pokvare, dužni su platiti. Ako
je dao tesaru na popravak škrinju, kovčeg ili
ormar, a on ga pokvari, dužan je platiti. I
zidar koji je prihvatio srušiti zid, a razbio je
kamenje ih ga oštetio, dužan je platiti. Ako je
srušio s ove strane, a pao je s one strane,
oslobođen je. Ako je šteta nastala zbog udarca,
dužan je.

Gemara:
Rav Asi reče: »Ovo su učili samo za slučaj
ako je tesaru dao škrinju, kovčeg ili ormar da
bi u njega zabio klin, a ovaj zabije khn i po-
lomi ga. Ah, ako je tesaru dao drva da načini
škrinju, kovčeg ih ormar i on od njih načini
škrinju, kovčeg ih ormar, pa ih slomi, oslobo-
đen je. Zašto? Zato što obrtnik stječe [pravo na]
povećanu vrijednost predmeta.«
Ali, mi smo učili: Ako daš obrtnicima [ne-
ku stvar], a oni je pokvare, dužni su platiti.
Zar to ne znači da je on obrtniku dao drvo?
Ne, već škrinju, kovčeg ili ormar. Ali, ako se
u završnoj rečenici govori o škrinji, kovčegu
ili ormaru, zar to ne sadrži u sebi da se po-
četna rečenica odnosi na drvo? Reći ću ti,
objašnjenje [prvog slučaja] objašnjava potonji:
ako je netko obrtnicima dao [nešto] na popra-
vak, a oni to pokvare, kako to da su dužni
platiti, kao, na primjer, ako je dao tesaru škri-
nju, kovčeg ili ormar. Ima, dakle, razloga za
pretpostavku da je Štivo [drugog slučaja] dato
samo kao primjer. Jer ako prihvatiš da se po-
četna rečenica odnosi na drvo, pošto smo već
rekh da će oni i u slučaju drva biti dužni pla-
titi, i da ne trebamo reći da obrtnik stječe
[pravo na] povećanu vrijednost predmeta, što
je tada uopće potrebno još jednom spominjati
škrinju, kovčeg ili ormar? Ako je samo zato,
tvoje se mišljenje ne može prihvatiti, jer je
potonja rečenica možda ubačena da bi objasni-
la pravo značenje prethodne rečenice, tako da
ti ne treba ni da pomisliš da se prethodna re-
čenica odnosi na [slučaj davanja tesaru] škrinje,
kovčega ih ormara, dok je u [slučaju davanja]
drva zakon drugačiji; dakle, potonja rečenica
posebno znači škrinju, kovčeg ih ormar, da bi
ukazala na to kako se početna rečenica odnosi
na drva i da je čak i u tom slučaju obrtnik
dužan platiti. [Sve to] podupire [slučaj] onoga
koji je dao vunu bojadisaru,
a ona u kotlu izgori, ovaj mora [vlasniku] pla- list 99/a
titi vrijednost njegove vune. [Dakle] vrijednost
njegove vune, a ne vrijednost njegove vime s
njenom povećanom vrijednošću. Zar se to ne
bi moglo [primijeniti na slučaj] u kojem je
[vuna] izgorjela poslije potapanja, te je tako
 [nastala] ta povećana vrijednost, pa bi se moglo
zaključiti da »obrtnik stječe [pravo na] pove-
ćanu vrijednost predmeta«?
[...]

RADNI ODNOSI I MJESNI OBIČAJI

b»t» meci* Mišna:

list 83/a Ako netko unajmi radnike i kaže im da
porane prije zore i da [rade] do kasne večeri
u mjestu u kojem je običaj ne [počinjati po-
sao] prije zore i ne [raditi] do kasne večeri,
nema prava da ih prinudi na to. Ako je u
mjestu običaj da ih se hrani, neka ih hrani,
da ih opskrbi smokom, neka ih opskrbi. Sve
neka je po mjesnom običaju. Dogodilo se rabi
Johananu, sinu Matjinom, koji reče svom sinu:
»•Idi i najmi nam radnike.« On ode i obeća im
hranu. Kada je stigao pred oca, ovaj mu reče:
»Sine, da im pripremiš objede kao one Salomo-
nove u svoje vrijeme, nisi svoju dužnost ispu-
nio prema njima, jer oni su sinovi Avrahama,
Jichaka i Jaakova. Već, prije no što počnu
raditi, iziđi i reci im da od mene ne očekuju
ništa više od kruha i mahuna.«
Raban Simon, sin Gamlielov, reče kako nije
ni trebalo reći, jer se sve [radi] po mjesnim
običajima.

Gemara:
Jednostavno, samo se po sebi razumije?!
Zar nije potrebno [posebno naglasiti ovaj pro-
pis]? [Potrebno je], jer im je obećao veću
nadnicu, te bismo mogli reći da im je poslo-
davac mogao reći da je »Ovo što sam dodao
na vašu najamninu, dodano da biste uranili
prije zore i radili za me do kasne večeri.« To
nas uči da su oni mogli odgovoriti: »To što si
nam dodao na nadnicu, ti učini da bismo ti
ljepše radili.«
Reš Lakiš reče: »Radnik je pri ulasku [u list 83/b
grad] svoj, a pri izlasku domaćinov, jer je re-
čeno: Kad sunce ograne, okupe se i liježu u P» 104, 22
svoje logove. Tad čovjek izlazi na svoj posao
i na rad do večeri, a treba vidjeti kakav je
običaj.«
[...]

Mišna: list 110/b

[...] Nadničar može naplatiti cijelu noć, naj-
mljeni radnik za noć može naplatiti cijeli dan,
radnik najmljen na sat može naplatiti cijeli
dan i noć. Najmljeni na tjedan, mjesec, godinu,
sedmoljeće, ako [posao] napušta danju, može
naplatiti cijeli dan, ako napušta noću, može
naplatiti cijelu noć i cijeli dan.
[...]

Mišna: list lll/a

Sto se plaće čovjekove, naknade za goveče
ili za oruđe tiče, isto vrijedi za sve: Istoga Pnz 24, 15
dana daj mu plaću kao i Zarada najamnog 19, 13
radnika neka ne prenoći pri tebi do jutra. Ka-
da? U vrijeme kada je [radnik] zahtijevao. Ako
nije zahtijevao, [poslodavac] nije ova [pravila]
prestupio. Ako ga je uputio na trgovca ih na
mjenjača, nije ova [pravila] prestupio. Najam-
ni radnik se [može] zakleti do isteka svoga
roka i uzeti [svoju plaću]. Prođe h njegov rok,
ne [može se] zakleti niti uzeti [svoju plaću].
Ako postoje svjedoci da je [na vrijeme] zahti-
 jevao, onda se može zakleti i uzeti svoju plaću.
[...]
list 112/a »Ako ga je uputio na trgovca ili na mjenja-
ča, nije ova (pravila) prestupio.« [Sto se ovoga
tiče] upitahu se: »Može li se on vratiti ili ne?«
Rav Sešet reče: »Ne može se vratiti!«, a Raba
reče: »Može se vratiti!«. Raba reče: »To za-
ključujem po ovome: uči se da on ne prestupa
ova [pravila], on ih uistinu ne prestupa, ah se
[radnik] može vratiti.« A rav Sešet reče: »'Nije
prestupio' znači da on nema više što prestu-
piti.«
Upitaše rav Sešeta: »Pri poslu preduzetom
na pogodbu, prestupa h se pravilo Neka ne
prenoći, ih se ne prestupa? Stječe h obrtnik
[pravo] na povećanu vrijednost predmeta, pa
je to samim tim pozajmica, ih obrtnik ne stje-
če [pravo] na povećanu vrijednost predmeta,
pa je to najamni rad?« Rav Sešet im odvrati:
»Prestupa se!«

O DOSJELOSTI

Mišna:
Dosjelost kuća, jama, prokopa i pećina, go-
lubinjaka, kupališta, tijesaka za masline, na-
vodnjavanih polja i robova i svega što donosi
plodove nastupa poslije tri godine, od dana do
dana. Kod nenavodnjavanih polja dosjelost na-
stupa za tri godine, ah ne od dana do dana.
Rabi Jišmael reče: »Tri mjeseca prve, tri mje-
seca posljednje i dvanaest mjeseci srednje [go-
dine], a to je svega osamnaest mjeseci.«
Rabi Akiva reče: »Mjesec u prvoj i mje-
sec u posljednjoj i dvanaest mjeseci u srednjoj,
a to je svega četrnaest mjeseci.«
Rabi Jišmael reče: »To vrijedi samo za polja
pod usjevima, ali za polja pod drvećem, ako
je pokupio plodove, obrao masline i skinuo
smokve, također vrijedi [rok od] tri godine.«

Gemara:
Rabi Johanan reče: »čuo sam od onih koji
su došli iz Uše da su govorili: Odakle to da
dosjelost nastupa u roku od tri godine? [Za-
ključak se izvodi iz slučaja] »upozorenog« vola.
Zašto »upozorenog« vola? Jer ako je ubadao
triput, od »nezlobnog« postaje »upozoreni«, ta-
ko i u ovom slučaju, ako se netko koristio
[poljem] tri godine, [ono] prelazi iz posjeda
prodavača i postaje posjedom kupca.« Prema
tome, trebalo bi, kao u slučaju »upozorenog«
vola, za kojega je [vlasnik] odgovoran tek kod
četvrtog uboda, i u ovom slučaju da [dobro]
prijeđe u njegov posjed tek nakon četiri godi-
ne?! Sto to treba da znači: »Nezlobni« pošto
je zadao tri uboda postaje »upozoreni«,
i sve dok dalje ne ubada ne treba plaćati na- list 28/b
knadu, a ovdje postoji prelazak u posjed
drugoga čim se njim koristio tri godine. Iz
toga bi se moglo zaključiti da dosjelost uz koju
nema zahtjeva postaje valjana, mada smo učili
da ni jedna dosjelost koju ne prati zahtjev
nije valjana dosjelost? A smisao je u tome,
što mi kažemo da je onaj možda bio u pravu, a
ako on sam nije podnio zahtjev, kako da mi
umjesto njega to učinimo?!
Rabi Avira napada taj zaključak i kaže:
»Prema tome, ni prigovor u odsutnosti ne bi
bio punovažan ako se uzme slučaj »upozorenog«
11 Talmud
241
 vola, jer kao što se u slučaju »upozorenog-«
vola [upozorenje] mora dati u prisutnosti [vlas-
nika], tako isto bi i u ovom slučaju trebalo
činiti u prisutnosti [vlasnika].* Uz to Spis ka-
izl 21, 29 zuje: a njegov vlasnik, iako upozoren, dok se
u ovom slučaju [govori]: Tvoj drug ima druga,
a drug tvoga druga ima svoga druga.
[...]
list 29/a Rav Huna reče: »Tri godine o kojima se
govori treba razumjeti: ako se [dobro] nepre-
kidno koristi.« Sto nas on to novo uči, zar
nismo učili da dosjelost nastupa u roku od
tri godine, od dana do dana!? Moglo bi se
pomisliti da izraz »od dana do dana« isključu-
je nepune godine, a da prekinute godine vrije-
de; sada znam da to nije tako.
Rav Hama reče: »Rav Huna dopušta da se
u mjestima gdje je to običaj polja ostavljaju
na ugar.« Zar to nije samo po sebi razumljivo?
Ako neki ostavljaju na ugar, neki ne ostavlja-
ju na ugar, a onaj je ostavio na ugar moglo bi
se pomisliti da bi ovaj mogao da mu kaže:
Ako je [polje] tvoje, trebalo je da ga obrađu-
ješ. Po meni, ne mora biti tako, jer bi mu
onaj mogao odgovoriti: Ne mogu čuvati jed-
nu njivu u cijelom polju. Ili bi mu mogao
reći i ovo: Ovako mi više odgovara, jer ovako
daje veće prinose.
Učili smo: »Dosjelost kod kuća.« Kod ku-
ća možemo znati samo danju [živi li tko u
njoj], ali ne i noću. Abaje na to reče: »Kod
kuća postoje susjedi koji mogu posvjedočiti,
a susjedi znaju to i danju i noću.«
Rav na to reče: »Ako dođu dvojica i kažu:
zakupili smo od njega i stanovali smo u njoj
tri godine i danju i noću.« Rav Jemar reče
rav Ašiju: »Ali, oni su pristrani u svom svje-
dočenju, jer, ako to ne bi bilo tako, moglo bi
ih se pozvati da idu i plate onome zakupninu
za kuću!« Ovaj na to reče: »Tako mogu suditi
samo nemjerodavni suci. Mi govorimo o takvi-
ma koji dolaze s pripravljenim novcem za za-
kupninu i pitaju kome da ga predaju.«
Mar Zutra reče: »Ako podnosilac zahtjeva
zatraži da se dovedu dva svjedoka radi svje-
dočenja da je živio u njoj tri godine, danju i
noću, njegov je zahtjev punovrijedan.«
Ali Mar Zutra prihvaća: Ako je riječ o tor- list 29/b
barima koji obilaze gradove, čak i da ne pod-
nesu zahtjev, sud to mora učiniti sam. Nada-
lje, rav Huna prihvaća u odnosu na radnje u
Mahozi, koje su danju otvorene, a noću nisu
otvorene.
[...]
Reče neki čovjek svom drugu: »Sto tražiš list 30/a
u ovoj kući?« Ovaj mu reče: »Od tebe sam je
kupio i koristio se njom u vrijeme godina do-
sjelosti.« On mu reče: »Bio sam na vanjskim
trgovima.« Ovaj mu reče: »Imam svjedoke da
si svake godine dolazio na po trideset dana«.
On mu reče: »Tih trideset dana sam poslovao
na trgovima.« Rava reče: »Može se dogoditi da
je čovjek trideset dana zauzet na trgu.«
Reče neki čovjek svom drugu: »Sto tražiš
na ovom zemljištu?« Ovaj mu reče: »Kupio
sam ga od toga i toga, koji mi reče da ga je
od tebe kupio.« On mu reče: »Ti, dakle, pri-
znaješ,
da je ovo zemljište moje, a ti ga nisi kupio od list 30/b
mene! Idi odavde, od mene nemaš što da tra-
žiš!« Rava reče: »Ono što mu je rekao, po
pravu je.«
 Reče neki čovjek svom drugu: »Što tražiš
na ovom zemljištu?« Ovaj mu reče: »Kupio
sam ga od toga i toga i koristio sam se njim
u vrijeme godina dosjelosti.« On mu reče: »Taj
i taj je razbojnik!« Ovaj mu reče: »A ja imam
svjedoke da sam dolazio k tebi posavjetovati
se i ti mi reče: Idi pa kupi!« On mu reče:
»Drugi mi je bio lagodniji, prvi je bio teži!«
Rava reče: »Ono što mu je rekao, po pravu
je!«
Dakle, po Admonu?! Jer mi smo učili: Ako
je netko uložio prigovor na neko polje, a pot-
pisao se [pri njegovoj prodaji] kao svjedok,
Admon reče: »[Njegov je zahtjev prihvatljiv
jer je mogao reći:] Drugi mi je bio lagodniji i
prvi je bio teži!« Ah mudraci kažu: on je
izgubio svoje pravo. Ti ćeš reći da on to govori
suglasno učiteljima našim, jer tamo je doista
nešto učinio, ah ovdje su samo riječi koje po-
nekada čovjek izusti.
Reče još neki čovjek svome drugu: »Što
tražiš na ovom zemljištu!« Ovaj mu reče: »Ku-
pio sam ga od toga i toga i koristio se njim u
vrijeme godina dosjelosti.« On mu reče: »Taj
i t a j je razbojnik!« Ovaj mu reče.« »A ja imam
svjedoke da si u predvečerje došao k meni i
rekao mi: Prodaj mi ga!« On mu reče: »Pomi-
slio sam, kupit ću tako svoje pravo.« Rava
reče: »Može se dogoditi da čovjek kupuje vlas-
tita prava.«
[...]

list 32/b Pronese se glas o Ravi, sinu Saršomovu,

da se koristi zemljištem sirota. Abaje ga poz-
va i reče mu: »Kaži mi kakvo je pravo činje-
nično stanje?« On mu reče: »Preuzeo sam tu
zemlju od njihova oca za pokriće [duga], a
osim toga mi je dugovao još novaca. Kad mi
je u toku godina korištenje zemlje pokrilo prvi
dug, pomislio sam: Ako zemljište vratim siro-
tama i kažem im da od njihova oca potražujem
još novaca, onda moram postupiti prema uči-
teljima: Tko zatraži naplatu od imovine sirota,
može to činiti samo uz zakletvu. Radije ću
stoga zatajiti ispravu o uzimanju zemlje za
pokriće duga i koristit ću se [zemljom] do iz-
nosa drugog novca. Jer da sam rekao: kupio
sam tu zemlju — moj bi zahtjev bio prihvaćen,
kao što bi mi se povjeravalo i ako bih rekao:
Duguju mi još novaca.« Ovaj mu reče: »Ne
možeš izjaviti da si je kupio, jer svi znaju da
je to zemlja koja pripada sirotama. Stoga idi
te im je vrati, a kad sirote porastu, ispravdaj
svoje zahtjevom kod suda.«
[...]

Mišna:
Postoje tri oblasti [u odnosu na] dosjelost:
Jhuda, Obala Jordana i Galil. Ako je [vlasnik]
u Jhudi, a netko je posjeo [imanje] u Galilu;
u Galilu, a posjeo u Jhudi, tu nema dosjelosti,
sve dok se obojica ne nađu u istoj pokrajini.
Jednom reče rabi Jhuda: »Tri godine rečene
su samo zato što bi onome koji živi u Špa-
njolskoj, a netko posjeda [njegovo imanje] već
godinu dana, godina bila potrebna da se ode i
javi mu, a još godina dok on stigne.«

Gemara:
Koji je razlog za takvo zaključivanje prvog
učenjaka? Ako je zaključio da je prigovor ulo-
žen u odsustvu [vlasnika, pravovaljan] prigo-
vor, onda je [pravovaljan] čak i da je [vlasnik]
u Jhudi, a [drugi] u Galilu. Ako je zaključio
da prigovor u odsustvu [vlasnika] nije [pravo-
valjan] prigovor, onda on to nije, pa sve da
su obojica u Jhudi. Rav Aba, sin Mamelov,
reče u ime Rava: »Odista je zaključio da je
prigovor uložen u odsutnosti [pravovaljan] pri-
govor, a našu su Mišnu učili u vrijeme izvan-
rednog stanja. Zašto se uči baš o Jhudi i Ga-
lilu? Jer je stanje između Jhude i Galila isto
kao i u vrijeme izvanrednog stanja«
Rav Jhuda reče u ime Rava: »-Na imanja
izbjeglice nema [prava] dosjelosti.« Kada sam
to rekao Smuelu, on mi reče: » A zar [vlasnik]
mora prigovoriti u prisutnosti [onoga koji je
posjeo imanje]?« I čemu nas Rav time uči?
Da prigovor u odsutnosti nije [pravovaljan] pri-
govor. A zar Rav nije rekao: Prigovor u od-
sutnosti je [pravovaljan] prigovor? Rav je ob-
jašnjavao smisao učenjakovih riječi, ah on sam
nije zaključivao.
A ima ih koji kažu da je rav Jhuda rekao
u ime Rava: »Na imanja izbjeghce ima [prava]
dosjelosti.« Kada sam to rekao Smuelu, on mi
reče: »Samo se po sebi razumije! Zar [vlasnik]
mora uložiti prigovor u prisutnosti [onoga koji
je posjeo imanje]?«
A čemu nas Rav time uči? Da je prigovor
uložen u odsutnosti [pravovaljan] prigovor! A
zar je Rav to jednom rekao? Ih nas je htio
ovako poučiti: Cak i ako je [vlasnik] uložio
prigovor pred dvojicom, koji mu ne mogu ja-
viti, prigovor je [pravovaljan] prigovor. Jer je
rav Anan rekao: »Meni je učitelj Smuel objas-
nio, ako je [vlasnik] uložio prigovor pred dvo-
jicom ljudi, koji mu mogu javiti, onda je pri-
govor [pravovaljan], ah ako je prigovorio pred
dvojicom ljudi koji mu ne mogu javiti onda
prigovor nije [pravovaljan].-« A kako Rav? [On
zaključuje iz toga da] tvoj drug ima druga, a
drug tvoga druga ima druga.
Rava reče: »Halaha-propis je: na imanja
izbjeglice nema prava dosjelosti, i: prigovor u
odsutnosti je [pravovaljan] prigovor.-« Oba?
Da nisu proturječna?! Ne, jer jedan je o iz-
bjeglici koji bježi zbog novčane stvari, a dru-
gi o izbjeglici koji bježi od smrtne kazne.

Mišna: list 41/a

Dosjelost bez zahtjeva nije [pravovaljana]
dosjelost. Kako? Ako čovjek kaže drugome: Sto
tražiš na mojem posjedu? — a ovaj mu od-
govori: Nikada mi nitko o tome nije rekao!
— onda to nije [pravovaljana] dosjelost. [Ah
ako kaže:] Prodao si mi; dao si mi na dar;
tvoj mi ga otac prodao; tvoj mi ga otac dao
na dar — onda je to već dosjelost. A na sve
što dolazi u ime nasljeđa, ne treba ulagati za-
htjev.
[•••]

Mišna: list 42/a

Obrtnici, ortaci, zakupci i staratelji nemaju
pravo na dosjelost. Nema čovjek pravo na do-
sjelost na imanje svoje žene, a nema ni žena
pravo na dosjelost na imanje svoga muža. Ne-
ma otac na imanje svoga sina, niti ima sin na
imanje svoga oca. Sve je to rečeno samo o
(imanju] koje je netko zaposjeo. Ah, ako [je
riječ o imanju] dobivenom na dar, o braći
koja ga dijele ili o zaposjedanju imovine pri-
došlice, dosjelost vrijedi čim se [počnu praviti]
 vrata, ograda ili bilo kakav otvor.
[...]

list 55/a Gemara:

Raba reče: »Ove tri riječi mi reče egzilarh
Ukaban, sin Nehemijin, u ime Smuela: zakon
države je zakon; rok dosjelosti u Perzajanaca
je do četrdeset godina; a ako je imanje kup-
ljeno od bogatih posjednika koji prodaju ze-
mljište, a plaćaju porez na njega, prodaja je
pravovaljana.
[...]

list 57/a Mišna:

Ovo su slučajevi kod kojih postoji dosjelost,
a i slučajevi kod kojih nema dosjelosti. Ako je
netko postavio u dvorište stoku, peć žrvanj,
ognjište, ih uzgaja kokoši i ostavlja gnojivo u
dvorištu, pri svemu tome nema dosjelosti. Ali,
ako podigne zid visok devet dlanova za svoju
stoku, ih isti za peć, ih za ognjište, ili za žr-
vanj, unese kokoši u kuću, ili načini mjesto za
gnojivo duboko tri ih visoko tri [dlana], tu
već ima dosjelosti.
[...]

OSTAVLJENO I NAPUŠTENO IMANJE

Bava meci* Iz riječi raban Simona, sina Gamlielova, za-

list 38/b
ključujemo da se srodnik može postaviti na
imanja zarobljenika. Iz riječi učitelja naših
možemo zaključiti da se srodnik ne može pos-
taviti na imanja zarobljenika. I što sad? Mo-
žda je raban Simon, sin Gamlielov, ovako go-
vorio samo ako bi [inače] cijela glavnica
propala, a u drugom slučaju i on govori da se
[srodnik] ne postavi. Dalje, možda i učitelji
naši govore samo o ovom slučaju, ili na osnovi
onoga što je rekao rav Kahana ili onoga što
je rekao rabi Nahman, sin Jichakov. Međutim,
u ovom slučaju i oni drže da treba postaviti
[srodnika]. Prema tome, mogu postojati dva
različita razloga, a nasuprot tome rabi Jhuda
je u ime Smuela rekao da je halaha-propis
onaj prema rabi Simonu, sinu Gamhelovu, a
Smuel reče još da se srodnik treba postaviti
na imanje zarobljenika, ah samo zbog jednog
te istog razloga?! — Ne, već iz dva različita
razloga. A sve je to jasno, jer je Rava rekao
u ime rabi Nahmana da je halaha-propis onaj
prema mudrima, a rabi Nahman reče još da
treba postaviti srodnika na imanja zarobljeni-
ka, prema tome to su dva razhčita razloga.
Zaključi iz toga.
Uči se: Ako je netko pao u zarobljeništvo,
onda se po riječima Rava, ne smije postaviti
srodnik na njegova imanja, a po riječima
Smuela, treba postaviti srodnika na njegova
imanja. Ako se čulo da je umro, onda su svi
suglasni da ga treba postaviti, spore se samo
ako se nije čulo da je umro. Rav reče kako se
ne smije [srodnika] postaviti jer može [na
imanju] stvoriti gubitke, Smuel reče kako tre-
ba postaviti [srodnika na imanje] jer je učitelj
već rekao da će mu se izvršiti procjena kao
nekom zakupcu, te će se on brinuti da ne
stvori gubitke.
Rabi Elazar mu odgovori: »Po onome što
Izl
mogu zaključiti iz toga što je rečeno: Moj će 22, 23
se gnjev raspaliti i pogubit ću vas, ja znam da
su žene njihove udovice i djeca siročad, a što se
htjelo poučiti ovim: Tako će vam žene ostati
udovice, a djeca siročad. To nas uči da će se
njihove žene htjeti udati, a neće im dati, a
djeca će njihova htjeti zaposjesti imanja svo-
jih očeva, a neće im dati.«
Rava reče: »Ono što mi iz ovoga učimo jest
to [da im nije dopušteno] uzeti u posjed i pro-
dati!« Uči se da se tako dogodilo u Nehardeji,
i da je rav Sešet dosudio prema ovoj barajti.
Rav Amram mu reče: »Možda smo mi morali
učiti: Uzeti u posjed i prodati/« On mu reče:
»Možda si ti iz Pumbedite gdje provlače slona
kroz iglene uši, jer je ovo što se uči o ženama
njihovim nalik na učenje o djeci njihovoj, i
kao što se uči tamo da [se] one uopće ne mogu
[udavati] tako se i [o djeci] uči da uopće ne
mogu [ući u posjed zarobljenika].«
Učitelji se spore o zaključku da se srodnik
ne smije postaviti na imanja zarobljenika. Jer
se uči: Tko ude na imanje zarobljenika, ono
mu se ne uzima iz ruku. I ne samo to, već ako
je čuo da se [vlasnik] sprema na povratak
svojoj kući, a on se požuri, obere [plodove] i
pojede ih, znači da je svojom hitrinom ostvario
dobit. A u »imanja zarobljenika« se broji i ako
je nečiji otac, ili braća, ili netko od ostavitelja
otišao u prekomorsku zemlju i ako se o njemu
čulo da je umro.
Ako tko ude u napuštena imanja iseljenika,
uzimaju mu se iz ruku. A ovo su napuštena
imanja iseljenika: ako je nečiji otac, ili braća,
ih jedan od ostavitelja otišao u prekomorsku
zemlju i o njemu se nije čulo da je umro.
A Raban Simon, sin Gamlielov, reče: »Cuo
sam da su iseljenička i zarobljenička imanja
ista.«
 Ako tko uđe u ostavljeno imanje, ono se
uzima iz njegovih ruku. A ovo su ostavljena
imanja: ako je nečiji otac, ili braća ili jedan
od ostavitelja ovdje [u zemlji], ah se ne zna
kamo je otišao. A po čemu se ona sad razliku-
ju, pa ih zovu napuštena, a ova ostavljena?
Napušteno, ako je ostavio protiv svoje volje,
Izl 23
kao što Spis kazuje: A sedme godine pusti je < U
da počiva neobrađena — oduzimanje po kra-
ljevom nalogu; a ostavljeno je ono što je svje-
sno [ostavljeno], kao što Spis kazuje: Kada HoS 10, 14
mater ostaviše sinovi.

tJ
vi

Ptice pred Kov-

čegom zavjeta u
Svetištu.
 2ENA

EVA

Sanhedrin Cezar reče rabanu Gamlielu:

Pottl'%1 —• Vaš je Bog lopov, jer je rečeno: Tada
Gospod pusti tvrdi san na čovjeka, te on zaspa,
pa mu uze jedno od rebara njegovih!
Tada reče [Cezarova] kći:
— Dopusti da mu ja odgovorim!
I ona onda reče [Cezaru]:
— Dovedite mi jednog od zapovjednika
straže!
— Sto će ti?
— Noćas nam dođoše lopovi! Uzeše nam
srebrni vrč, a ostaviše [umjesto njega] zlatni.
— Kad bi nam samo tako dolazili svakoga
dana!
— A zar Adamu, prvom čovjeku, nije bilo
lijepo kad mu uzeše jedno rebro, a dadoše mu
ženu da ga služi?!
[Cezar] joj reče:
— To je ono što ja mislim! Trebalo mu ga
je uzeti javno [dok je budan]!
— Daj mi komad sirova mesa!
Oni joj dadoše, a ona ga stavi pod pazuho,
zatim ga izvadi i pruži mu ga:
 — Jedi ga!
— Mrsko mi je!
— A zar Adamu, prvom čovjeku, ne bi bila
[Eva] mrska da m u je [rebro] uzeto javno
[dok je budan]!?

Zene su — narod za sebe. Sabat

list 62
Deset kava razgovora siđe na ovaj svijet, Klđniin
list 49
devet uzeše žene, a jedan cijeli svijet.

Neka se žena resi nakitima svojim i o Moed katan

list 9
blagdanu. Učahu učitelji naši: Ovo su uresi
žena: modrilom [krasi oči], češlja [kosu] i stav-
lja rumenilo na hce.
Rav Hisdina žena se kitila pred svojom
snahom. Rav Huna, sin Hinanin, sjedio je kod
rav Hisde i reče mu: »To se učilo samo za
mlade, a ne za stare žene.« Ovaj mu reče:
»Tako mi Boga! [To čini] i tvoja majka, i m a j -
ka tvoje majke, a čak i kad nad svojim grobom
stoji, jer ljudi govore: Ona od šezdeset kao i
od šest [godina] trči na glas bubnja.«

A ovo su poslovi koje žena radi za svoga

K'tnvot
muža: žrvnja, peče i pere, kuha i doji svoje list 64
dijete, prostire mu postelju i obrađuje vunu.
Ako joj on dovede robinju, neće žrvnjati, neće
peći i neće prati. Dvije — neće kuhati i neće
dojiti svoje dijete. Tri — neće mu prostirati
postelju i neće obrađivati vunu. Četiri — sje-
dit će u stolici.
Rabi Ehezer reče: »Neka joj dovede i sto-
tinu robinja, treba je tjerati da obrađuje vu-
nu, jer besposlica dovodi do zlih misli.«
Avoda sara
Drugova je žena kao sam drug. list 39
Pesahlm Ne kuhaj u loncu u kojem je kuhao tvoj
list 112
drug. Sto je to? Puštenicu uzeti za života mu-
ža, jer je učitelj već rekao: Rastavljeni koji
se ženi puštenicom ima četiri misli u krevetu.
KiđnSln Zena se stječe na tri načina, a ona stječe
list 2/a
sebe samu na dva načina. Stječe se novcem,
pisanom ispravom i općenjem.
Novcem — škola Šamajeva kaže: Za dinar
ili za vrijednost [jednog] dinara. A škola Hi-
lelova reče: Za prutu ili za vrijednost [jedne]
prute. A kolika je pruta? Jedna osmina tali-
janskog išara.
A sebe samu stječe otpusnim pismom ili
smrću muža. Udovica — j'vama stječe se opće-
njem, a sebe samu stječe izuvanjem i smrću
djevera.
Kidušin Rabi Simon reče: »Zašto reče Nauk: Ako
list 2/b
Pm 22, 13 čovjek uzme ženu, a ne piše: Ako žena bude
uzeta od muža? Jer je put i način čovječji
tražiti ženu, a nije ženin put i način tražiti
muža. To je slično čovjeku koji je nešto izgu-
bio. Tko koga traži? Vlasnik izgubljenog traži
svoju izgubljenu stvar.
Kidušin Jednom je neki čovjek prodavao ogrlice od
list 9
staklenih zrnaca. Dođe jedna žena i reče mu:
»Daj mi jednu nisku!« On joj reče: »Ako ti
dam, hoćeš li mi biti zaručnica?« — Ona mu
reče: »Daj, daj!«
Rav Huna reče: »Cijelo to 'daj, daj' ništa
ne znači.«
Jednom je neki čovjek pio vino u trgovini.
Dođe jedna žena i reče mu: »Daj mi jednu
čašu!« On joj reče: »Ako ti dam, hoćeš li mi
biti zaručnica?« — Ona mu reče: »Natoči mi,
natoči!«
 Rav Huna reče: »Cijelo to 'natoči mi, natoči'
ništa ne znači.«
Jednom je neki čovjek brao datule s palme.
Dođe jedna žena i reče: »Uberi mi dvije!« —
On joj reče: »Ako ti uberem, hoćeš li mi biti
zaručnica?« — Ona mu reče: »Uberi mi, uberi!«
Reče rav Zvid: »Cijelo to 'uberi mi, uberi'
ništa ne znači.«
Postavljeno je pitanje: [Da je žena rekla
samo:] 'daj', 'natoči mi' i 'uberi', što bi bilo?
Ra vina reče: »[Bila bi] zaručena!« [Ali] rav
Sama, sin Raktin, reče: »Tako mi krune kra-
ljevske, ne bi bila zaručena!«
Halaha je: nije zaručena.

Učahu učitelji naši: Ako [sin] treba da uči Klđu«n

Nauk i da uzme ženu, onda neka prvo uči Na-
uk, a zatim neka uzme ženu. Ali, ako se ne
može lišiti žene, neka onda uzme ženu, pa za-
tim neka uči Nauk.
Rabi Jhuda reče u ime Smuela: »Halaha
jest: uzeti ženu, a zatim učiti Nauk.«
Rabi Johanan reče: »Mlinski kamen o vrat,
pa učiti Nauk?!« Međutim, oni se nisu parbili.
Jedno je za nas, a drugo za njih.
Rav Hisda je hvalio rav Hamnunu pred
rav Hunom da je značajan čovjek. Tada mu
ovaj reče: »Ako ga susretneš, dovedi ga k me-
ni.« Kada on dođe k njemu, ovaj vidje da
onaj nema omotan rubac [oko glave]. Upita
ga: »Zašto nemaš omotan rubac?« Onaj reče:
»Neoženjen sam.« Na to ovaj okrete hce od
njega i reče mu: »Pazi, lica moga nećeš vidjeti
dok se ne oženiš.« Rav Huna je pri tom bio na
svom, jer je govorio: »Tko ima dvadeset go-
dina, a još nije oženjen, taj živi u grijehu.« —
 U grijehu, otkuda ti to? — Reci radije, u greš-
nim mislima.

B'rahot Na Zapadu, kad se čovjek ženio, govorahu

list 8
mu ovako: »'Nade' ili 'nalazim'?« »Nađe-«, jer
Izr 18, 22 je rečeno: Tko nade ženu, nade dobro!; a »na-
Prop 7, 26 lazim«, jer je rečeno: Nalazim da ima nešto
gorče od smrti — žena.

Sabat Rekoše u ime Rava: »Svaku bolest, samo

list 11
ne srdobolju, i svaku bol, samo ne bol srca,
svaku boljku, samo ne glavobolju; svako zlo,
samo ne zlu ženu.«

Sanhedrin Uči se: Čovjek umire samo za svoju ženu,

list 22
a žena umire samo za svoga muža. Čovjek umi-
Rut 1, 3 re samo za svoju ženu, jer je rečeno: Tada
umrije Elimeleh, Noemin muž, a žena umire
Pott 48, 7 samo za svoga muža, jer je rečeno: A meni,
kada sam prešao iz Padana, umrije Rahel.

B'rešit Raba Neka je rimska gospođa pitala rabi Josea,

list 68
sina Halaftina: »Za kohko je dana Sveti, bla-
goslovljen neka je, stvorio svoj svijet?« On
joj reče: »Za šest dana.« Ona mu reče: »A što
radi otad, pa dosad?« On joj reče: »Sveti, bla-
goslovljen neka je, sjedi i sparuje parove: Kćer
toga i toga tome i tome.« Ona mu reče: »I to
mu je sav posao? Tako i ja mogu da činim.
Koliko robova i koliko robinja imam, za tih
čas ih mogu spariti.« On joj reče: »Ako se to
tebi čini lako, Svetom, blagoslovljen neka je,
čini se teško, kao rastavljanje Crvenog mora.«
Ona otpusti rabi Josea, sina Halaftina, te on
ode.
 Sto je učinila? Uze tisuću robova i tisuću
robinja te ih postroji u redove i reče im: »Taj
i taj će oženiti tu i tu, a ta i ta će se udati za
toga i toga.« Sparila ih je za jednu noć. Sutra-
dan dođoše pred nju — ovaj je ranjen u glavu,
ovome je oko povrijeđeno, onome ruka iščaše-
na, ovome noga slomljena.
Ona im reče: »Sta je vama?« Ovaj reče:
»Neću ovu.« Ova reče: »Neću ovoga.« Odmah
posla po rabi Josea, sina Halaftina, i reče mu:
»Rabi, istinit je vaš Nauk. Poštovanja dostojan.
Sve što mi reče, lijepo mi reče!«

Rava reče: »Tko se ženi, neka provjeri nje- B»v» kuna

nu braću, jer je rečeno: Aharon se oženi Eli- j^i 6*23
ševom, kćerkom Aminadavovom, sestrom Nah-
šonovom« [Zar iz toga što je rečeno kćerkom
Aminadavovom — ne saznajem da je ona sestra
Nahšonova?] — Sto se hoće time poučiti, da
je sestra Nahšonova? Da je otuda [pouka]: tko
se ženi, neka provjeri njenu braću. Učahu: Ve-
ćina sinova slična je majčinoj braći.

Tko je bogat? Rabi Akiva reče: »Svatko Sabat

list 25
tko ima ženu koja se lijepo ponaša.«

Ljudi govore: Ovca za ovcom ide; kako se K'turot

llst 63
majka ponaša, tako će se i kći ponašati.

Učahu učitelji naši: Uvijek neka čovjek Pesahlm

list 49
proda sve što ima, ah neka se ženi kćerju uče-
na čovjeka. Jer, ako umre ih ode u progonstvo,
osiguran je da će mu sinovi biti učeni. Ali neka
se ne ženi kćerkom neukog, jer ako umre, ili
ako ode u progonstvo, sinovi će mu biti neuki.

17 T a l m u d
257
 Učahu učitelji naši: Uvijek neka čovjek
proda sve što ima, ah neka se ženi kćerkom u-
čena čovjeka, i neka uda svoju kćer za učena
čovjeka. To se prispodobljuje s grožđem koje
se [navrće] na lozu, te je lijepo i prima se. Ali
neka se ne ženi kćerju neukog, jer se to pri-
spodobljuje s grožđem koje se [navrće] na glo-
ginje, a to je ružno i ne prima se.

B'horot Reš Lakiš reče: »Visoki neka se ne ženi vi-

list 45
sokom, da ne bi rodili jarbol; oniski neka se
ne ženi oniskom, da ne bi rodili palčića; bijeli
neka se ne ženi bijelom, da ne bi rodili pre-
blijede; crni neka se ne ženi crnom, da ne bi
rodili garava.«

Taanlt Oči su ti kao u golubice — sve dok su u ne-

list 24
Pi 1, 15 vjeste lijepe oči, ne treba joj provjeravati tijelo,
ako su joj oči zamagljene, cijelo joj tijelo treba
provjeriti.

KlduSln Ne smije čovjek udavati kćer dok je mala,

list 11
sve dok ne odraste i rekne: Toga i toga hoću.

Sanhedrin A kako su Abaje i Rava iskoristili navod

list 76
Lev 19, 29 Ne obeščašćuj svoje kćeri dopuštajući joj da
se poda bludu?
Rabi Mani reče: »[Po njima] odnosi se na
onoga koji udaje svoju kćer za starca, jer se
uči: Ne obeščašćuj svoje kćeri dopuštajući joj
da se poda bludu.
Rabi Ehezer reče: »To se odnosi na onoga
koji udaje svoju kćer za starca.«
Rabi Akiva reče: »To se odnosi na onoga
koji odugovlači udaju kćeri koja je zrela.«
 Rav Kahana reče u ime rabi Akive: »Ne-
ma u Izraelu većeg bijednika od podmukla
zlotvora i onoga koji odugovlači udaju zrele
kćeri.« A zar onaj koji odgađa udaju zrele
kćeri nije podmukli zlotvor?
Abaje reče: »Ovako je rečeno: Koji je si-
romašak podmukli griješnik? Onaj koji odga-
đa udaju svoje zrele kćeri.«
Rav Kahana reče još u ime rabi Akive:
»Čuvaj se onoga koji te savjetuje u svoju
korist.«
Rav Jhuda reče u ime Rava: »Tko udaje
svoju kćer za starca, i tko uzima ženu za svog
nedoraslog sina [ . . . ] takvome neće Gospod ni- Pnz 29, 19
kad oprostiti.«

Ako ti je kćer sazrela [nema li druge], Pesahim

list 113
oslobodi roba i daj joj ga.

Učili smo da je rabi Meir govorio: »Tko Pesahim

list 49
god uda kćer svoju za neuka, kao da ju je
prisilio i stavio pred lava. J e r kao što će je
lav rastrgati i pojesti bez stida i srama, tako
će je neuki tući, a zatim općiti s njom, bez
stida i srama.«

Priča se o djevojci koja je išla kući svojih raanit

roditelja, a bijaše lijepa i nakićena srebrom i
zlatom. Uz put je zalutala i našla se izvan
naselja. Kada je stiglo podne, ona ožednje ali
vode ne imađaše. Tada ugleda kladenac, a uže
za vedro visi na njemu. Uhvatila se za uže,
zaplela rukom i spustila se. Kada se napila,
htjede se uspeti, ah nije mogla. Poče plakati
i vikati. Prođe tuda mladić i začu njen glas.
Stade nad kladenac i pogleda u nj.

17*
259
 Reče joj:
— Tko si ti? Jesi li ljudski stvor ili duh?
Ona mu reče:
— Ljudski sam stvor.
— Sto ti je?
Ona mu ispriča što joj se dogodilo. On joj
reče:
— Ako te podignem, hoćeš li se udati za
mene.
Ona mu reče:
— Hoću.
On je podiže. Htjede je odmah uzeti. Ona
mu reče:
— Od kojega si naroda.
On joj reče:
— Izraelac sam, iz toga i toga sam mjesta
i svećenik sam.
Ona mu reče:
— Sveti, blagoslovljen neka je, izabrao te
i posvetio iz cijelog Izraela, a ti bi htio da
uradiš kao životinja bez vjenčanice i vjenča-
nja. Hodi sa mnom mome ocu i majci, koji su
iz te i te obitelji, veliki su i uvaženi u Izraelu,
i ja ću se zaručiti za tebe.
Oni su se obećah jedno drugom. On njoj
a ona njemu.
Ona reče:
— Tko će svjedočiti?
Jedan štakor naiđe prema njima, i ona reče:
— Ovaj štakor i ova jama neka svjedoče
o tome.
Pođoše svako svojim putem. Ona djevojka
održa svoju riječ, odbijala je svakoga tko bi
je prosio. Kada počeše navaljivati na nju, poče
se vladati kao padavičarka, trgala je odjeću sa
sebe i sa svakog tko bi je dirnuo, sve dok je
ljudi nisu ostavili.
A on, čim dođe u svoj grad, prekrši svoju
vjeru i oženi se drugom. Rodiše mu se dva
sina. Jedan pade u jamu i umre, a drugoga
ugrize štakor i ovaj umre. Reče mu njegova
žena:
— Sto se to dogodilo? Zašto nam sinovi
umriješe čudnom smrću?
On joj ispripovjedi da se dogodilo to i to.
Ona se rastavi od njega. Reče mu:
— Idi do one koja ti pripada, koju ti je
dao Sveti, blagoslovljen neka je.
On pođe i raspita se u njenom gradu. Re-
koše mu:
— Ona je padavičarka. Tko god je prosi,
ona s njim čini to i to.
On pođe do njena oca, objasni mu cijelu
priču i reče mu:
— Prihvaćam svaku manu koju ima.
Dovede svjedoke. Dođe k njoj. Ona poče
činiti kao što je svikla. On joj ispriča o štako-
ru i jami. Ona mu reče:
— A ja održah svoju vjeru.
Odmah joj se vrati razum, i udade se za
njega. Dobili su mnogo djece i imanja. A o
Pt
njoj govori Zapis: Oči svoje upravljam k vjer- *01- 6
nima na zemlji.

VOLI SVOJU ZENU KAO SEBE SAMA

f...] Reče rabi Jhošua: »Ako se čovjek ženio I'nmoi

list 62/b
u mladosti, neka se ženi i u starosti. Ako je
imao djece u mladosti, imat će djece i u sta-
rosti. Jer se uči: Ujutro sij sjeme svoje, a na~ Prop 11, 6
 večer neka ti ruka ne počiva, jer ne znaš koje
će uspjeti, ovo ili ono, i da li će oba biti jed-
nako dobra.«
Rabi Akiva reče: »Tko je učio Nauk u mla-
dosti, taj će učiti Nauk i u starosti. Ako je imao
učenike u mladosti, imat će učenike i u sta-
rosti, jer je rečeno: Ujutro sij sjeme, itd.
Kažu da je rabi Akiva imao dvanaest tisu-
ća parova učenika, od Gavata do Antipatrisa,
i svi umriješe u jednom razdoblju, jer se nisu
jedan prema drugom odnosili s poštovanjem.
I opustje svijet, sve dok rabi Akiva ne dođe
do naših učitelja koji bijahu na jugu te ih
podučavaše. [Bijahu to] rabi Meir i rabi Jhu-
da i rabi Josej i rabi Simon i rabi Elazar, sin
Samuin.
A oni su ti koji onoga časa ponovo podi-
goše Nauk. Uči se: svi oni umriješe od Pesaha
do blagdana Sedmici. Reče rav Hama, sin A-
bin, a neki kažu rabi Hija, sin Abinov: »Svi
oni umriješe opakom smrću.« — Kojom to?
Rabi Nahman reče: »Davljenjem.« Rabi Matna
reče: »Halaha je po rabi Jhošui.«
Rabi Tanhum reče u ime rabi Hanilaja:
»Svaki čovjek koji nema žene, živi bez radosti,
bez blagoslova, bez dobra.« Bez radosti, jer pi-
Pnz 14, 26 še: t raduj se ti i dom tvoj. Bez dobra, jer
Post 2, 18 piše: Nije dobro da čovjek bude sam.
Na Zapadu se govori: »Bez Nauka, bez oko-
Jov 6, 13 hce.« Bez Nauka, jer piše: Zar pomoć moja
nije u meni? I zar je mudrost udaljena od me-
Jr 31, 22 n e ? Bez okohce, jer piše: Žena će okružiti
muža.
Rava, sin Ulin, reče: »Bez mira, jer piše:
Jov 5, 24 i znat ćeš da je miran šator tvoj, a kad poho-
diš dom svoj nećeš pogriješiti.
 Rabi Jhošua, sin Levijev, reče: »Tko zna o
ženi svojoj da je bogobojažljiva, a ne pohodi
je, griješnikom se zove, jer je rečeno: I znat
ćeš da je miran šator tvoj, itd.
Rabi Jhošua, sin Levijev, reče još: »Čovjek
je dužan pohoditi ženu svoju u času kad
polazi na put, jer je rečeno: I znat ćeš da je
miran šator tvoj itd.« — Zar se ovo uzima
odavde? To se uzima iz ovog: Žudnja će te Post 3, 16
mužu tjerati. To uči da žena žudi za mužem u
času njegova polaska na put.

Rabi Josef reče: »To je potrebno samo ako

je ona blizu mjesečnog pranja.« — A koliko?
Raba reče: »Pola dana. I to samo ako je put
po slobodnoj volji, ah ako je zapovijeđeno, on-
da neka se razdvoje.«

Učahu učitelji naši: Tko voh ženu svoju kao

sebe sama, a štuje je više od sebe sama, i tko
napućuje svoje sinove i kćeri pravim putem,
tko ih ženi i udaje na vrijeme, o njemu Spis
kazuje: I znat ćeš da je miran šator tvoj.

Tko voh susjede svoje i blizak je bližnjima

svojim, tko udaje kćeri sestre svoje i tko zaj- list 63/a
mi selu siromahu u času kada je ovaj u stisci,
o njemu kazuje Spis: Vikneš li tada, Gospod iz 58, 9
će ti odgovoriti, zavapiš li, reći će ti: Evo me!

Rabi Elazar reče: »Čovjek koji nema žene,

nije čovjek. Jer je rečeno: Muško i žensko Post 5, 2
stvori ih i nazva ih imenom čovjek.« I reče
još rabi Elazar: »Čovjek koji nema zemlje, nije
p
čovjek, jer je rečeno: Nebesa su nebo Božje, s 115, 16
a zemlju dade sinovima čovječjim.«
 KADA SMO SE VOLJELI

Sanhedrin ... Bijaše neki koji reče: kada je naša lju-

list 7/a
bav bila jaka, mogli smo spavati na sječivu
mača. Sada, kada je naša ljubav oslabila, ni
krevet od šezdeset lakata nije dovoljno širok...

Crtež sedmo-
krakog svijeć-
njaka iz jeru-
zalemskog Hra-
ma, u Talmudu
iz 18. st.
 RODITELJI I DJECA

POŠTUJ OCA I MATER SVOJU

Učahu učitelji naši: Čovjekom [raspolažu] Kiduiln

l i s t 30y b
tri ortaka: Sveti, blagoslovljen neka je, otac '
njegov i majka njegova.
Ako čovjek poštuje svoga oca i svoju maj-
ku, Sveti, blagoslovljen neka je, kaže: Ovo im
priznajem kao da sam nastavao medu njima,
te su mene poštovah.
Uči se: Rabi reče: »Otkrito je i poznato
onom koji reče [riječ] i svijet bi stvoren, da
sin više poštuje svoju majku nego oca svog, jer
list
mu ona tepa riječima, zato je Sveti, blagoslov- 31/a
ljen neka je, pretpostavio poštovanje oca poš-
tovanju majke. A otkrito je i poznato onom
koji reče [riječ] i svijet bi stvoren, da se sin
više boji oca svoga nego majke svoje, jer ga
on uči Nauku, stoga je Sveti, blagoslovljen ne-
ka je, pretpostavio strah pred majkom strahu
pred ocem.«
Učio je neki naučenjak pred rabi Nahma-
nom: »Ako netko ražali svoga oca i svoju maj-
ku, onda će Sveti, blagoslovljen neka je, reći:
Lijepo sam učinio što nisam među njima na-
stavao, jer da sam stanovao medu njima ra-
 žalili bi i mene.«
[...]

Sin neke udovice upita rabi Eliezera: »[Ka-

ko je to, kada mi] otac kaže: Natoči mi vode,
a i majka mi kaže: Natoči mi vode! Kome dati
prednost?« Ovaj mu reče: »Pusti poštovanje
majke, izvrši [dužnost] poštovanja oca, jer ste
i ti i tvoja majka dužni da poštujete tvoga oca.«
Kada je na to došao rabi Jhošui, a ovaj
mu odgovori isto tako, on mu reče: »Rabi, ona
je puštenica! Kako onda?« Ovaj mu reče: »S
trepavica ti se vidi da si sin udovice. Nalij im
u zdjelu vode i zakokodači im kao kokotima!«
[•••]

Rabi Jhuda reče u ime Smuela: »Upitah

su rabi Eliezera: Dokle treba da seže poštova-
nje oca i majke. On im reče: Iziđite i vidite
što čini svome ocu jedan poklonik zvijezda u
Aškelonu, po imenu Dama, sin Netinin. Mu-
draci zatražiše od njega drago kamenje za o-
plećak [velikog svećenika] uz dobit od šest
stotina tisuća, a rav Kahana uči od sedam
stotina tisuća, ah ključ bijaše pod uzglavljem
njegovog oca, a on ga ne htjede uznemiravati.«

DJECA

B'rahot Rav Huna reče u ime rabi Johanana: »Pri-

' " " ča se o čovjeku koji je svom sinu otvorio pro-
davaonicu mirisa na trgu bludnica. Okolica je
učinila svoje, obrt je učinio svoje, i mladić,
kao mladić, učini svoje — upusti se u opačine.
Dođe jednom njegov otac i uhvati ga s blud-
nicama.
Poče otac vikati, i reče: »Ubit ću te!« Nađe
se tu neki njegov prijatelj, koji mu reče: »Ti
si dječaka upropastio, a još vičeš na njega.
Pustio si sve obrte i ničemu ga drugom ne
nauči nego mirisarstvu, pustio si sve ulice i ne
otvori mu nigdje prodavaonicu već na trgu
bludnica!«
 UČENJE

HAGADA I HALAHA

Sot» Rabi Abahu i rabi Hija, sin Abin, dopadoše

5 41
' u neko mjesto. Rabi Abahu je tumačio hagadu,
a rabi Hija, sin Abin, tumačio je halahu. Osta-
više svi rabi Hiju, sina Abina, i dodoše do rabi
Abahua. Ražali se rabi Hija, sin Abin. Reče
mu rabi Abahu:
— Ispričat ću ti prispodobu čemu je to na-
lik. Na dva čovjeka koji uđoše u neki grad.
Jedan prodaje drago kamenje i biserje, a drugi
prodaje igle, konce, drangulije. Na koga nava-
liše? Na onoga koji prodaje igle, konce, dran-
gulije, zar ne?
Zbog ugleda, koji je rabi Abahu uživao kod
vlasti, rabi Hija, sin Abin, običavao ga je sva-
koga dana pratiti do njegove gostionice; ah
toga je dana rabi Abahu pratio rabi Hiju, sina
Abinog, do njegovoe gostionice, ah ga to ipak
nije umirilo.

Bara kama Sjedih su jednom rav Ami i rav Asi pred

list 60/b
rabi Jichakom Kovačem. Jedan mu reče:
— Neka gospodin kazuje koju halahu!
A drugi mu reče:
 — Neka gospodin kaže koju hagadu!
Ovaj poče kazivati hagadu, ne da mu jedan,
poče kazivati halahu, ne da mu drugi. Na to
će im on reći:
— Ispričat ću vam prispodobu, čemu je to
slično? Na čovjeka koji ima dvije žene, jednu
mladu, a drugu postariju. Mlada mu čupa bi-
jele, a stara crne vlasi — te on na kraju osta
potpuno ćelav.

OBAVEZA UČENJA

Tko se može baviti Naukom, a ne bavi se B'r»bo»

— Sveti, blagoslovljen neka je, nanosi mu pat-
nje od kojih će poružnjeti i koje će ga smutiti,
p 39
jer je rečeno: M&kom za.nijem.ih, prešutjeh i * -J
dobro, a bol me moja smuti. A dobro nije
ništa drugo, nego samo Nauk, jer je rečeno:
Jer pouku dobru vam dadoh, ne napuštajte Na- Izr i, 2
uk moj!
Reče rabi Zera, a neki kažu rabi Hanina,
sin Papin: »Hodi pa vidi kako mjera Svetog,
blagoslovljen neka je, nije takva kao mjera
[čovjeka] od krvi i mesa. Mjera je [čovjeka)
od krvi i mesa: čovjek prodaje drugu svom ne-
ku stvar, prodavač je tužan, a kupac veseo; ali
Sveti, blagoslovljen neka je, nije takav — on
dade Nauk Izraelu i raduje se, jer je rečeno:
Jer pouku dobru vam dadoh, ne napuštajte Na-
uk moj!
Reče Rava, a neki kažu rav Hisda: »Ako
čovjek vidi da su ga spopale patnje, neka raz-
motri djela s v o j a ! . . . «<
 O ŠKOLOVANJU DJECE

Bava batra Mišna:

list 20/b [Ako netko želi otvoriti] trgovinu u dvo-
rištu, [susjed] može to spriječiti i reći mu: Ne
mogu spavati od buke onih koji ulaze i izlaze.
Ah [obrtnik] koji izrađuje razne predmete mo-
ra izići i prodavati ih na trgu. [A susjed] ga
ne može spriječiti i reći mu: Ne mogu spavati
ni od buke čekića, ni od buke žrvnja, a ni od
buke djece.

Gemara:
Kakva je razlika između početne rečenice
i posljednje rečenice? Abaje reče: »Posljednja
rečenica govori o tuđem dvorištu.« Rava mu
reče: »Prema tome bi trebalo učiti: u tuđem
dvorištu je dopušteno!? »Još više«, reče Rava,
list 2i/a »potonja rečenica uči o školskoj djeci, o kojoj
je donio odluku Jhošua, sin Gamlin, [od tada]
pa nadalje.« Jer je o njemu rekao rav Jhuda
u ime Rave: »Odista, tog čovjeka treba po
dobru spominjati, a ime mu je Jhošua, sin
Gamlin. Jer da nije bilo njega, Nauk bi se
zaboravio u Izraelu.«
Jer je u početku dijete, koje je imalo oca,
poučavao otac, a koje nije imalo oca, nije uči-
lo Nauk. Iz čega su oni izvlačili zaključak? —
Pnz li, 19 [i z navoda:] Poučite u njima svoje sinove a oni
su ga tumačili: Poučite vi svoje sinove. On-
da su postavili u Jeruzalemu učitelje za djecu.
Iz čega su izvlačili zaključak? — [Iz navoda:]
Iz 2 3
« Jer će iz Ciona Nauk doći.
Isto tako, ako je [dijete] imalo oca, on bi
ga dovodio u Jeruzalem i tamo ga poučavao, a
koje nije imalo oca, ne bi dolazilo u Jeruzalem
i ne bi učilo. Onda su odredili da se postavi
[učitelj] u svakom okrugu. Njemu su dovodili
[učenike] od šesnaest do sedamnaest godina.
Na koga bi se učitelj rasrdio, pa bi ga tukao,
događalo se i da napusti školu. Sve dok nije
došao Jhošua, sin Gamlin, i odredio da se dje-
čji učitelji postave u svakoj oblasti i u svakom
gradu, te da djecu dovode od šest ili sedam
godina.«
Rav reče ravu Smuelu, sinu Silatovu: »Prije
šest godina ne treba primati [djecu], a od tog
uzrasta pa nadalje treba ih primati i gruhati u
njih kao u vola.«
Rav reče ravu Smuelu, sinu Silatovu, i ovo:
»Ako dijete kažnjavaš, kažnjavaj ga samo re-
menom s obuće. Ako je dobar učenik, bit će
dobar, a ako nije, stavi ga u društvo s [vred-
nijim] drugom.«
[•••]

Rava reče: »Po odredbama Jhošue, sina

Gamlinog, ne smije se voditi diiete iz grada u
grad, ali se može voditi iz jedne sinagoge u
drugu sinagogu [u istom gradu], a ako kroz
mjesto protječe rijeka, ne treba ga dovoditi.
Ako postoji most može ga se dovoditi, ali ni-
kako ako je tu samo brvno.«
Rava reče još i ovo: »Broj učenika ne tre-
ba da je veći od dvadeset i pet po učitelju.
Ako ih je pedeset, treba postaviti dva [učite-
lja], A ako ih je četrdeset, treba na trošak gra-
da postaviti pomoćnika.«
Rava reče još i ovo: »Ako jedan od učitelja
poučava [umjereno], a drugi poučava bolje
od njega, prvog ne treba odstraniti, jer će onda
i drugi postati nehatan.«
 Rav Dimi iz Nehardeje reče: »On bi tada
još bolje poučavao, jer zavidnost učitelja množi
mudrost i znanje.«
Rava reče još i ovo: »Ako od dva učitelja,
jedan brže napreduje, ali nije temeljit, a drugi
je temeljit, ali sporo napreduje, treba posta-
viti onoga koji brže napreduje, a nije temeljit,
jer greške s vremenom nestaju same od sebe.«
Rav Dimi iz Nehardeje reče: »Treba posta-
viti onoga koji je temeljit, a sporo napreduje,
jer jednom naučena greška ostaje zauvijek.«
[...]
Rava reče još i ovo: »Učitelj djece, vino-
gradar, obredni klač, puštač krvi i gradski
pisar, svi se oni mogu trenutno otpustiti.«
Opće je pravilo da se svatko tko učini ne-
popravljivu grešku može trenutno otpustiti.

O UČENJU

Ta*ait Rabi Hama reče u ime rabi Hanine: »Što

list 7/a
izr 27, 17 znači ono što kazuje Spis: Željezo se željezom
oštri? Ono ti kazuje: koliko jedno željezo oštri
drugo, tako i dvojica učenih oštre jedan dru-
goga u halaha-propisima.
Raba, sin Bar Hanin, reče: »Zašto se riječi
Nauka prispodobljuju vatri? Zato što je reče-
Jr 23, 29 n o : jVije li riječ moja poput vatre, riječ je Gos-
podnja. To ti kazuje: Kao što vatra sama ne
gori, tako se ni riječi Nauka ne mogu održati
same.«
[...]
Rav Nahman, sin Jichakov, reče: »Zašto se
riječi Nauka prispodobljuju drvetu? Zato što je
Iz* 3, 18 rečeno: Drvo života je za one koji ga se drže.
To ti kazuje: Kao što malo drvo potpaljuje
veliko, tako i mali učenjaci oštre velike.« A to
je ono što je rekao rabi Hanina: »Naučio sam
mnogo od učitelja svojih, od drugova svojih
više nego od učitelja svojih, a od učenika svo-
jih više nego od svih!«
[...]
Rabi Hanina, sin Idin, reče: »Zašto se riječi
Nauka prispodobljuju vodi? Zato što Spis ka-
zuje: Oj, svi vi koji ste žedni, dodite na vodu. Iz 55, l
On ti kazuje: Kao što voda ostavlja visoko
mjesto i teče ka mjestu niskome, tako će se i
riječi Nauka održati samo u smjerna čovjeka.
Rabi Ošaja reče još: »Zašto se riječi Nauka
prispodobljuju s ova tri napitka: s vodom, vi-
nom i mhjekom? Zato što spis kazuje: Oj, svi
vi koji ste žedni, dodite na vodu i dalje: Hodi- iz 55, l
te, kupujte žito i jedite, hodite i kupujte žito
bez novca, vino i mlijeko bez naplate. On ti
kazuje: Kao što se ta tri napitka mogu odr-
žati samo u najprostijim posudama, tako će se
riječi Nauka održati samo u smjerna čovjeka.
Tako je jednom Cezarova kći rekla rabi
Jhošui, sinu Hananjinom:
— Ej, kakva raskošna mudrost u ružnoj po-
sudi!
On joj reče:
— A tvoj otac drži vino u zemljanim po-
sudama.
Ona mu reče:
— A u čemu da ih drži?
On joj reče:
— Vi biste ga, visokouvaženi, morah drža-
ti u zlatnim i srebrnim posudama.
Ona ode, reče svom ocu, te on zapovjedi da
se vino pretoči u zlatne i srebrne posude, a

II Talmud
273
 ono se ukiseli. Kada mu to javiše, on reče svo-
joj kćeri:
— Tko ti je to rekao?
Ona mu reče:
— Rabi Jhošua, sin Hananjin.
Pozvaše ga i [Cezar] mu reče:
— Zašto si joj tako rekao?
On reče:
— Onako kako je ona meni rekla, tako sam
joj i odgovorio!
Ah ima i lijepih koji su učeni!?
list 7/b Da su ružniji bih bi učeniji.
Drugo učenje:
Kao što se ta tri napitka mogu pokva-
riti samo nepažnjom, tako se i riječi Nauka
mogu zaboraviti samo nepažnjom. [ . . . ]
list 8/a Reš Lakiš reče: »Ako si vidio učenika ko-
me učenje pada teško kao željezo, to je stoga
što nije sređeno učio Mišnu. Jer je rečeno:
Prop 10, 10 i ako ne nabrusi oštricu. Kako se to može po-
praviti? — Neka više sjedi u učilištu, jer je
rečeno: morat će napeti snage. Zato je mudrost
u prednosti priprave, još je bolje ako je iz os-
nova sređeno učio Mišnu«.
Tako je Reš Lakiš običavao ponavljati Mi-
šnu četrdeset puta, prema četrdeset dana za
koje je vrijeme dobiven Nauk, pa bi tek onda
izlazio pred rabi Johanana.
Rav Ada, sin Ahavin, običavao je ponavlja-
ti Mišnu dvadeset i četiri puta, prema [dvade-
set i četiri knjige] Nauka, Proroka i Spisa, pa
bi tek onda izlazio pred Ravu.
Rava reče: »Ako si vidio učenika kome uče-
nje pada teško kao željezo, onda je to stoga
što mu se učitelj nije prijazno obraćao, jer je
rečeno: ako ne nabrusi oštricu.«
 Kako se to može popraviti? — Neka stekne
što više prijatelja, jer je rečeno: morat će na-
peti snage. Zato je mudrost u prednosti pri-
prave. Još je bolje ako su njegovi postupci iz
osnova tako pripravljeni da [naiđu na odobra-
vanje] svog učitelja.

NEMA OPRAVDANJA ZA NEUCENJE

Učahu učitelji naši: Siromah, bogataš i opa-

ki dođoše pred sud.
Ako bi siromahu rekli »Zašto se nisi bavio
Naukom?«, a on bi im odgovorio »Bio sam
siromašan i trudio se oko svoje opskrbe!«, re-
kli bi mu »Zar si bio siromašniji od Hilela?«
Jer se o Starcu Hilelu govorilo da je svako-
ga dana radio i zarađivao po tropaik. Polovicu
bi davao čuvaru učilišta, a polovicu za svoju
opskrbu i opskrbu svojih ukućana. Jednom ne
nađe nikakav posao da bi zaradio, i čuvar uči-
lišta ga ne pusti da uđe. [Hilel] se pope i sjede
kraj otvora dimnjaka kako bi čuo riječi živoga
Boga iz usta Smaje i Avtaliona. Priča se da je
toga dana bilo predvečerje subote i godišnje
doba Teveta. Snijeg s neba pade na njega i
kada svanu zora Semaja reče Avtahonu: »Avta-
hone, brate moj, svakoga je dana kuća svijetla
a danas je mračna. Je li danas toliko oblačno?«
Baciše pogled [kroz ognjište] i vidješe na
otvoru dimnjaka čovjeka. Popeše se i nađoše
ga pokrivenog s tri lakta snijega. Snesoše ga,
okupaše ga, istrljaše ga i položiše pred ognjište.
Rekoše: »Ovaj je zaslužio da se zbog njega os-
kvrne subota!«

18*
275
 Ako bi bogatašu rekli »Zašto se nisi bavio
Naukom?-«, a on bi im odgovorio »Bio sam
bogat i trudio sam se oko svojih imanja-«, rekli
bi mu »Jesi li bio bogatiji od rabi Elazara?«
Jer se o rabi Elazaru, sinu Harsomovu, go-
vorilo da mu je otac ostavio tisuću gradova na
kopnu i tisuću lađa na moru. On bi svakoga
dana uprtio po vreću brašna na rame i išao od
grada do grada i od pokrajine do pokrajine da
uči Nauk.
Jednom ga nađoše njegove sluge i natjeraše
ga da radi na tlaku. On im reče: »Pustite me,
molim vas, da idem učiti Nauk!« Oni mu reko-
še: »Tako nam života rabi Elazara, ben Harso-
ma, nećemo te pustiti!«
[A to se moglo dogoditi] jer ih on nikako
nije obilazio niti vidio, već je svakoga dana i
svake noći sjedio i bavio se [proučavanjem]
Nauka.
Ako bi opakom rekli »Zašto se nisi bavio
Naukom?«, a on bi im odgovorio »Lijep sam
[čovjek] bio i trudio se da zadovoljim svoj na-
gon«, rekli bi mu »Jesi h bio ljepši od Josefa?«
Jer se o Josefu Pravednom govorilo da ga
je Potifarova žena svakoga dana pokušavala za-
vesti riječima. Haljine koje bi oblačila za nje-
ga ujutro, ne bi za njega oblačila uvečer. Odje-
ću koju bi za njega oblačila uvečer, ne bi
oblačila za njega izjutra. Rekla bi mu: »Usliši
me!«
A on bi joj govorio: »Ne!«
Ona bi mu govorila:
— Dat ću te okovati i baciti u tamnicu!
A on bi joj rekao:
Ps 146, 7—8 — Gospod oslobađa sužnje!
— Savit ću ja tvoj stas!
 — Gospod uspravlja prignute!
— Oslijepit ću te!
— Gospod slijepcima oči otvara!
Dala mu je tisuću kikara srebra ne bi li je
uslišio da legne uz nju, kako bi bio s njom,
ali on ne htjede da je usliši.
Da legne uz nju na ovom svijetu, kako bi post 39, 7—10
bio s njom na onom svijetu.
I tako nalazimo da Hilel okrivljuje siromaš-
ne, rabi Elazar, sin Harsomov, okrivljuje bo-
gate, Josef okrivljuje opake.

NE PRETJERUJ

U onaj dan past će ti s ramena njegovo Sanhedrin

breme i jaram njegov s vrata. I skršit će se ja- j
ram zbog ulja.
Rabi Jichak Kovač reče: »Sanheribov jaram
je skršen zbog ulja Hizkijahuova, koje je za-
palio u sinagogama i učilištima.-« Sto je on
učinio? Zabio je mač pred ulazna vrata u uči-
lište i rekao: »Tko god se ne bude bavio Nau-
kom, probit će ga ovaj mač!«
Provjeravah su od Dana do Beer Seve i ne
nađoše neučena čovjeka, od Gavata do Anti-
patrisa i ne nađoše dječaka ih djevojčicu, mu-
škarca ih ženu koji nisu bili do tančina upo-
znati s halaha-propisima o nečistoći i obrednoj
čistoći.
O tom se naraštaju govori: U onaj dan, Iz 7, 21—23
svatko će hraniti po kravu i dvije ovce, itd. i
dalje: XJ onaj dan, gde god bijaše tisuću čo-
kota vrijednih tisuću srebrnjaka, izrazit će drač
i trnje.
Unatoč tome što tisuću čokota loze vrijedi
tisuću srebrnjaka, pretvoriše se u drač i trnje.
 ZDRAVLJE

Vajikra Raba »Dobrostiv čovjek sam sebi dobro čini« —

list 34
to je Starac Hilel. On bi poslije rastanka sa
svojim učenicima produžio ići s njima. Učenici
mu govorahu:
— Rabi, kamo si se uputio?
A on bi im odgovorio:
— Da izvršim zapovijest [Božju]!
Oni mu rekoše:
— A koju to zapovijest?
Na to će im on:
— Da se kupam u kupalištu.
Oni mu rekoše:
— A zar je i to zapovijest?
A on će im na to:
— Jeste!
Sabat Smuel reče: »Bolja je kapljica studene vode
list 105
izjutra i pranje ruku i nogu toplom vodom
uvečer od svih melema ovoga svijeta.«
Sabat Tko se okupao u toploj [vodi], a nije se
list 41
polio hladnom sličan je željezu koje su stavili
u plamen, a nisu ga uronili u hladno.
Nedarlm Smuel reče: »Nered glave dovodi do sljepi-
list 81
la, nered odijela dovodi do ludila, nered tijela
dovodi do prišteva i boginja.«
 Mazanje [uljem] i kupanje ne ulaze u tije- B'rahot
l i s t 57
lo, pa ipak tijelo uživa u njima.

8mnel
Dogodilo se rabi Jišmaelu i rabi Akivi dok JJJ^*
su šetali s neukim čovjekom okolicom Jeruza-
lema da sretnu bolesnog čovjeka. On im reče:
— Učitelji moji, recite mi čime da se izli-
ječim?
Oni mu rekoše:
— Uzmi to i to, čini to i to, pa ćeš se izli-
ječiti.
Onaj čovjek, koji bijaše s njima, reče im:
— A tko ga je kaznio bolešću?
Oni mu odgovoriše:
— Sveti, blagoslovljen neka je!
— A vi se upuštate u nešto što nije vaše!
On ga je kaznio a vi ga liječite?
Oni mu rekoše:
— Kojim se ti poslom baviš?
— Poljodjelac sam — reče im on. — Evo
srpa u mojoj ruci.
Oni mu rekoše:
— Tko je stvorio vinograd?
— Sveti, blagoslovljen neka je — odgovori
on.
Oni mu rekoše:
— A ti se upuštaš u nešto što nije tvoje!
On ga je stvorio, a ti jedeš njegove plodove!
Na to će on:
— Zar ne vidite srp u mojoj ruci? Da ja
ne izlazim zaorati ga, okopati ga, gnojiti ga i
plijeviti ga, ne bi dao nikakva ploda!
Na to mu odgovoriše:
— Glupi čovječe! Zar nisi čuo kako je za-
pisano: Dani su čovjekovi kao trava? Kao što Ps 103, 15
drvo neće rasti, ako se ne gnoj i i plijevi i za-
 ore, a ako poraste i ne upije dovoljno vode,
neće živjeti, već uginuti, tako je i tijelo drvo,
gnojivo je lijek, a poljodjelac je liječnik!

Taanit Reče rabi Elazar: »Poštuj svog lječnika da

list 83
ti ne zatreba!«

Tromo t Tri je napitka zabranjeno [ostaviti] otkrive-

list 85
no: vodu, vino i mlijeko . . .

Peuhim Reče Rav rav Asiju: »Nemoj stanovati u

list 113
gradu kojega je načelnik liječnik, nemoj stano-
vati u gradu u kojem konj ne rže i pas ne
l a j e . . . •«

Bec» Učahu učitelji naši: Trojici život nije život:

l i s t 32
onome koji očekuje sa stola druga svoga, ono-
me kojim vlada njegova žena i onome čijim
tijelom vladaju patnje.
A ima ih koji kažu: Cak i onaj koji ima
samo jednu košulju . . .

K'tuvot Čuvaj se tri stvari: Nemoj mnogo sjediti,

l l s t 111
jer je sjedenje teško za donje [organe], i nemoj
mnogo stajati, jer je stajanje teško za srce, i
nemoj mnogo hodati jer je hodanje teško za
oči; već [provodi] trećinu u sjedenju, trećinu
u stajanju, a trećinu u hodanju. Sjedenje bez
oslona i stajanje s oslonom — isti s u . . .

T»miđ Rav reče svome sinu Hiji, a tako isto reče

list 27/b . „ • t» •
i rav Hana svom smu Ravi:
— Kasno u mrak pusti duši na volju, tako
isto i porani te pusti duši na volju, jer se tako
nećeš morati udaljiti.
Sjedi i otkrij se, pokrij se i ustani.
 Isplahni [vrč], pa pij, isplahni, pa ostavi.
Ako piješ vode, odlij nešto od nje, pa tek
nakon toga daj svome učeniku. Jer se uči ova-
ko: Neka čovjek pije, pa zatim daje svom uče-
niku samo ako je prije toga odlio [od nje].
Jer, se priča o nekom [čovjeku] koji je pio
vodu, a nije odlio od nje, pa je dao svom
učeniku da pije. Taj je učenik bio osjetljiv i
nije htio piti, te je umro od žeđi. Od toga je
časa rečeno: Ne smije se voda piti, pa zatim
dati svome učeniku da pije, ako prije toga nisi
odlio od nje.
Rav Aši reče: »Stoga se ne uzima kao neod-
gojenost, ako učenik pred svojim učiteljem od-
lije« . . .

Rekoše u ime Rave: Kiđuiin

_ , , , , Jeruzalemski
Zabranjeno je stanovati u gradu u kojem talmud
nema kupališta. list 27/b

Tri su znoja ugodna tijelu: znoj od bolesti, Avot d'rabi

znoj od kupanja i znoj od rada. list 41
Znoj od bolesti hječi, a znoj od kupanja —
od toga ljepše n e m a . . .
 VINO I JELO

Horajot Živjeti se može bez vina, bez vode se ne

Jeruzalemski
talmud može.
list 83 Živjeti se može bez bibera, bez soli se ne
može...
Sabat Rabi Helbo reče: »Vino iz Perugite i topli-
list 147
ce kod Diomsita uništiše deset plemena Izra-
elovih.«
Rabi Elazar, sin Arahov, dopade jednom u
to mjesto. Povede se za drugima i zaboravi svo-
je učenje. Kada se vratio — poče čitati iz Knji-
Izl 12, 2 ge. Htjede čitati Ovaj mjesec neka vam bude
ali reče: »Ovaj mresac neka vam rudi.« Mudra-
ci zamoliše milost za njega i vrati se učenje
njegovo.
Tanhuma Kada je Noah počeo saditi [vinograd], dođe
list 58
Satan i stade preda nj. Reče m u :
— Sto to sadiš?
— Lozu, odgovori Noah.
— Cemu ona vrijedi? — upita Satan.
— Plodovi njeni su slatki, bilo svježi ili
suhi, a od njih se spravlja vino koje veseli srca.
Na to će mu Satan reći:
— Hoćeš li da ja i ti sadimo zajedno?
— Hoću — reče ovaj.
 Sto je Satan učinio? Dovede ovcu i zakla
je nad lozom. Nakon toga dovede lava i zakla
ga nad njom. Nakon toga dovede majmuna i
zakla ga nad njom. Nakon toga dovede svinju
i zakla je nad njom. Krv njihovu zahvati i
njome zali taj vinograd mignuvši mu — ako
čovjek popije jednu čašu, bit će kao ovca, be-
zazlen i skroman; ako popije dvije čaše, odmah
će se pretvoriti u junaka, bit će kao lav, pa
će početi da priča velike priče, te će reći: Tko
je kao ja?; ako popije tri ih četiri čaše, odmah
će postati nalik majmunu, ustat će, i plesat će
i igrat će i usta će svoja prljati pred svima i
neće znati što čini; napit će se, postat će kao
svinja, kaljat će se u blatu i kaškati po bu-
njištu...

. . . Odgovoreno je: Ako je [žena] naviknu- Ktirrot

list 65/d
ta, treba joj dati [vina]. Drugo je ako je na-
viknuta. Jer rav Hinana, sin Kahanin, reče u
ime Smuela: »Ako je naviknuta, treba joj dati
jednu čašu, ako nije naviknuta, treba joj dati
dvije čaše.-« Sto je time htio reći?
Abaje reče: »On je to ovako mislio: Ako je
pred mužem naviknuta na dvije čaše, onda joj
u odsutnosti muža treba dati jednu čašu, ako
pred mužem nije svikla na više od jedne čaše,
onda joj u odsutnosti muža ne treba dati ni
jednu čašu.« A ako pitaš, reći ću ti: Ako je
naviknuta, treba joj dati za začinjavanje jela.
Jer, rabi Abahu reče u ime rabi Johanana:
»Priča se o snahi Nakdemona, sina Gorionova,
da su joj mudraci određivali po dvije mjere
vina za začinjavanje jela od petka do petka, pa
im je rekla: »Tako da odredite svojim kćeri-
ma!«
 Jedan učitelj reče: »Ona bijaše udovica koja
je čekala odluku djevera! Zato joj nisu odgo-
vorili: Amen!«

Uči se: Jedna čaša lijepo pristaje ženi, dvi-

je je ponižavaju, tri su [uzrok] glasna zahtije-
vanja, (nakon) četvrte — ona će i magarca na
trgu salijetati i neće se zbog toga z a s t i d j e t i . . .
Tanboma Svuda gdje naiđeš na vino — naići ćeš na
list 55 •,
neuspjeh...

Vajikra Raba Priča se o čovjeku koji je mogao popiti po

list 12
dvanaest vrčeva vina svakog dana. Jednog je
dana popio jedanaest vrčeva, leže i ne mogade
zaspati. Usred noći ustade i ode k trgovcu ži-
vežaru. Reče mu:
— Prodaj mi vrč vina.
Onaj mu odgovori:
— Neću da ti otvorim, jer je noć, a ja se
pribojavam stražara.
Ovaj upre očima u dveri i opazi na njima
otvor. Reče mu:
— Daj mi kroz ovaj otvor. Ti toči iznutra,
a ja ću piti izvana.
Onaj mu tako i učini, ovaj ispi i zaspa pred
ulaznim dverima. Prođoše tuda stražari, pomi-
shše da je lopov, izudaraše ga i povrijediše.
Povikaše nad njim:
Izr 23, 29—30 — Komu rane ni za što? Komu zamućene
oči? Onima što kasno sjede nad vinom — ono-
me koji ulazi kod živežara prvi, a izlazi po-
sljednji . . .

Tanboma Bijaše neki čestiti čovjek, a otac je njegov

S'mlnl
pio mnogo vina. Svaki put kada bi pao na trgu,
dolazili bi dječaci, udarali ga kamenjem i šljun-
kom, vičući za njim: »Gledajte pijanca!«
Kada njegov sin to vidje, postidje se i
htjede umrijeti od srama. Svakoga bi mu dana
govorio: »Tata, poslat ću da ti donesu od sva-
koga vina što ga u državi ima, samo nemoj od-
laziti u krčmu da piješ, jer tako nanosiš sra-
motu meni i sebi.« Tako mu je govorio iz
dana u dan jedanput, dvaput, sve dok mu otac
ne reče da više neće ići piti u krčmu.
Taj je čestiti čovjek svakoga dana i svake
noći pripremao jelo i piće, sačekao zatim da
[otac] zaspi u svom krevetu, pa bi onda odla-
zio iz kuće. Jednoga je dana padala kiša, a
čestiti je čovjek izašao na trg i pošao u bogo-
molju da se pomoli. Uz put vidje pijanca kako
leži na trgu, iz oluka pljušti po njemu voda,
a dječaci i mladići ga tuku kamenjem i šljun-
kom, bacaju mu u lice i u usta blato. Kada to
vidje čestiti čovjek, pomisli u sebi: »Idem po
tatu, dovest ću ga ovamo i pokazat ću mu ovog
pijanca i sramotu koju mu nanose dječaci i
mladići, možda će se okaniti pića u krčmi i
opijanja.«
Tako i učini, dovede ga onamo i pokaza mu
ga. A što je njegov stari otac učinio? Prišao
je pijancu i upitao ga u kojoj je kući pio to
vino od koga se napio . . .

Dobrostiv čovjek sam sebi dobro čini — to VaJIkra Raba

l l s t 34
je Starac Hilel. On bi, poslije rastanka sa svo-
jim učenicima, produžio ići s njima. Učenici mu
govorahu:
— Rabi, kamo si se uputio?
A on bi im odgovarao:
— Da učinim dobro gostu u mojoj kući.
 Oni mu rekoše:
— Zar svakoga dana imaš gosta?
Na to će im on:
— A zar ova jadna dušica nije gošća u ti-
jelu? Danas je ovdje, sutra više n i j e . . .

Nedarim Neki čovjek dade svoga roba drugu svom

list 50/b da ga ovaj nauči kuhati tisuću vrsta kuhanih
jela, a ovaj ga nauči skuhati osam stotina.
Dade ga pozvati pred Rabija. Rabi reče:
»Očevi naši rekoše: Zaboravismo dobro! — a
mi to čak ni očima ne vidjesmo.«

Dereh erec Neka čovjek ne lomi kruh na mjestu gdje

hst 6
je mekan, već na mjestu gdje je tvrd.

Neka čovjek ne uzima u ruku krišku veliku

kao jaje, a ako tako čini, to je gladnica i ispi-
čaša.

I neka čovjek ne ispija svoju čašu naiskap,

a ako tako pije, ispičaša je i gladnica.

Kohko da čeka, pa da pije? Dva [zalogaja]

iz uljudnosti, tri iz neodgojenosti.

I neka čovjek ne jede češnjak i luk prije

objeda, već uz jelo, a ako je ipak jeo, onda je
gladnica i ispičaša...

B'rahot Učahu učitelji naši: četiri su stvari rečene

list 50 , . . .
o hrani, i to:
— ne stavlja se živo meso na kruh,
— ne nadnosi se puna čaša nad kruh,
— kruh se ne baca,
— zdjela se ne podupire kruhom.
 VINO I TAJNA

Jhuda i Hizkija, sinovi rabi Hije, sjeđahu

jednom pri objedu kod Rabija i ništa ne go-
vorahu. Na to ovaj reče: »Dajte ovim mladići-
ma dosta žestokog vina!«
Kada vino poče djelovati, oni počeše govo-
riti: »Neće sin Davidov doći, sve dok se ne
zatru dva doma otaca iz Izraela, a to su: egzi-
larha u Babilonu i kneza u zemlji Izraela, jer
je rečeno: On će vam biti i Svetište i kamen
spoticanja, i stijena posrtanja za obje kuće Iz-
raelove!«
[Rabi] im reče: »Sinovi moji, trnje mi stav-
ljate u oči!«
Na to mu rabi Hija reče: »Rabi, ne srdi se
na njih! Vino [jajin] ima slovnu vrijednost se-
damdeset: i tajna [sod] ima slovnu vrijednost
sedamdeset: Kad uđe vino — izlazi tajna.«
 O MILOSTINJI

Bava batra Uči se: Rabi Meir bijaše rekao: »Ako ti tu-
list lo/a žitelj [Izraela] kaže: Ako vaš bog voli siroma-
he, zašto ih sam ne opskrbljuje? — Treba da
mu odgovoriš: Jer se mi po njima spasavamo
osude na pakao!-«
Isto pitanje je postavio opaki Turnus Ru-
fus rabi Akivi: »Ako vaš bog voh siromahe,
zašto ih sam ne opskrbljuje?« On mu reče:
»Da bismo se po njima spasli osude na pakao.«
Ovaj mu reče: »Naprotiv, to je ono što vas
okrivljuje za pakao. Ispričat ću ti prispodobu
čemu je to nalik: Na kralja od krvi i mesa,
koji se naljutio na svoga slugu, bacio ga u
tamnicu i naredio da ga ne hrane i ne poje.
Nato dođe neki čovjek te ga nahrani i napoji.
Zar se kralj kada to doču ne naljuti na njega?
A vi se još nazivate »slugama«, kao što je reče-
Lev 25, 55 no: Jer su sinovi Izraela moje sluge!?«
Rabi Akiva mu reče: »Ispričat ću ti ja pri-
spodobu, čemu je to nalik: Na kralja od krvi i
mesa, koji se naljutio na svoga sina, bacio ga
u tamnicu i naredio da ga ne hrane i ne poje.
Na to dođe neki čovjek te ga nahrani i napoji.
Zar mu kralj kad to doču, ne posla dar?! A
mi se nazivamo sinovima, kao što je rečeno:
Vi ste sinovi Gospoda Boga vašeg.« Ovaj mu Pnz 14> 1

reče: »Vi se nazivate sinovima, a nazivate se i

slugama. Dok izvršavate volju Svedržitelja na-
zivate se sinovima, a kada ne izvršavate volju
Svedržitelja nazivate se slugama. A sada ne
činite po volji Svedržitelja.«
On mu reče: »Nije li rečeno: Zar nećeš iz 58, 7
gladnome odlomiti od kruha svojega, i potla-
čene bijednike uvesti u svoj dom [...]«
[Rabi Jhuda] bijaše rekao: »Deset je silnih
stvari stvoreno na svijetu. Brdo je silno, ali
ga željezo siječe. Željezo je silno, ah ga ugalj
tali. Oganj je silan, ali ga voda gasi. Voda je
silna, ah je oblaci nose. Oblaci su silni, ah ih
vjetar raznosi. Vjetar je silan, ah ga tijelo
podnosi. Tijelo je silno, strah ga lomi. Strah
je silan, vino ga razgoni. Vino je silno, san ga
rastrijezni. A smrt je silnija od svih, pa ipak
milostinja spasava od smrti, jer Spis kazuje:
pravednost izbavlja od smrti. [... ] izr 10, 2
Uči se: Govori se o Benjaminu Pravednom, list 11/a
koji je bio zadužen blagajnom milostinje, da
je jednom u vrijeme sušne godine došla k nje-
mu neka žena. Rekla mu je: »Rabi, opskrbi
me!« On joj reče: »Tako mi božje službe, u
blagajni milostinje ničeg nema!« Ona mu reče:
»Rabi, ako me ti ne opskrbiš, žena sa sedmoro
djece će umrijeti!«
Na to je on opskrbi iz svojega. Poslije ne-
kog vremena, on se razboli i stade umirati. Na
to rekoše službujući anđeli pred hcem Svetog,
blagoslovljen neka je: »Gospodaru svijeta, Ti
reče: Tko god održi jednu dušu izraelsku, kao
da je održao cijeh svijet. A Benjamin Pravedni,
koji oživje ženu sa sedmoro djece, umrijet će
tako mlad!«

1» Talmud
289
 Odmah nakon toga poderaše njegovu presu-
du. Uči se: Dodaše mu na njegove godine još
dvadeset i dvije.

Naslovna strana
traktata M'na-
not iz Babilon-
skog talmuda.
Bečko izdanje
iz 1810.
 MUDRE KAŽE

O SODOMI

Primače se Avraham i reče... Zar da ni B'rešit Rab*

list 39 49
sudac svega svijeta ne sudi pravo? Post j'8i 23_27
Reče rabi Levi: »Ako moliš za svijet — ne-
ma zakona, ako moliš za zakon — nema svije-
ta. Hvataš konopac za oba kraja: moliš za
svijet i moliš za zakon. Bit će ti dobar i jedan
od njih. A ako se bar nečega ne odrekneš —
svijet ne može postojati...«

TKO ĆE KOGA

Iđahu putem Mojsije i Aharon, oni napri- Sanhedrin

list 52
jed, za njima Nadav i Avihu, a za njima i sav
Izrael. Reče Nadav Avihuu: »Kada će već
jednom umrijeti ova dva starca, pa da ja i ti
vodimo naraštaj?«
Reče im Sveti, blagoslovljen neka je: Ne Izr 27, 1
hvali se sutrašnjim danom! — vidjet ćemo tko
će koga pokopati.«

Rav Ami reče: »Pri učenju idi za mudrošću, Bava batra

list 120
na gozbi idi za starošću.«

18*
291
Kiđuiln Učahu učitelji naši: Tko jede na trgu, nalik
list 40
je psu, a ima ih koji kažu: Taj je nepodoban
za svjedočenje...

Hulin Rabi Avira je ovako tumačio: »Što je to

list 84
Ps 112, 5 što je rečeno: Dobro je čovjeku koji je mi-
lostiv i daje u zajam, koji poslove svoje obavlja
pravedno? — Neka čovjek nikada ne jede i
ne pije manje no što ima, a neka se oblači i
pokriva onim što ima.«

Sabat U mojem me gradu cijene po imenu, u ne-

list 145
poznatom gradu po odijelu...

Pesahim Ne oslanjaj se na čudo...

list 64
M*rila
list 7 Ne događa se svakoga časa čudo!

Pea Ljepše su opale smokve koje smo jeh u

Jeruzalemski
talmud našoj mladosti, od bresaka koje smo jeh u na-
list 87 šoj starosti...

B'rahot Ben Azaj reče: »Na svaki ležaj lezi, osim

list 62
na golu zemlju, na svako sjedalo sjedi osim
na krov.«

S'mot Raba Na što je nahk ovaj svijet? Na kolo za

list 31
natapanje u vrtu: donje posude koje su na
njemu penju se pune, a gornje silaze prazne.
Tako nije svatko tko je bogat danas bogat i
do sutra, i nije svatko tko je siromašan danas,
siromašan i do sutra. Zašto? J e r je kolo ovaj
svijet...

Sabat Na vratima trgovina mnogo je braće i pri-

list 32
jatelja, na vratima siromaštva nema ni braće
ni prijatelja...
 Sto je: »U potpunoj oskudici?« Nedarim
list 41
Rabi Ami reče u ime Rava: »Bez svijeće i
bez stola.«
Rav Hisda reče: »Bez žene.«
Rav Sešet reče: »Bez sunca.«
Rav Nahman reče: »Bez svijesti.«
A ima ih koji učahu: »Bez soli i bez loja.«

Svi damari ovise o srcu, a srce ovisi o to- Trumot

list 88
bolcu...

Tri stvari tijelo teško podnosi: srčani udar Kohelet Raba

list 7
je težak, udar crijevne bolesti je teži od srča-
nog udara, ali udar manjka u tobolcu — teži
je od svih...

Priča se o nekom svećeniku kome se krivila Tanhuma

hakadum
ruka, da je htio poći u inozemstvo. Pozvao je
svoju ženu i rekao joj:
— Kako k meni dolaze ljudi da mi pokažu
svoje kožne bolesti, hodi, naučit ću te kako
ćeš ih moći razaznati. Kada pogledaš čovjekovu
kosu i vidiš da se vrela njena suše, znaj da je
oboljela. Jer je za svaku vlas Sveti, blago-
slovljen neka je, stvorio vlastito vrelo, kako
bi ona mogla piti iz njega. Ako se njeno vrelo
osuši — osušit će se i kosa.
Na to mu reče žena:
— Ako je Sveti, blagoslovljen neka je, stvo-
rio za svaku vlas kose vlastito vrelo, kako bi
mogla piti iz nje, zar tebi, čovjeku, nije dao
tvoj kruh svakdanji, kako bi mogao hraniti
djecu svoju?
On se postidje i ne pođe u inozemstvo...

Rava reče: »Život, djeca i opskrba ne ovise Moed katan

list 28
o zaslugama nego o sreći. Jer su i Raba i rav
 Hisda bili i mudri i pravedni, ovaj se molio,
pa su pale kiše, i onaj se molio, te su pale
kiše — rav Hisdi bijahu devedeset i dvije go-
dine, a Rabi četrdeset. U kući rav Hisde bijaše
šezdeset svatova, a u kući Rabe šezdeset smrti.
U kući rav Hisde [davao se] kruh od najboljeg
brašna psima, a nisu ga tražili, a u kući Rabe
ječmeni kruh ukućanima, pa ni njega nije
bilo...

Pesahim Učahu učitelji naši: Četiri su novčića na

hst 3
kojima nikada nema znaka blagoslova, i to:
plaća pisaca, plaća prevodilaca, plaća zastupni-
ka siročadi i novac koji dolazi iz prekomorskih
zemalja...

NADMUDRIVANJE S ATENJANIMA

Ust°8/b Reče Cezar rabi Jhošui, sinu Hananjinom:

— Koliko [vremena] treba zmiji od začeća
do poroda?
Ovaj mu reče:
— Sedam godina.
A onaj će na to:
— Starci iz atenske škole pustiše jednu da
začne i ona rodi za tri [godine] I
— Ona je, zapravo, nosila već četiri [go-
dine]!
— Ah ona je dopustila da se pari!
— Ona je dopustila da se pari, kao čovjek!
— Oni su ipak mudri!
— Mi smo mudriji od njih!
— Ako ste mudriji, idi, pobijedi ih i dovedi
mi ih ovamo!
Ovaj mu reče:
 — Koliko ih je?
— Šezdesetorica.
Ovaj mu reče:
— Sagradi mi lađu, u kojoj ima šezdeset
odaja, a u svakoj odaji šezdeset naslonjača.
Onaj mu sagradi [lađu]. Kada je ovaj stigao
onamo, uđe u mesarnicu, u kojoj je neki čov-
jek upravo sjekao glavu nekom živinčetu, i
reče mu:
— Je li ta tvoja glava na prodaju?
— Jest.
— Pošto?
— Pola zuza.
Ovaj mu dade. Na kraju [raspre], onaj mu
reče:
— Ja sam ti govorio o glavi živinčeta.
— Ako hoćeš da te pustim na miru, idi
preda mnom i pokaži mi vrata Atenske škole.
— Bojim se, jer tko god ih pokaže [nekom],
ubiju ga!
— Uprti svježanj pruća i kad stigneš ona-
mo, spusti ga, sjedni, kao da se želiš odmoriti.
Kad stigoše, ovaj nađe stražare izvana i
stražare iznutra. Kad bi spazili tragove nogu
nekoga koji ulazi, ubili bi ga vanjski stražari,
a nekoga koji izlazi, ubih bi unutrašnji stra-
žari.
On na to okrene svoje sandale naopako, i
ovi ubiše unutrašnje stražare, onda ih on okre-
nu ponovo, onda ovi ubiše sve. Kada je ušao,
nađe mlađe odozgo, a starce dolje. Pomisli:
Ako pozdravim ove, ubit će me oni, jer će
reći da su oni važniji, [a drugi će reći]: mi
smo stariji, a oni mlađi. Tada reče:
— Mir s vama [svima]!
Oni mu rekoše:
 — Sto ćeš ovdje?
— Ja sam najmudriji među Jevrejima, do-
đoh da se učim mudrosti od vas.
— Ako je tako, postavit ćemo ti nekoliko
pitanja.
On im reče:
— Života mi, ako me pobijedite, radite sa
mnom što hoćete, a ako vas ja pobijedim, pozi-
vam vas na objed na mojoj lađi.
Oni mu rekoše:
— Treba li čovjek, koji je zaprosio neku
ženu, a nisu mu je dah, ići drugoj koja je
uzvišenija od one?
On na to uze jedan klin, udari ga odozdo i
[klin] ne uđe, udari ga odozgo i [klin] uđe
[u rupu]. Na to reče:
— Cak i ovaj može naći svoju suđenicu.
— Tko je dao novac na zajam i stradao,
treba li da ponovo daje na zajam?
On im reče:
— Ide tako čovjek livadom, padne mu prvi
svežanj i ne može ga dići, padne mu ponovo
jedan, on ga ostavi do onog prvog, sve dok ne
naiđe netko tko će mu pomoći da ih digne.
Na to će mu oni reći:
— Pričaj nam nešto izmišljeno!
— Jednom neka mazga rodi mladunče ko-
jem je o vratu visio listić, a na njemu je pisalo
da od očeva doma potražuje stotinu tisuća zuza.
— Zar mazga može rađati?
On im reče:
— Eto vam izmišljotine!
— Kad se sol pokvari, čime se soh?
On im reče:
— Mazginom posteljicom!
— Zar mazga ima posteljicu?
 — A zar se sol može pokvariti?!
— Sagradi nam kuću u zraku.
On izgovori Ime [Gospodnje] i poče lebdjeti
između nebeskog svoda i zemlje. Reče im:
— Dodajte mi opeke i žbuke.
— Gdje je sredina svijeta?
On podiže jedan prst uvis, i reče im:
— Ovdje!
Oni mu rekoše:
— A tko će to dokazati?
— Donesite konope i premjerite.
— Imamo na polju jednu jamu, donesi je
u grad!
On im reče:
— Ispredite mi konope od osjevina, pa ću
je donijeti!
— Imamo jedan razbijeni mlinski kamen,
sašij ga!
On im reče:
— Izvucite mi iz njega niti konca, sašit ću
ga njime!
— Cime da se pokosi lijeha s noževima?
— Magarećim rogovima!
— Zar magarac ima rogove?
— A zar ima lijeha s noževima?
Oni mu doniješe dva jajeta, pa mu rekoše:
— Koje je od crne kokoši, a koje od bijele
kokoši?
Na to im on donese dvije [grude] sira i
reče im:
— Koji je od crne koze, a koji od bijele koze?
— A kuda izlazi duša pileta koje ugine [u
ljusci] ?
— Izići će onuda kuda je i ušla!
— Pokaži nam nešto što nije vrijedno šte-
te koju načini.
 — Neka svaki od vas donese po jednu ro-
gožinu!
[Donesoše], ali nisu mogli [s njima] proći
kroz vrata.
On im reče:
— Uzmite budake i srušite [zid]. — Eto
vam nečega što nije vrijedno štete koju načini!
On ih zatim pozva, jednog po jednog [na
ladu]. Kako je koji vidio šezdeset naslonjača
reče: Svi će moji drugovi doći ovamo. [Kada
svi uđoše], on reče zapovjedniku lađe:
— Odvezuj lađu [i kreči]!
Uoči polaska on uze sa sobom nešto praha
s njihove zemlje
list 9 a kada stigoše do morskog Ždrijela, on zahvati
krčag vode iz Ždrijela. Cim stigoše, on ih do-
vede pred Cezara, koji, kad ih vidje onako
utučene, reče:
— Ta ovo nisu oni!
[Rabi Jhošua] tada prosu pred njima prah
zemlje njihove, te se oni uzjoguniše pred kra-
ljem. Ovaj na to reče:
— Cini s njima što god te volja!
Tada ode, donese onu vodu koju je zahva-
tio iz Ždrijela, izli je u vehku posudu i reče im:
— Napunite ovu posudu pa idite!
Oni počeše puniti, sipali su, a ono je kapalo
odozdo, sipah su sve dok im se ramena ne
iščašiše. Tako oslabiše i nestadoše.

NE MOZE ČOVJEK SAM

ušt^s/b Razbolje se rabi Hija, sin Abin, te ga po-

sjeti rabi Johanan. Reče mu: »Jesu li ti patnje
drage?« Ovaj mu reče: »Ni one, ni plaća za
njih.« Reče mu: »Pruži mi ruku.« Ovaj mu
pruži ruku, te ga onaj podiže.
Razbolje se rabi Johanan, te ga posjeti rabi
Hanina. Reče mu: »Jesu li ti patnje drage?«
Ovaj mu reče: »Ni one, ni plaća za njih.«
Reče mu: »Pruži mi ruku.« Ovaj mu pruži
ruku, te ga onaj podiže.
Zašto? Nije li se mogao rabi Johanan dići
sam?! Reći ću ti: Ne može se zatvorenik sam
osloboditi iz tamnice!

OKUS KRAĐE

Rav Huni se ukiselilo četiri stotine krčaga

vina. Posjetiše ga rav Jhuda, brat rav Sale
Pobožnog i još neki rabi, drugi kažu: rav Ada,
sin Ahavin, i još neki rabi, te mu rekoše:
— Neka gospodin razmotri djela svoja.
On im reče:
— Da nisam sumnjiv u vašim očima?
Rekoše mu:
— Da nije Sveti, blagoslovljen neka je,
sumnjiv kako je izrekao presudu bez razloga?!
On im reče:
— Ako ovdje ima netko da je čuo o meni
riječ — neka kaže.
Oni mu rekoše:
— Mi smo čuli da gospodin nije svom vi-
nogradaru zakupcu davao dio lozja.
On im reče:
— Zar mi on ostavlja bar nešto od toga?
Sve mi pokrade.
Na to mu rekoše:
— To je ono što govore ljudi: Ukradi od
lopova, pa ćeš i ti osjetiti okus krađe.
 On im reče:
— Obvezujem se da ću mu ga davati.
Neki kažu da se kvasina ponovo pretvorila
u vino, a neki kažu da je kvasina toliko po-
skupjela da se prodavala po cijeni vina.

Bar* meci* Srete jednom rabi Elazar, sin rabi Simo-

list 83/b nov, kraljevskog službenika koji je hvatao lo-
pove. Reče mu: »Kako im prilaziš, zar nisu
Ps 104, 20 nalik na zvijeri? Jer je zapisano: u njoj se šu-
ljaju zvijeri šumske.«
Ima ih koji kažu da mu je rekao s uputom
P* 10, 9 na ovaj [dio] Štiva: Vreba iz potaje kao lav iz
gustiša svoga — »Da ne hvataš ti pravedne, a
puštaš opake?«
Ovaj mu odgovori: »A što ja tu mogu radi-
ti? Takva je kraljevska zapovijest!«
Na to ovaj reče: »Hodi, naučit ću te kako
ćeš raditi. Idi u četvrti sat u gostionicu, i ako
spaziš čovjeka koji pije vino, drži čašu u ruci
i drijema, raspitaj se o njemu. Ako je čovjek
učen, zaspao je zato što je poranio na učenje.
Ako je radnik, poranio je na posao. Ako je
noćni radnik, možda je igle pravio. Ali, ako
nije ni jedno od toga lopov je, uhvati ga.« Za
te riječi doču kralj, te reče o njemu: »Taj što
čita [kao] pismo, mogao bi i sam postati sko-
rotečom.«
Dođoše rabi Elazaru, sinu rabi Simonovom,
te je [od tada] on hvatao lopove i gubio ugled.
Posla njemu rabi Jhošua, sin Korhin, [poru-
ku]: »Kvasino, sine dobra vina, dokle ćeš pre-
davati narod Boga našega na pogubljenje?«
Ovaj mu posla [odgovor]: »Ja trijebim ko-
rov iz vinograda!«
 Onaj m u posla: »Neka dođe vlasnik vino-
grada, pa neka sam trijebi svoj korov!«
[...]

RIM ZA SEBE GRADI

Jednom su sjedeli rabi Jhuda, rabi Josej i Sabat

l i s t 32
rabi Simon, sin Johajev. Poče rabi Jhuda govo-
riti: »Kako su lijepa djela ovog naroda! Podi-
goše trgove, podigoše mostove, podigoše ku-
pališta!«
Rabi Josej je šutio. Nato rabi Simon, sin
Johajev, odgovori:
»Sve što podigoše, podigoše sebe radi i za
svoju korist: podigoše trgove da ih nasele
bludnicama, kupališta — da sami uživaju u
njima, mostove — da na njima kupe mosta-
rinu.«

GDJE NE SMIJE UČENI STANOVATI

Učeni mudrac ne smije stanovati u gradu Sanhedrin

l i s t 17 b
u kojem nema ovih deset stvari: suda, koji
dosuđuje bičevanja i izriče kazne; blagajne
milodara koje sakupljaju dvojica, a dijele tro-
jica; sinagoge; kupališta; zahoda; liječnika;
puštača krvi; pisara; mesara i dječjeg učitelja.

Išao jednom slijepac putem usred mračne M*rila

noći s bakljom u ruci.
Rekoše mu ljudi: »Sto će tebi baklja?«
On im reče: »Sve dok je baklja u mojim
rukama, ljudi me vide, spasavaju me iz jama,
iz trnja i gloginja!«
M'ril* Bila dva čovjeka, jedan je imao usred svoga
h s t 14
polja humku, a drugome je usred polja zjapila
jama.
Vlasnik humke reče: »Tko će mi prodati
ovu jamu?«
Isto tako je govorio vlasnik jame: »Tko će
mi prodati ovu humku?«
Jednoga dana sretoše se njih dvojica.
Reče vlasnik jame vlasniku humke: »Pro-
daj mi svoju humku.«
Onaj mu reče: »Uzmi je, dabogda, bes-
platno !«

SAVJETI RABI HISDE

Sabat ...Rabi Hisda reče: »Učenik učilišta, ako ku-

hst 140/b p U j e z e i e n j e ) neka kupuje duže. Jer vezica je
vezica, a dužina mu dođe priđe.«
Rav Hisda reče još: »Učenik učilišta, ako
kupuje trsku, neka kupuje dugačku, jer snop
je snop, a dužina mu dođe priđe.«
»Učenik učilišta, ako nema kruha, neka ne
jede zelje, jer ono izaziva [glad].«
»Sto se mene tiče, ja zelje nisam jeo ni u
siromaštvu, ni u bogatstvu. U siromaštvu zbog
toga što izaziva [glad], a u bogatstvu zato što
vjerujem da onamo kamo ulazi zelje, bolje
neka uđe meso i riba.«
»Učenik učilišta koji ima malo kruha, neka
ga ne lomi s drugima.«
»Učenik učilišta koji ima malo kruha, neka
ga ne lomi... zbog čega? Zbog toga što to ne bi
mogao činiti dobre volje.«
»Sto se mene tiče, ja u svoje vrijeme uopće
nisam lomio [kruh] dok nisam rukom opipao
svoju torbu, ima li u njoj sve što mi treba.«
»Tko ima mogućnosti da jede ječmeni kruh,
a jede pšenični, kao da je prestupio zapovijest
o zabrani uništavanja.«
Rav Papa reče: »Tko ima mogućnosti da
pije slad, a pije vino, kao da je prestupio za-
povijest o zabrani uništenja.« Ah to nije ništa:
zapovijest o zabrani uništenja tijela preča je.
Rav Hisda reče još: »Ako učenik učilišta
nema ulja za mazanje, neka istrlja ruke vodom
iz lokve.«
Rav Hisda reče: »Učenik učilišta koji ku-
puje meso, neka ga kupuje od vrata, jer u
njemu ima tri vrste mesa.«
»Učenik učilišta koji kupuje košulju, neka
je kupuje iz Nehar Abe, neka je bijeli svakih
trideset dana, ja mu jamčim da će mu trajati
dvanaest mjeseci u godini« [...]
»Učenik učilišta neka ne sjedi na novom
pokrivaču, jer kvari odjeću.«
»Učenik učilišta neka ne daje svoju odjeću
na bijeljenje kućanici kod koje stanuje, zbog
lijepa ponašanja — kako ne bi vidjela na njoj
štošta i kako ga ne bi prezrela.«
Rav Hisda reče svojim kćerima: »Budite
skromne pred svojim muževima. Ne jedite pre-
više kruha pred svojim muževima. Ne jedite
noću zelje. Ne jedite noću datule. I ne pijte
slada noću. Ne idite vršiti svoje potrebe onamo
gdje ih vrše vaši muževi. Ako vam netko za-
kuca na vrata ne recite: Tko je to? Već: Koja
je to? Ako vas neki od vaših muževa uhvati
jednom rukom za biser, a drugom rukom za
rodnicu, biser mu pokažite, ah rodnicu ne, a
kada se već mnogo uzbudi, dajte mu je.«
 POUCI ME CIJELOM NAUKU DOK
STOJIM NA JEDNOJ NOZI

S*b*t Učahu učitelji naši: Neka čovjek uvijek bu-

list 30/a—3l/a ^ j^ao Hilel, a nikada netrpeljiv kao
Samaj.
Priča se o dvojici ljudi koji se okladiše je-
dan s drugim. Rekoše: Tko pode i uspije na-
ljutiti Hilela, neka uzme četiri stotine zuza!
Jedan od njih reče:
— Ja ću ga naljutiti, i to još danas!
Bijaše to predvečerje subote, a Hilel je baš
prao glavu. Ovaj ode, pređe mu prag kuće i
reče:
— Je li Hilel ovdje? J e li Hilel ovdje?
[Hilel] se ogrnu, iziđe pred njega i reče mu:
— Sinko što želiš?
— Hoću da te pitam nešto.
— Pitaj sinko!
Ovaj upita:
— Zašto su glave Babilonaca okrugle?
— Važno si mi, sinko, pitanje postavio. Za-
to što nemaju razboritih primalja.
Ovaj ode, sačeka neko vrijeme, vrati se
i reče:
— J e li Hilel ovdje? Je li Hilel ovdje?
[Hilel] se ogrnu i iziđe pred njega. Reče mu:
— Sinko, što želiš?
— Hoću da te pitam nešto.
— Pitaj, sinko!
Ovaj upita:
— Zašto su oči Tarmodijanaca škiljave?
— Važno si mi, sinko, pitanje postavio. Za-
to što stanuju na pješčanom tlu.
Ovaj ode, sačeka neko vrijeme, vrati se i
reče:
 — Je li Hilel ovdje? Je li Hilel ovdje?
[Hilel] se ogrnu i iziđe pred njega. Reče mu:
— Sinko, što želiš?
— Hoću da te pitam nešto.
— Pitaj, sinko!
Ovaj upita:
— Zašto su stopala Afrikanaca široka?
— Važno si mi, sinko, pitanje postavio. Za-
to što stanuju među močvarama.
Ovaj mu reče:
— Mnoga pitanja bih ti imao još postaviti,
ali se bojim da ćeš se naljutiti.
[Hilel] se ogrnu, sjede pred njega i reče mu:
— Postavi mi sva pitanja koja imaš!
— Jesi li ti Hilel koga zovu Knezom Izra-
ela?
— Jesam.
— Ako si ti taj, bolje da se ne množe takvi
kao ti u Izraelu!
— Zašto tako, sinko?
— Zato što sam zbog tebe izgubio četiri
stotine zuza!
— Budi pažljiv, ne uzbuđuj se, jer ako si
zbog Hilela izgubio četiri stotine zuza, pa [iz-
gubiš li] još četiri stotine zuza, Hilel neće iz-
gubiti strpljenje!
Učahu učitelji naši: Priča se o nekom ino-
vjercu, kako je došao Samaju i rekao mu:
— Koliko Nauka imate vi?
— Dva: Pisani nauk i Usmeni nauk.
— Što se tiče Pisanoga, vjerujem ti, a što
se tiče onog Usmenoga, ja ti ne vjerujem.
Primi me u [vašu] vjeru, s tim da me naučiš
Pisanomu nauku!
[Samaj] viknu na njega, uvrijedi ga i izba-
ci. Ovaj potom dođe Hilelu, koji ga primi u

X0 Talmud
 jevrejsku vjeru. Prvoga dana [Hilel] mu govo-
raše:
— Alef — bet, giml — dalet.
Sutradan Hilel govoraše isto, samo obrat-
nim redom.
Ovaj mu reče:
— Pa ti mi jučer nisi tako govorio!
— Ako si se oslanjao na mene do sada,
onda se osloni na mene i što se tiče Usmenog
[nauka]!
Priča se još o nekom inovjercu koji je do-
šao Samaju i rekao mu:
— Primi me u [vašu] vjeru, pod uvjetom
da me poučiš cijelom Nauku dok stojim na
jednoj nozi.
Samaj ga istjera van zidarskim kutnim že-
ljezom koje mu se našlo u ruci.
Ovaj dođe pred Hilela, koji ga primi u vje-
ru i reče mu:
— Ono što ti je mrsko ne čini svom bliž-
njem — to je sav Nauk, a sve ostalo je tuma-
čenje ovoga. Idi, pa ga uči!
Priča se još o nekom inovjercu koji je
prolazio iza učilišta i čuo glas učitelja kako
govori:
izl 28, 4 — A ovo je odjeća koju treba da sašiju:
naprsnik, oplećak...
[Inovjerac] reče:
— Kome sve ovo?
Rekoše mu:
— Velikom svećeniku!
Tada taj inovjerac reče u sebi: Idem, prijeći
ću u njihovu vjeru, kako bi me postavhi za
velikog svećenika!...
Ode Samaju i reče mu:
 — Primi me u vašu vjeru, s tim da me
postavite za velikog svećenika!
[Samaj] ga odgurnu zidarskim kutnim že-
ljezom koje mu se našlo pri ruci. Ovaj dođe
pred Hilela, koji ga primi u vjeru, i reče mu:
— Može li se postaviti čovjek za kralja dok
ne zna pravila vladanja. Idi, pa nauči pravila
vladanja!
Ovaj pođe i poče čitati. Kad je stigao do
mjesta Tuđin koji bi mu se primakao, neka Br 1, 51
se pogubi upita [Hilela]:
— O kome je rečeno ovo u Štivu?
— Cak i o Davidu, kralju Izraela!
Na to ovaj pridošlica izvede u sebi zaklju-
čak od lakšega k težem: Ako o Izraelu Spis
kazuje da se zovu sinovima Svedržiteljima, i
da ih, iz ljubavi kojom ih voh, on zove: Izrael izl 4, 22
je moj prvorođeni sin, a o tuđinu koji bi se
primakao, neka se pogubi — koliko će više to
učiniti s običnim pridošlicom koji je došao sa
svojim štapom i torbom svojom. Ode Samaju
i reče mu:
— Je li uopće moguće da budem izabran
za velikog svećenika?! — Zar ne piše u Nauku:
Tuđin koji bi mu se primakao, neka se po-
gubi?
Ode Hilelu i reče mu:
— Hilele, ljubazni i skromni! Neka blago-
slovi počinu na tvojoj glavi što si me prima-
kao pod krila Sveprisutnosti!
Jednoga se dana sretoše sva trojica na istom
mjestu, i tu rekoše:
— Samajeva nas je netrpeljivost htjela is-
tjerati s ovog svijeta, ljubaznost i krotkost Hi-
lelova nas je primakla pod krila Sveprisut-
nosti!
 O RASPODJELI

Kiduiln Deset kava mudrosti spustilo se na svijet,

list 49/b devet je uzela zemlja Izraela, a jedan ostali
svijet.
Deset kava ljepote spustilo se na svijet, de-
vet uze Jeruzalem, a jedan sav ostali svijet.
Deset kava bogatstva spustilo se na svijet,
devet uzeše stari Rimljani, a jedan sav ostali
svijet.
Deset kava siromaštva spustilo se na svijet,
devet uze Babilon, a jedan sav ostali svijet.
Deset kava prostote spustilo se na svijet,
devet uze Elam, a jedan sav ostali svijet. Ali,
zar se prostota ne spusti na Babilon?! Jer Spis
Zah 5, 9—11 kazuje: Podigavši oči, vidjeh: dvije žene izlaze
s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao
krila rode; one podigoše vagan od efe između
zemlje i neba. Tad rekoše anđeli koji govoraše
sa mnom: »Kamo odnose efu?« On reče »Da
joj sagrade dom u zemlji šinearskoj...«
A rabi Johanan reče na to: »To se odnosi
na licemjerstvo i prostotu duha koji se spusti-
še na Babilon!« — Da, ovamo se spustiše, za-
tim se postupno proširiše onamo [na Elam]. To
se može i dokazati, jer se uči: Da joj sagrade
dom u zemlji šinearskoj. Zaključi iz toga.
Ah nije tako. Zar učitelj nije rekao: Znak
prostote je siromaštvo, a siromaštvo je u Ba-
bilonu. Ako je tako, koje je to siromaštvo?
Pj 8 Siromaštvo u Nauku, jer spis kazuje: Malu
sestru imamo, koja još nema grudi. I rabi Jo-
hanan reče još: »To se odnosi na Elam, koji
je zaslužio da uči, ah nije zaslužio da pou-
čava.«
 Deset kava junaštva spustilo se na svijet,
devet uzeše Persijanci, itd.
Deset kava uši spustilo se na svijet, devet
uze Medija, itd.
Deset kava vradžbina spustilo se na ovaj
svijet, devet uze Egipat, itd.
Deset kava prišteva spustilo se na svijet,
devet uzeše svinje, itd.
Deset kava bluda spustilo se na svijet, de-
vet uze Arabija, itd.
Deset kava drskosti spustilo se na ovaj svi-
jet, devet uze Mešam, itd.
Deset kava razgovora spustilo se na ovaj
svijet, devet uzeše žene, itd.
Deset kava crnila spustilo se na ovaj svijet,
devet uzeše Etiopljani, itd.
Deset kava spavanja spustilo se na ovaj svi-
jet, devet uzeše robovi, a jedan uze sav ostali
svijet.
 OBIČAJI I VJEROVANJA

BLAGDAN U JERUZALEMU

suka Mišna:
a
Tko nije vidio veselje Zahvatanja vode, taj
veselja nije u svom životu vidio. U predvečerje
prvoga dana hodočasničkog blagdana [SjenicA]
silažahu u trijem žena i tamo pripremahu ve-
like priprave. Bijahu tamo zlatni svijećnjaci
s po četiri zlatne zdjelice na vrhovima, i s po
četiri ljestve za svaki ponaosob, i četiri dje-
čaka, poletarca svećenička, a u rukama im po-
sude od po sto i dvadeset loga iz kojih nalije-
vahu [ulje u] zdjelice. Iznošene gaće i pojaseve
svećeničke parahu i u stijenj preplitahu, te ih
njima pripaljivahu. I ne bijaše dvorišta u Je-
ruzalemu koje ne bi osvijetljeno svjetlošću sa
Zahvatanja vode. Pobožni i ljudi od djela ple-
sahu
list 5l/b s buktinjama u rukama i kazivahu riječi
pjesama i zahvalnica. A leviti, s lirama i har-
fama, cimbalima i trubama i glazbalima bez
broja na petnaest stuba koje vode od trijema Iz-
raelovog do trijema žena, prema petnaest
[stuba] u Psalmima, na njima stajahu leviti
s glazbalima i kazivahu pjesmu. A dva sve-
ćenika stajahu na gornjim dverima, koje vode
s trijema Izraelova u trijem žena, a po dvije
trube su im u rukama. Na zov čovjeka za tru-
bili bi jekom oštrim, zatim zvukom treperavim,
pa jekom oštrim. Kada bi stizali do desete stu-
be, zatrubih bi iznova jekom oštrim, zvukom
treperavim, pa jekom oštrim . . . tako trublja-
hu sve dok ne bi stigh do dveri koje vode
k istoku. Kada stigoše do dveri koje vode k is-
toku, okrenuše lica od istoka k zapadu i re-
koše:
— Očevi naši, koji bijahu na ovom mjestu,
okretahu stražnji dio svoj svetištu, a lica svoja
istoku. I klanjahu se suncu ka istoku, a mi oči
k Bogu [podižemo].
Rabi Jhuda reče:
— Oni ponavljahu i kazivahu: Mi k Bogu, i
k Bogu oči naše.

Gemara:
Učahu učitelji naši: Tko nije vidio veselja
Zahvatanja vode, taj veselja nije u svom ži-
votu vidio. Tko nije vidio Jeruzalem u sjaju
njegovom, taj hjepa grada nikada nije vidio.
Tko ne vidje izgrađeno Svetište, taj raskošne
građevine nikada nije vidio. Koje?
Abaje, a po nekima rav Hisda, reče: »Ono,
koje sagradi Herod.« Od čega ga sagradi?
Reče [Raba]: »Od kamena ubjela i mramo-
ra, a ima ih koji kažu od kamena antimona,
ubjela i mramora. Red unutra, red vani, kako
bi vapno prionulo. Naumio je da ih obloži
zlatom, ali mu mudraci rekoše: Pusti, tako je
ljepše, jer su nahk na valove morske.«
Uči se: Rabi Jhuda reče: »Tko nije vidio
Diaploston aleksandrijski u Egiptu, taj nije vi-
 dio čast i slavu Izraelovu.« Kažu da bijaše kao
neka velika bazilika [u njemu], trijem sa stu-
povima u trijemu sa stupovima. Ponekad je
u njemu bivalo dvostruko više nego onih koji
su izišh iz Egipta. A u njemu bijaše sedamdeset
jedan zlatni stolac, prema sedamdeset jednom
[članu] Velikog sanhedrina. Ni jedan od njih
ne bijaše lakši od dvjesta deset tisuća kikara.
U sredini stajaše drvena bima, na kojoj
stajaše nadglednik sinagoge s rupcem u ruka-
ma. Pošto bi došlo [vrijeme] da se odgovori
amen, mahao bi rupcem i sav bi narod odgo-
varao amen. Nisu sjedih izmiješano, već zlatari
odvojeno, srebrnari odvojeno, kovači [željeza]
odvojeno, zlatovesci i srebrovesci odvojeno,
tkači odvojeno. Kad bi siromah ušao onamo,
prepoznao bi svoje drugove po obrtu, te bi
se onamo obratio, jer bi otuda dobio opskrbu
za se i za svoje ukućane.
Abaje reče: »Sve njih pobio je Aleksandar.«
— Zašto su kažnjeni? Zato što su prestupih
Pnz 17, 16 Štivo: Ovim se putem nikada ne vraćajte.
A taj se naraštaj vratio. Kada je došao [Alek-
Pnz 28, 49 sandar], našao ih je kako čitaju u knjizi: Gos-
pod će na te dovesti narod iz daleka.
[..J
Reče taj čovjek: »Eto je. Htjedoh dovesti
brodovlje za deset dana, ah se diže vjetar te
dovedoh brodovlje za pet dana.« Napadnu ih
te ih pobi.
»U predvečerje prvoga blagdanskog dana«,
itd. Kakva to velika priprava? Reče rabi Ele-
azar: »Ista ona o kojoj smo učili: Bijaše glatka
u početku, pa su je obrubili pervazom, te su
uredili tako da su žene sjedile gore, a muškar-
ci dolje.«
 Učahu učitelji naši: U početku bijahu žene
unutra, a muškarci vani, ah pošto [medu nji-
ma] dođe do lakomislenosti, urediše neka žene
sjede vani, a muškarci unutra, pa je i dalje
dolazilo do lakomislenosti, te urediše neka žene
sjede gore, a muškarci neka sjede dolje. Kako
to da učine, zar nije zapisano: Sve je to pisme- l Ljet 28, 19
no, rukom Božjom, meni objašnjeno?
Reče Rav: »Nađoše oni [mjesto u] Štivu, i
[ovako] ga tumačiše:
I žalit će zemlja, svaka porodica napose, list 52/a
porodica doma Davidova napose i žene njihove Zah 12, 12
napose. Oni rekoše: Zar ovo nije slučaj u ko-
jem se zaključak donosi od lakšeg k težem,
jer što će biti u budućnosti, kada o onima
koji žale, a zao duh ne vlada njima, Nauk go-
vori: muškarci napose, a žene napose; a ovi
se sada vesele, pa zao duh vlada njima — još
i više.
Kakve to veze ima sa žalošću? — O tome
su se sporih rabi Dosa i naši učitelji. Jedan
govoraše o pomazaniku, sinu Josefovom, koji
je ubijen, a jedan govoraše o zlom duhu koji je
ubijen. Dodati treba k tomu da je pravilno
mišljenje onoga koji uči o pomazaniku, sinu
Josefovom, koji je ubijen, jer je napisano: Po- Zah 12, 10
gledajte me. Onaj koga su proboli, pa ga žalili,
kao što se žali za prvencem — a ne onoga koji
uči o zlom duhu koji je ubijen, jer bi zbog
toga trebalo prirediti veselje, a ne zbog toga
plakati.
Kao što je tumačio rabi Jhuda, sin Elajev:
»U budućnosti će dovesti Sveti, blagoslovljen
neka je, zlog duha i ubit će ga pred pravedni-
cima i pred opakima. Pravednicima će se uči-
niti kao da je visoka planina, a opakima će
 se učiniti da je vlas kose. Plakat će ovi, a
plakat će i oni. Pravednici će plakati i govo-
riti: »Kako smo mogli savladati tako visoku
planinu?« A opaki će plakati i govoriti: »Kako
to da nismo mogli savladati tu vlas kose?«
Ali će se i Sveti, blagoslovljen neka je,
Zah 8, 6 s njima zajedno čuditi, kao što je rečeno: Ova-
ko govori Gospod nad vojskama: Ako to bude
čudo u očima ostatka naroda tog, u dane te, i
u mojim će očima biti čudo. Reče rav Asi:
»Zao duh u početku je sličan niti paučine, a
na kraju konopcima kolskim, jer je rečeno:
Iz 5, 18 Jao onima koji užadima zaludnosti vuku na se
prijestup, a grijeh kao kola konopcima.
Učahu učitelji naši: Sveti, blagoslovljen ne-
ka je, govorit će pomazaniku, sinu Davidovom,
koji se treba pojaviti uskoro, u naše dane: »Za-
traži od mene nešto i dat ću ti, kao što je
Ps 2, 7—8 rečeno Obznanjujem odluku Gospodnju itd . . .
danas te rodih, zatraži od mene i dat ću ti
ptike u baštinu.« A pošto vidje pomazanik,
sin Josefov, da će biti ubijen, reče Mu: »Gos-
podaru svijeta, ne molim od Tebe ništa drugo
osim života.« On mu reče: »Prije no što ti reče
»život«, već je otac tvoj David prorekao o
tebi ono što je rečeno: Zo život te molio i ti
mu dade, itd . . .
[...]

[...]
list 52/b Rabi Johanan reče: »Čovjek ima jedan mali
ud, ako ga izgladnjuje, bit će sit, ako ga zasi-
Hoi 13, 6 ćuje, bit će gladan, kao što je napisano: kada
su pasli, pa se nasitili, itd.«
[...]
 »I ne bijaše dvorišta u Jeruzalemu*. Učahu list
učitelji naši: neki su među njima govorili: Bla-
go našoj mladosti koja ne osramoti našu sta-
rost. To su pobožni i ljudi od djela. A ima ih
među njima koji govore: Blago našoj starosti
koja iskupi našu mladost. To su obraćenici.
I ovi i oni govorahu: Blago onom koji ne zgri-
ješi, a tko zgriješi taj neka se obrati i bit će
mu oprošteno.
Uči se o Starcu Hilelu. Govore o Starcu
Hilelu: Kada se radovao veselju Zahvatanja
vode, reče: »Ako sam ja ovdje, sve je ovdje.
A ako ja nisam ovdje, tko je ovdje? K mjestu
koje volim, onamo me moje noge nose. Cak i
Sveti, blagoslovljen neka je, kaže: Ako dođeš
domu mojem, ja ću doći domu tvojemu, a ako
ti ne dođeš domu mojemu, ja neću doći domu
tvojemu!« [ . . . ]
Rabi Johanan reče: »-Čovjekove noge su
njegovi jamci, vode ga onamo gdje ga traže.«
[...]
Uči se: Govore o raban šimonu, sinu Gamli-
elovu: kada se radovao veselju Zahvatanja vo-
de, uzimao bi u ruke osam plamtećih buktinja
i bacao ih uvis. Bacao jednu i dohvatao jednu,
a ni jedna ne dodirivaše drugu. A pri klanja-
n j u bi zabijao dva palca u zemlju, poklonio bi
se, poljubio pod, pa bi se digao, onako kako
ni jedno stvorenje ne bi moglo učiniti, a to i
jest poklon.
Levi je prikazao taj poklon pred Rabijem,
pa se obogaljio . . .
Levi je žonglirao pred Rabijem s osam no-
ževa, Smuel pred kraljem Sapurom s osam
pokala vina, Abaje pred Rabom s osam jaja,
a kako neki kažu s četiri jaja.
 Uči se: Reče rabi Jhošua, sin Hananjin: »Ka-
da smo se radovali veselju Zahvatanja vode,
nismo očima sna vid jeh«. Kako? — »U prvi
sat jutarnja žrtva, trajna prinosnica, otuda na
molitvu, otuda na dodatnu žrtvu, pa na dodat-
nu molitvu, otuda u učihšte, otuda na jelo i
piće, otuda na popodnevnu molitvu, otuda na
večernju trajnu prinosnicu, a otuda pa nadalje
na veselje Zahvatanja vode.« — »Nije to baš
tako, zar ne«, reče rabi Johanan, »ako se netko
kune da tri dana ne spava, treba ga išibati, pa
neka odmah zaspi.« Nego kako?
On reče: »Nismo okusili okus sna, već smo
samo [ponekad] prodrijemali na ramenu svoga
bližnjeg.«
[...]

PRAVEDNICI MOLE ZA KlSU

[•••]
Tianit Učahu učitelji naši: Davat ću vam kiše u
4 pravo vrijeme, [zemlja] ne smije biti ni zasi-
ćena ni žedna, već [treba] da bude osrednja.
U vrijeme kada je previše kiše, one naplave
zemlju, pa ova ne može davati svoje plodove.
Drugo objašnjenje: U pravo vrijeme, svake
srijede u toku noći i svake subotnje noći. Jer
smo tako, naime, iskusili u vrijeme Šimona,
sina Setahova. Njima su, naime, kiše padale
noću svake srijede i subote, dok im zrna pše-
nice nisu porasla kao bubrezi, a ječam kao
koštice maslina, a leća kao zlatni dinari. Sa-
čuvah su od njih primjerke za potonje na-
raštaje kako bi obznanili što sve može grijeh
Jer 5, 25 stvoriti, jer je rečeno: Vaša bezakonja naruši-
še ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje.
To smo iskusili i u vrijeme Heroda. Dok su se
bavili gradnjom hrama, kiša je padala noću,
a sutradan bi zapuhao vjetar i rastjerao kišo-
nosne oblake, sunce bi granulo i narod izlazio
na svoj posao. Znah su da obavljaju nebeski
posao.
£•••]

Učahu učitelji naši: Jednom prođe veći dio

mjeseca Adara, a kiše nisu pale. Poslaše po
Honija Crtača krugova [i rekoše mu:] »Moli
se da padnu kiše.« On se pomolio i kiše nisu
pale. Nacrtao je kružnicu i stade u nju, kako
je to činio prorok Habakuk, kao što je rečeno:
Stat ću na stražu sixoju, postavit ću se na be- Hab 2, l
dem, itd., i reče Mu: »Gospodaru svijeta, Tvoji
su mi se sinovi obratili, jer sam u Tebe kao
ukućan. Zakhnjem se Tvojim velikim imenom
da se neću maknuti odavde dok se ne smilu-
ješ na sinove Tvoje!« Kiša poče da kaplje. Na
to mu rekoše učenici: »Rabi, [učini nešto] da
ne umremo od gladi. U tebe gledamo, ah nam
se čini da kiša pada tek tohko da te razriješi
zakletve.« Na to on reče: »Nisam tako što mo-
lio. Molio sam za kiše [koje će napuniti] jame,
studence i pećine!« Tada se stuštiše daždi
kojih je svaka kap bila dovoljna da ispuni
grlić velikog krčaga. Mudraci ocijeniše da ni
jedna kap nije bila manja od jednog loga. Ta-
da mu rekoše učenici: »Rabi, [učini nešto] da
ne umremo. U tebe gledamo, ah nam se čini
da kiša tohko pada da će zatrti ovaj svijet!«
Nato mu on reče: »Nisam tako što moho. Mo-
lio sam za blagonaklone, blagoslovljene i do-
brostive kiše!« Kiša je i dalje padala sve dok
 se sav narod nije popeo na Brdo hrama zbog
kiše. Rekoše mu:
»Rabi, kao što si se moho da padne, pomoli
se tako i da prestane!« On im reče: »Predajom
sam primio da se ne treba moliti zbog preko-
mjerne blagodati. Pa ipak, dovedite mi bika za
žrtvu zahvalnicu.« Doveli su mu bika za žrtvu
zahvalnicu. On položi ruke na njega i reče Mu:
»Gospodaru svijeta, Tvoj narod Izrael, kojega
si izveo iz Egipta, ne može podnijeti ni previše
dobra, a ni previše kazne. Ljutio si se na
njih i oni ne mogaše to podnijeti. Obasuo si ih
blagostanjem, ne mogaše podnijeti. Neka bude
volja Tvoja, neka prestanu daždi i nek bude
vjetar na ovom svijetu!«
Odmah je zapuhao vjetar, raspršiše se ki-
šonosni oblaci i granulo je sunce. Narod je
izašao u polja i donio sebi gomoljica i gljiva.
Na to mu je Simon, sin Setahov, poručio: »Da
nisi Honi, izrekao bih ti kaznu izopćenja. Jer
sve da su ovo godine kao što su bile godine
[gladi] u vrijeme Elijahua, kada su ključevi
bih u njegovim rukama, mogao si oskvrnuti
Ime Neba. Ah što da ti činim kada ti griješiš
protiv Svedržitelja, a on ipak čini po tvojoj
voiji kao kad sin griješi protiv oca svoga, pa
mu on ipak čini po volji. I kad mu kaže: Tata,
vodi me da se kupam u toplicama, natoči mi
studene vode, daj mi oraha, badema, bresaka
ih mogranja, on mu daje. A o tebi Spis kazuje:
Izr 23, 25 Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja i neka
se raduje roditeljka tvoja!«
[• • •]

Rabi Johanan reče: »Toga je pravednika za

Ps 120, l cijela života morilo ovo mjesto u Štivu: Kad
Gospod vraćaše sužnjeve cijonske, bilo nam je
kao da snivamo. On je, naime, govorio: »Posto-
ji li čovjek koji spava sedamdeset godina sni-
vajući?« Jednoga dana hodio je putem i ugle-
dao nekog čovjeka koji je sadio mladicu roga-
ča. Upita ga:
— Za koliko će godina to stablo donijeti
ploda?
Ovaj mu reče:
— Poslije sedamdeset godina.
On mu reče:
— Jesi li ti siguran da ćeš živjeti sedam-
deset godina?
Reče mu onaj čovjek:
— Ja sam našao na ovom svijetu rogačevo
stablo koje mi je otac posadio. Tako hoću i ja
da zasadim mojim potomcima.
[Honi] na to sjede, uze komad kruha, poje-
de ga i san mu pade na oči. Cim zaspi, jedna
ga stijena zakloni od ljudskih očiju i tako on
spavaše sedamdeset godina. Kada se probudio,
ugledao je nekog čovjeka koji je brao plodove.
Reče mu:
— Jesi li ti onaj koji si [ovo stablo] po-
sadio?
Taj mu reče:
— Ja sam sin njegova sina.
On mu reče:
— Iz toga zaključujem da sam spavao se-
damdeset godina!
Vidje još da je njegova magarica imala ci-
jelo krdo potomaka. Pode svojoj kući i kada
se raspitao za sina Honija Crtača krugova, re-
koše mu:
— Njegovog sina nema više, ah je tu sin
njegova sina.
 On im reče: »Ja sam Honi Crtač krugova!«
Nisu mu vjerovali, pa je otišao u učilište i
tamo ču kako učitelji govore: »-Ovo nam je
učenje jasno kao u vrijeme Honija Crtača kru-
gova, jer on je običavao odgovarati na svako
teško pitanje koje postavljahu učitelji i uče-
nici.«
On im reče:
— Ja sam taj.
Nisu mu vjerovali i nisu ga udostojili pa-
žnjom koja mu priliči. Onesvijesti se, zatraži
milost i umrije.«
Raba reče: »-To je ono što kažu ljudi: ih
društvo ih smrt!«
Aba Hilkija bijaše sin sina Honija Crtača
krugova, i kada bi svijetu bila potrebna kiša
učitelji naši slali bi po njega; on bi zatražio
milost i kiše bi pale. Jednom je svijetu bila
potrebna kiša. Učitelji naši poslaše dva mlada
učitelja k njemu kako bi ga zamolili da zatraži
milost i da padne kiša. Došh su u njegovu
kuću i ne nađoše ga. Pođoše zatim na polje i
tamo ga nađoše kako kopa. Pozdraviše ga, ah
list 23/b ih on i ne pogleda. Kada je uvečer ponio [kući]
drva, uprti na jedno rame drva i motiku, a
na drugo rame ogrtač. Cijelim je putem hodio
bosonog, ali kad naiđoše na vodu, on obuje
obuću, a kad naiđoše na drač i trnje, on podiže
svoju odjeću uvis.
Kada su stigli u grad, njegova žena izađe
lijepo nakićena da ga dočeka. Kada stigoše do
njegove kuće, uđe prvo njegova žena, potom
ude on, a zatim uđoše mladi učitelji. On sjede,
prelomi kruh, ah ne reče tim učiteljima da
sjednu i založe. Podijeli kruh djeci. Starijem
djetetu dade jedan [komad], a mlađem dva.
Zatim reče svojoj ženi:
— Znam da su učitelji naši došli amo zbog
kiše. Popnimo se na krov i zatražimo milost,
možda će Sveti, blagoslovljen neka je, biti bla-
gonaklon, pa će poslati kišu, i ako tako bude,
nećemo tu blagodat pripisati nama.
Popeše se na krov, on stade u jedan kut, a
ona u drugi kut. Oblaci naiđoše prvo iz pravca
kuta u kojem je žena stajala. Kada siđoše
s krova, on im reče:
— Zašto su učitelji naši došli?
— Poslaše nas učitelji naši gospodinu da
zatraži milost da padne kiša.
— Neka je blagoslovljen Svedržitelj, što je
učinio da vam Aba Hilkija nije više potreban.
— Znamo da je kiša pala radi gospodina,
ali neka nam gospodin kaže što znači sve ono
što smo zapazili. Zašto nas gospodin nije ni
pogledao kad smo ga pozdravili?
— Nadničar sam, i nisam htio svoj rad pre-
kidati besposlicom.
— A zašto je gospodin uprtio na jedno ra-
me drva, a na drugo rame ogrtač?
— Bio je to pozajmljeni ogrtač, a pozajmio
sam ga za oblačenje, a ne za nešto drugo.
— A zašto je gospodin cijelim putem hodio
bosonog i tek kad je došao do vode obuo obuću?
— Sve što je na putu, mogao sam vidjeti,
ah ono što je u vodi, nisam mogao vidjeti.
— A zašto je gospodin podizao svoju odje-
ću kada je nailazio na drač i trnje?
— [Tijelo] će zacijeliti, [odjeća] neće zaci-
jeliti.
— Zašto je, kad smo stigli u grad, gospo-
dinova žena izašla lijepo nakićena da ga do-
čeka?
II Talmud 321
 — Da ne bih bacio oko na drugu ženu.
— Zašto je, kada smo stigli do gospodi-
nove kuće, prvo ušla njegova žena, zatim gos-
podin, a tek poslije toga mi?
— Zato što vas ne poznajem.
— Zašto nas gospodin, pošto je sjeo i pre-
lomio kruh, ne pozva da i mi sjednemo i za-
ložimo?
— Zato što ponuđeni kruh ne bi bio pri-
hvaćen, a ja ne bih htio primati od učitelja
naših zahvalnost nizašto.
— Zašto je gospodin starijem djetetu dao
jedan [komad] kruha, a manjem dva?
— Zato što ovaj ostaje u kući, a onaj sjedi
cijeli dan u škoh.
— A zašto su oblaci naišli prvo iz pravca
kuta u kojem je gospodinova žena stajala, a
tek poslije toga s njegove strane?
— Jer je žena neprestano kod kuće i daje
kraha siromašnima, koji oni mogu neposredno
uživati, a ja dajem novac koji neposredno ne
mogu uživati. Ih zato što su u našem susjed-
stvu živjeh neki razbojnici, zatražio sam milost
da umru, a ona je zatražila milost da im se
omogući obratiti se, i oni se obratiše.
Hanan Skrivalica bijaše sin kćeri Honija Cr-
tača krugova. Kada je svijetu bila potrebna
kiša, slali bi učitelji naši k njemu školsku dje-
cu, a ona bi ga hvatala za skute haljine i
govorila mu: »Oče, oče, daj nam kiše«! Na to
on reče Svetom, blagoslovljen neka je: »Gos-
podaru svijeta, učini radi ovih koji ne razli-
kuju oca koji daje kišu od oca koji ne daje
kišu!«
A zašto su ga zvali Hanan Skrivalica? Jer
se često skrivao u zahodu.
 Rabi Mani je često dolazio rabi Jichaku,
sinu Elijašiva. Jednom mu reče, »Kinje me
bogataši iz kuće moga punca!« Ovaj reče: »Ne-
ka osiromaše!« — i oni osiromašiše.
[Poslije nekog vremena] on reče: »Sad me
pritišću [da ih pomažem].« Ovaj mu reče: «Nek
se obogate!« — i obogatiše se.
[Poslije nekog vremena] on reče: »Ne svi-
đa mi se moja kućanica.« Ovaj mu reče: »Kako
se zove?« — »Hana.« — »Proljepšaj se, Hana!«
— i ona se proljepša.
[Poshje nekog vremena] on mu reče: »Ona
mi ovako ne priliči.« Ovaj reče: »Ako je tako,
neka bude Hana opet ružna!« — i Hana posta-
de opet ružna.
Kada dva učenika dođoše rabi Jichaku, sinu
Elijašiva, rekoše mu: »Neka gospodin zatraži
milost za nas da postanemo mudri.« Ovaj im
reče: »Imao sam ja tu moć nekad, ah sam je
izgubio!«
Rabi Josej, sin Abinov, posjećivao je [pre-
davanja] rabi Josej a iz Jokereta, pa ga je na-
pustio i počeo odlaziti na predavanja rav Ašija.
[...]
Jedan ga [čovjek] upita: list 24/a
— Zašto je gospodin napustio njega i sada
dolazi ovamo?
Ovaj mu reče:
— Čovjek koji nema milosti prema svome
sinu i svojoj kćeri, kako će imati prema meni
milosti?
Kakve to ima veze s njegovim sinom?
Jednog su dana [u rabi Josej a iz Jokereta]
radili nadničari na polju. Bilo je kasno, a on
im nije donosio kruha, te oni rekoše njegovom
sinu:
 — Gladni smo.
Kako su sjedili pod smokvom, on reče:
— Smokvo, smokvo, izbaci svoje plodove ka-
ko bi radnici moga oca imali što jesti!
Ona izbaci nekoliko smokava i oni jedoše.
Potom stiže njegov otac i reče im:
— Ne zamjerite mi što sam okasnio, zadr-
žalo me to što sam se dosad trudio da izvršim
Božju zapovijest.
Oni mu rekoše:
— Neka te Milostivi opskrbi onako kako nas
je tvoj sin opskrbio!
Kad ih je upitao kako, oni mu ispričaše:
dogodilo se to i to. On mu reče:
— Sine, ti si svoga Tvorca namučio kako bi
smokva prije vremena izbacila svoje plodove.
Skončaj i ti prije vremena!
Kakve to veze ima s njegovom kćeri?
On je imao kćer ljepoticu. Jednoga dana
spazi da je neki čovjek probio ogradu kako bi
je mogao gledati. Upita ga:
— Sto to znači?
Ovaj reče:
— Rabi, ako nisam zaslužio uzeti je, zar ne
zaslužujem ni da je gledam.
On reče:
— Kćeri moja, ti mučiš ljude. Vrati se u
prašinu iz koje si postala da sinovi čovječji
zbog tebe ne posrću!
On je imao i magarca, koga je davao u
najam cijeloga dana. Uvečer bi mu stavljah
na leđa najamninu i sam bi odlazio svom gos-
podaru, ali ako bi mu davali previše ili pre-
malo, ne bi se micao s mjesta. Jednog je dana
netko zaboravio na njemu par sandala i on se
nije maknuo s mjesta dok ih nisu skinuli.
 Kada bi ugledali Elazara iz Birata, skupljači
milostinje bi se skrivali od njega, jer bi im
znao dati sve što je sa sobom imao. Jednoga
je dana pošao na trg kupovati spremu za kće-
rin miraz. Ugledaše ga skupljači milostinje, pa
se skriše od njega. On požuri, sustiže ih i reče
im:
— Zaklinjem vas: kojim ste poslom zau-
zeti?
Oni mu rekoše:
— Skupljanjem za spremu dvije sirote.
On im reče:
— Tako mi obredne službe, one su preče od
moje kćeri.
Uze što je u sebe imao i dade im.
Ostade mu samo jedan zuz i za njega kUpi
pšenice koju stavi u koš. Dođe njegova žena i
upita kćer:
— Sto ti otac donese?
Ona joj reče:
— Sve što donese, stavio je u koš.
Kada ona pođe otvoriti vrata na košu, ugle-
da koš pun pšenice, tako da je začepila šarke
na vratnicama te se vrata nisu mogla otvoriti
od [silne] pšenice. Na to njegova kći pođe u
učilište i reče [ocu]:
— Hodi i vidi što ti je učinio Onaj koji te
voli!
On joj reče:
— Tako mi obredne službe, za tebe to [žito]
treba biti kao posvećeno, i stoga ne možeš od
njega imati više no što ima svaki siromah u
Izraelu!

Rabi Jhuda Knez odredi post za traženje

milosti, ah kiša ne pade. On reče:
 — Kakva je razlika između Smuela iz Ra-
me i Jhude, sina Gamlielova! Jao naraštaju
koji je tako nisko pao i jao onome kome se
tako nešto za života dogodilo!
Onesvijesti se i kiša pade.
[...]
list 24/b Rabi Hanina, sin Dosin bijaše na putu, kad
pade kiša. On reče:
— Gospodaru svijeta, cijeli svijet uživa, a
Hanina je na mukama!
Kiša prestade padati. Kad je stigao kući,
reče Mu:
— Gospodaru svijeta, cijeli je svijet na mu-
kama, a Hanina uživa.
Pade kiša.
Rav Josef reče:
— Od kakve je koristi kod rabi Hanine,
sina Dosina, mohtva Velikog svećenika? Jer,
mi smo učili: U vanjskom je trijemu govorio
kratku molitvu.
A koju? — Rabin, sin Adin, i Rava, sin
Adin, rekoše obojica u ime rav Jhude:
— Neka bude volja Tvoja, Gospode, Bože
naš, da ove godine bude i kiše i t o p l o t e . . .
— Toplota je dobra, ah ako prijeđe u svoju
suprotnost loša je. Štoviše, ako bude toplote,
neka bude kiše i rose. [A mohtva je glasila
dalje:] . . . I ne posvećuj pažnju molitvi put-
nika!
Rav Aha, sin Ravin, dopunio je [molitvu] u
ime rav Jhude:
— Neka se i dalje određuju vladaoci samo
iz doma Jhudina. I neka se u opskrbi Tvoj na-
rod, Izrael ne mora oslanjati jedan na drugoga,
a još manje na drugi narod.
Rav Jhuda reče u ime Rava:
 — Svakoga dana čuje se neki glas koji go-
vori: Cijeli svijet se hrani zaslugom moga sina
Hanine, a mom sinu Hanini dovoljan je jedan
kav rogača od predvečerja subote do predve-
čerja [naredne] subote!
— Njegova je žena, naime, običavala ložiti
peć svakog predvečerja subote i stavljati u nju
nešto što se dimi, jer je bila stidljiva. Imala list 25/a
je opaku susjedu, koja je [jednom] rekla: »Ka-
ko znam da oni ništa nemaju, što bi sve to
imalo značiti?!« Pođe i zalupa na vrata. Ona
se postidje i ode u jednu prostoriju. Dogodi
se čudo, jer kad je [susjeda] pogledala u peć,
bila je puna kruha, a i naćve bijahu pune ti-
jesta. Ova reče:
— Tamo ti, tamo ti, donesi lopar, izgorjet
će ti kruh!
Ona joj reče:
— Baš sam pošla da ga donesem!
Uči se: ona je uistinu pošla donijeti lopar,
jer je bila naučena na čuda.
Jednom je [rabi Hanini] rekla njegova že-
na:
— Kohko ćemo se još dugo mučiti ovako?
On joj reče:
— Sto da činimo?
— Zatraži milost da ti se nešto da!
On zatraži milost. Iziđe kao neka ruka i
predade mu jednu nogu nekog zlatnog stola.
Ona [poslije] vidje u snu kako će u budućnosti
pravednici jesti sa stola koji ima tri noge, a
ona će jesti sa stola dvonošca. Reče mu:
— Je h ti pravo da sav svijet jede s cijela
stola, a mi s krnjeg stola?
On joj reče:
— A što da činimo?
 — Zatraži milost da je oduzmu.
On zatraži milost, i bi mu uzeta.
Uči se: potonje čudo je bilo veće nego prvo
čudo, jer se uči: ono što se daje — daje se,
ali se ne uzima!

Jednom u predvečerje [subote] vidje svoju

kćer da je tužna. Reče joj:
— Kćeri moja, zašto si tužna?
Ona mu reče:
— Zamijenila sam posudu s kvasinom s po-
sudom za ulje, pa sam dobila iz njega [kvasine]
za paljenje subotnjeg svjetla.
On joj reče:
— Kćeri moja, što se to tebe tiče? Tko
reče ulju neka se zapali, on će reći i kvasini
neka se zapali.
Uči se: [svjetiljka] je gorjela cijeloga dana
sve dok nisu uzeli od nje svjetla za [blagoslov]
odvajanja.
Rabi Hanina, sin Dosin, imao je koze. Re-
koše mu da nanose štetu. On reče:
— Ako one nanose štetu, neka ih požderu
medvjedi, ah, ako ne [nanose štetu], neka sva-
ka uvečer donese na rogovima po medvjeda!
Uvečer je svaka donijela na rogovima po
medvjeda.

Neka je njegova susjeda gradila kuću, i gre-

de joj nisu dosizale. Došla je k njemu i rekla
mu:
— Gradim kuću, ali grede mi ne dosižu.
On joj reče:
— Kako se zoveš?
Ona mu reče:
 — Ejho.
On reče:
— Ejho, neka tvoje grede dosegnu [kohko
treba]!
Uči se: one su dosegle tohko da su izišle
za lakat s ove i za lakat s one [strane], A ima
ih koji kažu: napravile su se od komada.
Uči se: Pelimo kaže:
— Vidio sam tu kuću, a njene su krovne
grede štrčale lakat s ove i lakat s one [strane].
Još mi rekoše da je to ona kuća kojoj je krov
podigao svojom mohtvom rabi Hanina, sin Do-
sin.
A odakle koze u rabi Hanine, sina Dosinog,
a bio je tohko siromašan, i još su rekli mudra-
ci: ne uzgaja se sitna stoka u zemlji Izraela?!
Rav Pinhas reče:
— Priča se da je neki čovjek prošao kraj
njegovih kućnih vrata i ostavio tamo kokoši.
Našla ih žena rabi Hanine, sina Dosinog, a on
joj reče: »Nemoj jesti od njihovih jaja!« Na-
množiše se jaja i kokoši, pa su im bile na teret.
Prodao ih je i za taj novac kupio koze. Jednom
je prošao tuda onaj čovjek koji je izgubio ko-
koši i reče svom drugu:
»Ovdje sam ostavio svoje kokoši.«
Rabi Hanina to ču i reče mu:
»Imaš li znak na njima?«
On mu reče: »Imam.« Opisao mu je znak,
i uze koze. A to su bile koze koje su donijele
medvjede na svojim rogovima.
 O LIJEPOM PONAŠANJU U VRIJEME
JELA I PICA

Tosefta Kakav je red na gozbi?

B'nihot
list 4 Gosti ulaze i sjedaju na klupe i stolice, sve
dok ne uđu svi. Kada su svi ušli, donose im
[vode] za ruke. Svaki pere jednu svoju ruku.
Kada im natoče čašu, svaki blagoslivlje za sebe.
Kad im donesu završno jelo, svaki blagosliv-
lje za sebe. Kada podignu i nastave s gozbom,
i donesu im [vode] za ruke, unatoč tome što
je svaki od njih već oprao jednu ruku, učinit
će to ponovo, ali će sad oprati obje ruke. Kada
im natoče čašu, unatoč tome što je svaki bla-
goslovio prvu, blagoslivlje sada drugu, ah je-
dan blagoslivlja za sve. Kad im se donese za-
vršno jelo, unatoč tome što je svaki blagoslovio
prvo, blagoslovit će i drugo, ah će jedan bla-
goslivljati za sve. Poslije tri završna jela, [no-
vi] gost ne može više ući.
Raban Simon, sin Gamlielov, reče:
»Bijaše opći običaj u Jeruzalemu. Dok su
rupci razastrti, gosti ulaze. Ako ih više nema,
gosti ne mogu više ulaziti. I još je jedan običaj
bio u Jeruzalemu: kada je gozba predana ku-
haru, pa se nešto na gozbi pokvari, kuhar će
biti kažnjen, i to sve prema časti domaćina i
sve prema gostima. Kriške su vehki znak za
goste: sve dok gosti vide kriške, znaju da za
njima dolazi još nešto, čim se stavi cijela glava
kruha, znaju da se na gozbi poslije toga više
ništa ne s l u ž i . . .
B'rahot Koji je red naslanjanja? Ako su dva kre-
veta, hježe prvi na prvi [krevet], a drugi na
onaj ispod njega. Ako postoje tri kreveta, veli-
ki liježe prvi na srednji, drugi na onaj iznad
a treći na onaj ispod njega. Tako je to bilo
uređeno, i toga su se držali.

Kakav je red pri pranju ruku? Ako ih je

do petorice, počinju od velikog, od petorice, pa
naviše počinju od malog, sve dok ne stigne do
petog, onda se vraća i počinje od vehkog. Bla-
goslov se vraća na ono mjesto kamo se posljed-
n j a voda vraća.

Red točenja čaše. Za vrijeme jela počinje

od vehkog. Poslije jela počinje se od onog koji
blagoslivlje. Ako je ovaj htio ukazati čast svom
učitelju ili nekome koji je veći od njega, na
njemu je da to i učini.

Dvojica čekaju jedan drugoga kod zdjele.

Trojica ne treba da čekaju, već će onaj koji
blagoslivlje prvi pružiti ruku. Ako bi htio uka-
zati čast svom učitelju ih nekom koji je veći
od njega, na n j e m u je da to i učini.

Ljudi dobra ponašanja u Jeruzalemu ne bi Sanhedrin

list 23
ulazili na gozbu ako ne bi znali tko sjedi s n j i -
ma.

RAV HUNA ODGOVARA

Rav Huna sin rav Natanov, dopade jednom Pesahim

u dom rav Nahmana, sina Jichakovog. Upita- list 86/b
še ga:
— Kako ti je ime?
On im odgovori:
— Rav Huna.
 Oni mu rekoše:
— Neka gospodin sjedne na krevet.
On sjede. Dodaše mu čašu. On primi na
prvu [ponudu]. Ispi je na dva puta. Rekoše
mu:
— Sto si se nazvao rav Huna?
On im odgovori:
— Vlasnik sam tog imena.
— A zašto si odmah nakon što ti je rečeno:
Sjedi na krevet — sjeo?
On im reče:
— Sve što ti domaćin kaže, učini, osim —
izlazi!
— Zašto si čašu koju su ti pružih primio
na prvu [ponudu] ?
On im reče:
— Treba dopustiti neka te nutka mah, ah
ne treba dopustiti da te nutka veliki.
— Zašto si je ispio na dva puta?
— Jer smo učili: Tko ispija svoju čašu na-
iskap, taj je ispičaša, tko na dva [puta] taj je
uljudan, tko na tri [puta] taj je neodgojen.
— Zašto nisi okrenuo svoje lice?
On odgovori:
— Mi smo učili: neka nevjesta okrene lice.
Jednom dopade rabi Jišmael, sin rabi Jo-
sej a, u dom rabi Simona, sina rabi Jose, sina
Lakonijinog, i kada su mu pružih vrč, on ga
uze poslije prve [ponude] te ga ispi naiskap.
Tada mu rekoše:
— Zar gospodin ne poštuje [učenje]: tko
ispija svoju čašu naiskap, taj je ispičaša?
Ovaj odgovori:
— To nisu rekli [o nama, jer] tvoj je vrč
mah, tvoje vino slatko, a moj trbuh velik.
 STO JE MALO, A STO MNOGO

[...]
Reče rabi Jhošua, sin Levijev: »Tko jede Gitin
l i s t 71
goveđe meso s [bijelom] repom, zatim spava
na mjesečini, u noć četrnaestog ih petnaestog
u godišnje doba Tamuza, zahvatit će ga groz-
nica.-«
Uči se: A tko napuni trbuh svoj svim i sva-
čim uhvatit će ga groznica.
Reče rav Papa: »Zar čak i datulama?« Ra-
zumije se! Zar si mogao i pomisliti drugačije,
kad je učitelj rekao da datule zasićuju, zagri-
jevaju, čiste, krijepe, a ne razmaze; tako nas
on uči. Sto je groznica?
Rabi Eleazar reče: »Vatra u kostima-« [...]
Kakvo sredstvo postoji protiv nje?
Abaje reče: »Majka mi reče: Svi se napici
[ponavljaju] tri, sedam ih dvanaest [dana], a
naredni sve dok se ne iscijeli; svi [se uzimaju]
natašte, a naredni poslije jela i pića, nakon
izlaska iz zahoda i pranja ruku poslije toga.
Neka uzme šaku medenjaka od leće sa šakom
starog vina, i neka ih umijesi jedno s drugim.
Neka jede od toga, uvije u platno i legne spa-
vati s tim. Neka ga nitko ne budi dok se sam
ne probudi. Pošto se probudi i ustane, neka
skine platno, kako se [groznica] ne bi vratila.«
Reče Elijahu rabi Natanu: »Jedi jednu tre-
ćinu, pij jednu trećinu, i ostavi trećinu, tako
da možeš izdržati punjenje kad se naljutiš.«
Rabi Hija učio je: »Tko želi da ne dobije
bolove u trbuhu, neka i zimi i ljeti običava
umakati [kruh u vino ih kvasinu]. Diži ruke
od svog objeda čim ti se osladi. Ne zadržavaj
se kad ti naiđe potreba za vršenjem nužde.«
 Mar Ukaba reče: »Tko pije bijela mošta za-
hvatit će ga sušica.«
Rav Hisda reče: »Postoji šezdeset vrsta vi-
na, najbolje je od njih mirišljavo crveno, naj-
gore bijeli mošt.«
Reče rav Jhuda: Tko u nisanska jutra sje-
di pred ognjem i maže se uljem, zatim iziđe i
sjedne na sunce, zahvatit će ga sušica.«
Učahu učitelji naši: Tko pušta krv, a nakon
toga opći, dobit će sušičavu djecu. Ako puštaju
[krv] oboje, i nakon tog opće, dobit će djecu
koja pate od sluzotoka.
Reče rav Papa: »Samo ako u međuvremenu
nije ništa okusio. Ah ako je nešto u međuvre-
menu okusio, ništa se neće dogoditi.«
Reče Raba, sin Bar Hanin. »Tko stigne s
puta i [odmah] opći, imat će sušičavu djecu.«
Učahu učitelji naši: Tko izlazi iz zahoda,
neka ne opći dok ne prođe razmak od pola
mila, jer ga zloduh zahoda prati, pa će ukohko
opći [odmah nakon izlaska], dobiti padavičavu
djecu.
Učahu učitelji naši: Tko opći stojeći, za-
hvatit će ga grčevi, sjedeći — zahvatit će ga
delaria. Ako je ona odozgo, a on odozdo, za-
hvatit će ga delaria. Sto je delaria?
Reče rabi Jhošua, sin Levijev: »Lijek je
protiv delarije dardara.« Sto je to dardara?
Reče Abaje: »Šafran koji je rastao pod dra-
čom.«
Rav Papa bi ga žvakao i nakon toga isplju-
vao. Rav Papi žvakao i gutao.
Reče Abaje: »Tko nema muške moći, neka
uzme tri kapize šafranike, koja je rasla na bu-
njištu, skuha u vinu i popije.«
 Rabi Johanan reče: »Napitku hvala, vrati
mi mladost moju.«
Tri su stvari koje ispijaju snagu čovjeka, a
to su: strah, put i grijeh.
[...]

Tri stvari slabe tijelo čovjeka, a to su: jesti

stojeći, piti stojeći i općiti stojeći.
Petoro su bhže smrti no životu, a to su:
tko jede i [odmah] ustane, pušta krv i ustane,
spava i ustane, opći i ustane.
Tko ovih šest [stvari] uradi jedno za dru-
gim, umire odmah, i to: tko stigne s puta pa
se umori, pusti krv pa ude u kupatilo i popije
i napije se i spava na golom tlu i opći.
Rabi Johanan reče: »To [vrijedi za onog]
koji to uradi po ovom redu.«
Abaje reče: »Tko po ovom redu, taj umire,
tko bez ovog reda, oslabi.«
Neće biti, jer eto Meorat natjera svog roba
da uradi tri od svega, pa umrije. On bijaše
iscrpljen.
Osam je [stvari] od kojih je teško, ako ih
je mnogo, a lijepo, ako ih je malo, a to su:
put, općenje, bogatstvo, rad, vino, spavanje,
topla kupka i puštanje krvi.
Osam [stvari] smanjuju sjeme, i to: sol,
glad, plač, spavanje na golom tlu, korijander
i krastavac koji nije u svoje vrijeme, a pušta-
nje krvi odozgo dvostruko više...

NE PRIHVAĆAJ OD PRVE

Učahu učitelji naši: Ako je netko pozvan B'rahot

pred Kovčeg, treba da odbija. Ako ne odbija,
 sličit će nesoljenom jelu, ako odbija previše,
sličit će presoljenom jelu. A kako treba činiti?
Prvi put neka odbije, drugi put neka se ska-
njuje, a treći put neka ispruži noge i pode.
Učahu učitelji naši: Tri su [stvari] kod ko-
jih ne valja ako ih je mnogo, a dobro je, ako
ih je malo, a to su: kvas, sol i odbijanje.

SAVJETI UČITELJA

B'rahot Rav Jhuda reče u ime Rava: »Zabranjeno

lSt
" ' je čovjeku jesti prije no što nahrani svoju
Pnz U, 15 stoku, jer je rečeno: Travu ću davati po tvome
polju tvome blagu. Tako ćeš jesti i biti sit.
Rava, sin Smuelov, reče u ime Rabi Hije:
»Onaj što lomi kruh za stolom, smije to činiti
tek kad se svima donesu sol i prismok.«
Jednom je Rava, sin Smuelov, bio u egzi-
larhovom domu. Donesoše mu kruh i on ga
odmah prelomi. Rekoše mu: »Zar gospodin po-
riče svoje učenje«? On im reče:
»Ovaj ne traži začina.«
Rava, sin Smuelov, reče još, u ime rabi
Hije: »Mokraća se najbolje izbacuje do kraja
sjedeći.«
Rav Kahana reče: »Na mekanoj zemlji mo-
že i stojeći. A ako u blizini nema mekane
zemlje, neka stane na uzvišicu i mokri niz
kosinu.«
Rava, sin Smuelov, reče još u ime rabi Hije:
»Poshje svakog jela jedi soli i poslije svakog
pića pij vode te se nećeš oštetiti.« Ah se uči
i ovako: Tko jede bilo koje jelo, a nije jeo soli,
pije bilo koje piće, a nije pio vode, u toku
dana će brinuti zbog zadaha iz usta, a u toku
noći će se brinuti zbog gušobolje.
 Učahu učitelji naši: Tko zalije svoje jelo
vodom, neće patiti od bolesti stomaka. A ko-
hko?
Rav Hisda reče: »Vrč [vode] na glavu
kruha.«
Rav Mari reče u ime rabi Johanana: »Tko
redovno, jednom u trideset dana, jede leću,
odstranjuje gušobolju iz svoje kuće. Ali ne
treba svakog dana. Zašto? Jer uzrokuje zadah
iz usta.«
Rav Mari reče još u ime rabi Johanana:
»Tko redovno, jednom u trideset dana, jede
gorčicu, odstranjuje boleštinu iz svoje kuće.
Ah ne treba tako svakog dana. Zašto? Jer
uzrokuje slabost srca.«

Rav Hija, sin Ašijev, reče u ime Rava: »Tko

redovno jede male ribe neće patiti od bolesti
stomaka. I ne samo to, jer male ribe potiču
plodnost i krijepe cijelo tijelo čovječje.«
Rav Hama, sin Haninin, reče: »Tko redov-
no jede crna kumina neće patiti od bolova u
srcu.« Odgovoreno mu je ovo:
»Raban Simon, sin Gamlielov, reče: »Crni
je kumin jedan od šezdeset smrtnih otrova, i
tko spava s istočne strane od mjesta na kome
je smješten, njegova će krv pasti na vlastitu
glavu.«
Ovdje nema protuslovlja: jedno vrijedi za
miris, a drugo za okus. Majka rabi Jeremije
svome je sinu pekla kruh koji je posipala cr-
nim kuminom, ali bi ga poslije pečenja sa-
strugala.

i» Talmud
 STO JOS NE PRILICI MUDRACU

B'rahot Učahu učitelji naši: šest stvari ne priliče

list 43/b učenom mudracu: Neka ne izlazi na trg nami-
risan, neka ne izlazi sam u noći, neka ne izlazi
u zakrpljenoj obući, neka na trgu ne razgova-
ra sa ženom, neka ne sjedi za stolom u društvu
neukih, i neka ne ulazi posljednji u učilište;
a ima ih koji kažu čak i to: neka ne korača
velikim koracima i neka ne hoda uzdignuta
stasa.
»•Neka ne izlazi na trg namirisan.« Rabi
Aba, sin rabi Hije, sina Abinog, reče u ime rabi
Johanana: »U mjestu u kojem su žitelji sum-
njivi zbog homoseksualizma.«
Rav Šešet reče: »To se govori samo o odje-
ći, ali po tijelu [mirisi] odstranjuju znoj.«
Rav Papa reče: »Sto se kose tiče s njom je
isto kao i s odjećom.« A ima ih koji kažu da je
isto kao i s tijelom.
»Neka ne izlazi sam u noći.« — Kako ne
bi izazvao sumnju. To se govori samo ako ne
izlazi u svoje određeno vrijeme, ali ako izlazi
u obično određeno vrijeme, svi će znati da on
ii to vrijeme uvijek izlazi.
»Neka ne izlazi u zakrpljenoj obući.« — To
podržava rav Hija, sin Abin, jer je rav Hija,
sin Abin, rekao: »Neprilično je učenom mu-
dracu izlaziti u zakrpljenoj obući.« Zar je to
tako? Pa zar rabi Hija, sin Abin, nije tako
hodao?
Mar Zutra, sin rav Nahmanijev, reče: »Na
kojoj je zakrpa bila na zakrpi.« A to se govori
samo o gornjem dijelu, ali ako je na potplatu,
nema prigovora, čak i na gornjem dijelu ovo
vrijedi samo na ulici, a kod kuće nema prigo-
vora. Dalje, to vrijedi samo ljeti, u vrijeme
kiša nema prigovora.
»Neka na trgu ne razgovara sa ženom.-« —
Rav Hisda reče: »Cak i kad je to njegova žena.«
Uči se također: Cak i da je njegova žena, nje-
gova kći ili čak njegova sestra, jer nisu svi
načisto s njegovim ženskim srodnicima.
»Neka ne sjedi za stolom u društvu neukih.«
— Sto to ima značiti? Da ga ne bi povukli
za sobom.
»Neka ne ulazi posljednji u učilište.« —
Kako ga ne bi nazvali prestupnikom.
»A ima ih koji kažu čak i to: neka ne kora-
ča velikim koracima.« — Jer je učitelj rekao:
Svaki veliki korak oduzima po petstotinku od
čovječjeg očnog vida. Cime se to može popra-
viti? Blagoslovenim vinom uvečer uoči subote.
»I neka ne hoda uzdignuta stasa.« — Jer je
učitelj rekao: Tko hoda uzdignuta stasa čak i
četiri lakta, kao da odstranjuje noge Svepri-
Iz 6 3
sutnosti, jer je rečeno: Puna je sva Zemlja >
slave njegove!

Rav reče: »Objed bez soli nije objed.« Rabi B'rahot

l i s t 44/s
Hija, sin Abin, reče u ime rabi Johanana:
»Objed bez juhe nije objed.«

NE NAMECI ZAJEDNICI

Rabi Jichak reče: »Ne smije se postavljati B'rahot

list 55/a
skrbnik zajednici dok se ne posavjetuješ s njom,
Izl 3
jer je rečeno: Gledajte, Gospod pozva Becalela 1, 3
po imenu.« Sveti, blagoslovljen neka je, reče
Mojsiju: »Mojsije, je li ti Becalel podoban?«
 Ovaj mu reče: »Gospodaru svijeta, ako je tebi
podoban, meni je još kako.« On mu reče:
»Unatoč tome, idi i kaži im.« On ode i reče
Izraelcima: »Je li vam Becalel podoban?« Oni
mu rekoše: »Ako je Svetom, blagoslovljen ne-
ka je, a i tebi podoban, nama je jošte kako.«

STO JE SAN?

B'rahot Rabi Smuel, sin Nahmanijev, reče u ime

° rabi Jonatana: »Čovjeku se u snu priviđaju
Dn 2, 29 samo vlastite misli, jer je rečeno: O, kralju,
na tvojoj ti postelji dođoše misli, ili, ako baš
011 2 30
. hoćeš, mogu zaključiti i odavde: I da upoznaš
misli svoga srca.«
Rava reče: »Saznat ćeš da se čovjeku ne
priviđaju zlatne palme, ni slon što prolazi kroz
iglene uši.«

O TUMAČIMA SNOVA

B'rahot R e če Cezar rabi Jhošui, sinu rabi Hanine:

»Vi kažete da ste vrlo mudri. Reci mi što ću
u svojim snovima vidjeti.«
O mu reče: »Vidjet ćeš da će te Perzijanci
odvući na prisilni rad, da će te orobiti i da
ćeš po njihovom nalogu napasati nečiste živo-
tinje sa zlatnim štapom u ruci!«
On cijeloga dana razmišljaše o tome i kad
bi noć on sve to vidje u snu.
Jednom kralj Sapur reče Smuelu: »Vi ka-
žete da ste vrlo mudri. Reci mi što ću u svo-
jim snovima vidjeti.«
 On mu reče: »Vidjet ćeš da će doći Rimlja-
ni, zarobit će te i natjerat će te da melješ
koštice od datula u zlatnom žrvnju.«
On cijeloga dana razmišljaše o tome i kad
bi noć, sve to i vidje u snu.
Bar Hedja bijaše tumač snova: Onome tko
bi mu dao novaca tumačio bi dobro, a tko mu
ne bi dao novaca tumačio bi [sne] na zlo.
Abaje i Rava usnuše san. Abaje mu dade
jedan zuz, a Rava mu ne dade. Oni mu rekoše:
»U našem snu pročitasmo: Tvoga će vola na Pnz 28, 31
tvoje oči zaklati, itd.?« Ravi reče: »Imat ćeš
gubitak u svojim poslovima, i tako ćeš biti
žalostan da nećeš imati volje za jelo.«
Oni mu rekoše: »Pročitasmo [u snu]: Sinove Pnz 28, 41
ćeš i kćeri rađati, itd.« Ravi reče onako kako
piše, a Abajeu reče: »Imat ćeš mnogo sinova
i kćeri, tvoje će se kćeri poudavati po svijetu,
a tebi će se činiti kao da su otišle u ropstvo.«
»U našem snu pročitasmo: Sinovi tvoji i Pnz 28, 32
kćeri tvoje bit će predavani drugome narodu.«
Abajeu reče: »Tvoji će se sinovi i tvoje kćeri
namnožiti. Ti ćeš htjeti da ih udaš u svom
rodu, a tvoja će žena htjeti da ih udaš u nje-
nom rodu, što će ti se činiti kao da si ih dao
drugom narodu!« Ravi reče: »Tvoja će žena
umrijeti, a njeni sinovi i kćeri će doći pod
ruke druge žene.« [ . . . ]
»U našem snu pročitasmo: Svi narodi zem- Pnz 28, 10
Ije vidjet će da je nada te zazvano ime.« Aba-
jeu reče: »Ime tvoje kao glavara škole postat
će slavno i svijet će od tebe strahovati.« Ravi
reče: »Netko će opljačkati kraljevu riznicu, a
tebe će zatvoriti kao lopova i svi će te se gnu-
šati.«
 Sutradan je kraljeva riznica uistinu orob-
ljena. Stražari dođoše i zatvoriše Eavu.
Oni mu rekoše: »Vidjesmo na grliću jednog
krčaga loćiku.« On reče Abajeu: »Tvoji će se
poslovi udvostručiti kao loćika.« Ra vi reče:
»Tvoji će poslovi biti gorki kao loćika.«
Oni mu rekoše: »Vidjesmo neko meso na
grliću krčaga.« Abajeu reče: »Tvoje će vino
biti slatko i svatko će dolaziti da kupuje meso
i vino od tebe.« Ravi reče: »Tvoje će se vino
ukiseliti i svatko će dolaziti da kupuje meso
da ga uz njega jede.«
Oni mu rekoše: »Vidjesmo krčag obješen
na datulinu palmu.« Abajeu reče: »Tvoji će
poslovi izrasti kao urmina palma.« Ravi reče:
»Tvoja će dobra biti slatka kao datula.«
Oni mu rekoše: »Vidjesmo mogranj kako
raste iz otvora krčaga.« Abajeu reče: »Tvoja
će dobra imati visoku cijenu kao plod mogra-
n j a.« Ravi reče: »Tvoja će dobra opasti kao
plod mogranj a.« [...]
Konačno, Rava poče k njemu dolaziti sam,
te mu reče: »Sanjao sam kako su ispala vanj-
ska vrata.« Ovaj mu reče: »Tvoja će žena
umrijeti.«
On mu reče: »Sanjao sam da su mi ispali
prednji i stražnji zubi.« Ovaj mu reče: »Tvoji
će sinovi i kćeri umrijeti.«
On reče: »Vidio sam dva goluba kako po-
lijeću.« On mu reče: »Rastavit ćeš se od dvije
žene.«
On mu reče: »Vidio sam u snu dvije gla-
vice repe.« On mu reče: »Dobit ćeš dva udarca
toljagom.«
Toga je dana Rava pošao u učilište i tamo
sjedio cijelog dana. Naiđoše onamo dva slijepca
koja su se svađala među sobom. Rava pođe da
ih rastavi i oni mu dadoše dva udarca. Kada
htjedoše da ga udare još koji put, on im reče:
»Dosta! Ja sam sanjao samo dva!«
Konačno, Rava dođe i dade mu novaca. Reče
mu: »Sanjao sam zid koji se srušio.« Ovaj mu
reče: »Stječi ćeš bezgranično mnogo bogatstva.«
»Sanjao sam da se Abajeova kuća srušila
i da me je pokrio prah sa nje.« »Abaje će
umrijeti, a njegova će škola preći pod tvoje
vodstvo.«
»Sanjao sam da se moja kuća srušila i da
je cijeli svijet dolazio, i svatko je uzimao ope-
ku.« — »Tvoje će se učenje proširiti po svi-
jetu.«
»Sanjao sam da mi je glava probijena i da
mi se mozak prosuo.« — »Prosut će se vuna
iz tvoga uzglavlja.«
On mu reče: »U snu sam pročitao Hvalo-
spjev egipatski.« — On mu reče: »Čuda će ti
se događati.«
Jednom je Bar Hedja plovio s Ravom u
čamcu. Rekao je u sebi: »Što ću ja u društvu
s čovjekom kome će se događati čuda?« Kada
su se iskrcali, njemu ispade knjiga. Rava ju
je našao i pogledao, kad u njoj piše: Svi snovi
slijede [ono što] usta [govore]. On viknu: »Zlo-
tvore! Sve je to ovisilo o tebi, a ti si me tohko
namučio! Sve ti opraštam, osim onoga o kćeri
rav Hisde. Neka bude [božja] volja da ovaj
čovjek padne u ruke vlasti koja mu se neće
smilovati!«
Bar Hedja reče u sebi: »Što ću da činim?
Po predaji, kletva koju je izrekao mudrac, čak
i neosnovana, pogađa. Utoliko više će pogoditi
ova Ravina, koji me je s pravom prokleo. Oti-
 ći ću,« reče on, »iselit ću se, jer je učitelj re-
kao, da progonstvo otkupljuje grijeh.«
On pođe i pobježe Rimljanima, tamo sjede
na vrata nadglednika kraljevske odjeće. Nad-
glednik odjeće usni san i reče m u : »Sanjao
sam da mi se u prst zabila igla.« On mu reče:
»Daj mi zuz!« On mu ne dade, te mu ovaj ne
odgovori.
Drugi put mu nadglednik reče: »Vidio sam
u snu da je na moja dva prsta pao moljac.«
On mu reče: »Daj mi zuz!« On mu ne dade
i ovaj mu ne odgovori.
Nadglednik mu drugi put reče: »Sanjao
sam da je moljac pao na cijelu moju ruku.«
Ovaj mu na to reče: »Moljac je ušao u svu
svilenu odjeću.« To se dočulo u kraljevskom
domu, dođoše po nadglednika odjeće i povedo-
še ga na gubilište. On im reče: »Zašto mene,
zašto ne pođete po onoga koji je to znao, a nije
rekao?«
Pođoše do Bar Hedje i rekoše m u : »Zbog
tvojih zuza propadoše
list 56/b sva kraljeva svilena odijela.« Potom oni pove-
zaše jednim užetom dva cedra, jednu mu nogu
vezaše na jedan cedar, drugu nogu na drugi
cedar, i kada je uže odriješeno glava mu se
razbi, svaki cedar se diže na svoju stranu, a
njegovo se tijelo raspolovi na dva dijela.

TRI, P E T . . . ŠEST

B'rahot Tri stvari ulaze u tijelo, a ono u njima ne

list 57/b
uživa: divlje višnje, divlje datule i nezrele da-
tule.
 Tri stvari ne ulaze u tijelo, a tijelo uživa
u njima, a to su: kupanje, mazanje uljem i
općenje.
Tri su stvari poput onoga svijeta, a to su:
subota, sunce i općenje. ...
Tri stvari osvježavaju čovjeka, a to su:
[lijep] glas, izgled i miris.
Tri stvari vesele čovjeka, a to su: lijep stan,
lijepa žena i lijepe stvari.
Pet su stvari šezdesetina nečega, a to su:
vatra, med, subota, spavanje i san.
Vatra je šezdesetina pakla.
Med je šezdesetina mane.
Subota je šezdesetina onoga svijeta.
Spavanje je šezdesetina smrti.
San je šezdesetina proroštva.
Sest stvari su dobar znak bolesniku, a to su:
kihanje, znoj, proljev, odljev sjemena, spa-
vanje i san.
I..J
 O TAJNOM UČENJU

H»*if» Mišna:
" Ne smije se proučavati [Zakon] golotinji
pred trojicom, ni Učenje o postanku pred dvo-
jicom, a još manje Učenje o merkavi sam, pa
makar bio mudar i sve shvaćao po svojoj svi-
jesti sam.
Tko zagleda u četiri stvari: što je gore, što
dolje, što je sprijeda, a što straga, bolje da
nije ni došao na ovaj svijet. I tko god nema
obzira prema časti svoga Stvoritelja, bolje da
nije ni došao na ovaj svijet.

Gemara:
Prvo si rekao: »a još manje Učenje o mer-
kavi sam,« a zatim si rekao »pa makar bio
mudar i sve shvaćao po svojoj svijesti sam«!!
A to se htjelo reći ovako:
Ne smije se tumačiti [Zakon] golotinja tro-
jici, niti Učenje o postanku dvojici, a još manje
Učenje o merkavi jednome, pa makar bio mu-
dar i sve shvaćao po svojoj svijesti sam. [...]
Lev 20, 2 . t . Tko god, Izraelac ili stranac koji živi s
Izraelcima, ustupi svoje čedo Molehu. Zar je
i to tako? Još i više, to uključuje i strance,
jer je i njima, kao i Izraelciam, zabranjeno
vrijeđanje Imena i mnogoboštvo, pa tako u-
ključuje i strance, jer je i njima zabranjeno
rodoskvrnuće, kao i Izraelcima. [...]
»Još i više,« reče rav Aši, »pod onim
'ne smije se proučavati [Zakon] golotinja pred
trojicom', treba razumjeti: ne smiju se pro-
učavati tajne Zakona golotinja pred trojicom.«
Zbog čega? — Jasno je, jer ako dvojica sjede
pred svojim učiteljem, i jedan od njih rasprav-
lja s učiteljem, onda će i drugi slušati raspra-
vu, ah ako ih je trojica, a jedan od njih ras-
pravlja s učiteljem, onda će se ona druga
dvojica zabavljati među sobom i neće znati što
govori učitelj, pa bi mogh poslije dopustiti nešto
što je po Zakonu golotinja zabranjeno.
Prema tome, to bi vrijedilo za cijeli Nauk!?
— Drukčije je pri Zakonu golotinja, jer je
učitelj rekao: »Duša čovjekova žudi i želi gra-
bež i blud.« Prema tome, to bi vrijedilo i za
zakone o grabežu?! Nagon bluda je snažan,
imao čovjek [priliku] pred sobom ili nemao,
ah nagon za grabež samo je onda snažan ako
je [prilika] pred njim, a nije onda kad je pred
njim nema.
»Ni Učenje o postanku pred dvojicom«.
Otkuda ove riječi? Otuda što su učitelji naši
Pnz 32
učili: Ispitaj samo prijašnja vremena — samo
jedan smije pitati, ah dvojica ne smiju pitati.
Moglo bi se pomisliti da se smije ispitivati
što je bilo prije no što je stvoren svijet, jer je
rečeno: Sve otkad je Bog stvorio čovjeka na Pnz 4, 32
zemlji.
Moglo bi se pomisliti da se smije ispitivati
što se događalo u šest dana postanka, jer je
rečeno: Samo prijašnja vremena što su pro-
tekla prije tebe.
 Moglo bi se pomisliti da čovjek smije ispi-
tivati što je gore, a što je dolje, što je sprijeda
Pnz 4, 32 a što straga, jer je rečeno: S jednoga kraja ne-
besa do drugoga.
Smiješ ispitivati što se nalazi s jednoga kra-
ja nebesa do drugoga, ali ne smiješ pitati što
je gore, a što je dolje, što je sprijeda, a što
straga.
list 12/a Ako možeš zaključiti iz [navoda]: s jedno-
ga kraja nebesa do drugoga, — što će ti: sve
otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji? —
Zbog jednog učenja rabi Eliezera. Jer je rabi
Eliezer rekao:
»Adam, prvi čovjek, bijaše od žemlje do
neba, jer je rečeno: Sve otkad je Bog stvorio
čovjeka na zemlji. A pošto je zgriješio, položio
je na njega Sveti, blagoslovljen neka je, svoju
p
s 139, 5 ruku i smanjio ga, jer je rečeno: S leda i s lica
ti me obuhvaćaš, na mene si ruku stavio.«
Rav Jhuda reče u ime Rava: »Adam, prvi
čovjek [dosezao je] od jednog do drugog kraja
svijeta, jer je rečeno: Sve otkad je Bog stvorio
čovjeka na zemlji, s jednog kraja nebesa do
drugog. Ali pošto je zgriješio, položio je na
njega Sveti, blagoslovljen neka je, svoju ruku
i smanjio ga, jer je rečeno: Na mene si ruku
stavio.«
Ako je tako, onda ova štiva proturi ječe
jedno drugome!? — Oba opisuju jednu te istu
veličinu.
Rav Jhuda reče još u ime Rava: »Deset je
stvari stvoreno prvog dana, a to su: nebo i
zemlja, pustoš i praznina, svjetlost i tama, zrak
i voda mjera dana i mjera noći.
Post l, i Nebo i zemlja — jer Spis kazuje: U po-
četku stvori Bog nebo i zemlju.
 Pustoš i praznina — jer Spis kazuje: A zem- Post l, 2
lj(i bijaše pusta i prazna.
Svjetlost i tama. Tama — jer Spis kazuje:
I tama se prostirala nad bezdanima; svjetlost
— jer Spis kazuje: I reče Bog: neka bude
svjetlost!
Zrak i voda — jer Spis kazuje: i duh Božji Post l, 2
lebdio je nad vodama.
Mjera dana i mjera noći — jer Spis kazuje:
I bi večer, i bi jutro — jedan dan. Post i, 5
Uči se: Pustoš je zelena vrpca koja obu-
hvaća cijeh svijet, iz nje izlazi tama, jer je
rečeno: Ogrnu se mrakom kao koprenom. P» 18, 12
Praznina — to su vlažne gromade spuštene
u bezdan, iz kojih izlazi voda, jer je rečeno:
Iz
Rastegnut će nad njom uže pustoši i kamenje 34, 11
praznine.
Zar je svjetlost stvorena prvog dana, a
P o s t 1 17
Spis kazuje: I Bog ih postavi na svod nebeski, i » ~
Spis dalje kazuje: I bi večer, i bi jutro — dan
četvrti. To bi bilo po rabi Eliezeru, jer je rabi
Eliezer rekao: »Sa svjetlošću, koju je Sveti,
blagoslovljen neka je, stvorio prvog dana, čov-
jek je mogao vidjeti od jednog do drugog kraja
svijeta, ah kada je Sveti, blagoslovljen neka je,
ugledao naraštaj potopa i naraštaj raskola i
sagledao koliko su im djela iskvarena, uze je
od njih i pohrani, kao što je rečeno: Zlikovci- Jov 38, 15
ma oduže svjetlost. A za koga ju je pohranio?
Za pravednike u budućem svijetu, jer je re-
čeno: I vidje Bog da je svjetlost dobra — a Post 1, 4
[riječ] dobra odnosi se na pravednika, jer je
rečeno: Recite pravedniku: dobro će mu biti. Iz 3, 10
Kada je vidio svjetlost koju je pohranio za
pravednike, veselio se, kao što je rečeno:
Svjetlost pravednika veseli ga. Izr 13, 9
 Učitelji [raspravljahu o tome]: »Sa svjet-
lošću koju je prvog dana stvorio Sveti, bla-
goslovljen neka je, čovjek je mogao gledati i
vidjeti s jednog do drugog kraja svijeta.« To
su riječi rabi Jaakova, a mudraci kažu: »To su
svjetila koja su stvorena prvoga dana, ali su
postavljena tek četvrtog dana.«

Rav Zutra, sin Tovijin, reče u ime Rava:

»S deset je stvari stvoren svijet: mudrošću,
razumom, znanjem, snagom, povikom, silom,
pravdom, pravom, ljubavlju i milošću.«
Mudrošću i razumom — jer Spis kazuje:
izr 3, 19 Gospod je mudrošću utemeljio zemlju i razu-
mom utvrdio nebesa,
ter 3> 20 Znanjem — jer Spis kazuje: Znanjem su se
njegovim rascijepili bezdani.
P* 65, 7 Snagom i silom — jer Spis kazuje: Utvrđu-
ješ bregove snagom svojom, silom potpasan.
Jov 26, li Povikom — jer Spis kazuje: Stupovi neba
se potresu i prestrave od povike njegove.
Pravdom i pravom — jer Spis kazuje:
P* 89, 15 Pravda i pravo temelj su prijestola tvoga.
Ljubavlju i milošću — jer Spis kazuje:
Ps 25, 6 Spomeni se, Gospode, svoje milosti i ljubavi,
jer oduvijek postoje.
Rav Jhuda reče u ime Rava: »Kada ga je
Sveti, blagoslovljen neka je, stvorio, svijet se
proširio i rasuo kao dva klupka osnove, sve
dok Sveti, blagoslovljen neka je, ne povika na
njega i zaustavi ga, kao što je rečeno: Stupovi
neba se potresu i prestrave od povike njegove.«
A to je ono što je rekao Reš Lakiš: »Sto
znači u Spisu: Ja sam El Sadaj — Bog Svemo-
gući! — Ja sam onaj koji je rekao svijetu da
je dosta!«
 Reš Lakiš reče još: »Kada je Sveti, blago-
slovljen neka je, stvorio more, ono se proši-
rilo i prosulo sve dok Sveti, blagoslovljen neka
je, ne povika na njega i ono se isušilo, kao
što je rečeno: Povika na more i isušuje ga,
presuši sve rijeke.«
Učahu učitelji naši: Samajeva škola kaže
da je prvo stvoreno nebo, a zatim je stvorena
zemlja, kao što je rečeno: U početku stvori Bog
nebo i zemlju.
A Hilelova škola govori da je u početku
stvorena zemlja, a poslije toga nebo, jer je re-
čeno: U dan kad je Gospod Bog sazdao zemlju
i nebo. [Sljedbenici] Hilelove škole rekoše oni-
ma iz Šamajeve škole: »Prema vašim riječima,
čovjek prvo podiže natkrovlje, a tek poslije
toga gradi kuću, a rečeno je: Koji na nebesima
sazda svoja natkrovlja, a svoj svod na zemlji
osnova.«
Na to rekoše [sljedbenici] Samajeve škole
onima iz Hilelove škole: »Prema vašim rije-
čima, čovjek prvo pravi nogare, pa tek onda
stolicu, kao što je rečeno: Ovako govori Gos-
pod: nebesa su moja stolica, a zemlja podnožje
nogama mojim.«
A mudri kažu da su oboje u isto vrijeme
stvoreni, jer je rečeno: Ta moja ruka utemelji
zemlju, a desnica mi razape nebesa. Pozovem
ih samo: Stajat će zajedno.
[A što] drugi kažu? Sto je to: zajedno? —
Da se jedno od drugoga ne odvajaju. Zar ta
dva navoda iz Štiva ne protuslove jedan dru-
gome!?
Reš Lakiš reče: »Kada su stvoreni, on prvo
stvori nebo, a poslije toga stvori zemlju. Kad
 ih je razapeo, razapeo je prvo zemlju, a zatim
nebo.«
Sto znači riječ nebo [samajim]? Rabi Josej,
sin Haninin, reče »Da je tamo voda [šam ma-
jim].« U jednoj se barajti uči: vatra i voda
[eš umajim]; to nas uči da ih je Sveti, blago-
slovljen neka je, donio, izmiješao jedno s dru-
gim i od njih sačinio nebesa.
Rabi Jišmael upita rabi Akivu dok su ho-
dili putem: »Ti si služio u Nahuma iz Gimzoa
dvadeset i dvije godine. On je protumačio sva
značenja člana et u cijelom Nauku. Sto je on
tumačio iz Navoda: [et] nebo i [et] zemlju?«
On mu reče: »Da je rečeno: nebo i zemlja
— rekao bih da je nebo ime Svetoga, blago-
slovljen neka je. Sada, jer je rečeno: [et]
nebo i [et] zemlju, nebo je stvarno nebo, a
zemlja stvarno zemlja.«
list 12/b »A što će meni: [et] zemlju?« — »Da ti ukaže
na to da je nebo stvoreno prije zemlje.«
Post l, 2 Zemlja bijaše pusta i prazna. Kada već prvo
počinje s nebom, zašto se ukazuje prvo o dje-
lu stvaranja zemlje?
Uči se u školi rabi Jišmaela: Prispodoba o
kralju od mesa i krvi, koji je rekao svojim
potčinjenima: »Poranite sutra i budite na mo-
jim vratima!« Sutradan je ustao rano i našao
tamo žene i muškarce. Koga je [kralj] pohvalio?
Onoga koji obično rano ne ustaje, pa je ipak
poranio.
Uči se: rabi Josej reče: »Jao ljudima koji
vide, a ne znaju što vide! Stoje, a ne znaju
na čemu stoje! Na čemu zemlja stoji? Na stu-
Jov 9, 6 povima, kao što je rečeno: Pokreće zemlju
s njezina mjesta, da joj se stupovi iz temelja
potresu. Stupovi stoje na vodi, jer je rečeno:
Zasvodi zemlju nad vodom. Vode stoje na bre- P» 136, 6
govima, jer je rečeno: Iznad bregova stajahu Ps 104, 6
vode. Bregovi stoje na vjetru, jer je rečeno:
On sazda planine i stvori vjetar. Vjetar stoji Am 4, 13
on olujama, jer je rečeno: Olujni vjetre, što Ps 148, 8
riječ njegovu izvršavaš. Oluja visi na mišici
Svetoga, blagoslovljen neka je, jer je rečeno:
Dolje su vječne mišice.« Pnz 33, 27
A mudraci kažu: na dvadeset stupova stoji
[svijet], jer je rečeno: Odredi medu narodima Pnz 32, 8
po broju [plemena]sinova Izraelovih.
A ima ih koji kažu: Na sedam stupova, jer
je rečeno: I otesala sedam stupova. Izr. 9, l
Rabi Eleazar, sin Samuin, kaže: » Na jed-
nom stupu, a ime mu je: pravednik, jer je
rečeno: Pravednik je temelj svijeta. Izr 10, 25

Rabi Jhuda reče: »Postoje dva neba, jer je

rečeno: Evo, Gospodu, Bogu tvome, pripada ne- Pnz 10, 14
bo i nebo nad nebesima.«
Reš Lakiš reče: »Ima ih sedam, a to su:
Zastor, Svod, Magline, Prebivalište, Konačište,
Boravište i Oblaci.«
Zastor ne služi ničemu, već samo izjutra
ulazi i uvečer izlazi i tako svakoga dana obnav-
lja djelo stvaranja, kao što je rečeno: Kao zas- iz 40, 22
tor nebesa je razastro, kao šator za stan raza-
peo.
Svod, na kome su pričvršćeni sunce i mje-
sec, zvijezde i sazvježđa, kao što je rečeno:
I bog ih postavi na svod nebeski. Post 1, 17
Magline, u kojima stoje žrvnjevi i melju
manu za pravednike, kao što je rečeno: Pa Ps 78, 23—24
odozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
kao kišu prosu na njih manu da jedu, itd.

23 T a l m u d 353
 Prebivalište, u kojem je sazdan Jeruzalem,
Svetište i Žrtvenik, a Veliki anđeo Mihael
1 Kr 8, 13 stoji i prinosi žrtve, jer je rečeno: A ja ti sa-
gradih dom, prebivalište za tebe, boravište u
kojem ćeš prebivati zauvijek.
A otkuda nam da se [Prebivalište] naziva
Iz 63, 15 nebom? — Otuda što Spis kazuje: Pogledaj
s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i
slavnog.
Konačište, u kojem su zborovi službujućih
anđela koji noću kazuju pjesmu, a danju šute
Ps 42, 9 radi časti Izraela, jer je rečeno: Nek mi danju
Gospod ljubav udijeli, a noću je pjesma njego-
va sa mnom.
Reš Lakiš reče: »-Tko god se bavi Naukom
noću, Sveti, blagoslovljen neka je, razapinje
nad njim nit ljubavi danju, kao što je rečeno:
Nek mi danju Gospod ljubav udijeli, jer: Noću
je pjesma njegova sa mnom!«
A ima ih koji kažu da je Reš Lakiš rekao:
»Tko god se Naukom bavi na ovome svijetu,
koji je nalik na noć, nad njim će Sveti, blago-
slovljen neka je, razapeti nit ljubavi na onom
svijetu, koji je nalik na dan, jer je rečeno:
Nek mi danju Gospod ljubav udijeli, a noću
je pjesma njegova sa mnom!
Rabi Levi reče: »Tko god prekida riječi Na-
uka i bavi se riječima razgovornim, dat će mu
Jov 30, 4 se da jede žeravice od žuke, jer je rečeno: Lo-
bodu su i s grmlja lišće brali, i kao kruh jeli
korijenje žukino.«
A otkuda nam da se [konačište] naziva
Pnz 26, 15 nebom? Otuda što je rečeno: Pogledaj s ne-
besa i konačišta svetosti tvoje.
Boravište, u kojem su riznice snijega i riz-
nice tuče, i natkrovlja slane, i natkrovlja vode
i odaje oluja i vihora i pećina magle, a vrata
su im od vatre, jer je rečeno: Gospod će ti ot- Pnz 28, 12
voriti svoju bogatu riznicu — nebo. Ako svega
ovoga ima na nebu, onda ga ima i na zemlji,
jer Spis kazuje: Hvalite Gospoda sa zemlje, ne- Ps 148, 7
mani morske i svi bezdani! Ognju i grade,
sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu
izvršavaš!
Rav Jhuda reče u ime Rava: »David je za
njih molio milost pa ih je spustio na zemlju.
On mu je, naime, rekao: Gospodaru svijeta, ti Ps 148, 5
nisi Bog kom je nepravda mila, zlobniku nema
boravka s tobom! Gospode, ti si pravednik i
zato zlobnik ne može boraviti s tobom!«
A otkuda nam da se [boravište] naziva ne-
bom? Otuda što Spis kazuje: A ti čuj s neba, l Kr 8, 39
s mjesta boravišta tvoga.
Oblaci, u kojima su pravda i pravo, i pra-
vednost, skrovišta života i skrovišta mira i skro-
višta blagoslova i duše pravednika i duhovi i
duše onih koji tek treba da se rode, i rosa
kojom će Sveti, blagoslovljen neka je, u bu-
dućnosti oživjeti mrtve.
Pravda i pravo — jer Spis kazuje: Pravda Ps 89, 15
i pravo temelj su prijestolja tvoga.
Pravednost — jer Spis kazuje: Pravednost Iz 59, 17
obukao kao oklop.
Skrovište života — jer Spis kazuje: U tebi Ps 36, 10
je izvor života.
Suc
Skrovište mira — jer Spis kazuje: I nazva 6, 24
ga »Gospod-Mir«!
I skrovište blagoslova — jer Spis kazuje:
Blagoslov prima od Gospoda. Ps 24, 5
Duše pravednika — jer Spis kazuje: I neka 1 Sam 25, 29
duša moga gospodara bude vezana u povjesmo
života kod Gospoda, Boga tvoga.
 Duhovi i duše onih koji tek treba da se
iz 57, 16 rode — jer Spis kazuje: Preda mnom bi pod-
legao duh i duše što sam ih stvorio.
I rosa, kojom će Sveti, blagoslovljen neka
je, u budućnosti oživjeti mrtve — jer Spis ka-
Ps 68, 10 zuje: Blagoslovljen dažd pustio si Boze, na
baštinu svoju, okrijepio je umornu.
Tamo su dalje Ofani i Serafi, i sveta bića,
i službujući anđeli, i prijestolje slave, a kralj,
živi Bog, uzdignut i uzvišen, stoluje nad njima
p
* 68, 5 u oblacima — jer je rečeno: Slavite onoga koji
jezdi na oblacima, kojemu je ime Jah. A otku-
da nam da se [oblaci] nazivaju nebom? —
Otuda što se riječ jezdi nalazi na dva mjesta,
te zaključi! Jer, ovdje Spis kazuje: Slavite ono-
ga koji jezdi na oblacima, a na drugom mjestu
Pnz 33, 26 Spis kazuje: po nebesima u pomoć ti jezdi.
Tama, oblaci i magla ga okružuju, kao što
P s 18
> 12 je rečeno: Ogrnu se mrakom kao koprenom,
tminom voda kao sjenicom i debelim oblacima.
A zar za Njega postoji mrak? Zar Spis ne ka-
Dfl 2> 22 zuje: On otkriva dubine i tajne, zna što je u
tminama i svjetlost prebiva u njega! Nema tu
protuslovlja.
list 13/a Jedno vrijedi za unutrašnje prostorije, a
drugo za vanjske prostorije.
A rav Aha, sin Jaakovljev, reče: »Postoji
još jedan nebeski svod, iznad glava bića, kao
Ez
22 što Spis kazuje: Nad glavama bića bijaše nešto
kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac.
Dovde ti je dozvoljeno da govoriš, a odavde pa
nadalje nije ti dozvoljeno govoriti, jer je tako
Sir 3, 21—22 zapisano u knjizi Ben Sire: Ne tragaj za onim
što ti je neshvatljivo, ne istražuj ono što je za
tebe skriveno. Promatraj ono što ti je dopušte-
no i ne bavi se pojavama otajstvenim!«
 Uči se: raban Johanan, sin Zakajev, reče:
»Sto je odgovorio neki glas onom zlotvoru u
času kada je rekao: Uzaći ću u visine oblačne, Iz 14, 14
bit ću jednak Višnjemu? Začu se neki glas i
reče mu: Zlotvoru, sine zlotvora, sine sina opa-
kog Nimroda, koji pobuni cijeli svijet protiv
mene u vrijeme svoga kraljevanja!«
Kolike su godine čovjekove [starosti]? Se-
damdeset godina, jer je rečeno: Zbroj naše do- Ps 90, 10
bi je sedamdeset godina, ako smo snažni i
osamdeset.
Od zemlje do nebeskog svoda ima pet sto-
tina godina hoda, debljina nebeskog svoda je
pet stotina godina hoda, a isto je tohko između
svakoga nebeskog svoda. Iznad njih se nalaze
sveta bića. Noge tih bića tolike su kao svi oni
zajedno. Nožni članci su im toliki kao svi oni
zajedno. Gnjati tih bića toliki su kao svi. oni
zajedno. Sapi tih bića tolike su kao svi oni
zajedno. Stegna tih bića tolika su kao svi oni
zajedno. Tijela tih bića tolika su kao svi oni
zajedno. Vratovi tih bića toliki su kao svi oni
zajedno. Glave tih bića tolike su kao svi oni
zajedno. Rogovi tih bića toliki su kao svi oni
zajedno.
Iznad njih je prijestolje slave. Noge prije-
stolja slave tolike su kao svi oni zajedno. Pri-
jestolje slave tohko je kao svi oni zajedno.
Kralj, živi Bog, uzdignut i uzvišen, stoluje
nad njima, a ti reče: Uzaći ću u visine oblačne, Iz 14, 14—15
bit ću jednak Višnjemu. Ali bit ćeš srušen u
podzemlje, u dubine jame!

»A još manje Učenje o Merkavi sam.«

Rabi Hija je učio: »Ali mu se smiju pre-
dati počeci poglavlja.«
 Rabi Zera reče: »Smiju se predati počeci
poglavlja samo predsjedniku suda ili onom
[čovjeku] kome je srce bojažljivo.«
Ima ih koji kažu da se to odnosi samo na
onog [predsjednika suda] komu je srce bojaž-
ljivo.
Rabi Ami reče: »Tajne Nauka smiju se pre-
dati samo onome koji ima ovih pet svojstava:
Iz 3, 2—3 pedesetnika i odličnika, savjetnika i mudra ga-
tara i onoga što se bavi čaranjem.«
Rabi Ami reče još: »Ne smiju se predati
riječi Nauka zvjezdopokloniku, jer je rečeno:
Ps 148, 20 Ne učini tako ni jednom narodu: ni jednom
naredbe svoje ne objavi!«
Rabi Johanan reče rabi Eleazaru: »Hodi,
poučit ću te Učenju Merkave!«
On mu reče: »Nisam dovoljno star za to!«
Kad je ovaj ostario, rabi Johanan umre.
Nato ovome reče rav Asi:
»Hodi, poučit ću te Učenju Merkave!«
On mu reče: »Da sam to zaslužio, učio bih
kod tvoga učitelja rabi Johanana!«
Rav Josef proučavaše Učenje Merkave, star-
ci iz Pumbedite učahu Učenje o postanku. Oni
mu rekoše: »Bi li nas gospodin htio poučiti o
Merkavi?«
On im reče: »Poučite me vi o Postanku!«
Kada su ga poučili, rekoše mu: »Bi li nas
gospodin htio poučiti o Merkavi?«
11
Pj On im reče: »Uči se: Pod jezikom ti je med
i mlijeko, [što znači:] riječi koje su slađe od
meda i mlijeka neka ostanu pod tvojim jezi-
kom.«
izr 27, 26 Rabi Abahu reče: »Iz ovoga: Tad su ti janj-
ci za odijelo [zaključi:] riječi koje su tajne
svijeta neka ostanu pod tvojim odijelom!«
 Oni mu rekoše: »Mi smo je izučavali sve
do [riječi:] I reče mi: sine čovječji: Ez 2, l
On im reče: »Pa to je baš Učenje o Mer-
kavi!«
Odgovoriše mu: »Dokle doseže Učenje o
Merkavi?«
Rabi reče: »Sve do [riječi]: Viđen na kra- Ez i, 28
ju.«
Rabi Jichak reče: »Sve do [riječi] sjaj!« Ez l, 27
Sve do [riječi]: Vidjeh smije se učiti, odatle
pa nadalje smiju se predavati samo počeci po-
glavlja.
Ima ih koji kažu: sve do [riječi] vidjeh
smiju se predavati počeci poglavlja, a odatle
pa nadalje samo ako je mudar i sve shvaća
po svojoj svijesti sam. Ako nije tako, onda se
ne smije.
A smiju h se istraživati [tajne riječi] sjaj?
Jer dogodilo se da je neki mladić istraživao
[tajne riječi] sjaj, pa se spustio oganj i proguta
ga. Drugo je kod mlada čovjeka, koji još nije
stasao do potrebne starosti.
Rav Jhuda reče: »Odista, neka se spominje
po dobru čovjek po imenu Hananja, sin Hizki-
jin. Da njega ne bi, knjiga Jehezkielova bila
bi pohranjena, jer njene riječi protuslove rije-
čima Nauka. Sto je on učinio? Uznesoše mu
tri stotine posuda ulja, te je on sjedio na gor-
njem katu i tamo ju je istražio i protumačio.«
Učahu učitelji naši: Priča se o jednom uče-
niku koji je u domu svoga učitelja čitao knjigu
Jehezkielovu i kada je shvatio što znači sjaj,
tada iz sjaja iziđe oganj i spali ga. Htjedoše po-
hraniti knjigu Jehezkiela, ah im Hananja, sin
Hizkijin, reče: »Ako je ovaj bio mudar, jesu li
svi mudri?«
 Što je to sjaj [hašmal] ?
Rav Jhuda reče:
list 13/b »Bića govore: vatra.« —
U jednoj se barajti uči: Neko vrijeme šute,
a neko vrijeme govore. U času kada iz usta
Svetoga, blagoslovljen neka je, izlazi govor, ona
šute, a u času kada iz usta Svetoga, blagoslov-
ljen neka je, ne izlazi govor, ona govore.
Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.
Ez
h u Sto je to: trčahu i opet se vraćahu?
Reče rav Jhuda: »To je kao kad oganj izlazi
iz talionice
Sto je to: Poput munje?
Rabi Josej, sin Haninin, reče: » To je poput
onoga kad oganj izlazi između grnaca.«
Ez l, 4 Pogledah, kad ono olujni vjetar sa sjevera
udara oblak, buktećim ognjem obavijen, bljes-
kom okružen a iz njega, iz vatre nešto poput
blještavog sjaja. Kamo ode [taj vjetar] ?
Rav Jhuda reče, u ime Rava, da je pošao
osvojiti cijeli svijet za opakog Nevukadnezara.
A zašto sve to?
Da ne bi narodi svijeta rekli kako je Sveti,
blagoslovljen neka je, predao svoje sinove u
ruke niskog naroda. Jer Sveti, blagoslovljen
neka je, reče: Tko me naveo da služim mno-
gobošcima? Grijesi Izraela su me na to naveli.
Ez l, 15 Pogledah ta bića, kad ono na zemlji po je-
dan Ofan [kotač] uza svako biće.
Rabi Elazar reče: »To je anđeo koji stoji
na zemlji, a glava mu doseže do bića.«
U jednoj se barajti uči: Ime mu je Sandal-
fon, viši je od svojih drugova za pet stotina
godina hoda, stoji iza Merkave i plete vijence
za svoga Stvoritelja. Ali to nije tako, jer Spis
Ez 3, 12 kazuje: Neka je blagoslovljena slava Gospod-
nja iz mjesta svojega! Prema tome, Njegovo
mjesto nikome nije poznato. Naime, on izgo-
vara Ime kad isplete vijenac, a on sam odlazi
i spušta se na Njegovu glavu.
Raba reče: »Sve što je Jehezkiel vidio, vi-
dio je i Ješaja, samo što je Jehezkiel nalik na
seljanina koji je vidio kralja, a Ješaja je nalik
na žitelja grada, koji je vidio kralja.«
lzT 15 1
Reš Lakiš reče: »Sto znači u Spisu: Zapje- >
vat ću Gospodu, jer je uzvišen i slavan? To je
pjesma onome koji je uzvišen nad uzvišenima.«
Jer je učitelj, naime, rekao: »Kralj nad zvijeri-
ma je lav, kralj nad govedima je bik, kralj
nad pticama je orao, a čovjek je uzvišen nad
njima, ali Sveti, blagoslovljen neka je, uzvišen
je nad svima i nad cijelim svijetom.«
Na jednom mjestu Pismo kazuje: I u sva Ez l, 10
četiri bijaše lice čovječje — u sva četiri zdesna
lice lavlje; u sva četiri slijeva lice bika! itd.,
a Spis dalje kazuje: Svaki imaše po četiri lica: Ez 10, 14
lice prvoga keruvsko, lice drugoga čovječje, a
u trećega lice lavlje, u četvrtoga lice orlovsko.
Ah lice bika ne ponavlja!
Reš Lakiš reče: »Jehezkiel je molio za nje-
ga milost i pretvorio ga u keruva. On mu je,
naime, rekao: »Stvoritelju svijeta, može li od
tužitelja postati branitelj?« — A što je keruv?
Rabi Abahu reče: »Kao dijete [keravja], jer
se tako u Babilonu naziva dijete: ravja.«
Rav Papa reče Abajeu: »Sad, kako Spis ka-
zuje: Lice prvoga keruvsko, lice drugoga čo-
vječje, a u trećega lice lavlje, u četvrtoga lice
orlovsko — znači da je hce keruvsko isto što
i lice čovječje!?« — Jedno je veliko lice, a dru-
go je malo hce.
Iz 6 2
> Na jednom mjestu Pismo kazuje: Sest krila,
svaki je imao po šest krila; a drugo mjesto u
Ez 1 6
> Pismu kazuje: Svako od njih s četiri lica, u
svakoga četiri krila!? Nema tu protuslovlja. Je-
dno se odnosi na vrijeme kada je hram postojao,
a drugo se odnosi na vrijeme kada hram nije
više postojao, kada je bićima umanjen [broj]
krila. — Koja su im oduzeta?
Rav Hananel reče u ime Rava: »Ona koji-
ma su se služila u vrijeme dok su pjevala hva-
lospjeve, jer na ovome mjestu Spis kazuje:
iz 6, 2—3 a dvama je krilima letio, i klicahu jedan dru-
izr 23, 5 gome, a na drugome piše: Poletješe li tvoje
oči prema njemu, a njega već nema.«
A učitelji naši kažu: Ona kojima pokrivahu
Ez 1 7
> svoje noge, jer je rečeno: Noge im ravne —
jer da nisu ostala bez njih, on ne bi to znao.
Ili su ih [bića] otkrila, pa ih je tako mogao
E z 1 10
> vidjeti? A zar nije rečeno još i: I u [sva četiri]
bijaše lice čovječje? — pa su im, ako nije tako
trebalo objasniti, i ta oduzeta!? Ako se ovo
ima objasniti tako da su ih [bića] otkrila pa ih
je tako vidio, onda se i drugi slučaj ima obja-
sniti tako da su ih otkrila, pa ih je tako vidio!
Je li tako? Jer treba tome dodati da je ćudo-
redno otkriti lice pred svojim učiteljem, ali
nije ćudoredno otkriti noge pred svojim uči-
teljem.

Dn 7, 10 Na jednom mjestu Pismo kazuje: Tisuće ti-

suća služahu im, miri jade miri jada ustadoše
pred njim, a na drugom mjestu Pismo kazuje:
Ima li broja četama njegovim? — Nema tu
protuslovlja.
Jedno se odnosi na vrijeme kada je hram
postojao, a drugo se odnosi na vrijeme kada
hram više nije postojao, kada se, kako se to
već može pretpostaviti, umanjila višnja pratnja.
Uči se: Rabi reče u ime Aba Joseja, sina
Dn 7
Dostajeva: »Tisuću tisuća služahu mu — to je > 10
Jov
broj jedne čete. Ima li broja četama njegovim.« 25. 3
A rav Jirmeja, sin Abin, reče: »Tisuću ti-
suća služahu mu — to se odnosi na Ognjenu
rijeku, jer je rečeno: Ognjena rijeka tekla, iz- Dn 7, 10
virala ispred njega. Tisuće tisuća služahu mu,
i mirijade mirijada ustadoše pred njim. Odakle
izvire? Iz znoja [svetih] bića. A kamo otječe?
Rav Zutra, sin Tovijin, reče u ime Rava:
Jer 23
»Na glave opakih u paklu, jer je rečeno: Gle, > 17
oluja Gospodnja, jarost provaljuje, razmahuje
se vihor i svaljuje na glave opakih.«
A rav Aha, sin Jaakovljev, reče: »Na one
koji su potisnuti, jer je rečeno: Koji su po- Jov 22, 16
tisnuti prije vremena, rijeka im je temelje
raznijela.K
Uči se: rabi Simon Pobožni reče: »To je
devet stotina sedamdeset i četiri naraštaja, koji
su se tiskali da se stvore
prije no što je stvoren svijet, ah nisu stvoreni, list 14/a
Stade Sveti, blagoslovljen neka je, i posipa ih
medu svaki naraštaj. I to su bezočnici [svoga]
naraštaja.«
A rav Nahman, sin Jichakov, reče: »Na one
koji su potisnuti od blagoslova odnosi se Spis,
a to su učeni mudraci koji se tiskaju radi ri-
ječi Nauka na ovom svijetu, a Sveti, blago-
slovljen neka je, otkrivao im tajnu na onom
svijetu, kao što je rečeno: rijeka im temelje
raznijela.«
Smuel reče Hiji, sinu Rava: »Hodi, la-
viću, kazat ću ti neku od onih lijepih riječi
koje je običavao govoriti tvoj otac. Svakoga
 se dana iz Ognjene rijeke rađaju službujući
anđeli, govore pjesmu i nestaju, kao što je
Tuf 3, 23 rečeno: Oni se obnavljaju svakoga jutra, tvoja
je vjernost velika.«
A on se time parbi s rabi Smuelom, sinom
Nahmanijevim, jer je rabi Šmuel, sin Nahma-
nijev, rekao u ime rabi Jonatana: »Iz svake
riječi koja izlazi iz usta Svetoga, blagoslovljen
neka je, rađa se po jedan anđeo, kao što je re-
Ps 33, 6 čeno: Riječju Gospodnjom su nebesa sazdana,
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.«
Dn 7, 9 Na jednom mjestu Pismo kazuje: Odijelo
mu bijelo poput snijega, vlasi na glavi kao
P) 5, u čista vuna, a Spis kazuje i ovo: uvojci mu ko-
vrčavi, crni kao gavrani? Nema tu protu-
slovlja.
Na jednom se mjestu odnosi na zasjedanja
a na drugom se odnosi na rat. Jer učitelj je
rekao: »Nema ti ljepše na zasjedanju od star-
ca, i nema ti ljepše u ratu od mladića.«
Dn 7, 9 Na jednom mjestu Pismo kazuje: Njegovo
je prijestolje plamen ognjeni, a na drugom
Dn 7, 9 mjestu Pismo kazuje: Prijestolja bijahu postav-
ljena, i prastari sjede!? Nema tu protuslovlja.
Jedno je za Njega, a jedno za Davida. Uči
se, naime: Jedno za njega a jedno za Davida
— to je po riječima rabi Akive. Njemu reče
rabi Josej Galilejac: »Akiva, dokle ćeš od
Sveprisutnosti činiti svjetovno?! [Nije to ta-
ko], već: jedno za suđenje, a drugo za milost.«
Je li primio od njega, ili nije primio od
njega? Hodi i čuj: Jedno je za suđenje, a dru-
go za milost — to su riječi rabi Akive. Reče
mu rabi Elazar, sin Azarjin: »Akiva, što će
tebi da se baviš hagadom?! Idi pa drži svoje
govore o [nečistoći izazvanoj] gubom i podi-
zanjem šatora! [Jer to nije tako], već je jedno
za stolicu, a drugo za stolac. Stolica da sjedi na
njoj, a stolac za podnožje njegovim nogama,
kao što je rečeno: Nebesa su moje prijestolje, Iz 66, 1
a zemlja podnožje nogama!«

Kada je stigao, rav Dimi reče: »Osamnaest

kletvi izreče Ješaja na Izrael i ne stiša se dok
im ne reče ovo Štivo:
Dijete će nasrtati na starca, prostak na od- iz 3, 5
ličnika.
»Kojih je to osamnaest kletvi? Evo ih, kako
Spis kazuje:
Gle, Gospodin, Gospod nad vojskama, odu- Iz 3, l—i
zima Jeruzalemu i Jhudi svaku potporu i po-
dršku, svaku potporu u kruhu i potporu u
vodi, junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i
starca, pedesetnika i odličnika, savjetnika i
mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem. A
za glavare postavljam im djecu, dajem dera-
nima da njima vladaju, itd.«
Potpora — to su znalci Štiva.
Podrška — to su znalci Mišne, kao što su
na primjer rabi Jhuda, sin Temin i njegovi
drugovi.
Sporih su se rav Papa i učitelji naši: jedan
reče da Mišna ima šest stotina odjeljaka, a
drugi reče da Mišna ima sedam stotina od-
jeljaka.
Svaku potporu u kruhu — to su znalci
Talmuda, jer je rečeno: Hodite, jedite od moje- izr 9, 5
ga kruha i pijte vina koje sam pomiješala.
I potporu u vodi — to su znalci hagade,
koji hagadom privlače srce čovječje, kao što vo-
da vuče sve sa sobom.
 Junak, to je znalac [Nauka] što ga je pri-
mio slušanjem, a ratnik — to je onaj koji zna-
de raspravljati u ratu za Nauk.
Sudac — to je onaj koji istinito presuđuje;
Prorok — već sama ga riječ kazuje,
Izr 16, 10 Vrač — to je kralj, jer je rečeno: Vradžbi-
na je na usnama kraljevim;
Starac — to je onaj koji je dostojan za za-
sjedanje,
Pedesetnik — ne čitaj: pedesetnik, već na-
čelnik nad Petoknjižjem, a to je onaj koji zna
raspravljati o Pet petina Nauka. Drugo je
objašnjenje pedesetnika prema riječima rabi
Abahua. J e r je rabi Abahu rekao: »Ovu riječ
treba protumačiti tako što se u zajednici po-
stavlja samo prevodilac koji nema manje od
pedeset godina.«
Odličnik — to je onaj po kojem se cijeli
njegov naraštaj odlikuje.
[••]

list 14/b Učahu učitelji naši: Priča se o raban Jo-

hananu, sinu Zakajevu, da je jahao na magar-
cu i prolazio putem, a rabi Elazar, sin Arahov,
gonio je iza njega magarca. On mu reče:
— Rabi, pouči me jednom poglavlju iz li-
čenja o Merkavi!
On mu reče:
— Zar vas nisam učio da se ne smije tu-
mačiti Učenje o Merkavi jednome, pa makar
bio mudar i sve shvaćao po svojoj svijesti sam?
On mu reče:
— Rabi, dopusti mi da ti kažem jednu ri-
ječ kojoj si me učio.
On mu reče:
— Reci!
 Nato raban Johanan, sin Zakajev, odmah
siđe s magarca, ogrnu se i sjedne na kamen
ispod masline. On mu reče:
— Rabi, zašto si sjahao s magarca?
On mu reče:
— Zar bi bilo moguće da ja, dok ti is-
tražuješ Učenje o Merkavi, a Sveprisutni je s
nama, i službujući anđeli nas prate, jašem na
magarcu?
Rabi je Elazar, sin Arahov, odmah počeo
istraživati Učenje o Merkavi. U tom se s neba
spusti oganj, obuhvati svo drveće i bilje koje
se nalazilo na polju, i svi počeše govoriti pjes-
mu. Koju su pjesmu govorili? — Hvalite Go- Ps li8, 7—9
spoda sa zemlje, nemani morske i svi bezda-
ni! ... Plodonosna stabla i svi cedrovi!... Ha-
leluja! Iz ognja im odgovori anđeo i reče:
— Eto, to je Djelo Merkave!
Raban Johanan, sin Zakajev, ustade, polju-
bi ga u čelo i reče:
— Blagoslovljen neka je Gospod Bog Izra-
ela, koji dade Avrahamu, ocu našemu, sina
koji zna shvatiti, istraživati i tumačiti Učenje
o Merkavi! Ima ih koji lijepo tumače, ali lijepo
ne čine, lijepo čine, ah ne tumače lijepo. A ti
lijepo tumačiš i lijepo činiš. Blago ocu našem
Avrahamu što ima potomka Elazara, sina Ara-
hova!
Kada je to rečeno rabi Jhošui, on je upravo
s rabi Josejom Svećenikom hodio putem. Oni
rekoše: »Da i mi tumačimo Učenje o Merkavi!«
Poče tumačiti rabi Jhošua. A toga je dana
bilo vrijeme suncostaje Tamuza, pa se ipak
nebo prekri kišonosnim oblacima, a u oblaci-
ma se vidjelo nešto poput duge. A službujući
se anđeli okupiše i dođoše slušati, kao ljudi
 koji se okupljaju i dolaze vidjeti svatovsko ve-
selje mladoženje i nevjeste.
Rabi Josej Svećenik pode i ispriča sve ra-
ban Johananu, sinu Zakajevu, koji reče: »Bla-
go vama i blago vašim potomcima! Blago oči-
ma mojim koje su tako što vidjele, jer i ja i vi
u mom snu sjedasmo naslonjeni na brdu Si-
najskom kad začusmo neki glas s neba: Uzi-
đite ovamo, uziđite ovamo, velike palače i
lijepe prostirke prostrte su za vas! Vi i vaši
učenici, i učenici vaših učenika pozvani su u
treći razred!-«
Ali to nije tako, jer se uči da je rabi Josej,
sin rabi Jhude, rekao: »Tri su predavanja
[održali učenici pred svojim učiteljima]! Rabi
Jhošua izlagao je riječi pred raban Johananom,
sinom Zakajevim, rabi Akiva predavao je pred
rabi Jhošuom, Hananja, sin Hakinajev, preda-
vao je pred rabi Akivom, a, eto, on rabi Elaza-
ra, sina Arahova, ne spominje. On nabraja
samo one koji su držali predavanja onima pred
kojima su i drugi držali, ali ne nabraja one koji
su držali predavanja pred onima kojima drugi
nisu predavali. — Ali, eto, on nabraja Hananju,
sina Hakinajeva, kome drugi nisu držali pre-
davanja!? — On je ipak predavao jednom koji
je drugima predavao.

Učahu učitelji naši: Četvorica uđoše u par-

des, a to su: Ben Azaj i Ben Zoma, Aher i
rabi Akiva.

Reče im rabi Akiva: »Kad stignete do ka-

menja od sjajnog mramora, ne recite: Voda,
Ps 101, 7 voda! — jer je rečeno: Tko govori laži, neće
opstati pred mojim očima.-"
 Ben Azaj je gledao, vidio i umro. O njemu
Pismo kazuje: Dragocjena je u očima Gospod- Ps 116, 15
njim smrt pobožnika njegovih.
Ben Zorna je gledao, vidio i oštetio se, i o
njemu Pismo kazuje: Jesi li na med naišao, jedi Izr 25, 16
umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno
izbljuvao.
Aher je gledao, vidio i posjekao sadnice.
Rabi Akiva ostade netaknut.
Pitahu ben Zornu smije li se škopiti pas?
On im reče: »To u svojoj zemlji ne činite — ne Lev 22, 2i
činite to ni s jednom životinjom u svojoj
zemlji!«
Pitahu ben Zomu što će veliki svećenik s
djevicom koja je zatrudnjela? Hoćemo li u tom
slučaju razmišljati o onom što Smuel reče?
Jer Smuel reče:
»Ja mogu općiti nekoliko snošaja bez krvi.« list 15/a
Ih, možda, ovo što Smuel reče nije čest slučaj?
— On im reče: »Ono što Smuel tvrdi nije čest
slučaj. A na nama je da pretpostavimo da je
možda zatrudnjela u kupalištu.« Ali, zar Smuel
ne reče da ni jedna čestica sjemena, koja ne
izhjeće kao strijela, ne može oploditi. — I oya
je, po sebi, mogla biti izbačena kao strijela.
Učahu učitelji naši: Priča se o rabi Jhošui,
sinu Hananjinom, da je stajao na stepeniku
Brda hrama, pa ga vidje Ben Zoma i ne ustade
pred njim. Nato mu ovaj reče: »Odakle i kamo,
Ben Zoma?«
On mu reče: »Promatrao sam ono što je iz-
među gornjih voda i donjih voda. A među
njima nema više [odstojanja] nego za tri prsta
samo, kao što je rečeno: I duh Božji lebdio je Post l, 2
nad vodama — kao golubica koja lebdi nad
svojim ptićima i ne dotiče ih. Na to rabi Jho-
H Talmud
369
 šua reče svojim učenicima: »Ben Zorna se još
nalazi vani! Jer [stih] duh Božji lebdio je nad
vodama govorio je o prvom danu. Razdvaja-
nje se zbilo tek drugoga dana, kao što Spis
Post l, 6 kazuje: te odijeli vode od voda.« A za koliko?
Rav Aha, sin Jakovljev, reče: »Za vlas
kose.«
A učitelji naši rekoše: »Za onoliko koliko
je između brvana na mostu.«
Mar Zutra, a po nekima rav Asi, reče: »Za
onoliko koliko je između dvije haljine prostrte
jedna na drugu.«
A neki kažu: »Za onoliko koliko je između
dvije čaše položene jedna na drugu.«

Aher je posjekao sadnice; o njemu Pismo

Prop 5, 5 kazuje: Ne daj ustima svojim da navode tijelo
tvoje na grijeh. Sto je to? — On je vidio da
je Metatronu dopušteno sjediti i popisivati za-
sluge Izraela. Na to on reče: »Uči se da gore
nema ni sjedenja, ni spora, ni potiljka, niti
zamora. Da ne postoje, sačuvaj i sakloni, dva
božanstva?!«
Potom uzeše Metatrona i kazniše ga sa
šezdeset plamenih šiba. Rečeno mu je: »Meta-
trone, zašto nisi ustao kada si ga vidio?« I
zatim mu dopustiše da izbriše zasluge Ahero-
Jer 3, 22 V e. Začu se neki glas i reče: Vratite se, sinovi,
što se odvratiste — svi osim Ahera! Na to
[Aher] reče: »Kako sam udaljen s onoga svijeta,
uživat ću na ovome svijetu!« I tako on zastra-
ni. — Kad je pošao otuda, sretne jednu bludni-
cu i zazva je. Ona mu reče: »Zar ti nisi Eliša,
sin Avujin?« Ali kad je on u subotu iščupao
korijen hrena iz lijehe i dao joj, ona reče: »To
je netko drugi.«
 Poslije svoga zastranjivanja upita Aher ra-
bi Meira: »Sto znači u Spisu, Bog sve stvori
jedno prema drugom?«
Ovaj mu reče: »Sve što Sveti, blagoslov-
ljen neka je, stvori, stvorio je jedno prema
drugom: stvorio je planine, a stvorio i doline,
stvorio je mora, a stvorio je i rijeke.«
On mu reče: »Tvoj učitelj, rabi Akiva, nije
tako rekao, već da je stvorio pravednike i
stvorio opake, stvorio raj, a stvorio je i pakao.
Svatko medu njima ima dva udjela, jedan u
raju, a jedan u paklu. Pravednik će za svoje
zasluge dobiti svoj udio i udio svoga druga u
raju, opaki će za svoju krivicu dobiti svoj
udio i udio svoga druga u paklu.«
Rav Mešaršeja reče: »Koje mjesto u štivu
to dokazuje?« — O pravednicima Spis kazuje:
Zato će u zemlji svojoj baštiniti dvostruko, a
o opakima Spis kazuje: Zatri ih dvogubim za~
torom.
Pošto je zastranio, Aher upita rabi Meira:
»Sto znači u Spisu: Sa zlatom i staklom ne
uspoređuje se, niti se daje za posudu od suha
zlata?«
Ovaj mu reče: -»To su riječi Nauka koje je
isto tako teško steći, kao i zlatne posude i po-
sude od suhoga zlata, a lako ih je izgubiti kao
posude od stakla.«
On mu reče: »Tvoj učitelj rabi Akiva nije
tako rekao, već je rekao: Kao što se posuda
od zlata i posuda od stakla mogu popraviti
unatoč tome što su razbijeni, tako se i učen
čovjek može popraviti unatoč tome što je zgri-
ješio.«
Ovaj mu reče: »Onda se i ti obrati!«
On mu reče: »Već sam čuo iza zastora:
 Vratite se, sinovi, što se odvratiste. — Svi
osim Ahera!«
Učahu učitelji naši: Priča se o Aheru da
je jahao na konju u subotu, a rabi Meir je
hodio iza njega da uči Nauk iz njegovih usta.
[Aher] mu reče: »Meire, vrati se, jer sam oci-
jenio po tragovima svoga konja da dovde do-
seže oblast subote!«
Ovaj mu reče: »I ti se obrati!«
On mu reče: »Zar ti već nisam rekao da
sam iza zastora čuo: Vratite se, sinovi, što se
odvratiste — svi osim Ahera.«
Ovaj ga zgrabi i odvede u jedno učilište.
[Rabi Meir] reče nekom djetešcu: »Kaži mi
svoj odjeljak [iz Nauka]!«
iz 48, 22 Ono mu reče: »Nema mira za opake, kaže
Gospod!«
Povede ga u drugu sinagogu, reče nekom
djetešcu: »Kaži mi svoj odjeljak [iz Nauka]!«
Jer 2, 22 Ono mu reče: »Da se i lužinom opereš, na-
pravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja
bezakonja tvoga preda mnom!«
Povede ga u drugu sinagogu. Reče nekom
djetešcu: »Kaži mi svoj odjeljak [iz Nauka]!«
Jer 4, 30 Ono mu reče: »A ti, opustošeni, što ćeš
učiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom
zlatnim ukrasiš i oči Učilom podvlačiš, uzalud
se uljepšavaš, itd.!«
Povede ga u drugu sinagogu, sve dok ga
nije doveo u trinaest sinagoga i svi su mu izgo-
varali odjeljke iste vrste. Kad je posljednjem
upravio pitanje i rekao mu: »Kaži mi svoj
Ps 50, 16 odjeljak!«, ovaj mu odgovori: »A grešniku Bog
progovara: što ti imaš pričati zakone moje,
itd.!«
 Ono djetešce je mucalo, i tako se ovom
učini kao da je čuo da je reklo: »A Eliši Bog
progovara.« Ima ih koji kažu da je uza se
imao nož, rasjekao ga i poslao u trinaest sina-
goga. A ima ih koji kažu da je rekao: »Da sam
imao nož u ruci, rasjekao bih ga na komade!«
Kad je Aherova duša pošla u pokoj, rečeno
je: Niti ćemo mu suditi, niti će on stići na onaj
svijet. Nećemo mu suditi, jer se bavio Naukom,
ah ni na onaj svijet neće stići, jer je griješio.
Rabi Meir reče: »Bolje bi bilo da mu je
suđeno, pa da stigne na onaj svijet. Kad ja
umrem, pustit ću dim iz njegova groba.« Kada
je rabi Meirova duša pošla u pokoj, s Aherova
se groba podiže dim.
Rabi Johanan reče: »I to mi je junaštvo,
spaliti svoga učitelja! Jedan je bio među nama
i nismo ga uspjeh spasiti. Da sam ga ja uzeo
u svoje ruke tko bi mi ga mogao oteti!?«
Zatim još reče: »Cim umrem, ugasit ću dim
iz njegova groba!« Kad rabi Johananova duša
ode u pokoj, prestade izlaziti dim iz groba
Aherova. Nato jedan narikač spjeva:
»Cak ni čuvar na vratima ti se ne mogade
oduprijeti, učitelju naš!«
Aherova kći dođe jednom pred Rabija. Ona
mu reče: »Rabi, opskrbi me!«
On joj reče: »Cija si ti kći?«
Ona mu reče: »Aherova sam kći«.
On joj reče: »Zar još na svijetu ima od
njegova sjemena! A zar Spis ne kazuje: U Jov 18, 19
narodu mu nema ni sina ni unuka, nit pre-
živjela na staništima njegovim!«
Ona mu reče: »Sjeti se Nauka njegova, ah
ne sjećaj se djela njegovih!«
 Istoga časa se spusti oganj i zahvati klupu
Rabijevu. Tad Rabi zaplaka i reče: »Ako je to
zbog onih koji su Ga izložili poruzi, što će tek
biti zbog onih koji su Ga štovali!«
A kako je mogao rabi Meir učiti Nauk iz
usta Aherovih? Zar Raba, sin Bar Hanin, nije
rekao u ime rabi Johanana: »Sto kazuje Spis:
Mal 2, 7 Da usne svećenikove treba da čuvaju znanje,
a iz njegovih usta treba tražiti Nauk: ta on je
glasnik Gospoda nad vojskama. — Ako je uči-
telj sličan glasniku Gospoda nad vojskama,
treba tražiti iz njegovih usta Nauk, ali ako
nije, onda ne treba iz njegovih usta tražiti
Nauk!«
Reš Lakiš reče: »Rabi Meir je čitao, našao
Izr 22, 17 i tumačio [ovo]: Prigni uho svoje i čuj riječi
mudracđ i upravi srce svoje mojem znanju.
Nije rečeno »njihovom znanju« već mojem
znanju!«
Rav Hanina reče: »[Zaključujem] iz ovoga:
Ps 45, li Slušaj, kćeri, pogledaj, prigni uho svoje: za-
boravi narod svoj i dom oca svojega, itd.!«
Da li ta mjesta u Štivu protuslove jedno
drugome. — Ne protuslove jedno drugome.
Jedno vrijedi za odrasla, a drugo za malena.
Kad je stigao, rav Dimi reče: »Na Zapadu ka-
žu: rabi Meir je jeo datule, a koštice je od-
bacivao.«
Rava je ovako tumačio: »Sto znači mjesto
Pj 6. 11 u Spisu: Sidoh u orašje da vidim mladice u
dolini, itd.? Zašto se učeni mudraci prispodob-
ljuju orahu? Zato da bi ti se reklo kako orah
možć biti uprljan blatom i kalom, pa te una-
toč tome njegova sadržina ne odbija, tako je
i sa učenim mudracem: unatoč tome što je
zastranio, njegov Nauk ne odbija!«
 Raba, sin Silin, susrete Elijahua, pa mu
reče: »Sto sada radi Sveti, blagoslovljen neka
je?« Ovaj mu reče: »Kazuje učenja koja je
učio iz usta svih učitelja naših, samo ona iz
usta rabi Meira ne kazuje.«
On mu reče: »Zašto?« — »Zato što je on
učio ono što je čuo iz usta Aherovih.«
Ovaj mu reče: »Zašto? Rabi Meir je našao
mogranj, nutrinu je pojeo, a koru bacio!«
On mu reče: »On baš sada govori: Moj sin
Meir reče: Kako treba da se izrazi Sveprisut-
nost u vrijeme kada čovjek pati? — Glava mi
je otežala, mišica mi oslabila! — A ako Sveti,
blagoslovljen neka je, toliko pati zbog krvi
opakih, kohko će više patiti zbog prolivene
krvi pravednika!«
[..]
Dalje smo učili: Tri kralja i četiri pučanina
nemaju udjela na onom svijetu. A što će s
nama biti? — Ti oštroumniče, crv se uvukao
u njihova srca! A što je bilo s Aherom? Grčka
pjesma nije prestajala da se čuje s njegovih
usta. O njemu se, o Aheru, govori da je jed-
nom, kada je ustao u sinagozi, iz njegova kri-
la ispalo mnogo minejskih knjiga.
Tkač Nimos upita rabi Meira: »Izlazi li
[obojena] sva vuna iz kotla?« Ovaj mu reče:
»Sva koja je prije toga bila čista izlazi, a sva
koja nije bila čista prije toga ne izlazi.«
Rabi Akiva uziđe u miru i siđe u miru. A
p
o njemu Pismo kazuje: Povuci me za sobom, i U 4
bježimo! Cak su i rabi Akivu službujući anđe-
li htjeli odgurnuti nazad, ah im je Sveti, bla-
goslovljen neka je, rekao: Ostavite tog starca,
koji je predviđen da se posluži slavom mojom!
list 16/a Učahu učitelji naši: Sest je stvari rečeno
0 zlodusima. U tri su [stvari] nalik službuju-
ćim anđelima, a u tri su poput sinova čovječ-
jih. U tri su nalik službujućim anđelima: ima-
ju krila kao službujući anđeli i lete od jednog
do drugog kraja svijeta kao službujući anđeli,
1 znaju što će se zbiti u budućnosti kao služ-
bujući anđeli. Kako to misliš »znaju«?! Još i
više, oni čuju iza zastora kao službujući anđeli.
A u tri su [stvari] poput sinova čovječjih:
jedu i piju kao sinovi čovječji, plode se i mno-
že kao sinovi čovječji i umiru kao sinovi čo-
vječji.
Sest je stvari rečeno o sinovima čovječjim:
u tri su [stvari] nalik službujućim anđelima,
a u tri su poput stoke. U tri su nalik službu-
jućim anđelima: imaju razum kao službujući
anđeli, hode uspravno kao službujući anđeli, i
govore svetim jezikom kao službujući anđeli.
A u tri su [stvari] poput stoke: jedu i piju
kao stoka, plode se i množe kao stoka i pogane
kao stoka.
»Tko zagleda u četiri stvari, bolje da nije
ni došao na ovaj svijet«, itd. Tome treba do-
dati: svakako ne u ono što je gore a što dolje,
i što straga, ali zašto ne u ono što je sprijeda,
jer ono što je bilo, bilo je?!
Rabi Johanan i rabi Elazar, obojica rekoše:
»Prispodoba o kralju od mesa i krvi, koji je
rekao svojim slugama: Sagradite mi veliki dvor
na bunjištu! — Oni pođoše i sagradiše. Ali
kralj nije htio da mu se više ikada spominje
ime bunjišta.«
»Tko god nema obzira prema časti svoga
Stvoritelja, bolje da nije ni došao na ovaj
svijet.« Sto se time htjelo?
 Rabi Aba reče: »To je onaj koji gleda u
dugu!«

Rav Josef reče: »To je onaj koji čini pri-

jestup u potaji. — Gleda u dugu, kao što Spis
kazuje: Taj bljesak na sve strane bijaše poput Ez l, 28
duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To
bijaše nešto kao obličje slave Gospodnje.«

Rav Josef reče: »To je onaj koji čini pri-

jestup u potaji, a to je prema učenju rabi Ji-
chaka, jer je rabi Jichak rekao: Tko čini pri-
jestup u potaji, kao da je odgurnuo noge
Sveprisutnosti, jer je rečeno: Ovako govori Iz 66, i
Gospod: nebesa su moje prijestolje, a zemlja
podnožje nogama/«

Ali nije tako. Zar rabi Elea Starac nije re-

kao: »Ako čovjek vidi da su nagoni ovladali
njime, neka ode u mjesto gdje ga ne poznaju,
nek se obuče u crno i ogrne u crno pa neka
čini što mu je srcu volja, ali neka ne oskvrnju-
je javno Ime Neba!«
Nema tu protuslovlja. Jedno je kada može
savladati svoje nagone, a drugo kada nije u
stanju savladati svoje nagone.
Rabi Jhuda, sin Nahmanijev, prevodilac Reš
Lakiša, ovako je tumačio: »Tko god se zagleda
u tri stvari vid mu oslabi. U dugu, u kneza i
u svećenike.
U dugu, jer Spis kazuje: Taj bljesak na sve
strane bijaše poput duge što se za kišnih dana
javlja u oblaku. To bijaše nešto kao obličje
slave Gospodnje.
U kneza, jer Spis kazuje: Predaj mu dio Br 27, 20
svog veličanstva.
 Tko se zagleda u svećenike — u vrijeme
kada je hram postojao i kada su stajali na
svom uzvišenju i blagoslivljali Izraela, izgova-
rajući puno Ime Njegovo.«

Prua stranica
Babilonskog
talmuda, trak-
tat B'rahot. U
zastavici je ri-
ječ MIEJMA-
TAJ — OD KA-
DA, a u stupcu
se tekst Mišne
nastavlja. U
sredini 14. r.
krupnija dva
slova (GM-)
znače početak
Gemare, Zde-
sna je komen-
tar Rašijev,
slijeva drugih
srednjovjekov-
nih tumača.
 BASNE, MITOVI,
POVIJESNE I BIBLIJSKE PRIČE

Rabi Akiva bijaše govorio: »Kako su mno- Hulin

list 127
gobrojna djela tvoja, o Gospode! — imaš stvo- P s 104> 2 4
renja koja rastu u moru a imaš i stvorenja
koja rastu na kopnu. Ona koja su u moru,
ako iziđu na kopno odmah umiru, koja su na
kopnu — ako siđu u more odmah umiru.
Imaš stvorenja koja rastu u ognju a imaš
i stvorenja koja rastu u zraku. Koja su u og-
nju — ako iziđu na zrak odmah umiru.
Mjesto života jednih smrt je za druge, a
mjesto smrti za jedne život je za druge«...

Lisica je hodila obalom rijeke i vidjela ribe lalkut Slmoni

l i s t 61
kako se okupljaju i jure s mjesta na mjesto.
Ona im reče: »Od čega bježite«?
One joj rekoše: »Od mreža i pređa koje na
nas ljudi bacaju.«
Ona im reče: »Hoćete li izići na kopno, pa
da stanujemo zajedno ja i vi, kao što su ne-
kada stanovali moji i vaši preci?«
One joj rekoše: »Ti si ona o kojoj govore
da si najpametnija među životinjama? Nisi ti
pametna, glupa si ti! Kada se plašimo u našoj
 životnoj sredini, kako ćemo se tek plašiti u
sredini gdje nas čeka smrt!«

Sanhedrin Priča se o lisici da je rekla vuku: »Uđi u

neko jevrejsko dvorište uoči subote i pripremi
zajedno s njima sve što je potrebno za gozbu,
pa ćeš s njima jesti na subotnji dan.« Kad je
vuk ušao u dvorište napadoše ga štapovima.
On pode da ubije lisicu. Ona mu reče: »Oni
su te izudarali samo zbog tvoga oca, koji im
je jednom pomogao za gozbu i pojeo svaki
ljepši komad.« On joj reče: »Zar ja da ispaš-
Jer 31, 29 tam zbog oca!« Ona mu reče: »Jest, jer: Oci
jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu. Ne-
go, hodi ti sa mnom, pokazat ću ti mjesto
gdje ćeš moći pojesti i nasititi se.« Ona ga
povede na bunar nad kojim bijaše postavljeno
drvo, a na kojem je visilo uže, a na dva kra-
ja užeta bile su vezane dvije vedrice. Lisica
uđe u gornju vedricu koja oteža i siđe dolje.
Donja vedrica se popne gore. Vuk joj tada
reče: »Zašto si ušla onamo?« Ona mu reče:
»Ima ovdje mesa i sira da se najedeš i na-
sitiš.« Pokaza mu lik mjeseca u vodi koji se
činjaše kao kolut sira. Vuk joj reče: »Kako
ću ja sići?«
Ona mu reče: »Uđi u gornju vedricu.« On
uđe, vedrica oteža i spusti se, a vedrica u ko-
joj je bila lisica podiže se. On joj reče: »Kako
izr u, 8 ću s e uspeti?« Ona mu reče: »Pravednik se
od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na njegovo
mjesto.«

Lev 19, 36 Ali to nije tako, jer je rečeno: Neka su vam

mjerila točna, itd.
 Dva su psa bila uz jedno stado i nepresta- Sanhedrin
l l s t 105 a
no lajahu jedan na drugoga. Napadne vuk jed- ^
noga. Nato drugi reče: Ako mu ne pomognem
— danas će ubiti njega, sutra će napasti me-
ne! Pođoše obojica i ubiše vuka.

Prispodoba o čovjeku koji je imao pule, ma- Ester Raba

list 7
garicu i krmaču, pa je puletu i magarici davao
s mjerom, a krmači bez mjere. Reče pule ma-
garici :
— Sto li to ova bena čini? Nama, koji ra-
dimo domaćinu sve poslove, daje s mjerom, a
krmači koja ništa ne radi daje preko mjere!
Na to će magarica puletu:
— Doći će čas, te ćeš ugledati njen pad!
Onda je više neće hraniti za njeno dobro već
za njeno zlo.
Dođe vrijeme domaćinova blagdana, te oni
uzeše krmaču, zaklaše je. Počeše davati maga-
ričinoj kćeri ječma, ah je ona puhala u jasle
i nije htjela hranu ni dotaći.
Na to će joj reći njena majka:
— Kćeri moja, nije uzrok bilo jelo, već je
uzrok bio nerad!

Priča se o čovjeku koji je hodio poljem Tanhuma

s krčagom mlijeka u rukama. Uz put sretne fovod)0*
zmiju koja je siktala od silne žeđi. Čovjek joj
reče:
— Zašto sikćeš?
— Žedna sam. A što ti imaš u ruci?
— Mlijeko.
— Daj mi da pijem od tog mlijeka, pa ću
ti pokazati blago od kojega ćeš se obogatiti.
On joj dade mlijeka. Kad se napila, čovjek
joj reče:
 — Pokaži mi blago o kojem si mi govo-
rila.
— Hodi za mnom.
On pođe za njom sve dok nisu stigli do ne-
ke velike stijene. Ona mu reče:
— Ispod ovog velikog kamena je blago.
Čovjek podiže onaj kamen, poče kopati i
nade blago. Uze ga i ponese svojoj kući. Sto
učini ona zmija? Skoči i ovi se oko njegova
vrata. Čovjek joj reče:
— A što je sad ovo?
— Umorit ću te zato što si uzeo sve moje
blago.
Čovjek joj reče:
— Hodi sa mnom do Salomona, neka nam
on presudi.
Pođoše njih dvoje i stigoše pred Salomona,
a zmija bijaše još uvijek na njegovom vratu.
Čovjek zavapi kralju. Kralj reče zmiji:
— Sto bi ti htjela?
Zmija reče:
— Hoću da ga ubijem, jer je rečeno: A ti
ćeš mu vrebati petu!
Kralj joj reče:
— Siđi s njegova vrata, jer nije pravo da
vladaš njime više od mene, pošto se oboje
nalazite pred sudom.
Zmija siđe s čovjekova vrata na zemlju i
tada joj kralj reče:
— A sada reci što imaš kazati.
Zmija poče govoriti:
— Ubit ću ga, kao što mi je Sveti, blago-
slovljen neka je, rekao: A ti ćeš mu vrebati
petu!
Tada kralj reče onom čovjeku:
 — A tebi je Sveti, blagoslovljen neka je,
zapovjedio: On će ti glavu satirati! Post 3, 15
Skoči onaj čovjek i smrska joj glavu.
Otada se govori:, I najboljoj među zmija-
ma — smrskaj glavu!

MISIRSKE LEGENDE

Rav Avira je ovako tumačio: »Iz Egipta Sota

list 11/a
se Izrael oslobodio zaslugom pravednih žena
tog naraštaja. U času kada bi izlazile vodu
zahvatati, Sveti blagoslovljen neka je, dobav-
ljao bi im u vrčeve male ribe, te bi one tako
zahvatale pola vode, a pola ribe. Onda bi one
stavljale [na oganj] dva lonca, jedan za vrelu
vodu, a drugi za ribe, pa bi to odnosile svojim
muževima na polje. One bi ih umile, namazale
[uljem], nahranile i napojile i podale im se
među skladovima, kao što je rečeno: kada bu- Ps 68, 14
dete nastavali među skladovima.
[...]
Kada bi zanijele, pošle bi svojim domovi-
ma, a kada bi im stiglo vrijeme porođaja po-
šle bi u polje da rode pod jabukom, kao što
je rečeno: Pod jabukom sam te probudila, gdje Pj 8, 5
te je mati rodila, itd. Potom bi im Sveti, bla-
goslovljen neka je, slao nekoga s visokih ne-
besa koji bi ih očistio i uredio kao primalja
koja se stara o novorođenčetu, kao što je re-
čeno: A oni koji te rodiše, u dan rođenja tvo- Ez 16, 4
ga pupak ti ne odrezaše, niti te vodom opraše
da te očiste itd. I skupio za njih po dvije okru-
glice, jednu meda, a drugu ulja, kao što je
rečeno: I dade im da se nasišu meda iz sti- Pnz 32, 13
jene i ulja itd.
 A čim bi ih Egipćani spazili i pošli da ih
ubiju, čudo bi im se dogodilo te bi ih zmija
progutala. Ovi bi zatim dovodili volove i pre-
Ps 129, 3 o r a i i [tlo] nad njima, kao što je rečeno: Po
leđima su mojim orači orali itd.
Poslije njihova odlaska, oni bi izbijali i ni-
E z 16
>7 cali kao trave poljske, kao što je rečeno: Raz-
rasti se kao izdanak u polju itd. Kad bi odra-
sli, dolazili bi svojim domovima u čoporima . . .

Neki čovjek od Levijeva doma ode ... Ka-

izl 2, 1 mo ode?
Reče rav Jhuda, sin Zvinin: »On ode po
savjetu svoje kćeri.-«
Uči se: Amram bijaše velikan svoga nara-
izl l, 22 štaja. Kada vidje da opaki faraon naredi: Sva-
ko muško dijete koje se rodi bacite u Rijeku!
— on reče: »Zalud se mi trudimo!-« Ustade i ot-
jera svoju ženu. Ustadoše tada svi i otjeraše
svoje žene.
Reče mu njegova kći: »Oče, tvoja je odluka
teža od faraonove. Jer faraon je donio odluku
samo o muškima, a ti donese odluku i o muš-
kima i o ženskima.
Faraon odluči za ovaj svijet, a ti i za ovaj
i za onaj svijet.
Faraon je opak — nije sigurno hoće li se
njegova odluka održati ili ne, ali ti si prave-
dan — sigurno je da će se tvoja odluka odr-
žati« . . .
Ustade [Amram] i dovede svoju ženu . . .

Nebeska mana
Joma
list 75
lzl 16> 8 I reče Mojsije: Večeras će vam Gospod da-
ti mesa da jedete i ujutro kruha da se nasi-
tite...
Reče rav Aha, sin Jaakovljev: »Ispočetka
su sinovi Izraela bili slični kokošima koje klju-
caju po bunjištu, sve dok nije došao Mojsije i
odredio im vrijeme njihovih obroka.«
[O mSni] je rečeno: Kad bi se noću spušta- Br U, 9
la rosa po taborištu, s njome bi se spustila i
mSna itd., a rečeno je također: neka narod ide Izl 16, 4
i skuplja itd., a rečeno je još i: Narod (je) išao Br U, 8
naokolo i skupljao itd. Kako to?
Pravednicima je padala pred vrata njihovih
domova, osrednjima — oni bi išli i skupljali,
a opakima — oni bi išli naokolo i skupljali.
Rečeno je kruh, a rečeno je i kolači, a re- Izl 16, 4
čeno je i mljeli. Kako to? Br u, 8
Za pravednike — kruh, za osrednje — ko-
lači, opaki su mijeh u žrvnju.

O Nauku

Jedan je Galilejac ovako tumačio rav Hisdi: Sabat

h s t 88,/a
»Neka je blagoslovljen Svedržitelj koji je dao
trojni Nauk trojnom narodu rukom trećega u
treći dan trećeg mjeseca.«

O apokrifima

Mišna:

. . . Ovi nemaju udjela na onom svijetu: tko Sanhedrin

list 90/3
kaže da uskrsnuće mrtvih nije po Nauku, [tko
kaže] da Nauk nije nebeskog porijekla i bogo-
hulnik.

25 Talmud
 Rabi Akiva reče: »I onaj koji čita vanka-
nonske knjige, i tko šapuće na ranu i govori:
izl 15, 26 Nikakve bolesti koje sam pustio na Egipćane
na vas neću puštati, jer ja sam Gospod koji
dajem zdravlje.«

Aba Šaul reče: » I onaj koji izgovara Ime

doslovno« [ • • •]

list 100/b Gemara:

Rabi Akiva reče: »I onaj koji čita vanka-
nonske knjige« itd.: uči se: saducejske knjige.

Rav Josef reče: »I knjiga Ben Sire također

je zabranjena za čitanje.« Reče mu Abaje: »Za-
što to? Da nije zato što u njoj piše: 'Ne skidaj
ribi kožu od ušiju jer ćeš je pokvariti, već je
dobro ispeci na vatri i pojedi je s dva kru-
ha!'!?« Ako ti to shvaćaš doslovno — u Nauku
Pnz 20, 19 također piše: Nemoj uništavati njegovih sta-
bala. A ako tumačiš po smislu, onda te ovo
uči lijepom ponašanju iz kojega možeš zaklju-
čiti kako ne treba općiti [sa ženom] na nena-
Sir 42, 9—10 ravni način. A ako je zbog toga što piše: Kći
je ocu zaludno blago, od brige za nju ne spava
noću: dok je malena da je ne zavedu, kad se
zadjevojči da se ne razbludi, kad sazri, hoće li
se udati, a kad se uda hoće li djecu roditi, kad
ostari da se ne oda vračanju, pa i učitelji naši
rekoše isto: Svijet ne može postojati ni bez
muškaraca ni bez žena.
Blago onom koji ima mušku djecu, jao
onom koji ima žensku djecu. Ako je zbog toga
što piše: »Ne dopusti da ti u srce prodre briga,
jer briga ubija i snažne muževe« — eto, Salo-
Izr 12, 25 mon reče: Briga u srcu pritiskuje čovjeka!
 Rav Ami i rav Asi (ovo su različito tuma-
čili), jedan reče »Treba je izbiti iz glave!«, a
drugi reče: »Treba je ispričati drugima!«
A ako je zbog toga što piše: Drži mnoštvo
podalje od svoje kuće i ne uvodi svakoga u
svoju kuću, — pa i Rabi je tako rekao. Jer se
uči kako Rabi reče: Neka čovjek nikada ne
množi prijatelje u svojoj kući, jer je rečeno:
Čovjek s mnogo prijatelja ide u propast. izr 18, 24
A ako je zbog toga što piše: U koga je bra-
da mala, lukav je, u koga je brada debela,
glup je; tko puše u svoju čašu, nije žedan;
tko kaže: s čim ću jesti svoj kruh? — njemu
kruh uzmi, a tko češlja bradu na razdjeljak
— nitko ga podnijeti neće!
Rav Josef reče: »Lijepe riječi koje su u
njoj, tumačit ćemo svijetu:
Dobra je žena kao dobar dar onomu koji se
boji Boga; zla žena nevolja je mužu svom.
Kako se može popraviti? Neka je otpusti iz
svoje kuće, pa će se izliječiti od svoje nevolje.
Blago mužu lijepe žene, jer je dvostruk broj
dana njegovih.
Odvrati oči svoje od ljupke žene da ne
upadneš u njenu zamku. Ne svraćaj k njenom
mužu da miješaš s njime vino, jer su mnogi
propali zbog lika lijepe žene, i golem je broj
onih koje je ubila.
Veliki je broj rana na torbaru koji je svi-
kao govoriti sramne riječi kao iskre koje pale
žar.
Kao što je krletka puna ptića, tako su im
kuće pune prevare.
Udalji mnoštvo iz svoje kuće i ne dovodi
u svoju kuću svakoga.
 Neka bude mnogo onih koji ti žele dobro.
Otkrij svoju tajnu jednom od tisuće.
Od onih koji leže na tvojim njedrima čuvaj
otvore usta svojih.
Ne žalosti se zbog sutrašnje žalosti, jer ne
znaš što će donijeti dan, jer sutrašnjeg dana
možda više neće biti, a on žali za svijetom
koji nije njegov.
lzr 15, 15 Svi su dani bijednikovi zli.
A Ben Sira reče: I noći.
Među najnižim krovovima je njegov krov,
a na uzvišici brda njegov vinograd. Kiše s kro-
vova padaju na njegov krov, a zemlja s nje-
gova vinograda na druge vinograde. [ . . . ]
Dalje reče rabi Jhošua, sin Levijev: »Svi su
list 101/a dani bijednikovi zli, — a zar nema subota i
blagdana?«
A ovo je po Smuelu, jer Smuel reče: »Pro-
mjena navika početak je bolesti želuca.«
Učahu učitelji naši: Tko čita stih Pjesme
nad pjesmama, i to učini pjevajući, i tko čita
iz nje stih u gostionici kad joj vrijeme nije,
dovodi zlo na svijet. Jer se Nauk opasuje vre-
ćom i stoji pred Svetim, blagoslovljen neka je,
i govori Mu: Gospodaru svijeta, sinovi su tvoji
od mene načinili harfu, na kojoj drznici svi-
raju! On mu reče: Sine moj, a čime da se
bave u vrijeme kad jedu i piju? On mu reče:
Gospodaru svijeta, ako su znalci Štiva, nek
se bave Naukom, Prorocima i Spisima. A ako
su znalci Mišne, neka se bave Mišnom, halaha
propisima i hagadama. A ako su znalci Talmu-
da, neka se bave halaha propisima o Pesahu
u vrijeme praznika Pesaha, halaha propisima
o Pedesetnici u vrijeme praznika Pedesetnice,
halaha propisima o blagdanima na blagdane.
 BIBLIJSKE PRIČE

[..J
Nahum iz Gimzoa običavao bi na sve što Sanhedrin
bi mu se dogodilo govoriti: »I to je na dobro!« l!fio9/f / b _
Jednoga dana Izraelci htjedoše poslati dar Ce-
zaru. Rekoše: »Po komu ćemo ga poslati? Po-
slat ćemo ga po Nahumu iz Gimzoa koji je
učen u čudima.«
Kada je stigao do neke gostionice, htjede
tu prenoćiti. [Gostioničari] mu rekoše:
— Sto to imaš sa sobom?
On im reče:
— Nosim danak Cezaru.
Kada pade noć, oni otvoriše njegovu škri-
nju, uzeše sve što bijaše u njoj i napuniše je
zemljanim prahom. Kada on stiže onamo [Ce-
zarovi ljudi] nađoše samu prašinu. [Cezar] reče:
— Podsmijevaju mi se Jevreji!
Izvedoše ga na gubilište. On na to reče:
— I to je na dobro!
Tada dođe Elijahu, i načini se sličan njima.
Reče im:
— Možda je to prah sa zemlje oca našeg
Avrahama, koji bi bacao prašinu pa se ona pre-
tvarala u mačeve, bacao pljevu koja se pretva-
rala u strijele!
Oni provjeriše i nađoše da je tako.
Bijaše jedan grad koji nisu mogh nikako
osvojiti. Baciše na njega od tog praha i osvo-
jiše ga. Uvedoše [Nahuma] u riznicu i rekoše
mu:
— Uzmi odavde što ti je volja!
On napuni svoju škrinju zlatom. U povrat-
ku stiže do gostioničara [koji ga orobiše]. Re-
koše mu:
 — Sto si odnio u kraljevski dom?
On im reče:
— Ono što sam odavde uzeo to sam onamo
i ponio!
Kad to čuše, i oni uzeše [zemljane prašine]
i odniješe onamo. Ti su gostioničari izvedeni
na stratište i pogubljeni.
»Stanovnici Sodome nemaju udjela na ono-
me svijetu«, itd.
[•••]
Učahu učitelji naši: Stanovnici Sodome uz-
nijeli su se samo zbog dobra koje im je poda-
rio Sveti, blagoslovljen neka je. Sto je rečeno
Jov 28, 5—7 0 njihovoj zemlji? — Zemlja iz koje kruh
nam niče ... Stijene njene skrovišta su safira,
prašina zlatna krije se u njima. Tih putova
ne znaju grabljivice, jastrebova ih oko ne
opaža.
A oni govorahu: »Kada nam već zemlja
kruh rađa i kad je puna zlatne prašine, što
će nam putnici namjernici koji dolaze samo
da nam umanje imanja? Hajde da zaboravimo
Nauk o putnicima u našoj zemlji, kao što je
Jov 28, 4 rečeno: Čeljad iz tuđine rovove dube, do ko-
jih ljudska ne dopire noga, visi njišuć se, da-
leko od ljudi.«
Rava je ovako objašnjavao: »Sto znači ovaj
62, 4 Spis: dokle ćete na bijednika nasrtati, obarati
ga svi zajedno, kao zid ruševan ili ogradu na-
gnutu? — On nas uči da su oni bacali oko na
vlasnike novca, pa su ih postavljali pored ru-
ševnog zida i obarali ga na njih. Zatim bi pri-
lazili i uzimali im njihov novac.«
Jov 24, 16 Rava je tumačio: »Sto znači ovaj Spis: Po
noći provaljuju kuće koje su po danu sebi
obilježili, za svjetlost ne znaju. — On [nas] uči
da su bacali oko na vlasnike novca, davali u
polog mirišljave smole koju bi ovi smještali u
svoje riznice. Uvečer bi dolazili, kao psi bi
nanjušili [gdje se riznice nalaze], kao što je
rečeno: Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i Ps 59, 7
kruže po gradu, dolazili bi, provaljivali onamo
i otimali novac.« [ . . . ]
Oni su govorili: Tko ima jednog vola, mora
voditi [stoku] na ispašu jedan dan, tko nema
ni jednog, mora voditi [stoku] na ispašu po
dva dana. Nekom siroti, sinu udovičinom, da-
doše volove da ih vodi na ispašu. On ode, uze
i pobi ih. Zatim im reče:
— Tko ima [jednog] vola, neka uzme jednu list 109/b
kožu, tko nema vola, neka uzme dvije kože.
Oni mu rekoše:
— Što to ima značiti?
On im reče:
— Kraj zakona treba da je kao početak
zakona. Kako glasi početak zakona? — Tko
ima [jednog] vola, mora voditi [stoku] na ispa-
šu jedan dan, a tko nema ni jednog, mora vo-
diti [stoku] na ispašu po dva dana. A tako treba
da bude i kraj zakona: Tko ima [jednog] vola,
neka uzme jednu [kožu], a tko nema ni [jed-
nog] vola, neka uzme dvije [kože].
Tko je prelazio rijeku skelom, plaćao je
jedan zuz, tko nije prelazio skelom plaćao je
dva zuza.
Ako bi tko imao naslaganih opeka, dolazio
bi svatko i uzimao po jednu, rekavši mu:
— Uzeo sam samo jednu!
Ako bi tko prostro češnjak ili luk [radi su-
šenja], dolazio bi svatko i uzimao po jednu
[glavicu], rekavši mu:
— Uzeo sam samo jednu!
 U Sodomi bijahu četiri suca: Šakraj, Sakru-
raj, Zajafi i Macle Dina. Ako bi tko gurnuo
ženu svog susjeda, a ona bi pobacila, oni bi
[mužu] rekli:
— Daj mu je neka zanese s njim za tebe.
Ako bi tko odsjekao uho susjedova magarca,
rekli bi [vlasniku]:
— Daj mu ga dok mu ponovo ne izraste.
Ako bi tko ranio svog susjeda, oni bi rekli:
— Plati mu što ti je pustio krv.
Tko bi prelazio [rijeku] skelom, plaćao bi
četiri zuza, tko bi gazio vodu plaćao bi osam
zuza.
Jednom je došao neki perač sukna i kada
je stigao onamo, rekli su mu:
— Daj četiri zuza!
On im reče:
— Pregazio sam vodu!
Oni mu rekoše:
— Ako je tako, daj osam zuza, jer si pre-
gazio [rijeku] po vodi.
On ne dade [novac], te ga oni napadoše.
Dođe pred jednog od ovih sudaca. Ovaj mu
reče:
— Daj im plaću što su ti pustili krv i još
osam zuza što si [rijeku] pregazio.
Dopade jednom onamo Eliezer, sluga Avra-
hamov, i netko ga napade. On dođe pred jed-
nog od onih sudaca.
On mu reče:
— Daj mu plaću što ti je pustio krv.
Ovaj uze kamen i udari suca, koji na to
reče:
— Sto to ima značiti?
Ovaj mu reče:
— Plati njima ono što sada meni duguješ,
a moj će novac ostati u istom iznosu u kojem
jest.
Oni su imali postelje na kojima su spavali
gosti. Ako bi tko bio predugačak, odsijecali bi
mu [noge], ako bi tko bio premalen rastezali
bi ga.
Eliezer, sluga Avrahamov stiže [jednom]
onamo. Rekoše mu:
— Digni se i lezi u tu postelju!
On im reče:
— Zavjetovao sam se na dan smrti svoje
majke da neću leći u postelju.

Kada bi neki siromah dopao onamo, davao

bi mu svatko po dinar, na kojem je zapisao
svoje ime, ah kruha mu ne bi davali. Kad bi
umro, dolazili bi redom i uzimali svoj [dinar].
Oni su se dogovorili među sobom: Tko god
bi u gostionicu pozvao nekog čovjeka [tuđina],
skinut će mu se odjeća.
Ehezer, sluga Avrahamov, stiže [jednom]
onamo i oni mu ne dadoše kruha. Kada htjede
jesti, pođe Ehezer i sjede na kraj [stola], iza
svih. Rekoše mu:
— Tko te je pozvao ovamo?
On reče onome koji je sjedio pored njega:
— Ti si me pozvao!
Onaj pomisli: Mogu čuti ostali da sam ga ja
pozvao, pa će mi skinuti odjeću! Skide svoj
ogrtač i pobježe van. Tako učini Ehezer sa
svakim ponaosob, sve dok svi ne iziđoše. Po-
tom on sam pojede sve što je za gozbu bilo
[pripravljeno].
Bijaše tamo [u Sodomi] neka djevojka koja
je nekom siromahu davala kruha, krišom iz
svoga vrča [za vodu]. Kada se to otkrilo, na-
 mazali su je medom i podigoše je na vrh zida.
Doletješe pčele i pojedoše je.
Post 18, 20 A, eto, što o tome kazuje Spis: Velika je
vika na Sodomu i Gomoru. A rav Jhuda reče
u ime Rava: »Zbog one djevojke.«
»Uhode nemaju udjela na onom svijetu«,
Br 14, 37 jer je rečeno: Oni, dakle, ljudi koji su zlobno
ozloglasili zemlju, biše boleštinom pomoreni —
pomoreni na ovom svijetu, a boleštinom na
onom svijetu.
»Družina Korahova nema udjela na onom
svijetu« [...]
Rav reče: »Ona, sina Peletova, spasila je
njegova žena. Reče mu ona:
— Sto se tebe sve to tiče? Ako je ovaj
učitelj, ti si učenik, a ako je onaj učitelj, ti
si opet učenik.
On joj reče:
— Sto da činim? Bio sam na savjetovanju
i zakleo sam se s njima zajedno!
Ona mu reče:
— Znam da je cijela zajednica sveta, kao
B r 16
- 3 što kazuje Spis: Jer sva je zajednica, svi nje-
zini članovi, posvećena. [Ali] mu reče dalje:
— Sjedi ovdje, jer ću te ja spasiti!
Napojila ga je vinom, napila ga i stavila ga
spavati u [šator]. Zatim je sjela na ulaz i ras-
list uo/a plela kose. Tko god je došao i vidio je, vratio
bi se. U međuvremenu se Korahova žena pri-
ključila [pobunjenicima]. Ona je rekla [Ko-
rahu]:
— Vidi što Mojsije učini. Sebe je proizveo
za kralja, brata svoga za velikog svećenika,
sinove svoje za zamjenike svećenika. Ako se
donosi podizanica, on kaže: Neka bude sveće-
nikova, ako donose desetinu, koja pripada tebi
[kao levitu], on kaže: Dajte deseti dio od toga
svećeniku. Štoviše, on vam odsijeca kose i po-
naša se s vama kao s brabonjcima, jer je bacio
oko na vaše kose.
On joj reče:
— Pa i on sam to čini!
Ona mu reče:
— Zato što je cijelo gospodstvo njegovo, te
može čak reći: Neka poginem s Filistejcima! Suc 16, 30
A još vam je rekao da načinite sebi purpurno-
-plave niti [na skutima ogrtača]. Pa ako je sva
vrlina ispunjenja zapovijesti u purpurno-pla-
voj tkanini, onda donesi purpurno-plave tka-
nine i obuci njome sve svoje učenike.
To je što kazuje Spis: Ženska mudrost gra- izr 14, 1
di kuću svoju — ovo se odnosi na ženu Ona,
sina Peletova; A ludost je rukama razgrađuje izr 14, 1
— to se odnosi na Korahovu ženu.«

O kralju Davidu

Gospod proniče pravednika — ispitao je Da- Jalkut Simoni

vida kod stada i našao da lijepo napasa [stado], list 78
kao što je rečeno: uze ga od torova ovčijih. u. 5
Ps 78, 70
Sto znači: od torova ovčijih? — [Znači] da je
David odvajao stado, sve po vrstama. Izvodio
bi jariće i hranio ih vrhovima trava, jer su
meki, izvodio jarce i hranio ih srednjim dije-
lovima trava, jer je tu osrednja, izvodio šilje-
žad i hranio ih korijenjem trava, jer su naj-
tvrđi.
Sveti, blagoslovljen neka je, reče: Tko zna
da napasa stado tako da svakom učini prema
snazi — neka bude pastir stada mojega, a to
je Izrael!
Ps 78, 71 To je ono što je rečeno: Odvede od ovaca
dojilica, da pase Jaakova, narod njegov!

Sober tov U vrijeme kada je David napasao stado,

list 22
išao je za njim i naišao na bivola koji je spa-
vao u pustinji. Pomisli da je to brdo, pope se
na njega i tako je napasao stado. Bivol se pro-
budi i ustade, a David ostade jašući na njego-
vim rogovima, i tako je dosizao do neba. Tada
se David [pomoli Bogu] da ga skine s bivola.
I što je Sveti, blagoslovljen neka je, učinio?
Posla onamo jednog lava. Kada bivol ugleda
lava, uplaši se od njega i leže pred njega, jer
je lav kralj svih zvijeri i životinja. Kada David
ugleda lava, uplaši se od njega, pa Sveti, bla-
goslovljen neka je, posla onamo jednog jele-
na, te lav skoči za njim i tako David siđe i
pođe svojim putem.
Ps 22, 22 A to je ono što je rečeno: Spasi me od ra-
lja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

Soher tov Kada se David pravio ludim. — David reče

list 34
Ps 34, 1 Svetom, blagoslovljen neka je:
Ps 104, 24 — Kako su brojna djela tvoja, o Gos-
pode! Sve si to mudro učinio. Sve što si na
tvom svijetu učinio, lijepo si učinio, ali je
mudrost najljepša od svega. Ali, kakve koristi
svijet ima od ludosti koju si također stvorio?
Čovjek ide trgom, razdire odjeću svoju, a dje-
ca trče za njim i rugaju mu se — zar je to
tebi lijepo?
Reče mu Sveti, blagoslovljen neka je:
— Davide! Zar ćeš o ludosti da se sporiš?
Života ti, zatrebat će ti, pa ćeš me moliti da
ti udijelim i od nje!
 Nije Davidu mnogo trebalo, pa je jednom
pošao Ahišu, kralju Filistejaca. Sveti, blago-
slovljen neka je, reče:
— Davide, zar ideš Ahišu? Jučer si tek ubio
Golijata, još mu se krv nije sasušila, a braća
su Gohjatova tjelohranitelji Ahišovi. Ideš k nje-
mu, a u ruci ti je Golijatov mač!
Kada je David stigao Ahišu, Gohjatova mu
braća rekoše:
— Ubit ćemo ubojicu brata svojega!
Ahiš im reče:
— Zar ga nije u ratu ubio? Zar se nije
ovako sporazumio s njim: Ako pobijedi u borbi 1 Sam n, 9
sa mnom i pogubi me?
Oni mu rekoše:
— Ako je tako, siđi s prijestolja svoga i daj
kraljevstvo Davidu, a mi ćemo mu biti sluge,
jer je takav sporazum.
Tim ga riječima uvjeriše. Istoga časa Davi-
da uhvati strah i poče se moliti:
— Gospodaru svijeta, usliši me!
Reče mu Sveti, blagoslovljen neka je:
— Davide, što tražiš?
— Daj mi malo od one s t v a r i . . .
— A zar ti ne rekoh: Tko riječ prezire, taj izr 13, 13
propada!?
David se poče pretvarati pred njima kao da
je lud i počeo pisati po vratima: »Ahiš, kralj
Gata, duguje mi sto puta po deset tisuća, a
njegova žena pedeset puta po deset tisuća!«
I kći Ahišova i njena majka bijahu lude, i
vikale su i ludovale iznutra, a David je vikao
i ludovao izvana.
Reče tada Ahiš svojim slugama:
— Samo mi budale nedostaju itd.?! 1 Sam 21, 16
 Istoga časa David se obradova te u veselju
velikom reče:
— Gospodaru svijeta, kako je dobra lu-
dost! . . .

Alef-bet David, kralj Izraela, jednom sjedaše u vrtu

n
i vidje kako osa proždire pauka. Tada reče
David Svetom, blagoslovljen neka je:
— Gospodaru svijeta, kakva korist od ovih
i zašto ih stvori u ovom tvom svijetu? Osa
gradi saće, a ne spravlja med, i nikakve koristi
od nje; pauk plete cijele godine, a nema odjeće.
Reče mu Sveti, blagoslovljen neka je:
— Davide, podsmijevaš se mojim stvorenji-
ma — doći će čas, pa će ti zatrebati!
Kad se David skrivao u pećini pred kra-
ljem Šaulom, Sveti, blagoslovljen neka je, po-
sla pauka koji isplete paučinu na ulazu pećine
i zatvori je.
Dođe Saul i vidje paučinu na ulazu u pe-
ćinu. Reče:
— Ovamo sigurno nitko nije ulazio, jer da
je ulazio razderao bi paučinu! — I ode dalje.
Kad David iziđe i vidje pauka, poljubi ga i
reče mu:
— Neka je blagoslovljen tvoj tvorac, a bu-
di i ti blagoslovljen!

U času kad David nađe Saula kako leži i

spava okružen vojskom, Avner ležaše na ulazu
u šator. [Avnerova] glava bijaše na jednom ula-
zu, a noge na ulazu preko puta. Noge mu
bijahu podignute. David prođe ispod njegovih
nogu i uze vrč za vodu, ali se [Avnerove noge]
ispriječiše pred njim kao dva velika stupa.
 Tada David zamoli za milost i reče: Bože, Ps 22, 2
Bože, zašto si me napustio. — Tada mu Sveti,
blagoslovljen neka je, učini čudo i posla osu
koja ubode Avnera u nogu, on je pomaknu, te
David iziđe . . .

Priča se o kralju Davidu kako se uzoholio Perek Sir*

kad je završio knjigu Psalama i rekao Svetom,
blagoslovljen neka je:
— Gospodaru svijeta, ima li stvorenja tvo-
ga na ovome tvome svijetu, koje kazuje više
pjesama i hvalospjeva od mene?
Istoga časa iskoči pred njega žaba, koja mu
reče:
— Davide, ne uznosi se! Ja kazujem više
pjesama i hvalospjeva od tebe!

O mudrom Salomonu

U Giveonu se Gospod javi Salomonu noću Sir haširim

u snu. Bog reče: Zatraži što da ti dadem? ^ ^
Salomon reče: 1 Kr 3, 5
— Ako zatražim srebro i zlato, drago ka-
menje i biserje, dat će mi. Radije ću zatražiti
mudrost — a ona uključuje sve.
— Salomone, mudrost si zatražio a nisi za-
tražio bogatstvo i imanja i duše neprijatelja
tvojih. Života ti, mudrost i znanost će ti biti
davani, a time ću ti dati i bogatstvo i imanja!

Sto je kordiakos, a što glodač

Mišna: Gitin
list 67/b
Ako netko, koga zahvati kordiakos, kaže: Na-
pišite mojoj ženi otpusno pismo! — kao da
ništa nije rekao.
Ako je netko rekao: Napišite mojoj ženi
otpusno pismo! — a poslije toga ga zahvati
kordiakos, pa kaže: Ne pišite ga! — onda su
njegove posljednje riječi ništavne.
Ako netko onijemi, pa na pitanje, da li da
se njegovoj ženi napiše otpusno pismo, mahne
glavom, treba ga provjeriti tri puta. Ako na
»ne-« odgovori »ne«, a na »da« odgovori »da«,
onda neka ga napišu i uruče joj.

Gemara:
Sto je to kordiakos?
Šmuel reče: »Koga je ujelo novo vino u
podrumu.«
Trebalo bi ipak da se kaže: Koga je novo
vino ujelo? Iz toga možemo izvesti zaključak
da je to duh, a ime mu je kordiakos. Od kakve
je to važnosti? — Za [spravljanje] zapisa. Ka-
kvo sredstvo postoji protiv toga? — Mršavo
meso na žaru i presječeno vino.
Abaje reče: »Moja mi je majka govorila:
Protiv sunčanice od istoga dana djeluje vrč
vode; protiv one od dva dana puštanje krvi —
od tri dana mršavo meso na žaru i presječeno
vino. Protiv zastarjele sunčanice uzeti crnu ko-
koš, rasjeći je uzduž i poprijeko, obrijati [bo-
lesniku] tjeme glave, staviti je na to mjesto i
ostaviti je dok ne prione, poslije neka do guše
ude u vodu [i neka stoji tamo] dok ga slabost
ne uhvati. Neka poslije toga uroni u vodu,
ponovo se podigne, pa neka sjedne.
Protiv sunčanice djeluje mršavo meso na
žaru i presječeno vino, protiv prehlade debelo
meso na žaru i čisto vino.«.
 Rav Amrama Pobožnog često su kinjili lju-
di iz egzilarhova doma. Tako su ga jednom
ostavili spavati na snijegu pa su mu narednog
jutra rekli: »Sto želi gospodin da mu se do-
nese?«
Pošto je razmislio o tome kako će mu oni
donijeti točno suprotno od onoga što im bude
rekao, on im kaza: »Mršavog mesa na žaru i
presječena vina.«
Oni mu donesoše debela mesa sa žara i
čista vina. Ćula je to Jalta pa ga je odvela u
kupalište, postavila ga u vodu sve dok se voda
u kupalištu nije pretvorila u krv i dok mu
tijelo nije bilo prekriveno ranama. — [Kada
je bio prehlađen] rav Josef je radio u mlinu,
a rav Sešet je radio s brvnima. On bijaše govo-
rio: »Rad je velik jer grije onoga koji ga oba-
vlja.«

Jednom reče egzilarh rav Sešetu: »Sto to

treba značiti da gospodin ne jede kod nas?«
On mu reče: »To je zato što su gospodinove
sluge nevaljale. Oni su sumnjivi kad je riječ
o jednom udu živa bića.«
Ovaj mu reče: »Tko će to dokazati?«
On mu reče: »Ja ću to dokazati«. Onda reče
svom sluzi: »Idi, pa ukradi jednu nogu gove-
četa [koje se danas kolje] i donesi mi je.« Za-
tim, [kod stola] reče onima: »Položite mi ova-
mo sve dijelove tijela ovog govečeta.« Kada
mu ovi donesoše tri noge, a on im reče: »Je li
ono imalo tri noge?!« Onda oni odsjekoše je-
dnu s nekoga drugog [govečeta] i donesoše mu.
Nato reče svom sluzi neka i on izloži onu ko-
ja se kod njega nalazi, pa reče onima: »Je li
ovo imalo pet nogu!« Tada mu onaj reče: »Ako

Si Talmud
 je tako, onda neka [jelo] priprave u nazočnosti
gospodinovog sluge, kako bi mogao jesti.«
Ovaj reče: »Dobro«. Onda oni postaviše za
njega poseban stol, donesoše meso i postaviše
pred njega komad s kosti koja ga je trebala za-
gušiti, ali je on napipa, uze je i umota u svoj
rubac. Poslije objeda, oni mu rekoše
list 68/a da je [tobože] ukradena srebrna čaša. Kada
su ga pregledali, i našli onaj komad [mesa] umo-
tan u njegov rubac, rekoše mu »Vidite gospo-
dina! Nije on došao ovamo da jede već da nas
kinji!«
On im reče: »Ja sam htio i jesti, ali sam
osjetio okus prištavog!«
Oni rekoše »Danas nismo klali prištavo [go-
veče].«
On im reče: »Pregledajte to i to mjesto [na
koži]. Jer je, naime, rav Hisda rekao: Crno po
bijelom ili bijelo po crnom [na koži govečeta]
znači da je ozlijeđeno.«
Oni su pregledali [zaklano goveče] i našli
da je tako.
Kada je pošao oni su iskopali jamu [pred
kućom], pokrili je zastirkom i rekli mu: »Neka
gospodin pode da se odmori.« Rav Hisda mu se
nakašljao iza leđa. [Rav Sešet] reče jednom
od momaka: »Kaži mi svoj odjeljak [iz Na-
uka] !«
2 Sam 2, 21 On mu reče: »Okreni se nadesno ili nali-
jevo!«
Na to reče svome sluzi: »Što vidiš?« —
Ovaj mu reče: »Zastirku na zemlji.«
On mu reče: »Obiđi je.« Kada je izišao, upi-
ta ga rav Hisda: »Odakle je gospodin znao?«
On mu reče: »Jedno zato što mi se gospodin
nakašljao, drugo, što mi je momak kazao
odjeljak, a još i zato što su robovi sumnjivi
jer su nevaljali.«
Nabavih sebi pjevače i pjevačice i svakoga Prop 2, s
zadovoljstva ljudskog, šida i šidot. — Pjevači i
pjevačice, to su razne vrste glazbe, a Svako za-
dovoljstvo ljudsko, to su bazeni i kupališta,
Sida i šidot to su kao što se ovdje tumači vile-
njaci i vile, a na Zapadu kažu kočije.
Rabi Johanan reče: »U Sihinu bijaše tri
stotine vrsta vilenjaka, ali ja ne znam što sa-
ma riječ šida znači.«
Učitelj reče: »Ovdje su tumačili: vilenjaci
i vile. A što će njemu vilenjaci i vile? — Spis
kazuje: Hram je građen od cijela kamena itd. i Kr 6, 7
Naime, Salomon reče učiteljima našim: »Ka-
ko to da uradim?«
Oni mu rekoše: »Postoji glodač kojega je
Mojsije uzimao za drago kamenje oplećka.«
On im reče: »Gdje da ga nađem?«
Oni mu rekoše: »Dovedi vilenjake i vile i
prisili ih, oni možda znaju, pa će ti otkriti
[gdje je].«
Doveo je vilenjake i vile, silio ih je, ah mu
oni rekoše: »Mi ne znamo, ah možda zna Ašme-
daj, kralj Zloduha.«
On im reče: »Gdje se on nalazi?«
Oni mu rekoše: »Na tom i tom brijegu. Ta-
mo je iskopao bunar, napunio ga vodom, po-
krio [velikom] stijenom i zapečatio svojim
prstenom pečatnjakom. Svakoga dana odlazi na
nebo i posjećuje nebesku družinu, spušta se
zatim na zemlju i posjećuje zemaljsku družinu,
zatim obilazi svoj pečat [provjerava nije li ga
tko dirao], otvara [svoj bunar], pije iz njega,
zatim ga pokriva, pečati i odlazi.«
 [Salomon] na to posla Benajahua, sina Je-
hojadina, kome dade lanac na kome je bilo
urezano Ime [božje], prsten na kome je bilo
urezano Ime, povjesmo vune i mješinu vina.
On pođe onamo, iskopa jamu ispod [Ašmedajo-
va bunara], ispusti vodu iz njega i začepi ga
povjesmom vune, Zatim iskopa jamu iznad one,
napuni je vinom i začepi je. Zatim se udalji
i sjede na neko drvo. Kada je onaj došao da
obiđe svoj pečat, pa otvori jamu i nađe u njoj
izr 20, i vina, reče: »Zapisano je: Vino je drznik, žesto-
ko piće bukač, i tko se njima odaje, neće steći
HoS 4, n mudrost, a zapisano je također: Blud, mošt i
vino zarobe srce, — neću piti!« Kada je ožed-
nio i više se ne mogaše suzdržati, popi, napi
se i leže. Priđe nato [Benajahu], okova ga
lancem, i zatvori ga. Kada se [Ašmedaj] pro-
budi, poče se otimati, te mu ovaj reče: »Ime
tvoga gospodara na tebi je! Ime tvoga gospo-
dara na tebi je!« Uhvati ga i povede sa sobom.
Kad su naišli na neku urminu palmu [Ašme-
daj] je u prolazu sruši, kad su naišli na neku
kuću, on je u prolazu sruši. Kad su naišli na
kolibu neke udovice, ona iziđe
list 68/b i usrdno ga preklinjaše [da joj ne sruši kolibu]
te se on pognu i od toga mu se slomi jedna kost.
Izr 25, 15 Nato reče: »Eto, to je ono što kazuje Spis: Mek
jezik i kosti lomi!«
Uz put vidje slijepca koji je skrenuo s puta
— vrati ga na put.
Vidje pijanca koji je skrenuo s puta — vra-
ti ga na put.
Vidje svatove kako se vesele — poče pla-
kati.
Cu čovjeka kako govori obućaru: »Načini
mi obuću za sedam godina« — on se nasmija.
 Vidje čarobnjaka koji izvodi čarolije — on
se nasmija.
Kad stigoše [u Jeruzalem], ne uvedoše ga
pred Salomona tri dana. Prvog dana on upita,
zašto ga kralj ne poziva, pa mu odgovoriše da
je umoran od pića. Nato on uze jednu opeku i
stavi je na drugu. Kada su o tome izvijestili
Salomona, on im reče: »On vam je time rekao:
dajte mu više pića.«
Sutradan ponovo upita, zašto ga kralj ne
poziva, te mu odgovoriše da je umoran od
jela. Nato on skide opeku s druge i položi je
na zemlju. Kada su o tome izvijestili Salomo-
na, on im reče: »On vam je time rekao: odu-
zmite mu jelo.«
Poslije trećeg dana dovedoše ga pred kralja.
Tada uze štap, izmjeri četiri lakta i baci ga
pred kralja, rekavši mu: »Kada umreš, nećeš
na ovom svijetu imati ništa više nego četiri
lakta zemlje. Sada si osvojio cijeli svijet i nisi
se zasitio sve dok nisi i mene osvojio!«
[Salomon] mu reče: »Ne tražim ja od tebe
ništa. Samo, kako želim sagraditi Svetište, po-
treban mi je glodač-šamir.«
Onaj mu reče: »Glodač nije predan meni na
ruke, već u ruke Anđela mora. A ovaj ga ne
drži sam već ga je predao ptici pupavcu. A
[pupavac] ga čuva pod zakletvom.« — »A što
on s njim radi?« — »Odnosi ga na neobraslu
stijenu i stavlja ga na vrh kamena, koji [glo-
dač] rascijepi. Poshje nalazi i donosi sjeme bi-
ljaka i drveća te tu nikne i rastinje. Zbog toga
mi i prevodimo njegovo ime [na aramejski]:
nagar-tura, što bi se reklo tesar brda.«
[Salomonovi ljudi] potražiše i nađoše gni-
jezdo pupavca u kome bijahu ptići. Pokriše
gnijezdo providnim staklom. Kada pupavac do-
đe i kada nije mogao ući u svoje gnijezdo, do-
nese glodača i stavi ga na staklo. Jedan od
njih viknu na pticu, ona ispusti glodača, pa
joj ga ovaj uze. Kada to pupavac vidje, i shva-
ti da ne može održati svoju zakletvu, baci se
sa stijene i ubije se.
[U to vrijeme] reče Benajahu Ašmedaju:
— Kada si vidio onog slijepca kako je
skrenuo s puta, zašto si ga vratio na put?
Ovaj mu reče:
— O njemu je objavljeno na nebu da je
savršeni pravednik. Tko mu učini zadovoljstvo,
zaslužit će život na onom svijetu.
— A zašto si, kada si vidio onog pijanca
kako je skrenuo s puta, njega vratio na put?
— O njemu je objavljeno na nebu da je
savršeni zlotvor, a ja sam mu učinio zado-
voljstvo, da bi pojeo svoj udio na onom svijetu
još za života.
— A zašto si plakao kada si ugledao one
svatove?
— Zato što će onaj ženik umrijeti trideset
dana poslije vjenčanja, a nevjesta će čuvati
mladog djevera-skrbnika trinaest godina.
— A zašto si se smijao kada si čuo onog
čovjeka kako govori obućaru: Načini mi obuću
za sedam godina?
— Neće on sam doživjeti sedam godina, a
zahtijeva da obuća izdrži sedam godina!
— A zašto si se smijao kada si vidio onog
čarobnjaka kako izvodi čarolije?
— Zato što je sjedio na jednoj od kralje-
vih riznica, pa ako je čarobnjak, kako to da
nije znao što je ispod njega!
 [Salomon] ga zadrža kod sebe sve dok ne
sagradi hram. Jednoga dana nađoše se sami
oči u oči... Salomon reče Ašmedaju:
— Po čemu je vaša moć veća od naše?
— Skini lanac s mene i daj mi tvoj prsten,
pa ću ti pokazati u čemu je moja velika moć.
On skide lanac i dade mu svoj prsten.
Ašmedaj ga proguta, osloni se jednim krilom
na zemlju, a jednim na nebo, pa ga hitnu
četiri stotine parasanga daleko. O tom času
govori Salomon: »Kakva je korist čovjeku od Prop 1, 3
svega truda njegova kojim se trudi pod sun-
cem?! I to mi bi nagrada svakom mojem Prop 2, 10
trudu!-«
Sto [riječ] to treba da znači? Sporih su se
Rav i Smuel. Jedan reče: »Njegov štap«, a
drugi reče: »Njegov ogrtač.« Jer on je zatim
obijao pragove i kamogod bi došao govorio bi:
»Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Prop 1, 12
Jeruzalemu!« Ljudi su mu govorili: »Kralj Sa-
lomon sjedi na svom prijestolju u Jeruzalemu,
a ti luduješ naokolo i obijaš pragove!«
Udarah su ga štapovima ili mu davali po
zdjelu prosa. Toga časa bi rekao Salomon: »I
to mi bi nagrada svakom mojem trudu!«
Kada je stigao pred Sanhedrin, rekoše uči-
telji: »Budala se ne drži uporno jedne stvari,
što ovo ima da znači?« Rekoše potom Benaja-
huu, sinu Jehojadinu: »Poziva li te kralj pred
sebe?«
On im reče: »Ne!«
Upitahu potom kraljice, dolazi li k njima
kralj, i one potvrdiše. Onda su im poručili ka-
ko bi morale pogledati njegove noge. One su
odgovorile da dolazi u priglavcima i da zahti-
jeva od njih da spavaju s njim u vrijeme nji-
 hove nečistoće, pa je čak zahtijevao i od svoje
majke Bat Seve.
Kad su to čuli, dovedoše Salomona i dadoše
mu prsten i lanac na kojima je bilo urezano
Ime [božje], i kad ih je ovaj navukao, Ašmedaj
vidje i odletje. Pa ipak ga se Salomon plašio,
Pj 3, 7—9 i to je ono o čemu Spis kazuje: Gle, to je po-
stelja Salomonova, oko nje šezdeset junaka iz-
među junaka u Izraelu. Svi su vični mačevima,
za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku
zbog strahova noćnih.
Sporili su se Rav i Smuel. Jedan reče:
»Salomon bijaše kralj i pučanin!«, a drugi re-
če: »Bijaše kralj, pučanin, pa opet kralj!«

Bet hamidrai Jednoga dana dođe Salomonu Ašmedaj,

llst 4
kralj zloduha, i reče mu:
— Jesi li ti onaj o kome Pismo kazuje:
l Kr 5, 11 Bit će mudriji od svih ljudi?
Salomon mu reče:
— Jest, tako mi je obećao Sveti, blago-
slovljen neka je.
Ašmedaj mu reče:
— Ako hoćeš, pokazat ću ti nešto što nisi
vidio otkad si živ!
— Hoću.
Ašmedaj odmah pruži ruku u zemlju Sve-
mir i izvuče iz nje čovjeka s dvije glave i s
četiri oka.
Salomon zadršće, zaprepasti se i reče:
— Uvedi ga u sobu.
Odmah zatim Salomon pozva Benajahua,
sina Jehojadina i reče mu:
— Reci mi, ima li ispod nas sinova čo-
vječjih?
 — Tako ti života, gospodaru moj, kralju,
ja to ne znam, ali sam čuo od Ahitofela da
ispod nas ima sinova čovječjih.
— Ako ti pokažem jednoga od njih, što ćeš
reći?
— A kako ćeš mi moći pokazati iz dubina
zemlje, kada je ona pet stotina godina hoda, a
između zemlje i zemlje također je šest stotina
godina hoda?
Salomon odmah posla i dovedoše mu onoga
čovjeka. Kada ga Benajahu, sin Jehojadin,
vidje, pade ničice i zahvali se Gospodu što je
tako što doživio.
Salomon reče onom čovjeku:
— Ciji si ti?
— Sin sam čovječji, iz naraštaja Kajinova.
— Gdje je vaše prebivalište?
— U zemlji Svemiru.
— Imate li vi sunca i mjeseca?
— Imamo.
— Odakle sunce izlazi i kamo zalazi?
— Izlazi na zapadu, a zalazi na istoku.
— A čime se bavite?
— Oremo, žanjemo, napasamo sitnu i krup-
nu stoku...
Istoga časa Salomon mu reče:
— Ako hoćeš, vratit ću te u tvoje mjesto.
— Dobro ćeš mi učiniti, ako me vratiš u
moje mjesto.
Kralj odmah pozva Ašmedaja i reče mu:
— Idi i vrati ga u mjesto njegovo.
— Nikad ga više ne mogu vratiti u nje-
govo mjesto.
Kada onaj čovjek vidje to, oženi se i ta mu
žena rodi sedmoro sinova. Šestoro bijahu na
sliku majke, a jedan na sliku oca. Taj je imao
dvije glave i četiri oka. I taj čovjek je orao
i žnjeo, te postade jedan od najvećih bogataša
na svijetu.

Poslije nekog vremena umre taj čovjek i

ostavi svojim sinovima veliko nasljedstvo. Po-
češe sinovi da se spore. Šestorica rekoše:
— Nas sedmorica podijelit ćemo imanje
oca našega.
Onaj s dvije glave reče:
— Nas je osam, a ja ću uzeti dva dijela.
Svi oni pođoše Salomonu i rekoše mu:
— Kralju, gospodaru naš! Nas je sedmori-
ca, ali naš brat, koji ima dvije glave, kaže da
nas je osam, i hoće da se imanje našeg oca
podijeli na osam dijelova. Hoće da baštini dva
dijela.
Salomon odmah sazva Sanhedrin i reče im:
— Sto biste vi rekli o ovome:
Oni su šutjeli. Nato im Salomon reče:
— Sutra ujutro — suđenje...
Ujutro posla Salomon i sazva cijeli San-
hedrin. Reče im:
— Dovedite mi čovjeka s dvije glave.
Odmah ga dovedoše pred njega. On im
reče:
— Gledajte, ako ova glava zna i osjeća što
činim drugoj glavi, onda je on jedan, a ako
ne, onda su dvojica.
Salomon reče:
— Donesite vrele vode!
Donesoše vrele vode i baciše na jednu
glavu.
Onaj sa dvije glave zavapi:
— Gospodaru moj, kralju, umrijet ćemo,
umrijet ćemo!
 Kad vidje Izrael kraljevu presudu, zapre-
pasti se, zadrhta se i bojaše se njega.

Salomonovo prijestolje

A kralj je još napravio veliko prijestolje od T«rum ieni

bjelokosti. Prijestolje je bilo obloženo suhim 7kt°I0 u
zlatom, optočeno oniksom, hijacintom, topazom,
smaragdom, rubinom i svim vrstama dragog
kamenja i biserja, bijelim, zelenkastim i ru-
žičastim. Takvo prijestolje nije načinjeno niza
jednog kralja i nema kraljevstva koje bi moglo
sačiniti prijestolje nalik na ovo.
A evo, kako je to prijestolje izgledalo: o-
dozgo stajahu dvanaest zlatnih lavova, nasu-
prot njima dvanaest zlatnih orlova. Lav nasu-
prot orlu i orao nasuprot lavu, upravljeni jedan
prema drugom. Desna šapa zlatnog lava prema
hjevoj kandži zlatnog orla, a desna kandža
orla prema hjevoj šapi lava. Na prijestolju
bijahu sedamdeset i dva lava i sedamdeset i
dva orla.
A iznad kraljeva sjedišta na prijestolju je
bilo zasvođeno uzglavlje. Prijestolje imađaše
šest stuba. Na prvoj stubi ležaše zlatan lav, a
nasuprot njemu ležaše zlatan vol. Na drugoj
stubi ležaše zlatan vuk, a nasuprot njemu zlat-
no jagnje. Na trećoj stubi ležaše zlatan tigar,
a nasuprot njemu zlatno kozle. Na četvrtoj stu-
bi zlatan medvjed, a nasuprot njemu zlatan
jelen. Na petoj stubi zlatan jastreb, a nasu-
prot njemu zlatna ptica.
Na uzglavlju prijestolja stajaše zlatan go-
lub što drži zlatnog jastreba, a iznad uzglavlja
prijestolja stajaše svijećnjak od zlata oprem-
ljen svim svojim priborom: svjetiljkama, čaš-
kama, usekačima, pepeljarama, pliticama i lati-
cama. S jedne strane svijećnjaka izlažaše se-
dam zlatnih krakova, a na njima ucrtano
sedam otaca svijeta, i evo njihovih imena:
Adam, prvi čovjek; Noah, Šem Veliki; Avra-
ham, Jichak i Jaakov, i Jov među njima; a
s druge strane svijećnjaka izlažaše sedam kra-
kova, a na njima ucrtano sedam pravednika
svijeta, a ovo su njihova imena: Levi, Kehat,
Amram, Mojsije i Aharon, Eldad i Mejdad, i
Hur među njima.
Na vrhu svijećnjaka bijaše utvrđena posu-
da od zlata, puna čista maslinova ulja, koje
gori u svjetilima u Svetištu. A ispod njega
bijaše utvrđena velika zlatna posuda puna čis-
ta maslinova ulja, od kojega uzimahu ulje za
svjetiljke u svijećnjaku, a na njemu bijaše
ucrtan Eli. A iz te velike posude izlažahu dva
zlatna klasa, a na njima bijahu ucrtana dva
Elijeva sina: Hofni i Pinhas. A iz zlatnih kla-
sova izlažahu dvije zlatne cjevčice, na kojima
bijahu ucrtana dva Aharonova sina: Nadav i
Avihu.
A s obje strane prijestolja bijahu po jedna
zlatna stolica, jedna za velikog svećenika, a
druga za zamjenika velikog svećenika. Prije-
stolje okruživahu sedamdeset zlatnih stolica na
kojima sjeđahu sedamdeset staraca, članovi
Sanhedrina Izraela, u vrijeme vijećanja i su-
đenja pred kraljem. A kraj kraljevih ušiju le-
žahu dvije sirene, da se ne bi uznemiravao.
S obje strane prijestolja dizahu se dvadeset i
četiri vriježe loze i bacahu sjenu na kralja.
Oko prijestolja bijahu još i datuline palme,
pokrivene ruhom od bijelog platna, a na nje-
mu svakovrsni šareni likovi, vezeni grimiznim
i lanenim nitima. Bijahu tako vezeni da je
vjetar ulazio kroz njih; njima su bile pokrivene
sve stohce i do stotinu lakata oko stolica, a
činili su se kao gromovi i munje, i buktinje
ognjene i kano prelijepa duga. Po njima bija-
hu vezani zlatni zvončići, pa kad bi povjetarac
ušao među njih, oni bi zvonili. Na krošnjama
palmi bijahu pauni od bjelokosti nasuprot or-
lovskim kandžama. A tamo stajahu još i dva
šuplja zlatna lava, puna raznih mirisnih ulja
i kad bi se Salomon uspinjao na prijestolje iz
njih bi potekli miomirisi.
Kad bi se kralj Salomon uspinjao na prije-
stolje, čim bi stupio nogom na prvu stubu —
pokrenuo bi se kotač stroja, lav bi zdesna
pružio svoju ruku, a slijeva vol svoju, kralj
bi se oslonio na njih i uspeo, i tako bi činio
na svakoj stubi.
A kad bi se uspeo na vrh prijestolja, spu-
stili bi se orlovi, uhvatili bi kralja i posadili
ga na sjedište njegovo. Među kotačima stroja
bijaše srebrni zmaj. A kada bi kralj Salomon
sjeo, veliki orao bi se vraćao, uzimao kraljev-
sku krunu i stavljao kralju na glavu. Poslije
toga bi veliki srebrni zmaj pokrenuo stroj, la-
vovi i orlovi bi se podigli i natkrilili kraljevu
glavu. A zlatan bi se golub spustio sa stupa,
otvarao škrinju i uzimao knjigu Nauka i davao
kralju u ruke, da bi ostvario ono što je rečeno:
Pnz 17 19
Neka ga drži uza se; neka ga čita sve vrijeme >
svoga života.
Kada bi Vehki svećenik i starci stigli,
pozdravili bi kralja i posjedali bi mu zdesna
i slijeva, pa bi se s njime savjetovah o zakonu
i o sudu.
 Kad bi pred kralja stali lažni svjedoci, stroj
bi se pokrenuo, kotači počeli okretati, volovi
stali mukati, lavovi rikati, vuci zavijati, jag-
njad blejati, tigrovi urlikati, koze meketati,
medvjedi brundati, jeleni rukati, jastrebi pišta-
ti, ptice kreštati, orlovi mahati krilima a pauni
toptati. A zašto sve to?
Da bi prestravili srca svjedoka, kako ne bi
lažno svjedočili, te bi svjedoci govorili u sebi:
Svjedočit ćemo istinito, jer ako tako ne učini-
mo, za nas — propade svijet.

Egipatski kralj Faraon-Nho jednom za-

plijeni to prijestolje i odnese ga iz Jeruzalema
u Egipat. Kad se htio uspeti i sjesti na njega,
lav ispruži desnu nogu, udari ga u kuk, pa je
hramao do svoje smrti; zato se i zvao Faraon-
-Nho.

A kada je Nevukadnezar Opaki razorio Je-

ruzalem i pošao osvojiti Egipat, našao je tamo
to prijestolje, uzeo ga i naredio da ga prenesu
u Babilon. Kada je htio sjesti na njega, i kre-
nuo nogom na prvu stubu, saplete ga lav, te
on padne.
Kada je Darije razorio Babilon, uze prije-
stolje i odnese ga u Mediju, ali nitko ne sjede
na njega.
Kada je vladao Aleksandar Makedonski, za-
plijeni prijestolje i odnese ga u Egipat.
Kada je Anifones, sin Antiohov, razorio
Egipat, zaplijenio je prijestolje i ukrcao ga na
lađu. U vrijeme utovara jedna se noga prije-
stolja slomi. Dovodio je sve obrtnike i vještake
iz cijeloga svijeta da je poprave, ali ne uspje-
še sve do današnjeg dana.
Dom Hašmonejaca

Kada su Grci ušli u Svetište, oskvrnuli su S*b»t

1181 21
svo ulje koje se nalazilo u Svetištu. Kada je
nadvladala vlast doma Hašmonejaca i kada su
pobijedili, tražili su i našli samo jednu posudu
s uljem, koja je bila sklonjena i zapečaćena
pečatom Velikog svećenika. U njoj ne bijaše
više od količine dovoljne da se pali jedan dan.
Načini se čudo te su iz njega palili osam dana.
Naredne su godine odredili i ustanovili blag-
dan...

Zašto se pale svijeće o blagdanu Nauka? P»lkt»

U času pobjede, sinovi Hašmonejaca uđoše
u Svetište i nađoše tamo osam željeznih ražnje-
va. Učvrstiše ih i zapališe na njima svijeće...

Uči se: Dogodilo se to kralju Janaju, koji Kiđušin

l i s t 86 a
pođe do Kohalita u pustinji, i osvoji tamo ^
šezdeset gradova. U povratku se mnogo vese-
lio. Posla po sve mudrace Izraela, pozva ih i
reče im:
— Očevi naši, u vrijeme kada su bih za-
uzeti gradnjom Svetišta, jeh su slanu lobodu,
pa da i mi jedemo lobodu, u spomen očeva
naših.
Izniješe na zlatne stolove lobodu te jedoše.
A bijaše tamo neki čovjek, drznik, opaka i
podla srca, ime mu bijaše Elazar, sin Poirin.
Reče Elazar, sin Poirin, kralju Janaju:
— Janaje, kralju! Srce farizeja je protiv
tebe!
— A što da činim?
— Provjeri ih zlatnom čelnom pločicom ve-
hkog svećenika!
 On ih provjeri zlatnom čelnom pločicom.
Bijaše tamo neki starac, ime mu bješe Jhu-
da, sin Gdidjin. Reče Jhuda, sin Gdidjin, kra-
lju Janaju:
— Janaje, kralju! Zar ti nije dovoljno veli-
ka kraljevska kruna? Prepusti krunu [velikog]
svećenika potomku Aharonovom.
Jer, govorkalo se da mu majka bijaše za-
robljena u Modiinu, da je to provjereno, ali
nije nađen [dokaz]. Mudraci Izraela udaljišese
u gnjevu.
Reče tada Elazar, sin Poirin, kralju Janaju:
— Janaje, kralju! Takav je zakon za neu-
kog pučanina, ali ti si kralj i veliki svećenik,
zar je tvoj zakon takav?
— A što da činim?
— Ako poslušaš moj savjet, zgazi ih!
— A što će biti s Naukom?
— Pa eno ga, stoji u kutu, tko hoće učiti
neka dođe, pa neka uči.
Nahman, sin Jichakov, reče: »Istoga časa
[kralj] bi ispunjen bogohulstvom, jer bi on
mogao reći da to vrijedi za pisani Nauk, ali
što je s usmenim Naukom?!«
Tako istoga časa izbi nesreća koju izazva
Elazar, sin Poirin, i svi mudraci Izraela bijahu
pobijeni. Opustje svijet, sve dok ne dođe Ši-
mon, sin Šetahov, i povrati stari [sjaj] Nauka.

Ulazak farizeja u Sanhedrin

M'filat Uanlt Dvadeset i osmoga Teveta zasjedaše zako-

list 10
nodavni sabor. Pošto su u Sanhedrinu sjedili
saduceji, kralj Janaj i kraljica Salmonin uz
njega — ni jedan od Izraela ne bijaše sjedio
s njima, osim Simona, sina Šetahova. Pitalo
se za odgovore i za halaha-propise, ali nitko
ne znađaše iznijeti dokaze iz Nauka.
Reče im Simon, sin Setahov: »Svatko tko
zna iznijeti dokaz iz Nauka, dostojan je da
zasjeda u Sanhedrinu.«
Jednom dođe među njima do objašnjenja
slučaja, a nisu znali iznijeti dokaz iz Nauka,
osim jednog starca koji je nešto blebetao protiv
njega. Taj mu reče: »Daj mi vremena, pa ću ti
do sutra odgovoriti.« Dade mu vremena. Ovaj
otiđe i zasjedne sam samcat. Pošto vidje da do
sutra neće znati iznijeti dokaz iz Nauka, zasti-
dje se doći i sjesti u Veliki sanhedrin. Na to
Simon, sin Setahov, postavi jednog od učenika
i namjesti ga na mjesto njegovo. Reče im: »Ne
može se umanjiti Sanhedrin od sedamdeset i
jednog člana.« I tako je činio svakoga dana,
sve dok nisu svi uklonjeni, te je Sanhedrin
zasjedao po njegovoj volji.
A u onaj dan kada je uklonjen saducejski
Sanhedrin, i počeo zasjedati Sanhedrin Izraela
— ustanoviše blagdan.

Rečeno je: Kada se razbolje kralj Janaj, list 11

posla da se uhvati sedamdeset staraca među
starcima Izraela. Dade ih zatvoriti i okovati u
tamnici. [Kralj] reče zapovjedniku zatvora:
»Ako umrem, umori ove starce, pa kada se
Izrael bude radovao zbog mene, neka bude
ucvijeljen zbog svojih učitelja.«
Rečeno je: Kralj Janaj je imao dobru ženu,
a ime joj bijaše Salmonin.
Kada on umrije, skide mu prsten s ruku
i posla ga zapovjedniku svih zatvora, poru-
čivši mu: »Tvoj je gospodar po snu oslobodio

*7 Talmud 417
 one starce.« Ovaj ih oslobodi te odoše svojim
domovima.
Poslije toga [ona] reče: »Kralj Janaj je mr-
tav.« Istoga dana, kada umrije kralj Janaj,
ustanoviše blagdan.

Sota Ovako učahu naši učitelji: Kada su se me-

list 49/b đu sobom borili kraljevi iz doma Hašmonejaca,
bijaše Hirkan izvana, dok je Aristobul bio iz-
nutra. Svakoga bi dana spuštali dinare u ko-
šarama i tako dovlačili sebi žrtvene jaganjce.
Bijaše tamo [vani] neki starac koji pozna-
vaše grčku mudrost. On im svašta napriča o
grčkoj mudrosti. Reče im: »Sve dok oni služe
i prinose žrtve, neće vam biti predani u ruke.«
Sutradan [oni iznutra] spustiše svoje dinare u
košari i dovukoše gore svinju. Kada ona stiže
do polovice zidina, zabi [u njih] svoje papke
te se potrese Zemlja Izraela na [prostoru] od
četiri stotine parasanga sa četiri stotine para-
sanga.
Istoga časa je rečeno: Neka je proklet onaj
koji gaji svinje i neka je proklet čovjek koji
će učiti svoga sina grčkoj mudrosti.

Herod gradi Hram

Bava batra Rav Hisda reče: »Neka čovjek ne ruši dom

list 3/b
okupljanja dok ne sagradi drugi...«
A kako je mogao Bava, sin Butin, dati
Herodu savjet da sruši Svetište? Zar rav Hisda
ne reče: »Neka čovjek ne ruši« [itd.]. Ako ho-
ćeš, reći ću ti: on je na njemu spazio ošteće-
nja, ili ako hoćeš, reći ću ti: drugo je to s
kraljem, koji neće odustati, jer Smuel reče:
»Ako kralj kaže da će srušiti brdo, on će to
brdo srušiti, ali odustati neće.«
Herod je bio rob u domu Hašmonejaca.
Baci oko na ono djevojče [iz doma Hašmoneja-
ca]. Jednoga dana taj čovjek začu neki glas
koji reče: »Svaki rob koji se sada pobuni,
uspjet će!« Ustade, poubija sve svoje gospoda-
re i ne ostavi nikoga [živa] osim tog djevojče-
ta. Kada to djevojče vidje da je on želi uzeti
za ženu, uspe se na krov i glasno reče:
— Svatko tko dođe i rekne da potječe iz
doma Hašmonejaca — rob je, jer od njih ne
preostade nitko osim jedne djevojke, a i ta je
djevojka pala s krova.
On je držaše sedam godina u medu. Ima
ih koji kažu da je spavao s njom, a ima ih koji
kažu da nije spavao s njom. Oni koji kažu da
je spavao s njom, tvrde da je držaše kako bi
zadovoljio svoje nagone, a oni koji kažu da
nije spavao s njom, da je držaše radi toga da
bi se govorilo kako je uzeo kraljevsku kćer.
Tko tumači: Nekoga između braće svoje po- Pnz 17, 1S
stavi sebi za kralja — Mudraci!
Stade na to pa poubija sve mudrace, osim
Bave, sina Butina, od kojega htjede uzimati
savjete.
Ovjenča ga krunom od ježeve [kože] i njo-
me mu iskopa oči. Jednoga dana dođe, sjede list 4/a
do njega i reče mu:
— Vidje li gospodin što ovaj opaki rob
učini?
Ovaj mu reče:
— A što ja da mu činim?
— Neka ga gospodin prokune!
— Zapisano je: Ni.u misli svojoj ne kuni Prop 10, 20
kralja!
 — Pa ovaj uopće nije kralj!
Prop 10, 20 — Neka je samo bogataš, zapisano je: Ni
u ložnici svojoj ne kuni bogataša! A da nije
izl 22, 27 ništa drugo do knez, zapisano je: Ne psuj kne-
za svoga naroda!
— Ako se brine za svoj narod. Ali se ovaj
ne brine za svoj narod.
— Plašim ga se.
— Nema ovdje nikoga, koji bi pošao k nje-
mu i rekao mu, samo smo ti i ja.
Prop 10, 20 — Zapisano je: Jer će ptice nebeske odni-
jeti glas, krilata bića izreći riječ.
— Ja sam taj. Da sam znao da su rabanan
tako obazrivi, ne bih ih poubijao. Kako to sada
mogu ispraviti?
— Ugasio je [gospodin] svjetlost svijeta,
izr 6, 23 kako je zapisano: Jer je zapovijest svjetiljka, a
Nauk svjetlost. Neka ide [gospodin] i neka se
iz 2,2 bavi svjetlošću svijeta, jer je zapisano: k njoj
će se stjecati svi narodi.
Neki kažu da mu je rekao:
— Oslijepio je [gospodin] oči svijeta, kako
Br is, 24 je zapisano: Ako je daleko od očiju zajednice,
neka ide i neka se bavi očima svijeta, kao
Ez 24, 21 što je zapisano: Evo, oskvrnut ću svoje Svetiš-
te, ponos snage vaše, radost vaših očiju.
— Plašim se carstva!
— Pošalji poslanika, taj će putovati onamo
godinu, zadržat će se godinu i vraćati se go-
dinu. Za to ga vrijeme sruši i ponovo sagradi.
Tako on i učini. Poručiše mu [iz Rima]:
— Ako ga još nisi srušio, nemoj ga rušiti.
Ako si ga srušio, nemoj ga graditi. Ako si ga
srušio i sagradio — loši su to robovi koji traže
savjet i dopuštenje pošto su već [nešto] uradili.
Ako i jest tvoje oružje u tebe, ovdje je knjiga
tvoja [u kojoj piše:] Niti je Herod kralj, niti
kraljev sin, on se sam načinio slobodnjakom...
Kažu: Tko nije vidio Herodovu građevinu,
nikada nije vidio lijepe građevine.
Od čega ju je sagradio? Od kamena ubje-
la i mramora. A neki kažu: od kamenja anti-
mona, ubjela i mramora. Red unutra, red vani,
kako bi vapno prionulo. Naumio je da ih oblo-
ži zlatom, ah rekoše mu mudraci:
— Ostavi, tako je ljepše, jer [su zidovi]
nalik na valove morske.

[...] Tako je to bilo i u vrijeme Heroda, dok Tjumit

list 23
su se bavili gradnjom Svetišta. Kiša je padala
samo noću, ali bi izjutra nailazio vjetar i
rastjerao oblake. Sunce bi zasijalo, a narod od-
lazio na rad. Tada su znah da im je u rukama
božanski posao.

O Rimljanima

Antoninus reče Rabiju: »Tijelo i duša mogu Sanhedrin

list 91/a 9
se sami osloboditi suda. Kako? Tijelo će reći: '
Duša je zgriješila, jer od dana kada me je
napustila, evo me ležim kao usnuli kamen u
grobu. A duša će reći: tijelo je zgriješilo, jer
od dana kada sam ga napustila, evo me letim
u zraku kao ptica.«
Ovaj mu reče: »Ispričat ću ti prispodobu.
Cemu je to slično? Kralju od mesa i krvi, koji
je imao lijepi vrt s prekrasnim voćem. Postavio
je u njemu dva čuvara. Jedan je bio hrom, a
drugi slijep.
Reče hromi slijepomu: »Vidim lijepo voće
u voćnjaku, hodi, uprti me da ga uberemo i
 jedemo!« Hromi zajaha na leđa slijepoga, ubra-
še i jedoše.
Poslije nekog vremena dođe vlasnik vrta i
reče im: »Gdje je ono lijepo voće?«
Reče mu hromi: »Imam li ja noge, pa da
hodam po vrtu?« Reče mu slijepac: »Imam li
ja oči da vidim?«
Sto je [kralj] učinio: Posadio je hromog na
slijepčeva leđa i sudio im kao jednom.«
p
* 50, 4 Rečeno je: On zove nebesa odozgo i zemlju
da sudi narodu svojemu — On zove nebesa
odozgo — to je duša, I zemlju da sudi narodu
svojemu — to je tijelo.
Antoninus reče Rabiju: »Zašto sunce izlazi
na istoku, a zalazi na zapadu?«
Ovaj mu reče: »Da je obrnuto, ti bi me
isto tako pitao.«
Ovaj mu reče: »Onda te pitam zašto zalazi
na zapadu?«
Ovaj mu reče: »Da pozdravi svoga tvorca,
Neh 9, 6 jer je rečeno: I vojske se nebeske tebi kla-
njaju.«
On mu reče: »Moglo bi doći do sredine ne-
beskog svoda, pozdraviti i povući se.«
— To je radi radnika i putnika namjernika!

Avoda sara Upita Perikles, sin Pelosofosov, rabana Gam-

hst 44/b liela, koji se kupao u Afroditinom kupalištu
u Aku:
Pm 13, is — u vašem Nauku piše: Neka ništa od ono-
ga što je prokleto ne prione za vašu ruku.
Kako to da se ti ipak kupaš u Afroditinom ku-
palištu?
Ovaj mu reče:
— U kupalištu se odgovori ne daju.
Kada je izišao iz kupališta, odgovori mu:
 — Nisam ja došao u njenu zemlju, već je
ona došla u moju. Ne govori se: Da sagradimo
kupalište za ures Afroditi — već: Da načinimo
Afroditu za ures kupališta.
Još nešto drugo: Ako bi ti dali mnogo no-
vaca, bi li ti ušao pred svoga kumira nag i
s odlivom sjemena, i bi li mokrio pred njim?
A ova stoji nad odvodnim žlijebom i cijeli narod
mokri pred njom. [U Štivu] je rečeno: njihovi
bogovi, dakle, zabranjeno je ono prema čemu
se odnose kao prema bogu, a ono prema čemu
se ne odnose kao prema bogu — dopušteno je.

Priča se o kralju Hadrijanu da je polazio Tanhuma

KiđuJln
u rat sa svojom vojskom na neku državu koja
se pobunila protiv njega. Uz put je naišao na
starca koji je sadio sadnice smokve. Hadrijan
mu reče:
— Koliko ti je sada godina?
— Ravno stotinu.
Kralj mu reče:
— Tebi je sto godina, a još se uvek trudiš,
na svoje si noge stao te sadiš smokve. Zar ti
misliš da ćeš još stići da jedeš od plodova
njihovih?
Ovaj mu odgovori:
— Gospodaru, kralju, eto ja sadim, ako za-
služim ješću plodove njihove, ako ne — kao
što su se moji očevi trudili za mene, tako se
ja trudim za svoje sinove.
Hadrijan je proveo u ratu tri godine. Kada
se vraćao našao je onog starca na istom mje-
stu. A što je taj starac radio? Uzeo je kotaricu,
napunio je lijepim prvinama smokava i pri-
nio ih Hadrijanu. Reče mu:
 — Kralju, gospodaru, primi od sluge svo-
ga. Ja sam onaj starac koga si našao pri pohodu
svome kako stojim i sadim i eto, Svedržitelj
mi je podario da mogu jesti plodove mojih
sadnica. Ovi što su u kotarici — od njih su.
Kralj odmah reče svojim slugama:
— Uzmite tu kotaricu od njega i napunite
je zlatnicima! Tako i učiniše. Starac uze kota-
ricu punu zlatnika i pođe svojoj kući. Poče se
hvaliti svojoj ženi i djeci svojoj. Ispriča im
cijelu priču. Tu je stajala njegova susjeda i
slušala što starac govori. Ode svojoj kući i reče
svome mužu:
— Svi se ljudi kreću, pa im Sveti, blago-
slovljen neka je, daje i namjenjuje dobro, a
ti sjediš u kući u mraku. Eto, i naš je susjed
počastio kralja kotaricom smokava, a on mu
kotaricu napuni zlatnicima. Diži se i ti, uzmi
veliku košaru i napuni je slatkim voćem raz-
nih vrsta, jabukama i smokvama i drugim li-
jepim voćem koje on mnogo voli. Idi, pa ga
počasti njima, kako bi i tebi napunio košaru
zlatnicima, kao što je to učinio našem starom
susjedu.
Ovaj pođe, posluša svoju ženu, uze veliku
košaru i napuni je smokvama, uprti je na ra-
me i pođe u susret kralju na okuci puta. Priđe
mu i reče:
— Kralju, gospodaru, čuo sam da voliš vo-
će te sam došao da te počastim smokvama.
Kralj reče svojim vojnicima:
— Uzmite ih od njega i bacite mu ih u
lice!
Ovi se digoše, svukoše ga golog i počeše
bacati smokve sve dok mu lice ne oteče. Osli-
jepiše ga i načiniše ga [zastrašujućim] primje-
rom. On pođe svojoj kući, očajan i plačući.
Kada ga je žena ugledala, vidje da mu je lice
oteklo, tijelo slomljeno i izudarano. Reče mu:
— Sto ti je?
On joj reče:
— Svu ću onu čast tebi platiti.
Ona mu na to reče:
— Idi, te zahvali majci svojoj što to bijahu
smokve, a ne etrogi, i što su bile zrele, a ne
zelene.

Razaranje Jeruzalema

Mišna:
Sikarikona nije bilo u Jhudi u vrijeme rat- Gltta
1154 5
nih pokolja, ah je od ratnih pokolja pa nadalje "
u njoj [na snazi] sikarikon. Kako? Ako je
netko prvo kupio [posjed] od razbojnika-bode-
žara, pa je poslije kupio od vlasnika, onda je
kupovina ništavna, ah ako je prvo [kupio] od
vlasnika, a poslije toga od razbojnika-bodeža-
ra, onda je kupovina pravovaljana. Ako ga ku-
pi od muža, a poslije od žene, kupovina je
ništavna, ah ako je prvo kupio od žene, a
zatim od muža, kupovina je pravovaljana. Ovo
je prva Mišna.
Sud, koji je [zasjedao] poslije toga, izrekao
je: tko kupuje od razbojnika-bodežara [mora]
vlasniku platiti četvrtinu [vrijednosti]. A kada
to? Ako [vlasnik] ne može vratiti kupovinom
[svoj posjed]. Ah ako ga može vratiti kupovi-
nom, njegovo je pravo preče od [prava] svako-
ga drugog čovjeka. Rabi je sazvao zasjedanje
suda i oni odrediše: ako se [neki posjed] nala-
zio u rukama razbojnika-bodežara dvanaest
mjeseci, svaki onaj koji je prvi kupio, stječe
puno pravo [na taj posjed], ali vlasniku [mora]
dati četvrtinu [vrijednosti],

Gemara:
Sad, u vrijeme ratnih pokolja, nije u njoj
bilo sikarikona, a od ratnih pokolja pa nadalje
u njoj je bilo sikarikona?!
Rav Jhuda reče: »On hoće time da kaže da
tamo nisu sudili po zakonu o sikarikonu.« Na-
ime, rav Asi reče: »Tri su odredbe [Rimljani]
odredili: Prva je bila: Tko ne ubije [Izraelca],
ubiti ga. Iduća je bila: Svatko tko ubije, neka
plati četiri zuza. Posljednja: Tko ubije, neka
ga ubiju.
Zato je u vrijeme prve i druge [vlasnik]
prinudno ustupao svoj posjed, dok bi u vrije-
me posljednje pomislio: Tko će to doći da mi
otme, sutra ću ga dati pozvati na sud!«

Rabi Johanan reče: »Sto je to što je napi-

sano: Blago čovjeku uvijek bojaznu, jer čovjek
okorjela srca zapada u nesreću?« Zbog Kamce
i Bar Kamce razoren je Jeruzalem; zbog pijet-
la i kokoši razoren je Tur Malka; zbog osovine
jedne nosiljke razoren je Betar.
»Zbog Kamce i Bar Kamce razoren je Jeru-
zalem.« — Bijaše neki čovjek kojemu je milje-
nik bio Kamca, a neprijatelj Bar Kamca, i taj
je jednom priredio gozbu. Reče svome sluzi:
»Idi i dovedi mi Kamcu!« Ovaj ode i dovede
mu Bar Kamcu. Kada [domaćin] dođe i vidje
Bar Kamcu kako sjedi za stolom, reče mu: »Ta
ovaj je čovjek moj neprijatelj. Sto on ovdje
traži? Diži se! Van!«
 Ovaj mu reče: »Kako sam već došao, ostavi
me, a ja ću ti točno vratiti sve što god sam
pojeo i popio!«
On mu reče: »Ne!«
Ovaj mu reče: »Vratit ću ti polovinu vrijed-
nosti tvoje gozbe!
On mu reče: »Ne!«
Ovaj mu reče: »Vratit ću ti vrijednost cije-
le tvoje gozbe!«
On mu reče »Ne!« Uhvati ga rukama, po-
diže ga i izbaci van.
Ovaj mu reče: »Kako su gospoda sjedjela
ovdje i nisu mu se suprotstavila, to znači da
im se to svidjelo. Zbog njih ću vas sve tužiti
u kraljevskom dvoru!« Ode i reče Cezaru: »Je-
vreji su se pobunili protiv tebe!«
On mu reče: »Tko to kaže?«
Ovaj mu reče: »Pošalji im žrtveno živinče,
vidjet ćeš hoće li ga prinijeti na žrtvu!«
Na to im je [Cezar] po njemu poslao jedno
trogodo june, a on ga ozlijedi po gornjoj usni.
Ima ih koji kažu: po rožnjači u oku. To je
mjesto koje po našem mišljenju čini manu, a
po njihovom mišljenu ne čini manu. Učitelji
naši su ga ipak htjeli prinijeti na žrtvu, radi
mira s kraljevinom.
Rabi Zeharja, sin Evkulesov, reče im: »Re-
ći će [ljudi] da se na žrtveniku prinose žrtve
s manom.« Na to pomisliše ubiti Bar Kamcu,
kako ne bi išao i to govorio. Reče im rabi Ze-
harja: »Reći će, ubiste ga jer je nanio ozljedu
posvećenom.«
Rabi Johanan reče: »Miroljubivost rabi Ze-
harje, sina Evkulesova, razorila je naš dom,
spalila naše svetište i protjerala nas iz naše
zemlje.«
 Nato on pošalje na njih Cezara Nerona.
Kada ovaj stiže, baci strijelu na istok, koja
odletje i pade u Jeruzalem. Na zapad, odletje
i pade u Jeruzalem. Na sve četiri strane svije-
ta, odletje i pade u Jeruzalem. Tada reče ne-
kom djetešcu: »Kaži mi svoj odjeljak [iz Na-
uka] !«
Ez 25, 14 On mu reče: »Predajem svoju osvetu nad
Edomom u ruke svoga naroda izraelskog. [Ne-
ron] tada reče: »Sveti, blagoslovljen neka je,
hoće da razori svoj dom i hoće da otre svoje
ruke o ovog čovjeka!« Pobježe i ode te primi
vjeru [jevrejsku]. A od njega vodi porijeklo
rabi Meir.
Nato on pošalje na njih Cezara Vespazi-
jana. On je došao i opsjedao [Jeruzalem] tri
godine. U njemu bijahu tri bogataša: Nakdimon,
sin Gorionov, Ben Kalba Savua i Ben Cicit
Hakeset.
Nakdimon, sin Gorionov, nazvan je tako jer
je radi njega sunce sijalo. Ben Kalba Šavua
nazvan je tako jer bi svatko, tko uđe u njegov
dom, ma bio gladan kao pas, izlazio sit. Ben
Cicit Hakeset nazvan je tako jer su mu se rese
vukle preko jastuka. Ima ih koji kažu zato što
je njegov jastuk stavljen među velikane Ri-
ma. Jedan od njih je rekao [stanovnicima Jeru-
zalema]: »Ja ću vas opskrbljivati pšenicom i
ječmom.« Jedan im je od njih rekao: »A ja ću
vinom, soli i uljem.« A jedan je rekao: »A ja
ću drvima.«
Učitelji naši slaviše onoga koji je dao drva.
Jer, rav Hisda predavao je svom služitelju sve
ključeve, osim onoga za drva. Rav Hisda, na-
ime, reče: »Jednom košu pšenice treba šezdeset
koševa drva!«
 Imali su od svega toliko da bi bilo dovoljno
za dvadeset i jednu godinu opsade.
Bilo je među njima nekih razbojnika. Uči-
telji naši im rekoše: »Izići ćemo i sklopit ćemo
s njima mir!« Oni to ne dadoše i rekoše im:
»Mi ćemo izići i ratovati s njima!« Nato im
naši učitelji rekoše: »To neće uspjeti!« Nato
ovi ustadoše i zapališe ambare pšenice i ječma,
tako da je nastala glad.
Marta, kći Boetosova, koja bijaše najboga-
tija u Jeruzalemu, pozva svoga slugu i reče
mu: »Idi i donesi mi najboljeg brašna!« Dok
je on išao, sve se rasprodalo.
On se vrati i reče: »Najboljeg brašna nema,
ima bijeloga!«
Ona mu reče: »Idi i kupi mi od toga!« Dok
je išao, sve se rasprodalo.
On se vrati i reče: »Bijeloga brašna nema,
ima crnoga.«
Ona mu reče: «Idi i kupi mi od toga!« Dok
je išao, sve se rasprodalo.
On se vrati i reče: »Crnoga brašna nema,
ima ječmenog brašna.«
Ona mu reče: »Idi i kupi mi od toga!« Dok
je on išao, sve se rasprodalo.
Ona je tek izula svoju obuću, pa ipak reče:
»Idem ja, da vidim sama kako da nađem ne-
što za jelo.« Za nogu joj se zakači neko smeće
i od toga ona umre.
Raban Johanan, sin Zakajev, čitao je o njoj:
Pnz 28
I žena najnježnija i najmekša, što bude u tebe, > 55
koja se ne usudi spustiti stopala [na zemlju].
Ima ih koji kažu: jela je suhih smokava rabi
Cadoka, od njih se razbolje i umre. Jer je rabi
Cadok četrdeset godina proveo u postu, kako
Jeruzalem ne bi bio razoren. Ako je nešto
 pojeo, vidjelo mu se na tijelu. Za jačanje su
mu donosili suhih smokava, iz kojih bi on
isisao sok i bacio ih.
Kada je Martina duša polazila u pokoj, ona
uze sve svoje zlato i srebro i baci ga na trg.
Ona reče: »Ta šta će mi to!« A to je ono što
Ez 7, 19 je zapisano: Srebro svoje pobacat će na ulice.
Aba Šikara, vođa jeruzalemskih razbojnika,
bio je sestrić rabana Johanana, sina Zakajeva.
Ovaj posla po njega: »Dođi k meni potajno!«
Ovaj dođe te mu [raban Johanan, sin Zakajev],
reče: »Dokle ćeš tako činiti i ubijati ljude gla-
đu?«
Ovaj mu reče: »Sto da činim? Ako im bilo
što kažem, ubit će oni mene!«
On mu reče: »Pokaži mi kako bih mogao
izići iz grada, kako bih možda našao neki
spas!«
Ovaj mu reče: »Pravi se da si bolestan, te
će svi dolaziti pitati za tebe. Onda donesi nešto
smrdljivo i stavi kraj sebe. Onda će reći da ti
je duša pošla u svoj pokoj. Samo neka te po-
dignu tvoji učenici, nitko drugi neka te ne
podigne, kako nitko ne bi osjetio da si lak.
Jer svatko zna da je živi lakši od mrtvoga.«
Tako on i učini. S jedne mu strane priđe
rabi Eliezer, a s druge strane rabi Jhošua. Ka-
da stigoše do vrata, htjedoše ga probosti. Tada
jedan reče: »Reći će: oni su proboli našeg uči-
telja!« Onda su ga htjeli gurnuti. Tada jedan
reče: »Reći će: gurnuše našeg učitelja!« Onda
mu otvoriše vrata. Tako iziđe.
Kada je stigao onamo, reče: »Mir s tobom,
kralju! Mir s tobom, kralju!« Ovaj mu reče:
»Dvostruku si smrt zaslužio! Jednu, zato što
nisam kralj, a ti me kraljem nazivaš. Drugo:
ako sam kralj, zašto nisi do sada došao preda
me?« Ovaj mu reče: »Ako si rekao: nisam
kralj, ja ti kažem: odista si kralj! Jer da ti
nisi kralj, ne bi Jeruzalem bio predan u tvoje list 56/b
ruke! Jer je zapisano: I Libanon će pasti od Iz 10, 34
moćnika — a moćnik nije ništa drugo već
kralj, jer je zapisano: A moćnik njegov neka Jr 30, 21
iz njega bude, a Libanon nije ništa drugo već
Svetište, jer je rečeno: onu dobru goru i Liba- Pnz 3, 25
non. A ako si rekao: ako sam kralj zašto nisi
do sada došao preda me — razbojnici među
nama nas nisu pustili.«
Tada ovaj reče: »Ako se zmaj oplete oko
posude s medom, zar ne bismo razbili posudu
zbog zmaja?!«
On ušutje. O njemu je čitao rav Josef, a
neki kažu rabi Akiva: Silim mudrace da ustuk- Iz 44, 25
nu, i mudrost im obraćam u bezumlje. A tre-
balo je da mu kaže: uzmu se kliješta, zmaj se
odstrani i ubije, a posuda se ostavi.
U međuvremenu iz Rima stiže skoroteča
[Vespazijanu] i reče mu: »Ustani, jer je Cezar
umro! A odličnici Rima rekoše da su odlučili
tebe postaviti za glavara!«
On je tek obuo jednu sandalu i htjede obuti
drugu, ah mu to ne pođe za rukom. Tada
htjede onu drugu izuti, ah ni to nije išlo. On
reče: »Sto je to?« [Raban Johanan] mu reče:
»Ne žali se! Stigla ti je dobra vijest, jer je
zapisano: — Dobra vijest oživi kosti.« — »Ah, izr 15, 30
kako to da se uredi?« — »Neka dođe neki
čovjek koga ne podnosiš, i neka te prekorači,
jer je zapisano: a neveseo duh suši kosti.« Ta- izr 17, 22
ko i učiniše. Onda mu je uspjelo.
Reče mu [Vespazijan]: »Ako ste tohko mu-
dri, zašto do sada nisi došao preda me?« —
 »Zar ti nisam već jednom rekao?« Ovaj mu
reče: »A i ja sam ti rekao!« I još mu reče:
»Ja sada odlazim i šaljem ovamo drugoga, za-
to sada zatraži nešto od mene, da ti dam.«
On reče: »Daj mi Javne i njegove mudrace,
lanac rabana Gamliela i lijek kojim se rabi
Cadok može izliječiti.«
Rav Josef, a neki kažu rabi Akiva, čitao je
0 njemu: Silim mudrace da ustuknu i mudrost
im obraćam u bezumlje. Trebalo je da mu ka-
že: Pusti ih još ovaj put! Ali, on je možda
pomislio: ipak mi neće sve ispuniti, pa neću
uspjeti ni neki mali spas postići.
Koji je to lijek bio kojim su liječili rabi
Cadoka? Prvoga su mu dana dali piti vode u
kojoj su bile natopljene mekinje, sutradan vo-
de od prekrupe, prekosutra vode od brašna, sve
dok mu se malo-pomalo nije utroba proširila.
[Vespazijan] ode i posla opakog Tita, koji
Pm 32, 37 reče: Gdje su bozi njihovi, stijena kojom se
zaklanjahu? To je onaj opaki Tit, koji je ružio
1 hulio višnje. Sto je učinio? Uhvatio je neku
bludnicu za ruku i stupio u dom Svetinje nad
svetinjama, razastro jednu knjigu Nauka i na
njoj izvršio prijestup. Tada uze mač i rasiječe
zavjesu. I dogodi se čudo, krv kipteći izbi, tako
Ps 74, 4 da su pomislili da se ubio, jer je rečeno: Urlahu
tlačitelji tvoji posred sabora tvoga, za znakove
postaviše svoje znakove.
Ps 89, 9 Aba Hanan reče: »Tfco je kao ti silan, Gos-
pode! Tko je kao ti silan i čvrst, da ti čuješ
poruge i huljenja ovog opakog a ipak šutiš?!«
izl 15, 17 U školi rabi Jišmaela učilo se: »Tfco je kao ti
medu bogovima, Gospode? Tko je kao ti među
nijemima?« I što on onda uradi? Uze zavjesu,
napravi od nje neku vrst košare, donese sve
posude koje se nalažahu u Svetištu, i stavi ih
u nj. Onda ih odnese na leđima da bi pošao u
svoj grad, kako bi se tamo proslavljao, kao što
je rečeno: I tako vidjeh opake sahranjene, i Prop 8, 10
oni dolažahu i iz svetoga mjesta odlažahu, i
bit će zaboravljeni u gradu u kojem su tako
postupali. Ne čitaj: sahranjene već okupljene;
ne čitaj: i bit će zaboravljeni, već i bit će slav-
ljeni! Ima ih koji kažu: zapravo treba [čitati]:
sahranjene, jer nekima se i skrivene stvari
objavljuju.
Na moru se diže na njega oluja da ga utopi.
On reče: »Čini mi se da bog ovih [ljudi] ima
moć samo nad vodom. Dođe Faraon — on ga
potopi u vodu, dođe Sisera — on ga potopi u
vodu. Sada se i protiv mene diže da i mene u
vodu potopi. Ako je toliko moćan, neka iziđe
na kopno i neka tamo povede rat sa mnom!«
Tada se začu neki glas, koji mu reče: »Zlotvo-
re, sine zlotvora, sine sina zlog Esava! Imam
ja u mom svijetu jedno maleno stvorenje, mu-
šica mu je ime. A zašto se zove maleno stvo-
renje? Jer ima ulaz, a nema izlaza. Siđi na
kopno, s njom ćeš voditi rat!«

On siđe na kopno. Dođe mušica, uđe mu

pod čelo i sedam mu je godina bušila po moz-
gu. Jednoga dana prolažaše kraj vrata nekog
kovača, i kad začu udarac čekića, ona ušutje.
Tada on reče: »Eto lijeka!« Svakoga dana dade
da mu dolazi neki kovač, kako bi pred njim
udarao čekićem. Tuđinu bi davao četiri zuza,
a Izraelcu bi rekao: »Dovoljno ti je što gledaš
onoga koga mrziš [kako se muči]!« Činio je
tako trideset dana. Od tada pa nadalje [mušica]
se navikla na to, pa joj bi svejedno.

21 Talmud
433
 Uči se: rabi Pinhas, sin Aruvin, reče: »Bio
sam medu velikanima Rima, i kada [Tit] umre,
otvoriše mu lubanju i nađoše nešto kao pticu
lastavicu, težine od dvije sele.«
U jednoj se Barajti uči: kao jednogodišnjeg
goluba težine od dvije litre.
Abaje reče: »Mi smo primili predaju da je
njen kljun bio od mjedi a kandže od željeza.«
Kada je umirao [Tit] reče: »Spalite tog čo-
vjeka i prospite njegov pepeo u sedam mora,
kako ga Bog Jevreja ne bi našao i izveo na
sud!«
Onkelos, sin Kalonikosov, sestrić Titov, htje-
de primiti vjeru Izraela. On dođe i pozva Tita
čarolijom zazivanja mrtvih i reče mu: »Tko je
najuvaženiji na onom svijetu?«
On mu reče: »Izrael.« »A što bi značilo pri-
stupiti im?«
Ovaj mu reče: »Njihovi su propisi mnogo-
brojni, te ih nećeš uspjeti ispunjavati. Idi, pod-
badaj ih na tom svijetu, i postat ćeš poglavar,
s Jer je zapisano: Tlačitelji njegovi postadoše
poglavari. — Tko god tlači Izrael, poglavar
postaje.«
Ovaj mu reče:
list 57/a »Na što je osuđen ovaj čovjek?«
On mu reče: »Na ono što je o samom sebi
izrekao: svakoga dana skupljaju njegov pepeo,
sude mu, spaljuju ga i prosipaju u sedam mo-
ra.«
On dođe i pozva Bileama čarolijom zaziva-
nja mrtvih i reče mu: »Tko je najuvaženiji
na onom svijetu?«
Ovaj mu reče: »Izrael«.«
»A što bi značilo pristupiti im?«
 Ovaj mu reče: »Ne zaželi im mira ni blago- Pm 23, 7
stanja u sve svoje dane!«
On mu reče: »Na što je osuđen ovaj čo-
vjek?« Ovaj mu reče: »Na izljev kiptećeg sje-
mena!«
On dođe i pozva Ješua čarolijom zazivanja
mrtvih i reče mu: »Tko je najuvaženiji na
onom svijetu?«
Ovaj mu reče: »Izrael.«
»A što bi značilo pristupiti im?«
Ovaj mu reče: »Zaželi mu dobra, ne zažeh
mu zla. Tko god ih dira u Njegovu ga d i r a . . .
zjenicu oka!«
On mu reče: »Na što je osuđen ovaj čo-
vjek?«
Ovaj mu reče: »Na kipući kal!« Gospodin
je, naime, rekao: »Tko se podruguje riječima
mudrih, kažnjava se kipućim kalom.«
Hodi i gledaj kakva je razlika između ot-
padnika Izraela i proroka narodi svijeta, po-
klonika zvijezda!
Uči se: rabi Elazar reče: »Dođi i vidi, koli-
ka je snaga sramoćenja! Sveti, blagoslovljen
neka je, zastupajući Bar Kamcu, razori svoj
dom i razori svoj hram.«
Zbog jednog pijetla i jedne kokoši razorena
je Tur Malka. Bijaše, naime, običaj di se pri
izvođenju mladoženje i nevjeste pred njima
nosi po jedan pijetao i po jedna kokoš. Time
bi se reklo: plodite se i množite kao kokoši.
Jednoga dana presrete [neke svatove] od-
red Rimljana i uze im [kokoši]. Ovi ih napa-
doše i potukoše. Tada ovi odoše do Cezara i
rekoše mu: »Jevreji se pobuniše protiv tebe!«
Ovaj iziđe protiv njih. Među [Jevrejima] bijaše
18*
435
 neki Bar Daroma koji je skakao tisuću mila i
ubijao ih na tom [prostoru].
Uze tada Cezar svoju krunu i stavi je na
zemlju. Reče: »Gospodaru cijeloga svijeta, ako
ti je drago nemoj me predati u ruke toga čo-
vjeka, mene i kraljevinu moju u ruke jednog
čovjeka!«
Nato Bar Daromu unesrećiše vlastite usne,
60, 12 jer reče: »Zar nećeš ti, Bože koji nas odbaci,
i zar nećeš, Bože, izići s vojskama našim!«
David to reče upitno. Kada poslije toga po-
đe u zahod, dođe zmaj i izvuče mu debelo
crijevo, te mu duša pođe u pokoj. Onaj nato
reče: »Pošto mi se takvo čudo dogodilo, ovoga
ću se puta smilovati na njih!« Napusti ih i
ode. [Jevreji] su se na to veselili, jeli i pili,
upalili su toliko svjetiljaka da se urezani lik
na prstenu pečatniku mogao vidjeti s udalje-
nosti od jednog mila.
Onaj reče: »Vesele se, to se meni izruguju
Jevreji!« Ponovo pođe na njih. Reče rav Asi:
»Tri stotine tisuća mačonoša uspeše se na Tur
Malku i ubijahu na njoj tri dana i tri noći. Dok
se na drugoj strani pjevalo i plesalo, naime,
jedni nisu znali o drugima.«
Tuž 2,2 Bez milosti šatre Gospod sve stanove Jakov-
Ijeve. Kada dođe Rabin, reče u ime rabi Jo-
hanana: »To su šest stotina tisuća gradića, ko-
je je kralj J a n a j imao na Kraljevom brijegu«.
Jer rabi Jhuda reče u ime rav Asija: »Sest
stotina tisuća gradića imao je kralj Janaj na
Kraljevom brijegu, i u svakom je bilo onoliko
(žitelja) koliko je izišlo iz Egipta, izuzimajući
tri u kojima je bilo dvostruko koliko ih je izi-
šlo iz Egipta. A to su: Kfar Biš, Kfar Sihlajim
i Kfar Dihraja.«
 Kfar Biš [nazivao se zato] što nisu davali
kuće svoje gostu [da prenoći]; Kfar Sihlajim
[nazivao se zato] što su se izdržavali od trgo-
vine gorkim travama potočarama.«
Reče rabi Johanan: »Kfar Dihraja zato što
su njihove žene rađale prvo mušku djecu, za-
tim su rađale žensku djecu, a zatim potpuno
prestale.«
Ula reče: »Sto se mene tiče, vidio sam to
mjesto, a tamo nema ni šest stotina tisuća
odaja.«
Jedan minejac reče rabi Hanini: »Dakle, la-
žete!?«
Ovaj mu reče: »Zemlja divota — zemlja kao
gazela! — tako piše Spis. A što će tu gazela?!
Kao što njena [odrana] koža ne može držati
meso, tako je i sa zemljom Izraela, u vrijeme
kada stanuju u njoj, ona je široka, a u vrije-
me kada u njoj ne stanuju, ona se skuplja.«
Rabi Minjomi, sin Hilkijin, rav Hilkija, sin
Tovijin i rav Hona, sin Hijin, sjedjeli su i za-
tražili jedan od drugoga da kazuju nešto o
Kfar Sehanji u Egiptu.
Jedan od njih započe i reče: »Priča se o
nekom zaručniku i o nekoj zaručnici koji do-
padoše zarobljeništva kod poklonika zvijezda,
i ovi ih vjenčaše jedno za drugo. Tada mu
ona reče: Molim te, nemoj me dirati, jer ne-
mam stojbine od tebe. I on je ne dimu do
dana svoje smrti. A kada on umre, ona im
reče: »Ožalite ga jer je ovladao svojim nago-
nom više od Josefa. Jer ako je u Josefa to
bilo samo za jedan čas, u ovoga iz dana u dan.
I ako u Josefa to nije bilo u istom, jednom
krevetu, u ovoga u jednom krevetu. I ako to
 u Josefa nije bilo s vlastitom ženom, u ovoga
s vlastitom ženom.«
Nato poče drugi i reče: »Priča se da je već
četrdeset modi ja [žita] stajalo dinar, pokvari
se tržišna cijena za još jednu modiju, te su
provjerili i našli oca i sina koji su općili s za-
ručenom djevojkom na Dan pomirbe. Izvedoše
ih na sud i kamenovaše ih, pa se tržišna cije-
na vratila na svoje mjesto.«
Nato poče drugi i reče: »Priča se o čovje-
ku koji baci oko na svoju ženu da je otjera, a
stojbina joj bijaše velika. Sto je učinio? Pođe
i pozva svoje vjenčane kumove, nahrani ih i
napoji. Kad ih je napio, polegao ih je na jedan
krevet, donio bjelanca od jajeta, i prosuo ga
među njih. Dobavio je za to svjedoke, i dođe
na sud. Bio je tamo neki starac, jedan od uče-
nika Samaja Starijeg, a ime mu je bilo Bava
ben Buta. On im reče: »Ja sam tako primio od
Samaja Starijeg da bjelance jajeta bježi od pla-
mena, a sloj sjemena se uvlači od plamena.«
Provjerili su i našli onako kako je rekao. Do-
veli su onog na sud, bičevali ga i naplatili od
njega njenu stojbinu. [...]«
Zbog osovine jedne nosiljke srušen je Betar.
Jer, tamo je bio običaj, ako bi se rodilo muško
dijete zasadi se cedar, a rodi li se žensko, za-
sadi se čempres, a kada se ovi vjenčavaju, oba-
rali bi ih i od njih im pravili vjenčano nebo.
Jednoga dana prođe Cezarova kći i slomi
joj se osovina nosiljke. Kada oboriše cedar i
napraviše od njega [osovinu], dođoše, napadoše
ih i tukoše. Oni odoše i rekoše Cezaru: »Jevre-
ji su se pobunili protiv tebe!« Tada on iziđe
protiv njih. U rasplamtjelom gnjevu svojem
Tuž 2, 3 sabije sve rogove Izraelu.
 Reče rabi Žira u ime rabi Abahua i u ime
rabi Johanana: »To je onih osamdeset tisuća
ratnih rogova koji uđoše u grad Betar, pošto
ga zauzeše, i ubijahu u njemu muškarce, žene i
nejač, sve dok krv njihova ne poteče i u padu
se sruči u veliko more. Nećeš valjda reći da
je bila blizu [mora], da je bila udaljena jedan
mil?!«
Uči se: rabi Ehezer Veliki reče: »Dva su
potoka u Bikat Jadajimu, jedan teče, onamo,
a jedan teče ovamo. A mudri su procijenili da
je u njima dva dijela vode, a jedan krvi.«
U jednoj se Barajti uči da su poklonici zvijez-
da sedam godina brali bez gnojiva svoje vino-
grade, od krvi Izraelove.
Reče rabi Hija, sin rabi Abinov, u ime rabi list 57/b
Jhošue, sina Korhina: »Neki mi je starac, sta-
novnik Jeruzalema, pripovijedao da je u toj
uvali glavni krvnik Nevuzaradan pobio dvjesta
deset mirijada, a u Jeruzalemu pobi devedeset
i četiri miri jada na jednom kamenu, sve dok
im ne poteče krv i dirnu u krv Zeharjinu, da
Ho
bi se time ostvarilo ono što je rečeno: Jedna * 4> 2

krv drugu stiže. Kada ovaj vidje Zeharjinu

krv kako izbija i ključa, upita ih što je to, a
oni mu odgovoriše da je to zasuta krv žrtava.
On uze [obje] krvi i vidje da nisu iste. On im
reče: »Bolje mi recite, ako ne — meso ću vaše
željeznim češljevima razgrebenati.«
Oni mu rekoše: »Sto da ti kažemo, bio je
među nama prorok, koji nas je korio riječima
nebeskim. Ustadosmo protiv njega i ubismo ga.
I, eto, tohko je godina prošlo od tada, a krv
njegova ne miruje.«
On im reče: »Ja ću je smiriti.« Ode i do-
vede Veliki sanhedrin, pa Mah sanhedrin, pobi
 ih nad njom i ona se ne umiri. Dječake i dje-
vice pobi nad njom i ona se ne umiri. Dovede
učenike iz škola, pobi ih nad njom i ona se ne
umiri. Tada mu reče: »Zaharija, Zaharija. Za-
tro sam najbolje medu njima. Umiri se jer ću
ih sve zatrti!« Kada mu tako reče, ovaj se
umiri. Toga je časa počeo misliti o obraćenju,
te ovako reče sebi: Kada se njima ovo dogo-
dilo zbog jedne duše, što će biti s onim čovje-
kom koji ubi onolike duše. Bit će s njim zlo i
gore! Pobježe, nestade. Kući svojoj posla svo-
ju oporuku i primi [jevrejsku] vjeru.«
[...]

Reče rav Jhuda u ime Smuela, neki kažu

rabi Ami, a neki da se uči u nekoj Barajti:
»Priča se o četiri stotine dječaka i djevojaka,
koji su zarobljeni radi razvrata. Oni su i sami
osjećali što se od njih zahtijeva te rekoše:
Ako se utopimo u moru, hoćemo li stići do
života na onom svijetu? Najstariji medu nji-
Ps 68, 23 m a protumači im: Reče Gospod: Iz Bašana ću
ih vratiti, vratit ću ih iz dubine mora; Iz Ba-
šana ću ih vratiti; vratit ću ih iz lavljih če-
ljusti; vratit ću ih iz dubine mora — one koji
se utope u moru. Kad to čuše, sve djevojke
skočiše i padoše u more. Dječaci sami izvukoše
zaključak od lakšeg ka težem i rekoše: Ako to
one [učiniše], kod kojih je ono prirodno, onda
mi, kod kojih ono nije prirodno, još i više
[da učinimo tako]. I oni skočiše u m o r e . . . «
[•••]

list 58 Četiri stotine bogomolja bijahu u gradu

Betaru, i u svakoj od njih bijaše četiri stotine
dječjih učitelja, a svaki od njih imadaše pred
sobom četiri stotine djece-učenika, a kada je
neprijatelj ušao ovamo ubadali su ga svojim
štapovima, a kada neprijatelj ovlada, pokupi
ih, umota ih u njihove knjige i zapali ih u
vatri.
Učahu učitelji naši: »Priča se o rabi Jho-
šui, sinu Hananjinom, koji je pošao u veliki grad
Rim, a tamo mu rekoše da u zatvoru ima neko
dijete, hjepih očiju i dobra izgleda, a kosa mu
je sva u uvojcima. On pode, stane na ulaz za-
tvora i reče: »Tko je pljačkašu izručio Jaakova,
i otmičarima Izraela?« Ono dijete odgovori i
reče: »Nije li to Gospod protiv koga smo grije-
šili, čijim putevima ne htjedosmo hodati, čiji
Nauk nismo slušali ?«
Ovaj reče: Siguran sam u njega da će je-
dnom poučavati Nauk u Izraelu. Tako mi božje
službe, ako se maknem odavde dok ga ne ot-
kupim za svaki novac koji za njega odrede.
Kažu, kako se nije micao s tog mjesta dok ga
nije za veliki novac otkupio i ne prođe mnogo
dana i on poučavaše Nauk u Izraelu. A to bi-
jaše rabi Jišmael, sin Elišin.
Reče rav Jhuda, u ime Rava: »Priča se o
sinu i kćeri rabi Jišmaela, sina Elišinog, da su
ih zarobila dva gospodara. Jednog su se dana
ova dvojica srela na jednom mjestu.- Ovaj re-
če: »Imam roba, nema mu ravna po ljepoti
na cijelom svijetu.« A onaj reče: »Imam robi-
nju kojoj na cijelom svijetu nema ravne po
ljepoti.« Rekoše: »Hajde da ih vjenčamo, a po-
rod njihov da podijelimo!«
Uveh su ih u sobu. On je sjedio u jednom
kutu, a ona je sjedila u drugom kutu. On je
rekao: »Svećenik sam, sin velikih svećenika,
a da se oženim robinjom!«, a ona reče: »Sve-
 ćenička sam kći, kći velikih svećenika, zar da
se udam za roba!« I plakahu cijele noći. Kada
je zora svanula, prepoznaše se i padoše jedno
drugom u naručaj. Ridahu sve dok ih duša ne
Tui 1, 16 napusti. A o njima je naricao Jeremija: Zbog
njih plačem, oči moje, oči moje suze liju.

Reče Reš Lakiš: »Priča se o nekoj ženi, ime

joj bijaše Cofnat, kći Pnielova — Cofnat, zato
što su svi gledali njenu ljepotu, kći Pnielova,
velikog svećenika koji je služio pred licem
[Svevišnjega] — koju je cijelu noć zlostavljao
neki hvatač robova. Sutradan je odjene u se-
dam haljina i izvede na prodaju. Dođe neki
čovjek, koji bijaše vrlo ružan, i reče mu: »Po-
kaži mi njenu ljepotu!«
On mu reče: »Ništarijo! Ako je hoćeš uzeti,
uzmi! Jer ljepote kao što je njena, nema na
ovom svijetu!«
Ovaj mu reče: »Unatoč tome.« On joj skide
šest haljina. A sedmu je ona zderala sa sebe,
uvaljala se u prah i rekla: »Gospodaru svijeta,
ako se na nas nisi smilovao, zašto se ne smilu-
ješ na svetost Svoga moćnog imena?« O njoj
Jf 6, 26 je naricao Jeremija: Kćeri naroda mog, pripaši
kostrijet, uvaljaj se u prah, nariči kao za je-
dincem, tužaljku pregorku. Jer će doći nena-
dano na nas pustošnik.
Nije rečeno na tebe već na nas kao da bi
se moglo reći na mene i na Tebe će doći pusto-
šnik.

Reče rav Jhuda u ime Rava: »Sto znači ono

Mih 2, 2 u Spisu: dne nasilje muškoj glavi i kući nje-
govoj, čovjeku i posjedu njegovom? Priča se
o čovjeku koji baci oko na ženu svog majsto-
ra, koji bijaše stolar. Jednom je majstor bio
u nuždi da uzajmi novaca, a ovaj mu reče:
— Pošalji svoju ženu k meni i dat ću njoj
pozajmicu za tebe.
On posla svoju ženu k njemu. Ovaj pro-
vede s njom tri dana. [Majstor poslije tri dana]
porani, dođe k njemu i reče mu: »Gdje je
moja žena koju sam poslao k tebi?«
Ovaj mu reče: »Ja sam je odmah pustio,
ah sam čuo da su je momčići zlostavljali na
putu.«
On mu reče: »Sto da činim?«
Ovaj mu reče: »Ako poslušaš moj savjet,
otpusti je.«
On reče: »Stojbina joj je vehka.«
Ovaj reče: » Ja ću ti pozajmiti, pa joj daj
njenu stojbinu!«
On pođe te se rastavi od nje, a ovaj dođe
pa se oženi njom. Kada je dospio rok, a nije
imao čime platiti, ovaj mu reče: »Hodi i odradi
kod mene svoj dug.« I tako su ovi sjedili, jeh
i pili, a on je stajao i nalijevao im, a suze su
mu navirale iz očiju i padale u njihove čaše.
Toga je časa zapečaćena presuda. A ima ih
koji kažu: Zbog dva stijenjka u jednoj svjetilj-
ci.«

Gemara: StM/h*™
ls
. . . R a b i Johanan reče u ime rabi Banae:
»Ortaci mogu jedan drugoga priječiti u svemu,
osim u pranju [rublja], jer nije u prirodi kćeri
Izraelovih da se razbludno ponašaju pri pra-
nju.«
Koji zatvara oči da ne vidi zlo [navodeći iz 33, 15
ovo mjesto] rabi Hija, sin Abinov reče: »To
se odnosi na čovjeka koji ne gleda žene pri
 pranju [rublja]. Kako to? Ako postoji drugi
put [a on ne ide njime], opak je, a ako nema
drugog puta, neka prinudi sebe da ga pronađe,
a ako to ipak nije moguće, neka se pokuša
savladati i ne gledati.«
Rabi Johanan upita rabi Banau:
— Kolika treba da je košulja učena čovje-
ka?
— Tolika da se ispod nje ne vidi njegovo
tijelo.
— Koliki treba da je ogrtač učena čovjeka?
— Toliki da se košulja vidi tek za dlan.
— Kakav treba da je stol učena čovjeka?
— Dvije trećine da budu pokrivene, a je-
dna trećina otkrivena, i na nju se stavljaju
lonci i zelen, a alka stola treba da je izvana.
— A zar nismo učili da alka treba da je
iznutra?
Nema tu proturječja! Jedno je ako [kod
stola] ima djece, a drugo kada nema djece.
Ako hoćeš mogu da kažem i jedno i drugo je
u slučaju kada nema djece. Nema ni tu protu-
rječja, jer je jedno ako oko stola [služi] sluga,
a drugo je kada nema slugu. Ako hoćeš mogu
da kažem i jedno i drugo je u slučaju kada
nema slugu, a nema ni tu proturječja, jer je
jedno danju, a drugo noću.
— A stol neučena čovjeka, sličan je
list 58/a prijekladu, okruženim loncima.
— A kakva treba da je postelja učena čo-
vjeka?
— Da ispod nje ne bude ničeg osim sanda-
la ljeti, a obuće zimi.
A postelja neučenog čovjeka slična je pre-
trpanoj ostavi.
Rabi Banaa pođe označavati grobnice. Kada
stiže do Avrahamove grobnice, naiđe na Elie-
zera, Avrahamova slugu, kako stoji pred ula-
zom. Reče mu: »Sto radi Avraham?«
Ovaj mu reče: »Leži u krilu Sarinom, a
ona ga bišće po glavi.«
On mu reče: »Idi i kaži mu, Banaa ti stoji
na vratima.« [Avraham] reče sluzi: »Pusti ga
neka uđe, jer se zna da na ovom svijetu nema
nagona.« Ovaj uđe baci pogled i iziđe.
Kada je došao do grobnice Adama, prvog
čovjeka, začu se neki glas i reče: »Pogledaj
sliku lika moga, ah sam moj lik nemoj gle-
dati!«
On reče: »Treba da označim grobnicu.« —
»Vanjske su joj mjere iste kao i unutrašnje.«
A ima ih koji kažu da je bila na dva kata,
jedan iznad drugoga: mjere donjega bjehu iste
kao i gornjega kata.
Rabi Banaa reče: »Pogledao sam u njegove
pete, bile su nalik na dva sunčeva kruga. Us-
poređujući ljude sa Sarom, svi su ljudi nalik
na majmune, Saru sa Evom, kao majmun pre-
ma čovjeku, Eve prema Adamu kao majmun
prema čovjeku, Adama sa Sveprisutnim, kao
majmun prema čovjeku.«
Ljepota rav Kahane bila je tek odraz lje-
pote Rava, ljepota Rava je bila tek odraz rabi
Abahua, ljepota rabi Abahua je bila tek odraz
ljepote oca našeg Jaakova, ljepota oca našeg
Jaakova tek odraz ljepote Adama, prvog čo-
vjeka.
Bijaše neki mag koji je otkopavao mrtve.
Kada je došao do grobnice rav Tovija, sina
Matnina, ovaj ga uhvati za bradu. Nato dođe
Abaje i reče: »Molim te, pusti ga.« Naredne
godine ovaj opet dođe [i mrtvac] ga ponovo
uhvati za bradu. Abaje opet dođe, ali ga onaj
ne pusti te su donijeli škare i odrezali bradu.
Bijaše neki čovjek koji je [pred smrt] re-
kao: »Jednom sinu [ostavljam] grne puno pra-
ha, drugom sinu [ostavljam] grne puno kostiju,
a trećem sinu [ostavljam] grne puno runa.«
Oni poslije nisu znali što to treba da znači.
Pođoše kod rabi Banae, on im reče: »Imate li
zemlje?« Oni mu rekoše da imaju. »Imate li
stoke?« Oni mu rekoše da imaju. »Imate li
odjeće?« Oni mu rekoše da i to imaju.
»Ako je tako, tako vam je otac i rekao.«
Neki je čovjek slušao svoju ženu kako go-
vori kćeri: »Sto nisi u svojim ljubavnim ispa-
dima smjernija? Eto, ja imam desetoro djece
i samo je jedno od tvojega oca.« Kada je [taj
čovjek] ležao na samrtnoj postelji, reče: »Sve
svoje imanje ostavljam jednom sinu.«
Kako nisu znali kome je od njih namije-
nio nasljeđe, upitaše rabi Banau.
On im reče: »Idite i udarajte po grobu va-
šeg oca sve dok vam on ne otkrije tko je od
vas nasljednik.« Svi oni pođoše i učiniše onako
kako im on reče. Jedino onaj koji je bio pravi
sin, nije otišao. Na to im [rabi Banaa] reče:
»Cijelo nasljeđe pripada ovome!«
Ovi poslije toga pođoše kralju i oklevetaše
ga: »Ima jedan čovjek među Jevrejima koji
dijeli novac ljudima bez svjedoka i bez ikak-
vih drugih dokaza.«
Nakon toga dođoše [stražari] i baciše ga u
zatvor.
Njegova žena dođe [na dvor] i ispriča ovo:
»Imadoh roba, odsjekoše mu glavu, odraše mu
kožu, pojedoše mu meso i napuniše ga vodom,
a nakon toga su pojili njime svoje drugove.
Meni ne dadoše ni novca ni naknade.«
Nisu znali što je time htjela, pa su rekli:
»Daj da čujemo najmudrijega medu Jevrejima,
pa će nam on reći.« Dovedoše rabi Banau i on
im reče: »Ona vam je govorila o kozjoj mješi-
ni.« Čuvši to, oni rekoše: »Pošto je tohko mu-
dar, neka ide da sjedi na vratima grada i
presuđuje po zakonu.«
On vidje kako nad ulazom piše: Sudac koji
je pozivan na sud ne može se zvati sucem.
Reče im: »Kad je tako, odsad može doći bilo
koji čovjek s ulice, pozvati suca na sud i tako
ga načiniti nepodobnim. Trebalo bi umjesto to-
ga [napisati]: Sudac koji je pozvan na sud i
osuđen na novčanu kaznu ne može se zvati
sucem.«
Tada oni napisaše: Ah starci među Jevreji-
ma kažu: Sudac koji je pozivan na sud i osu-
đen na novčanu kaznu ne može se zvati sucem.
On vidje i drugi zapis: Na čelu svake smrti
stojim ja — krv, na čelu svakog života stojim
ja — vino. On na to reče: »Kad je tako, od
sada ako netko padne s krova i umre, ih padne
s datulina stabla i umre, znači li da ga je ubila
krv? A ako netko umire te ga napoje vinom,
hoće li oživjeti? Nego, ovako bi trebalo napi-
sati: Na čelu svake bolesti stojim ja — krv, na
čelu svakog lijeka stojim ja — vino.«
Tako i napisaše: Ah starci među Jevrejima
kažu: Na čelu svake bolesti stojim ja — krv,
na čelu svakog hjeka stojim ja — vino.

[...] Otkad je razoren drugi hram, namnožiše list 60/b

se u Izraelu isposnici koji nisu jeh mesa i nisu
 pili vina. Rabi Jhošua se pozabavi njima i reče
im:
— Sinovi moji, zašto vi ne jedete mesa i
ne pijete vina?
Oni mu rekoše:
— Zar da jedemo meso koje se prinosilo
na žrtveniku, a sada više ne, da pijemo vina
koje se polijevalo po žrtveniku, a sada više ne?!
On im reče:
— Prema tome, ni kruha nećemo jesti, jer
više nema prinosnica.
— Može se živjeti od biljnih plodova!
— Ni plodove nećemo jesti, jer više nema
prinošenja prvih plodova!
— Mogu se jesti drugi plodovi.
— Ni vode nećemo piti, jer više nema Za-
hvatanja vode!?
On im još reče:
— Sinovi moji, hodite da vam kažem: ne
žaliti nije moguće, jer je presuda već pala, ali
ni previše žaliti nije moguće, jer se ne smije
zajednici naložiti nešto što većina zajednice ne
Mal 3, 9 može održati, jer Spis kazuje: prokleti ste, jer
od mene zakidate, vi, narod sav.
[...]

...Uči se: Rabi Jišmael, sin Elišin, reče:

»Otkad je razoren hram, doista bismo mogli
sebi odrediti da nećemo jesti mesa i da neće-
mo piti vina, ali zajednici se ne smije odreriti
nešto što većina ne može održati. A od dana
kada je nad nama zavladala vlast opakih, koja
nam propisuje zle i teške naredbe, i zabra-
njuje nam Nauk i zapovijedi, i ne dopušta
nam da obrezujemo sinove, odista bismo mogli
sebi odrediti da se ne ženimo, da ne rađamo
djecu, te bi se sjeme Avrahamovo za trio samo
od sebe. Zato pustite Izrael, bolje neka griješe
iz nehata nego da čine opačine s umišljajem.«
[...]

O dolasku Mesije

[...] Rabi Simlaj reče u ime rabi Elazara, Sanhedrin

list 98/a
sina rabi Šimonova: »Sin Davidov doći će tek
kad iz Izraela nestanu svi suci i zapovjednici,
kao što je rečeno: Kada na te ruku pružim, da iz i, 25—26
lužinom tvoju trosku očistim, [...] Da ti opet
postavim suce kao negda.«
Ula reče: »Jeruzalem će biti oslobođen sa-
mo pravednošću, kao što je rečeno: Sud pra- \z i, 27
vedni okupit će Cijon, a pravda obraćenike
njegove.«
[•••I
Rabi Johanan reče: »Ako vidiš naraštaj ko-
ji nestaje, onda mu se nadaj, jer je rečeno:
Jer narodu poniženu spasenje donosiš, itd. 2 Sam 22, 28
Rabi Johanan reče još: »Ako vidiš naraštaj
kojega su patnje preplavile kao rijeka, nadaj
mu se, jer je rečeno: Jer će doći kao bujica Iz 59, 19—20
koju goni dah Gospodnji, i odmah uz to: Ali
doći će otkupitelj Cijonu.«
Rabi Johanan reče još: »Sin Davidov doći
će samo za naraštaja koji je sav nevin ih sav
grešan. Za naraštaja koji je sav nevin — jer
Spis kazuje: — 1 tvoj će narod biti sav pra- iz 60, 21
vedan i naslijedit će zemlju zanavijek. Za na-
raštaja koji je sav grešan, jer Spis kazuje: I Iz 59, 16
vidje da nema čovjeka, začudi se što nema po-
srednika, a zapisano je i: Sebe radi, sebe radi Iz 48, u
učinit ću tako!«

29 T a l m u d 449
 Rabi Aleksandri reče: »Rabi Jhošua, sin
Levijev, ukaza na proturječje, naime, Spis ka-
Iz 60, 22 zuje: Kad mu dode vrijeme, a piše još i: po-
žurit ću!«- — Za one koji su zaslužili požurit
ću, a za one koji to nisu kad mu dođe vrijeme!
Rabi Aleksandri reče još: »Rabi Jhošua,
sin Levijev, ukaza na proturječje, naime, Spis
Dn 7, 13 kazuje: i gle, oblacima nebeskim dolazi kao
Zah 9, 9 Sin čovječji, a piše još i: — Ponizan jaše na
magarcu?« — Za one koji su zaslužili — na
oblacima nebeskim, a za one koji to nisu —
ponizan jaše na magarcu.
Kralj Sapur reče Smuelu: »Vi kažete da će
Mesija doći na magarcu. Poslat ću mu jednog
od mojih bijelih konja!«
Ovaj mu reče: »A imaš li ti možda jednoga
bijelog, pa šarenog?!«
Rabi Jhošua, sin Levijev, susrete Elijahua
koji stajaše na ulazu u pećinu, grobnicu rabi
Simona, sina Johajeva. Reče mu:
— Hoću li ja dospjeti na onaj svijet?
Ovaj mu reče:
— Ako ovaj gospodin bude htio
Rabi Jhošua, sin Levijev, reče:
— Dvojicu sam vidio, a glas trećega čuo! —
i reče mu još:
— Kada će doći Mesija?
Ovaj mu reče:
— Idi, pa ga pitaj sam!
— A gdje on sjedi?
— Na vratima grada.
— Ima li neki znak raspoznavanja?
— Sjedi među siromasima, koji pate od bo-
leština. Svi oni odvezuju i povezuju [svoje ra-
ne] odjednom, a on odvezuje i povezuje jednu
po jednu, jer kaže: »Mogu me pozvati, pa da
se ne zadržavam!«
[Rabi Jhošua] pođe, nađe ga i reče mu:
— Mir s tobom, gospodine i učitelju moj!
— Mir s tobom, sine Levijev!
— Kad ćeš doći, učitelju?
— Danas.
Ovaj pođe kod Elijahua koji mu reče:
— Sto ti je rekao?
— Mir s tobom, sine Levijev!
— On je i tebi i ocu tvome osigurao [udio]
na onom svijetu!
— On me šlaga, jer reče mi da će danas
doći, a nije došao!
— On ti je ovako rekao: O, da danas glas Ps 95, 7
mu poslušate!
Rabi Joseja, sina Kismina, pitahu njegovi
učenici:
— Kada će doći sin Davidov?
— Bojim se da ćete od mene zatražiti znak.
— Ne zahtijevamo od tebe znak!
— Kad ova vrata budu pala, i budu ponovo
podignuta, padnu i budu ponovo podignuta, i
padnu opet, a neće stići da ih ponovo podignu
i sagrade — sve dok sin Davidov ne dođe.
— Učitelju naš, daj nam znak!
— Zar mi niste rekli da nećete od mene
zahtijevati znak!
— Unatoč tome!
— Ako je tako, nek se vode u pećinama
Pamijasa pretvore u krv!
I pretvoriše se u krv.
U samrtnom času on im reče:
— Duboko spustite moj kovčeg,
list 98/b
jer nema datuline palme u Babilonu za koju
neće perzijski konj biti vezan, ni mrtvačkog
2fl
* 451
 kovčega u Zemlji Izraela iz kojega neće medi-
janski konj slamu jesti...

Mitovi u pričama pomoraca

Bava batra Mišna:

list 73/a
Tko proda lađu, prodao je i jarbol i jedro
i sidro i sve što je potrebno za vođenje [lađe],
ali nije prodao posadu, ni vreće, ni tovar. Ali
ako je [prodavač] rekao: Nju i sve što je u
njoj! — onda je sve prodano.

Gemara:
[...] Raba reče: »Pripovijedali su mi mo-
replovci da se čini kao da val koji potapa lađe
ima na vrhu iskru bijele vatre, ali ako se po
njemu udari štapom na kojem je urezano: Ja
sam koji jesam, Jah, Bog nad vojskama, amen,
amen, sela! — onda će se [val] umiriti.«
Raba reče: »Pripovijedali su mi moreplov-
ci kako je razmak između dva vala tri stotine
parasanga, a visina valova također tri stotine
parasanga. Jednom [pričahu oni], bijasmo na
plovidbi, pa nas je val podigao tako visoko da
smo ugledali odmorište jedne male zvijezde, a
tamo je blještalo kao da je netko onamo oda-
peo četrdeset plamenih strijela, i da nas je val
podigao još više, izgorjeli bismo od njene vre-
line. A jedan val tada reče drugome: Druže
moj, jesi li na svijetu ostavio nešto što nisi
preplavio? Idem ja da to razorim. Na to mu
drugi val reče: Bježi, sagledaj moć tvog gospo-
dara! Ni za dlaku neću prijeći pijesak [na oba-
jr 5> 22 lij, jer je rečeno: Zar se mene nećete bojati —
riječ je Gospodnja — zar nećete drhtati pre-
da mnom, koji sam stavio pijesak moru za
granicu, za vječnu medu koje nikad neće pri-
jeći.
Raba reče dalje: »Što se mene tiče, jednom
vidjeh Hormina, sina Lilitina, kako trči po is-
pustu zidina oko Mahoze, a dolje je za njim
jahao na nekoj životinji jahač i nije ga mogao
stići. Jednom su mu osedlali dvije mule koje
stajahu
na dva mosta rijeke Rognag. On je skakao s list 73/b
jedne na drugu tamo i amo, a u rukama drža-
še dva vrča vina i sipao je iz jednog u drugi,
tamo i amo, pa ipak na zemlju ne kapnu ni
kap. A to je bio dan, o kojem je rečeno: Do P* 107, 26
neba se dizahu, u bezdan se spuštahu. Kada
za njega doču kraljevska vlast, pogubiše ga.«
Raba reče: »Što se mene tiče, vidjeh lane
jednoroga, staro jedan dan, koje bijaše veliko
kao brdo Tabor. A kohko je visok Tabor? Če-
tiri parasanga. Dužina vrata mu je bila tri
parasanga. Odmorište za njegovu glavu bilo je
parasang i pol. Jedan bi njegov brabonjak u-
stavio rijeku Jordan.«
Raba, sin Bar Hane, reče dalje: »Sto se
mene tiče, vidjeh jednom žabu koja bijaše ve-
lika kao grad u Hagroniji. A koliki je grad u
Hagroniji? Šezdeset domova. Tada dođe zmija
i proguta žabu. Dođe gavran, proguta zmiju,
skloni se i sjede na jedno drvo. Hodi pa vidi
koliko je jako to drvo bilo.«
Rav Papa, sin Smuelov, reče: »Da nisam bio
tamo, ne bih mu vjerovao.«
Raba, sin Bar Hanin, reče dalje: »Jednom
smo plovili na lađi i vidjesmo ribu kojoj je u
nosnice ušao glibožder neki. Na to ju je more
izbacilo i ostavilo na žalu. Šezdeset je gradova
razoreno [od toga vala], šezdeset se gradova
nahranilo njome, šezdeset je gradova ostavilo
[od njena mesa] za soljenje, i od jednog je
njenog oka istiješnjeno tri stotine lonaca ulja.
Vraćajući se nakon dvanaest mjeseci te godi-
ne, vidjesmo kako oni sijeku grede od njene
kralježnice i odnose ih za obnovu i izgradnju
tih gradova.«
Raba, sin Bar Hanin, reče još: »Jednom
smo plovili na lađi i vidjesmo neku ribu kojoj
su leđa bila pokrivena pijeskom, na kojem je
rasla trava. Pomislismo da je kopno, te smo
se smjestili, pekli i kuhali na njenim leđima.
A kad joj se leđa zagrijaše, ona se izvrnu, i
da nam lađa ne bješe blizu, utopili bismo se.«
Raba, sin Bar Hanin, reče još: »Jednom
smo plovili na lađi, i lađa je od jednog do dru-
gog peraja ribe plovila tri dana i tri noći. Ona
uz vjetar, a mi niz vjetar. Nećeš valjda reći
da ta lađa nije dobro plovila?!«
Kad je stigao, rav Dimi reče: »Dok bi za-
grijao kotao vode [lađa] bi preplovila šezdeset
parasanga, i ako bi jahač odapeo strijelu ona
bi je prestigla.«
A rav Aži reče: »To je bilo tek neko malo
morsko čudovište, koje je imalo samo par pe-
raja.«
Raba, sin Bar Hanin, reče još: »Jednom
smo plovili na lađi i vidjesmo neku pticu koja
stajaše do zglavka u vodi, a glava joj dodirivaše
nebeski svod. Tada mi rekosmo: Ovdje voda
nije duboka — te se htjedosmo spustiti i ras-
hladiti dušu, ali se začu neki glas i reče nam:
Ne spuštajte se ovdje, jer je ovdje prije sedam
godina pala tesarova bradva i još nije stigla
do dna! I ne samo zato što je voda duboka,
već što je i brza!
Rav Aši reče: »To je ona [ptica] Ziz-Sadaj.
Jer je zapisano: I Ziz-Sadaj je sa mnom.«
Raba, sin Bar Hanin, reče još: »Jednom
smo putovali kroz pustinju, i vidjesmo guske
čija pera ispadahu od silna sala njihova, a
ispod njih su tekle rijeke masti. Ja im rekoh:
Hoćemo li na onom svijetu imati udjela od
vašeg mesa? Jedna nam [guska] ispusti svoje
krilo, a druga ispusti svoju nogu. Kada sam
stigao do rabi Eleazara, on mi reče: »Izrael će
zbog njih morati polagati račune.«
[Znak: Kao prah purpurnoplav maknu škor-
pion svoju košaru.]
Raba, sin Bar Hanin, reče još: »Jednom smo
putovali kroz pustinju i tamo nam se pridruži
neki Arapin koji bi uzimao prašinu, pomirisao
je i govorio nam: Ovo je pravac za taj i taj
grad, a ovo je pravac za taj i taj grad. Mi bi-
smo mu rekli: Kohko smo daleko od vode?
A on bi nam rekao: Donesite mi prašine. Mi
bismo mu dah. On bi nam rekao: Osam para-
sanga. Kada mu dadosmo [ponovo], on nam
reče da smo udaljeni tri parasanga. Zamjenji-
vao sam [prašinu], ah ga nisam mogao [pre-
variti].
On mi reče: »Hodi i pokazat ću ti pomrle u
pustinji.« Podoh i on mi ih pokaza. Izgledahu
kao da su podnapiti i ležahu nauznak. A jed-
l i s t 74 a
nom od njih bijaše koljeno uzdignuto, te Ara- /
pin prođe ispod tog koljena jašući na devi s
podignutim kopljem, i ne dodirnu ga. Ja otki-
doh jedan krajičak purpurnoplavog ogrtača na
jednom od njih, te se ne mogasmo odatle
maknuti. On mi reče: »Ako si možda nešto uzeo
od njih, idi pa vrati, jer smo predajom primili:
Ako tko uzme što od njih, neće se odavde moći
maknuti.«
Kada dođoh pred naše učitelje, oni mi re-
koše: »Svaki Aba je magarac, a svaki je sin
Bar Hanin budala. Zašto si tako što uradio?
Da saznaš je li pravilna halaha po školi Sama-
ja ili po školi Hilela?! Mogao si radije prebra-
jati konce i čvorove.«
On mi dalje reče: »Hodi, pokazat ću ti
planinu Sinaj.« Kada stigoh, vidjeh da je pla-
nina okružena škorpionima koji stajahu kao
bijeli magarci. Tada sam čuo neki glas koji
mi je govorio: »Jao meni, ja sam se zavjeto-
vao, a sada kada sam se zavjetovao tko će me
odriješiti?« Kada dođon pred naše učitelje, oni
mi rekoše: »Svaki Aba je magarac i svaki je
sin Bar Hanin budala. Trebalo je da kažeš:
Razriješen si!« A možda je on mislio da je riječ
0 zavjetu o potopu? A učitelji naši rekoše:
Ako bi bilo tako, zašto bi rekao: »Jao meni...?«
On mi reče: »Hodi, pokazat ću ti procijepe
Korahove.« [Kada stigosmo] vidjeh dvije ra-
sjeline iz kojih izlažaše dim. On uze povjesmo
vune, umoči ga u vodu i nataknu na vrh kop-
lja, i primaknu ga onamo. Kada sam ga uzeo
1 odmaknuo, ono bijaše osmuđeno. On mi reče:
»Slušaj me pažljivo«, i ja sam čuo kako je
rekao: »Mojsije i njegov Nauk istiniti su, a mi
smo lažljivci.« On mi još reče: »Svakog trećeg
dana pakao ih vraća ovamo kao meso u kotlu,
i oni govore ovako: »Mojsije i njegov Nauk
istiniti su a mi smo lažljivci.«
On mi reče: »Hodi, pokazat ću ti gdje se
nebo i zemlja dodiruju.« Uzeo sam svoju ko-
šaru za kruh sa sobom i spustio je na jedno
nebesko okno. Kada sam završio svoju molitvu,
potražio sam je, ali je više nisam mogao naći.
Rekoh mu: »Ima li ovdje lopova?« On mi reče:
»To se nebesko kolo obrnulo. Sačekaj ovdje do
jutra, pe ćeš je naći.«
Rabi Johanan je pripovijedao: »Jednom smo
plovili lađom i vidjeh ribu koja je pomohla
glavu iz mora. Njene su oči bile kao dva mje-
seca, a iz njenih je nozdrva tekla voda, kao
dvije rijeke kod Sure.«
Rav Safra je pripovijedao: »Jednom smo
plovili na lađi i vidjeh smo ribu koja je pomo-
hla glavu iz mora. Imala je rogove na kojima
je bilo urezano: Ja sam tek mah morski stvor,
a [dug] sam tri stotine parasanga i sada idem
pravo u usta Levijatanova.«
Rav Aši reče: »To je bila morska koza koja
je tražila [hranu] i zato je imala rogove.«
Rabi Johanan je pripovijedao: »Jednom smo
plovili na lađi i vidjeh smo škrinju punu dra-
gog kamenja i bisera. Nju je obujmila neka
riba zvana karisa. Tada se spusti ronilac da je
uzme i osjeti kako mu riba hoće otkinuti buti- list 74/b
nu. On uze mijeh s kvasinom, prosu je po njoj
i ona potonu. Nato se začu neki glas koji nam
reče: »Sto će vam ta škrinja! Ona pripada
ženi rabi Hanine, sina Dosinog, koja će u nju
stavljati purpurnoplave [niti] za pravednike na
onome svijetu.«
Rav Jhuda Indijac pripovijedao je: »Jed-
nom smo plovih na lađi i vidjesmo dragi ka-
men koji je obujmila zmija. Spustio se ronilac
da ga dohvati. Nato zmija pođe da proguta
lađu. Doletje gavran i otkide joj glavu. Voda
se pretvori u krv. Dođe zmija, njena sudruga,
uze [glavu] i prikači joj. Ona oživje i pođe da
 proguta lađu. Ona ptica se vrati i otkide joj
glavu, a onaj (ronilac) uze dragi kamen i baci
ga na lađu. Mi smo imali usoljenih ptica i kad
smo ga stavili na njih one [oživješe], uzeše ga
i odletješe s njim.«
Učahu učitelji naši: »Priča se o rabi Elie-
zeru i o rabi Jhošui kako su plovili na ladi.
Rabi Eliezer je spavao a rabi Jhošua bijaše
budan. Odjednom se rabi Jhošua trgnu a rabi
Eliezer se probudi. On mu reče: »Sto to treba
da znači, Jhošua? Zbog čega si se trgnuo?«
Ovaj mu reče: »Vidio sam u moru veliko
svjetlo!« On mu reče: »Da nisi vidio oči Levi-
Jov 41, 10 jatanove? Jer Spis kazuje: poput zorinih vjeđa
oči su mu.«
Rav Aši reče: »Huna, sin Natanov, reče
mi: »Jednom smo hodili pustinjom i imali smo
uza se plećku mesa. Rasjekli smo je i stavili
na travu. Dok smo skupljali drva, plećka se
ponovo sastavila. Ispekli smo je. A kada smo
se poslije dvanaest godišnjih mjeseca vratili na
isto mjesto, vidjeli smo da je žeravica još uvi-
jek tinjala. Kada sam došao pred Amemara,
on mi reče: Ona trava bijaše samtra. A ona
žeravica bijaše od žukina drveta.«
[Zapisano je:] stvori Bog morske grdosije —
Post l, 21 a tumačili su ovako: morske jednoroge.
Rabi Johanan reče: »To je Levijatan, zmija
koja bježi i Levijatan, zmija vijugava, kao što
27, i j e rečeno: u onaj dan kaznit će Gospod mačem
ljutim, velikim itd.

[Znak: sve vrijeme Jordan]

Rav Jhuda reče u ime Rava: »Sve što je
Sveti, blagoslovljen neka je, stvorio na svom
svijetu — muško i žensko stvori ih. Tako i
Levijatana, zmiju koja bježi i Levijatana, zmi-
ju vijugavu, muško i žensko stvori ih. A kad
bi se kojim slučajem parili među sobom, zatrli
bi cijeli svijet. Sto učini Sveti, blagoslovljen
neka je? Uškopi mužjaka, a ženku ubi i usoli
je za pravedne na onome svijetu, jer je reče-
Iz
no: i ubit će zmaja morskoga. A i Behemota 27, l
sa tisuću gora, muško i žensko stvori ih. Jer
kad bi se kojim slučajem parili među sobom,
zatrli bi cijeli svijet. Sto učini Sveti, blago-
slovljen neka je? Uškopi mužjaka i zamrznu
ženku i sačuva je za pravedne na onom svijetu.
Jer je rečeno: U bedrima je, gle, snaga njegova Jov 40, 16
— to je mužjak, a krepost u mišićju trbušnom
— to je ženka.
Zašto nije kod onog [Levijatana] uškopic
mužjaka, a zamrznuo ženku? Ribe su razuzda-
ne. A zašto nije učinio obratno? Ako hoćeš,
Fs 104
reći ću ti. Zato što spis kazuje: Levijatan ko- > 26
jeg stvori da se igra s njim — a sa ženkom to
nije ćudoredno. Onda je [kod Behemota] mo-
gao isto usoliti ženku? Usoljena je riba ukusna,
a usoljeno meso nije ukusno.
A rav Jhuda reče još u ime Rava: »U vri-
jeme kada je Sveti, blagoslovljen neka je, htio
stvoriti svijet, reče anđelu mora: Otvori usta
svoja i progutaj sve vode ovoga svijeta! Ovaj
mu reče: Gospodaru svijeta, bit će dovoljno
ako uzmognem sa svojim [vodama] na k r a j
izići. Na to ga odmah udari nogom i ubi ga,
kao što je rečeno: Svojom je snagom on ukro- Jov 26, 12
tio more i mudrošću smrvio neman Rahava.«
Rabi Jichak reče: »Iz toga treba zaključiti
da je ime anđela mora Rahav. I da ga ne po-
krivaju vode, ni jedan stvor ne bi mogao iz-
držati njegov miris, jer je rečeno: Zlo se više I* 9
 neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj
iz li, 9 gori mojoj itd. Kao što se vodom pokrivaju
mora. Ne čitaj: pokrivaju mora već: anđela
mora pokrivaju.«
A rav Jhuda reče još u ime Rava: »Jordan
izvire iz pećine Pamiasa.« Uči se također i
ovako: Jordan izvire iz pećine Pamiasa, ulijeva
se u jezero Sibhi, zatim u Tiberijsko i spušta
sve dok ne stigne u žvale Levijatanove, kao
Jov 40, 23 što je rečeno: njega ne bi zabrinulo da mu u
žvale i sav Jordan jurne.
Nato odvrati Rava, sin Ulin: »Zar ovo ne
piše o Behemotu na tisuću gora? Ali — reče
Rava, sin Ulin — dokle je Behemot na tisuću
gora miran? Sve dok u žvale Levijatanove juri
Jordan.«

[Znak: morima, Gavriel, gladan]

Kada je rav Dimi stigao [iz zemlje Izra-
elove], reče u ime rabi Johanana: »Sto znači u
Ps 24, 2 Spisu: On ga na morima utemelji i na rijeka-
ma učvrsti? To su sedam mora i četiri rijeke
koje okružuju zemlju Izraelovu. A ovo su tih
sedam mora: Tiberijsko more, Sodomsko more,
Hejlatsko more, Hiltasko more, zatim Sibhij-
sko more, pa Aspamijsko more i Veliko more.
A ovo su četiri rijeke: Jordan, Jarmuk, Kera-
mijon i Piga.

Kada je rav Dimi stigao, reče u ime rabi

Johanana: »Gavriel će u budućnosti prirediti
list 75/a lov na Levijatana, jer je rečeno: Zar loviš Le-
Jov 40, 25 vijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit u-
žetom? A da mu Sveti, blagoslovljen neka je,
ne pomaže, ne bi ga mogao svladati, jer je
Jov 40, 19 rečeno: tvorac mu njegov dodade mač.«
 Kada je rav Dimi stigao, reče u ime rabi
Johanana: »U vrijeme kad je Levijatan gladan,
izbacuje iz svojih žvala jaru od koje uskipe
sve vode, jer je rečeno: ko lonac uskipi, uspje- Jov 41, 23
ni more. A da svoju glavu ne uznese u Eden-
ski vrt, ni jedan stvor ne bi mogao izdržati
njegov smrad, jer je rečeno: uspjeni more ko jov 41, 23
mirisnu pomast u kotlu. U vrijeme kad je že-
dan, on brazdama izbrazda more, jer je rečeno:
Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu.« jov 41, 24
Rav Aha, sin Jaakovljev, reče: »Sedamde-
set godina se bezdan morski ne smiruje, jer
je rečeno: Reklo bi se za bezdan morski da je Jov 41, 24
sijeda glava — a nema sijedih glava prije se-
damdesete.«
Reče Raba u ime rabi Johanana: »Sveti,
blagoslovljen neka je, priredit će u budućnosti
gozbu za pravednike od mesa Levijatanova [.. .]>
a ostatak će se podijeliti, i prodavati na trgo-
vima Jeruzalema...
Dalje reče Raba u ime rabi Johanana: »Sve-
ti, blagoslovljen neka je, u budućnosti će na-
praviti sjenicu za pravednike od kože Levija-
tanove [...]. Tko je zaslužio napravit će mu
se sjenica, tko nije zaslužio napravit će mu se
pokrivalo [...]. Tko je zaslužio napravit će mu
se pokrivalo, tko nije zaslužio, napravit će mu
se ogrlica [...]. Ako je tko zaslužio, napravit
će mu se ogrlica, a tko nije zaslužio napravit
će mu se samo privjesak [...], a ostatak će
Sveti, blagoslovljen neka je, prostrijeti na zi-
dove Jeruzalema te će njen bljesak sjati od
jednoga do drugog kraja svijeta.
DODACI
 OBJAŠNJENJA UZ PRIJEVOD

Str. 143.

A narod Tvoj — V. SZ, Iz 60,21.

Nauk — Hebr. tora; prvi dio SZ. Pet knjiga Mojsijevih, Petoknji-
žje. U talmudskoj književnosti se pod tim pojmom misli i na
cijelu hebrejsku Bibliju. U nas udomaćeni naziv Zakon bogo-
slovski je termin, nastao zbog toga što su u tom dijelu Biblije
zapisani zakoni i propisi koji čine temelj jevrejske vjere (i ne
samo vjere). Sama imenica tora u hebrejskom jeziku znači
znanost, nauku (tako i u suvremenom hebrejskom jeziku),
nauk, pouku. Kako u SZ i ostalim starim tekstovima postoji
nekoliko hebrejskih i aramejskih imenica za pojam zakon
(hok, mišpat, din, dina i dr.) koje ponekad, zbog neznatnih
razlika predstavljaju teškoću za prevođenje, odlučio sam se
prije nekoliko godina za pojam Nauk, jer pobliže objašnjava
pravi smisao izvorne riječi. Tek nakon toga vidio sam da je
Martin Buber u svom čuvenom prijevodu Biblije za isti pojam
upotrebljavao njemačku imenicu Weisung što potpuno oprav-
dava moj postupak. Danas se u znanstvenom svijetu sve više
prihvaća takav prijevod ili se upotrebljava izvorni naziv Tora
(u nekim transliteracijama: Torah).

Veliki sabor — Pravna ustanova koja je u znanosti dugo ospora-

vana jer se spominje samo u Talmudu. Na nekoliko se mjesta
u SZ govori o skupštinama drevnih Jevreja. Knjiga Nehemije
(8—10) spominje narodni skup na kojem su povratnici iz Ba-
30 Talmud 465
 bilona potpisali u Jeruzalemu izjavu o vjernosti Nauku i za-
konima koji su u njemu sadržani (V stoljeće prije n. e.). U I
knjizi Makabejaca (14,28) govori se o Velikoj skupštini (grč.:
synagoge megale) na kojoj je Simonu, sinu Matatjinom, potvr-
đen položaj Velikog svećenika i kneza (140. godine prije n. e.)
Vjerojatno su se pod pojmom Veliki sabor hebr.: kneset hag'-
dola) podrazumijevale i skupštine velikaša, svećeničkih savjet-
nika, glava rodova i porodica (v. Sir 38,33), koje su s vremena
na vrijeme sazivane da bi raspravile važna društveno-politič-
ka pitanja zajednice. U početku su to bila vijeća staraca, za-
tim skupštine ili općine (hebr.: kahal), zatim tzv. Savjet Je-
vreja (hever haj'hiLdim), a kasnije su tek prerasle u Veliki
sanhedrin (Synhedrion — Sinod). U jednom od papirusa otkri-
venih na otoku Elefantini na Nilu, Jevreji iz egipatske utvrde
Jeb koja se nalazila na tom otoku žale se u pismu jeruzalem-
skom »Velikom svećeniku Johananu i njegovoj dimžini« da im
je porušeno svetište (408. godine prije n. e.!). To je doba po-
slije djelovanja Ezre i Nehemije, a veliki je svećenik, znači,
imao svoje savjetodavno tijelo. No, najvjerojatnije je da se u
Talmudu imenom Veliki sabor označava baš onaj iz vremena
Ezre i Nehemije jer su se Jevreji na tom saboru zavjetovali
na vjernost Nauku i prihvaćanje njegovih zakona kao mjero-
davnih u društveno-pravnom životu Izraela. Vjerojatno se to
tijelo i dalje sastajalo onda kada se za to ukazala potreba. Po
talmudskim je zapisima broj članova Velikog sabora bio 85 ili
120. Zanimljivo je da u toku 250 godina povremenog djelova-
nja Velikog sabora, osim imena Pravednika Simona, nije sa-
čuvano ni jedno drugo ime, a i on je »jedan od posljednjih«.
Stoga će se u talmudskoj i midraškoj književnosti njemu pri-
pisivati sve što se nije moglo pripisati nekoj drugoj legendar-
noj ličnosti. Prema Encyclopaedia Biblica, Veliki su sabori
vjerojatno službeno dopustili podizanje bogomolja, sinagoga
(bet kneset — kuća sabora) u Judeji i u samom Jeruzalemu
još u doba postojanja hrama. Ustanovili su narodno predstav-
ništvo od 24 člana koje je donosilo žrtve u Jeruzalemu u ime
naroda, donijeli su pravilnik službe levita u svetištu a po
nekim predajama (koje i talmudska književnost podržava)
imali su ulogu i u prihvaćanju novog pisma (što većina da-
našnjih znanstvenika ne usvaja, jer je novi tzv. kvadratni
alfabet — alef bet — prihvaćen postupno a ne dekretom).

Simon Pravednik — Simon Hacadik. Veliki svećenik jeruzalemskog

hrama. Ne zna se točno je li to bio Simon I, sin Onije (oko
 300—291. godine prije n. e.) ili Simon II, sin Onije II (219—
—199. godine prije n. e.). S njegovim imenom povezano je
mnogo legendi i kaža u Talmudu; u Flavija, a i u knjizi Sira-
hovoj posvećen mu je čitav odjeljak (v. Sir. 50). Po talmudskoj
predaji, poslije njegove smrti ni veliki svećenici više nisu iz-
govarali ime božje — četvoroslovlje JHWH (Joma 39/b; Tosefta
Sota 13).

na službi — Doslovno: na radu. Avoda — znači: rad, trud, ali i

službu božju u hramu, obred, kult. Moglo bi se slobodno pre-
vesti i ovako: Na trima temeljima svijet stoji: na znanosti, na
radu i na vršenju milosrdnih djela. U midraškoj knjizi Dobro
srce (hebr.: Lev tov) tako se i tumači: »stvarni rad: oranje,
sjetva i žetva — kojima čovjek postaje ortak Svetom, blago-
slovljen neka je, u djelu stvaranja svijeta.«

Antigonos iz Sohoa — Antigonos iš Soho, dosl.: Antigonos čovjek

Sohoa. Vjerojatno prvi Jevrejin za koga se zna da je nosio
grčko ime. Živio je u prvoj polovici trećeg stoljeća prije n. e.
Prema ovoj Mišni, učenik Simona Pravednika. Može se držati
za osnivača farizejske bogoslovne filozofije, već samo na osno-
vi te kratke pouke, koja se suprotstavlja dotadašnjem vjero-
vanju kojim su prožete starozavjetne knjige da se božja blago-
naklonost, u obliku tjelesnog blagostanja i ovozemaljske sreće,
može steći bogougodnim djelima (V. SZ, Hag 1, i Mal 3,10—
—12). Osnovno farizejsko učenje zahtijeva nesebična djela:
Plaća će doći na onome svijetu. Jedan od najstarijih primjera
upotrebe imenice nebesa umjesto Bog ukazuje na postupni raz-
voj transcendentalne ideje o božanstvu među Jevrejima poslije
babilonskog sužanjstva. — Soho mjesto u niziji (S'fela), v.
Jošua 15,34. Prema Uvodu u Mišnu r. Jhude Kneza, sastav-
ljača Mišne: »Ako se u Talmudu za nekoga kaže .čovjek
Sohoa' ili .čovjek Jeruzalema' — znači da je on značajna i
uvažena ličnost toga mjesta. Po njemu će se mjesto prosla-
viti.«

Str. 144.

Josej, sin Joezerov iz Ctede i Josej, sin Johananov iz Jeruzalema

— Josej ben Joezer iš C'reda i Josej ben Johanan iš Jerušala-
jim, prva dvojica iz niza tzv. »parova« (hebr.: zugot) učitelja,
koji su po predanju bili: prvoimenovani Knez (nasi), odnosno
30*
467
 pročelnik Sanhedrina, a drugoimenovani predsjednik suda (av
bet-din). Prijeporna je povijesna točnost postojanja »paro-
va« baš u ovom vremenskom redoslijedu, koji je dalje zapisan
(6,8,10,). Josej, sin Joezerov i Josej, sin Johananov živjeli su u
sudbonosno vrijeme nadiranja helenizma i makabejskih rato-
va protiv okupatora. Svećenstvo je u njihovo doba uglavnom
bilo sklono suradnji s tuđinom. Njih su se dvojica isticala po-
drškom ustanicima, te se stoga Josej sin Joezerov, naziva Por
božni među svećenstvom (hasid šebak'huna). Njegova su
tri halaha-propisa, koje je ustanovio radi olakšanja života osi-
romašenom puku, jedini u cijeloj Mišni zapisani na aramej-
skom jeziku, vjerojatno da bi ih i široki narodni slojevi ra-
zumjeli. Zanimljiv je zapis u hagadičkom spisu Avot đ'rabi
Natan (5) o dvojici Antigonosovih učenika, također dva Jo-
seja: Cadoku i Boethosu (Bajtos), koji su odbacili učenje svo-
ga učitelja i osnovali dvije sljedbe, nazvane po njihovim ime-
nima: saduceja (c'dokim) i boetuseja (bajtosin). Oni su se, po
tom zapisu, naslađivali ovozemaljskim dobrima u životu, »cije-
loga su života upotrebljavali posuđe od zlata i srebra ( . . . ) a
saduceji su govorili: Farizeji po svojoj predaji muče sebe na
ovom svijetu, a na onom svijetu neće ništa imati.« Boetuseji
su se s vremenom stopili sa strankom saduceja. U nekim
starim talmudskim rukopisima boetuseji su zapisivani samo
kao bejt sin (umjesto: bajtosin), što bi se moglo prevesti kao
dom, škola Sina, a na jednom mjestu čak kao bejt si, tako
da J. Levy u svom Rječniku postavlja pitanje nisu li to Eseni?!
»Solite man hierdurch berechtigt sein, an ,die Schule der Es-
saer* zu denken?« (V. OLHU I, 229).

S vlastitom ženom — Te su dvije rečenice, po svemu sudeći, kasni-

ji dodatak tekstu

Jhošua, sin Prahjin i Nitaj Arbelićanin — J'hosua ben P'rahja i

Nitaj Haarbeli, drugi po redu »par učitelja«. Ta su dvojica
živjela u vrijeme kralja Aleksandra Janaja, u drugoj polovici
II stoljeća prije n. e. Dok je o Nitaju Arbelićaninu (mjesto
Bet Arbel se spominje u starozavetnoj knjizi Hoš 10,14) sa-
čuvano vrlo malo podataka, o Jhošui, sinu Prahjinom, zapi-
sano je da je u vrijeme progona farizeja pobjegao u Egipat i
živio u Aleksandriji. Uoči smrti kralja Janaja, kraljica Slom-
cion (Saloma Aleksandra ili Salmonin), po talmudskom kazi-
vanju sestra Simona, sina Setahova, posla poruku da se može
vratiti u Jeruzalem. O Jhošui, sinu Prahjinom, na dva je
 mjesta zapisana legenda da je obje ruke odbio Isusa (Jesu)«
nasuprot početnoj sentenci, prema kojoj: »Čovjek neka uvijek
desnom rukom odbija, a lijevom prihvaća«, te je stoga Isus,
navodno, pošao stranputicom. Legenda je očito anahronična,
jer je Jhošua, sin Prahjin, živio više od stoljeća prije Isusa.

Jhuda, sin Tabajev i Simon, sin Setahov — J'huda ben Tabaj i

Simon ben Setah. O toj se dvojici, koji su također živjeli u
vrijeme kralja Aleksandra Janaja, spore talmudski učenjaci
oko toga koji je od njih bio Knez, pročelnik Sanhedrina, a
tko predsjednik suda. O prvome se također govori da je po-
bjegao u Aleksandriju, jer je odbio izbor za Kneza, ali da se
na zahtjev Jeruzalemaca vratio i prihvatio tu dužnost. Zapisa-
na je izreka u Avot drN (10) — koja se u traktatu Menahot
(109/b) pripisuje Jhošui, sinu Prahjinu, da je, naime, Jhuda,
sin Tabajev, rekao: »Da mi je bilo tko rekao, prije no što sam
se popeo na ovo visoko časno mjesto: uziđi! — nasrnuo bih
na njegov život, ali sada, kad sam se već popeo, da mi bilo
tko rekne: Siđi! — prosuo bih na njega kotao vrele vode. Jer
teško je popeti se na mjesto visoke časti, ali isto koliko je
teško popeti se, toliko je teško i sići. Tako nalazimo o Saulu,
kad su ga pozvali da bude kralj, da se sakrio ( . . . ) ali kad
mu je rečeno da siđe, počeo je goniti Davida da ga ubije.«
O Simonu, sinu Setahovu, navodnom bratu kraljice Slomcion,
zapisano je da se i on skrivao od kraljevih progona, ali da je
uspio vratiti Sanhedrin u farizejske ruke. U Jeruzalemskom
talmudu se o njemu govori da je donio propis o obaveznom
slanju djece u školu.

Ne izigravaj pravozastupnika — U te dvije Mišne dane su opće

upute o ponašanju na sudu i o vođenju parnice, odnosno o
samostalnosti sudaca. U svom komentaru toj Mišni, Majmonid
(rabi Moše ben Majmon), riječi orhej hadajanin, od oreh —
pripravljač, sređivač, urednik i dajan — sudac, koje sam pre-
veo s: pravozastupnik, objašnjava da su to ljudi koji u predvor-
ju suda poučavaju parničare ili okrivljene kako treba odgova-
rati na pitanja sudaca ili na optužbe parničara kako bi izbjegli
osudu ili došli do povoljne presude. Neki komentatori drže da
prvu riječ (orhej) ne treba čitati kako piše, treba da je prvo
slovo alef a ne ajin, te prevode: »Ne pravi se kao da si jedan
od glavnih sudaca!« — a tako je i u prijevodu dra S. Freiber-
gera (Zagreb, 1938). Smisao je isti: ne uzimaj na sebe ulogu
sudaca (ili pravozastupnika) radi dovođenja suda ili parničnih
 stranaka u zabludu. Naišao sam i na jedan zanimljiv prijevod
toga mjesta: »Ne pravi se poput onog koji pripravlja suce«
(Do not make yourself as those who prepare the judges —
dr A. Carlebach, Talm. El-Am str. 47 Qiddushin). U talmud-
skim raspravama osjeća se donekle opća odbojnost prema ne-
kim pojmovima u sudstvu. (»Rabi Elazar, sinMelajev, reče u
ime Reš Lakiša: Sto je smisao Spisa: Jer su ruke vaše u krvi
ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a
jezik podlost mrmlja (Iz 59,3)? Jer su ruke vaše u krvi ogrezle
— to su suci, a vaši prsti u zločinima — to su pisari sudaca,
Usne vam izgovaraju laž — to su pravozastupnici, a jezik
podlost mrmlja — to su parničari« (Sabat 139/a). U tom se
navodu pojavljuje isti izraz. Osim toga, treba naglasiti da su
jevrejski sudovi radili samostalno, bez pravobranilaca, bez
odvjetnika. Sudac je morao imati potpuno vanstranački stav,
između njega i stranke nije smjelo biti nikoga, štoviše, morao
je znati jezik stranke, nije mu bilo dozvoljeno oslanjati se na
prevodioca; sud je ispitivao, vodio istragu i postavljao una-
krsna pitanja. Stoga ne čudi što se bilo kakvo posredništvo
između stranaka, ili vansudsko ukazivanje pravne pomoći ili
davanje savjeta smatralo nedoličnim, čak donekle i grešnim.
O tome postoje dva zapisa, oba govore o istoj pravnoj situa-
ciji: »Jedna je rođakinja rav Nahmana prodala svoju stojbinu
za neznatnu svotu. Ona se [nakon toga] rastavila od muža i
umrla. Tada dođoše [kupci] i zahtijevahu [iznos stojbine] od
njene kćerke. Tada reče rav Nahman onima oko sebe: Zar ne-
ma nikoga tko bi joj posavjetovao da se odrekne stojbine u
korist svoga oca, pa će zatim moći naslijediti od njega? Kad
ona to doču, odreče se [u očevu korist]. Tada reče rav Nah-
man: Izigravali smo pravozastupnika!« Iz daljeg teksta se vidi
da je taj čin smatrao nedostojnim svoga društvenog položaja.
Taj je navod uzet iz traktata K'tuvot (85/b i 86/a), a takav
sličan događaj opisan je na listu 52/b s rabi Johananom.

Str. 145.

Smaja i Avtalion — Djelovali su potkraj vladavine hašmonejske

dinastije i na početku kraljevanja Heroda Velikog, sredinom
prvog stoljeća prije n. e. U svim izvornicima obojica se spo-
minju zajedno, ne postoje posebni podaci ni za jednoga. Ve-
ćina povjesničara Smaju i Avtaliona poistovjećuju s članovima
Sanhedrina, farizejima Sameasom i Pollionom, o kojima Fla-
 vije veoma mnogo govori u povijesti kralja Heroda (V. Jevr.
starine 15,1 §.1). Godine 37. prije n. e. Herod je naredio da
se ubiju svi članovi Sanhedrina, osim Sameasa i Polliona. Po
talmudskoj predaji, ta su dvojica bili prozelitskog porijekla,
potomci asirskog cara Sanheriba. Po zapisima, uživali su sve-
opće poštovanje suvremenika. Malo je vjerojatna pretpostav-
ka nekih znanstvenika koji Sameasa i Polliona u Flavija nastoje
poistovjetiti s Hilelom i Šamajom. U nemirno vrijeme Hero-
dove vladavine, Smaja i Avtalion su, čini se, uspjeli u Jeru-
zalemu osnovati prvu organiziranu školu, akademiju, za izu-
čavanje i tumačenje zakona i Talmuda. Nasuprot kasnije va-
žećem farizejskom načelu, prema kojem je obuka u školama
morala biti besplatna, u njihovoj se školi za svaki dan poha-
đanja nastave moralo platiti. Po nekim tumačenjima činili su
to da bi odvratili sve veći broj onih koji su željeli u tim ško-
lama steći pravo na naslov rav ili rabi, a zapuštali svoj svako-
dnevni posao. Kao dokaz tome navodi se i ova izreka, jer ri-
ječ rabanut, ovdje prevedena kao visoko gospodstvo, može
značiti i rabinsko zvanje, položaj. Savjet Smaje i Avtaliona
da čovjek treba izbjegavati da ga vlast previše upozna, čini se
da je plod osobnog iskustva.

mjesto loše vode — Simbolički izraz za krivovjerstvo.

Hilel i Samaj — Posljednji »par« (zug) koji se tako spominje u

ovoj Mišni i Talmudu uopće. O Hilelu i Samaju, i o njihovim
školama vidjeti više u poglavlju o Povijesti Talmuda (str.
22—23).

tko se bude služio krunom — Pod krunom se podrazumijeva Nauk.

Od njega se ne smije živjeti, ne smije se čovjek njime služiti
u koristoljubive svrhe. Po nekim tumačenjima ovdje se misli
na božje ime, koje se ne smije upotrebljavati, a još manje
služiti se njime u magijske svrhe.

Raban Gamliel — raban Gamliel I ben Simon. Poslije opisa pri-

jenosa predaje duumvira s koljena na koljeno, s raban Gamli-
elom počinje navođenje Hilelovih potomaka, pročelnika San-
hedrina, koji nisu uza se imali predsjednika suda, već su
»kneževsku« vlast vršili sami. Cini se da je Gamliel, Hilelov
unuk, prvi i dobio naslov raban. Po općeprihvaćenoj predaji,
naslovi učenjaka imali su ovaj redoslijed: »Rabi je veći [naslov]
od rav, raban je veći od rabi, od raban je veće njegovo vlasti-
 to ime.« Kao što smo vidjeli, od Joseja, sina Joezerova, do
Hilela svi su navedeni bez ikakvog naslova. Rav — kao pridjev
znači velik, a kao prilog mnogo, ali i veliki čovjek, majstor,
učitelj, poglavar. Babilonski amoraji obično su imali naslov
rav, a oni iz Zemlje Izraelove, koji su bili rukopoloženi, imali
su naslov rabi (dosl. moj učitelj), kao i autori Mišne, tanaiti.
Raban je aramejski oblik iste imenice u značenju naš učitelj.
Taj su naslov dobili potomci Hilelovi do rabi Jhude Kneza,
koji je uz to imao i naslov: rabenu, što na hebrejskom od-
govara aramejskom raban, ili rabenu hakadoš, naš sveti uči-
telj. Osim Hilelovih potomaka, naslov rabana je dobio još
i Johanan, sin Zakajev. Tek je mnogo kasnije glavni učitelj
neke talmudske škole, ili izuzetno učen čovjek, također nazivan
raban.
Raban Gamliel I, sin Simonov — u talm. izvorima: r. Gam-
liel Starac — Hazaken, bio je pročelnik Sanhedrina u drugoj
trećini prvog st. n. e. Premda se smatra značajnim znalcem
Nauka i usmene predaje, mnogi su njegovi halaha-propisi,
izreke i presude, ostali bezimeni, uvršteni pod ono što se
uopćeno pripisuje ili Hilelovoj školi ili domu, a neki su
vjerojatno pripisani njegovom unuku istog imena Gamlielu II,
sinu Simonovu. Koliko je uvažavan, vidi se po onome što o
njemu piše u talmudskom traktatu Sota (9,17); »Kada je umro
Gamliel s njim je nestalo uvažavanje Nauka, prestali su posto-
jati čistoća i uzdržavanje.« Novi zavjet također ga pominje po
dobru. Apostol Pavle diči se da je: kod Gamlielovih nogu
točno poučen u Zakonu otaca (Dj 22,3); dok se u istoj knjizi
(Dj 5,34—39) govori o njemu kao članu »Velikog vijeća (Sanhe-
drina), farizeju, kojega je poštovao sav narod« i o tome kako
je spasio osude Isusove učenike apostole Petra i Ivana. O ra-
banu Gamlielu postoje i mnoge kršćanske legende, čak mu se
pripisuje i jedno apokrifno evanđelje.

Str. 146.

Simon, sin njegov — raban Simon ben Gamliel. Vrijeme njegovog

rukovođenja Sanhedrinom bilo je dva desetljeća prije razaranja
Jeruzalema i hrama, dakle, oko 50—70. godine n. e. Sudjelovao
je s velikim svećenicima Hananom i Jhošuom ben Gamlom u
upravi zemlje i vođenju rata protiv Rimljana. U svom ga živo-
topisu Flavije opisuje kao izuzetno mudra čovjeka, koji je
znao izgladiti nesuglasice i naći izlaza iz najzamršenijih polo-
 žaja (Vita § 38). Raban Simon protivio se postavljanju Flavija
za vojskovođu Galila, i na kraju su se svi uvjerili da je bio u
pravu, jer, ako Flavije i nije bio izdajnik, bio je sigurno posve
nesposoban za vođenje rata. Raban Simon, sin Gamlielov, bio
je jedan od umjerenjaka, želio je mir s Rimljanima, i stoga ne-
ki povjesničari tvrde da su ga ubili zeloti (hebr.: kanaim, sku-
pina fanatičnih boraca protiv Rima), a da nije pao kao žrtva
Rimljana kako tvrde ostali povjesničari. Ovdje navedene izre-
ke su iz doba prije dobivanja naslova raban. U vrijeme nje-
gove smrti njegov je sin, budući raban Gamliel II iz Javnea
(Jamnijski), bio mlad, pa je poslove Sanhedrina umjesto njega
vodio raban Johanan, sin Zakajev.

Raban Simon, sin Gamlielov — raban Simon ben Gamliel. To je

sin već spomenutog Gamliela II iz Javnea, a otac rabi Jhude
Kneza. Vrijeme djelovanja: četvrti naraštaj tanaita, poslije
Bar Kohbina ustanka. U vrijeme ustanka (od 132. do 135. go-
dine) mladi Simon živio je u tvrđavi Betar, otkuda je uspio
pobjeći i čini se da je do sređivanja prilika boravio u Babilo-
nu. Nakon povratka nastanio se u gradiću Uša, u Galilu, gdje
je izabran za pročelnika tamošnje akademije. Njegov je izbor
uslijedio ne samo zbog toga što je bio potomak Hilelov, već i
zbog velikog znanja i mudrosti. Prema zapisanim izrekama u
Talmudu, vidi se da je poznavao anatomiju čovječjeg tijela i
tada usvojene načine liječenja bolesti. Ojačao je unutrašnju
organizaciju jevrejske općine i svojim je odlukama povećao
ugled njenog rukovodstva. Uz položaj pročelnika i predsjedni-
ka suda uveo je i dužnost haham-a (hebr.: mudrac) kao trećeg
ravnopravnog člana rukovodećeg tijela. Ali je istodobno odre-
dio da se pročelniku (nasi — knez) ukazuju veće počasti nego
toj drugoj dvojici. Poznato je, po sačuvanim svjedočanstvima,
da je bio skroman, ali je tim mjerama htio podići ugled pat-
rijarha, koji je u to vrijeme već predstavljao jedinstveni osta-
tak jevrejske autonomije i simbol jedinstva rasutog naroda. U
svojim je halahičkim rješenjima nastojao olakšati tadašnje pro-
pise; u mnogima je proglašavao princip oslanjanja na običajno
pravo, na navike ličnosti, a u reguliranju odnosa u bračnom
pravu bio je uz žene.

Istinito i miroljubivo sudite — V. Zah 8,16.

Rabi reče. Rabi Jhuda Knez — r. J'huda Hanasl. Rođen oko 135,
umro oko 220. godine. Bio je prvi potomak Hilela koji je slu-
žbeno dobio naslov Nasi (knez, pročelnik, patrijarh). U Mišni se
obično naziva samo Rabi — moj učitelj, a u nekim spisima ra-
benu — naš učitelj, a čak i rabenu hakadoš — naš sveti učitelj.
Već i ta imena kazuju o velikom uvažavanju suvremenika i po-
-tonjih naraštaja prema ovom sinu Simona ben Gamliela. Rodio
se u vrijeme Hadrijanovih progona, neznano gdje. Nakon sre-
đivanja prilika, učilište se preselilo u gradić Uša u kojem je i
Jhuda Knez proveo svoju mladost. Otac mu je omogućio od-
lično obrazovanje, imao je mnoge učitelje, uz ostalo dob-
ro je naučio i grčki jezik, a bio je vrlo dobar znalac heb-
rejskog. Po zapisanim svjedočanstvima, u njegovu se domu ni-
je govorilo aramejski, već samo hebrejski. Unatoč tome što mu
predaja pripisuje izuzetnu skromnost i krotkost, na mnogim
je mjestima zapisano da se sukobljavao sa svojim vršnjacima,
s kojima se zajedno školovao (a možda je i učitelje mijenjao
zbog sličnih razloga). Nigdje nema točnih podataka o vremenu
kada je naslijedio svog oca i dobio naslov nasija i samim tim
postao poglavar jevrejske zajednice u okupiranoj Palestini. U
početku svog rukovođenja patrijarhatom premjestio ga je u
Bet-Šearim, dok je posljednjih 17 godina proveo u Ciporiju,
kamo se preselio jer je u tom mjestu bila zdravija klima. Tal-
mudski zapisi govore o njegovim izvrsnim odnosima s jednim
od rimskih careva, ali je nemoguće točno ustanoviti koji je to
rimski car bio (Antonije?). Carska vlast je priznala njegov po-
ložaj patrijarha, odnosila se prema njemu kao prema vrhov-
nom predstavniku zajednice, dodijeljena mu je čak i carska
straža, i uz njenu je pomoć stekao basnoslovni imetak. Od nje-
gova je vremena dom nasija nalikovao pravim dvorovima rim-
skih visokih aristokrata. Jhuda Knez nije bio jedini strogi auto-
krat u povijesti, o kojem predaja govori da je živio asketskim
životom. I u ovim našim biografskim bilješkama, čitatelj će
naići na mnoge njegove suvremenike koji su se morali povući
iz javna života, ili se udaljiti iz mjesta u kojem se nalazio
patrijarhat, samo zato što su nešto proturječili Rabiju, ili su
ga nehotice uvrijedili čime, ili se jednostavno nisu slagali s
njegovim odlukama ili mišljenjima koje je on smireno, ali od-
lučno nametao. U velikoj je nesrazmjeri značenje koje mu pri-
pisuje jevrejska predaja sa zapisanim činjenicama o njegovu
praktičnom djelovanju, o njegovim rješenjima i odlukama. Na-
suprot mnogim drugim učenjacima koje Talmud spominje, iz-
reke i rješenja rabi Jhude Kneza su, na primjer, u zbirci I. Ka-
novica sabrane u relativno malu knjigu, u kojoj je više svje-
dočenja i mišljenja o njemu, no što je njegovih riječi. Kao što
 je u uvodu već rečeno, talmudska predaja, a i neki kasniji
konzervativni znanstvenici, pripisali su Jhudi Knezu uredništvo
Mišne u toj mjeri da se ona ponegdje uz uobičajeno »Naša Miš-
na«, naziva još i njegovim imenom. Ako se pažljivije provjere
talmudski zapasi o tome, vidjet će se da i tamo stoji da je on
bio samo »sredivač«, dakle, urednik, a ne tvorac tog zbornika.
Kao što je već rečeno, Jhuda Knez je rukovodio radom na ko-
načnom sređivanju nagomilane usmene predaje. Vrlo je vje-
rojatno da je njegov utjecaj u sređivanju Mišne bio u pri-
ličnoj mjeri odlučujući.

pri lakoj zapovijesti — Zapovijest — hebr.: micva. U talmudskoj i

midraškoj književnosti se pod tim pojmom podrazumijeva i iz-
vršenje zapovijesti za koje čovjek dobiva božansku nagradu.
Otuda je u govornom jeziku (u jidiš izgovoru: micve) pojam
»micva« postao sinonim za dobro djelo, po smislu veoma bli-
sko u nas udomaćenom turcizmu sevap.

Raban Gamliel, sin rabi Jhude Kneza — raban Gamliel III ben
r. J'huda Hanasi. Kao nasi djelovao je u početku III stoljeća.
Završio je očev rad na uređivanju Mišne. Sačuvano je veoma
malo podataka o njegovom životu i radu.

Str. 147.

Budite oprezni prema vlastima — Zanimljivo je da je u mnogim

izdanjima, u Majmonidovu komentaru uz tu izreku dodan is-
pravak kojim se želi prikazati da se ona odnosi na vlasti u
»stara vremena«, a ne na suvremenu vlast, ali ponegdje je,
u nekim izdanjima, cenzura izbacila i tu izreku i Majmonidov
komentar.

Hilel — Tu je, svakako, riječ o Hilelu I, a ne o rabi Hilelu, sinu

rabana Gamliela III. Tim se zapravo urednik te Mišne, nakon
završetka redoslijeda knezova-pročelnika, vraća i upotpunjuje
Hilelove izreke, da bi poslije njega nastavio s izrekama nje-
gova učenika raban Johanana ben Zakaja, i tanaita koji su
došli poslije njega.

neuieni — (hebr.: am haarec — dosl.: narod zemlje; dakle: puk, pu-

čanin). Već se iz ovog teksta vidi nepovjerljiv i prezriv odnos
prema neučenom čovjeku, o kojem će čitatelj naći i dalje dosta
 primjera. Kako je u uvodu ove knjige već rečeno, odnos pre-
ma neučenom je na osebujan način odraz robovlasničkog mo-
rala i pogleda na svijet, ali je to istodobno i izraz posebnog
poštovanja učenja uopće, koje je od drevnih vremena obaveza
u Jevreja. Tko nije tu obavezu učenja ispunio, po njihovom je
shvaćanju bio dostojan prezira, te je otuda jasno da su učeni
ljudi osobito cijenjeni. Stoga se ne može prihvatiti uopćavaju-
će i nehistorično mišljenje nekih znanstvenika (A.B. Ranovič
i dr.) koji sve am-haarece svrstavaju u radne pučane, u siro-
tinju, te tako traže klasni pristup tamo gdje ga nema. Učenih
ljudi s rabinskim naslovima je bilo medu pripadnicima svih
staleža i klasa, bilo je obrtnika, zemljoradnika, trgovaca, bilo
je među njima bogatih, ali i poslovično siromašnih. Isto je
tako bilo neučenih bogataša, pa čak i patriarha i egzilarha,
prema kojima se talmudska predaja također odnosi s prezirom.

Str. 148.

Sto više pravde — Tu se, kao i na mnogim mjestima u SZ, tal-

mudskoj i midraškoj književnosti, nalazi riječ c'daka — koja
znači: pravdu, pravednost, ali i milostinju i milosrđe. Dvo-
struki smisao te izreke stoga nije moguće prenijeti u naš jezik:
Sto više pravde, to više mira; ali i Sto više milostinje (grč.:
eleemosyne), to više mira. Bogoslovski: Sto više božjeg milo-
srđa, to više mira. Historično: Nauk propisuje vrlo stare oblike
milostinje: obvezu da se dio uroda ostavi za pabirčenje i pa-
ljetkovanje (Lev 19,9 i 23,22; Pnz 24,20; Rut 2), trogodišnju
desetinu u korist onih koji nemaju vlastite zemlje, itd. Dakle:
Sto više darežljivosti i milostinje siromašnima, to više (sta-
leškog, klasnog) mira.

Raban Johanan, sin Zakajev — raban Johanan ben Zakaj. Povje-

sničari ga, s pravom, nazivaju posljednjim farizejem. Rođen
je oko 30. pr. n. e. i po zapisima doživio duboku starost, umro
nekoliko godina nakon razaranja hrama. Kako je u uvodu već
rečeno, njegov je proturječni bijeg iz opsjednutog Jeruzalema
(v. Gitin 55/b), izazvao duboka neslaganja. I danas ga neki
znanstvenici otvoreno nazivaju izdajnikom, ali je sasvim si-
gurno njegovo učilište u Javneu, sanhedrin koji je utemeljio
daleko od razorenog Jeruzalema, manje-više surađujući s pob-
jedničkim Rimom, značio poticaj za održanje jevrejskog na-
rodnog bića u uvjetima okupacije i gubitka državnosti. U tal-
 mudsku predaju je ušao kao vrstan hagadist, nekadašnji iz-
vrstan učenik Hilela I, protivnik saduceja. Prema zapisima o
njemu, bio je skroman i čovjekoljubiv, pa neki znanstvenici to-
me pripisuju i njegovo navodno odbijanje prihvaćanja mjesta
pročelnika sanhedrina koji je u Javneu osnovao. Međutim,
nije bilo tako, jer Johanan ben Zakaj nije mogao biti proglašen
poglavarom zajednice koja je tek izgubila samostalnost i koja
je poražena u borbi koju je napustio. Ni naslov raban nije u
vrijeme života dobio, već mu ga je dodijelila kasnija predaja.

Eliezer, sin Horkanosov — rabi Eliezer ben Horkanos, ili Hyrkanos.

Član učilišta u Javneu, rodio se u posljednjim godinama po-
stojanja jeruzalemskog hrama, preživio njegovo razaranje. Nje-
gova je mladost opisana u mnogim hagadičkim legendama,
prema kojima je bio sin zemljoradnika, i najraniju je mla-
dost proveo za ralom. Posvadivši se s ocem i braćom, napustio
je roditeljski dom i u Jeruzalemu učio kod Johanana ben Za-
kaja. Bio je oženjen sestrom r. Gamliela II. Poslije osnivanja
akademije u Javneu, Eliezer, uz sudjelovanje u njenom radu,
osniva i vlastito učilište u Lodu. Sačuvano je oko 300 njegovih
halaha, no, zbog izrazitog konzervativizma, te su halahe ospo-
ravane i nisu smatrane za mjerodavne. U objašnjenjima biblij-
skih tekstova držao se doslovnog tumačenja. Njegova su rje-
šenja veoma bliska onima iz Samajeve škole, stoga ga na jed-
nom mjestu u Talmudu i nazivaju Samuti. Po zapisima bio je
tvrdokoran i netrpeljiv u obrani svojih pogleda. Radi učvršće-
nja nacionalnog samoodržanja, raban Gamliel II i ostali ru-
kovodeći članovi učilišta u Javneu nalazili su da je u to teško
vrijeme bilo potrebno ustanoviti krutu i jedinstvenu praktiku
obrednih propisa. Stoga je i riješeno da se u spornim pitanji-
ma mora pokoravati učenju Hilelove škole, i uopće se potči-
njavati mišljenju većine. Eliezer se suprotstavio takvom rje-
šenju, te je Sanhedrin ponekad demonstrativno primjenjivao
mišljenje većine, nasuprot odlukama Eliezera, sina Horkanoso-
va. U traktatu Bava mecia (59/a i b) opisuje se da su neki pre-
hrambeni proizvodi, koje je Eliezer priznao za obredno čiste,
doneseni u prostorije Sanhedrina i u njegovu prisustvu spaljeni.
Kad se i dalje nije smirio, donijeta je odluka o njegovom iz-
općenju. Eliezer se nije pokorio odluci Sanhedrina i proveo je
ostatak života usamljen u Lodu (Lud — Lydda, mjestašce ne-
daleko od Javnea, sjeverno od današnjeg Tel Aviva — Jafe).
Po nekim zapisima vodio je razgovore s prvim kršćanima, čak
je bio optužen za pripadnost kršćanskoj sljedbi. Na vijest o
 tome da je Eliezer na samrti, viđeni članovi Sanhedrina došli
su da ga posjete, poslije smrti izopćenje je ukinuto i Eliezer,
sin Horkanosov sahranjen je s počastima.

Jhošua sin Hananjin — rabi J'hošua ben Hanan'ja. Tanait iz pr-

ve polovice prvog stoljeća, levitskog porijekla, služio je u vrije-
me postojanja Hrama kao pjevač u svetištu. Kad je među fa-
rizejima poslije razaranja Hrama nastao pokret asketa, r. Jho-
šua ih je svojim utjecajem odvraćao od besmislenosti takvog
postupka. Bio je protiv krajnosti u svemu, a o strogim obred-
nim pravilima, koja je u kritično vrijeme polovice prvog sto-
ljeća htjela nametnuti Samajeva škola, rekao je: »Čemu je to
slično? Cupu punom meda. Ako čovjek doda u nj još i mog-
ranja i oraha, prelit će se« (Sabat 153/b), hoteći time reći da
će, zbog preobilja propisa, narod prestati da izvršava i one
osnovne. Poslije raspada države, živio je u malom mjestu Pe-
kiinu, između Loda i Javnea, izdržavao se izrađujući igle za
šivanje. Unatoč siromaštvu, bio je vrlo utjecajna ličnost aka-
demije u Javneu. U traktatu B'rahot (28) stoji da su Gamliela
II, zbog uvrede nanijete Jhošui, jednoglasno smijenili s polo-
žaja, dok nije zamolio i dobio oproštaj. Sudjelovao je u pozna-
tom poslanstvu Jevreja u Rim s raban Gamlielom na čelu. U
mnogobrojnim legendama opisana je njegova oštroumnost, nje-
govi razgovori s rimskim carem Hadrijanom I, njegova nad-
mudrivanja s Atenjanima, raspre s prvim kršćanima. Poslije
smrti Gamliela I, bio je na čelu Sanhedrina i stišavao pobunu
protiv rimskog okupatora, jer je smatrao da je okupator pre-
jak, pa da ustanak nema izgleda na uspjeh.

Josej Svećenik — rabi Josej Hakohen. Ubraja se u drugi naraštaj

tanaita. U cijeloj talmudskoj i midraškoj književnosti po-
javljuje se svega trinaest puta; ono što je o njemu zabilježeno
odaje čovjekoljublje.

Str. 149.

Simon, sin Ntanelov — rabi Simon ben N'tanel. Tanait svećeničkog

porijekla (kohen) o kojem je, osim u ovoj Mišni i na nekim
mjestima u hagadičkom Avot drN, zapisano još samo toliko da
je bio oženjen kćerkom Gamliela I, a po priči u Jeruzalem-
skom talmudu (Hagiga 2,5/a) vidi se da se bavio učenjem o
Merkavi — dakle tajnim, mističnim, učenjima.
Elazar, sin Arahov — rabi Elazar ben Arah. Po svjedočenju tal-
mudskih zapisa bio je najoštroumniji od svih učenika Johana-
na, sina Zakajeva. K njemu su mnogi dolazili po savjete, koje
je rado davao. Poslije smrti svoga učitelja, nije pošao u Javne,
već se, na nagovor svoje žene, naselio u kupališnom mjestu
Emausu, vjerujući u svoje sposobnosti samostalnog učenja.
Vjerojatno je zbog toga sačuvano vrlo malo njegovih izreka.
U cijeloj talmudskoj i midraškoj književnosti spominje se sa-
mo na osamnaest mjesta.

Aba Saul — Zapravo bi trebalo prevesti njegovo ime s otac Saul;

u traktatu B'rahot (16/b) se već raspravlja o tome tko ima pra-
vo da se iz počasti naziva »otac taj i taj«, a Raši to mjesto
tumači: »Kao što mi danas zovemo: gospodin taj i taj ili go-
spođa ta i ta — tako su nekada govorili: otac taj i taj, majka
ta i ta.« Taj je običaj počasnog zvanja ostao u kršćanskim cr-
kvama, pri oslovljavanju dostojanstvenika oba spola. Aba —
aramejski otac, tata — je, po svemu sudeći, bio naslov izme-
đu: rav i rabi. — Nejasno je do danas kad je Aba Saul živio,
jer su čini se, postojala dva tanaita istog imena. Jedan je bio
suvremenik r. Jhude Kneza, a drugi je živio poslije ili pred
kraj života rabi Akive. Za jednoga je zapisano u traktatu Pe-
sahim (34/a) da je bio pekar (točnije: mijesio je tijesto za
kruh) u kući rabi Jhude Kneza, a o drugom da je bio izuzetno
visoka rasta, i da je bio grobar, o čemu postoji nekoliko le-
gendi. Ne razlučujući tu dvojicu, izreka i halaha-odluka koje se
pripisuju Aba Saulu, ima dosta. Jedna od tih izreka je i ova
iz Avot drN" (29): »Aba Saul reče: Četiri vrste učenih mudraca
postoje: Imaš čovjeka koji je učio za sebe a drugoga ne pou-
čava, drugoga poučava a za sebe ne uči, koji je učio i za sebe
i za drugoga i koji nije učio ni za sebe ni za drugoga.« Tu on
dalje naglašava da se bez prakse znanje zaboravlja.

Koji vidi ono ito se rada — Zna sagledati, predvidjeti posljedice

trenutnoga stanja ili djela, dakle, nikako sposobnost viđenja,
proroštva.

Str. 150.

Svedržitelj — Hebr.: hamakom (ha — određeni član; makom —

mjesto). Jedna od zamjena božjih imena u talmudskoj knji-
ževnosti. Opća zabrana izgovora četvoroslovlja JHWH u Tal-
 mudu i Midrašu dovedena je do toga da su umjesto imena,
čak i umjesto imenica el i elohim (bog), stvorene takve i dru-
ge zamjenice. (Sveti, Blagoslovljen neka je; Sveprisutnost, itd.).
Po jevrejskom bogoslovnom objašnjenju: To je Sveti, Blago-
slovljen neka je, jer je »on mjesto svijeta, a nije svijet mjesto
njegovo« (r. Josej u knjizi Jalkut Simoni) — jer ga ne bi
mogao sadržati, kao što reče Salomon u Prvoj knjizi Kraljeva
(8,27): Ta nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhva-
titi (V. Rabinović M. D. u Majmonidovoj knjizi Objašnje-
nja uz traktat Avot, str. 57). Pošto imenica mjesto, čak i s ve-
likim početnim slovom, ne bi mogla odraziti ono što stoljećima
navikavanom uhu znači, odlučio sam se za ovaj uvjetni prije-
vod, jer sadrži osnovnu ideju, a čitaoca ne ostavlja u zabuni.
Za pitanja zamjene božjeg imena vidjeti odličnu studiju: dr Mi-
loš Erdeljan — Supstitucija imena Božjeg JHVH u Starom
zavjetu, Beograd 1951.

Opaki zajmi — V. Ps. 37,21.

Zli nagon — Hebr.: jecer hara — nagon zla, zla ćud, zao duh, zle
pomisli ljudske. Izraz jecer hara u postbiblijskoj je književnosti
nastao na osnovi rečenice u knj. Postanka (8,21) po kojoj je
Bog zaključio da su: pomisli čovjekova srca zle od djetinjstva,
što treba da znači da je nagon zla po prirodi urođen čovjeku.
Protiv toga nagona zla čovjek se može i mora boriti, jer je,
po principu slobodne volje (v. u ovom djelu III, 18), na čovjeku
da svlada svoje nagone. U kasnijem razvoju, u talmudskoj i
midraškoj književnosti nagon zla se predstavlja kao neka vrst
zloduha, koji prati čovjeka i vlada njime od rođenja (Sanhe-
drin 91/b). Nasuprot njemu, nagon dobra, predstavljen je kao
anđeo-čuvar koji također prati čovjeka od rođenja, i stoga se u
čovjekovoj duši vodi neprestana borba između dobra i zla. Čo-
vjek čvrsta značaja pobjeđuje u sebi zle nagone i to je pravo ju-
naštvo (v. IV,1). Jevrejska etika ne poznaje pojam istočnog gri-
jeha, i nemogućnost samosavladavanja. U traktatu B'rahot (5/a)
izričito stoji: »Neka čovjek neprestano potiče nagon dobra pro-
tiv nagona zla.« To ne znači da u jevrejskoj vjeri i bogoslov-
skoj filozofiji postoji dualizam. Iz prvog sužanjstva u Babilo-
nu, Jevreji su donijeli vjerovanje u anđele, demone, vilenja-
ke, ali su se prema dualizmu parsizma odnosili potpuno od-
bojno. Monoteizam, koji je uz ostalo izrastao i iz potreba i du-
hovne nadgradnje društva što je za svoje učvršćenje odabralo
 autoritativnu vladavinu jednoga monarha, nije mogao dozvo-
liti dvije vlasti (tako se dualizam naziva u talmudskoj knji-
ževnosti). Jevrejski je Bog sadržavao u sebi sve: Ja sam JHWH
i nema drugoga; ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stva-
ram sreću i dovodim nesreću, ja, JHWH, činim sve to (Iz 45,6-7).
U njemu su sadržane i kategorija stroge pravednosti (midat
hadin) i kategorija milosrđa (midat harahamim). Da je bilo
rasprava s filozofima dualizma, dokazuje primjer u kojem se
veoma odrješito odbacuje predodžba parsizma o Ormuzdu, kao
predstavniku principa svjetla i dobra, i Ahrimanu, predstavni-
ku principa tame i zla: »Reče jedan mag (aram.: amaguša)
Amimaru: 'Gornja polovica tvoga tijela pripada Ormuzdu. a
donja polovica Ahrimanu.' Ovaj mu reče: ,Ako je tako, zašto
Ahriman dopušta Ormuzdu protjecanje vode kroz svoju ob-
last?'« (Sanhedrin 39). U babilonskoj hagadičkoj književnosti
Talmuda i Midraša borba nagona dobra i nagona zla u čovje-
ku dobila je svoj posebni izraz, a u Kabali i kasnijoj jevrej-
skoj priči doživjela bujan razvoj. Jedino je u sljedbi esena
razvijen dualistički princip borbe sila svjetla i sila tame, po-
vezan s idejom o čovjekovoj predodređenosti.

Cuj, Izraele — Hebr.: S'ma, Jisrael! Molitva sastavljena od navo-

da iz Pnz 6,4-5 i 11,13-21 i Br 15,37-41. Prva je rečenica te
molitve osnova jevrejskog vjeroispovijedanja: »Cuj, Izraele! JH-
WH je naš Bog, JHWH je jedan!« Ta se molitva mora čitati,
osim obreda u bogomolji, dvaput na dan: ujutro i uvečer pri-
je spavanja. »Unatoč tome što je čovjek čitao molitvu 'Cuj,
Izraele* u sinagogi, zapovijest je čitati je na svom krevetu«
(B'rahot 4/b). O tome v. Flavije: Jevrejske starine IV, 8,13.
Kolika se važnost pridavala toj molitvi vidi se i po tome što
prva tri odjeljka traktata B'rahot, dakle, cijelog Talmuda, go-
vore isključivo o propisima u vezi s njom. Posebni propisi izgo-
varanja te kratke molitve-formule, uz podrobne i sitničave
rasprave u ta tri prva poglavlja, odražavaju njenu bogoslov-
sku važnost Već se na stranici 13/b govori: »Uči se da je Syma-
hos rekao: Tko produži [izgovor riječi] jedan (ehad), produžit
će mu se dani i godine [života]. Rav Aha, sin Jaakovljev re-
reče: I [slovo] dalet (d).« — U midraškoj knjizi Sir haširim
Raba (5,11) govori se o posebnom značenju naglašavanja kraj-
njeg slova »d«. Ako bi se, po tom tumačenju, to jedno slovo
zamijenilo drugim, to bi dovelo do smaka svijeta (!). Po tom
midrašu, ako bi se slovo »d«, na primjer, zamijenilo s »r« (reš),
a grafički su veoma slični jedno drugom, dobila bi se od riječi

SI Talmud 481
 ehad riječ aher — što znači drugi! Kako se u Deset zapovijedi
(Izl. 20,3) riječ aher pojavljuje, doduše u množini uz imenicu
bog — elohirn aherim: drugi bogovi, mogao bi se povrijediti
osnovni princip jednoboštva:... JHWH je drugi! Taj je propis
u naglašavanju broja »jedan« (i danas ga pobožni Jevreji izgo-
varaju eha-a-a-d!) vjerojatno nastao iz predaje o mučeničkoj
smrti rabi Akive, koji je u vrijeme groznih muka, znajući da
je vrijeme za tu molitvu, kazivao formulu »S'ma« i, pošto je
otegnuto izgovorio riječ »jedan« (ehad), ispustio dušu (B'rahot
61/b). Po jednom tumačenju, posljednje slovo »ajin« u riječi
»S'ma« i »dalet« u riječi »ehad« tvore imenicu ed — svjedok,
dakle, svjedočanstvo o božjoj jedinstvenosti. K tome prof. B.
M. Lerner. u svom komentaru za B'rahot 13/b (Talm. El-Am
str. 294) zamjećuje da grčka imenica martyros, koja u mnogim
evropskim jezicima znači mučenik, zapravo znači svjedok, od-
nosno svjedočanstvo.

Str. 151.

Jer je On sažaljiv i milosrdan — JI 2,13.

Znaj što ćeš odgovoriti raspusniku — Za ovdje prevedenu riječ

raspusnik u Talmudu se upotrebljava riječ epikoros — grčkog
porijekla, ali sa značenjem koje je teže od naše inačice: epiku -
rejac (v. objašnjenje za Sanhedrin 90/b: bogohulnik).

Rabi Tarfon •— U nekim traktatima grčki: r. Trifon. Tanait tre-

ćeg naraštaja, živio na kraju prvog i u prvoj polovici drugog
stoljeća. Pripadao je umjerenoj struji Samajeve škole. Najvi-
še je njegovih navođenih mišljenja iz oblasti građanskog pra-
va. Odnosio se netrpeljivo prema sljedbi judeokršćana.

Akavja, sin Mahalalelov — Akavja ben Mahalalel. Sporno je vri-

jeme njegova života i rada. Neki znanstvenici smatraju da je
živio u vrijeme Hilela I, drugi da je pripadao prvom narašta-
ju tanaita (10—80 godine n. e.), a treći da je živio u vrijeme
Gamliela II. Prema nekim zapisima, bio je izopćen jer se nije
slagao s mišljenjem većine, što ukazuje na to da je živio u do-
ba tanaita, poznatih po svojoj netrpeljivosti prema mišljenju
pojedinca. Činjenica da mu se ime navodi bez ikakvog naslova, i
što na jednom mjestu (Negaim 3) rabi Akiva o njegovim ha-
lahičknm tumačenjima govori kao o nečem davno prošlom,
 potvrđuje da je Akavja živio još u vrijeme postojanja hrama.
Uz to, postoji i mišljenje da je Akavja bio jedan od velikana
tanaita, čija se imena navode bez naslova, kao i kod »parova«.
Osim toga, u nekim traktatima postoje i ovakva svjedočanstva:
»Jednom su ga, poslije rasprave o nekim njegovim halahičkim
gledištima, članovi Sanhedrina htjeli izabrati za predsjednika
suda, pod uvjetom da se odrekne svojih nazora. Akavja im je
odgovorio: 'Bolje da me cijeloga života zovu budalom, nego
da jedan čas griješim prema Svedržitelju, pa da o meni govo-
re: obratio se radi ponuđene vlasti'« (Edujot 5,46/a). Na samrti
je rekao svome sinu da se odrekne onih gledišta koja je svo-
jevremeno izrekao pred Sanhedrinom, a na sinovljevo pitanje
zašto ih se on nije odrekao, Akavja je odgovorio: »Ja sam čuo
od mnogih, i oni su čuli od mnogih. Ja sam uporno ostao pri
onom što sam čuo, i oni su ostali pri onom što su čuli. Ali ti
si čuo od jednoga i od mnogih — bolje je napustiti riječi po-
jedinca i držati se riječi mnogih« (Edujot 47). Značajno je
za njega i to što je na sinovljevu molbu da ga preporuči pri-
jateljima odgovorio: »Tvoja će te djela njima približiti, a tako
isto će te tvoja djela i udaljiti od njih.«

Sveti, neka je blagoslovljen — Hebr.: hakadoš baruh hu. Jedna od

zamjenica božjeg imena, umjesto izgovaranja njegova puna
imena (v. obj. str. 151. — Svedržitelj).

U dva prethodna odjeljka postojao je stanoviti redoslijed u

nabrajanju imena učenjaka; odavde pa nadalje, nema više
nikakvog redoslijeda ni po naraštaju, ni po njihovu značenju.
Uostalom, to ni ne čudi, jer se i u samom Talmudu kaže da
»u Mišni nema redoslijeda« (Bava kama 102).

Str. 152.

Rabi Hanina, zamjenik velikih svećenika — Rabi Hanina s'gan

hakohanim. Tanait prvog naraštaja, pri obavljanju dužnosti
pomoćnika velikog svećenika mnogo štošta je vidio u hramu
i oko njega i o tome svjedočio (Edujot 2,1-3), a vidio je i pre-
živio sve ratne strahote borbe s nadirućim vanjskim neprijate-
ljem i krvave užase bratoubilačkog rata, te je shvatljiva i nje-
gova, za ono vrijeme gotovo bogohulna izreka: »više vrijedi
razboriti mir od cijelog djela stvaranja svijeta«.

31"
483
Rabi Hananja, sin Tradjonov — rabi Hanan'ja ben Trad'jon. Ta-
nait iz naraštaja rabi Akive. Jedan od »desetorice mučenika«
koje su Rimljani za odmazdu svirepo umorili. Bio je poznat
po pravdoljubivosti i uživao opće povjerenje zbog svoje neiz-
mjerne čestitosti. Bio je oženjen Berurijom, kćerju rabi Meira,
koja je s njim osuđena na smrt, a njihovu su kćer Rimljani
odveli u javnu kuću. U nekim se rukopisima Hananja, sin
Tradjonov, spominje kao Hanina, a Hanina, zamjenik velikih
svećenika kao Hananja.

I u zbor glupaka ne sjeda — Ps 1,1 — Već stoljećima se u prije-

vodima SZ imenica lec pogrešno prevodi s podrugljivac, pod-
smjehivač. Međutim, hebrejska imenica lec u biblijskom štivu
to ne znači. Tek je u kasnijem razvoju hebrejskog jezika, u
vrlo kasnim talmudskim zapisima, a naročito u ranosrednjo-
vjekovnim komentarima dobila smisao podsmjehivač pa je s
izvedenim imenicama lecan i lecon dobila značenje: šaljivac,
dvorska luda, zabavljač, smijač. Prema Encyclopaedia Biblica
(tom IV, str. 529-530) ta imenica znači: glupak, budala, luda.
I na ovom je mjestu jasno, znajući za prezriv odnos tanaita i
farizeja prema glupom, neukom čovjeku, da nije riječ o pod-
smjehivaču. Primjera radi evo navoda iz SZ knjige Izreka
(9,7-12) i čitalac može sam doći do određenog zaključka. U
poglavlju 8, i u početku poglavlja 9, govori se o mudrosti, a
posljednja dva dijela govore, kako to u SZ biva, o suprotnom
ili paralelnom, dakle, ovaj put o gluposti, ludosti. (Ovdje do-
nosimo ispravljeni prijevod, tamo gdje piše glupak, u hrvatsko-
-srpskim prijevodima stoji podsmjehivač, podrugljivac):
7. Tko poučava glupaka, prima pogrdu,
i tko prekorava opakoga prima ljagu.
8. Ne kori glupaka, da te ne zamrzi;
Kori mudra, da te zavoli.
9. Pouči mudroga, i bit će još mudriji;
Uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo
znanje.
(...)
12. Ako si mudar, sebi si mudar;
budeš li glup, sam ćeš snositi.
Sveprisutnost — Hebr.: š'hina. Još jedna od zamjenica četvoro-
slovlja. Negdje se u prenesenom smislu prevodi sa sveti duh,
no taj izraz u hebrejskom postoji kao ruah hakodeš. Stoga sam,
uzimajući osnovni smisao glagolske imenice nastale od glagola
 šahan — stanovati, nastavati, prebivati (V. SZ Izl 25,8; 29,45),
preveo s riječju Sveprisutnost, jer je nakana tvorca tog pojma
bila da ukaže na prisutnost, nazočnost boga koji boravi me-
đu bogobojažljivima.

Tada progovoriše bogobojažljivi — Mal 3,16. Talmudisti nije bio

dovoljan običaj da se pisano četvoroslovlje JHWH u SZ izgo-
vara riječju Adonaj (naš gospod), već je kod starozavjetnih
navoda u talmudskim rukopisima stvorio još jednu zamjenicu,
ovaj put skraćenicu: slovo he s apostrofom (h'), dakle samo
hebrejski određeni član ha, koji nikada ne stoji sam već kao
prefiks ispred riječi. To je zapravo skraćenica još jedne zamje-
nice božjeg imena, hašem — ime (ili još točnije, to ime). Ovu
sam zamjenicu u navodima iz SZ prevodio ovdje s Bog, a na
drugim mjestima još i s Gospod, već prema smislu.

Čovjek s bližnjim svojim — Mal 3,16. Za talmudsko tumačenje:

dvojica.

Imam ovdje samo za dvojicu — U tipičnom talmudskom dijalogu,

na pretpostavljeno pitanje (koje nije napisano): Ima li u ovom
navodu dokaza za više ili manje od dvojice? — Hananja odgo-
vara: »Imam ovdje... itd.« Odmah zatim mu neimenovani su-
govornik postavlja novo pitanje: »A odakle nam, itd.«

Neka sjedi u samoći — Tuž 3,28. — Za tanaita to je dpkaz da po-

stoji božja zapovijest po kojoj čovjek i sam treba da sjedne
i da uči, pa će zato dobiti božansku nagradu.

Rabi Simon — rabi Simon ben Johaj, rabi Simon bar Johaj. Ta-
nait četvrtog naraštaja, po predaji učio trinaest godina kod
rabi Akive, zajedno sa svojim drugom Hananjom, sinom Ha-
kinajevim. Rođen u prvoj polovici II st. u Galilu, a po pre-
daji je umro u Meronu, blizu C'fata (Safed). Neko je vrijeme
živio u Cidonu (Sidon). Za njegov boravak u tom gradu ve-
zana je, između ostalog i pripovijest koja je ušla i u hrvatsko-
-srpsku narodnu pripovijetku, o mužu i ženi bez.djece, koji su
došli k njemu da zatraže dozvolu za rastavu braka. Vidjevši
da među njima još uvijek vlada ljubav, r. Simon ih posavje-
tova da prije rastave prirede gozbu kao što su učinili prigo-
dom vjenčanja. Pošto su ga poslušali, u toku gozbe muž reče
ženi da ponese kući svojih roditelja ono što joj je najdraže.
Kada je pod utjecajem vina duboko zaspao, žena naredi slu-
 gama da ga zajedno s krevetom ponesu za njom. Poslije toga
pođoše ponovo r. Simonu, on se pomoli za njih i oni dobiše
dijete (Sir haširim Raba 1,31). Mučenička smrt učitelja, rabi
Akive, koga je do posljednjeg trenutka pratio (čak i u tamnici
je, po predaji, zahtijevao da ga poučava Nauku), i druga ne-
djela Rimljana, dovela su do toga da je jednom ružno o njima
govorio (Sabat 32). Neki ga je učenik potkazao namjesniku,
koji ga je osudio na smrt. Simon je morao pobjeći, po legen-
dama se sa sinom skrivao u pećini trinaest godina, sve do
smrti rimskog cara Hadrijana. Unatoč tome što je visoko cije-
nio svoga učitelja, on je u svojim halahičkim rješenjima bio
vrlo samostalan, nije se libio kritizirati tanaite, svoje prethod-
nike. Po raspravi koju čitamo u traktatima Bava mecia (115/a)
i u Sanhedrinu (21/a), r. Simon se u tumačenjima zakona i
propisa služio svojom metodom istraživanja smisla, racional-
nog razloga biblijskog pravila. Po opsegu izreka, halahičkih
rješenja, čak i hagadičkog stvaralaštva, pripada najviše za-
stupljenim autorima u Talmudu. Visoko je cijenio fizički
rad. O tome svjedoči njegova izreka: »Rad je veliki, jer časti
onoga koji ga vrši!« (Nedarim 49). Međutim, dok je u halahi
bio izričito racionalan, u hagadi je bio sklon misticizmu.
O njemu su sačuvane bezbrojne legende, naročito iz vremena
kad su ga prvi kabalisti proglasili za svog rodonačelnika, te
su i osnovnu knjigu Kabale Žohar pripisali njemu i objavili
je pod naslovom: Midraš rabi Simona bar Johaja. Prema dvje-
ma apokrifnim midraškim knjigama, koje mu se također pri-
pisuju, njemu je objavljeno točno vrijeme dolaska Mesije.
Grobnica r. Simona, sina Johajeva, stoljećima privlači hodo-
časnike, posebno iz redova kabalista.

Svi su stolovi puni — Iz 28,8. Ovdje se talmudska egzegeza služi

dvostrukim tumačenjem smisla navoda. Takvi su: svi stolovi
puni... nečisti, ali i: za takvim stolovima mjesta nema —
dakle nema boga Svedržitelja (mjesto — makom). V. obja-
šnjenje za st. 151...

Ovo je stol — Ez 41,22.

Rabi Hanina, sin Hahinajev — r. Hanina ben Hahinaj, u nekim

rukopisima se naziva r. Hananja. Tanait četvrtog naraštaja,
istaknuti učenik r. Akive. Po predaji je izučavao i tajna uče-
nja (v. Hagiga 14), znao mnoge jezike. O njegovoj se ženi u
talmudskoj predaji govori kao o uzoru ljubavi i vjernosti
 mužu. Jedan od »desetorice mučenika«, koje je rimski okupa-
tor osudio na smrt. Tada mu je bilo 95 godina.

Rabi Nhunja, sin Hakanin — r. N'hun'ja ben Hakana. Tanait

prvog naraštaja, suvremenik raban Johanana, sina Zakajeva,
učitelj rabi Jišmaela. Predaja ga prikazuje kao izuzetno skro-
mna i čestita učenjaka koji je doživio duboku starost. Njemu
se pripisuju neki rani spisi jevrejskog misticizma.

Str. 153.

Rabi Halafta, sin Dosin — rabi Halafta ben Dosa iš Kfar Hanan'ja.
Tanait petog naraštaja, učenik r. Meira. Rođen u II stoljeću
u Kfar Hananiji (današnji Kfar Ina), na granici Gornjeg i
Donjeg Galila.

Među desetoricom — Majmonid u svom komentaru ovako objaš-

njava: »U zajednici božjoj — već smo objašnjavali na po-
četku Sanhedrina da zajednica (hebr. eda — primj. E. W.)
ne može biti ispod desetorice; a tamo smo također objasnili
da sud ne može biti manji od trojice, a njih zovu: bogovi za
stvar suda. Objašnjenje riječi aguda: ono što čovjek može
jednom rukom zahvatiti, a ruka ima pet prstiju, s kojima će
to činiti. Zato se sadržina pet prstiju, pesti — zove još i
aguda.«

Bog stoji u zajednici božjoj — Psalmi 82,1.

Svoju četu osnova — Am 9,6. — Riječ koju, da ne bi bilo zabune,

ovdje prevodim imenicom četa, aguda — ima u hebrejskom
više značenja. Osnova joj je glagol agad — povezati, spojiti,
združiti, okupiti; a sama imenica aguda znači: povjesmo, ru-
kovet, povez, zavoj, omot, veza, ali i: družina, četa ljudi, a
na ovom mjestu u proročkoj knjizi Amosa: spojnica na slje-
menu kuće, svod. Da je i ovo jedan od onih nategnutih »uvid-
nih dokaza« iz SZ, na koje često nailazimo u talmudskoj
književnosti, vidi se i po gore navedenom Majmonidovom
komentaru ovog mjesta.

U božanskoj sredini će suditi — Ps 82,1.

Tada progovoriše — Mal 3,16.

Na svakom, mjestu — Izl 20,24.

Rabi Elazar, iz Bartote — r. Elazar ben J'huda iš Bartota. Tanait

trećega naraštaja, učenik rabi Jhošue, prijatelj r. Akive. Po
predaji, bio je široke ruke u davanju milostinje i ovo, što
je ovdje zapisano, predstavlja temelj onoga što je u životu
doista činio. Sačuvano je svega sedamnaest njegovih izreka
i halahičkih rješenja.

Jer od Tebe je sve — 1 Ljet 29,14.

Rabi Jaakov, sin Kuršajev — r. Jaakov ben Kuršaj, r. Jaakov

Kuršai — Kuršanin. Učitelj r. Jhude Kneza i vjerni prijatelj
doma raban Simona, sina Gamlielova, kojemu je pomogao
kada su ga rabi Meir, koji je zauzimao položaj hahama, i rabi
Natan, predsjednik suda, htjeli osramotiti pred zajednicom.
Djed po majci bio mu je Eliša, sin Avujin, zvani Aher —
zanimljiva heretička ličnost o kome će dalje biti riječi.

Spis — U Talmudu postoji više naziva za Nauk: Spis, Pismo, Štivo,

itd.

navodi na se Spis — Bit će na njega primijenjeno ono sto se u

SZ govori. No, ovdje nema navoda, što komentatori različito
tumače. Raši misli da je posrijedi prepisivačka greška, a neki
da se odnosi na slijedeći navod, u izreki rabi Dostaja.

Str. 154.

Rabi Dostaj, sin Janajev — r. Dostaj bar Janaj. Tanait petog na-
raštaja, učenik rabi Meira. Spominje se na svega petnaestak
mjesta, a u Mišni samo na dva.

reče u ime rabi Meira — Uobičajeni talmudski izraz kojim se želi

reći da taj učenjak govori u suglasju s mišljenjem drugog
učenjaka, ili ponavlja nešto što je ovaj već rekao, a s tim se
i on slaže.

Rabi Meir — Po predaji porijeklom iz prozelitske obitelji, rodio

se oko 110, umro oko 165. godine u Lidiji. Zvao se zapravo
MoSe (Mojsije), ali su ga prozvali Meirom (meir — onaj koji
svijetli, prosvjetljuje) jer je od rane mladosti bio izuzetno
pronicljiv i bistar. Kako osobna imenica Meir na aramejskom
glasi: Nehoraj, s istim značenjem, to na nekim talmudskim
mjestima predstavlja poteškoću u određivanju o kome je za-
pravo riječ. Po sposobnostima i općem znanju bio je iznad
svojih suvremenika, bio je sjajan dijalektičar i logičar. Počeo
je učiti kod Akive, ali je prešao u školu Jišmaela ben Eliše
jer se nije mogao složiti s nekim stajalištima prvog učitelja.
Kasnije se vratio u Akivinu školu i postao njegov najomilje-
niji učenik. Unatoč tome, Akiva ga nije rukopoložio, zbog izra-
zitih sklonosti prema samostalnom donošenju sudova i mišlje-
nja. Koliko je bio smion, vidi se i po tome što se javno priklju-
čio Eliši ben Avuji-Aheru, čak je učio kod njega. I ne samo to,
Meir se sastajao s nekim poganskim filozofom (prema zapi-
sima Eunymos?) i vodio s njim rasprave. Naslov rabi je
dobio u teško vrijeme Hadrijanovih progona, premda je to
tada predstavljalo opasnost po život. Imao je talenta za poe-
ziju, bio je tvorac mnogih poslovica, a po zapisima njemu se
pripisuje i stvaranje oko 300 basni, od kojih je neke preuzeo
iz grčkog, ali ih je vješto prerađivao i primijenio na prilike
u svojoj zemlji. Prema sugrađanima bilo koje vjere ili na-
rodnosti odnosio se s poštovanjem i trpeljivošću. Za život je
zarađivao kao pisar, prepisivač svetih spisa. Po zapisima o
njemu, bio je vrstan znalac starozavjetnog teksta. Unatoč
tome što je bio najvoljeniji učenik rabi Akive, Meir se nije
žacao javno izražavati svoja mišljenja o halahičkim i egzegetič-
kim pitanjima, koja su bila potpuno suprotna načelima nje-
gova učitelja. Ubrzo nakon dobivanja visokog položaja u san-
hedrinu, sukobio se s patrijarhom Simonom ben Gamlielom.
Patrijarh je zatražio isključenje Meira i rabi Natana (v.) ali
su se članovi sanhedrina tome usprotivili. Pristali su samo na
to da se Meir javno ispriča patrijarhu. Meir se pozvao na imu-
nitet članova sanhedrina, i odbio zatraženu ispriku, preselio
se u mjesto Hamat, kraj Tiberijskog jezera i tamo osnovao
svoju školu. Nepoznat je razlog zašto je Meir napustio svoju
školu koja je ubrzo stekla mnogo učenika, iselio se iz domo-
vine i umro u Lidiji (?). Posljednja mu je želja bila da ga
sahrane na obali Sredozemnog mora, kako bi ga morski va-
lovi spajali sa zemljom domovine. Neko vrijeme nakon sukoba
s patrijarhom, ovaj je uspio donijeti odluku da se u učilištu i
u Mišni rabi Meirovo ime ne spominje. Unatoč tome, njegova
se mišljenja na 331 mjestu navode u Mišni. I ne samo to!
Vrlo je vjerojatno rabi Meir imao svoj zbornik Mišne, koji do
nas nije došao, ali sigurno predstavlja temelj na kojem je
 izvršeno konačno uredništvo tzv. Mišne Jhude Kneza. Mnogi
znanstvenici drže da i ova Mišna, ovakva kakva je, predstav-
lja zapravo uredničko djelo rabi Meira. Unatoč svome velikom
znanju, sjajnim intelektualnim sposobnostima, širokogrudom
čovjekoljublju, taj zagovornik slobodnog izražavanja misli i
vjere, taj negator službenih autoriteta, za života nije dobio
zaslužena priznanja. Predaju o njemu pučka je hagada ukra-
sila aureolom čudotvorca (nazivala ga Meir baal-hanes),
stvorila legendu o njegovu navodnu grobu kraj jezera u gra-
du Tiberiji, i pretvorila tu grobnicu u mjesto hodočašća.

Samo pazi na se — Pnz 4,9.

Neka ne iščeznu — Pnz 4,9

Rabi Hanina, sin Dosin — r. Hanina ben Dosa. Tanait prvog na-
raštaja, učenik r. Johanana, sina Zakajeva. Prema predaji,
poznat po pobožnosti i sposobnosti da čini čuda. Bio je siro-
mašan radnik u kamenolomu i odbijao poklone koje su mu
ljudi nudili. Tridesetak zapisa u talmudskoj književnosti oda-
ju izuzetno duševna i blagorodna čovjeka.

Rabi Dosa, sin Harkinasov — rabi Dosa ben Harkinas; Dosa,

skrać. od Dostaj, grč.: Dositheos. Tanait prvog naraštaja, pri-
jatelj r. Johanana, sina Zakajeva. Po zapisima, osim oštroumlja
u farizejskim tumačenjima halahe, bio je poznat kao vrlo
imućan čovjek, za razliku od njegova sina, već spomenutog
rabi Hanine, koji je živio u bijedi. Doživio je duboku starost.
Zapisane su njegove mnoge, veoma oštre rasprave s učenja-
cima, njegovim suvremenicima.

Rabi Elazar Modiinjanin — r. Elazar Hamodai. Tanait trećeg

naraštaja iz gradića Modiina, nedaleko od Jeruzalema, pozna-
tog po tome što je rodni grad Hašmonejaca — Makabejaca.
Osim te izreke, njegovo se ime uopće ne spominje u Mišni, i
nema sačuvanih halahičkih rješenja koja se njemu pripisuju.
Općepriznata je bila njegova sposobnost hagadičkog tumačenja,
a posebno u objašnjavanjima Nauka. Po talmudskoj predaji,
bio je stric Simona Bar Kohbe, koji je stajao na čelu ustanka
protiv Rimljana. Po zapisima, Elazar je u svemu pomagao
svoga sinovca i pozivao narod da se pridruži vođi ustanka.
Prema legendi, u vrijeme opsade tvrđave Betar, nepravedno
je oklevetan da je surađivao s neprijateljem, koji je već tri i
 po godine opsjedao grad i nije ga mogao osvojiti. Kada je Bar
Kohba saznao za navodnu stričevu izdaju, udario ga je i
usmrtio. Poslije toga, po legendi, Hadrijan je osvojio tvrđavu
i pogubio Bar Kohbu.

Cini da lice druga njegova problijedi — javno uvrijedi čovjeka.

Str. 155.

Rabi Jišmael, sin Elišin — r. Jišmael ben Eliša. Tanait trećeg

naraštaja. Porijeklom iz bogate svećeničke obitelji iz Gornjeg
Galila. Kao što se iz prevedenog navoda može vidjeti (Gitin
58/a) odveden je u ropstvo u Rim, odakle je otkupljen i vra-
ćen u domovinu. Bio je član sanhedrina koji se iz Javnea
morao preseliti u Ušu, ali je sa svojom obitelji živio u mjestaš-
cu Kfar Acic. Prema zapisima o njemu, bio je čovjekoljubiv,
s poštovanjem se odnosio prema tuđincima i inovjercima.
Cesto ga nazivaju samo imenom. Zabilježena su mnoga nje-
gova hagadička kazivanja, ali je najvažniji njegov rad na
stvaranju sustava hermeneutskih i egzegetičkih pravila, o kojem
je već rečeno u uvodnom dijelu. Na temelju Hilelovih sedam
načela, razradio je svojih trinaest, prema kojima, za razliku
od načina tumačenja rabi Akive, nije polazio od istraživanja
značenja pojedinih slova ili riječi, već je zahtijevao logično
rasuđivanje. U krivičnim se predmetima nije držao čak ni
svojih pravila tumačenja, nije donosio presude vadeći i tuma-
čeći navode iz Nauka, već je zahtijevao istragu svakog slučaja
redovnim sudskim postupkom. Značajna je njegova izreka,
prema Kojoj »Nauk govori čovjekovim jezikom«. Time je bra-
nio svoj način istraživanja pravog smisla teksta, nasuprot
kazuističkim objašnjenjima koja su se oslanjala na vanjske
oblike teksta, na slovo, a ne na duh.

Uljudan prema mlađem — Ovdje prevedena riječ s: mladi, stoljeći-

ma predstavlja teškoću. L. Goldschmidt prevodi: uljudan prema
starijem; R. Mayer prevodi s: budi pristupačan prema onome
koji traži pomoć (Hilfe suchender). Ja sam prihvatio objašnje-
nje Majmonida da je riječ tišhoret izvedena od šahor — crno i
da ovdje znači nekoga tko ima crnu kosu — tko je mlad.

Rabi Akiva — r. Akiva ili Akiba ben Josef-Akiva sin Josefov.

Tanait trećeg naraštaja, rođen oko 50. godine, pogubljen oko
132. Navodi njegovih izreka ili mišljenja u talmudskoj knji-
ževnosti, u zbirkama I. Kanovica predstavljaju knjigu od go-
tovo šest stotina stranica, i u toj golemoj količini zapisa vrlo
je teško razlučiti što je povijesna istina, a što narodna legenda,
stvorena oko ovog učenjaka, kojega s pravom nazivaju ocem
talmudskog jevrejstva. Kao što se u nekim prevedenim navo-
dima može vidjeti, često su ga oslovljavali samo imenom, bez
počasnih naslova, što je bio izraz posebno visokog uvažavanja,
ali i toga da se nije mogao podičiti »visokim« porijeklom. Naj-
vjerojatnije je točan podatak da je bio po zanimanju pastir,
i po vlastitom priznanju neučeni (am haarec), koji je duboko
prezirao učene farizeje i tanaite. Legenda govori o tome kako
se kćer jeruzalemskog bogataša Kalba-Savue zaljubila u njega,
pristala protiv volje svoga oca da se tajno vjenčaju, pod
uvjetom da on pođe na učenje. Međutim, jedno je točno, da
je pastir Akiva zaista počeo u zreloj dobi od 40 godina posje-
ćivati učilište u rodnom mjestu Lodu, koje je tada vodio
Eliezer ben Horkanos. Po onome što se može sigurno zaključiti,
čini se da je poslije 12—13 godina učenja i sam postao učitelj.
Premda je stekao veliki ugled, nikad nije mogao postati pro-
čelnikom sanhedrina, jer je bio pučkog porijekla. Nakon od-
laska Eliezera ben Horkanosa, napustio je i on Lod i preselio
se u mjestašce Bne-Brak, udaljeno oko 5 rimskih milja od
Jafe i tamo osnovao svoju školu. Prema zapisima, još je neko-
liko puta mijenjao mjesto boravka. Iz Akivine je škole izašao
veliki broj poznatih tanaita (r. Meir, r. Jhuda bar Ilaj, r.
Simon bar Johaj i dr.). Hagada pripovijeda da je imao 12.000
učenika, negdje čak 24.000, a na jednom mjestu se spominje
čak 48.000 učenika. Ove su pretjerane brojke siguran znak
da je imao mnogo učenika, ali se ne mogu sasvim prihvatiti
pretpostavke nekih znanstvenika da su te tisuće Akivini po-
litički sljedbenici. Mnoge se legende prenose o sudjelovanju
ovog, u narodu voljenog učitelja, u proturimskom ustanku
pod vodstvom Bar Kohbe, odnosno Bar Kozbe. Kao sigurno
se može prihvatiti samo to da je Akiva u vođi ustanka vidio
mesiju — spasitelja, koji je došao. Pa ipak, Akiva je osuđen
na smrt, jer je prekršio Hadrijanovu zapovijed o zabrani uče-
nja i izučavanja Nauka, kao i održavanja jevrejskih vjerskih
obreda i običaja. O njegovoj mučeničkoj smrti i o njegovom
junačkom držanju na mukama i na lomači postoje mnogi
zapisi u talmudskoj i midraškoj književnosti, vjerojatno su
dijelom plod narodne mašte i znak su uvažavanja Akivine lič-
nosti. Kazna je izvršena 132. godine, dakle prije no što je
 ustanak bio ugušen. Duge rasprave o tome da li je Akiva
osuđen na smrt zbog političkih ili vjerskih razloga, nemaju
mnogo smisla, jer je sigurno da su se u tom trenutku povijesti
pitanja vjerskih i političkih sloboda u toj mjeri poklapala da
je borba za jedne bila ujedno i borba za ostvarenje prava na
druge. Iako u osobnom životu i ponašanju skroman, daleko
od onog kako su njegovi suvremenici predstavljali lik farizej-
skog vođe, u političkoj i vjerskoj praksi bio je vrlo odlučan
i dosljedan. Držao se mišljenja da treba povećati ugled sre-
dišnje vlasti nasija — patrijarha, stoga je podržavao Gamliela
II, kojemu je bio prijatelj, ali je istovremeno bio za ograniče-
nje njegove vlasti i pisanim i usmenim propisima i zakonima.
Zapisane su i njegove raspre s Gamlielom II o nekim obre-
dnim pitanjima, ali i njihova zajednička putovanja. Akiva je
bio jedan od kodifikatora jevrejskog kanona Biblije, i u ras-
pravama oko odbira knjiga u Tanah — Stari zavjet, bio je
protivnik prihvaćanja knjige Propovjednika i apokrifa, ali se
zalagao za prijem Pjesme nad pjesmama i knjige o Esteri.
Kako se nije slagao s prijevodom Sedamdesetorice, koji je
više odgovarao kršćanima, naveo je svoga učenika, prozelita
Aquilu, da prevede Bibliju na grčki jezik. Aquila je to i uči-
nio i doslovce preveo uvažavajući u punoj mjeri Akivinu eg-
zegezu biblijskog teksta. Naime, Akiva nije bio samo jedan
od prvih urednika i sređivača usmene predaje već i jedan
od najgorljivijih istraživača starozavjetnog štiva. Njegov je
sustav egzegeze bio zasnovan na sitničavom tumačenju zna-
čenja slova, sveza i zamjenica te je tako bio jedan od najrani-
jih tumača pilpula.

Jer po obličju Božjem — Post 9,6.

Sinovi ste Gospoda — Pnz 14,1. (JHWH zamijenjen).

Jer vam dobru pouku dadoh — Izr 4,2.

Str. 156.

Rabi Elazar, sin Azarjin — rabi Elazar ben Azarja. Tanait trećeg
naraštaja, jedan od najuvaženijih mudraca Sanhedrina u Jav-
neu. Bio je svećeničkog porijekla, predaja mu pripisuje da je
potomak Ezrin u desetom koljenu. Trgovao je vinom i uljem,
prema zapisima bio je veoma bogat. U vrijeme odstranjenja r.
 Gamliela s položaja pročelnika, Elazar, sin Azarjin, zauzimao
je to mjesto. Po Gamlielovu povratku na položaj, Elazar je
bio predsjednik suda. Sudionik je putovanja u Rim s Gamlie-
lom, Jhošuom i Akivom. Prema jednom zapisu (Kidušin 17/b),
Elazar je taj koji je ustanovio mjerodavni princip: »Nauk go-
vori čovjekovim jezikom.« Rabi Jhuda Knez ga je, zbog izu-
zetne mudrosti, usporedio sa škrinjom torbara, jer je u sebi
imao odgovore za sve, isto onako kao što su stanovnici malog
grada od torbara mogli kupiti sve.

Nema lijepog ponašanja — Moglo bi se prevesti i: nema ću-

doređa, morala. Hebr. idiom dereh erec — doslovno zemaljski
put, ima u Talmudu veoma mnogo značenja: uljudnost, pristoj-
nost u ponašanju prema sugrađaninu; moral, ćudoređe; posao,
rad, svjetovno zanimanje čovjekovo kojim opskrbljuje sebe i
svoje; spolno općenje, itd.

Ako nema brašna — Tj. ako nema kruha.

Jer će biti kao vrijes — Jr 17,6.

Jer će biti kao drvo — Jr 17,8

Str. 157.
Rabi Elazar Hisma — tanait trećeg naraštaja, učenik r. Gamliela
i r. Jhošue. Premda u nekim rukopisima piše da se zove r.
Elazar ben Hisma, to nije ispravno. Međutim, sporno je, je
li Hisma bio grad odakle potječe ili mu je to nadimak. Prema
predaji, bio je vrstan matematičar i astronom. O tome svje-
doči jedno kazivanje njegova učitelja r. Jhošue u traktatu
Horajot (10); U vrijeme plovidbe na lađi, raban Gamliel divio
se njegovom znanju astronomije, na što mu je ovaj odgovorio:
»Umjesto što se diviš i čudiš mome znanju, divi se i čudi
dvojici učenika u tvom učilištu, Elazaru Hismi i Johananu, sinu
Gudgadinom, koji znaju izračunati koliko kapi ima u moru
a nemaju kore kruha za jelo ni odjeće da se odjenu.« Poslije
povratka s puta, Gamliel ih je zaposlio u svom učilištu, što su
obojica tek na drugi poziv prihvatila. Elazar Hisma bio je
jedan od učenjaka koji su djelovali u Javneu. Iz dvadesetak
zapisa u cijelom Talmudu i Midrašu ne može se stvoriti od-
ređenija slika o njima. Najznačajnija mu je svakako izreka
koja je izazivala uvijek raspre: »Gnijezda i uvodna poglavlja.«
Gnijezda i uvodna poglavlja — »Gnijezda« je traktat na kraju
knjige Kodašim, nema Gemare ni u Jeruzalemskom ni u Ba-
bilonskom talmudu. U njemu se raspravlja o prinošenju grlica
i golubova na žrtvenik, otuda i naziv: Gnijezda (Kinim). »Uvo-
dna poglavlja — to su zapravo halaha propisi o izdvajanju
žena u vrijeme menstruacije, traktat u knjizi Toharot. I jedna
i druga rasprava su zamršene, prilično nejasne i teške za ra-
zumijevanje. Drugi dio izreke može se različito prevesti, naj-
jednostavnije, i u prvom, doslovnom smislu bilo bi: astrono-
mija i geometrija su predjelo (ili začin) za mudrost. Ponegdje
se htjelo dokazivati da je time Elazar Hisma kanio reći da su
svjetovne, prirodne znanosti samo neka vrst priloga, »garni-
runga«, a božanske, nadnaravne znanosti su srž, bit svega
znanja. No, za takvo tumačenje ipak nema osnove, osim pret-
postavke da su svi učenjaci njegova vremena tako vjerovali.
Prihvaćajući djelomice objašnjenja iz knjige Magid mišna —
preveo sam drugi dio rečenice ovako kako stoji, premda bi
se moglo, po istom autoru, reći i: »matematika i aritmetika
su . . . « . Iz oba dijela izreke proizlazi da je Hisma smatrao da
je čovjek završetkom učenja navedenih traktata (a oni su na
kraju Talmuda i teški su za razumijevanje) shvatio bit općih
znanja, a da su matematičke znanosti uvod u vrhunsko znanje
— astronomiju.

Ben Zorna — Simon ben Zorna; Simon, sin Zomin. Tanait trećeg
naraštaja, koga su zvali samo Ben Zorna, bez naslova, jer je
do kraja života ostao učenik, a zbog pripovjedačkog dara i
umijeća duhovitog istraživanja smisla riječi Nauka bio vrlo
poznat u narodu; sačuvana je čak izreka o njemu: »Tko vidi
Ben Zornu u snu bit će mudar.« Kao što se iz talmudskih
zapisa može zaključiti, Ben Zorna se bavio tajnim učenjima,
po legendi koju donosimo dalje (v. Hagiga 14) bio je jedan
od četvorice koji su »ušli u pardes«, i, čini se da je poslije
te mistične zgode poremetio umom.

Prosvijetlile mi pamet — Ps 119,99. — Premda je očito da tekst

SZ govori drugo: Umniji sam od svih svojih učitelja... —
Ben Zoma uzima doslovno tumačenje stiha, koje je jezički
moguće, kako bi mogao poduprijeti svoju misao.

Bolji je onaj — Izr 16,32.

Trudom ruku svojih — Ps 128,2.

Jer ja cijenim — 1 Sam 2,30.
Ben Azaj — Simon ben Azaj; Simon, sin Azajev. Tanait trećeg
naraštaja, prijatelj Ben Zorne. Zajedno s njim je »ušao u par-
des- (v. gore) i umro. Do smrti je javno podučavao Nauk u
Tiberiji. Po drugoj predaji, ubili su ga Rimljani zbog toga što
je javno prkosio zabrani učenja jevrejskih znanosti. Sva su
svjedočanstva o njemu ispričana vrlo maštovito, s mnogo ele-
menata mistike. Lijepa je njegova izreka o prorocima: »Ako
nema vinograda, nema ni ograde, ako nema stada — nema
ni pastira« (Mehilta S'mot 12,1).
Hitaj lda ispuniš] laku zapovijest — V. objašnjenje na str. 472. pri
lakoj zapovijesti; tako će biti: »jer je plaća za dobro djelo —
dobro djelo«.

Str. 158.

Rabi Levitas — r. Levitas iš Javne; r. Levitas iz Javnea. Tanait

trećeg naraštaja; osim ovdje, spominje se još samo na dva
mjesta. Propovijedao je skromnost i skrušenost. Ta je vrlina,
ne samo u ćudorednom, već više u bogoslovnom smislu, bila
vrlo cijenjena, te ne čudi što je toj kratkoj rečenici Majmonid
posvetio gotovo cijelu stranicu komentara.
Rabi Johanan, sin Brokin — r. Johanan ben B'roka. Tanait trećeg
naraštaja, učenik r. Jhošue, sina Hananjinog. Spominje se u
Mišni desetak puta, ali više u Tosafti i Barajti. Bio je drug
Elazara Hisme. U nekim halahičkim rješenjima brani čast i
prava žene.
Rabi Jišmael — Sin i učenik već spomenutog r. Johanana. Tanait
četvrtog naraštaja. U Mišni je naveden samo tri puta, ali zato
više od šezdeset zapisa o njemu nalazimo u drugim talmud-
skim knjigama.
Rabi Cadok — Jedan od prvih tanaita, već je u vrijeme opsade
Jeruzalema bio vrlo star. Predaja govori da je postio četrde-
set godina, ne bi li otklonio razaranje hrama i da je Johanan,
sin Zakajev, po izlasku iz Jeruzalema, uz ostalo, od Vespazi-
jana tražio liječnika za Cadoka, koji je sasvim iznemogao od
silna posta. Po mnogim zapisima vidi se da je bio vjerski fa-
natik, zbog njegova asketskog života narod ga je cijenio isto
onako kako se u povijesti takvi ljudi uvažavaju. Prije smrti,
 zavještao je sinu da ga pokopa po drevnom običaju, koji se
održao samo do postojanja hrama.

Rabi Josej — r. Josej ben Halafta. Tanait četvrtog naraštaja, li-

čio kod oca i drugih mudraca u Javneu; zbog Bar Kohbina
ustanka ga r. Akiva nije stigao »rukopoložiti« te je naslov
rabi dobio, unatoč rimskoj naredbi koja je zabranjivala do-
djelu tih naslova i zvanja, od r. Jhude ben Babe, kojega su
rimske vlasti uhvatile i zbog toga osudile na smrt. Rabi Josej
je jedan od najznačajnijih tanaita druge polovice II stoljeća.
Bio je obrtnik, bavio se štavljenjem i obradom koža. Veoma
cijenjen u kneževom domu, bio je učitelj mladog r. Jhude
Kneza. Stanovao je u Uši, a budući da je šutio kad je Simon,
sin Johajev, izvrgao ruglu rimsku vlast, osuđen je na izgnan-
stvo u mjesto Seforis i zbog toga više nije mogao sudjelovati
na saborima i savjetovanjima. U Seforisu je osnovao učilište
i tamo predavao. Njegov su sud nazivali: Sud pravde (bet
din cedek), i k njemu su dolazili iz daleka radi pravedne i
mudre sudačke odluke. Oženio se udovicom svog brata, koji
nije s njom imao djece (po zakonu o leviratskom braku), i
od nje dobio pet sinova, svih pet poznatih učenjaka. Koliko
je bio cijenjen vidi se i po tome što je u talmudskoj i mid-
raškoj književnosti spomenut na više od tri stotine mjesta.
Evo dviju izreka što svjedoče o njegovu značaju: -Nikada ni-
sam prešao preko riječi svojih drugova« i »Od kada postojim
nisam svoje riječi porekao.«

Rabi Jišmael — najugledniji od petorice r. Josejevih sinova. Učio

je kod oca. Po predaji, savršeno je znao štivo Nauka, a bio je
znalac halahičkih pitanja, stanovao je u Seforisu, gdje je po-
učavao. Bio je blizak kneževom domu, pripadao je pratnji
r. Jhude Kneza, koji ga je osobito cijenio. Po zapisima, bio je
već u mladosti toliko debeo da se teško kretao, a kada je prvi
put došao u učilište rabi Jhude Kneza nije uspio na vrijeme
zauzeti svoje mjesto, već je puzao kroz redove učenika. Učenik-
-redar ga je upitao: »Tko je taj što gmiže po glavama ovog
svetog naroda?« On mu reče: »Ja sam to, Jišmael, sin rabi
Joseja, došao sam da učim Nauk iz usta Rabija [moga učite-
lja].« Redar mu reče: »Zar si ti zaslužio učiti Nauk iz usta
Rabija?« Ovaj mu reče: »A zar je Mojsije zaslužio učiti Nauk
iz usta Svemogućeg?« Redar mu reče: »A zar si ti Mojsije?«
Ovaj mu reče: »A zar je tvoj učitelj Bog?« Kako se iz ovog
primjera vidi, bio je dovitljiva duha, odlučan u sudovima.

32 Talmud
497
Prihvatite moje mišljenje — Ne nameći svoje mišljenje većini, ona
će već tvoje mišljenje prihvatiti ili odbiti.

Rabi Jonatan — r. Jonatan b'rabi Josef, r. Natan b'rabi Josej.

Tanait četvrtog naraštaja, bio je učenik r. Jišmaela. Poslije
Bar Kohbina ustanka, s nekim prijateljima napustio domo-
vinu. Cini se da je to i razlog što ga, osim u tim izrekama, u
Mišni više ne spominju. Nasuprot tome, ima vrlo mnogo svje-
dočanstava o njemu, njegovih izreka i halahičkih rješenja u
drugim knjigama.

Rabi Eliezer, sin Jaakovljev — r. Eliezer ben Jaakov. Tanait četvrtog

naraštaja, jedan od posljednjih učenika r. Akive, koji se s
ostalim učenjacima sastao u gradiću Uši nakon ukidanja rim-
skih zabrana poslije ustanka. Osim njega, postoji još jedan
tanait istog imena i očeva imena. Taj Eliezer ben Jaakov je iz
drugog naraštaja tanaita, i on je još pamtio službu u Svetištu
(ujak mu je bio službujući svećenik) i opisao mnoge obrede
po sjećanju.

Rabi Johanan Postolar — r. Johanan Hasandlar. Tanait četvrtog

naraštaja, živio u II st. Preživio je Hadrijanove progone u
vrijeme kojih se htio iseliti u Babilon. Prema predaji, stigao
je samo do Sidona, sjetio se domovine, rasplakao se i vratio.
Po zanimanju je bio obućar, postolar, premda neki znanstve-
nici pretpostavljaju da je riječ sandlar (postolar) samo defor-
macija imenice aleksandri, kako su ga nazivali učenjaci u
nekoj svađi, htijući time reći da je ne samo rodom iz Alek-
sandrije u Egiptu, već se i ponaša oholo kao Aleksandrijci.
Nije ostalo zapisano mnogo njegovih izreka, ali i ono malo
odiše britkim duhom i osjećajem za humor, te stoga ne čudi
što se i u novijoj jevrejskoj narodnoj priči pojavljuje kao
jedna od popularnih figura.

Rabi Elazar, sin Samuin — r. Elazar ben Samua. Tanait četvrtog

naraštaja, koga u Mišni obično nazivaju samo s r. Elazar. Bio
je svećeničkog porijekla. Jedan od pedesetorice učenika r. Aki-
ve, koje je pod prijetnjom smrtne kazne rukopoložio Jhuda ben
Baba. Imao je mnogo učenika i doživio duboku starost. Po
nekim zapisima iselio se u Babilon.
Sir. 160.

Rabi Jhuda, sin Ilajev — r. J'huda bar Ilaj, J'huda ben Ilaj i
J'huda b'rabi Ilaj. Tanait iz II stoljeća (živio otprilike između
100. i 175. godine), kojega su za razliku od oko 60 tanaita i
amoraja istog imena zvali samo rabi Jhuda. Poslovično siro-
mašan čovjek, unatoč svom velikom ugledu, živio je cijelog
života u bijedi. Gotovo da nema lista u Talmudu na kojemu
se ne pojavljuje njegova izreka, njegovo mišljenje ili zapis
0 njemu. (U zbirci I. Kanovica knjiga s njegovim navodima
ima više od tri stotine stranica!). Zbornik Šifra se pripisuje
njegovu uredništvu i autorstvu. Zabilježene su njegove brojne
raspre s najvećim talmudskim uglednicima, a predaja je u sva-
koj halahičkoj raspravi njegovo mišljenje oglasila smjerodav-
nim. Nasuprot mnogim svojim suvremenicima, o neučenim je
ljudima govorio s ljubavlju, tvrdeći da je grijeh učenoga teži
od onoga koji učini neučeni pučanin. Naslov rabina je dobio u
vrijeme rimskih zabrana vjerske prakse, pa je bio prinuđen
bježati u Aleksandriju, u Egipat. U vrijeme tog prisilnog bo-
ravka, Jhuda bar Ilaj je pokazivao veće razumijevanje za neke
običaje tamošnjih Jevreja, koji su nastali pod utjecajem he-
lenizma, nego što su ga pokazivali njegovi suvremenici u domo-
vini. Mada siromašan, u krugovima učenjaka je obično prvi
uzimao riječ, svi su ga rado slušali, a bio je čak i učitelj bu-
dućeg poglavara zajednice rabi Jhude Kneza. Posebno su li-
jepe njegove izreke o značaju rada i obrta, koje je štovao više
od imetka, na primjer: »Tko god ne poučava svoga sina obrtu,
samim tim ga uči razbojništvu!« (Kidušin 29/a).

Rabi Simon — V. r. Simon ben Johaj.

Rabi Nehoraj — Tanait četvrtog naraštaja, učenik r. Jhošue i

r. Tarfona. Pošto imenica Nehoraj na aramejskom znači isto
što i Meir na hebrejskom (onaj koji svijetli, prosvjetljuje),
dugo je bilo sporno je li ovaj tanait zaista postojao. U nekim
se traktatima spominju njegove rasprave s r. Josejom, sinom
Halaftinim, te se čini da je bio njegov suvremenik i da je
stanovao u Ciporiju.
Rabi Janaj — Tanait četvrtog ili petog naraštaja, u cijelom Talmu-
du, osim ovog iskaza očajanja i pesimizma, nije ostalo ništa
zapisano o njemu. Cini se ipak da je bio otac rabi Dostaja
1 rabi Elazara.
32* 499
 Pored ovoga rabi Janaja, i nekih istoimenih amoraja, za-
nimljiva je ličnost rabi Janaja I, amoraja kojeg talmudska pre-
daja naziva još i Janaj Raba — Janaj Veliki ili Stariji. Rođen
u Ciporiju u drugoj polovici II stoljeća, bio je učenik Jhude
Kneza i Hije Velikog. Iako je bio učenik Jhude Kneza, o nje-
govoj je Mišni donosio vrlo samostalne sudove, koji se nisu
slagali s mišljenjem suvremenih mu učenjaka velikog ugleda.
Nasuprot mišljenju tanaita pojedinca, davao je prednost skup-
nim raspravama i zajedničkim odlukama. To ga je čini se i
nagnalo da osnuje svoje učilište u Ahbari, u Galilu. Prihodima
svojih vinograda i voćnjaka u Ciporiju u prvo je vrijeme
izdržavao svoje učenike, a zatim je u Ahbari sa svojim uče-
nicima osnovao komunu u kojoj su zajedničkim radom, bez
osobnog vlasništva, izdržavali svoje učilište, čije se odluke
prilično razlikuju od onih koje su donosile suvremene velike
škole. U oba Talmuda, a i u midraškoj književnosti, zapisan
je veliki broj njegovih hagadičkih kazivanja. Johanan bar
Napaha bio je njegov učenik.

Rabi Matja, sin Herešov — rabi Matja ili Matatja ben Hereš.
Tanait trećeg naraštaja, učenik r. Eliezera, sina Horkanosova
i r. Elazara, sina Azarjina. U vrijeme teških progona, s nekoliko
učenjaka odlučio je iseliti se iz zemlje, po predaji se vratio, ali
je na kraju ipak napustio domovinu i osnovao učilište u Rimu.
Po zapisima, bavio se i liječničkim pozivom. Veoma je važna
njegova halahička odluka: »Svaka opasnost po čovječji život
odbacuje subotu«, što je značilo da, nasuprot do tada važećim
propisima, zabrana svakog rada subotom ne vrijedi ako treba
spasavati čovječji život.

Rabi Simon, sin Elazarov — r. Simon ben Elazar. Tanait petog

naraštaja, učenik r. Meira, bio je suvremenik r. Jhude Kneza;
na mnogim su mjestima zapisane njegove raspre s njim. Osim
halahičkih rješenja, zapisane su njegove hagadičke pripovi-
jesti i njegova maštovita tumačenja.

Str. 161.

Smuel Mali — Smuel Hakaton. Tanait drugog naraštaja. Neko

vrijeme znanstvenici su se sporili oko njegovog identiteta.
Danas je usvojeno da je suvremenik raban Gamliela iz Jav-
nea, po čijem je nalogu Smuel Mali sastavio nekoliko molita-
 va. Jedna od njih je uperena protiv sljedbe minejaca. Unatoč
tome što postoji vrlo malo njegovih izreka, po svjedočanstvi-
ma iz talmudske književnosti, cijenili su ga svi suvremenici,
od pročelnika Sanhedrina do širokih narodnih slojeva.

Ne raduj se — Izr 24,17

Rabi Josej, sin Jhudin — r. Josej bar J'huda, iš Kfar Habavli.

Tanait, ne zna se kojeg naraštaja. Jedini zapis o njemu je u
ovoj Mišni i na odgovarajućem mjestu u Avot drN (IV).
I. Kanovic ga poistovjećuje s Josejom, sinom rabi Jhude što
nije vjerojatno. Selo Kfar Habavli koje se ovdje spominje,
najvjerojatnije je današnji Bablije u okolici Sidona.

Rabi reče — Prema zapisima u drugim rukopisima, najvjerojatnije

treba da stoji: Rabi Meir reče.
Eliša, sin Avujtn — Eliša ben Avuja — Aher. Tanait drugoga ili
trećeg naraštaja. Za povjesničare i za bogoslovske komentatore
Talmuda prijeporna ličnost i u drevnim raspravama i danas.
Za neke je EUša ben Avuja ili Aher, vjesnik slobodne misli,
a za druge opasni heretik. Prema priči koju donosimo dalje u
prijevodu (Hagiga 15) jedan je od četvorice koji su ušli u
»pardes«, vidio je metafizičke pojave i »posjekao sadnice«.
Postoji mnogo svjedočanstava o njemu u talmudskim rukopi-
sima i Eliša ben Avuja nije u svima naoko istovjetna ličnost
s onim kojeg nazivaju Aher. Tako se u istoimenom traktatu
Jeruzalemskoga talmuda (Hagiga 77/b) čak postavlja pitanje:
»Tko je to Aher?« Unatoč svim tim predajama, iz raznih za-
pisa možemo zaključiti da je to isti čovjek, koji je, kao i sta-
rozavjetni Jov, bio razdiran sumnjama u pravdu i pravednost,
koji je počeo dvojiti u vjerovanja u zagrobni život. Tako je
po jednom zapisu rekao, pošto je vidio kako pas u zubima
drži jezik Jhude, sina Nahtomova, koga su Rimljani zvjerski
mučili i ubili: »Cini se da nema plaće [na zemlji] niti uskrs-
nuća mrtvih.« Priča o Metatronu ukazuje na njegova lutanja
i razmišljanja o borbi sila dobra i zla na svijetu. Ta njegova
razmišljanja o dualističkom ustrojstvu svijeta, jedni su tuma-
čili kao utjecaj parsizma, a drugi da je bio gnostik, zatim su
ga optuživali da je bio pripadnik jedne od sljedbi prvih kršća-
na. Druga svjedočanstva o njemu govore da se u njegovoj
kući neprestano pjevala grčka pjesma (!), da je drugovao s
grčkim filozofom i da je sa sobom uvijek nosio »minejske«
knjige, koje su mu u učilištu nekoliko puta ispadale ispod pa-
zuha. Naziv Aher (hebr.: drugi, ini) dobio je najvjerojatnije
po tome što se nije priklanjao jednoobraznim shvaćanjima
svoje sredine, bio je odista drukčiji od svojih suvremenika
(ili ih je bilo više a on samo njihov izraz i prototip?), u sva-
kom slučaju drukčiji od onih čija su mišljenja, kao obavezna,
ostala zapisana. Tako je savjetovao učenike neka radije pođu
učiti obrte, da budu stolari, krojači, a ne da sjede po učilišti-
ma. Legende su o Aheru mnogobrojne, kao i o njegovu uče-
niku rabi Meiru, i sve su maštovite, jarko obojene, no zapaža
se razlika između izvještaja u Babilonskom i u Jeruzalemskom
talmudu. Već i to što se o Elišu ben Avuji ne govori u traktatu
Sanhedrin, u raspravi o onima koji su lišeni »udjela na onom
svijetu«, već u Hagigi, gdje se nabraja sve što podliježe raz-
nim ograničenjima, ukazuje na to da je u pitanju idejni otpad-
nik. U vrijeme nastojanja rabina da, poslije gubitka državno-
sti, ojačaju autoritet u vjerskim i drugim društvenim i ideo-
loškim područjima, u Talmudu je stvorena legenda o teorijsko-
praktičnom protivniku ortodoksije, koji je i sam nikao iz iste
te škole. U Jeruzalemskom talmudu još nisu prikrivene te
oštre suprotnosti, ta idejna neslaganja, te se osobnost Eliše-
-Ahera jasnije razaznaje. Pitanja koja je on postavljao, čini se,
nisu mučila samo njega, pa tako ni gorko saznanje poslije
prisustvovanja mučeničkoj smrti r. Akive: »Eto Nauka, a eto
i plaće za njega!« Babilonski je talmud već živio u praksi
jedinovlašća farizejske ideologije, te nešto više obraća pažnju
na razvoj njegove misli, premda to talmudisti, po prirodi svo-
je društvene i ideološke usmjerenosti, nisu mogli shvatiti, pro-
niknuti u bit razmišljanja onih koji drukčije misle. Priče i le-
gende o Aheru, rođenom u prebogatoj jeruzalemskoj obitelji,
u čiji su dom na pir priređen prilikom njegovog obrezivanja
pozvani najugledniji žitelji prijestolnice, s raban Johananom,
sinom Zakajevim na čelu, pa sve do one o njegovoj kćeri, koja
je živjela u siromaštvu, nisu mnogo više osvijetlile njegov lik.
Takva je legenda stoljećima prelazila s koljena na koljeno, oči-
to mameći svojom prevratničkom ljepotom. Međutim, značajno
je to da je tek u poznijim raspravama donekle dodirnuta bit
aherovštine, kao na primjer, kada filozof, astronom i povjesni-
čar Avraham Halevi Ibn Daud (David), skraćeno zvani Rabad
(1110—1180), iz Španjolske, u svom djelu »Emuna rama« (Uz-
višena vjera), o Aheru govori: »Kada se upali zublja mudrosti,
gasi se svjetlost vjere!« U XIX st. uspoređivali su ga s dokto-
rom Faustom, tako da je i prvi hebrejski prijevod povijesti
 o doktoru Faustu (Beč 1865.) nosio naslov: Eliša ben Avuja!
Dramaturg Jaakov Gordin (1853—1909) napisao je na jidiš
jeziku dramu o Aheru, a Martin Buber je na početku našeg
stoljeća objavio njemu posvećenu zbirku pjesama.

Rabi Elazar Hakapar — U nekim rukopisima Eliezer Hakapar.

Veoma malo spominjan, čini se da je živio u Lodu. Po zapisa-
nim izrekama bio je protivnik asketizma, visoko cijenio mir.

Str. 162.
I neka te nagon... da je podzemlje pribježište za te — U vrijeme
tanaita nije bio potpuno razvijen pojam pakla. Podzemlje ili
jama, samo je jedno od mjesta na -onom svijetu«, gdje čovje-
ka čeka božji sud za djela na ovom svijetu.

Str. 163.
Deset me već puta — Br 14,22.

Dan pomirbe (Jom hakipurim ili Jom kipur). Prema Levitskom

zakoniku (23,24-32) 10. dan mjeseca Tišrija (koji obično pada
u rujnu ili listopadu), dan pomirenja s bogom, otkupa, isku-
pljenja ili oproštenja. Najveći vjerski praznik Jevreja. Do ra-
zaranja Hrama ispunjen brojnim obredima, žrtvama, poslije
teškim postom, potpunim obustavljanjem svake djelatnosti.

U predvečerje subote — Uobičajeni naziv za početak subotnjeg

praznika, petak navečer.
MRna — Po SZ predaji (Izl 16,14) nešto poput pahuljica, kao da
se slana uhvatila po zemlji, kojima su se Izraelci 40 godina
hranili u pustinji. Vidjeti opširnije objašnjenje o mani za na-
vod iz traktata Joma 75/a.
Stap — Po SZ predaji, njime je Mojsije izvodio znamenja (Izl 4,17).

Str. 164.

Glodač — Hebr.: šamir. Mineral, dragi kamer ili insekt iz narodne

predaje s pomoću kojega je Mojsije rezao drago kamenje za
 oplećak Velikog svećenika, a Salomon rezao kamenje za zida-
nje hrama.

Ploče — Dvije prve zavjetne ploče koje je bog dao Mojsiju

(Izl 32,16).
Cak su i kliješta — U traktatu Pesahim (54), stoji: »Rabi Jhuda
reče: kliješta su kliještima napravljena — a tko je napravio
prva kliješta?«
Sirova čovjeka — Sirovim čovjekom talmudski komentatori nazi-
vaju čovjeka koji je pametan ali nije dovoljno učen te stoga
i ne zna najosnovnija pravila ponašanja.
Ako neki daju desetinu — Davanje desetine plodova zemlje i od
sveg prihoda bila je obaveza drevnih Jevreja: A kad treće
godine — godine desetine — završiš odjeljivanje sve desetine
od svoga prihoda i dadeš levitu, došljaku, siroti i udovici po
tvojim gradovima da jedu do sitosti... (Pnz 26,12). V. dalje:
Post 14,20; Lev 27,30 i 27,32, itd.

Ne davati podizanicu — Podizanica je bila jedna od žrtava u sve-

tištu, v. Br 15,20.

Str. 16 5.

I zbog plodova subotnje godine — v. Lev 25,1-7.

Otkrivanje golotinjd — U talmudskoj književnosti zabrana rodo-

skvrnuća naziva se otkrivanje golotinja ili jednostavno
Zakon o golotinjama, zbog toga što u SZ knjizi Levitski zako-
nik 18,1-18 svaka odredba počinje riječima: Ne otkrivaj goloti-
nje itd.

Str. 167.

To je ljubav Amnona i Tamar — Već su i raniji komentatori za-

pazili da ta usporedba nije dobra, budući da je po SZ priči iz 2.
knjige Samuelove (13,1-21) Amnon ljubio Tamar i osramotio
je a ona ga nije voljela. Drugi primjer o očinskoj ljubavi Da-
vida i Jonatana ne predstavlja naročito dobru osnovu za
opravdanje tih tvrdnji.
Korah — Svećenik koji se pobunio protiv Mojsija. V. Br 16,1.

Pravdu Gospodinovu izvrši — Pnz 33,21; Gospodin, u izvorniku

JHWH.
Jaraveam — Kralj Izraela, u našim prijevodima Jerobeam, v. 1 kr
11,26.

Zbog grijeha — 1 Kr 15,30.

Str. 168.

A ti ćeš, Bože — Ps 55,24.

Imam dati baštinu — Izr 8,21.

Jhuda, sin Temin — J'huda ben Tema. Tanait za kojega se ne

zna kada je živio. U cijeloj Mišni zapisana je samo ta nje-
gova izreka i tek ga na nekoliko mjesta spominju u Barajtama.

Štivo — Jedno od imena za Stari zavjet — mikra — od korijena

kara — čitati, otuda i Kur'an, sveta knjiga islama.

podvrgnut je zapovijesti — Dosl.: bar micva — sin zapovijesti,

što znači da s trinaest godina postaje ravnopravan član za-
jednice, koji mora izvršavati sve zapovijesti.

Str. 169.

sin Bagbagov — Johanan ben Bagbag. Premda se ime ovakvo

kakvo je navodi na više mjesta, prijeporno je porijeklo lično-
sti. Danas je prihvaćeno mišljenje da je jedan od prvih ta-
naita, suvremenik Hilela I. Isto tako je prihvaćeno da je ta-
nait u slijedećem (20) redu, pod imenom sin He-hin (ben He-
-he) istovjetna ličnost sa sinom Bagbagovim, da je bio proze-
lit, otuda i nadimak Bag-bag, — skraćenica od početnih slova
riječi: ben ger (sin pridošlice). Kako je zbroj brojčane vrijed-
nosti slova B i G 2 + 3 = 5, a brojčana vrijednost slova H
(He) je 5, i time dokazuju da su obje ovdje spomenute ličnosti
istovjetne, jer je očito da to nisu prava imena.

Obrni gu ovamo — Listaj Nauk, jer je sve u njemu zapisano.

Mudraci učahu — Ovo (VI) poglavlje kasniji je dodatak. Izvorna
zbirka izreka se najvjerojatnije završavala izrekom, sina Te-
minog (18), a vjerojatno su i Bagbagove, odnosno He-heove
izreke također dodatak izvornom zborniku. Uobičajeno se na-
ziva Poglavlje stjecanja (usvajanja) Nauka, a ponegdje i Po-
glavlje rabi Meira. U jednom rukopisu iz Leipziga (1654)
stoji: »U Španjolskoj je bio običaj čitati traktat Avot i po-
glavlje Stjecanje Nauka svake subote između Pashe i Blag-
dana sjenica, svake subote po jedno poglavlje.«

Moji su savjeti i razboritost — Izr 8,14.

Str. 170.

Rabi Jhošva, sin Levijev — r. J'hošua ben Levi. Palestinski amo-

raj prvog naraštaja, živio u prvoj polovici trećeg stoljeća. Ne-
riješeno je pitanje je li odista bio sin nekog Levija, ili taj dio
imena znači samo to da je levitskog porijekla. Bio je poglavar
učilišta u Lodu, koji se tada, nasuprot Galileji, smatrao juž-
nim dijelom zemlje. Učiteljem je smatrao, a čini se da je du-
go kod njega i učio, Bar Kaparu, kojega mnogo navodi. Cini
se da je zbog blagosti već za života ušao u legendu, narod
je vjerovao u njegove čudotvorne moći. Bio je protivnik stro-
gih kažnjavanja zbog grešaka u vrijeme molitve, kao i pro-
tivnik gonjenja heretika, kršćana i drugih. Po svjedočanstvi-
ma vidimo da je bio priznati svjetovni poglavar, imao je
susrete s rimskim prokonzulom u Cezareji, a putovao je i u
nekom poslanstvu u Rim. Sačuvano je mnogo njegovih hala-
hičkih rješenja, koja se odlikuju kratkoćom i jasnoćom izla-
ganja. Posebno je mnogo ostavio za sobom hagadičkih kaziva-
nja, a sačuvane su i mnogobrojne legende o njemu. (Njegov
susret s prorokom Elijahuom — Ilijom, s anđelom smrti, po-
sjet raju itd.). Ali ni hagada mu, čini se, nije potpuno opro-
stila što je pod prijetnjom rušenja grada natjerao nekog bje-
gunca da se preda Rimljanima.

Neki glas — Talmudski izraz, dosl.: kći glasa (bat kol) nadnaravni
glas, vrst jeke, eha, kojim se bog obraćao ljudima. U San-
hedrinu (11) piše: »od kada su umrli posljednji proroci nestao
je sveti duh iz Izraela, pa se unatoč tome služilo 'nekim
glasom'«
Zlatan kolut — Izr 11,22

Ploče su djelo božje — Izl 32,16

Od darova — Br 21,19. Talmudist za potrebe svoje egzegeze uzi-

ma geografska imena u izvornom smislu.

Ali ti si čovjek — Ps 55,14.

Str. 171.

Mudri će baštiniti — Izr 3,35.

Jer vam dadoh dobru pouku — Izr 4,2.

blago tebi i dobro će ti biti — Ps 128,2.

Str. 172.

Dopušta da pretegnu njegove prednosti — Moglo bi se prevesti i:

njegove vrline.

Str. 173.

Reče Ester kralju — Est 2,22

Jer su život onima — Izr 4,22.

To će biti lijek — Izr 3,8.

Drvo života — Izr 3,18; Ovdje u prijevodu promjena koji ga se

drže jer se ovdje odnosi na imenicu muškog roda — Nauk.

Jer će biti ljupki vijenac — Izr 1,9.

Dat će ti ljupki vijenac — Izr 4,9.

Po meni — Izr 9,11.

U desnici — Izr 3,16.

Jer će ti dodati — Izr 3,2.

Simon, sin Jhudin — rabi Simon ben J'huda iš Kfar Ako. Tanait pe-
tog naraštaja, učenik Simona, sina Johajeva, čija mišljenja
većinom u zapisima i iznosi. Kao što mu i ime kazuje, sin je
tanaita Jhude ben Agre, a živio je i poučavao u selu Ako. Te
se izreke (8) u Soncino-izdanju pripisuju niže navedenom Si-
monu, sinu Mnasjinom.

Sijede su kose — Izr 16,31.

Snaga je raskošje — Izr 20,29.

Kruna mudraca — Izr 14,24.

Kruna staraca — Izr 17,6.

Posramit će se mjesec — Iz 24,23; Gospod — JHWH.

Simon, sin Mnasjin — r. Simon ben M'nasja. Tanait petog na-

raštaja, koji je po jednoj predaji iz Jeruzalemskog talmuda
stajao na čelu družine koju su zvali -sveta zajednica-, jer su
dan dijelili na tri dijela, trećinu su radili, trećinu učili, a tre-
ćinu provodili u molitvi, a po drugoj su predaji zimi učili a
ljeti obrađivali zemlju.

Ovo je sedam svojstava — Ako navedeno prebrojimo, vidjet će-

mo da ih je osam. Već su stari komentatori ovo mjesto ob-
jašnjavali tako da kategorija »ljepote-« uključuje u sebi sve
ostale (snagu, bogatstvo, čast, mudrost, itd.). Ona se sama ne
broji, za nju nije ni naveden tzv. uvidni dokaz iz Nauka.

Josej, sin Kismin — rabi Josej ben Kisma. Tanait trećeg naraštaja,
koji je živio i poučavao u Cezareji, na sjeveru Izraela. Mnogi
se učenjaci čude da je, unatoč tome što je bio jedan od ve-
likana svoga vremena, ostalo zapisano malo njegovih rješe-
nja, a još manje o njegovom životu i radu. Međutim, ako
pažljivo pročitamo ono što je o njemu ostalo u talmudskoj
predaji, lako ćemo shvatiti zašto je tako. Iz tih predaja ćemo
saznati da je bio »blizak rimskim vlastima«, da se protivio Bar
Kohbinom ustanku, čak je rimsku vlast oglasio da je od boga.
 Zapisano je također da su na pogrebu Joseja, sina Kisminog,
bili nazočni svi rimski velikodostojnici. Kao što se iz prevedena
primjera, koji u nastavku donosimo, vidi (v. Sanhedrin 98),
bio je pesimist u pogledu budućnosti svoje zemlje, a proricao
je da će Rimsko Carstvo pobijediti i razoriti Perzija. Zbog
svega toga, vjerojatno, tanaiti, koji su u većini bili protivnici
Rima, nisu ni unijeli više podataka o tome svom -suradniku
okupatora«.

Str. 175.

Draži mi je nauk — Ps 119,72.

Vodit će te kada hodiš — Izr 6,22.

Moje je srebro — Hag 2,8; Gospod — JHWHV

Gospod me steče — Izr 8,22; Gospod — JHWH.

Ovako reče Gospod — Iz 66,1; Gospod — JHWH.

Kako su brojna djela tvoja — Ps 104,24 — Gospod — JHWH.

Str. 176.

Blagoslovi ga — Post 14,19.

Dok ne prođe narod tvoj, Gospode — Izl 15,16; Gospode — JHWH.

U svetima — Ps 16,3.

Mjesto za boravište — Izl 15,17; Gospode — JHWH.

I dovede ih — Ps 78,54.

Sve koji se mojim zovu imenom — Iz 43,7.

Gospod će kraljevati — Izl 15,18; Gospod — JHWH.

Hananja, sin Akašjin — r. Hanan'ja ben Akašja. Tanait četvrtog

naraštaja, spominje se na svega nekoliko mjesta u cijeloj tal-
 mudskoj književnosti. I ta njegova izreka, po svim čak i naj-
ranijim svjedočenjima, ne pripada izvornoj Mišni, već je do-
datak, uzet iz traktata Makot; tako je i u komentaru koji se
pripisuje Rašiju rečeno da to ne pripada ovamo »već je lijep
završetak, pa ga je narod običavao govoriti po završenom či-
tanju poglavlja«.

Opravdati Izrael — Očistiti ga od grijeha.

Gospodu se svidjelo — Iz 42,21; Gospod — JHWH.

ĆUDOREĐE

Str. 177.

Oko za oko — Ova Mišna iz Bava kame, kao što se vidi, govori o
pravnoj regulaciji obeštećenja za nanesenu ozljedu, i u očitoj je
opreci s drevnim zakonom odmazde (lex talionis), zasnovanom
na SZ odredbi Oko za oko koja je i sama, povijesno gledano,
bila samo ograničenje. Jer, ako je netko izbio čovjeku oko,
mogao je biti kažnjen samo istom mjerom, a nikako životom.
O tome u svom radu o kazni, beogradski filozof Igor Primo-
rac govori ovo:
Već analiza učenja o kazni kao odmazdi u njego-
vom za zapadnu misao izvornom obliku, u obliku u kojem ga
zastupa biblijsko-talmudska etika, pokazuje da to nije slučaj.
Kritičari retributivizma su se bezbroj puta pozivali na već
navedeno mesto iz XXI poglavlja Izlaska kao na merodavnu
formulaciju načela odmazde; neki od njih su pri tom smatrali
da na osnovu toga mogu da celokupnu biblijsku etiku okarak-
terišu kao 'surovu' i 'varvarsku'. Ovaj način kritike biblijskog
etosa pokazuje, naravno, potpuno nepoznavanje kulturnoisto-
rijskog konteksta. Kad je sin vladara Sehema obeščastio Dinu,
njena braća su za odmazdu pobila sve odrasle muškarce Se-
hema (Post. 34,1-31), takva je nesrazmerna i surova odmazda
bila u to doba nešto posve uobičajeno. Kada se to ima u vidu,
jasno je da, čak i bukvalno shvaćen, sinajski zakon život za
život, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu,
opekotinu za opekotinu, ranu za ranu, modricu za modricu
nije podsticao, već obuzdavao i ograničavao želju za odmaz-
dom. Shvaćen doslovno, on nalaže: 'za jedan život — jedan,
a ne deset života', 'za jedno oko — jedno, a ne oba'. Iz toga ni-
je teško zaključiti koliki je, čak i pod pretpostavkom njego-
vog doslovnog tumačenja, morao biti doprinos ovog zakona
regulisanju i humanizovanju međuljudskih odnosa.
No ovde nije mesto za raspravljanje pitanja istorijske
interpretacije i ocene. Ovde je bitno to da ni u svome izvor-
nom obliku načelo odmazde nije shvaćeno doslovno, kao na-
čelo koje bi, na primer, u slučaju čoveka koji je nekom izbio
oko nalagao da ga se kazni tako što će se i njemu izbiti jedno
oko. Svi veliki komentatori Biblije, na čelu sa Rašijem, ističu
da navedene reči iz Izlaska i paralelno mesto u Levitskom za-
koniku ne treba shvatiti doslovno, već kao zahtev za srazme-
rom između povrede i materijalne kompenzacije koja se kao
kazna za tu povredu dosuđuje. Zakon predviđa različitu kom-
penzaciju za različite povrede — veću za veću povredu, ma-
nju za manju. Stoga, na primer, zub za zub znači: 'izbije li
neko nekom zub' treba da bude kažnjen da plati kompenza-
ciju koja odgovara težini ove povrede, a ne neku manju, re-
cimo onu koja bi odgovarala udarcu koji za sobom ostavlja
modricu, niti pak neku veću, recimo onu koja bi odgovarala
izbijenom oku. Ova interpretacija nipošto nije proizvoljna: do
nje se došlo primenom jednog od osnovnih pravila biblijske
egzegeze, koje glasi da mesto koje se može shvatiti na više
načina treba interpretirati u svetlosti implikacija drugog, pret-
hodno nezavisno interpretiranog mesta, koje se odnosi na istu
materiju. U ovom slučaju relevantna su dva takva mesta.
Prvo, u Levitskom zakoniku, glasi: Ko ubije domaću životinju,
da plati život za život. Doslovno interpretirano, to bi značilo
da onaj ko ubije domaću životinju treba da za to plati gla-
vom, što je potpuno nesrazmerno i apsurdno; prema tome,
odmazdu ne treba shvatiti doslovno. Drugo je u Brojevima;
tu se insistira na tome da se za ubistvo ne sme primiti mate-
rijalna kompenzacija (Br. 35,31—34), što ima smisla naglašavati
samo ako se za druge, manje prestupe, takva kompenzacija
smatra adekvatnom kaznom.
U Talmudu se ovom problemu interpretacije pristupa iz
jednog drugog ugla, ali je zaključak do kojeg se dolazi isti;
,Oko za oko znači novčanu naknadu itd.' (Bava kama 83,b).
Vidimo, dakle, da su još tvorci biblijsko-talmudske etike
bili svesni poteškoća u koje bi zapali ako bi se držali bukvalno
shvaćenog načela odmazde — poteškoća koje kritičari retri-
butivizma poput Williama Blackstonea uvek iznova ističu — i
 da su pod odmazdom zapravo podrazumevali nešto sasvim
drugo nego što je ideja da se prestupniku za kaznu učini ono što
je on svojim prestupom učinio.« (Igor Primorac: Kantova te-
orija kazne; Filozofske studije, sv. VI, Beograd 1975).
I u ovom, pa i u još nekim primjerima koji slijede, tal-
mudist kodificira tadašnju pravnu praksu. Rasprava mnogo-
strano osvjetljava problem, ali halahička rješenja u zaključku
nedvosmisleno ukidaju čak i prividnu mogućnost bukvalnog
tumačenja starozavjetnog zakona.

Nerad — Danguba.

Čuvar krastavaca — Najjednostavniji posao tog vremena, mogao

ga je obavljati i čovjek bez ruke ili noge.

Str. 178.

Milosrdni — Još jedan od božjih naziva u Talmudu.

Oko za oko — Izl 21,24 i Lev 24,20.

Tko smlati čovjeka — Lev 24,21.

Tko umlati goveče — Lev 24,21.

Ne uzimajte otkupnine — Br 35,31.

Tko umlati goveče — To je cijeli navod iz Lev 24,21.

Tko umlati goveče, neka ga nadoknadi — Lev 24,18.

Tko ozlijedi bližnjega — Lev 24,19.

Ako čovjek zada smrtonosan udarac — Lev 24,17.

Str. 179.

Za učitelja — Doslovno stoji: za tanaita.

Koliko odgovara njegovoj opačini — Pnz 25,2.

512
Ili će dati vlastito oko — Dakle, može birati; ali ni to talmudist
ne prihvaća, već razložno zaključuje: »ovo nas poučava- itd.

Dostaj, sin Jhudin — Dostaj, b'rabi J'huda. Tanait druge polovice

II st. od kojega je ostalo oko 16 zapisanih kratkih, jezgrovitih
halahičkih rješenja. O njegovu životu nema nigdje podataka.
Do ovoga mjesta, sva je rasprava prenošena bezimeno,
odavde se nosioci raznih mišljenja pojavljuju pod svojim pu-
nim imenom.

Neka vam je jednak sud — Lev 24,22.

Str. 181.

Tako neka se zada i njemu — Lev 24,20.

Rana koju je on zadao — Lev 24,20.

Tko ozlijedi — Lev 24,19.

Rabi Hija, sin Abin — r. Hija bar Aba; u doba stvaranja Talmuda
najčešće nazivan Hija Raba — Hija Veliki. Rodio se u Babilo-
nu, u gradu Kafri, u II st., tamo se i školovao. Doselio u
Izrael, koji se nalazio pod okupacijom Rimljana, unatoč tome
što je prema njima osjećao duboko neprijateljstvo. (-Kada je
stigao r. Hija, prestali su štetni vjetrovi, vino se nije više
kvasilo, niti su zvijeri napadale na ljude« — Hulin 86,2). Tr-
govao je svilom, lanom, bavio se uvozom i izvozom. Ne samo
što se obogatio, već je zbog svoje mudrosti i znanja, u Tiberi-
ji, gdje se nastanio, postao ugledan pomoćnik r. Jhude Kne-
za. Posebno se zanimao za školovanje djece i stvarao nove
metode poučavanja u školama. U Talmudu je o njemu ostalo
blizu šest stotina zapisa. Premda nije imao ovlaštenja tanaita
(znanstvenici ga često nazivaju polutanaitom), njegova su mno-
gobrojna halahička rješenja potpuno priznavana. Pomagao je
r. Jhudi Knezu u prikupljanju usmene predaje i uredništvu
Mišne. Poslije smrti Jhude Kneza nadgledao uredništvo zbor-
nika onih predaja koje nisu ušle u Mišnu (Tosefta). — Posto-
jao je još jedan istoimeni došljak iz Babilona, učenik r. Jo-
hanana, koji je za čitavo stoljeće mladi od Hije Velikog.

33 Talmud
513
Ruka ruci — navod iz Pnz 19,21. Iako bi trebalo prevesti ruku za
ruku, nogu za nogu — namjerno sam ovako preveo, jer he-
brejski idiom zapisan na ovom SZ mjestu (jad. b'jad, regel
b'regel — umjesto — jad tahat jad na analognim mjestima)
dopušta mogućnost i ovakvog prijevoda, što je tanait iskoristio
za mogući dokaz svoga stava.

Suvišno štivo — Radi dokazivanja svojih gledišta, talmudska egze-

geza ide i dalje od obezvrjeđenja starozavjetnog zakona, ogla-
šuje da je taj dio teksta suvišan, da je napisan tek tako, »da
bi ga čovjek učio i za to dobio plaću« — kako će na drugom
mjestu izričito napisati.

Učinite mu — Pnz 19,19.

Str. 182.

Abaje ili Abaji — Zapravo Nahmani ben Kajlil. Istaknuti amoraj

četvrtog naraštaja (oko 280—338), sinovac Rabe, sina Nahmani-
jevog, pročelnika učilišta u Pumbediti, u čijem je domu i od-
rastao, budući da je od rođenja bez oca i majke (otac Kajlil,
Rabin brat, umro prije njegova rođenja, a majka pri poro-
đaju). Otuda i neka tumačenja nadimka Abaji — da ga je
poočim Raba tako nazivao, jer je imao isto ime (Nahmani)
kao i njegov otac: abaji — aram.: moj oče. Drugo tumačenje
jest da je deminutiv imenice aba — otac. U rječniku OLHU
nalazimo da je to sirijački prijevod hebr. imenice nahmani —
moj tješitelj! Još nekoliko babilonskih amoraja dalo je tuma-
čenja toga neobičnog imena. Talmudska književnost donosi
mnogobrojna mišljenja i rješenja ovdje navedenog Abajea.
Svoju blagu narav i utjecaj dojilje-odgojiteljice, koju je od
milja zvao majkom, pokazao je u mnogobrojnim pričama i
mudrim kažama, često pod njenim prilično praznovjernim utje-
cajem. U natječaju s tri učenjaka, pobijedio je svojom oštro-
umnom dijalektičkom sposobnošću, te je, poslije smrti Rabe,
proglašen za glavara učilišta u Pumbediti. Na tom položaju
bio je 14 godina, do smrti. Ono što je u halahičkim raspra-
vama za njega posebno značajno, to su neprestane prepirke
(ima ih oko tisuću i pet stotina) s oporim, strogim suparnikom
Ravom, koji ga je poslije smrti naslijedio u Pumbediti. Te
rasprave (nazivane: Havajot d'Abaje v'Rava) začin su Babilon-
skog talmuda. Oštroumni Abaje traži racionalističku osnovu
 pri analizi slučaja, slijepom posluhu slovu zakona pretpostav-
lja svjesnost, istražuje zakonu smisao, dok Rava zahtijeva sli-
jepo pokoravanje, sitničarski točno i pomno izvršavanje pro-
pisa i obreda. Dok je za Abajea važna svjesna namjera, za
Ravu je bitno izvršenje djela. I pored općeg uvažavanja, u
mnogobrojnim je raspravama svega u šest halahičkih slučajeva
priznato mišljenje Abajea kao mjerodavno, što bi se prije
moglo pripisati silnom utjecaju snažne Ravine ličnosti poslije
preuzimanja učilišta u Pumbediti, nego prevagi dokaza za
Abajeova života.

Hizkija — Stariji sin r. Hije Velikog, zajedno s bratom blizancem

Jhudom (s medicinskog stanovišta zanimljivo: po predaji ro-
đen 3 mjeseca poslije starijeg!?), često pozivan u dom Jhude
Kneza. Jednom su prigodom obojica uvrijedili svog domaćina
i poglavara pa su udaljeni iz učilišta (v. Sanhedrin 38/a), a
svoje su školovanje nastavili izdržavajući se zemljoradnjom.
Ni jedan od njih nije dobio rabinsko zvanje, pa ipak se Hizki-
jino mišljenje, urednika jednog Barajta-zbornika, navodilo,
najčešće neupravno: »uči se u domu [školi] Hizkijinom«.

Može li podnijeti — To je teoretska rasprava, ni u kom slučaju

se ne misli na praktični pokus.

u ime Rave — Rava bar Josef bar Hama, Rava, sin Josefov, sina
Hame. Babilonski amoraj četvrtog naraštaja, rođen u Mahozi
oko 280, umro 352. godine. I ovaj se amoraj svojim skraćenim
imenom Rava pojavljuje na stotinama talmudskih listova. Ovo
je ime nastalo sažimanjem naslova rav i osobna imena Aba
ili Ava. Takvo ime (Raba i Rava) je već od davnina predstav-
ljalo teškoću za utvrđivanja ličnosti u tekstovima Babilonskog
talmuda, te su se gaoni potrudili izbrojati koliko se puta po-
javljuju u tekstu. Zbroj je odista dovoljno upečatljiv: 38 amo-
raja koji se zovu Raba, a 17 s imenom Rava. Rava, sin Jose-
fov, je među Ravama najvažniji. Učio je najprije kod oca, a
zatim kod rav Nahmana, rav Hisde i rav Josefa u Nehardeji,
Suri i Pumbediti. Kćer rav Hisde je kasnije uzeo za ženu.
Dok je njegov prijatelj i suparnik Abaje (v. bilješku) bio
poglavar učilišta u Pumbediti, Rava je otvorio svoju školu u
Mahozi. Po svjedočenjima iz traktata Bava batra (22/a), mnogi
su učenici Abajeovi prešli Ravi, jer je ovaj zanimljivije pre-
davao. To i jest jedan od suprotnosti učiteljske ličnosti uopće:
Abaje je bio blage naravi, skroman, njegove su rasprave te-
 meljene na razumu, na svijesti, a Rava je tražio slijepi posluh
slovu zakona, sitničarski je točno zahtijevao izvršenje obreda
i vjerskih propisa, pa ipak su u čuvenim raspravama Havajot
d'Abaje v'Rava baštinici njihove predaje Ravina rješenja pri-
znali za smjerodavna (od tisuću i pet stotina samo šest Abaje-
ovih). Rava je bio vrlo bogat, bio je u prijateljskim odnosima
s majkom cara Sapura II. Kada je nakon Abajeve smrti po-
zvan da preuzme učilište, preuzeo ga je, ali na svoj način:
preselio ga je u svoje mjesto, u Mahozu, te je od 336. do 351.
godine u Babilonu postojala samo jedna visoka škola, Ravina.
Treba istaknuti da je nasuprot smirenom, pametnom, racional-
nom Abajeu, Rava bio sklon misticizmu, da je svoja izlaganja
zaodijevao plaštom metafizičkih ognjeva, te se i zato može
shvatiti zašto je imao veliki broj slušalaca.

Opaki i nepokorni sin — Jedan od »okrutnih« drevnih zakona u

SZ, koji glasi: Ako čovjek imadne opaka i nepokorna sina, ko-
ji neće da sluša glas oca ni glas majke svoje — pa ni onda
pošto ga kazne — neka ga njegov otac i njegova majka uhva-
te i odvedu starješinama svoga grada, na vrata svoga mjesta,
i neka kažu starješinama svoga grada: Ovaj naš sin opak je i
nepokoran, neće da sluša naš glas; izjelica je i pijanica. Neka
ga svi ljudi njegova grada kamenjem zasiplju dok ne umre.
Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav će Izrael to čuti
i bojat će se (Pnz 21,18—21). Kao što u prethodnom odjeljku
iste SZ knjige zakon zabranjuje ocu, koji ima sinove od
dviju žena, da pravo prvorodstva prizna sinu od drage mu
žene, ako je prvenca rodila ona koja mu je mrska, tako i
ovdje naoko surovi zakon zapravo u određenom društveno-
-povijesnom okviru ograničava očevu vlast. Otac se ne može
koristiti pravom patrijahalne vlasti da nepokorna i opaka
sina osobno kazni, već ga mora uhvatiti (u rimskom pravu:
manus iniectio) i izvesti ga na sud, s još jednom ogradom
da se tome činu mora pridružiti i majka! Nešto slično tome
ima i u Hamurabijevom zakoniku. Talmudisti su u svojoj
sveobuhvatnoj analizi biblijskih tekstova našli za shodno da
ispitaju valjanost čak i tako koncipiranog zakona, te će u ovoj
raspravi, koristeći se pri tom svim oružjem egzegeze i herme-
neutike do kraja opovrgnuti čak i potrebu postojanja takvog
zakona, izvodeći na kraju zaključak da je: »Ovaj cijeli navod
iz Štiva suvišan.«
Čistim jezikom — Eufemizme pri potrebi govora o spolovilima, ili
nečem što su držali za nepristojno, talmudisti su nazivali lašon
n'kija — čist jezik. Samo se po sebi razumije, a to će i naš
čitalac moći zaključiti, da time nisu izbjegavali stvari nazivati
njihovim imenom, što im je često, u toku stoljeća, čak zamje-
rano.

Malodobni — Dosl.: mali. V. Izreka otaca V, 18: »sa trinaest —

podvrže se zapovijestima« — postaje punopravni član zajed-
nice i pravno odgovoran. Ovdje se teoretska rasprava vodi,
čini se, o djetetu ispod trinaest godina.

Str. 183.

Zbog svoga kraja — Dakle, bit će osuđen jer je sklon opačinama,

te bi se na kraju mogao odati razbojničkom životu i ugrožavati
svoje sugrađane i bližnje.

Rav Jhuda — rav J'huda bar Jehezkiel. Babilonski amoraj (oko

218—298), rodio se u Pumbediti, gdje je 249. godine ustanovio
talmudsko učilište koje je vodio do smrti. Još ga je njegov
učitelj Smuel nazvao »oštroumni« (šinena), a mnogi znanstve-
nici drže da je rav Jhuda dao temelje oštroumnom, posebnom
načinu rasprava i analiza, po kojem se Babilonski talmud
razlikuje od Jeruzalemskog talmuda, premda je prihvatljivije
mišljenje po kojem je on bio samo istaknuti predstavnik
metode koju su amoraji prije njegovog naraštaja već usvojili
kao praksu u izučavanju halahe. Po zapisanim predajama, bio
je prijek, otvoren čovjek, koji se nije libio koriti čak i svoga
učitelja (Sabat 55/a), što je ponekad dovodilo do prijetnji čak
i tjelesnim napadom protiv njega. Svoje je učilište vodio ener-
gično, te je ono još za njegova života, a naročito poslije smrti
rav Hune, glavara učilišta u Suri, postalo vodećom školskom i
zakonodavnom ustanovom u Babilonu. U nastojanjima da učvr-
sti svoju školu, ujedno i babilonsku jevrejsku zajednicu, za-
branjivao je povratak u okupiranu zemlju Izraela, pozivajući
se pri tom na navod u Knjizi proroka Jeremije: U Babilon
će biti prenijeti i ondje će biti sve do dana dok ih ja ne po-
hodim, riječ je Gospodnja, kada ću ih podići i vratiti na mjesto
ovo (27,22). Iz istih je razloga, čini se, zapostavljao u svojoj
školi izučavanje onih talmudskih traktata koji su se bavili
obredima u jeruzalemskom hramu i ritualnom čistoćom. Gla-
 vnu je pažnju posvećivao pitanjima građanskog prava i onih
zakona koji imaju praktičnu primjenu u svakodnevnom životu.
U prijenosu predaja svojih učitelja, bio je sitničavo pedantan.
— Ime Jhuda nosi u talmudskoj književnosti oko šezdeset
tanaita i amoraja. Rav Jhudu ne treba zamjenjivati s rabi
Jhudom ili rabi Jhudom Knezom!

Rav Dimi — r. Avdimi; r. Avdoma; Avdimi Nahota. Pod imenom

rav Dimi javlja se nekoliko babilonskih amoraja drugog, tre-
ćega ili četvrtog naraštaja. Međutim, jedan je među njima bio
posebno značajan i spominje se u Jeruzalemskom talmudu pod
imenima navedenim iza povlake. Bio je to amoraj četvrtog
naraštaja, koji je zbog čestih putovanja iz tada već rimske
provincije Palestine u Babilon i nazad, dobio nadimak Nahota
(aram.: onaj koji silazi, putnik — po jevrejskoj predaji za
putovanje, ili useljavanje u Izrael upotrebljava se glagol ala
— penjati se, uzići; u obratnom smjeru hebr.: jarad — sići,
spuštati se, silaziti). Vrlo se često pojavljuje rečenica: »Kada
je rav Dimi stigao«, što, zajedno s njegovim: »na Zapadu
kažu«, ukazuje na to da je r. Dimi prenosio halahička rješe-
nja poglavara učilišta iz Izraela u Babilon. Od njega je ostalo
zapisano mnogo podataka o životu tanaita, o narodnim običa-
jima: izrekama u zemlji Izraela, i o tada još sačuvanim legen-
dama i povijesnim predajama. Treba pri tom naglasiti da je
povijesna predaja u njega isprepletana s mnogo naivnosti i
fantastike te je vrlo teško iz njih izvući povijesnu istinu.

Rav Hisda — Babilonska amoraj četvrtog naraštaja, umro oko 300.

godine. Suvremenici su ga cijenili i u vrijeme dok je bio ve-
oma siromašan, a i kasnije, kada je stekao imanje proizvod-
njom slada (piva?). U halahičkim raspravama poznat kao ka-
zuist. Osnovao učilište u svom rodnom mjestu Kafri, no zbog
svađe sa svojim učiteljem Hunom, za njegova života nije pod
svojim imenom donosio halahička rješenja za koja nije uzimao
dokaze iz Petoknjižja, već iz ostalih dijelova SZ, jer ga je i
dalje cijenio i nekoliko godina pred Huninu smrt se i pomirio
s njim. Poslije smrti rav Hune (ili po nekima r. Jhude) preu-
zeo vodstvo učilišta u Suri.

Ako sin postane čovjek — Gotovo neprevodiva igra riječi. U izvor-

niku stoji: ki jihje l'iš ben (dosl.: ako bude u čovjeka dijete).
Ovdje je red riječi izmijenjen: ki jihje ben l'iš — što može
značiti isto, ali i: ako sin postane čovjek!
Raba — Raba bar Nahmani. Veliki je broj amoraja u Babilonu
tog imena ali je samo ovdje navedeni bio u talmudskim knji-
gama udostojen da ga spominju bez naslova, samo imenom.
Rodio se negdje u Galileji, ali se vrlo mlad iselio u Babilon,
gdje je živio i djelovao. Učio je u Suri kod r. Hune i u Pum-
bediti kod rav Jhude, poslije čije je smrti izabrani r. Josef
ustupio položaj glavara učilišta njemu. Raba je školu vodio
dvadeset i dvije godine. O obni i obiteljski život bio mu je
ispunjen nesrećama; zbog strogosti u sudovima i zahtjevima
izvršavanja vjerskih propisa puk ga u Pumbediti nije volio,
ali je među učenicima bio vrlo popularan. Po zapisima je imao
oko 400 stalnih učenika, a u vrijeme Kala-predavanja po
predaji ih je bilo blizu 12.000. Svoja je predavanja uvijek
počinjao pričanjem vedre zgode ili šale (»i misao treba pri-
premiti, kao i zemlju za sjetvu«), a u halahičkim raspravama
i analizama slučajeva razvio je vlastitu metodu zasnovanu na
logičkom rasuđivanju koja je zapostavljala slijepo oslanjanje
i -pilpulsku« dijalektiku oko navoda, »uvidnih dokaza« iz SZ,
o čemu svjedoči i njegova česta uzrečica: -Zašto je Nauk tako
govorio?« Zbog sjajnih umnih sposobnosti nazivali su ga čo-
vjekom koji -bregove prevrće« — izraz koji i danas u hebrej-
skom jeziku služi za čovjeka koji se ističe u znanosti. Predaja
0 njegovoj smrti (Bava mecia 86/a) pravi je- -krimić«: okleve-
tan kod kraljevske vlasti da, zbog prisustva njegovim preda-
vanjima, jednom ljeti a jednom zimi, dvanaest tisuća mladića
po mjesec dana ne plaća glavarinu, pobjegao je iz Pumbedite
1 poslije pustolovna puta umro u močvarama. Ako se u hala-
hičkim raspravama pojavljuje usporedno s drugim amorajem,
a nije naglašeno čije je mišljenje ili rješenje mjerodavno, po
pravilu se njegova uzimaju za važeća.

Ako čovjek ne bi — Br 5,8.

Str. 184.

O sinu, a ne o ocu — Ako je postao otac, ne podliježe ovom za-

konu.

Rabi Kruspedaj — Palestinski amoraj, vjerojatno učenik r. Joha-

nana Bar-Napahe. Vrlo je malo zapisa o njemu.

Na Zapadu — u zemlji Izraela, zapadno od Babilona.

Rabi Simon — V. rabi Šimon, sin Johajev (bar Johaj).

Tartemor — Već se u SZ može zapaziti veliko šarenilo mjernih

sustava u oblasti drevnog Srednjeg i Bliskog istoka. U vri-
jeme zapisivanja Talmuda te su mjere bile još kompliciranije.
O tome v. S. Krauss: Talmudische Archaologie, II, 382—403.
Tartemor (grčki: tritemoris — trećina), vjerojatno 1/3 alek-
sandrijske mine.

Log — Mjera za zapreminu, šest jaja, oko 0,6 litara.

Mina — Ovdje vjerojatno talijanska mina koja iznosi 1,5 rimske

funte (pondo), dok je jevrejska mina (mane) vrijedila 100 di-
nara (denara) a težila 571 gram.

Prigodom utvrđivanja punog mjeseca — Svetkovina koja se pri-

ređivala u povodu dodavanja tridesetog dana mjesecu (koji
po mjesečevu kalendaru u Jevreja ima obično 29 dana).

Jeo drugu desetinu — V. Br 18,25 i Pnz 14,22—26.

Str. 185.

Očita dokaza — Nigdje u Nauku ne piše da je onaj koji jede

mnogo mesa i pije dosta vina izjelica i pijanica; na drugim
je mjestima isti izraz preveden s: uvidni dokaz.

Ne druži se — Izr 23,20.

Na očevu području — Na očevu imanju, posjedu, državini.

Rabi Josej, sin rabi Jhude — r. Josej b'rabi J'huda. Sin r. Jhude
ben Ilaja, suvremenik Jhude Kneza, zapisane su njihove broj-
ne rasprave. Unatoč tome što je u raznim knjigama spomenut
na gotovo 260 mjesta, nema traga o njegovim učenicima. B. M.
Lerner (El-Am Kidušin 189) pretpostavlja da su učenici Jhude
Kneza, s kojima je surađivao u uredništvu Mišne, bili i njegovi.
Iz njegovih halahičkih rasprava i zapisanih mišljenja vidi se
da je bio duboko pobožan a time se ograničava i sva njegova
djelatnost.

Ako bi se dogodilo da otac hoće — Podići optužbu.

On neće da sluša naš glas — Pnz 21,20. Ovaj je zaključak zasno-
van na tome što se u izvorniku, imenica kol — glas, pojav-
ljuje u jednini.
»Opaki i nepokorni sin« nikada nije postojao — Ovo je već izričito
poricanje mogućnosti postojanja slučaja da se sinu sudi po
navedenom zakonu.
Rabi Jhudino — Koji zahtijeva ispunjenje nemogućeg uvjeta: da
otac i majka budu po svemu istovjetni.

Ja sam ga vidio — Vrlo malo vjerojatna mogućnost da ga je i

vidio i da je sjedio na njegovu grobu! I na taj se način izra-
žava neodrživost raspravljanog zakona.

Ako bi jedan od njih — Otac ili majka.

ne [mogu biti] gluhi — Jer da su gluhi oni ne bi mogli čuti nje-

gove odgovore na njihove prijekore.

Str. 187.

Čovjek je stvoren sam — I ovaj cijeli odlomak, kao i onaj s pret-

hodnog lista (v. Sanhedrin 37a), predstavlja značajnu etičku
postavku o jednakosti ljudi (»kako ne bi čovjek bližnjem svo-
jem rekao: moj je otac veći od tvojeg oca«) što je u velikoj
opreci s idejom tada vladajućih društvenih ideologija da su
ljudi po prirodi nejednaki: kod Grka: Grci — barbari; slo-
bodni ljudi — robovi. V. kod Aristotela, o robu koji je »oruđe
koje govori« (Politika 1253b).

Minejci — Min, u množ. minim. Talmudski naziv za Jevrejina

heretika ili člana neke sljedbe. Pravo porijeklo riječi nesigur-
no je i već stoljećima predstavlja predmet žestokih rasprava.
Najvjerojatnije dolazi od imenice min koja znači: rod, spol,
vrstu. Kako ovdje uvjetno upotrijebljena riječ minejac na
raznim mjestima, u ovisnosti o vremenu nastanka zapisane
predaje, znači pripadnost raznim sljedbama, na ovom je mjestu
vjerojatno riječ o prvim kršćanima.
Zbog plemena — Dosl.: porodici, klanova.
Ako je do drznika — Izr 3,34. Imenicu lec ovdje sam preveo s:
drznik, suglasno s najnovijim istraživanjima o njenom pravom
značenju: glupak, drznik — a nikako: podrugljivac, podsmje-
vač V. objašnjenje u Izrekama otaca III, 3.

Tko dolazi da se uprlja — Ova hagada govori o principu slobodne

volje, s time što se u mnogim izdanjima ova izreka Reš Lakiša
(zapisana i u traktatu Sabat 104/a) pojavljuje u obliku: »vrata
mu otvorite« — što ipak predstavlja kasniju, dosta bitnu iz-
mjenu osnovnog stava prema grešniku.

Str. 188.

kinjenje — U hebr. ista imenica znači zakidanje, prijevaru i tlače-

nje, kinjenje.

Prido&licu — Izl 22,20; Ovdje je riječ o pridošlici, prozelitu.

Neka ne zakida — Lev 25,17.

Kad prodajete — Lev 25,14.

Usta koja su jela strvine, životinje koje su divlje zvijeri razderale—

Po SZ to je sve zabranjeno za jelo.

Str. 189.

Nije li bogobojažljivost tvoja — Jov 4,6—7.

Rabi Jhuda — V. r. Jhuda sin Ilajev.

Nego se boj — Lev 25,17.

Rabi Johanan — r. Johanan bar Napaha — sin kovača. Među

mnogim nosiocima toga imena jedini se Johanan bar Napaha
(200—280) spominje bez navođenja očeva imena. Amoraj dru-
gog naraštaja, koji je u razdoblju od 250. do 280. godine pri-
znati vođa Jevreja i, svakako, najznačajnija ličnost svih pet
naraštaja palestinskih amoraja. Kako se njegova halahička
rješenja i hagadička kazivanja i tumačenja nalaze na gotovo
svakom listu Jeruzalemskog i Babilonskog talmuda, Majmonid
 i ostali pripisuju mu uredništvo Jeruzalemskog talmuda, prem-
da to povijesno ne dolazi u obzir. Bio je osnivač učilišta u
Tiberiji, koje je za njegova života postalo najvažnijim središ-
tem biblijskog i talmudskog učenja. S vremenom su čak i ba-
bilonski učenjaci prihvatili njegova mišljenja.

Robi Elazar — r. Elazar ben P'dat. Jedini amoraj toga imena koji
se navodi bez očeva imena. Rođen u Babilonu, gdje je bio
učenik Šmuela i Rava. Naselio se kasnije u Tiberiji, učio kod
nekoliko amoraja, ali je za svoga glavnog učitelja držao rabi
Johanana, kojega je nazivao »-Rabi« (moj učitelj); »Sava« (stari,
djed, mudri), unatoč tome što je bio njegov bliski suradnik u
učilištu, a bio je i sudac. Reš Lakiš i rav Hisda nazivali su ga
»velikim čovjekom« (Z'vahim 5/a i K'tuvot 53/a). Premda neki
učenjaci tvrde da je umro iste godine kada i r. Johanan, iz
poglavlja koje donosimo (v. Hagiga 13/a) vidi se da je r.
Elazar bio živ i poslije njegove smrti (279 ili 280 god.), a po
drugim se izvorima možemo uvjeriti da je bio ne samo zamje-
nik njegov, za života, već da je poslije smrti vodio učilište.
Bio je, po zapisima, izuzetno siromašan, ali je ponosito odbi-
jao nuđenu pomoć. Dopisivao se s babilonskim amorajima,
koji su ga često pitali za savjet u zamršenijim halahičkim
slučajevima.

Rabi Smuel, sin Nahmanijev — r. Smuel bar Nahmani. Istaknuti

hagadist među palestinskim amorajima drugog naraštaja, na-
stavljač hagadičke predaje svog učitelja r. Jonatana (sina Ela-
zarovog). Po zapisima, posjećivao je babilonska učilišta, gdje
je bio vrlo srdačno primljen. Bio je u dobrim odnosima s na-
sijem Jhudom II, kojega je često pratio na putovanjima, pa
i na susret s rimskim carem Dioklecijanom u vrijeme njegova
pohoda na Bliski istok.

Jedan je naučenjak — Ovako sam preveo imenicu tana, koja u Tal-

mudu ima dva značenja: 1. učenjak čije se mišljenje navodi
u Mišni ili Barajti, onda je to tanait, u našem prijevodu:
učitelj; 2. ako se u kontekstu pojavljuje u vrijeme amoraja,
misli se na mlade naučenjake čija je bila dužnost da naizust
znaju cijelo štivo Talmuda; vjerojatno ih je zbog prevelikog
obima materijala bilo u svakom učilištu više; na pitanja i na
zahtjev učitelja, oni su govorili zatraženo poglavlje iz talmud-
skog štiva. Uostalom, sama imenica dolazi od aramejskog gla-
gola tana (hebr.: šana): opetovati, ponavljati, iz toga — učiti.
Rabi Nahman, sin Jichakov — r. Nahman bar Jichak. Babilonski
amoraj četvrtog naraštaja. Vodio je tzv. »Kala«-semestre uči-
lišta u Pumbediti i Mahozi (Bava batra 22/a), a poslije smrti
svog druga Rave, vodio je učilište u Pumbediti svega tri go-
dine, kada je i sam umro (356. godine). Cini se da je dao
najtočniju ocjenu o sebi: »Nisam ni mudrac, nisam propovjed-
nik [ili: vidovit?], a nisam ni jedini, već sam učitelj i sredivač«
(Pesahim 105/b) — ne ulazeći u različita moguća tumačenja
ovoga aramejskog teksta, na osnovi svega što je od Nahmana
bar Jichaka ostalo u Talmudu zapisano, vidimo trag sistema-
tičnog, učenog čovjeka, bez mnogo mašte, ali koji je mnogo
radio na sređivanju Mišne, po svom sustavu; posebno je pe-
dantno istraživao autore (i njihova točna imena) pojedinih
starih predaja, stvorio posebne mnemotehničke znakove.

Nestaje rumenilo — Donekle igra riječi: ako prolije čovjeku krv,

nestat će rumenilo s njegova lica, talmudski idiom osramotiti
koga glasi učiniti da nekome pobijeli lice (malbin panim).

Str. 190.

Doista, nitko se nije prodao — 1 Kr 21,25; rečenica dalje glasi:

jer ga je poticala njegova žena Izebela.

Rav Papa — Babilonski amoraj petog naraštaja, učenik Abajin i

Ravin. Poslije smrti Rave, utemeljio učilište u Narešu, južno
od Sure, koje je predstavljalo nastavak predaje učilišta u
Suri. U Talmudu se veoma često njegova halahička rješenja
uzimaju kao mjerodavna. Svoje je učilište vodio devetnaest
godina, umro je oko 370. godine. Naslijedio ga je njegov uče-
nik rav Aši, prvi urednik Babilonskog talmuda.

On dade mir — Ps 147,14.

Rabi Hinana sin Papin ili r. Hanina, sin Papin — r. Hanina bar
Papa; r. Hinana bar Papi. Palestinski amoraj trećeg naraštaja,
učenik r. Johanana, kojemu je, po zapisima, bio najbolji pri-
jatelj. (V. rabi Hanina bar Papa).

I kad bi — Suc 6,3.

Utaborivši se — Suc 6,4.

Tako su — Suc 6,6.

Rabi Helbo — Jedini učenjak tog imena u Talmudu, palestinski

amoraj trećega i četvrtog naraštaja, čini se, rođen u Babilonu
gdje je učio kod rav Hune (v. J'vamot 64/b) o čijem se dje-
lovanju dosta saznalo iz svjedočenja r. Helboa. Bez djece,
živio u bijedi. Za njegovu je ličnost značajan zapis u traktatu
Gitin 60/a, prema kojem su stanovnici Galila slali poslanike
k njemu da ga pitaju za neki halahički problem, a kada jed-
nom nije znao odgovoriti, upitao je r. Jichaka Kovača, ne
stideći se neznanja.

I Avrahamu — Post 12,16.

Str. 191.

Pridošlicu — Izl 22,20.

Ako se pridošlica — Lev 19,33.

Neka nitko — Lev 25,17.

Ne tlači — Izl 23,9.

Rabi Eliezer Veliki — V. Eliezer b. Horkanos — obj. za Izr. otaca

n 10.
Jer mu je nagon zao — Raši na sličnom mjestu u Horajot (13,a)
tumači: »mogao bi ga zli nagon natjerati da se ponovo vrati
mnogoboštvu«.

Rabi Natan — Tanait četvrtog naraštaja (130—160), obično se piše

bez navođenja očeva imena (koji je bio egzilarh u Babilonu).
U ranoj se mladosti doselio u zemlju Izraela, gdje je na kraju
postao jedan od vođa tamošnje zajednice. Njegove su rasprave
bile mješavina vjernosti babilonskoj predaji i priklanjanja auto-
ritetu vođa zemlje u koju se doselio. U Sanhedrinu, koji se
preselio u Ušu, uz raban Simona III, sina Gamliela II, bio je
predsjednik suda. Prema ispisima J. Kanovica (op. cit.) nje-
gova se mišljenja, rasprave i rješenja navode na 298 mjesta,
ali čitajući navode vidimo: nikada poimence u Mišni! Unatoč
tome što talmudska predaja r. Jhudi Knezu i njemu pripisuje
 njenu završnu redakciju (Bava mecia 86/a), tamo gdje se u
Mišni govori: »ima ih koji kažu« — to su riječi r. Natana.
Bila je to kazna za pokušaj sramoćenja pročelnika Sanhedrina
(v. o rabi Meiru), što su rabi Meir i on htjeli učiniti zbog
sujete (v. rabi Simon III, sin Gamliela II, Izreke otaca I 18).
Hagadička knjiga Avot d'rabi Natan pripisuje se njemu, prem-
da neosnovano, vjerojatno zato što se rabi Natan spominje u
uvodnom dijelu prvog poglavlja.

Str. 192.

Ne smiju se miješati plodovi — 2ito, voće i drugi plodovi sa svog

imanja s plodovima uzetih od drugoga, pa to prodavati. U
tom traktatu nailazimo na mnoge propise koji se odnose
na pitanja trgovačkog i poslovnog morala, zatim na propise
o kamati i lihvi koji toliko govore za sebe da ih nije potrebno
mnogo komentirati. Ipak, treba naglasiti da je većina tih
propisa i običaja vrijedila u tada usvojenoj medunaronoj tr-
govačkoj praksi. Neka od tih talmudskih mjesta poslužila su
u srednjovjekovnom razvoju, a i kasnije, za žestoke napade
na Jevreje i talmudske propise. Kritičari su, razumije se, za-
boravili da time zapisanu predaju i trgovačko-poslovni kodeks
istržu iz drštveno-povijesnog okvira.

Samo što ne smije smjerati miješanje — Dosta nejasno mjesto.

Raši objašnjava ovako: »I ne smije pustiti glas kako je sve
kupio na jednom mjestu, te da umiješa i ono s drugog, a su-
sjedi će misliti da je sve s jednog mjesta.«

Str. 193.

Ne smije se dotjerivati — Prije prodaje, da je naoko bolje no što

uistinu jest.

Čovjek — očito je riječ o robu.

Jer on snižava tržišnu cijenu — Raši objašnjava: »te će se proiz-

vođači uplašiti i morat će i oni prodavati jeftino«.

Rabi Aha — ili Ahaj. Ime za oko 25 palestinskih i babilonskih

amoraja i tanaita posljednjih naraštaja. Neki se razlikuju po
 naslovu (rav ili rabi), nekima se zapisuje i ime oca, a nekima
mjesto rođenja. Uza sva nastojanja i istraživanja po izvorni-
cima i po zbirkama I. Kanovica i H. Albecka ne mogu točno
odrediti tko je tko među učenjacima toga imena i zbog toga
što su se i prepisivači rukopisa na mnogim mjestima bunili
ili čak upisivali svoju nedoumicu. Na primjer u B'rahot 2/b
stoji: »Rabi Ahaj — a neki kažu rabi Aha — kaže.«

Ako se to može opaziti — Ako se vidi da je trgovac trijebio sa-

mo iznad.

Goveda itd. — Prije prodaje goveče se ne smije posebno pripremi-

ti, da izgled ne prevari kupca, a isto tako ni iznutrice i meso
kod mesara.

Nešto vode s mekinjama —osjevinama, tricama, kako bi se gove-

če činilo debljim, jer će se napuhati i od toga će se dlaka
nakostriješiti.

Rav Kahana — Kahana na aram. isto što i Kohen na hebr.:

svećenik. Ime četvorice ili petorice babilonskih i palestinskih
amoraja, od prvoga do petog naraštaja, koji se u Jeruzalem-
skom talmudu ponekad čak zapisuju bez naslova. Teško je
razlučiti tko je tko među njima, i tek kada se navode njihova
kazivanja u raspravama, po ostalim se sudionicima mogu do-
nekle odrediti. Najznačajniji je među njima svakako, vjero-
jatno ovaj, čije kratko mišljenje ovdje navodimo, rav Kaha-
na II, babilonski amoraj, učenik Rava, koji je zbog ubojstva
nekog potkazivača morao pobjeći u Tiberiju, gdje je nastavio
svoja učenja u učilištu r. Johanana. Cijeli je taj događaj opi-
san vrlo maštovito i pripovjedački lijepo u traktatu Bava Ka-
ma (117/a). Nakon nekoliko godina, vratio se u Babilon, za-
tim ponovo na obalu Tiberijskog jezera i tamo kao učitelj
završio svoj život. Njemu pripisano djelo Pesikta d'rav Ka-
hana, nastalo je tek u VII ili VIII stoljeću; njegovo je autor-
stvo samo plod mašte urednika.

Smuel — jedan od vodećih babilonskih mudraca, njegov je otac,

Aba bar Aba, na mnogim mjestima opisan kao »Smuelov
otac«, a on sam je uvijek spominjan bez naslova i bez očeva
imena. Malokad nalazimo da se spominje kao mar Smuel, a
jedan od nadimaka kojim su ga nazivali bio je Jarhina —
promatrač mjesečeva hoda i mijena, astronom. Rodio se i ži-
 vio u Nehardeji u doba prvog naraštaja amoraja. Nejasno
zbog čega, nikada nije »rukopoložen«. Unatoč tome priznavan
je za života za najvećeg stručnjaka u mnogim oblastima, čak
je postao i poglavar učilišta. Naime, poslije smrti rav Sile,
Rav se nije htio primiti časti vođenja učilišta iz poštovanja
prema Smuelu, a ovaj se opet nije htio primiti jer je Rav bio
stariji od njega. Zbog toga je Rav otišao u Suru i tamo ute-
meljio učilište i sud, a Smuel je poslije toga primio vodstvo u
Nehardeji. Poslije Ravine smrti, Smuel je bio priznati duhovni
vođa zajednice u cijelom Babilonu; njega su pitali za savjet
čak iz egzilarhova doma (v. H. Albeck: Uvod u Talmude,
172 str.). Smuel je posebno značajan kao stručnjak za gra-
đansko i financijsko pravo i njegovo se mišljenje uvijek uzi-
ma kao mjerodavno u slučaju bilo kakvih rasprava u tom
pravu. Naročito je važna njegova zakonodavna izreka »dina
d'malhuta dina« (zakon države je zakon). Iz svih zapisa o nje-
mu, od kojih će se mnogi naći i u ovim izabranim prijevodima,
možemo upoznati ličnost širokog znanja, mudra, životno is-
kusna čovjeka kojemu, čini se, ništa što je ljudsko nije bilo
strano. Visoko su uvažavana i druga njegova mišljenja u ha-
lahičkim raspravama. Bio je i liječnik, po svjedočanstvima u
Talmudu, liječio je i r. Jhudu Kneza. No, to nije sve. Smuel
je bio poznati astronom i stručnjak za kalendar (»Nebeske
staze su mi poznate kao ulice mog rodnog grada Nehardeje«
— govori o sebi na jednom mjestu). Važno je pri tom istaći
da je bio ogorčeni protivnik astrologije i svih oblika prorica-
nja sudbine na temelju položaja zvijezda i sazviježđa. Zapisano
je da je bio u dobrim odnosima s grčkim filozofom Avletom
i s perzijskim kraljem Sapurom, koji se prema njemu odno-
sio s poštovanjem, a mnoge priče o Smuelu ukazuju na nje-
gov čovječan odnos prema susjedima, bližnjima i inovjercima.

Jedno vrijedi za novo — Staro se ne smije dotjerivati jer bi se

kupac mogao prevariti, a novo se smije ukrasiti kako bi se
kupcu još više dopalo.

Str. 194.

Neka sirotinja — Radije će hraniti sirotinju da ga služi, nego uzi-

mati roba.

Pravednik — Izreke 11,8; riječ 'opaki' u izvorniku zamijenjena s

'drugi*.
lihva — Na hebr.: nešeh, izvedena je imenica od glagola našah,
koji znači: ujedati (pas, zmija), te je već time označen njen
nedozvoljeni sadržaj. Tako u zabrani stoji: jer on time ujeda
[lihvari].

Kamata — Ovdje je upotrijebljena imenica: tarbit koja, isto kao

i sinonim ribit, dolazi od priloga rav — mnogo, veliko. Obje
imaju značenje: kamata, lihva, dobit, narastanje glavnice. Tar-
bit se u Talmudu koristi pri opisu poslova s prehrambenim
proizvodima. Slična je riječ marbit koja se, međutim, u SZ
pojavljuje samo na jednom mjestu (Lev. 25,37) u smislu: ka-
mata, lihva, dok se u Talmudu pojavljuje samo u svom osnov-
nom značenju: mnoštvo, većina, narastanje, popunjavanje, pri-
raštaj. Imenica ribit pojavljuje se samo u Talmudu, ali često
u oba smisla (lihva — kamata), na primjer: »Ima slučajeva
koji jesu lihva i nisu lihva [tako na primjer], ako čovjek
preuzme zajam druga za manji iznos ili mjenicu druga svoga
za manji iznos. Ima slučajeva koji nisu lihva, ali su zabranje-
ni zbrog prikrivene kamate. Kako to? Ako netko reče: pozaj-
mi mi minu! — a drugi mu kaže: nemam minu, već uzmi
20 sea žita. Unatoč tome što bi se [pozajmljivač] predomislio
i uzeo 24 sea žita, time nije ostvario kamatu, pa je to ipak
zabranjeno, jer predstavlja prikrivenu lihvu [kamatu]« (To-
sefta Bava mecia IV).

Rabinska — U Talmudu se rabinskim nazivaju propisi, halahička

rješenja, koja su izrekli ili donijeli tanaiti i amoraji — rabini,
za razliku od onih zakona koji se nalaze u Bibliji — Nauku.

Zapisane [dvije zabrine] — V. Lev 25,37; prva se odnosi na novča-

ni zajam, a druga na zajam pri kupoprodaji.

Pruta — Bakrenjak, vrijedi osam asa. 1 as ili assarius (hebr.: isar)

bio je rimski bakrenjak, u Talmudu ga, po grčkom: assarion
italikon, nazivaju talijanski isar, a vrijedio je 1/24 srebrnog
dinara.

Str. 195.

Sestacima — Perzijski novčić, danka — šestina zuza. Vrijednost

zuza jednaka je srebrnom dinaru (denaru) koji je težio 4,55
grama srebra.

34 Talmud
529
Novela — Hebr.: hiduš, nova izmjena i dopuna ranijega pravnog
propisa.

Str. 196.

Kamata predstavlja [suprotnost] — Zajmoprimac svjesno plaća

kamatu (»on zna«), premda je to zabranjeno.

Nemoj zakidati — Pnz 24,14.

To se uči iz sadržine — Ovo je zaključak cijelog poglavlja: svi ti

prijestupi (lihva, kamata, zakidanje) predstavljaju zapravo kri-
vično djelo pljačke i grabeža. Moglo bi se prevesti i ovako:
»To poučava po sebi.« V. sedmo načelo egzegeze u poglavlju
Povijest Talmuda (str. 38.).

Str. 197.

Pri vraćanju — Na listu 61/b izloženo je da se lihva i kamata mo-

gu sudski oduzeti od zajmodavca. Na 62/a, točno je izloženo
da su zabranu prestupili, dakle, da su krivci: povjerilac, duž-
nik, jamac i svjedoci!

Ali ne i ogrtač — Po Abajeovu mišljenju zajmodavac je do ogrta-

ča došao redovnom kupovinom koja je pravno valjana.

Rav Aha iz Difte — Babilonski amoraj šestoga i sedmog naraštaja.

Difta ili Difti je mjesto na obali Tigrisa. Zna se da je htio
uzeti položaj poglavara učilišta u Mata Mehasji, ali nije uspio.
Zapisana su samo njegova pitanja upućena Ravini.

Ravina — Trojica se kasnijih amoraja zovu tim imenom koje je,

čini se, skraćenica od r 'Avina (rav Avina). Teško je razlučiti
koji je u pitanju, i tek se po osobama koje se u štivu pojavlju-
ju nekada razaznaje tko je tko. Ravina 11 poznat je kao jedan
od posljednjih mudraca osmog naraštaja amoraja i jedan od
urednika cijelog Talmuda. Njegova smrt predstavlja kraj tal-
mudskog doba. Ravina I — istaknuti amoraj šestog naraštaja,
suvremenik rav Ašija, koji ga je poslije prijenosa učilišta iz
Sure u Mata Mehasju, pozvao u neku vrst savjeta, koji se
 pretvorio u prvo uredništvo Talmuda. Ravina često sudjeluje
u halahičkim raspravama s rav Ašijem i rav Ahom. Gotovo
u svim raspravama s rav Ahom, priznaje se Ravina odluka.
Umro je 422. u Mata Mehasji, a govor na njegovom grobu je-
dan je od malobrojnih takve vrste koji je zapisan u Talmudu:
-Palme savijaju svoje glave nad pobožnim čovjekom, koji je
nalik na palmu, provodit ćemo noći kao dane [u žalosti], nad
onim [koji je noći pretvorio u dane]« (Moed Katan 25/b).

Str. 198.

Rav Josef — r. Josef ben Hija. Najstariji učenik rav Jhude, pre-
ma tome, pripadao je trećem naraštaju babilonskih amoraja.
Po zapisima, imao je izvanredno pamćenje, posjedovao veliko
znanje tanaitskih i amorajskih predaja, zbog čega je dobio
nadimak Sinajski. Poslije smrti rav Jhude (298) izabran je da
vodi učilište u Pumbediti, no on se odrekao te časti u korist
svog prijatelja Rabe, poslije čije smrti je preuzeo vodstvo
učilišta. Iznenada je počeo pobolijevati i poslije svega tri go-
dine vođenja učilišta (322) i sam je umro.

Pa to nije naknada za čekanje — Nije viša cijena pri naknadnom

plaćanju.

Koji se iznajmljuje — Lev 25,53.

Željezna stoka — ili: željezno stado — stoka ili druga vrst imo-
vine koja se zakupcu obračuna u punoj vrijednosti novca, a po
isteku zakupa mora svako grlo plaćati ili nadomjestiti, u slu-
čaju oštećenja ili pada cijene. To je, po najnovijim istraživa-
njima, bila tada usvojena međunarodna trgovačka praksa.

Zvjezdopoklonika — To su, po Talmudu, pripadnici drugih vjera

i naroda.

Oslobođen davanja prvenaca — Izl 13,2.

Ako je uzeo na sebe [jamstvoJ — Misli se na vlasnika stoke, pri-

padnika tuđeg naroda.
U mjesecu Nišanu ni u mjesecu Tišriju — Nišan je proljetni mje-
sec, a Tišri jesenji, dakle vrijeme za poljoprivredne radove.

Rabi Jhošua — V. r. Jhošua ben Hananja, objašnjenje uz Izreke

otaca 11,10.

Str. 200.

Predao me Gospod — Tuž 1,14.

Kojega je hrana ovisna o novcu — Koji mora hranu kupovati, ne

proizvodi je sam.

I sići će — Ez 27,29.

Str. 201.

Nebo je nebo Gospodnje — Ps 115,16; Gospod — JHWH.

[Moraj spavati na zemlji — Raši tumači to mjesto: »da čuva us-

jev«. U toj raspravi jedni zagovaraju prednost zemljoradnje,
drugi obrta, a neki trgovine.

Ona mu donosi i raspre — Zemljišni posjed donosi i parnice sa

susjedima.

Biraj sebi prijatelja — Doslovno stoji: biraj sebi vjenčana kuma.

Str. 202.

I nek noge svoje u ulje umače — Pnz 33,24.

Laodiceja — Laodicea, naziv više naselja, ovdje navedeno mjesto

vjerojatno je u Siriji, na obroncima Libanona, danas se zove
Jusi. U talm. transkripciji: Ludkija.

Guš-Halav — Gradić u Galileji, u Flavija: Giskala.

Netko se pravi bogat — Izr 13,7.

Kvasina, sin dobra vina — česta izreka u smislu: loš potomak

dobrog roditelja.

Sela — Novčana jedinica, odgovara vrijednosti tetradrahme ili

statera. Po talm. zapisima vrijedi četiri dinara.

Rav Asi — Palestinski amoraj trećeg naraštaja, suradnik i bliski

prijatelj rav Amija iz Tiberije, gdje su njih dvojica vodili
učilište i sud (280—310. godine). Rav Asi je rođen u Babilonu,
učio kod Smuela i rav Jhude u Nehardeji. Doselio se u Tiberi-
ju, gdje se priključio učilištu r. Johanana. Zajedno s rav Ami-
jem toliko se često navodi u Talmudu, da se ponekad ne zna
tko je što rekao, čak ni kada raspravljaju halahička pitanja
među sobom. Veoma su cijenjeni i obasipani različitim časnim
nazivima. U Jeruzalemskom talmudu se rav Asi naziva i:
Jasa, Josa i Isi.

Str. 204.

Rav Gidel — Babilonski amoraj drugog naraštaja. Učenik Rava

u Suri. Osim te gotovo hagadičke pripovijesti o njemu, nema
mnogo zapisanih izreka. Poznat je po tome što g'ovori često
u ime svog učitelja Rava, čija mišljenja zastupa.

Rav Aba — rabi Aba. Unatoč tome što H. Albeck u svom popisu
amoraja utvrđuje pod tim imenom četiri učenjaka, tri pa-
lestinska (iz drugog naraštaja na str. 178; iz trećeg na str. 210;
iz četvrtog do petog na str. 383) i jednog babilonskog amo-
raja (šestog naraštaja na str. 424), i sam nekoliko puta na-
glašava nesigurnost točnog saznanja, tko je zapravo rav Aba.
Međutim, B. Lerner, u svojim bilješkama (EL—AM Berakhoth;
str. 169 i 247) o rav Abi, tvrdi, na osnovi uvida u rukopisna
izdanja Talmuda, da je u tiskanim izdanjima došlo do greša-
ka, te da je u većini slučajeva zamjena nastala razdvajanjem
imena čak dvojice talmudista: Rabe i Rave — R'Aba. To ipak
ne znači da ne postoje amoraji iz H. Albeckova popisa.

533
Rav Zera — Vjerojatno istovjetan s rabi Zerom (v. dalje) palestin-
skim amorajem trećeg naraštaja. Ali, postojala su, čini se,
tri učenjaka istog imena: Zera I, učenik Rava, Zera II, uče-
nik rav Jhude u Babilonu, u Tiberiji učenik rav Asija i uči-
telj rav Jeremije, a isto tako jedan istoimenjak koji je živio
u vrijeme Abajeovo. Naslovi rav i rabi ne mogu nam ovdje
pomoći, tek po sugovornicima u raspravama ponekad uspije-
vamo odrediti vrijeme njihova djelovanja.

Rabi Jichak Kovač — r. Jichak Napaha. Djelovao u vrijeme

drugoga i trećeg naraštaja palestinskih amoraja uglavnom pri
učilištu r. Johanana u Tiberiji. Neko se vrijeme iselio u Ba-
bilon, gdje je posjećivao učilište r. Nahmana. Zapisano je da
je prenosio mišljenja amoraja iz Tiberije, a po povratku do-
nosio novele u Barajtama i u Mišni. Većinom se u oba Tal-
muda naziva samo rabi Jichak; bio je izuzetan hagadist (Reš
Lakiš: »Kovačeve riječi nadmašuju riječi kovačeva sina« či-
me je htio reći da je u hagadi bio bolji od rabi Johanana).
Svojim je hagadičkim pripovijestima dizao moral potlačenog
i osiromašenog puka, koga su rimski okupatori tlačili i ubija-
li. Kako sam rabi Jichak kaže: »Kada narod onemoća i pati
od onih koji njime vladaju, onda se obraća hagadi za utjehu«,
te je i to jedno od objašnjenja zašto je na tlu razorene zemlje
pripovjedačka umjetnost tako bujala.
Tko mrzi darove — Izr 15,27.

Str. 205.

Dječji učitelj — Učitelj djece, za razliku od učitelja uopće, od ra-

bina raznih zvanja (rav, rabi, raban). Cijela rečenica nejasno
napisana, teško se prevodi, ali se otprilike u ovom smislu svi
dosadašnji prijevodi slažu.

Neka neženja ne bude — Očito je da su te dvije zapovijedi upe-

rene protiv sodomije i homoseksualizma.

Već neženja zbog dječjih majki — Naime, djecu su u školu do-

vodili roditelji, pa je drevni mudrac zazirao od mogućeg gri-
jeha neženje ili neudate žene s njima.
Aba Gurion iz Cajdana — Aba Gurion iš Cajdan; Aba Orjan iš
Cajdan. Tanait, porijeklom iz Cajdana (Saida — stariji naziv
grada Sidona), nepoznato vrijeme djelovanja, u cijelom Tal-
mudu ostao samo ovaj zapis o njemu, u Jeruzalemskom tal-
mudu neznatno proširena riječ r. Jhude: .. većina je lađara
pobožna, većina vanbračne djece pametna, većina robova li-
jepa, većina sinova uglednih očeva stidljiva, većina sinova
sliči majčinoj braći«... V. obj. za Aba Saula, Izr. otaca II 12.

Aba Guria — Tanait, suvremenik Aba Guriona, spominje se u

cijelom Talmudu samo na dva mjesta, s ovom istom izrekom
koju su drugi u njegovo ime rekli — po jednom je rukopisu
to Aba Gurion, a po drugom Aba Judan iz Cajdana.

Ali onima što se u Gospoda uzdaju — Iz 40,31; Gospod — JHWH.

Rod donose — Ps 92,15.

Avraham bijaše već star — Post 24,1; Gospod — JHWH.

Str. 207.

A to zato što je Avraham — Post 26,5.

Bar Kapara — Aramejska skraćenica punog imena Elazar ben

Elazar Hakapar nazivan još i rabi Elazar Hakapar b'Rabi (ovo
b'Rabi su dobili još neki učenici i suvremenici Jhude Kneza
koga su zvali, uz ostalo, skraćeno Rabi). 2ivio je oko 200—275.
godine, dakle u vrijeme između djelovanja tanaita i amoraja,
te je zato zajedno s nekim svojim suvremenicima nazvan polu-
tanaitom. Izuzetna ličnost, životna, širokog znanja, vedra du-
ha i prava suprotnost »svetom« učitelju Jhudi Knezu, kome se,
poslije dvije naoko nedužne primjedbe, toliko zamjerio da se
morao odseliti u Cezareju (Kejsarija) i tamo je utemeljio svo-
je učilište koje je bilo ozbiljan suparnik Kneževom učilištu u
Ciporiju. Sačuvane su mnoge njegove izreke koje svjedoče
o njegovoj miroljubivosti bez obzira na porijeklo ljudi, pa i
legenda o tome kako je brodolomnika Rimljanina spasio, na-
hranio i odjenuo — a taj je poslije postao prokonzul Cezare-
je i na Bar Kaparinu molbu oslobodio uhapšene političke pro-
 tivnike (Kohelet Raba 11,1). Po mnogim podacima imao je
svoj zbornik Mišne (Mišna d'Bar Kapara), koji je, čini se, s
vremenom ušao dijelom u konačni zbornik, a dijelom u druge
Barajta zbornike, ali se u cijelosti nije sačuvao. U svojim du-
hovitim, često šaljivim i satiričnim izrekama, iskazivao je slo-
bodoumne nazore, poticao je učenje astronomije — ali isto-
dobno bio protivnik astrologije i metafizičkih učenja gnostika,
isposništvo proglašavao grijehom što je u to vrijeme iziskivalo
smjelost i samouvjerenost, i bio jedan od najboljih pjesnika
talmudske književnosti. Nije mnogo mario za opetovano izu-
čavanje Nauka, cijenio je pozitivne vrijednosti grčke kulture.
O Bar Kapari predaja kazuje da je posljednji talmudist koji
je znao basne. Uz tu predaju navodim i priču iz midraša
Vajikra Raba (28,2): Jhuda Knez nije Bar Kaparu pozvao na
svadbeni pir svoga sina. Poslije toga, u čast Bar Kapare, r.
Jhuda Knez je priredio posebnu gozbu. Ovaj je, da bi mu se
na uglađen način osvetio, počeo pričati basne o lisicama. Bilo
ih je oko tri stotine, a gosti su se toliko predali slušanju pri-
povjedača da nisu ni dotakli jelo koje je domaćin pred njih
iznio! — Jesu li pripomogli nasljednici Jhude Kneza, ili je
to slobodoumlje pričinilo, od točno 60 ispisa koje čitam u zbir-
ci navoda tanaita kod I. Kanovica, samo je jedno Bar Kapari-
no halahičko rješenje ušlo u babilonski Talmud, pa i to go-
vori r. Simon ben Lakiš — Reš Lakiš, u njegovo ime (Bava
batra 158/b), sve je ostalo zapisano u Jeruzalemskom talmudu,
a desetak usputnih zapisa, kao što je ovaj ovdje, čini se da su
na »stražnja vrata« ušli u babilonsku Gemaru.

Vez iglom — Krojački obrt bio je cijenjen u vrijeme nastanka

ovih predaja. Talmudska književnost razlikuje obrtnika kroja-
ča od krojača pučanina koji nestručno sam obavlja stanovite
popravke na odjeći. Poznati su mnogi učenjaci koji su se ba-
vili krojačkim obrtom. Po nekim tumačenjima ovdje se misli
na vez, ručni rad, a ne na šivanje odjeće.

Nema obrta koji može nestati iz svijeta — Bez kojega se može.

Mirisar — Trgovac ili proizvođač mirisa. U starini, mirisi su bili

na visokoj cijeni, pa nije čudo što se u talmudskoj književno-
sti toliko spominju. Neki su se mirisi uvozili iz Azije i sa Da-
lekog istoka, a neki su se proizvodili destilacijom u starom
Izraelu i u Babilonu. Po zapisima, koje u Talmudu nalazimo,
mirisarske prodavaonice bile su vrlo često u blizini stanova
 bludnica — kurtizana, jer su, razumije se, one bile i najveći
potrošači tih proizvoda.

Str. 208.

U pustinji koja se nalazi u Jhudi — u Judejskoj pustinji, sjeve-

roistočno i istočno od Jeruzalema. Ris — (kratica perzijske
imenice asprisa — stadion) stara mjera za duljinu, odgovara
grčkom stadiju, oko 150 metara.

Str. 209.

A klač smije kupovati i klati —Klač — mesar koji je upućen u

obredne propise klanja sitne i krupne stoke, hebr.: šohet,
otuda, a i zbog sličnosti s njemačkom imenicom Schlachter,
u nas je prije drugoga svjetskog rata bio udomaćen naziv:
šahter.

Ako se pastir obrati — Ako prijeđe na jevrejsku vjeru.

Str. 211.

Interkalacija mjeseca — Stari jevrejski kalendar računao se po

mjesečevim mijenama. Početak mjeseca se računao od naj-
ranije viđene pojave mladine koja je javljena sanhedrinu.
Na osnovi prijave, sanhedrin je odlučivao hoće li to biti mje-
sec od 29 ili 30 dana.
Interkalacija godine — Donošenje odluke o tome hoće li godina
imati dvanaest ili trinaest mjeseci.

Rukopolaganje — Ordinacija ili službeno dodjeljivanje nekog od

učenjačkih naslova.
Lomljenje vrata junice — V. Pnz 21,1-9.

Str. 212.

Halica — Dosl.: skidanje obuće s nogu. Po prastarom plemenskom

zakonu u Jevreja, halica je bila mogućnost izbjegavanja ob-
 veze djevera da sklopi leviratski brak; iz SZ knjige Pnz
25,5-10: Kad braća stanuju zajedno, pa jedan od njih umre
a da nije imao sina, žena pokojnoga neka se ne preudaje iz-
van kuće, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je
sebi za ženu te izvrši djeversku dužnost. A prvi sin koga ona
rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata, da njegovo
ime ne izumre u Izraelu. Ako, međutim, onaj čovjek ne že-
li da se oženi svojom snahom, onda njegova snaha neka dođe
na vrata pred starješine i kaže: »Neće djever moj da sačuva
ime bratu svome u Izraelu; neće da mi učini djeversku duž-
nost.« Neka ga pozovu starješine njegova grada i pitaju. Bu-
de li uporan i kaže: »Ne želim se njome ženiti«, neka njego-
va snaha k njemu pristupi na oči starješine pa mu skine s
noge sandalu, pljune mu u lice i kaže ove riječi: »Ovako se
radi čovjeku koji neće da podigne doma svome bratu!« Taj
neka se prozove u Izraelu: »Dom onoga kome je izuvena
obuća.«

Miun — Pravna ustanova kojom se omogućavalo djevojci bez ro-

ditelja da odbije stupanje u brak s čovjekom kojega su joj
ugovorili u vrijeme dok je bila malodobna.

Cetvorogodišnji plod — V. Lev 19,23-25.

Druga desetina — Po rabinskom tumačenju navoda iz Pnz 14,22-26

— desetina koju je zemljoposjednik nosio u Jeruzalem da je
tamo podijeli i potroši, za razliku od »prve desetine« koja je
bila namijenjena levitima.

Ubij i ženu i životinju — Lev 20,16.

Životinju ubijte — Lev 20,15.

Neka se to goveče kamenuje — Izl 21,29.

Slobodni rat — Svaki rat, izuzev protiv sedam naroda koji su na-
stanjivali Kanaan (po SZ predaji).

Pogranični grad — Ovo je ublažavanje starih SZ propisa, usklađe-

no s potrebama vremena.
Skupi mi — Br 11,16.

Neka zajednica — Br 35,24-25.

Dokle će — Br 14,27.

Ne povodi se — Izl 23,2.

Tvoja sklonost dobru — Za presudu, po kojoj su prevagnula dobra

djela optuženoga, dovoljna je na sudu većina od jednog suca,
dok se za zla djela zahtijeva sudska većina od dvojice sudaca.

Rabi Nehemija — Pod ovim se imenom pojavljuje u Talmudu više

tanaita i nekoliko beznačajnih amoraja, ali se ovdje vjero-
jatno govori o tanaitu drugog naraštaja, učeniku r. Akive,
kojega je s još nekim učenjacima rukopoložio, po cijenu ži-
vota, Jhuda ben Baba. Nalazio se poslije Hadrijanovih progona
u gradiću Rimonu, zatim u Uši i u Javneu (Jamnia). Njega
smatraju autorom onih halahičkih rješenja koja se u Tosefti
navode bezimeno. Prema zapisima, bio je lončar, živio je u
siromaštvu. U Mišni se spominje dvadesetak puta, a u ci-
jelom Talmudu na 297 mjesta, ali su na nekim mjestima zapi-
sane primjedbe da je r. Nehoraj (v. obj. za Izr. otaca IV/8)
zapravo istovjetan s r. Nehemijom (Sabat a47/b).

Dvjesta trideset, prema desetnicima — V. Izl 18,25, dakle, po su-

dac na desetoricu.

Str. 214.

Rav Nahman — r. Nahman bar Jaakov. Istaknuti babilonski amo-

raj trećeg naraštaja. Otac mu je bio pisar u domu Smuelovu,
poglavara učilišta u Nehardeji. Bio je učenik Rabe bar Avuhe,
čijom se kćerkom Jaltom oženio. Njihovi sinovi Zutra, Raba
i Ravin također su poznati učenjaci. Nahman se smatrao
jednim od najučenijih sudaca talmudske epohe, bio je struč-
njak za financijsko pravo.

Mar Zutra, sin rabi Nahmana — Mar Zutra baria d'rav Nahman.
Babilonski amoraj četvrtog naraštaja, često u zapisima pre-
 nosi očeva mišljenja, spominje se na dvadesetak mjesta u ci-
jelom Talmudu. Ne treba ga zamjenjivati s mar Zutrom — koji
se piše bez očeva imena.

Ako netko i nije dobio ovlaštenje — Ako nije za suca ili nije do-
bio bilo kakav naslov (mar i rav ili rabi), od mjesnog pogla-
vara (u ovom slučaju od egzilarha).

Str. 215.

Rav Raba, sin Hanin — r. Raba bar Hana. Babilonski amoraj

prvog naraštaja, stričević Rava, učenik Rabija i r. Hije. Neko
se vrijeme iselio u Tiberiju, zatim se vratio u Babilon. U Je-
ruzalemskom talmudu ga nazivaju rav Aba bar Hana, a u
tiskanim izdanjima Babilonskog talmuda zamjenjuju ga s Ra-
bom, sinom Bar Haninim.

Str. 216.

Sve krvi brata tvoga — Post 4,10; u izvorniku imenica krv stoji u
množini, što je talmudist iskoristio za svoju egzegezu, te sam
ovdje stoga i preveo doslovno.

Str. 217.

Zbog toga je čovjek stvoren sam — V. objašnjenje uz Sanhedrin

list 37/b.

Tko uništi jednu dušu — u izvornim, necenzuriranim izdanjima

stoji ovako, dok je u cenzuri ranima dodano: »tko uništi jednu
dušu iz Izraela«.

Navodi na se Pismo — Primijenit će se na njega sve one kletve i

kazne iz SZ, koje slijede za uništenje svijeta i obratno: svi
blagoslovi i nagrade za spas svijeta.

Kako na nebu postoji više gospodstava — Više vlasti, više bogova,

kao u kršćanstvu Sveto trojstvo.
Još danas zaustavit će se — Iz 10,32.

Rav Huna — U Babilonskom talmudu oko 60 amoraja nose ime

Huna, kojega nema među tanaitima. Rav Huna, koji se ovdje
spominje, istaknuti je učenjak drugog naraštaja babilonskih
amoraja, prepoznaje se po svojoj tituli rav i po nenavodenju
očeva imena. Bio je jedan od učenika Rava, njegov nasljednik
i nastavljač djela u učilištu u Suri. U njegovo doba po zapi-
sima je u tom učilištu bilo više od osam stotina učenika.
Unatoč tome što je često bio pozivan u egzilarhov dom, rav
Huna je živio veoma skromno, moglo bi se reći i pomalo škrto.
Bavio se zemljoradnjom i vinogradarstvom, ponekad je bio go-
nič volova, pa je o njemu zapisana i priča da je jednom, kada
su ga pozvali da sudi, zamolio prijatelja da ga zamijeni na
poslu jer ne može izgubiti svoju dnevnu zaradu.

Za kažnjavanje grijeha u Novu — V. 1 Sam 22,17-19.

Sanherib — Asirski kralj (705—681. prije n.e.), sin Sargona II, u

vrijeme kralja Hizkije pošao u ratni pohod protiv Judeje. Nje-
govo ime na asirskom glasi: ilu Sin-akhkhe~eriba, što u prije-
vodu znači — bog Sin namiri davanjem brata. O Sanheribovu
pohodu postoje zapisi u nađenim asirskim analima i u SZ.

Te iste noći — 2 Kr 19,35.

To je ono što kažu ljudi — Cijela ova legenda, koja nije posve
povijesno točna, služila je talmudisti da bi hagadom iskazao
svoju tezu da se presuda ne smije odgađati. Inače u Talmudu
nije dozvoljeno odgađanje presude, ne samo zato što, kao u
ovom slučaju, gubi svoju odgojnu moć, već se zabranjuje i
odgađanje izvršenja smrtne presude, kako se osuđenik ne bi
izlagao posebnim, dodatnim duševnim patnjama u očekivanju
izvršenja kazne.

Str. 219.

Kav ili kab — Mjera za zapreminu krutih i tekućih tvari. Prema

Talmudische Archaologie S. Kraussa, sv. II, 395, 1 kav = 2,1885
litre.
Lakat — Oko 45 cm.

Robi Ukava, sin Hamin — Mar (rav) Ukba bar Hama. Babilonski
amoraj četvrtog naraštaja, brat Ramija bar Hame, s kojim
često raspravlja halahička pitanja. Oženjen, kao i njegov brat,
kćerju r. Hisde. Ne treba ga poistovjećivati s mar Ukbom.

Str. 220.

Rabi Jichak — V. r. Jichak Kovač

Pabirčenje — Jedan od devet oblika obavezne milostinje (pravde)

prema sirotinji, koje propisuje Nauk i razrađuje Talmud (v.
objašnjenje za Izreke otaca 11,8).

Str. 221.

Vrati ih, vrati — Ponovljeni zakon 22,1; u SZ izvorniku je upo-

trijebljen uobičajeni način udvostručavanja glagola za istica-
nje, emfatično izražavanje, što je talmudist iskoristio za tu-
mačenje da se vraćanje mora pokušati dva i više puta ako
je potrebno.

Hamafkid — Dok je u dalje navedenom starozavjetnom propisu

upotrijebljen glagolski izraz: dati na čuvanje, u ovoj je Mišni
ista radnja izražena jednim glagolom pakad u hifilskoj kon-
strukciji, i po toj prvoj riječi: hamafkid je ovo poglavlje tal-
mudskog traktata Bava mecia i dobilo svoje ime. Unatoč to-
me što se početnom riječi označavaju cijeli traktati Talmuda,
ovo se poglavlje navodi u raspravama pod tim imenom kao
posebna cjelina. U Hamafkidu se raspravljaju različiti oblici
polaganja depozita, odgovornosti plaćenog i neplaćenog ču-
vara depozita ali, što je također karakteristično u talmudskim
raspravama, zahvaćaju se i druga pitanja (financijskog, brač-
nog prava itd.). Prema propisu u SZ, Izl 22,6-7: Ako čo-
vjek d& bližnjemu svome novac ili oruđe na čuvanje, pa
budu ukradeni iz kuće tog čovjeka, ako se lopov pronađe,
mora dvostruko platiti. Ako se lopov ne pronađe, neka se
vlasnik kuće primakne Bogu [da se dokaže] da nije spustio
ruke na dobra svoga bližnjega... Rabinističko tumačenje ovdje
podrazumijeva neplaćenog čuvara depozita (v. dalje S'vuot
 49/a), koji se može zakletvom na sudu osloboditi obveze pla-
ćanja odštete. U ovoj se Mišni raspravlja o neplaćenom čuva-
ru pologa, depozita, koji je radije platio odštetu (bez obzira
je li kriv ili nedužan) nego polagao zakletvu pred sudom
(EL—AM—Bava Mezia 33/b, str. 5). Ako se nađe lopov, on
će odštetu (v. Izl 22,3; 6; 8) platiti čuvaru pologa, čak i u slu-
čajevima četvorostrukog ili petorostrukog obeštećenja (v. Izl.
21,37). Međutim, ako se čuvar koristio pravom zakletve, onda
će, samo se po sebi razumije, uhvaćeni lopov platiti vlasniku
pologa.

Oruđe — Hebrejska zbirna imenica kelim znači: posude, alat, oru-

đe i opremu.

Str. 222.

Rami, sin Hamin — Rami bar Hama. Babilonski amoraj četvrte

generacije, istaknuti učenik rav Hisde, čijom se kćerju oženio.
Usavršio je poseban sustav izučavanja koji se temeljio na di-
jalektičkom istraživanju.

Stvar koja još ne postoji — U jevrejskom pravu pojam -stvari

koja (još) nije došla na svijet« uključuje nešto što još ne posto-
ji i što za sada pravno ne predstavlja vlasništvo budućeg pre-
govarača. O valjanosti zaključivanja pravnih transakcija s ta-
kvom -stvari koja još ne postoji« postoje mnoge rasprave u
Talmudu, pri čemu se u raznim slučajevima najčešće uzimaju
u obzir mjesni običaji.

Str. 223.

Rabi Zera — Iako je rođen u Babilonu, obično ga svrstavaju me-

đu palestinske amoraje trećeg naraštaja. Bio je istaknuti uče-
nik rav Hune i rav Jhude u Babilonu, ali se unatoč njihovu
protivljenju iselio u rimsku provinciju Palestinu, da bi sebi
razjasnio i poučio se u predaji koja je nastala u zemlji Izra-
ela, a posebno u predaji koja je ostala od r. Johanana. Pošto
je tajno napustio Babilon, poslije svog naseljavanja u zemlji
svojih predaka, uskoro je postao jedan od najvećih učenjaka
svoga vremena. Njegov odnos prema metodi učenja i poučava-
nja babilonskih rabina vidi se i po tome što je o njemu zapi-
 sano da je 40 dana postio kako bi se oslobodio svega onog što
je naučio u Babilonu. Bio je sitničavo točan u istraživanju
bukvalnog sadržaja halahičke predaje, čak se veoma loše od-
nosio prema hagadistima.
Ako se nalazila na pašnjaku — Na ovom i na mnogim drugim
mjestima prostor, koji ovdje prevodim kao pašnjak, naziva se
agma ili agam. U Babilonu se pod tim pojmom podrazumijeva-
lo močvarno zemljište, rit, mjesto obraslo ševarom, rogozom,
gdje je krupna stoka ostavljana pod nadzorom jednog ili dvo-
jice zajednički najmljenih pastira, ili čak bez nadzora. Premda
je u tim ritovima bilo svježe hrane i vode u izobilju, visoka
temperatura i vlažnost vazduha, kao i mnogobrojni insekti,
nanosili su štetu stadu.

Str. 224.

Rav Zviđ — Jedan od vodećih babilonskih amoraja petog narašta-

ja. Bio je poglavar učilišta u Pumbediti od 377. do 385. poslije
smrti rav Hame. Učenik Abajea i Rave, često ga nalazimo kako
raspravlja halahička pitanja sa svojim suvremenikom rav
Papom.

Str. 225.
Naučenjake — V. objašnjenje za Bava meda 58/b.

Rabi Ošaja — U Jeruzalemskom talmudu umjesto arameiziranog,

pišu ga hebrejskim imenom Hošaja, a ponegdje, za razliku od
istoimenog babilonskog amoraja trećeg naraštaja (rav Ošaja),
nazivaju ga rabi Ošaja Rova ili rabi Ošaja Raba — rabi OŠaja
Veliki, odnosno Stariji. Palestinski amoraj prvog naraštaja,
učenik Bar Kapare i r. Hije, utemeljio svoje učilište u Ceza-
reji. Rabi Elazar i Reš Lakiš nazivaju ga »otac Mišne«, vjero-
jatno stoga što je skupio i uredio nekoliko Barajta zbornika.

Str. 226.

Sekel — Jedina novčanica koja je bila u prometu u postbiblijsko

doba, a zadržala naziv starozavjetnog porijekla. Sekel je mje-
ra za težinu i novčana jedinica: tzv. sveti šekel, namijenjen
 jeruzalemskom hramu (u Daničićevu prijevodu: sikal, vjero-
jatno po grčkom: siklos), a drugi, svjetovni, koji se spominje
u Babilonskom talmudu, s vremenom je izgubio mnogo od vri-
jednosti, tako da je zapravo pao na polovicu -svetoga« šekela.
Sekel (iz Babilonskog talmuda) vrijedio je otprilike 1/2 sele.

Str. 228.

Rav Aši — Babilonski amoraj šestog naraštaja. Postavši poglava-

rom učilišta u Suri, koje je premjestio u obližnje malo mjesto
Mata Mehasja, počeo je veliki posao oko uređivanja Babilon-
skog talmuda. Premda je u raspravama zapisano mnogo nje-
govih upadica, pretežno je njegova riječ odlučivala u hala-
hičkim rješenjima. Bio je poštovan i na perzijskom dvoru i u
domu egzilarha. Učilište je vodio punih trideset godina.

Rav Huna, sin Tahlifin — rav Huna bar Tahlifa. Babilonski amo-
raj petog naraštaja, čini se, učenik Rave. Malokad se spomi-
nje u Talmudu.

Skupna zakletva — Kada je stranka pred sudom bila pozvana da

se zakune, suprotna stranka imala je pravo, u stanovitim slu-
čajevima, da -nagomila«, odnosno da doda i druge optužbe
ili tužbene zahtjeve. Također je mogla zatražiti da sud od su-
protne stranke zahtijeva zakletvu i za te tužbe. Prema
S. Shilou (EL—AM Qiddushin str. 316), različita su mišljenja
o tome može li sud, po svom uvjerenju, proširiti djelovanje
zakletve tuženoga, čak i ako tužitelj to nije zatražio. Među-
tim, čini se da je konačno prihvaćeno mišljenje rav Hune
(S'vuot 49/a) da to sud može učiniti po vlastitom nahođenju.
Skupna zakletva (engl.: oath by accumulation) se uvijek od-
nosila prvenstveno na glavni predmet, i to tako što su dvije
zakletve, različite po stupnju, izgovarane zajedno. Tužena stran-
ka je ipak imala mogućnost odvajanja glavnog od sporednih
tužbenih zahtjeva, zaklinjući se na glavni predmet spora a
izražavajući istodobno zahtjev da se o dopunskim tužbama
zakunu tužitelj ili vice versa.

Rav Kahana — Vjerojatno amoraj petog ili šestog naraštaja, učitelj

rav Ašija, neki ga nazivaju rav Kahana IV. Bio je poglavar
učilišta u Pumbediti od 395. do 414. godine (v. objašnjenje o
rav Kahani za Bava mecia 60/a).
15 Talmud 545
Pravedne vodi čednost — Izr 11,3.

A bezbožnike — Izr 11,3

Str. 229.

Nehardeanci — Učenjaci iz Nehardeje, tako se kao skupina spo-

minju u talmudskoj književnosti više od sedamdeset puta,
najčešće u vezi s raspravama Smuela i njegova učenika rav
Nahmana.
Amemar — Suvremenik rav Ašijev, babilonski amoraj petog i
šestog naraštaja. Bio je neko vrijeme poglavar učilišta u svom
rodnom gradu Nehardeji; o njemu su ostale zapisane pretežno
halahičke rasprave.

Cini ono što je pravo — Pnz 6,18.

Str. 230.

U školi rabi Jišmaelovoj — Pod ovim su pojmom zapisana rješe-

nja samog r. Jišmaela, ah i njegovih učenika.

Kad koji čovjek — Br. 5,6.

Rabi Eliezer— V. Eliezer, sin Horkanosov, obj. za Izreke otaca,
II, 10.
Josej Galilejac — rabi Josej Hagalili. Tanait koji je djelovao u
vrijeme drugog i trećeg naraštaja u Javneu, gdje je, čini se,
bio jedini učenjak porijeklom iz Galileje, te je tako i dobio
svoj nadimak. Unatoč tome što Galilejci nisu uživali naročitu
sklonost kod žitelja Judeje, Josej je bio posebno uvažavan i
štovan. U Talmudu se spominje na 212 mjesta. Suvremenik
r. Akive, r. Tarfona i r. Eliezera, sina Azarjinog. Njegove um-
ne sposobnosti su u mladosti izazivale zavist drugova u uči-
lištu, koji su mu čak dali nadimak »mudri«. Premda je bio
pristaša starih halahičkih propisa, nije bio za nametanje pre-
strogih zakona; na nekoliko mjesta našao sam njegova tuma-
čenja kojima olakšava obredne i pravne norme. Pretpostavljao
je halahu hagadi, i na osnovi velikoga znanja uvršten je među
»četiri starca« iz Javnea, koji su u njihovo vrijeme bili pravi
 rukovodioci jevrejske zajednice pod rimskom okupacijom. Na-
rod je, pod teškim pritiskom tuđina, često u njemu gledao
čudotvorca koji može izmoliti pomoć i kišu.

Pa usmrti čovjeka — Izl 21,29.

Str. 234.

Ako netko ukrade vola — Izl 21,37.

Str. 235.

»Nezlobni« i »upozoreni« — Pod ovim pojmovima se prije svega

podrazumijeva goveče za koje treba platiti odštetu ako ubode
muškarca ili ženu. Prema propisu iz Knjige Izlaska (21,28-32),
vlasnik je morao čuvati goveče koje je već ubolo nekoga, a ako
to ne učini, iako opominjan, odgovarat će punom mjerom za
štetu. Ova umetnuta rečenica (na hebr.: v'huad) u talmudskom
je pravu poslužila za stvaranje kategorije opomenutog, odno-
sno upozorenog (muad), za razliku od nezlobnog (tam — pobo-
žan, neškodljiv, bezopasan) govečeta koje je samo jednom ili
dvaput ubolo nekoga. Kao što se iz daljnjega vidi, čovjek se
uvijek smatra »upozorenim« jer je svjestan svojih djela.

Štivo kazuje: »Rana umjesto rane« — V. objašnjenje: »Ruka ruci«,

Bava kama 84a.

Str. 238.

Rabi Johanan, sin Matjin — r. Johanan ben Matja. Tanait dru-

gog ili trećeg naraštaja. U cijelom Talmudu zabilježen samo na
tri mjesta, od kojih je jedno u Jeruzalemskom talmudu. Sva
tri navoda ukazuju na njegovo mišljenje da unatoč tadašnjim,
važećim mjesnim (pravnim) običajima, pri ugovaranju treba
unaprijed utanačiti neke uvjete.

Str. 239.

Kad sunce ograne — Ps 104,22.

S5*
547
Istoga dana daj mu plaću — Pnz 24,15.

Zarada najamnog radnika — Lev 19,13.

Ako ga je uputio na trgovca — Dao mu je mjenicu ili ga je upu-

tio s nekom vrstom isplatnog naloga na nekoga od njih.

Str. 240.

Može li se on vratiti — Može li se radnik vratiti poslodavcu ako

ne želi ili ne uspije naplatiti svoju najamninu od trgovca ili
mjenjača.

Rav Sešet — Istaknuti babilonski amoraj drugog i trećeg narašta-

ja, suvremenik i suradnik rav Nahmana i rav Hisde. Veliki
poznavalac Mišne i Barajte, u halahičkim rješenjima oslanjao se
striktno na tanaitske izvore. Izražavao je gnušanje prema su-
stavu rasprava talmudista iz Pumbedite, koji su u svoja tuma-
čenja, po njegovu mišljenju, unosili nepostojeće dokaze, a nji-
hov je metod tumačenja i istraživanja označio kao »provlače-
nje slona kroz iglene uši«. V. objašnjenje na str. 552.: »Možda
si ti iz Pumbedite...«

O dosjelosti — Dosjelost, lat.: usu-capio — održaj, stjecanje stvar-

nih prava nesmetanim korištenjem pokretnih ili nepokretnih
dobara u toku određenog vremena. V. Domitius Ulpianus,
Fragm. tit. 19: »Usu-capio est dominii adeptio per continua-
tionen possessionis anni vel biennii; rerum mobilium anni,
immobilium biennii.«

Jama — Vjerojatno cisterna za vodu.

Prokopa — Kanal za navodnjavanje.

Str. 241.

Iz Uše — Uša, gradić u Gornjem Galilu, u blizini Tiberije, kamo je,

poslije razaranja drugog hrama, iz Javnea preseljen Sanhedrin.
U tom je mjestu zasjedao i poslije Bar Kohbina ustanka San-
hedrin sastavljen od učenika r. Jhude ben Babe.
Mada smo učili — V. dalje Mišnu, list. 41/a.

Rabi Avira — ili rav Avira. Palestinski amoraj trećeg ili četvrtog
naraštaja. Spominje se samo u Babilonskom talmudu, a na
jednom se mjestu (Hulin 51/a) o njemu govori da je stigao u
Babilon sa Zapada i da je vrlo sposoban učenjak. Postoji isto-
imeni babilonski amoraj petog naraštaja, koji se spominje
samo kao rav Avira.

Prigovor — Protivljenje pravog vlasnika zbog zauzimanja njegova

imanja, protest na sudu.

Str. 242.

A njegov vlasnik — Izl 21,29.

Tvoj drug ima druga — Postoji način da bližnji jave vlasniku da

se netko koristi njegovom imovinom.

Rav Hama — Babilonski amoraj petog naraštaja, vodio učilište u

Pumbediti više od dvadeset godina (356—377). Rođen u Ne-
hardeji, bio učenik Rave. Po svim zapisima u Talmudu, vidi
se da je bio uvažavan halahist. Po zanimanju je bio trgovac,
s posebnim načinom trgovine na veliko uz preuzimanje rizika
preprodavača na sebe.

Da se polja ostavljaju na ugar — Znači, rav Huna dopušta u tak-

vim slučajevima prekinuto korištenje.

Rat? Jemar — Babilonski amoraj šestog naraštaja, spominje se u

raspravama na dvadesetak mjesta. Cini se da je poslije rav
Ašija vodio učilište u Meta Mehasji.

Str. 243.

Mar Zutra — Desetak učenjaka, većinom babilonskih amoraja, po-

znato je pod aramejskim imenom Zutra (mali). Razlikuju se
po učenjačkim naslovima. Ovdje spomenuti obično se naziva
Mar (gospodin, majstor) Zutra ili Mar Zutra Hasida (pobožni),
bez očeva imena. Bio je egzilarh u Babilonu, pretpostavlja se
da je bio sin egzilarha Hune bar Natana. Djelovao je u vrije-
 me šestog naraštaja amoraja. Prema jednom izvoru, Mar Zu-
tra je od 411. do 414. godine bio poglavar učilišta u Pumbe-
diti.

Radnje u Mahozi — Mahoza je bila trgovačko središte u Babilonu,

jevrejsko predgrađe Ktesifona. Na tamošnje prodavaonice u
raspravama o dosjelosti rav Huna, vjerojatno zbog živoga po-
slovnog prometa primjenjuje pravilo kao da su korištene i
danju i noću, unatoč tome što su radile samo danju.

Od tebe sam je kupio — Dosjelošću ostvario ista prava kao da

je kupio.

Na vanjskim trgovima — Vlasnik odgovara da je bio u inozem-

stvu po svojim poslovima.

Da si svake godine dolazio — Mogao je saznati i uložiti sudu pri-

govor.

Trideset dana zauzet na trgu — RAšBAM (rabi Simon b'rabiMeir

— r. Simon sin r. Meira) koji od lista 29/a nastavlja komentare
svog djeda Rašija, objašnjava: »Prodavao sam svoju robu i
kupovao drugu i nisam znao da stanuješ u mojoj kući... Po-
slovao sam i pregovarao te nisam imao vremena uložiti pri-
govor.«

Po pravu je — Doslovno: »po zakonu je«.

Str. 244.

Drugi mi je bio lagodniji — Vlasnik hoće reći: »S tobom ću radije

voditi parnicu o vraćanju svoje imovine!«

Admon — Admon ben Gađaj. Jedan od trojice jeruzalemskih re-

darstvenih sudaca, koje spominje Talmud. Mišna navodi se-
dam odredaba s područja građanskog prava, koje je izrekao
Admon, a koje su kasniji učenjaci osporili. Neka su Admonova
rješenja ipak prihvaćena. Teško je ustanoviti kada je živio, ali
se čini da je djelovao neposredno prije pada Jeruzalema.

On je izgubio svoje pravo — Izgubio je pravo naknadnog ulaganja

zahtjeva kod suda.
Ti ćeš reći da on to govori — Da to govori Rava.

Jer tamo je — U onom slučaju potpisivanja kupoprodajnog ugo-

vora kao svjedok — čime odista gubi svoja prava.

Str. 245.

Prema učiteljima — Doslovno: rabanan; znači po rabinskim pro-

pisima.

Ispravu o uzimanju zemlje — Hipoteku.

Moj bi zahtjev bio prihvaćen — Jer je koristio zemlju više od tri

godine, »kupio« ju je i njegov bi zahtjev o priznavanju do-
sjelosti sud morao prihvatiti.

Jer svi znaju — A to je ravno pravosnažnom prigovoru, protestu,

protiv kojeg nema pravnog lijeka.

Jhuda — Judeja, lat. Judaea. grč. Ioudaia. Oblast u jugoistočnom

dijelu zemlje s Jeruzalemom u središtu. Ovdje se ne misli na
rimsku pokrajinu Judeju, već na područje u nekadašnjoj je-
vrejskoj državi.

Obala Jordana — Područje na istočnoj obali, Transjordanija.

Galil — Galileja, Galilaea; sjeverno područje. Na istoku je grani-

čila s rijekom Jordanom, na sjeveru s planinom Libanonom,
a na jugu sa Samarijom (hebr.: Somron).

Koji je razlog za takvo zaključivanje prvog učenjaka — Ovdje se

misli na tanaita, učitelja, koji vodi halahičku raspravu.

Str. 246.

Rav Aba, sin Mamelov — r. Aba bar Mamel. Palestinski amoraj

drugog i trećeg naraštaja. Neki znanstvenici se spore, tvrdeći
kako Mamel nije ime njegova oca, već naziv mjesta (Mamla)
u Donjem Galilu. Premda se misli da je bio učenik r. Ošaje
u Cezareji, to je malo vjerojatno. Zapisane su mnogobrojne
žestoke rasprave s mnogim učenjacima; u mnogim svojim
 mišljenjima bio je slobodniji od suvremenika. Unatoč tim
rasprama, čak nesuglasicama, uživao je veliki ugled.

Izvanredno stanje — U vrijeme nereda, borbe, kada, kako to kaže

RASBAM: »Nema karavane koja bi mogla prenijeti vijesti.«

Između Jhude i Galila — Pošto su obje oblasti brdovite, a Jhuda

još i pustinjska, ni u mirno vrijeme nije bilo redovna pro-
meta, veze između tih pokrajina bile su neredovne i teške.

Koji mu ne mogu javiti — Koji ne mogu javiti čovjeku koji je

»dosjeo« na njegovu imanju.

Učitelj Smuel — Mar Smuel; v. Smuel.

Str. 247.

Dosjelost bez zahtjeva — Bez zahtjeva pred sudom za ozakonjenje

prelaska u vlasništvo onoga koji je držao imanje tri godine.
V. list 28/b.

Str. 249.

Moj će se gnjev raspaliti — Izl 22,23.

Tako će vam žene ostati udovice — Izl 22,23.

Str. 250.

Prema ovoj barajti — Ta barajta propisuje da nasljednici ne mogu

ući u posjed imovine zarobljenika.

Rav Amram — r. Amram Hašeni; r. Amram Drugi. Babilonski

amoraj trećeg i četvrtog naraštaja, učenik rav Sešeta i rav
Hisde. Premda se školovao u učilištu u Suri, na ovom ga mje-
stu učitelj sumnjiči da je prihvatio nategnuto učenje konku-
rentskog učilišta u Pumbediti.

Možda si ti iz Pumbedite — Uz tu izreku rav Sešeta zamijetili

bismo da ona baca više svjetla na poznatu raspravu o pravom
 značenju slične izreke u Novom zavjetu (Mt, 19,24, Mk 10,25,
Lk 18,25): Lakše je devi kroz iglene ušice proći nego bogatašu
ući u kraljevstvo Božje. U vjekovnim kritičkim raspravama
govori se da je to prevodilačka greška, zamjena pojmova,
nastala sličnošću grčkih imenica kamelos — deva, i kamilos —
brodsko uže. Ali po ovom talmudskom primjeru vidimo da je
i novozavjetna poslovica, a i ovdje navedena izreka, jedna od
mnogobrojnih igara riječima, šaljiva dvosmislica, koja je me-
du Jevrejima toga vremena bila omiljena. U ovom slučaju,
aramejska imenica pila (hebrejska: pil) znači slon, a zvučno
je veoma slična latinskoj imenici filum — uže.

Da [se] one uopće ne mogu [udavati] — Zena se ne može udati

dok sudbina, odnosno život ili smrt njenog muža ne bude
sigurna.

čuo sam — Drugim riječima: primio je predaju prema kojoj su

iseljenička i zarobljenička imanja pravno istovjetna.

Str. 251.

A sedme godine — Izl 23,11; U SZ doslovno piše: Pusti da počiva

napuštena — te se talmudist time koristi za svoje objašnjenje.

Oduzimanje po kraljevom nalogu — Pljenidba, koja također vri-

jedi kao slučaj napuštanja protiv svoje volje.

Kada mater ostaviše sinovi — U izvorniku, Hoš 10,14, stoji: Kada

mater smrskaše na sinovima. Glagol rataš — smrskati, zbog
zvučne sličnosti s glagolom nataš, napustiti, ostaviti, tanait
vrlo slobodno zamjenjuje za potrebe svojeg nalaženja »uvid-
nog dokaza«.

Str. 252.

Tada Gospod — Post 2,21.

Str. 253.

Kav — Mjera za zapreminu, v. obj. za Bava mecia 21/a.

Neka se žena resi nakitima — Tanait ovdje dozvoljava uljepša-
vanje žena i o blagdanu, kada je inače svaki rad zabranjen.

Str. 254.

Zena se stječe na tri načina — U uvjetima dozvoljenog mnogo-

ženstva (koje je malokad prakticirano, a u Evropi ga je i
pravno ukinuo u X stoljeću rabi Geršom iz Mainza) muškarac
je uvijek mogao stjecati ženu, i poslije sklapanja braka pravno
je bio »neoženjen«; žena je postajala vjenčana i mogla je
steći svoju slobodu ili smrću muža ili rastavom, odnosno ot-
pusnim pismom (»pušteni ca«), Zaruke (vjeridba), kao obavezni
stupanj u procesu sklapanja braka (šiduhin — posredovanje,
provodadžiranje, snubljenje; kidušin — zaruke, vjeridba, dosl.:
posveta, posvećivanje; nisuim — vjenčanje), mogle su se ostva-
riti davanjem novca, pred dvojicom svjedoka i uz izgovor rije-
či: »Uzmi, ti si zaručena za me!«, odnosno doslovno: »Uzmi,
ti si meni posvećena!« Novac je mogao biti samo simbolične
vrijednosti, ostatak prastarih običaja pri ugovaranju bračne
veze, ali i pri sklapanju bilo kojih imovinskopravnih ugovora.
U Knjizi Postanka (38,17—18) Jhuda daje Tamari jamčevinu,
koja se na hebrejskom zove eravon, a od te feničko-hebrejske
imenice nastala je i grčka arrabon i latinska: arrhabo i ar-
rha (v. A Latin Dictionary, Oxford, str. 165). Ta jamčevina
osiguravala je bilo vrijednošću, bilo simbolom vrijednosti iz-
vršenje bračnog ugovora. U poslijetalmudskom razvoju pre-
tvorila se u vjenčani prsten, koji je ženik davao nevjesti uz
riječi: »Eto, ti si meni posvećena po vjeri Mojsijevoj i Izraelo-
voj!« Pisana je isprava u drevno doba bila vrlo jednostavna,
i ne treba je zamjenjivati s vjenčanim ugovorom (k'tuba) koji
se od ranog srednjeg vijeka do danas održao u Jevreja. Bilo
je dovoljno da netko na papirus, kožu, pločicu ili komadić
pečene gline upiše: »Ja te ovim zaručujem!«, odnosno: »Ja te
ovim posvećujem za sebe!« ili nešto tome slično i da tu ispra-
vu (štar) preda nevjesti u nazočnosti dvaju svjedoka da bi
zaruke bile punovažne. Treći način, koji se u početku ovog
traktata navodi, predstavlja također ustanovu davnih običaja.
Naime, ako netko opći s neudatom ženom, brak postaje pravno
valjan, ali su se morale ispuniti i još neke naknadne obveze:
izjava pred dva svjedoka i ženin pristanak. U kasnijem raz-
voju bračnog prava, osobito u Evropi, ti su se običaji spajali
i pojednostavljivali. Brak se sklapao pod »nebom«, baldahinom
 (hebr.: hupa), stavljanjem prstena u nazočnosti dvaju svje-
doka izvršen je propis zaruka, pročitan je vjenčani ugovor,
zatim su se »zaručnici« povukli na trenutak u izdvojenu prosto-
riju da bi time simbolizirali ispunjenje i trećeg uvjeta.

Str 255.

Rav Sama, sin Raktin — r. Sama bar Rakta. Suvremenik Ravine

II, pripadnik posljednjeg, osmog naraštaja babilonskih amora-
ja. Njegovo se ime pojavljuje još samo na jednom mjestu u
Talmudu.

Jedno je za nas, a drugo za njih — prema objašnjenju Rašija:

»Za nas« — za one koji su živjeli u Babilonu u boljim dru-
štveno-gospodarskim uvjetima; »za njih« — za one koji su
živjeli pod rimskom okupacijom na području nekadašnje jev-
rejske države, progonjeni i siromašni.

Rav Hamnuna — Babilonski amoraj trećeg naraštaja, živio pre-

težno u Suri, u III stoljeću, učenik Ravin. Kod Rave je učio
ne samo halahu nego i etiku, dok se u hagadi vrlo malo ogle-
dao. Nastojao je da se poštuju halahička rješenja njegova
učitelja i u tome je bio, prema mnogim zapisima o njemu,
vrlo uporan. Po ovdje navedenom, kao i po drugim svjedo-
čanstvima, suvremenici su ga visoko cijenili. Osim njega, bila
su još tri amoraja istog imena: Hamnuna I Babilonski, iz
drugog naraštaja; Hamnuna III Sava (Stariji — Djed), koji
je živio potkraj III i na početku IV stoljeća; Hamnuna IV Žuta
(Mali — Mlađi), amoraj koji je živio na početku IV stoljeća.

Str. 256.

Na Zapadu — Za Babilonce: u zemlji Izraela, bivšoj jevrejskoj

državi, koja se nalazila zapadno od Babilona.

Tko nade — Izr 18,22.

Nalazim — Prop 7,26.

Tada umrije Elimeleh — Rut 1,3.

A meni kada sam prešao — Post 48,7.

Str. 257.

Aharon se oženi Eliševom — Izl 6,23.

Str. 258.

Reš Lakiš — rabi Simon ben Lakiš; rabi Simon, sin Lakišev. S ra-
bi Johananom, jedan od dvojice najviđenijih palestinskih amo-
raja drugog naraštaja. 2ivio je od 200. do 275. Učio s r. Jo-
hananom u Seforisu. Bio je snažne tjelesene građe, te postoji
mnogo legendi o njegovoj nevjerojatnoj snazi. Neka od tih
kazivanja govore o tome da je napustio ugledni roditeljski
dom, čini se zbog novčanih neprilika, i pristupio skupini raz-
bojnika, a zatim postao gladijator koji se u rimskim cirkusima
borio s ljudima i zvijerima. Uspio se dokopati slobode i nena-
dano se sreo s r. Johananom (bar Napahom), koji ga je na-
govorio da se obrati i posveti učenju Nauka, dajući mu svoju
sestru za ženu ukoliko to izvrši. Nakon nekog vremena, Simon,
sin Lakiša, dostigao je svog šurjaka. Sasvim je sigurno da je
to uspio samo uz golem trud (po zapisima: četrdeset je puta
ponavljao svaku Mišnu prije no što bi se pojavio pred r.
Johananom! Taanit 8/a). U Seforisu su ga već oslovljavali
kao uvaženog člana učilišta, a u Tiberijasu, kamo je pratio r.
Johanana, zauzimao je drugo mjesto u učilištu, s naslovom
učitelja. Prema zapisima, vidimo da je bio dovitljiv, otvoren
u izražavanju svojih mišljenja. Tako je jednom egzilarhu, koji
se žalio na ucjene rimskih carskih službenika, odgovorio: »Ne
otimaj pa ni tebi neće otimati« (B'rešit Raba 78/15). Bio je
samostalan u tumačenjima i halahičkim rješenjima, a i nje-
gova hagadička kazivanja izazivala su divljenje ali i nevjericu
među suvremenicima. Na primjer: »Jov nikada nije postojao,
njega je izmislio pjesnik« (Sota — Jeruzalemski talmud —
20/b). Prema legendi zapisanoj u traktatu Bava mecia (84/a)
R. Johanan ga je u jednoj raspravi o oružju uvrijedio, rekavši
kako »razbojnik poznaje svoj alat« — te se Reš Lakiš razbolio
i umro. Po mišljenju mnogih učenjaka, netočno je da je bio
razbojnik, vjerojatno je njegov boravak među gladijatorima
izazvao tu ocjenu.
Oči su ti kao u golubice — Pj 1,15.

Ne obeščašćuj svoje kćeri — Lev 19,29.

Rabi Mani — U Jeruzalemskom talmudu r. Mana. Sin i učenik r.

Jone, palestinski amoraj petog naraštaja, rođen u Tiberiji, oko
polovice četvrtog stoljeća (340—370?), živio neko vrijeme u
Cezareji, zatim u Seforisu, gdje je od r. Hananje (Hanine)
primio rukovođenje učilištem i načelstvo nad gradom. Za raz-
liku od r. Manija, palestinskog amoraja prvog do drugog na-
raštaja, često se naziva r. Mani Drugi. Smatra se jednim od
posljednjih urednika Jeruzalemskog talmuda. Zapisani su nje-
govi česti sporovi s drugim amorajima. Dok nije primio ru-
kovođenje učilištem u Seforisu, bio je vrlo konzervativan u
svojim halahičkim rješenjima, često je tumačio Mišnu čak i
nepravilno. Po primitku dužnosti, prilagodio se tadašnjem po-
ložaju naroda koji je živio pod okupacijom Rima. Optuživao
je kneza Jhudu III da prima mito, a bio je i s drugim suvre-
menicima u zategnutim odnosima; oštro ih je korio zbog raz-
nih nepravilnosti (r. Abinu II, na primjer, što je dao izraditi
raskošna vrata za učilište, umjesto da tim novcem pomaže
siromašne učenjake i učenike). Patrijarh ga je zbog svega toga
progonio, te je r. Mani, po legendi, odlazio u krajnjem oča-
janju na očev grob tražeći pomoć. Hagada kazuje da je po-
sjedovao nadnaravnu moć i da je s pomoću vrhunaravnih
sila odobrovoljio kneza. Vrlo se često navodi u oba Talmuda,
ali je na nekim mjestima teško razlučiti odnosi li se navod na
njega ili na r. Manija I.

Rabi Eliezer — Cini se da je sin r. Joseja bar Zvide, palestinski

je amoraj petog naraštaja. Cesto prenosi mišljenja svoga oca,
r. Manija i drugih učenjaka.

Str. 259.

Takvome neće Gospod nikada oprostiti — Pnz 29,19.

Str. 261.

Oči svoje upravljam k vjernima — Ps 101,6.

Rabi Jhošua — V. r. Jhošua b. Hananja.

Ujutro sij sjeme svoje — Prop 11,6.

Str. 262.

Dvaiuiest tisuća parova učenika — ovo je parafraza rabi Akivinih

riječi iz midraške knjige B'rešit Raba (61,59). Tih dvanaest
tisuća učenika vjerojatno su njegovi pristaše u Bar Kohbinom
ustanku protiv Hadrijana.

Parova učenika — V. objašnjenje o Joseju, sinu Joezerovom; za

Izreke otaca 1,2.

Gavat — Gabat, Gibeton, Gabata — grad koji se u SZ knjizi Jošue

(19,44) spominje među onima koji su predstavljali baštinu ple-
mena Dan. Arheološki, do danas nije nađeno točno mjesto tog
naselja.

Antipatris — Grad na putu između Jeruzalema i Cezareje, koji

je podigao Herod Veliki.

Dok rabi Akiva ne dođe do naših učitelja koji bijahu na jugu —

Imenica jug (darom), kao geografski pojam u starozavjetnom
hebrejskom i aramejskom jeziku, najčešće označava pustinju
Negev i arabijsku zemlju Jemen. Kasnije se tim imenom
(hebr.: Darom; helenizirano: Daromas) naziva južni dio zemlje
Izraela s pustinjom Negev. U Talmudu, imenom Darom —
Jug, nazivaju se južne oblasti, a isto je tako i u rimskoj admi-
nistrativno-zemljopisnoj podjeli zemlje, čak je postojala i pod-
jela na Gornji i Donji Darom. Međutim, vjerojatno se ovdje
misli na sasvim određeni grad Daroma koji se također nalazio
u južnom dijelu Izraela.
Pesah — Aram.: Pasha, proljetni blagdan beskvasnog kruha, koji
se slavi osam dana (od 14. Nišana) u spomen oslobođenja
Jevreja iz egipatskog ropstva.
Blagdan Sedmicđ — Pedesetnica, blagdan prve žetve, koji se slavi
sedam tjedana poslije Pesaha.
Rabi Hija, sin Abinov — r. Hija bar Abin. Babilonski amoraj tre-
ćeg naraštaja. Navodi se često u Babilonskom talmudu. Suvre-
menici su ga vrlo visoko cijenili, Rava ga je čak u jednom
razgovoru nazvao »lav iz družine«.

Rabi Nahman — Palestinski amoraj petog naraštaja, ne osobito

značajan. Uglavnom su zabilježena njegova kazivanja u ime
drugih (većinom r. Manija).

Davljenjem — neposredno prije ulaska knjige u tisak, poznati

talmudist Hajim Kolic iz Jeruzalema, čija se knjiga o rabi
Akivi ben Josefu pojavila u ljeto 1980. godine, u razgovoru
me upozorio da se ovdje ne može prihvatiti ustaljeno shva-
ćanje da riječ ask'ra znači davljenje, gušobolja, već da je ovo
navjerojatnije riječ pozajmljena iz arapskog jezika: askerija,
asker — vojska, vojnik! Prema tom shvaćanju H. Kolica,
»učenici rabi Akive«, za koje mnogi komentatori Talmuda drže
da su vojnici, ustanici Bar Kohbe, poginuše, ubili su ih vojnici,
pa bi tu kratku rečenicu trebalo tako i prevesti: »Od vojnika.«
Proširujući ovo tumačenje, ako se prihvati da smrt nije nastu-
pila od zarazne gušobolje, već su ih ubili u borbi vojnici, rim-
ski legionari, »strašna smrt« je nastupila možda tako da su
ustanike legionari zarobili te zatim zadavili.

Rabi Matna — Rav Mat'na. Poznata su dvojica babilonskih amo-

raja toga imena. Jedan je bio iz drugog, a drugi (Matna II)
iz četvrtog do petog naraštaja.
Rabi Tanhum — Palestinski amoraj trećeg naraštaja. Navode se
njegova mnogobrojna kazivanja i prenošenja mišljenja drugih.
Navođenje njegova imena je također sporno. Tako se često
zamjenjuje s r. Tanhumom (Tanhuma), r. Nahumom. Zato
i neka druga mjesta, neki učenjaci pretpostavljaju da je riječ
o amoraju drugog naraštaja r. Tanhumu, sinu Hanilajevom
(r. Tanhum bar Hanilaj), a da ovdje r. Tanhum ne »govori u
ime r. Hanilaja«!

Rabi Hanilaj — Palestinski amoraj prvog naraštaja, čije se posto-

janje dovodi u pitanje, jer ga mnogi smatraju prepisivačkom
izmišljotinom. Pod tim se imenom, uostalom, pojavljuje samo
dvaput u cijelom Talmudu.
Svaki čovjek koji nema žene — U cenzuriranim izdanjima Talmuda
umjesto riječi -svaki čovjek« stoji: -Svaki Jevrejin« — kako
se te izreke ne bi shvaćale kao kritika katoličke ustanove
celibata.

1 raduj se ti i dom tvoj — Pnz 14,26.

I dom tvoj — Raši te riječi objašnjava: -i žena tvoja«.

Nije dobro — Post 2,18.

Bez okolice — u izvorniku piše doslovno: -bez zida« (koji ga okru-

žuje).

Zar pomoć moja — Jov 6,13.

Zena će okružiti muža — Jr 31,22.

Rava, sin Ulin — Raba sin Ulin; Raba bar Ula. Babilonski amoraj
četvrtog naraštaja (v. Rava, sin Ulin).

I znat ćeš da je miran šator tvoj — Jov 5,24.

Str. 263.

Žudnja će te mužu tjerati — Post 3,16.

Rabi Josef — V. rav Josef (ben Hija)

I to samo ako [je put] po slobodnoj volji — Ako čovjek putuje,
odnosno odlazi iz kuće po svom poslu, po osobnoj volji. Me-
đutim, ako polazi na vršenje nekih -zapovijedenih« obveza,
kod kojih je obredno određeno spolno uzdržavanje, onda taj
savjet ne treba izvršavati.

Vikneš li tada — Iz 58,9; JHWH — Gospod.

Rabi Elazar — V. rabi Elazar (ben Pdat).

Muško i žensko stvori ih — Post 5,2.

Čovjek koji nema zemlje — Ovdje je talmudist upotrebio imenicu
karka — zemlja, ali još i tlo. Time se hoće naglasiti da čo-
vjek bez zemlje nema tla pod nogama.

Nebesa su nebo Božje — Ps 115,16.

RODITELJI I DJECA

Str. 265.

Lijepo sam učinio — Isticanje dužnosti poštovanja roditelja se u

toj maloj raspravi ne samo uspoređuje s bogom, već se tim
posljednjim primjerom dovodi do očitog apsurda.

Str. 266.
Sin neke udovice — U jednom rukopisu piše: »Sin neke puštenice«,
— što je vjerojatnije.
Rabi Eliezer — V. Eliezer (ben Josej ben Zvid).

S trepavica ti se vidi — Prema tumačenju Rašija: »Trepavice oda-

ju da je mnogo plakao.« Tom sarkastičnom rečenicom rabi
Jhošua zapravo odbija izravan odgovor, premda bi se moglo
pretpostaviti da je to prijekor rastavljenim roditeljima. A mo-
žda i prijekor udovici (ili puštenici?!) što živi nevjenčano.

Prodavaonica mirisa — vidi objašnjenje o mirisaru za Kidušin 82/a

UČENJE

Str. 268.

Rabi Abahu — Znameniti palestinski amoraj trećeg naraštaja, ži-

vio potkraj trećega i na početku četvrtog stoljeća. Učenik r.
Johanana i prisan prijatelj r. Amija i r. Asija. Obično ga na-
ša Tulmud 561
 zivaju Abahu iz Cezareje ili A. Kesarijski, čini se da je bio
porijeklom iz tog mjesta, a i najveći dio života proveo je u
tom gradu, tadašnjem sjedištu rimskog prokonzula. Svoje je
obrazovanje dobio u učilištu u Tiberiji. Po zanimanju je bio
tkač skupocjenih tkanina, tim je poslom stekao imovinsku
nezavisnost. Osim jevrejskih znanosti, znao je izvrsno i grčki
jezik, što mu je pomoglo da se izravno obraća rimskim vlasto-
dršcima. Štoviše, unatoč tadašnjim običajima i shvaćanjima,
naučio je svoje kćeri grčkom jeziku. Uz to je učio i matemati-
ku i druge svjetovne znanosti, što ga je činilo jednim od naj-
obrazovanijih ljudi svoga vremena. Po svjedočanstvima, bio je
izuzetno blage naravi, te su ga cijenili svi njegovi suvreme-
nici, i Jevreji i stranci. U vrijeme obilazaka raznih centara
jevrejskog života, držao se načela uvažavanja mjesnih običaja.
U raspravama s kršćanima, a u Cezareji je u njegovo vrijeme
već postojala kršćanska općina koja je djelovala sasvim slo-
bodno, može sc reći već s podrškom rimskih vlasti (suvreme-
nik Eusebija!), bio je mnogo trpeljiviji od svojih sunarodnika.
Povijest mu zasigurno ne daje za pravo što je bio jedan od
pobornika izopćenja samarijanske općine u Cezareji, u vrijeme
posljednje mogućnosti za sporazumijevanje s tim »raskolnici-
ma«. U halahi se nije odlikovao posebnom izvornošću, čini
se da mu je bila tuda oštroumna i »oštroumna« dijalektika i
skolastika njegovih kolega. Zahvaljujući popularnosti koju je
uživao u narodu, zatim ugledu koji je stekao na prokonzul-
skom dvoru (a iskoristio ga je ne jedanput za spas svojih su-
narodnika), a ipak, čini se, ponajviše tome što je tadašnji egzi-
larh Gamliel IV bio, čak i po talmudskom svjedočenju, »mali
čovjek«, slaba ličnost, čija je jedina zasluga bila to što je bio
potomak Hilelov, Abahu je i nehotice postao prvo predstavnik
svoje općine a zatim i prvi pravobranilac i službeni zastupnik
svojih sunarodnika na prokonzulskom dvoru. Uz to, treba spo-
menuti da je bio sjajan hagadist, i da je jedan od najviše na-
vođenih palestinskih amoraja u Babilonskom talmudu.

Rabi Ami — r. Ami, r. Imi, r. Ejmi, bar Natan. Palestinski amoraj

trećeg naraštaja koji je, zajedno sa svojim bratučedom i ne-
razdvojnim drugom r. Asijem, bio poglavar učilišta i pred-
sjednik suda u Tiberiji (oko 280—310). Obojicu su visoko
cijenili suvremenici i nazivali ih raznim časnim naslovima.
Kao i r. Asi, i r. Ami je, vjerojatno, bio babilonskog porijekla,
ali je u mladosti pohađao učilište u Cezareji, a zatim učio kod
r. Johanana u Tiberiji. Nasuprot tada vladajućoj skolastici u
 babilonskim učilištima, Ami i Asi su predavali i tumačili
jednostavno i jasno. Obojica su, uz to, bili nadzornici škola
za djecu. Bavili su se liječničkim pozivom, a ostalo je zapisano
i nešto njihovih istraživanja o životu i navikama životinja.

Str. 269.

M&kom zanijemih — Ps 39,3.

Jer pouku dobru vam dadoh — Izr 4,2.

Rabi Hanina, sin Papin — rabi Hanina bar Papa. Učenik r. Johana-
na i palestinski amoraj trećeg naraštaja. Prema zapisima, bavio
se i halahom i hagadom, često se navode njegove raspre s r.
Zerom. Suvremenici su ga, zbog skromna i pravedna ponaša-
nja, smatrali svetim čovjekom. O njegovu životu i smrti saču-
vano je nekoliko legendi.

Str. 270.

Jhošua, sin Gamlin — J'hošua ben Gamla. Veliki svećenik u Jeru-

zalemu, oko 64. godine. Na taj je položaj došao tako što je
njegova bogata žena Marta, iz obitelji velikog svećenika Boetu-
sa, podmitila kralja Agripu II. Unatoč tome, ostao je zapisan
u povijesti kao čovjek kojemu treba zahvaliti za dobro orga-
nizirano školstvo. Flavije zapisuje njegov govor Idumejcima
sa zidina Jeruzalema (v. Judejski rat IV 4), u kojem ih od-
vraća od napada na grad. U nekim prijevodima nazivan: Isus.

Poučite u njima svoje sinove — Pnz 11,19.

Jer će iz Ciona — Iz 2,3; nastavak stiha je: Iz Jeruzalema riječ

JHWH.

Str. 271.
Onda su odredili da se postavi [učitelj] u svakom okrugu — misli
se na grad ili više manjih naselja pod jednim eparhom —
župa. Raši tumači: »eparhija«.
36*
563
Smuel, sin Silatov — rav Smuel bar Silat. Babilonski amoraj prvog
naraštaja; po struci učitelj djece, o njemu se govori kao o
čovjeku koji je i s malim zadovoljan. Suvremenik Rava, čija
mišljenja navodi i prenosi.

Str. 272.

Rav Dimi iz Nehardeje — Babilonski amoraj četvrtog naraštaja,

poglavar učilišta u Pumbediti od 385. do 388. godine. Prema za-
pisima, bio je trgovac voćem. Osim tog mjesta, u cijelom
Talmudu spominje se samo pet-šest puta, u halahičkim raspra-
vama.

Željezo se željezom oštri — Izr 27,17.

Raba, sin Bar Hanin — Raba bar Bar Hana; Raba, Hanin unuk;
u Jeruzalemskom talmudu: Aba bar Bar Hana. Babilonski
amoraj trećeg naraštaja. Rođen u Babilonu, učio kod r. Jo-
hanana u Tiberiji, zatim se vratio u Babilon, i tamo prenosio
halahička rješenja svoga učitelja i drugih učenjaka iz palestin-
skih učilišta. Uz to su ostali i njegovi zemljopisni i etnografski
zapisi o zemlji Izraela i o životu Beduina. Njegove bajke,
koje donosimo podsjećaju na kasnije priče Sindbada More-
plovca. Prema B. Lerneru: »Neki znanstvenici vide u njegovim
maštovitim bajkama kritiku rimskih vlastodržaca i političkih
događaja« (EL-AM, B'rahot, fasc. 16, str. 249).

Nije li riječ moja — Jr 23,29; Gospodnja — JHWH.

Drvo života — Izr 3,18; u izvorniku se izreka odnosi na imenicu

mudrost, a ta imenica i Tora. — Nauk su u hebrejskom žen-
skog roda, dok je u nas ta druga imenica muškog roda, te
sam tako prilagodio i usaglasio u prijevodu.

Str. 273.

Oj, svi vi koji ste žedni — Iz 55,1.

Hodite, kupujte žito — Iz 55,1.
I ako ne nabrusi oštricu — Prop 10,10. Ako željezo zatupi i ako se
ne nabrusi oštrica, čovjek će morati napeti snage. Zato je,
prema ovom učenjaku, sva mudrost u shvaćanju prednosti
pripravnih radnji. Navodi iz SZ uzimaju se doslovno za doka-
zivanje mišljenja.

[Dvadeset i četiri knjige] Nauka, Proroka i Spisa — To je jevrej-

ska kanonska podjela Starog zavjeta.

Str. 275.

Siromah, bogataš i opaki dođoše pred sud — Ta se prispodoba do-

gađa na »Svevišnjem sudu na onom svijetu«.

Tropaik — Sitan novčić u vrijednosti od jednog rimskog statera

(0,3225 gr zlata).

Smaja i Avtalion — V. objašnjenje za Izreke otaca 1,10.

Predvečerje subote — Petak.

Godišnje doba Teveta — Mjesec Tevet pada obično u prosincu

(decembru).

Da se zbog njega oskvrne subota — Da se prekorači stroga za-

brana svakog rada u subotu.

Str. 276.

Rabi Elazar, sin Harsomov — r. Elazar ben Harsom. Tanait prvog

naraštaja, kojega su zbog skromnosti i učenosti cijenili unatoč
bogatstvu.

Natjeraše ga da radi na tlaku — Zanimljivosti radi navodim da

u izvorniku stoji arameizirani oblik grčke imenice angaria —
tlaka, kuluk, kako se nekada i u nas govorilo.

Josef — Josip; v. Post 39.

Josef Pravedni — Pravednik Josef; Josef Hacadik. Uobičajeni na-
ziv te biblijske ličnosti u talmudskoj i srednjovjekovnoj knji-
ževnosti. U nas Josip.

Gospod oslobađa sužnje — Ps 146,7—8; JHWH — Gospod; i da-

lje, svi su navodi iz ovoga psalma.

Str. 277.

Kikar — Talenat; mjera za težinu, oko 34,272 kg.

Da legne uz nju — Post 39,7—10.

U onaj dan — Iz 10,27. Rečenica se u nas prevodi: skršit će se ja-

ram od obilja (koje će nastati nakon oslobođenja). Doslovno
stoji: i skršit će se jaram zbog ulja. Rabi Jichak Kovač se do-
slovno koristi štivom za svoju egzegezu.

Dan — Gradić na krajnjem sjeveru Izraela.

Beer ševa — Grad na jugu, u pustinji Negev. Uobičajeni izraz:

Od Dana do Beer Seve — kada se hoće reći: od krajnjeg sje-
vera do krajnjeg juga zemlje.

Antipatris — Spominjanje toga grada u ovom kontekstu predstav-

lja anahronizam, jer je Antipatris podigao Herod, koji je
živio mnogo kasnije.

U onaj dan, gdje god bijaše tisuću čokota — Iz 7,21—23.

Pretvoriše se u drač i trnje — Jer se nitko zbog učenja nije bavio

poljoprivredom.

ZDRAVLJE

Str. 279.

Dani su čovjekovi kao trava — Ps 103,15.

moj stanovati u gradu kojega je načelnik liječnik — Jer je za-
uzet liječenjem a ne brigom o gradu.

v Hana — Babilonski amoraj trećeg naraštaja.

NO I JELO

r. 282.

iomsit — Prema nekim shvaćanjima, to je Emaus u Judeji kraj

kojeg je bilo toplih izvora.

vaj mjesec neka vam bude — Izl 12,2.

oah — Noa, Noje. Jedna od starozavjetnih ličnosti, otac Sema,
Hama i Jafeta, od kojih su po SZ legendi potekli mnogi na-
rodi. Njegovo je ime vezano uz legendu o potopu, a po rečeni-
nici iz Knjige Postanka (9,20) smatra se prvim vinogradarom.

atan — U nas još i: Satana, Sotona; izvorno znači: mrzitelj, tla-

čitelj; ali i: vođa sila zla, đavo, kralj zloduha.

r. 283.

akdemon, sin Gorionov — Nakdemon ben Gorion, Nikodemon.

o dvije mjere vina — Piše: po dvije see vina.

r. 284.

na bijaše udovica koja je čekala odluku djevera — Još nije bila

sigurna hoće li je djever uzeti za ženu po leviratskom zakonu
ili je osloboditi (v. halica — obj. za Sanhedrin l/a).

omu rane nizašto — Izr 23,29—30.

On će vam biti i Svetište — Iz 8,14.

Vino ima slovnu vrijednost 70 — jajin (piše se: jjn) — j-10,

n-50; 10 + 10 + 50 = 70; sod (piše se swd) s — 60, w — 6,
d — 4; 60 + 6 + 4 = 70. Ovaj način istraživanja i tumačenja
smisla riječi po kriptogramskoj zamjeni brojčanih vrijednosti
slova, naziva se u Talmudu gematria. Bila je posebno proši-
rena u Kabali.

O MILOSTINJI

Str. 288.

O milostinji — V. objašnj. za Izreke otaca 1,8.

Turnus Rufus — Turanos; Tyranos?; Tineius Rufus; T. Anni us

Rufus, ali već i od svojih suvremenika, Rimljana nazivan
Tyrannius, čemu odgovara i naziv kojim su ga spominjali u
Talmudu: Turnus (grč.: tyrannos — nasilnik, samovladar). Bio
je rimski upravitelj Judeje u I st. Eusebius (Hist. Eccl. IV 6 1)
piše da je poslije gušenja Bar Kohbina ustanka -silom ratnih
zakona očistio jevrejsku državu od njenog stanovništva«.

Kralj od krvi i mesa — dosl:. kralj od mesa i krvi — ovozemalj-

ski kralj.

Jer su sinovi Izraela — Lev 25,55.

Str. 289.

Vi ste sinovi — Pnz 14,1. Gospod — JHWH.

Zar nećeš gladnome odlomiti — Iz 58,7.

Deset je silnih stvari stvoreno — U izvorniku doslovno stoji: tvr-

dih, čvrstih stvari. Kako u hebr. kaše znači: tvrd, čvrst, ali i:
težak, postojan, to sam zbog moguće igre riječi preveo: silan.
Vjetar je silan — Kao i na mnogim mjestima dvosmislenost te ime-
nice ne može se prevesti. Hebr.: ruah znači i vjetar ali i duh.

Pravednost izbavlja od smrti — Izr 10,2. Kao što smo već napo-
menuli, u hebrejskom jeziku SZ nije bilo posebnog izraza za
milostinju, pa i ovdje riječ: c'daka — pravednost, božje milo-
srđe (v. Pnz 6,25; Ps 24,5; Iz 59, 16 i dr.) koja se prevodila u
LXX grčkom riječi eleemosyne. Kasnije i u SZ i u NZ, pa i
u talmudskoj književnosti, i grčka i hebrejska riječ iskazuju
samo milostinju, milodar koji se daje siromahu, udovici (v.
objašnjenje za Izreke otaca 1,8).

Benjamin Pravedni — r. Benjamin Hacadik. Tanait prvog nara-

štaja, spominje se još samo jednom u cijelom Talmudu.

MUDRE KAZE

Str. 291.

Primače se Avraham — Post 18,23—27.

Rabi Levi — Palestinski amoraj trećeg naraštaja, značajan i mno-

go navođen hagadist, ponekad se navode i njegova halahička
rješenja. Djelovao u učilištu r. Johanana u Tiberiji kao propo-
vjednik dvadeset i pet godina. Njegova hagadička izlaganja
prihvaćali su i najveći protivnici hagade, kao što je bio r. Zera.

Ne hvali se — Izr 27,1.

Str. 292.

Dobro je čovjeku — Ps 112,5.

Str. 295.

Na kraju [raspre] — Jhošua je »zatražio« mesarevu glavu, koju

je već »platio«.
A kada stigoše do morskog Ždrijela — Vjerojatno se ovdje misli
na Haribde, koje se spominju u grčkoj mitologiji, ili neko
drugo morsko ždrijelo, vir. Već je Raši za »mjesto zijeva« ili
»zjapa« — kako stoji u izvorniku, pretpostavio da je ime
mjesta gdje je more najdublje. Kako se i Haribde u grčkoj
narodnoj etimologiji izvode od glagola hasko (haos) — zjapiti,
zijevati, zinuti, ta je pretpostavka vrlo vjerojatna.

Str. 299.

Rav Huni se ukiselilo 400 krčaga vina — Unatoč tome što je po-
slije razaranja hrama postojala težnja za apstinencijom, vino
je i u Jevreja, kao uostalom i u cijelom drevnom Sredozemlju
bilo dijelom objeda i o dobrom vinu ima mnogo zapisa. Tko
je imao u svom vinskom podrumu dosta vina, smatrao se
bogatim čovekom, a rabinsko tumačenje držalo je da je kva-
renje vina znak ovozemaljske kazne za neki grijeh ili prijestup.
Sto se tiče pojmova koje ovdje i na drugim mjestima prevo-
dim uvjetno s: krčag, posuda, vrč, u Talmudu postoji mnogo
naziva, koje je prilično teško identificirati, ali je obično riječ
0 zemljanim posudama, amforama, grncima, koji su nam poz-
nati iz grčkih i rimskih arheoloških nalaza.

Rav Jhuda, brat rav Sale Pobožnog — Babilonski amoraj trećeg

ili četvrtog naraštaja, živio u Nehardeji, spominje se u cijelom
Talmudu tek na pet mjesta, a o njegovom »pobožnom« bratu
nema podataka.

Rav Ada, sin Ahavin — rav Ada bar Ahava. U Babilonskom talmu-
du postoje dva amoraja tog imena, jedan je bio suvremenik r.
Hune (250—280. godine), a drugi iz četvrtog naraštaja amoraja,
koji je surađivao s učilištem Rave. Iz ovog se navoda vidi da
1 predaja nije bila sigurna tko je bio rav Hunin sugovornik.
Rav Jhuda i rav Ada II teško da su mogli doći k rav Huni
o kojemu imamo podatke da je bio vodeći amoraj drugog
naraštaja (v. objašnj. za Bava Mecia 34/b). Ovdje je vjerojatno
riječ ili o nekom drugom Huni ili je podatak o prvom sugo-
vorniku netočan. Možda je riječ, kako »drugi kažu«, o rav
Adi, sinu Ahavinom, babilonskom amoraju drugog naraštaja.
Rođen je u Babilonu istog dana kada je umro r. Jhuda Knez.
 Premda je bio u dobrim odnosima s rav Hunom, po njegovim
raspravama se vidi da ga nije štedio. Prema izjavama suvre-
menika, bio je izuzetno smjeran i čestit čovjek. Njemu se
pripisuje zbornik Barajta d'rav Ada o interkalaciji mjeseca u
jevrejskom kalendaru.

Mi smo čuli — U razgovoru s uvaženim učenjacima najčešće se

govorilo neupravno (»onikanje«), što sam gotovo redovito i
ostavljao.

Str. 300.

Elazar, sin rabi Simonov — Elazar b'rabi Simon; Elazar ben Simon
ben Johaj. Tanait, živio u II st., sin rabi Simona bar Johaja.
Prema legendi, svoju je mladost proveo u pećini s ocem skri-
vajući se od rimskog proganjanja i tamo ga je otac učio Na-
uku. Poslije očeve smrti ušao je u učilište r. Simona, sina
Gamliela II. Suradnja s Rimljanima, koja je u ovom zapisu
opisana, ogorčila je njegove suvremenike. Nedugo poslije toga,
Elazar je, po predaji, shvatio nedoličnost svog postupka, te
se podvrgao mukama, ne bi li se iskupio. Više od 262 zapisa
o njemu u talmudskoj književnosti govore o tome da je
tom značajnom učenjaku sredina zaboravila suradnju s oku-
patorom, i da su njegova mnoga halahička rješenja prihvaće-
na kao mjerodavna.

U njoj se šuljaju zvijeri šumske — Ps 104,20.

Vreba iz potaje — Ps 10,9.

Jhošua, sin Korhin — J'hošua ben Korha; ben Karha. Tanait iz

II st. Raši je smatrao da je sin r. Akive, jer je on imao na-
dimak Kereah — ćelavi, no za to nema nikakve znanstvene
osnove jer se o tome ne može naći spomena ni na jednom od
102 mjesta u talmudskoj književnosti gdje se navode događaji
ili mišljenja vezani za Jhošuu ben Korhu. U tim mnogobroj-
nim zapisima ima vrlo malo halahičkih rješenja. Doživio je
duboku starost.
Učenik učilišta — Učenik, student nekog od učilišta koje vodi
poznati učitelj. Učenici su obično bili siromašni, te tako treba
i shvatiti te savjete.

Str. 303.

Jednom rukom za biser — Biser, u prenesenom značenju: grudi.

a drugom rukom za rodnicu — Taj očito mudar erotski savjet

stoljećima je mnogima smetao. I danas tumače »alegorično«,
a imenica kura — rodnica, vagina, stidnica, čak se i u nekim
rječnicima objašnjava samo u svom češćem značenju: talio-
nička peć ili talionički lonac. To je dovelo i do čudnih tuma-
čenja i prijevoda jedne od najljepših Zahvalnica (3,8—12) me-
du rukopisima s Mrtvoga mora. Primjera radi, evo engleskog
prijevoda ovog talmudskog mjesta (Talmud — Soncino, Shab-
bath): »He (R. Hisda) held a jewel in one hand and a
(valueless) seed grain in the other; the pearl he showed them
but the seed grain he did not show them until they were
suffering, and then he showed it to them.« On (r. Hisda) uze
u jednu ruku nakit, a (bezvrijedno) zrno žita u drugu; biser
im je pokazao, ali zrno žita im nije pokazao sve dok nisu
počele patiti, pa im je zatim i njega pokazao!?

Str. 304.

Zašto su glave Babilonaca okrugle — Već je to pitanje uvreda jer

se zna da je Hilel rođen u Babilonu, a zatim se doselio u
Jeruzalem.

Zato što nemaju razboritih primalja — Nevješta primalja može

utjecati na oblik glave novorođenčeta.

Tarmodijanac — Tarmod ili Tadmor je Palmyra, oaza u Sirijskoj

pustinji.
Jesi li ti Hilel koga zovu Knezom Izraela — Hilel je u to vrijeme
bio već nasi, knez, pročelnik Sanhedrina.

Str. 306.

Alef — bet — Početna slova hebrejskog alfabeta.

Ono što ti je mrsko ne čini svom bližnjem — Time je Hilel izre-

kao svu svoju humanu filozofiju, jer pod bližnjim on ovdje
podrazumijeva svakog čovjeka.

A ovo je odjeća — Izl 28,4.

Str. 307.

Tuđin koji bi mu se primakao — Br 1,51; Imenica zar — tuđin

— u ovom SZ navodu znači još i: svjetovnjak, laik. Talmudist
ga za potrebe hagadičke priče uzima u dvostrukom smislu.

Čak i o Davidu — Dakle ponovo u smislu: svjetovnjak.

Izrael je moj prvorođeni sin — Izl 4,22.

Zar ne piše u Nauku — Pridošlica pita Samaja zašto je uopće

morao s njim biti netrpeljiv, kada po Nauku -nema uvjeta za
taj položaj.

Str. 308.

Kav — Kav = 2,1885 lit.

Elam — Zemlja nazvana po starijem sinu Sema (Post 10,22). Leži

između grada Suze i rijeke Ulaj, sa zapadne strane graniči s
nekadašnjim Babilonom. U talmudska vremena Elam se nazi-
vao Hozea; danas Kuzistan u Iranu. Na nekoliko mjesta (San-
hedrin 24/a i dr.) naglašava se da su Jevreji iz Elama bili
neučeni.
Podigavši oči — Zah 5,9—11.

Malu sestru imamo — Pj 8,8.

Str. 309.

Mešam — Mesena, otok na delti Eufrata, Tigrisa i Kraljevskog

kanala.
Deset kava crnila — U nekim rukopisima, zamjenom slova het u
haj, u imenici šihrut, dobija se: »deset kava pijanstva...«

OBIČAJI I VJEROVANJA

Str. 310.
Zahvatanje vode — Doslovno: »Veselje u domu crpljenja vode« —
simhat bet — hašoeva. Jedna od dvorana jeruzalemskog hra-
ma u kojoj se na drugo veče praznika Sjenica održavala ve-
lika povorka i pri tom se crpla voda iz cisterni i lijevala na
Žrtvenik. Prema J. Levy: OLHU IV, str. 190. ta je vesela pro-
slava bila neka vrst demonstracije protiv saduceja, koji su
odbacivali zapovijest libacije — (libatio) vode. U Talmudu
(Suka 55/a) se taj praznik zasniva na ovom tumačenju: »Zašto
se [ova dvorana] naziva imenom Dom crpljenja vode? Jer se
otuda crpi Sveti duh, prema onome [što piše]: I s radošću
ćete crpsti vodu iz izvord spasenja« (Iz 12,3).

Log — Mjera za tekućinu, 1 log oko 6 »jaja«, 0,6 litara.

Prema petnaest [stuba] u Psalmima — Misli se na petnaest Psala-
ma, (od 120. do 134) koji se u izvorniku zovu: šir hamaalot,
što bi se moglo prevesti i s: pjesma stepenik& (u franc. prije-
vodu: Cantique des montees).

Str. 311.
Na zov čovjeka — Negdje se to mjesto prevodi: »na zov pijetla«,
a negdje: »na zov nadzornika«.
Od kamena ubjela — Ubjel: alabastar.

Diaploston — Zgrada hrama s dvostrukim redom stupova.

Str. 312.

Dvostruko više nego onih koji su izišli iz Egipta — U nekim ru-

kopisima stoji još i: »šest stotina tisuća puta šest stotina tisu-
ća« — ali to je ditografsko pretjerivanje, kao uostalom i cije-
la ta pripovijetka koja je maštovito pripovjedački pretjerana,
ali s nekim povijesno točnim podacima.

71 zlatni stolac — U izvorniku: 71 zlatna katedra (naslonjača).

Kikar — Talent, mjera za težinu, oko 34,27 kg.

Bima — Od grčke riječi bema — govornica (otuda i naše bina).

Raši to mjesto tumači: »neka vrst naše almimbre«. Znači da
je u njegovo vrijeme u Francuskoj za oltar, uzvišenje u sredi-
ni sinagoge, upotrebljavana imenica arapskog porijekla: al-
-menbar, istog značenja, a kasnije se govorilo još i: almemor,
almemar, a u Njemačkoj od XVII stoljeća: Altar.

Nadglednik — Po Rašijevom tumačenju: »služitelj zajednice«; ne-

ka vrst današnjeg hramskog služitelja, šamaša.

Mahao bi rupcem — Jer je hram bio toliko velik da nisu svi mo-
gli čuti predmolitelja.

Zlatovesci — Raši tumači da su to kovači bakra, kujundžije, što

je moguće, ali sam u traktatu Avoda žara (17) našao da ista
imenica znači obrtnik koji veze ili tka metalnim nitima.

Kad bi siromah ušao — U Jeruzalemskom talmudu umjesto ime-

nice siromah stoji: stranac, došljak.

Sve njih pobio je Aleksandar — U izvorniku piše: Aleksandar Ma-

kedonski. Već je portugalski biblicist i talmudist I. Abrabanel
(1437—1508) u svom uvodu tumačenja SZ Knjige kraljeva,
pri navođenju toga' talmudskog mjesta brisao riječi Makedon-
ski (hebr.: Mukdon), te je ukazao na to da nije o njemu riječ,
već o »Aleksandru koji je vladao 150 godina poslije gradnje
 drugog hrama«. U nekim su rukopisima taj anahronizam.
nastao vjerojatno greškom neukog prepisivača, prepravljali u
»Tarhinos« — Trajan, a najvjerojatnije je da je riječ o Alek-
sandru Tiberiju Juliju, rimskom vojskovođi jevrejskog pori-
jekla — koji je opustošio jevrejsku četvrt Aleksandrije (v.
Flavije: Judejski rat, — II,18§ 7,8).

Ovim se putem nikada ne vraćajte — Pnz 17,16.

Gospod će na te dovesti — Pnz 28,49.

U predvečerje prvoga blagdanskog dana — Rečenica iz Mišne, koja

se sada u Gemari raspravlja.

Bijaše glatka u početku — Misli se na površinu predvorja hrama.

Str. 312.

Sve je to pismeno — 1 Ljet 28,19.

I žalit će zemlja — Skraćeno iz Zah 12,12.

Zao duh — Nagon zla, v. objašnjenje za Izreke otaca II, 15.

Rabi Dosa — Palestinski amoraj trećeg naraštaja. U Jeruzalemskom

talmudu sačuvana su dva njegova halahička rješenja. Brojniji
su hagadički zapisi, najviše u midraškoj književnosti.

O pomazaniku, sinu Josefovom — Govorio je o mesiji, sinu Josi-

povom, koji je ubijen. Mesija, na hebr.: mašiah — pomazanik,
na grčkom: hristos. Nije teško zapaziti u cijelom ovom haga-
dičkom odjeljku da je fabula uzeta iz ranokršćanskih, možda
judeokršćanskih kaža o Kristu.

Pogledajte me — Prilagođeni navod iz Zah 12,10.

Str. 314.

Ovako govori Gospod nad vojskama — Zah 8,6, — smisao cijelog

navoda prilagođen je potrebama pripovjedača.
Jao onima — Iz 5,18.

Obznanjujem odluku — Ps 2,7—8.

Kada su pasli — Hoš 13,6.

Str. 315.

Levi — Levi ben Sisi — Palestinski amoraj prvog naraštaja. Živio

potkraj drugoga i na početku trećeg stoljeća. Za razliku od
rabi Levija (v.), u Babilonskom talmudu navodi se bez nas-
lova, a u Jeruzalemskom talmudu s očevim imenom: Levi ben
Sisi. Kao i drugi učenici r. Jhude I, i on je sastavio svoj
zbornik Mišne, koji se u ponečem razlikuje od službeno pri-
hvaćenog teksta. Iako te razlike nisu dirale u osnovne principe
halahe, izazvao je protiv sebe negodovanje Jhude Kneza. Ne-
ki su učenjaci uvjereni da ta knjiga ima više značaj barajta-
-zbornika nego prave Mišne. Unatoč protivljenju suvremenika,
Babilonski talmud bilježi i navodi na nekoliko mjesta Levijev
zbornik. U midraškoj književnosti Levi se opisuje kao sposo-
ban, oštrouman, dobar propovjednik i biblijski egzeget. Una-
toč tome što ga je cijenio, Jhuda Knez ga nije odredio za
nasljednika u učilištu, možda zbog sukoba kojq su imah (jed-
nom je Levi ukazao na netočnu redakciju u Mišni pa je Jhu-
da Knez rekao o njemu: »Cini mi se da ovaj nema mozga u
lubanji!« Jevamot 9/a) a možda i zbog prijeke naravi. Bio je
bogalj u obje noge. Postoje dvije priče o tome kako se oboga-
ljio, jedna je pred nama, a druga glasi da je postio za kišu,
a kada nije pala, uputio je bogu ove riječi: »Stvoritelju svi-
jeta, ti si se popeo i u visinama se naselio, i nemaš milosti
prema djeci tvojoj! Na to pade kiša, ali se on obogalji« (Ta-
anit 25/a). Zanimljivo je, međutim, da se ni talmudisti ovo
drugo objašnjenje nije činilo prihvatljivim, te je zaključak:
»Oba su slučaja to uzrokovala« (Taanit 25/a). Pošto nije dobio
zasluženo mjesto poglavara učilišta, iselio se u Babilon, gdje
je, čini se, u Nehardeji učio s Ravom i s njim se vrlo često
sporio. U halahičkim raspravama sa Smuelom, njegovo se mi-
šljenje uzimalo kao mjerodavno. Družio se i učio najviše sa
Smuelovim ocem, koji ga je poslije smrti gorko oplakao.

37 Talmud
577
Davat ću vam kiše — Lev 26,4.

Simon, sin Setahov — V. Izreke otaca 1,8.

Vaša bezakonja — Jr 5,25.

Str. 317.

Mjesec Adar — Rani proljetni mjesec, pada obično od kraja ve-

ljače do kraja ožujka (februar — mart), na srednjem Istoku
kraj kišnog razdoblja.

Poslaše po Honija Crtača krugova — Prema tadašnjem vjerovanju,

pravedni, pobožni ljudi mogli su od božanstva izmoliti kišu,
odnosno prestanak štetnih oborina.

Honi Crtač krugova — Honi Hameagel. O njemu Flavije izvještava

u Jevrejskim starinama (14,2,1) i naziva ga Onias. Honi je bio
tanait iz I stoljeća prije n. e., po predaji potomak Mojsijev.
Postoje neke predaje prema kojima je pripadao stranki esena.
Prema zapisima, bio je veoma omiljen u narodu. Znalac usme-
nog Nauka, imao je mnogobrojne učenike. Nigdje se u Talmu-
du nije sačuvalo ni jedno njegovo halahičko rješenje. Osim
ovdje navedenih legendi, postoji i ona po kojoj je mjesto u
hramu na kojem je Honi stajao, uvijek blještavo sjalo. Flavije
(i. mj.) ovako opisuje smrt Honijevu: U vrijeme bratoubilač-
ke borbe između Hirkana II i Aristobula II, Hirkanove prista-
lice opsjedale su utvrdu na brdu jeruzalemskog hrama, iz
kojeg se branio Aristobul. Hirkanovi su vojnici doveli čudotvor-
ca i zahtijevali od njega da se moli za propast onih koji su
opsjedali. Honi se tada ovako molio: -Stvoritelju svijeta! Oni
koji opsjedaju, tvoj su narod, oni koji su opsjednuti — tvoje
su sluge, molim te da sile prokletstva, koje jedna strana šalje
na drugu — onemoćaju!« Kada su to vojnici čuli, ubili su ga.
Po legendi iz Jeruzalemskog talmuda, Honi je zaspao poslije
rušenja prvog hrama, a probudio se kada je sagrađen drugi.

Stat ću na stražu — Hab 2,1.

U vrijeme Elijahua — U vrijeme proroka Ilije.

Neka se veseli — Izr 23,25.

Toga je pravednika — Honija Crtača krugova.

Kad Gospod vraćaše — Ps 126,1; Gospod — JHWH.

Str. 319.

Postoji li čovjek koji spava sedamdeset godina — V. Ps 126, govori

o povratku iz babilonskog sužanjstva koje je trajalo 70 go-
dina.

Str. 320.

Ili društvo ili smrt — Ako nemaš svojih istomišljenika, drugova

po učenju — radije u smrt. Farizejska poslovica, koja se ne
mora odnositi samo na njih.

Str. 321.

Popnimo se na krov — Imenica koju prevodim ovdje krov, na

drugom mjestu s: natkrovlje, u hebr.: alija, znači: gornji dio
kuće, gornji kat, ali i ravan krov, solarium, koji na Istoku
služi kao neka vrst stambene površine.

Str. 322.

Hanan Skrivalica — Tanait, unuk Honijev, osim na ovome mjestu

nema o njemu nigdje zapisa.

Str. 323.

Hana — Na hebr.: ljupka, lijepa — u nas Ana.

Rabi Josej, sin Abinov — r. Josej bar Abin; bar Avin, u jeruza-
lemskom r. Josej bar Bun. Vjerojatno posljednji znameniti
 palestinski amoraj petog naraštaja, koji je djelovao potkraj
četvrtog stoljeća. Vjerojatno jedan od posljednjih urednika
Jeruzalemskog talmuda, u kojem se mnoge halahičke rasprave
završavaju njegovim mišljenjima. Boravio je i u Babilonu,
gdje je, kako i ovo mjesto svjedoči, slušao predavanja rav
Ašija, tako da se njegova mišljenja navode i u Babilonskom
talmudu.

Rabi AJi — V. rav Aši.

Str. 325.

Za tebe to [žito] treba biti kao posvećeno — Znači, ne smije sama

uživati ili se koristiti tim žitom. Raši ovako tumači: »Na listu
20. objašnjeno je da je čovjeku zabranjeno uživati u plodovi-
ma čuda koje mu je učinjeno: jer ako mu se čudo učini,
oduzima mu se za toliko od- njegovih zasluga !«

Str. 326.

Kakva je razlika između Smuela... i Jhude... — Ovdje Jhuda

Knez neupravno pita, odnosno jadikuje, zbog razlike između
njega i starozavjetnog Smuela. Evo Rašijeva zanimljivog tu-
mačenja: »Jer su [Smuelu] pale kiše, kao što kazuje Spis:
Ja ću zazvati JHWH i on će poslati gromove i kišu... i JHWH
posla gromove i kišu u onaj dan [1 Sam 12,17—18], a sada
Izraelci dolaze i zahtijevaju od r. Jhude, sina Gamlielova, da
zaziva, a oni ga samo [po strani] gledaju.«

Smuel iz Rame — Samuel, v. 1 Sam 1,20.

Hanina je na mukama — Putniku pješaku kiša smeta.

Cijeli je svijet na mukama — Raši: »jer traže kišu, a ja Hanina

uživam, jer sjedim u svojoj kući, zemlje nemam!«

Molitva Velikog svećenika — Niže navedene molitve je Veliki sve-

ćenik govorio u hramu na Dan pomirbe (Jom Kipur).

Rabin, sin Adin — Rabin ili Ravin bar rav Ada, skrać. od: rabi
Avin. Pod ovim se imenom javlja u Babilonskom talmudu,
 babilonski amoraj između trećega i četvrtog naraštaja koji je,
čini se, mnogo putovao između Babilona i zemlje Izraela i
prenosio učenja i mišljenja učenjaka. U Jeruzalemskom talmu-
du pojavljuje se pod imenom r. Avin ili r. Bun.

Rava, sin Adin — Raba ili Rava bar rav Ada. Babilonski amoraj
trećeg naraštaja, vjerojatno brat Rabina, sin Adin — koji je
također prenosio tuđe odluke i mišljenja.

I ne posvećuj pažnju molitvi putnika — Jer putnici mole za pre-

stanak kiše što zemljoradniku ne odgovara.

Rav Aha, sin Ravin — rav Aha barija d'Rava. Babilonski amoraj
sedmog naraštaja, vjerojatno istovjetan s amorajem koji je,
čini se, prepisivačkom nepažnjom spominjan kao rav Aha bar
Rav. Sin Rave bar Josefa, učenik rav Ašija, s kojim se sporio, a
sporio se često u halahičkim raspravama i s Ravinom (Ravi-
na) i s drugim učenjacima. Posljednjih pet godina svog ži-
vota (414—418) bio je poglavar, čini se posljednji, učilišta
u Pumbediti.

Str. 327.

Jer je bila stidljiva — Raši: »Jer su njene susjede pekle dobra

jela u čast subote, a ona ništa.«

Str. 328.

Za paljenje subotnjeg svjetla — Kućanica u Jevreja bila je dužna

da uoči subote i praznika upali po dva svjetila, žižka. Danas
se pale svijeće, u davna vremena svjetiljke na ulje.

Za [blagoslov] odvajanja — Obred paljenja svjetila (danas po-

sebno pletene svijeće od raznobojna voska) pri isteku subote
havdala — »odvajanje svetinje — subote od radnog dana«.

Str. 329.

Pelimo — Tanait, suvremenik Jhude Kneza, spominje se samo na

sedam mjesta u cijelom Talmudu.
Ne uzgaja se sitna stoka — V. Bava kama 79/b.

Str. 330.

Kad im donesu završno jelo — Poslasticu, koja u to vrijeme nije

morala biti slatka.

Ali jedan blagoslivlja za sve — Svaki govori blagoslov u sebi, a

jedan za sve glasno.

Koji je red naslanjanja — U to su vrijeme slobodni ljudi za vri-

jeme objeda ležali na vrsti postelja, naslonjeni na lijevu stranu.

Str. 331.

Veliki — U drevnim tekstovima, riječju »veliki« obično se uka-

zivalo na ugled čovjeka, koji nije uvijek morao biti i stariji.

Rav Huna, sin rav Natanov — rav Huna barija d'rav Natan. Ba-
bilonski amoraj između petog i šestog naraštaja (kraj IV, po-
četak V st.), učenik Amimarov, suvremenik i prijatelj r. Aši-
ja, prema nekim izvorima bio egzilarh za njegova života. Bio
uvažen na perzijskom dvoru.

Str. 332.

Vlasnik sam tog imena — Naslov rav postao je dio njegova imena.

Str. 333.

Tko jede goveđe meso s [bijelom] repom — Nesigurno je što zna-

či zapravo to ime: lobodu, blitvu ili možda doista neku bi-
jelu repu?

Godišnje doba Tamuza — Mjesec Tamuz pada obično u ljeto, kraj

lipnja do početka kolovoza, kako koje godine.
Nisanska jutra — Mjesec Nišan, u rano proljeće.

Jer ga zloduh zahoda prati — Sva ta vjerovanja odražavaju su-

vremena shvaćanja medicine izmiješana s praznovjericama. Kao
što je naglašeno, Jevreji su poslije babilonskog sužanjstva do-
nijeli sa sobom vjerovanja u mnoge demone, zloduhe i anđe-
le raznih vrsta, pa je tako po jednom od vjerovanja i zahod
imao svoga zloduha, a padavica je posljedica ulaska tog zlo-
duha u čovjeka.

Delaria — Nesigurno objašnjenje porijekla te riječi: možda deli-

rium, a možda i dolor?!

Str. 335.

Ako je netko pozvan pred Kovčeg — Ako mu se ukaže čast da

u sinagogi bude predmolitelj, da govori molitve prije okuplje-
nih vjernika. Predmolitelj obično stoji pored Kovčega, škrinje,
u kojoj su smješteni svici Nauka.

Str. 336.

Kvas — Možda pivo, ili neka druga vrst pića koje se dobiva
vrenjem.

Travu ću davati — Pnz 11,15.

Rava, sin Smuelov — Rava bar Smuel; Raba bar Smuel; r. Aba
bar Smuel. Babilonski amoraj trećeg naraštaja. Poznat po izu-
čavanju barajta-spisa, neke su njegove barajte navođene u
Talmudu.

Str. 337.

Rav Mari — Dva babilonska amoraja tog imena, bez navođenja

očeva imena, nalazimo u Talmudu. Mari I je amoraj trećeg
naraštaja, koji je djelovao u Babilonu, gdje se i rodio, ali je
neko vrijeme učio u Palestini kod r. Johanana, čije mišljenje
 i na ovom mjestu prenosi. Njegova mišljenja i rješenja suvre-
menici su cijenili i, što je inače neuobičajeno, od trećeg na-
raštaja su njegove izreke bile proglašavane kao neopozive.
Mari II bio je Ravin učenik, babilonski amoraj petog narašta-
ja, koji se spominje najčešće s r. Zvidom i r. Papom. Na ne-
kim je mjestima teško odlučiti tko je rekao navedenu reče-
nicu: Mari I ili Mari II.

Rav Hija, sin Ašijev — rav Hija bar Aši. Babilonski amoraj dru-
gog naraštaja, jedan od glavnih Ravinih učenika. Bio je po-
glavar učilišta u Korkoniji, u okolici Sure. Njegovo su uči-
lište neki smatrali za ogranak učilišta u Suri. Živio je asket-
skim životom, umro je zbog pretjerana posta.

Rav Hama, sin Haninin — rav Hama bar Hanina. Palestinski amo-
raj trećeg naraštaja, živio u Seforisu. Premda ima i njegovih
halahičkih rješenja, bio je' vrstan hagadist.

Str. 338.

Rabi Aba, sin Hijin — r. Aba b'rej d'rabi Hija bar Aba. Palestin-
ski amoraj trećeg naraštaja, učio kod svog oca, spominje se
u vezi s djelatnošću učilišta u Cezareji. Rano je dobio naslov
i ovlaštenje rabija, ali je, čini se, rano i umro.

Str. 339.

Puna je sva zemlja slave njegove — Iz 6,3.

Skrbnik — Upravitelj, rukovodilac zajednice.

Gledajte — Prilagođen navod iz Knjige Izlaska 31,2.

Str. 340.

Vlastite misli — Dosl.: »misli njegova srca«.

0 kralju — Dn 2,29.

1 da upoznaš — Dn 2,30.
Cezar — Tu je vjerojatno riječ o Trajanu koji je u vrijeme rato-
va protiv partske države prošao kroz te predjele. U tom je
pohodu poražen od Parta.

Str. 341.

Tvoga će vola — Pnz 28,31.

Sinove ćeš — Pnz 28,41.

Ravi reče onako kako piše — Doslovno tumačeći navod, dakle ne-
povoljno po njega.

Sinovi tvoji — Pnz 28,32.

Svi narodi zemlje — Pnz 28,10.

Str. 342.

Tvoja će dobra biti slatka kao datula — Znači, njegova će dobra

biti slatka kupcima, jer će im pasti cijena.

Str. 343.

Hvalospjev Egipatski — Psalam 114, koji govori o izlasku Jevreja

iz egipatskog ropstva.

Osim onoga o kćeri rav Hisde — Bar Hedja mu je prorekao da

će mu umrijeti žena, koja je bila kći rav Hisde.

O TAJNOM UČENJU

U stanovitim stupnjevima društveno-povijesnog razvoja vjera i re-

ligija, pod sasvim određenim uvjetima, dolazi do pojava misticiz-
ma, kao pojavnog oblika točno određenog povijesnog razdoblja.1 Na
tlu drevnog Srednjeg i Bliskog istoka, razna su društvenogospodar-
1
V. Gershom Scholem: Mayor trends of Jevois Mysticizm, str. 7.
ska uređenja i česti ratni pohodi koji su dovodili do voljnih i prisilnih
kretanja i seoba naroda utjecali na uzajamna presađivanja i pre-
plitanja ideologija, ideja i vjerovanja. Tako je i jevrejski narod
bio u neprekidnom dodiru s babilonsko-perzijskim, a kasnije i
helenističkim idejama i kultovima. Jevrejski gnosticizam, kao po-
sebni oblik vjerskog otuđenja, vjerojatno se pojavio mnogo prije
pojave kršćanstva. U ovom dijelu traktata Hagiga, iznose se te-
meljne ideje jevrejske gnoze, njene kosmogonične i teološke misa-
one preokupacije. Gnoza, kao i gotovo svi vjerski misticizmi, pred-
stavljaju težnju ka vjerskoj spoznaji (gnosis) zasnovanoj na
osobnom iskustvu i teži ka tajanstvenom, izravnom i neposrednom
mističnom sjedinjenju (unio mystica, hebr.: jihud) s bogom. Iako je
u potrazi za smislom ljudskog postojanja, težnja i traganje za isko-
nom bila izraz raznih ideja, jevrejska gnoza bila je istodobno i od-
raz bespomoćnosti čovjeka u traganjima za rješenjem teških isku-
šenja koja su nametala unutrašnja proturječja jevrejskog društva.
Bili su to i odsjevi beznađa zbog nenalaženja spasa i izlaza od
nadirućih velikih imperija, razvijenih društvenih gibanja u vrijeme
između dva Zavjeta. Jevrejski misticizam, kao što se iz navedenog
štiva vidi, nije bio proširen u narodu. Po svemu bi se reklo, prouča-
vali su ga učenjaci zatvorenog kruga, a osnove tog učenja bile
su ideje o Stvaranju (Postanku), Objavljenju i Otkupljenju. Prva
dva temeljna stožera oko kojih su se jevrejski gnostici (a kasnije
i kabalisti) misaono okupljali, bila su: Djelo postanka (Maase b're-
šit) i Djelo kola (Maase merkava). Ideje koje čitamo u ovom po-
glavlju samo su hagadična osnova na kojoj se jevrejski misticizam
dalje razvijao, i na kojoj će nastati i nekoliko stoljeća kasnije, u
drugim povijesnim i društvenim uvjetima dijaspore, mistično, taj-
no učenje Kabale.

Str. 346.

Ne smije se proučavati... pred trojicom — Taj zakon o rodoskvr-

nuću, dakle, mogu proučavati najviše dvojica.

(Zakon] golotinja — Odjeljak tzv. Zakona svetosti u SZ Knj. Lev

18,1-19 i 20,10-19, zapravo zakoni o sprečavanju rodoskvrnu-
ća, incesta, nazvan tako zbog čestog spominjanja imenice:
golotinja. V. objašnj. za Izreke otaca V,7.

Učenje o postanku — Dosl.: Djelo postanka (Maase b'rešit), jedno

od osnovnih učenja jevrejskog misticizma. Pod tim se pojmom
 ne podrazumijeva cjelokupna talmudistička kozmogonija, već
samo njeni ezoterični aspekti. Dalje navedeni kozmogonični
detalji u Gemari ne predstavljaju dio tajnih učenja o postan-
ku svijeta, jer ova Mišna izričito zabranjuje javno proučavanje
toga učenja (v. Talmud Soncino, knj. IV Hagigah, str. 59).

Učenje o merkavi — Dosl.: Djelo kolfi, (merkava — kola, kočija).

Tajno učenje o lančanom ustrojstvu svijeta. Riječ merkava
najvjerojatnije je uzeta iz Prve knj. ljetopisa (28,18), u kojem
su spomenuta zlatna kola s anđelima, i Knj. Ezekieia (1,15-21)
u kojoj se spominju toČkovi kola nebeskih bića. Jedna od
osnova gnoze, kabale i njene mistične teogonije. L. Goldschmidt
u svojem objašnjenju uz ovo mjesto piše: »Etwas freier diirf-
te maasse b'rešit und maasse merkava mit Physik und Meta-
physik wiedergegeben werden.«

Tko god — Lev 20,2.

Moleh — Bog vatre kojem su Amonićani prinosili na žrtvu svoje

sinove.

Str. 347.

Ispitaj samo — Pnz 4,32.

Sve otkad — Pnz 4,32. Dalje u tekstu talmudist se služi navodima

iz cijele SZ rečenice.

Str. 348.

S jednog kraja nebesa do drugoga — Pnz 4,32.

A pošto je zgriješio — Zanimljivosti radi, napominjem da je ovdje

i na nekim drugim mjestima za pojam zgriješiti, upotrijebljen
glagol: zasmrdjeti.

S leda i s lica ti me obuhvaćaš — Ps 139,5; neznatnim ispravlja-

njem riječi: cartani — »ti me obuhvaćaš«, odnosno: »ti si me
obuhvatio« u j'cartani — »ti si me stvorio«, dobijamo novi
smisao, odnosno tumačenje te male rasprave: bog je stvorio
dva čovjeka, jednoga koji je dopirao do neba, a drugoga kad
ga je smanjio.
Deset je stvari stvoreno prvog dana — Prema nekim starijim tal-
mudskim zapisima navodi se manji broj. Prema slavenskoj
knjizi Enoha (Hanoh) 24,30, pustoš i praznina (Tohu i Bohu)
prva su dva prapočela koja stvaraju iz sebe tamu i vodu.

U početku — Post 1,1.

Str. 349.

A zemlja bijaše — Post 1,2.

I duh Božji — Post 1,2; kao što je već rečeno, hebr. imenica ruah
znači i: duh, vjetar, zrak.

I bi večer — Post 1,5.

Ogrnu se mrakom kao koprenom — Ps 18,12; radi razumijevanja,

evo i doslovnijeg prijevoda mjesta u Psalmima: Načini od mra-
ka sebi sklonište.

Rastegnut će nad njom — Iz 34,11.

I Bog ih postavi — Post 1,17-19.

Naraštaj raskola — V. Post 11.

Zlikovcima oduže svjetlost — Jov 38,15.

I vidje — Post 1,4.

Recite pravedniku — Iz 3,10. Pridjev i prilog tov — dobar, dobro,
u svim je tim navodima muškog roda, što je kod nas nemogu-
će postići.

Svjetlost pravednika — Izr 13,9.

Str. 350.

Rav Zutra, sin Tovijin — rav ili mar Zutra bar Tovija. Babilon-
ski amoraj trećeg naraštaja.
Gospod je — Izr 3,19. Gospod — JHWH.

Znanjem — Izr 3,20.

Utvrđuješ — Ps 65,7.

Stupovi — Jov 26,11.

Pravda — Ps 89,15.

Spomeni se — Ps 25,6.

Ja sam onaj koji je rekao svijetu da je dosta — Jedno od božjih

imena: Sadaj — Svemogući, koje se inače tumači na mnogo
načina, ovdje je korišteno za malu igru riječi. Na kraju je
rečenice umjesto šadaj, Reš Lakiš rekao: šedaj — da je dosta.

Str. 351.

Povika na more — Nah 1,4.

U početku stvori Bog — Post 1,1.

U dan kad je — Post 2,4.

Natkrovlje — Ravni krov, gornji kat, solarium.

Koji na nebesima — Am 9,6.

Ovako govori — Iz 66,1.

Ta moja ruka — Iz 48,13.

Str. 352.

Rabi Josej, sin Haninin — r. Josej bar Hanina. Palestinski amo-

raj drugog naraštaja, učenik r. Johanana. Bio je vrstan sudac
koji je »duboko pronicao u zakon«.

On je protumačio sva značenja člana et — Et je u hebrejskom je-

ziku predmetak, neka vrst određenog člana, koji stoji pred
imenicom u akuzativu.
Rabi Josej — V. r. Josej, sin Halaftin.

Pokreće zemlju — Jov 9,6.

Str. 353.

Zasvodi zemlju — Ps 136,6.

Iznad bregova — Ps 104,6.

On sazda — Am 4,13.

Olujni vjetre — Ps 148,8.

Dolje su — Pnz 33,27.

Odredi — Pnz 32,8.

I otesala — Izr 9,1.

Pravednik — Izr 10,25.

Evo, Gospodu — Pnz 10,14; Gospod — JHWH.

Ima ih sedam — Usporedbe radi, a i stoga što se vrlo često ne

prevode, donosim i hebrejske nazive sedam neb&: vilon (Za-
stor), rakija. (Svod) š'hakim (Magline), z'vul (Prebivalište),
m'on (Konačište), mahon (Boravište) i aravot (Oblaci).

Kao zastor — Iz 40,22.

Svod — Točnije: nebeski svod (rakija).

I bog ih postavi — Post 1,17.

Magline — S'hakim — od šahak — tanko, istanjeno. Ova imenica

ima dosta značenja: nebo, raspršena isparenja, tanki oblaci,
prah. U ovom slučaju odnosi se samo na ime trećeg neba.
J. Lćvy OLHU: »oberer Dunstkreis«.

Pa odozgo naredi — Ps 78,23-24; Ovdje se u SZ tekstu imenica

s'hakim prevodi s:oblak.
Prebivalište u kojem je sazdan Jeruzalem — Ovdje talmudist mi-
sli na »nebeski Jeruzalem«. Prema traktatu Taanit 5/a »Sveti,
blagoslovljen neka je, reče: Neću ući u Jeruzalem koji se na-
lazi dolje, već ću ići u Jeruzalem koji je gore«. To vjerovanje,
koje je zapisao i u NZ Otkrivenjima kazuje da će bog »na
kraju dana« na nebu sagraditi svoj sveti grad za pravednike.

Svetište i Žrtvenik — Hram i oltar u njemu.

Veliki anđeo Mihael — Jedan od sedam vrhovnih anđela, arhan-

đela. (Etimologija imena: mi hael? Tko je kao bog?). V. Da-
niel 12,1; Tobija 12,15; NZ Otkrivenje 8,2.

A ja ti sagradih — 1 Kr 8,13.

Pogledaj s nebesa — Iz 63,15.

Zborovi službujućih anđela — Prema poslijebiblijskoj podjeli, an-

đeli se svrstavaju u razrede (V. NZ Kološanima 2,18). Službu-
jući anđeli, ili anđeli službe, ubrajaju se u vrhunske u nebe-
skoj hijerarhiji, jer po predaji osobno služe boga.

Nek mi danju — Ps 42,9; Gospod — JHWH.

Žeravica od žuke — Zar od žuke dugo se drži i daje veliku toplo-

tu. V. Bava batra 74/b.

Lobodu su i s grmlja lišće brali — Jov 30,4.

Pogledaj s nebesa — Pnz 26,15.

Natkrovlje — Gornji kat, v. prethodno objašnjenje.

Str. 355.

Pećina magle — Doslovno: pećina pare.

Gospod će ti otvoriti — Pnz 28,12.

Hvalite Gospoda — Ps 148,7.

Ti nisi Bog — Ps 148,5.

A ti, čuj s neba — 1 Kr 8,39.

Oblaci — Hebrejska imenica arava znači: pustinja, suhodol i vrba.

U ovom množinskom obliku (aravot) pojavljuje se u cijelom
SZ samo na jednom mjestu, u Psalmu 68,5. Unatoč tome što
je talmudska egzegeza te riječi (v. dalje) izvedena vrlo jasno,
prevodioci Biblije i hebraisti stoljećima nisu htjeli povjerovati
tom tumačenju, nisu prihvaćali imenicu kao hapax, te su taj
stih prevodili, kao uostalom i u Bibliji izd. »Stvarnost«: Po-
ravnajte put onome koji ide pustinjom — kojemu je ime Jah-
ve i kličite pred njim! Čudno je što nisu vidjeli usporedbu s
poetskom slikom koja je sasvim sigurno preuzeta iz susjednih
mitologija, na kraju SZ knjige Ponovljeni zakon (33,26): Nitko
nije kao Bog Ješurunov: po nebesima u pomoć ti jezdi i po
oblacima u svom veličanstvu\ Najnovija istraživanja daju za
pravo hagadisti u tom talmudskom traktatu. Naime, asirsko-
-babilonski erpu, urpatu — oblak, oblačan, vjerojatno je jezič-
ki korijen te naše riječi, a »jahač na oblacima« slika je boga
Baala iz mitoloških tekstova s glinenih pločica iz Ras Samre
— Ugarita (v. La Bible, II, Plćiade, Pariš, 1959, str. 1036).

Pravda i pravo — Ps 89,15.

Pravednost — Iz 59,17.

U tebi je — Ps 36,10.

I nazva ga — Suc 6,24.

Blagoslov — Ps 24,5.

I neka duša — 1 Sam 25,29.

Str. 356.

Preda mnom — Iz 57,16.

Blagoslovljen dažd — Ps 68,10.

O/oni — Zbor, razred vrhovnih anđela, ime im se obično pojavlju-
je u množini: ofanim. Ofan na hebrejskom dosl. znači: točak,
kolo, a u množini: kola. V. Ez 1,5-28. Ta je riječ vjerojatno
preuzeta iz akadskog, u kojem imenica epinnu znači: točak
za crpljenje vode, dolap. U hebrejskom jeziku postoji izvorna
imenica za točak: galgal (v. Ez 10,2 i 6; Dan 7,9).

Serafi — Seraf, u množini serafim. U nas, i u nekim drugim ev-

ropskim jezicima, za te je anđele prihvaćena imenica u izvorno
množinskom obliku: serafin. Neki znanstvenici, uspoređujući
tu imenicu, koja se u cijelom SZ javlja samo na dva mjesta
(Iz 6,2 i 6,6), s imenicom saraf — koja u SZ štivu na pet mje-
sta označuje zmiju otrovnicu (glagol saraf — spaliti, zapaliti,
izgorjeti; pa je vjerojatno otuda i zmija čiji ujed pali!), drže
da je šestokrili anđeo seraf imao oblik zmije. Vjerojatnije je,
međutim, da je i ova predodžba bila mješavina ljudskog lika,
životinje i ptice, kao što se vidi na pločicama iz Tel Halafa u
Mezopotamiji, gdje je takav šestokrili lik imao i nesrazmjerno
veliku krunu na glavi.

sveta bića — Dosl.: svete zvijeri, no imenica haja može značiti i

životinju, ali i živo biće. Tako su u Ezekielovu viđenju u po-
četku nosioci radnje zvijeri a potom anđeli keruvi. Predodžba
o božanstvu koje stoluje na nekoj zvijeri, životinji ili na ne-
kom mitskom biću, bila je u drevnom Prednjem istoku ra-
širena između 2000. do 700. god. prije n. e. (v. Die Bibel und.
ihre Welt, sv. 5), stoga ne čudi što je preuzeta i u jevrejsku
mitsku predaju.

Slavite onoga — Ps 68,5. V. objašnjenje za imenicu Oblaci.

Jah — Jedan od skraćenih oblika četvoroslovlja JHWH.

Po nebesima u pomoć ti jezdi — Pnz 33,26.

Ogrnu se mrakom — Ps 18,12.

Tminom voda — Ps 18,12. Moglo bi se prevesti i s: gomilom voda.

V. 2 Sam 22,12.

On otkriva — Dn 2,22.

38 Talmud 593
Rav Aha, sin Jaakovljev — rav ha bar Jaakov. Babilonski amo-
raj trećeg naraštaja, rodom iz mjesta Paponije. Po zapisanim
svjedočenjima suvremenika, bio je veliki znalac halahe, doživio
je duboku starost.

Nad glavama — Ez 1,22.

Knjizi Ben Sire — Ta knjiga nije ušla u jevrejski službeni odbir

SZ, pa ipak je vrlo često navode u Mišni i Talmudu. Prijevod
na grčki, čini se, nije bio načinjen s dobrog predloška, a i
stoga što se odmah nakon nastanka ta knjiga mudrosti jako
proširila u narodnoj predaji, došlo je i do mjestimičnih iz-
mjena izvornog štiva, te ne čudi što se ti navodi ne slažu do-
slovno s onima koje mi poznajemo.

Ne tragaj — Sir 3,21-22.

Str. 357.
Onom zlotvoru — Prema tekstu se vidi da je riječ o Nevukadne-
zaru (Nabukodonosor), a tako tumači i Raši na tome mjestu.
Nevukadnezar, osnivač novobabilonskog carstva (605—562.
prije n. e.), razorio je prvi jeruzalemski hram. Pravo ime: ilu
Navu — Kudurri — Usur (Bog Navu neka sačuva prvorođen-
ca), najtočnije je prenijeto u SZ u Jer 21,2 i 7; 22,25 i 27;
Ez 26,7 i dr. kao Nevuhadrecar.

Uzaći ću — Iz 14.14.

Nimrod — U SZ predaji potomak Kuša, silan lovac, kraljevao

nad Babilonom i drugim zemljama svi u zemlji Sinearu (v.
Post 10,8-11). Kako se zna da se u SZ pod imenom Kuš misli
na Etiopljane, vjerojatno je ovdje, kao uostalom u cijeloj le-
gendi o Nimrodu, došlo do brkanja predaja. Mnogo je vjero-
jatnije da je bio potomak Kašejaca (Ktishshu, Kashshu na
akadskom), naroda koji je vladao oko pet stoljeća u Mezopo-
tamiji. Znanost danas tu starozavjetnu ličnost poistovjećuje,
kao prototip, s babilonsko-mezopotamskim bogom Ninurtom
(otuda Nimurda, zatim Nimrod), koji je u asirskom panteonu
zauzimao uvaženo mjesto od XIII st. prije n.e. kao bog lova
i rata. U talmudskoj hagadi Nimrod se opisuje kao zlotvor,
kojega su za kralja izabrali potomci Noaha. Pobunio se pro-
 tiv Boga pa je zato i nazvan Nimrod — od glagolskog korije-
na mrđ — pobuniti se. Hagada mu pripisuje još mnogo što-
šta, između ostalog i gradnju babilonske kule, da je bacio
Avrahama u peć i dr. (v. Encyclopaedia Biblica, sv. 5. str. 872).
Zbroj naše dobi — Ps 90,10.
Ali bit ćeš srušen — Iz 14.15.
Počeci poglavlja — Glavni principi tajnih učenja, dosl.: glave po-
glavlja, prve osnovne riječi pojedinih poglavlja.

Str. 358.
Kome je srce bojažljivo — dakle koji priznaje božansko otajstvo
tih učenja.
Pet svojstava — Dosl.: pet stvari. Po svemu se čini da su najvažni-
ja dva posljednja.

Pedesetnika — Iz 3,2-3.
Ne učini — Ps 148,20.

Pod jezikom — Pj 4,11.

Riječi koje su slađe od meda — Može i: stvari koje su... Josef
ovdje riječima: med i mlijeko razumije tajnu nauku, koju je
već osobno oktišao (v. Ps 34,9: Kušajte i vidite, da jc JHWH
dobarl), ali koju ne smije dalje prenositi.

Tad su ti janjci — Izr 27,26; igra riječi: množinski oblik hebrej-

ske imenice keves — janje, k'vasim, u aramejskom je množina
imenice k'vasa — tajna, otajstvo.

Str. 359.
I reče mi: sine čovječji — Ez 2,1.

Vidjeh — Ez 1,28.
Sjaj — Ez 1,27: imenica hašmal znači u hebrejskom: sjaj, bljesak;
u modernom hebrejskom jeziku: struja, elektricitet. Usporedi:
na grčkom elektron znači isto sjaj! Prema tome ovo mjesto
treba prevoditi: I vidjeh kao neki sjaj!
as* 595
Hananja, sin Hizkijin — Hanan'ja ben Hizkija ben Gurion ili ben
Garon. Tanait, koji je spomenut samo na četiri mjesta u Tal-
mudu. Zanimljivo je da je na sva četiri mjesta zapisano kako je
djelovao na gornjem katu svoje kuće (solariumu). U traktatu
Sabat 13/b, zapisano je da su ga posjetili učenjaci i da je tom
prigodom u njihovoj raspravi prevagu odnijela Samajeva ško-
la. Neki znanstvenici, datirajući taj događaj u vrijeme posljed-
njeg naraštaja prije razaranja hrama (povjesničar H. Graetz
pretpostavlja da je to bilo četiri godine prije rušenja Jeruza-
lema), drže da je to bio početak raskola između Hilelove i
Samajeve škole. Hananji ben Hizkiji se pripisuje da je sa svo-
jom družinom učenjaka napisao Svitak o postovima (M'gilat
taanit), koji sadrži spisak dana na koje je zabranjen post.

Pohranjena — Dakle, bila bi izbačena iz službenog kanona SZ,

proglašena apokrifnom (grčki: apokrypto — sakriti, pohraniti).

Knjiga Jehezkičlova — Knjiga proroka Ezekiela.

Str. 360.

Bića govore — Raši tumači ovo mjesto ovako: »Bića u vrijeme

svog govora izbacuju vatru iz usta.«

Bića trčahu — Ez 1,14.

Kad oganj izlazi između grnaca — Kako hebrejska imenica bazak

— munja, na aramejskom ima zvučno sličnu bizka, koja zna-
či: grnac, zemljana posuda, r. Josej prispodobljuje rečenicu
iz SZ s vatrom u grnčarskoj peći.

Pogledah ta bića — Ez 1,4.

Služi mnogobošcima — Dosl.: služi poklonicima idola.

Pogledah — Ez 1,15.

Sandalfon — Ime jednog od vrhovnih anđela, neki znanstvenici

ga izvode od grčke riječi synadeljon — koji ima braće (?), no
prije bi se moglo reći da je, ukoliko uopće ima smisla u ta-
kvim imenima iz mističnog svijeta mašte tražiti smisaoni ko-
rijen (v. objašnjenje o Metatronu), riječ izvedena iz synadel}os
—subrat! U spisu P'sikta rabati 20,28 anđeo Hedarniel vodi
 Mojsija po nebu »sve dok nije stigao do ognja Sandalfonova.
Tada reče Hedarniel Mojsiju: 'Dovdje mi je bilo dopušteno
ići, a odavde nadalje mi nije dopušteno ići zbog ognja San-
dalfonova, kako me ne bi spalio'. Kada Mojsije ugleda San-
dalfona, uplaši se v r l o . . . « (v. J. Levy: OLHU sv. III str. 553).
Prema kabalističkoj knjizi Hehalot M. Kordoveroa Enoh se
poistovjećuje s Metatronom, a Sandalfon s Elijahuom (prorok
Ilija). »Kada se, naime, Elijahu u oluji penjao na nebo, njego-
vo se meso pretvorilo u ognjene zublje, a njegovo je tijelo
ostalo u svijetu sferft... Koliko god puta Bog Elijahuu objavi
neku poslanicu ovaj se utjelovljuje, i u tom se tjelesnom ob-
liku često očituje pred pobožnima . . . « (Na istom mjestu).

Merkave — Ovdje mističar očito misli na božje kočije, prijesto.

Neka je blagoslovljena — Ez 3,12.

Str. 361.

Naime, on izgovara Ime — Sandalfon izgovara tajno božje ime.

Sve Sto je Jehezkiel vidio — Ovo je odista prefinjena literarno-

-psihološka usporedba dvaju proroka, dvaju ličnosti. Usporedi:
Izaija 6,1, s do sada navođenim mjestima iz knjige Ezekiela.

Zapjevat ću — Izl 15,1.

I u sva četiri bijaše — Ez 1,10.

Svaki imaše — Ez 10,14.

Lice keruvsko — Keruv (k'ruv) spominje se na više mjesta u SZ,

mitološko biće koje su Jevreji preuzeli iz mezopotamskih pre-
daja. Porijeklo naziva je sporno, danas je prihvaćeno mišlje-
nje da je vjerojatno uzeto iz akadskog jezika, premda ni ova
imenica kdribu (ili kar&bu) — koljeno, ne govori mnogo o pra-
vom značenju izvorne riječi. Kao što su u SZ spisima razli-
čito opisani izgled i djelovanje, lik keruva (u nas i u nekim
drugim evropskim jezicima često po množinskom obliku nazi-
van kerubin i heruvim) isto se tako različito opisuje i danas
u znanosti. Po nekima su to krilata bića, prema ovom opisu
 u Talmudu keruvi imaju lice dječaka, neki ih suvremeni znan-
stvenici također opisuju kao krilate dječake ili djevojčice, po
drugima imaju ljudske glave, tijelo lavlje i orlovska krila, po
nekima imaju tijelo bika. Po nekim opisima lebde, po nekima
hode na dvije noge. U Izraelu i Siriji u novije su vrijeme na-
đene pločice od bjelokosti s likovima lavljeg tijela, ljudske
glave i orlovskih krila (v. Encyclopaedia Biblica, sv. IV, str.
238—243; Die Bibel und ihre Welt, sv. 5, str. 1331; SZ, Post
3,24; 1 Kr 6,23; Ps 18,11 i dr.).

Od tužitelja postati branitelj — Bikovo lice po talmudskoj egzege-

zi podsjeća na zlatno tele iz SZ, te ono optužuje Izraelce zbog
grijeha, a keruv je bogougodno biće te samo može postati bra-
niteljem Izraelaca.

Str. 362.

Sest krila — Iz 6,2.

Svako od njih — Ez 1,6.

Rav Hananel — Babilonski amoraj drugog naraštaja, učenik Rava,

kojega mišljenja uglavnom i prenosi u Talmudu. Poznat je
najviše kao dobar pisar, prepisivač Nauka, i drugih obrednih
svitaka.

Rav — rav Aba ben Aivo, r. Aba sin Aiva, Aba Ariha. Babilon-
ski amoraj prvog naraštaja. Rođen u Babilonu u uglednoj
obitelji, stric mu je bio Hija Veliki. Godina rođenja nepozna-
ta, umro je u Suri, gradu na Eufratu, između 243. i 248. go-
dine. Iz počasti ga u talmudskoj književnosti nazivaju samo
naslovom Rav, a tek su ga u poslijetalmudskoj predaji nazi-
vali Aba Ariha (Aba Dugački, zbog visoka rasta), za razliku
od mnogobrojnih talmudista koji su nosili ime Aba. O tom
njegovom nadimku postoji zanimljivo svjedočanstvo u trak-
tatu Hulin (137/b): Rav je u nekoliko navrata odlazio učiti
kod Jhude Kneza. Jednom je rabi Johanan, sin Kovača, upi-
tao nekog babilonskog učenjaka: »Tko je sada poglavar uči-
lišta u Babilonu?« Taj je odgovorio: »Aba Ariha«. Nato se
Johanan razgoropadio: »Zar se ti usuđuješ nazivati ga Aba
Ariha, a ja se sjećam da sam sjedio u učilištu u sedamnaestom
redu iza Rava, iz usta Rava su izlijetale plamene iskre prema
patrijarhu, i iz usta patrijarha prema Ravu, ja nisam ni ra-
zumio o čemu govore, a ti njega nazivaš Aba Ariha!« Iako
je u učilištu Jhude Kneza, kako se iz tog navoda vidi, pošto-
van kao izvrstan učenik, nikada se nije zadovoljavao stečenim
znanjem, već se i dalje usavršavao. Tako je o njemu zapisa-
no da je, radi proširenja svojih znanja iz veterinarske pato-
logije, pola godine proveo na učenju kod jednog pastira (u
to su vrijeme pastiri bili najbolji znalci veterine). Njegova
je smjelost u raspravi i samostalnost u donošenju sudova vje-
rojatno bila razlog odbijanja Jhude Kneza da ga u potpunosti
rukopoloži i time mu omogući da u Babilonu utemelji suparni-
čki sanhedrin. Ni intervencije njegova strica Hije Velikog nisu
pomogle. Neko je vrijeme nakon povratka u Babilon bio nad-
zornik za mjere i utege pri egzilarhovom uredu u Nehardeji.
Ni Gamliel III ga nije rukopoložio, i tek je svoj cilj postigao kod
unuka Jhude Kneza, beznačajnog Jhude II. Rav se 219. go-
dine vratio u Babilon, i budući da je shvatio da je središte u
okupiranoj Palestini na zalazu, stvara novo duhovno središte
u dijaspori. Premda predaja govori kako je Rav ustupio po-
nuđeno mjesto poglavara učilišta u Nehardeji svom prijatelju
Smuelu iz ljudskih obzira, sasvim je sigurno da su razlozi
bili u tome što je želio utemeljiti svoje učilište. Izabrao je
grad Suru, u kojem nije bilo visoke škole, čiji su se žitelji čak
isticali neznanjem na području Nauka i usmene predaje. To se
učilište uskoro pod rukovodstvom Rava razvilo u veliko sre-
dište talmudskog učenja, koje je odgojilo niz velikih imena
amoraja. Rav nije bio samo običan tumač Mišne i barajta
zbornika. Pod njegovim su se rukovodstvom razrađivali mno-
gi novi halahički propisi. Neprestane rasprave između Rava
i njegova prijatelja Smuela o pojedinim tekstovima Mišne i
0 novelama koje su obojica donosili, predstavljaju ponekad
prave poslastice u babilonskoj Gemari. Radi rješenja pitanja
čija je halahička odluka smjerodavna, talmudska praksa je
uskoro nakon njihove smrti donijela načelnu odluku da se na
području vjerskih i obrednih pravila mora prihvatiti mišlje-
nje Rava ih njegove škole, dok se u građanskopravnim pitanji-
ma prihvaćalo mišljenje Smuela ili njegove škole. Najvažniji
razlog tome je vjerojatno taj, što se Rav u vjerskim pitanjima
strogo pridržavao običaja koji su vladali među palestinskim Je-
vrejima, što je donekle i razumljivo, jer razrađenih vjerskih
1 obrednih pravila u Babilonu (osim onih u Mojsijevom Nau-
ku) i nije bilo. Smuelove pravne odluke, nasuprot tome, odra-
žavaju običajno pravo Jevreja, a vjerojatno i ostalog dijela
 stanovništva Babilona. Unatoč svojoj strogosti, kojom je že-
lio očuvati babilonsku jevrejsku zajednicu od asimilacije, bio
je medu suvremenicima izuzetno uvažen. U talmudskim spisima
sačuvani su mnogobrojni Ravovi molitveno-pjesnički sastavi i
svjedočenja o tome da se bavio i mističarskim učenjima.

a dvama je krilima — Iz 6,2-3.

Poletješe li — Izr 23,5.

Noge im ravne — Ez 1,7.

I u sva četiri — Ez 1,10.

i ta oduzeta — Oduzeta su im i ona krila kojima su pokrivali svo-

ja lica.

Str. 363.

Tisuće tisuća — Dn 7,10.

Ima li broja — Jov 25,3.

Rav Jirmeja, sin Abin — r. Jirmeja bar Aba. Učenik i prijatelj

Rava, babilonski amoraj drugog naraštaja. 2ivio je u mjestu
Sum Temija. Ne spominje se mnogo u Talmudu, a postoji još
jedan amoraj trećeg naraštaja istog imena, koji je bio učenik
r. Hune.

Ognjena rijeka — Dn 7,10.

Gle, oluja — Jr 23,19

Koji su potisnuti — Jov 22,16.

Rabi Simon Pobožni — r. Simon Hasida. Palestinski amoraj dru-

gog naraštaja, u oba Talmuda najviše zabilježen kao vrsni
hagadist. Po zapisima malo se bavio halahom.

To je devet stotina sedamdeset i četiri naraštaja — Po tome haga-

dičkom tumačenju Psalma 105,8: On se uvijek sjeća svojega
saveza, riječi koju dade tisući naraštaja — bog je htio dati Na-
 uk tek hiljaditom naraštaju od postanka svijeta. Evo i Raši-
jev komentar o tome mjestu: »Kada je vidio da svijet ne
može opstajati bez Nauka, požuri i dade ga na kraju dvadeset
i šestog naraštaja, od Adama, prvog čovjeka do Mojsija, uči-
telja našega.« Kako su ostali bili predodređeni roditi se prije
davanja Nauka svijetu, veli ova hagadička priča, više se poslije
toga nisu ni mogli roditi.

rijeka im temelje raznijela — Ponovo jedan od nasilnih i nateg-

nutih navoda, koji se zasniva na tome što je na hebrejskom
jeziku imenica j'sod — temelj, zvučno slična imenici jod —
tajna!?

Rav Hija, sin Rava — r. Hija bar Rav. Babilonski amoraj drugog
naraštaja, prvo je učio kod svog znamenitog oca, zatim kod
njegovih istaknutih učenika. Po predaji, pokušavao je umiri-
vati majku koja je grubo postupala s ocem. Poslije očeve
smrti, nastavio je učiti u nehardeanskom učilištu kod Smu-
ela. Unatoč uvažavanju, očevo mjesto glavara učilišta u Suri
nije naslijedio, već je tu čast doživio rav Huna, s kojim se
često sporio u halahičkim raspravama.

Hodi, laviću — U Talmudu, izd. Soncino, to mjesto prevodi s:

»O, sine velikog čovjeka«, dok se u El-Am (Berakhot fasc. 16,
str. 261), slična rečenica prevodi: »Hodi, sine učenja« — vje-
rojatno uzimajući imenicu orjan — u aramejskom značenju,
koje je moguće, ali malo vjerojatno, umjesto arjan — lavić.

Svakoga se dana iz Ognjene rijeke rađaju — Dosl.: stvaraju.

Str. 364.

Oni se obnavljaju — Tuž 3,23.

Riječju Gospodnjom — Ps 33,6.

Odijelo mu bijelo — Dn 7,9.

uvojci mu kovrčavi — Pj 5,11.

Njegovo je prijestolje plamen ognjeni — Dn 7,9.

Prijestolja bijahu postavljena — Dn 7,9.

Akiva, dokle ćeš... — dokle ćeš činiti svetogrđe, profanirati sve-

tinju !

Str. 365.

Nebesa su moje prijestolje — Iz 66,1.

Dijete će nasrtati na starca — Iz 3,5.

Gle, Gospodin — Iz 3,1—4; Gospod supst. JHWH.

Jhudi — u Judeji.

Hodite, jedite od mojega kruha — Izr 9,5.

Str. 366.

Vradžbina je na usnama kraljevim — Imenica kesem znači: vradž-

bina, natprirodna moć, čarolija, lažno proročanstvo, ali ni-
kako: proročanstvo, kako se ponegdje prevodi. V. Izr 16,10.

pet petina Nauka — Hebr.: hamiša humšej hatora — jedan od

naziva za Pet knjiga Mojsijevih.

prevodilac — Osoba koja je pri čitanju odgovarajućih odjeljaka

iz Nauka u hramu, sinagogi, prevodila na narodni, govorni,
aramejski jezik ono što je pročitano.

Str. 367.

Hvalite Gospoda — Ps 148,7—9.

suncostaja Tamuza — 21. lipnja, ljetni solsticij.

Str. 368.

treći razred — Predodređeni su u nebeskoj hijerarhiji za visoki,

treći razred anđela.
Tri su predavanja — Misli se na predavanja, učenje o Merkavi.

Hananja, sin Hakinajev —- Hanan'ja ben Hakinaj ili Hahinaj. Ta-

nait, učenik r. Akive. Spominje se u cijelom Talmudu na sve-
ga dvadeset mjesta, sačuvano je nekoliko njegovih, ne mnogo
značajnih halahičkih rješenja. Unatoč tome što nije dobio
učenjačko zvanje, suvremenici su ga uvažavali. (V. r. Hanina,
sin Hakinajev).

Četvorica uđoše u pardes — Mnogo navođeno mjesto u kabalisti-

čkoj literaturi. Izraz »ući u pardes« u mistici znači: baviti se
tajnom naukom, postići mistično, ekstatično jedinstvo s bo-
žanstvom.

Pardes — Imenica koja se u SZ pojavljuje tri puta (Pj 4,13: Prop

2,5; Neh 2,8) u značenju: vrt, voćnjak, bašta. Vjerojatno je
perzijskog porijekla, gdje se pojavljuje u obliku: pairidaeza,
a znači ograđen prostor. U babilonskim se izvorima već pojav-
ljuje u obliku: pardes. U tri akadska dokumenta ta je imenica
nađena u istom obliku i značenju. U grčkom je prenijeta kao
paradeisos. U većinu evropskih jezika imenica je prešla u
značenju: rajski vrt, raj (paradiso, Paradeis i si.). U arap-
skom se pojavljuje kao faradis, u istom značenju. Kabala
objašnjava riječ kao abrevijaturu početnih slova četiri hebrej-
skih riječi: p'šat — opći, jednostavni smisao; remez — mig
nagovještaj; d'ruš — objašnjenje, istraživanje, dubljeg smisla
riječi Nauka; sod — tajna.

Tko govori laži — Ps 101,7.

Str. 369.

Gledao, vidio — Ovdje je u izvorniku upotrijebljen glagol cic

(u hifilskoj glagolskoj konstrukciji: hecic) u značenju: gledati
kroz otvor u nešto, zaviriti, baciti brz pogled. Moglo bi se
prevesti i: sagledao. U proširenom prijevodu: dato mu je da
vidi i da sagleda otajstva.

Dragocjena je — Ps 116,15.

oštetio se — Po nekim tumačenjima: skrenuo s uma, poludio, a

po nekim komentarima: promijenio vjeru.
Jesi li na med naišao — Izr 25,16. Kao što se i gore vidi, za
mističara je postizanje jihuda (unio mystica) ravno okusu
meda.

posjekao sadnice — Zastranio je. V. više o Aheru, Eliši sinu

Avujinom.

To u svojoj zemlji ne činite — Lev 22,24.

I duh Božji — Post 1,2.

Str. 370.

Ben Zorna se još nalazi vani — Nije još ušao u sve tajne pardesa,
ili gnoze.

te odijeli vode — Post 1,6.

Ne daj ustima — Prop 5,5.

Metatron — Jedno od vrhunskih mističnih stvorenja u nebeskoj

hijerarhiji gnostika i kabalista. Mnogi su znanstvenici poku-
šavali razjasniti porijeklo i značenje tog imena, pa se naj-
češće polazilo od tobože grčke kovanice metathronos — onaj
koji je blizak prijestolju, koji stoji uz prijestolje ili onaj koji
stoluje na prijestolju do božanskog prijestolja?! Neki su ga iz-
vodili iz metatyranos — blizak vladaru?! Istini za volju treba
priznati, kako to navodi G. Scholem (Mayor Trends, str. 69.),
da takve riječi u grčkom jeziku nema, a u mnoštvu grčkih
riječi koje Talmud upotrebljava thronos se nikada ne pojav-
ljuje. Za prijestolje se upotrebljavaju u SZ i u Talmudu he-
brejske riječi. Vjerojatnije je da su nastavci — ron i — on
prije oznake za tajna imena no grčke riječi koje nešto uistinu
znače (v. objašnjenje za Sandalfon). G. Scholem zamjećuje
također da nitko nije obratio pažnju na to da je u mnogim
starim talmudskim rukopisima to ime pisano kao Mitatron.
Bilo kako bilo, Metatron je u gnostičkoj i kasnije kabalističkoj
književnosti postavljen na tako reći najviše mjesto među svim
anđeoskim likovima.

ni potiljka — Jer anđeoska stvorenja imaju, po tim predstavama,

lice sa svih strana.
Vratite se, sinovi — Jr 3,22.

u subotu iščupao — Time je oskrnavio zabranu svakog rada su-

botom.

To je netko drugi — Aluzija na njegov nadimak Aher — drugi,

ini.

Str. 371.

Bog sve stvori — Prop 7,14.

Stvorio je jedno prema drugom — Sve je stvoreno sa svojom

vlastitom dijalektičnom suprotnošću.

Stvorio je raj, a stvorio je i pakao — Ovdje su u izvorniku upotri-

jebljene riječi gan eden (Edenski vrt) za raj, i gehinom za
pakao. U SZ se na tri mjesta opširno opisuje Edenski vrt,
odnosno vrt božji: Post 2—3; Ez 28,11—19 i 31,8—9, 16—18.
Priča o rajskom vrtu preuzeta je iz davnih mezopotamskih
mitologija i prilagođena potrebama i duhu jevrejskoga narod-
nog mišljenja i shvaćanja. Ime je vjerojatno uzeto iz babilon-
skog mita, prema kojem će novostvoreni čovjek biti poučavan
raznim umijećima u prostoru zvanom edinu — što na babilon-
skom i asirskom jeziku znači suhodol, stepa (na sumerskom:
edin). Ideja zemaljskog raja u SZ predaji razlikuje se od
prethodnih mitova, a u vrijeme nastanka Talmuda, kasnije
kršćanstva, mislilo se već na »nebeski raj«, posmrtno bora-
vište za pravednike i bogougodnike. Gehinom (Gehenna, džehen-
nem i si. u drugim jezicima), nasuprot Edenskom vrtu, u su-
vremenim religijama označava pakao, mjesto gdje će poslije
smrti boraviti u ognju i mukama grešnici, osuđeni na vječnu
kaznu. Ime je nastalo od doline Hinom u Jeruzalemu (hebr.:
gej ben-hinom), koja je nazvana po vjerojatnom vlasniku
Ben-Hinomu. U toj su dolinici, prema SZ svjedočanstvu (v.
2 Kr 23,10) kod mjesta Tofet, žrtvovana djeca Molehu. S vre-
menom je pojam Gehinom potpuno odvojen od naziva mjesta
i poistovjećuje se s jamom, zatim podzemljem i na kraju
paklom. I u NZ se spominje Gehinom kao mjesto vječne
kazne. V. Mk 9,43,45,47 i dr.
Rav Mešaršeja — Ime nekoliko babilonskih amoraja, vrlo je teško
odrediti točno vrijeme njihovog života i djelovanja, jer se
najčešće navode bez očeva imena.

Zato će u zemlji svojoj — Iz 61,7.

Zatri ih — Jr 17,18.

Sa zlatom i staklom — Jov 28,17.

Str. 372.

Oblast subote — Prema jednom propisu oblast važnosti subotnjeg

potpunog počinka unutar ograđenog grada i još na 2000 laka-
ta oko njega donekle se olakšava za potrebe najnužnijeg
kretanja. Dalje se od te granice ne smije ići.

Kaži mi svoj odjeljak [iz Nauka] — U drevnih Jevreja bio

je običaj da se dijete upita za odjeljak SZ kojega baš toga
dana uči. Dijete bi reklo, pa bi se taj odjeljak onda tumačio
kao proročanstvo.

Nema mira za opake — Iz 48,22; zamjena JHWH — Gospod.

Da se i lužinom opereš — Jr 2,22.

A ti, opustošeni — Jr 4,30.

A grešniku Bog progovara — Ps 50,16.

Str. 373.

A Eliši Bog progovara — Kako bi se dobila predodžba o mogućoj

zvučnoj zamjeni, evo hebrejskog izgovora: ul'raša — a grešni-
-ku; ul'eliša — a Eliši.

Aherova kći dode jednom pred Rabija — V. rabi Jhuda Knez

i Eliša, sin Avujin.

U narodu mu nema ni sina — Jov 18,19.

Da, usne svećenikove — Mal 2,7.

Prigni uho svoje — Izr 22,17.

Siđoh u oraSje — Pj 6,11.

Str. 375.

Raba, sin Silin — Raba ili Rava bar Sila; Raba bar rav S'elata.
Babilonski amoraj četvrtog naraštaja (polovica IV st.). Prema
talmudskim zapisima, bio je izvrstan sudac, dobar hagadist.
Samostalan u donošenju halahičkih rješenja, obično je znao
tumačiti riječi svojih prethodnika na osnovi štiva Nauka, ali
su česte i bilješke o njemu kako je svoja mišljenja i odluke
temeljio na onome »kako narod kaže«.

Moj sin Meir reče — Ovdje hagadist u zamišljenom razgovoru s

legendarnim prorokom Ilijom (Elijahuom) navodi izjavu r.
Meira iz Mišne — Sanhedrin 46/a, koja se tamo nalazi u
kontekstu propisa o izvršenju smrtne kazne.

Tri kralja i četiri pučanina — Prema Mišni Sanhedrin 90/a, to

su: Jerav'am I, koji se nasilno proglasio kraljem Izraela, v.
1 Kr 11,26; 12,2; 12,28—33; Sir 47,29 i dr.; Ahav koji je bio
izvrstan političar, uspio je učvrstiti mir Kraljevine Izrael s Fe-
ničanima. Ali njegova žena Izevel (politički brak) uvela je
štovanje boga Baala i boginje Ašere i proganjala proroke
(napose Elijahua), a Ahav je to trpio. To mu je zamjereno
već u SZ spisima, a ovdje vidimo da mu ni kasnija pokolje-
nja, unatoč velikim zaslugama, nisu opraštala, v. 1 Kr 16,29
— 22,40; Manaše, kralj Jhude (Judeje), asirski vazal, koji je
dopustio da se u vrijeme njegova kraljevanja raširi pogansko
bogoštovlje, pa je čak i u hram dao postaviti kip boginje
Ašere. Već su i SZ knjige osuđivale njegovu vladavinu, v.
2 Kr 21,2—9 i 16. Ovdje navedena četiri pučanina bili su,
prema istoj Mišni: Bileam (v. Br 31,8 i 16); Doeg Edomac
(v. 1 Sam 21,8 i 22,18); Ahitofel (v. 2 Sam 15 i dr.); Gehazi
(2 Kr 5,20—27).
Ispalo mnogo minejskih knjiga — Vjerojatno ranokršćanskih ili
gnostičkih. Neki znanstvenici, naime, tvrde da je Aher bio u
sukobu s rabinima pod utjecajem gnoze.

Povuci me — Pj 1,4.

Str. 376.

Govore svetim jezikom — -Sveti jezik« — lašon hakodeš, naziv je

za hebrejski jezik, nasuprot govornim jezicima, kojima su se
Jevreji u svojoj dvojezičnoj povijesti, uz hebrejski, služili (ara-
mejski, grčki i dr.).

Str. 377.

Taj bljesak na sve strane — Ez 1,28.

Ovako govori Gospod — Iz 66,1 — JHWH — Gospod.

Rabi Jhuda, sin Nahmanijev — r. J'huda bar Nahmani ili Nah-

man. Palestinski amoraj trećeg naraštaja, uz to što je o njemu
zapisano da je bio prevodilac Reš Lakiša, ima zapisa koji go-
vore kako je bio javni tumač i propovjednik Nauka u učili-
štu r. Johanana. Neke od njegovih egzegetičnih propovijedi
zapisane su, a ovo je jedna od njih.

Predaj mu — Br 27,20

Str. 378.

U svećenike — Kao što je dalje objašnjeno, ne smije se gledati u

svećenike u vrijeme dok blagoslivlju narod. Taj je običaj još i
danas održan u ortodoksnim sinagogama, dok članovi općine
svećeničkog roda (koheni — otuda redovito njihova prezime-
na: Kohn, Kohen, Koen, Cahan, Kagan, Kahn i si.) na Dan
pomirbe (Jom Kipur) blagoslivlju općinare, oni se pokrivaju
preko pognutih glava molitvenim ogrtačima (talit ili tales) a
i djecu uzimaju pod talit, kako ne bi ni ona slučajno pogle-
dala u kohene.

Izgovarajući puno Ime Njegovo — Cetvoroslovlje JHWH, koje je

smio izgovoriti samo jednom godišnje, na Dan pomirbe, Veliki
 svećenik u Hramu. Tako se u Sarihedrinu 90/a kaže: »Nema
udjela na onom svijetu... i onaj tko izgovori Ime slovo po
slovo.«

Str. 379.

Kako su mnogobrojna djela — Ps 104,24 — Gospode — JHWH.

Str. 380.

Oci jedoše kiselo grožđe — Jr 31,29.

Pravednik se od tjeskobe izbavija — Izr 11,8.

Neka su vam mjerila — Lev 19,36.

Str. 382.

A ti ćei mu vrebati petu — Post 3,15.

Str. 383.

On će ti glavu satirati — Post 3,15.

Rav Avira — Palestinski amoraj između trećeg i četvrtog narašta-

ja. Spominje se samo u Babilonskom talmudu (v. rabi Avira).

kada budete nastavali među skladovima — Ps 68,14. Imenica

s'fatajim i na ovom mjestu, kao i na drugim SZ mjestima, po
značenju je vrlo sporna. Neki je znanstvenici tumače kao:
sklad (neuzorana brazda na međama između polja), ali ima
ih koji je tumače kao: kamenje na ognjištu na koje su stav-
ljene posude za kuhanje ili grijanje, ah isto tako i kao: ogra-
đeni tor za ovce. Neki bibličari drže da je cijela navedena
rečenica odnekle zalutala na to mjesto (v. Bible — Plćiade sv.
II, str. 1038). Osty prevodi kao tor (bercails) a u komentaru,
nakon primjedbe: »Versets cćlfcbres par leur obscuritć«, navodi
još neka mišljenja (v. La Bible Osty, Pariš Seuil, 1973, str.
1217). Toga najnovijeg tumačenja O. Eissfeldta (v. Kleine Schrif-

U Talmud 609
 ten 3, Tiibingen 1960, str. 61—70) o prijevodu riječi s: tor,
obor — drži se i slovenski prijevod: »Ko ste počivali med
stajami čred« (v. Sveto pismo, Ljubljana 1975, str. 545). Po-
sve uvjetno na tome mjestu sam preveo sa: sklad, zbog mjesta
događaja, koje vjerojatno isključuje mogućnost postojanja obo-
ra, torova, prije će biti skladovi, međaši među poljima.

Pod jabukom — Pj 8,5.

A oni koji te rodiše — Ez 16,4.

I dade im — Pnz 32,13.

Str. 384.

Po leđima su mojim — Ps 129,3.

Razrasti se — Ez 16,7.

Neki čovjek od Levijeva doma — Izl 2,1.

Rav Jhuda, sin Zvinin — r. J'huda bar Z'vina; rabi J'huda bar
Z'vida; bar Z'vuda. Palestinski amoraj trećeg naraštaja. Pre-
ma onome što je ostalo od njegovih riječi zabilježeno, stječe
se dojam o vrsnom hagadisti, čini se da je bio učenik r. Ha-
nine.

Amram — Prema rodoslovlju (Izl 6,18—20) Levijev potomak, otac

Mojsija i Aharona.

Svako muško dijete koje se rodi — Izl 1,22.

U Rijeku — Hebr. imenica j'or uopćeno znači: rijeka, jezero; ali

se u SZ najčešće u prenesenom smislu odnosi na rijeku Nil i
mrežu njegovih kanala za navodnjavanje.

I reče Mojsije — Izl 16,8; JHWH — Gospod.

MUna — Hrana koja je po starozavjetnoj predaji »božjom milošću-«

padala s neba sinovima Izraela u vrijeme njihova četrdesetgo-
dišnjeg lutanja pustinjom. Priča o mani pripada redu povijesti
što rese predaju o spasenjima i čudima koja je bog činio
 svom narodu u pustinji, a vezana je i za bogoslovni motiv
kušnje i kušanja. (Narod kuša svoga boga jer nedovoljno vje-
ruje, ili bog kuša vjernost svog naroda.) Kršćanska teologija
manu uzima kao božji dar, prirodnu pojavu u kojoj se pre-
poznaje božja briga. U NZ se shvaćanje mane kao hrane
spasiteljskih vremena (v. Otk 2,17) razvija dalje u simbolu
Isusa, koji se predstavlja kao kruh koji je sišao s neba (v. Iv
6,48—58). U jevrejskom bogoslovlju, u midraškim i u talmud-
skim knjigama, nema pitanja postoji U nešto istovjetno mani
na zemlji. Vrhunaravnost i božansko porijeklo time se ne do-
vode u pitanje. Istini za volju, već je Flavije u svojim Jevrej-
skim starinama (3 I 6) ustvrdio da je u njegovo vrijeme u
predjelu Sinajskog poluotoka padala neka rosa koja se stvrd-
njavala i mogla jesti. Slična svjedočenja nalazimo i kod Ori-
gena. Na početku dvadesetog stoljeća nekoliko je znanstvenika
to istraživalo i čak organiziralo ekspedicije na Sinajski polu-
otok. Ta su istraživanja dovela do toga da je otkrivena mo-
gućnost botaničkog porijekla biblijskog čuda. Naime, biljne uši,
koje pokrivaju drvo Tamaris: mannifera, luče kapi, veličine od
milimetra do zrna graška, koje se na zraku stvrdnu i koje se
mogu jesti. Naziv mana (u hebr. man, aramejski mana) u
SZ izvodi se od riječi man hu — što je to? Upitne riječce man
u hebr. jeziku nema, ali sličnih i takvih ima u susjednim
semitskim jezicima. Tako je u El-Amarni nađena u zapi-
sima kanaanska riječ manna — što ih šta; sirijački ima ta-
kođer mana — što; a Beduini žitelji Sinaja su do nedavno
te gomuljice koje su jeli zvali man, men ili čak mun. Ipak,
ta tumačenja nisu zadovoljila većinu znanstvenika te i danas
nije prihvaćeno posvema ni jedno od tih tumačenja.

Str. 385.

Kad bi se noću spuštala rosa — Br 11,9.

neka narod ide — Izl 16,4.

Narod je išao naokolo — Br 11,8

trojni Nauk — Po jevrejskom kanonu Biblija se dijeli na Nauk,

Proroke i Spise (TANAH).

trojnom narodu — Po predaji, jevrejski je narod bio podijeljen

na svećenike (kohanim), levite (leviim) i na Izrael (Jisrael).
rukom trećega — Mojsije je treće po redu dijete Amrama (Mirjam
i Aharon rođeni su prije njega).

trećeg mjeseca — Mjeseca Šivana, koji je po jevrejskom kalen-

daru treći mjesec (Nišan, Ijar, Šivan...).

nemaju udjela na onom svijetu — Dosl.: na svijetu koji dolazi,

(olam habđ), mesijanska vremena, koja po eshatološkom viđe-
nju dolaze nakon božanskog prevrata, »sudnjeg dana«. To
buduće vrijeme povezano je i s vjerovanjem u uskrsnuće
mrtvih.

da uskrsnuće mrtvih nije po Nauku — Tvrdnja da vjerovanje u

uskrsnuće mrtvih nije po Nauku, pobija se dalje skolastički
ovako: »Odakle [nam] da je uskrsnuće mrtvih [izvedeno] iz
Nauka? Odatle što je rečeno: Od toga dajte podizanicu Gos-
podnju [u izvorniku JHWH] svećeniku Aharonu. [Br 18,28]
A zar će Aharon dovijeka živjeti?! I zar je on uopće ušao u
zemlju Izraela, kako bi mu se davala podizanica? To poučava
nasuprot tome da će on živjeti u budućnosti i da će mu
Izrael davati podizanice. Odatle [se izvodi] uskrsnuće mrtvih
pa Nauku« (Sanhedrin 90/b). Ovdje se ne raspravlja sa sadu-
cejima ili Samarijanima, koji tu vjersku dogmu nisu prihva-
ćali (v. NZ Djela apostolska 23,8 i Matej 22,23), već s onima
koji tvrde da vjerovanje nema osnove u starozavjetnim spisi-
ma. Premda su kršćani ideju uskrsnuća mrtvih povezali s
uskrsnućem Isusovim, to nije rasprava ni s njima. Takvih
rasprava s »minejcima« ima i u ovom traktatu a i na drugim
mjestima u Talmudu. (O kršćanskoj dogmi o uskrsnuću v.
Rječnik biblijske teologije, Zagreb 1969, str. 1390—1399; Hand-
buch theologischer Grundbegriffe, DTV Miinchen 1973, sv. 1,
str. 156—170 i sv. 4, str. 226—245).

bogohulnik — Ovdje uvjetno prevedena imenica, u izvorniku je

riječ grčkog porijekla: epikoros, što ukazuje na to da je to
sljedbenik Epikura, zatim čovjek koji živi raskalašenim, ras-
pusnim životom (otuda sam u Izrekama otaca II, 19, preveo
s: raspusnik; S. Freiberger u svom prijevodu: bezbožnik) i
izvodi se od korijena pkr — biti raspojasan, raspustan, neo-
buzdan. Cesto se uzima kao sinonim za minejca (v. Talmud
Soncino, Sanhedrin 90/a objašnjenje (1)).
I onaj koji čita vankanonske knjige — Dosl.: vanjske knjige. Po
mišljenju nekih znanstvenika, to se odnosi na gnostičku knji-
ževnost, ah i na neke druge knjige, jer na istom mjestu se u
Jeruzalemskom talmudu dodaje ovo: »I onaj koji čita knjige
Ben Sire i Ben Laane. Ah je čitanje Homera i svih potonjih
knjiga isto što i čitanje pisma.« Kako se Ben Sira i u Babi-
lonskom talmudu često navodi, najvjerojatnije je da se zabra-
na odnosi na javno čitanje, a da je osobno čitanje tih knjiga
bilo dozvoljeno (v. Talmud Soncino, Sanhedrin 90/a objašnje-
nje (1)).

Nikakvih bolesti — Izl 15,26. Očito je da se zabranjuje kazivanje

riječi iz Nauka za bajanje, liječenje, izgovaranje SZ navoda
kao »basme«. No bajanje uz riječi iz Biblije u vrijeme starine
bilo je prošireno, te dalje stoji tumačenje da se to ne smije
činiti — uz pljuvanje! Otpljuvavanje »od uroka« i danas je
sačuvano u narodu i u našim krajevima!

Ime doslovno — Zabrana izgovaranja četvoroslovlja JHWH. Do-

slovno, dakle pravo ime boga, sa samoglasnicima.

Saducejske knjige — U miinchenskom rukopisu Talmuda piše:

»knjige minejaca« — dakle ih judeokršćana ih gnostika. Kato-
lička cenzura obično je takva mjesta ispravljala na »saducej-
ske«.

Nemoj uništavati — Pnz 20,19.

Kći je ocu — Usporedi Ben Sira 42,9—10 i uopće sve te navode

s našim prijevodima te mudrosne knjige, koja nije uvrštena
u jevrejski kanon SZ. Osim navoda u Talmudu, i onih ulo-
maka koji su nađeni u Kairskoj genizi i u Kumranu, nema
hebrejskih sačuvanih rukopisa Knjige Ben Sire. Naši prijevodi
shjede grčke predloške.

Briga u srcu — Izr 12,25.

Str. 387.

Čovjek s mnogo prijatelja — Izr 18,24.

Svi su dani — Izr 15,15.

Promjena navika — Raši duhovito primjećuje kako se to odnosi

na siromaha koji je navikao na slabu hranu cijele sedmice,
te mu stoga promjena jela subotom i blagdanima može iza-
zvati bolove u želucu (u izvorniku dosl.: u crijevima).

Sine moj — U izvorniku stoji: »Kćeri moja«, jer je u hebrejskom

tora — nauk, znanost, ženskog roda.

znalci Štiva — Pod imenicom Štivo (mikra) ovdje se, a i na

drugim mjestima, misli na cjelokupni SZ.

Pesah — Pasha, proljetni blagdan oslobođenja iz egipatskog ropstva.

Pedesetnica — Grčki: pentekosta, praznik Sedmici (S'vuot), blag-

dan prve žetve i prvih plodova zemlje.

Str. 389.

Nahum iz Gimzoa — Nahum iš Gimzo; Nahum iš Gam zo. Tanait,

učitelj r. Akive. Vjerojatno je iz mjesta Gimzo u Judeji (v.
2 Ljet 28,18), no, čini se da je imao uzrečicu: »I to je na
dobro!« koja na hebrejskom glasi: »Gam zo l'tova-*, te je pre-
daja povezala nadimak po stalnoj uzrečici s mjestom pori-
jekla. Na svega šest mjesta o njemu se u Talmudu piše, ali
iz svega toga upoznajemo jednoga od prvih predstavnika tal-
mudske skolastične i kazuistične egzegeze (pilpul): istražio
je sva značenja predmetka et (koji se stavlja pred imenicu u
četvrtom padežu) u cijelom SZ! Bio je slijep, sakat i hrom i
po cijelom tijelu posut prištevima — i to je po predaji sve
sam sebi poželio, jer je siromahu na putu, koji ga je molio
da mu udijeli nešto za jelo, rekao da sačeka dok skine bisage
s jelom s magarca, a siromah je za to vrijeme umro.

Str. 390.

Kad to čuše — Ta ista priča postoji i u traktatu Taanit 21/a, a

tamo je zapisana i gornja priča o sljepilu. Cini se da je kraj
 priče tamo mnogo razgovjetniji: »Razorile svoju kuću, i odni-
ješe [te zemlje] Cezaru, kome rekoše: Ona zemlja koju su
ti donijeli, naša je! Kada su ih ovi [Cezarovi ljudi] pregledah,
i kada se to dokazalo, gostioničari su pogubljeni.«
Zemlja iz koje — Jov 28,5—7.

Nauk o putnicima — Zakoni o gostoljublju.

Čeljad iz tuđine — Jov 28,4.

dokle ćete na bijednika nasrtati — Ps 62,4.

Po noći provaljuju — Jov 24,16.

Str. 391.

Uvečer se vraćaju — Ps 59,7.

Oni su govorili — Naime, stanovnici grešnoga grada Sodome

(S'dom). Ovdje se navode njihovi navodni pravni običaji i
postupci, koji protuslove svakoj pravdi.

Tko ima jednog vola — Dakle, siromah mora zajedničko stado

voditi na ispašu dva dana, a vlasnici samo jedan dan.

tko nije prelazio skelom — Već je ušao u Sodomu drugim putem.

Str. 392.

Sakraj... — Imena koja znače: Sakraj — lažac, Sakruraj —

nadlažac, Zajafi — krivotvoritelj, Made Dina — izvrtač (smis-
la) zakona.

Str. 393.

Eliezer, sluga Avrahamov — U SZ predaji se taj lik pojavljuje

samo jednom, u Postanku 15,2 kao Eliezer Damaščanin, a
pretpostavlja se da je to i sluga iz poglavlja 24. iste knjige,
kojega je Avraham poslao da dovede ženu njegovom sinu
 Jichaku. Na čudan se način pojavljuje u hagadičkoj predaji,
gdje postaje zanimljiva ličnost iz pripovjedačke mašte. Po
tim izvorima Avrahamu ga je predstavio kralj Nimrod, od
čijih ga podvala spasava taj zahvalni rob. Po tim pripovjet-
kama, Eliezer je toliko usvojio osobine i ponašanje svog gos-
podara, da ga je čak i Lavan, rođak Avrahamov, zamijenio
s gospodarom. Po drugoj predaji, kada je Eliezer doveo Jicha-
ku (Isaku) ženu, Avraham mu je dao slobodu a bog mu je
podario carstvo Bašan, gdje je vladao pod imenom Og, i bio
divovskog rasta. Prema traktatu Dereh erec, Eliezer je među
onih devet ličnosti, koje su zaslužile da žive uđu u raj (v.
Evreisskaya Enciklopedija, sv. XVI str. 225.).

oni mu ne dadoše kruha — Ne pozvaše ga i ne ponudiše ga da

jede.

Str. 394.

Velika je vika — Post 18,20.

Zbog one djevojke — Igra riječi: »Velika-« u gornjem navodu je

na hebrejskom raba, a djevojka se kaže (između ostalog)
riba.

Uhode nemaju udjela na onom svijetu — Navod iz Mišne na po-

četku ovog odjeljka (Sanhedrin 108/b — 109/a).

Oni, dakle, ljudi — Br 14,37.

Družina Korahova — Nastavak navoda iz Mišne (Sanhedrin 108/b

— 109/a), a za Koraha usporediti SZ, Br 16,1—1—35.

Jer sva je zajednica — Br 16,3.

i rasplela kose — Po starim jevrejsldm običajima neprilično je

gledati ženu koja je rasplela kosu.

Str. 395.

Neka poginem s Filistejcima — Suc 16,30.

Ženska mudrost — Izr 14,1.

A ludost je rukama razgrađuje — Izr 14,1.

Gospod proniče pravednika — Ps 11,5; JHWH — Gospod.

uze ga od torova — Ps 78,70.

Str. 396.

Odvede od ovaca — Ps 78,71.

Spasi me od ralja lavljih — Ps 22,22.

Kada se David pravio ludim — Ps 34,1.

Kako su brojna djela Tvoja — Ps 104,24; JHWH — Gospod.

Str. 397
Ako pobijedi u borbi — Sam 17,9.

Daj mi malo od one stvari — Dosl.: od one riječi; moglo bi se

prevesti i: daj mi malo od onoga...

Tko riječ prezire — Izr 13,13.

Samo mi budale nedostaju — Sam 21,16.

Str. 399.

Bože, bože, zaito si me napustio — Hebr.: Eli, eli, lama azavtani

— Ps 22,2.

U Giveonu — 1 Kr 3,5; JHWH — Gospod.

Ako netko koga zahvati kordiakos... — Ta Mišna raspravlja važ-

nost i pravovaljanost otpusnog pisma (get) bolesna čovjeka, a
Gemara nakon nje donosi obilje zanimljiva hagadičkog mate-
rijala.
Kordiakos — Po Majmonidovom komentaru za to mjesto, neka
vrst padavice. Po Rječniku OLHU: bolest srca, melankolija.
Po L. Goldschmidtu: teško pijanstvo, povezano s padavičar-
skim pokretima tijela. Kako na grčkom kordax znači i: bes-
ramno, raskalašeno plesati; a iz konteksta se vidi da je riječ
o nekoj vrsti euforične egzaltacije, onda je taj prijevod naj-
prihvatljiviji. Evo što kaže na ovom mjestu Raši: »Ime zlodu-
ha koji vlada [čovjekom] kada pije mnogo vina sa svoga
tijeska.«

Str. 400.

Za [spravljanje] zapisa — Doslovno: kamea. Dakle, amulet, zapis,

»od uroka« i si. na kojem treba ispisati ime zlog duha kako bi,
po drevnim vjerovanjima, kamea imala obrambenu moć.

Str. 401.

Rav Amram Pobožni — rav Amram Hasida. Babilonski amoraj tre-

ćeg naraštaja, po nekim predajama bio sudac u svom gradu.
Iz talmudskih svjedočanstava o njemu, čini se da je bio siro-
mašan, ali vrlo pobožan i ponizan čovjek. Majka mu je pred
smrt ostavila dio imanja, te je tako dospio pred sud jer ga
je brat tužio za svoj udio.

Egzilarh — Poglavar Jevreja u galutu, dijaspori u Babilonu. Ara-

mejski: reš galuta.

Jalta — 2ena r. Nahmana, kći tadašnjeg egzilarha.

Str. 402.

Okreni se nadesno ili nalijevo — 2 Sam 2,21.

Str. 403.

Nabavih sebi pjevače i pjevačice — Prop 2,8. Već je u vrijeme

prevođenja LXX kraj te rečenice u knjizi Propovjednika bio
nerazumljiv, i stoga ne čudi što su se i hagadisti poigravali,
ili pokušavali naći prijevod za te dvije posljednje riječi: šida
— šidot, koje u SZ predstavljaju svojevrstan hapax. Pri po-
kušaju da riješim nerješivo, naišao sam na podatke koji će,
vjerujem, zanimati i znanstvenika, ali i čitatelja bez učenjač-
kih sklonosti. Prije svega, treba vidjeti kako se te dvije riječi
prevode u raznim biblijskim izdanjima.
Đuro Daničić (ovdje se držao ruskog prijevoda):
— i milina ljudskih i sprava muzičkih svakojakih.
Biblija »Stvarnost«:
— i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinju.
Slovenski prijevod Svetog pisma iz 1975.:
— zabave človeških otrok, veliko žena.
Mađarski prijevod Kdroly Gasp£ra:
— asszonyt ćs asszonyokat (ženu i žene)
Prijevod Mađarskog bibhjskog savjeta iz 1979.:
— szep noket (lijepe žene)
Njemački Martina Luthera:
— allerley Seitenspiel (svakojakih žičanih glazbala)
Njemačko izdanje Jeruzalemske biblije iz 1978.:
— Kasten um Kasten (škrinje na škrinju)
Francuski prijevodi
a) Guillaumont u Bible Plćiade:
— un žchanson et des sommeheres (peharnika i podru-
mare)
b) Podechard:
— une princesse, voire de princesses
c) Bible Osty:
— des femmes, des femmes...
A što nam kazuju drevni prijevodi?
Grčki LXX, codex Sinaiticus i Vaticanus:
— oinohoon kai oinohoas (vinotoču i vinotočiteljice).
LXX, codex Veneto i neki drugi:
— A kylikion kai kyhkia (čaša i čašica)
Latinski, Vulgata, Symmachhus:
— scyphos et urseos in ministerio ad vino fungenda.
(vedrica i vrčeva u upotrebi za točenje vina)
A u jednom rukopisu čak i:
— canales effudentes aquam calidam et can. aff. aqu.
frigidam!?
(cijevi koje izlijevaju toplu vodu i cijevi koje izlijevaju
hladnu vodu)
A što kažu rječnici? Ostat ćemo kod posljednjeg, hebrejskog
 Novog rječnika Even Sošana. Kod njega je Oda — ljepotica,
lijepa ž e n a . . .

I što sada? Po onome što smo vidjeli, imenica Oda znači i

neku vrst škrinje, komode, za ostavljanje rublja (v. Bava
kama 98/b) a šid'ta neku vrst kovčega, kočije, nosiljke.
I kakve to veze ima s dusima, demonima, zlodusima? Tek
toliko da u hebrejskom jeziku, kao i u aramejskom, šed
ili šeda znače nasilnika, zloduha, vilenjaka. Bez obzira na
neki vidljivi smisao, hagadist za uvod u bajku o Salomonu,
na osnovi sličnih suglasnika, stvara svoju igru riječi, i
uvodi nas u svijet mašte, koja mu je poslužila da bi do-
kazivao i neke svoje istine.

Hram je građen — 1 Kr 6,7.

Naime, Salomon reče — U izvorniku stoji: »On r e č e . . . «

Glodač — Hebr.: lamir, kamen velike tvrdoće ili insekt, koji je po

predaji mogao rezati kamenje. V. objašnjenje za Izreke otaca
V,5.

Ašmedaj — Asmodej, u grčkim tekstovima Asmodaios. Ime pogla-

vara zloduha u apokrifnoj i babilonskoj hagadičkoj književ-
nosti. Prvi put se spominje u apokrifnoj knjizi Tobije (Tovija,
Tobit) a tek je kasnije u hebrejskim i aramejskim tekstovima
dobio naziv »kralja zloduha«. Porijeklo njegova imena jeziko-
slovno se ne može izvoditi iz imena poglavara zloduha u
perzijskoj narodnoj predaji: Aešma i Aešma-Deva, premda
ima sličnosti u povijestima oba ta zloduha. U novijem jevrej-
skom folkloru ime Ašmedaja poistovjećuje se s pojmom »pro-
kletog«.

Posjećuje nebesku družinu — Dosl.: »nebesko učilište« i »zemaljsko

učilište«.

Str. 404.
Benajahu, sin Jehojadin — Benajahu ben Jehojada. Zapovjednik
tjelesne straže kralja Davida, podržao je Salomona u borbi
za nasljeđe prijestolja. U hagadi jedan od povjerenika Salo-
monovih (v. 2 Sam 8,18; 20,23; Kr 1,8; 10,26 i dr.).
Vino je drznik — Izr 20,1.

Blud, moit i vino — Hoš 4,11.

Mek jezik — Izr 25,15.

Str. 406.

a nevjesta će čuvati mladog djevera skrbnika — Umrli muž ima

brata koji je još sasvim mladi dječarac, te će, po zakonu o
leviratskom braku, moći uzeti snahu — udovicu tek nakon
trinaest godina (punoljetatvo), a ako je ne bude želio morat
će je tek tada osloboditi (uz simbolično izuvanje obuće —
halica), v. SZ Rut 4,1—10.

Str. 407.

Kakva je korist — Prop 1,3.

I to mi bi nagrada — Prop 2,10.

Ja, Propovjednik — Prop 1,12.

Pogledati njegove noge — Po prastarom narodnom vjerovanju

zlodusi imaju kokošje noge.

Str. 408.

Gle, to je postelja — Pj 3,7—9.

Bit će mudriji od svih ljudi — 1 Kr 7,11; ovdje doslovno preve-

deno s budućim vremenom, premda je to tzv. bibhjski futur
koji označava sadašnje vrijeme.

Str. 411.

A kralj je joi napravio veliko prijestolje — 1 Kr 10,18.

Str. 413.

Neka ga drži uza se — Pnz 17,19.

Dom okupljanja — Bet hakneset, sinagoga, hram.

Bava, sin Butin — Bava ben Buta. Tanait, suvremenik Heroda,

o kojem su, u cijelom Talmudu zapisana svjedočenja na osam
mjesta. Iako su ti zapisi većinom legendarnog značaja, kao i
ovi koje donosimo, vjerojatno je da u njima ima nešto i povi-
jesne istine. Prema zapisima, bio je pripadnik Samajeve škole,
ali je na jednom javnom mjestu u Jeruzalemu donio halahičko
rješenje prema pravnim shvaćanjima Hilelove škole, što znači
da je bio samostalan u svojim sudovima.

on je na njemu spazio oštećenja — Ako je na hramu, svetištu,

došlo do oštećenja, zgrada je sklona padu, dozvoljeno je ru-
šenje prije gradnje nove zgrade.

Str. 419.

Nekoga između braće svoje — Pnz 17,15.

Ni u misli svojoj ne kuni — Prop 10,20.

Str. 420.

Ni u ložnici — Prop 10,20.

Ne psuj kneza — Izl 22,27.

Jer će ptice — Prop 10,20.

Ja sam taj — Ja sam Herod.

Jer je zapovijest — Izr 6,23.

k njoj će se stjecati svi narodi — Iz 2,2.

Evo, oskvrnut ću svoje svetište — Ez 24,21.

Plašim se carstva — Herod, koji je bio potčinjen Rimu, plaši se

rimske vlasti.
Od kamena ubjela — Alabastera.

Antoninus — Neki znanstvenici misle da je ovdje riječ o Marcusu

Aureliusu, neki da je to Severus ili Caracalla.

Str. 422.

On zove nebesa — Ps 50,4.

I vojske se nebeske — Neh 9,6.

Neka ništa od onoga — Pnz 13,18.

U kupalištu se odgovori ne daju — U kupalištu je čovjek nag, te

nije dolično govoriti o onome što je vezano za Nauk.

Str. 425.

etrogi — etrog, vrsta citrusova ploda, između limuna i narandže

(citrus medica), Jevreji ga uprotrebljavaju i u obredne svrhe.

Sikarikon — Iz Gemare koja slijedi vidi se da je riječ o zakon-

skom propisu iz oblasti građanskog prava o utjecaju straha
izazvanog prijetnjama na pravosnažnost kupoprodajnih ugo-
vora. U vrijeme rata (ratnih pokolja) prinudna se prodaja
uzima kao punovrijedna, jer nije bilo osobnog zastrašivanja,
prinude. Sikarikon je u tom traktatu ista riječ i za razbojni-
ka — bodežara i za zakon o njima. Šikari — od latinskog
sica — bodež; naziv je za skupinu fanatika, blisku zelotima,
koji su se ubojstvima borili protiv rimske vladavine i prista-
ša Rimljana; poznati su po revnosti prema propisima Nauka,
po očekivanju dolaska Mesije (v. NZ Djela apostolska 21,38). Is-
todobno je to latinski naziv za obična razbojnika (sicarius —
»per abusionem sicarios etiam omnes vocamus« v. Quintilianus
10,1,2.), a Sula je čak objavio zakon: Lex Cornelia (Sullae) dr
sicariis.

Jhuda — Pokrajina Judeja.

Ako ga kupi od muža — Posjed koji pripada ženi, ili joj je vjen-
čanim ugovorom osiguran.

Ovo je prva Mišna — Ovdje su navedeni zakonski propisi koji su

donijeti u raznim vremenskim razdobljima, pod različitim poli-
tičkim uvjetima okupacije.

tko kupuje od razbojnika — Zanimljivo je objašnjenje u isto-

imenom traktatu jeruzalemskog Talmuda (Gitin V 47/b):
»U ranija vremena Rimljani odrediše potpuni zator Judeje
jer je po predaji njihovih predaka Jhuda ubio [rodonačelnika
Rima] Esava i stoga su bodežari posebno divljali u Jhudi, sto-
ga su pljačkali i otimali od Izraelaca njihove posjede i proda-
vali ih. Nato bi vlasnici dolazili i otimali [svoje posjede od
onih koji su ih kupili od razbojnika] te je zemlja opustjela os-
tala u rukama razbojnika-bodežara, jer su ljudi odbijali kupiti
je. Tada je određeno da zakon o sikarikonu ne vrijedi u Jhu-
d i . . . U Gililu je zakon o sikarikonu uvijek vrijedio, ali za
pokretnine sikarikon ne vrijedi.«

platiti četvrtinu — Jer su razbojnici obično prodavali za četvrtinu

jeftinije od prave vrijednosti.

Str. 426.

Tri su odredbe [Rimljani] odredili — Rimske naredbe i ukazi u

vrijeme i nakon osvajanja jevrejske države.

Blago čovjeku — Izr 28,14.

Bar Kamca — Sin Kamcin. Ta dvojica ne moraju biti u srodstvu.

Tur Malka — Aramejski: Kraljev brijeg.

Betar — Naselje jugozapadno od Jeruzalema. Mjesto nije navede-

no u masoretskom tekstu SZ, ali ga ima u prijevodu LXX,
u knjizi Jošue 15,59, u spisku gradova. I u kasnijim talmud-
skim izvorima i u LXX različito se piše i izgovara, hebr.:
Bejt Tar, Bejtar; grčki: Baiter, Baitter, Bitter, a u latinskim
izvorima: Baether, Bether. Kako Enciclopaedia Biblica navodi,
porijeklo imena mjesta nejasno je, unatoč tome što ga talmu-
dist izvodi iz narodske etimologije: na aramejskom bet frej
 znači kuća, dom dvojice!? U vrijeme Bar Kohbina ustanka
(132—135) utvrda Betar bila je centar ustanka i pribježište
za prekomjerno veliki broj izbjeglica. Otuda i legenda o veli-
kom broju sinagoga i škola u tom gradiću. Julije Sever
opsjedao je utvrdu više od dvije godine i tako je junačka
obrana Betara ušla u povijest i pripovjedačku predaju. Arhe-
olozi su dugo tražili točno mjesto na kome se nalazio Betar,
i tek je prije dva desetljeća, s pomoću snimaka iz aviona
uspjelo znanosti odrediti gdje su ruševine opsjednutog grada.

Str. 427.

Zbog njih ću vas sve tužiti — U izvorniku dosl.: jest ću vaš dio
tijesta, mesa — taj idiom u hebrejskom i aramejskom jeziku
znači: tužiti koga, klevetati, opadati.

on ga ozlijedi — Učini ga nepodobnim za žrtvu, za koju mora

biti prinijeta životinja bez ikakve tjelesne mane ili oštećenja.

a po njihovom — Rimljani su imah druge propise o podobnosti

žrtvene životinje.

Rabi Zeharja, sin Evkulesov — r. Zeharja ben Evkules, ih ben

Avkolas. Tanait, živio u Jeruzalemu u I st. Osim ovog mjesta,
o njemu postoji u Talmudu samo još jedan zapis: U traktatu
Tosefta šabat 16,46 piše da se u jednoj halahičkoj raspravi
nije držao ni Samajeve ni Hilelove škole, već nekoga svog
srednjeg mišljenja, te je r. Josej rekao da je zbog nje-
gove težnje za nalaženjem -srednjeg« rješenja, zbog njegove
miroljubivosti, spaljena Svetinja nad svetinjama u hramu. Zato
je vjerojatnije da on uopće nije bio sin nekog Evkulesa, već
mu je to bio nadimak, po grčkom eukolos — zadovoljan,
dobroćudan, umjeren. A takva oportunistička narav u tim
sudbonosnim vremenima nije mogla nailaziti na dobar prijem
kod suvremenika.
Jer je nanio ozljedu — Nanošenje ozljede posvećenoj životinji u to
se vrijeme kažnjavalo bičevanjem.

40 Talmud 625
Na to on pošalje na njih Cezara Nerona — Sve te legende o rim-
skim vojskovođama i carevima imaju malo povijesne točnosti,
odraz su prije svega narodnih priča s povijesnom sadržinom.

Predajem svoju osvetu — Ez 25,14.

Edom — Narod semitskog porijekla, koji se često spominje u SZ.

Zabilježeni su sukobi između njih i Izraelaca. Herod je bio
porijeklom Edomac (Idumejac). U talmudskoj književnosti se
za Rimljane ponekada upotrebljava naziv Edomci — Idumejci.

hoće da otre svoje ruke o ovog čovjeka — Neron ovdje govori

neupravnim govorom o sebi. Možda bi se moglo prevesti i
ovako: »Sveti, blagoslovljen neka je, hoće da on razori njegov
d o m . . . « — što bi značilo: Bog želi da ja razorim njegov
dom [hram] a zatim da prenese krivicu na mene, te da mene
za to i kazni.

Pobježe i ode — O Neronu je u drevnim legendama bilo rasprostra-

njeno vjerovanje da nije bio ubijen u Rimu, već da je po-
bjegao na Istok, i da je tamo prešao na jevrejsku vjeru.
Jevrejska pripovjedačka predaja tome dodaje da je znameniti
r. Meir bio njegov potomak. Usporedi: Tacitus, Historiae 1,2 i
11,8.

Nakdimon, sin Gorionov — Nakdimon ben Gorion. Premda je

Nakdimon ime grčkog porijekla (Nikodemon, Nikodemos), u
borbi protiv tuđinskog utjecaja to je jedan od pokušaja da
se i takvo osobno ime protumači iz hebrejskog korijena. NKD
— nakad, znači, uz ostalo, i: sijati, svijetliti.

Kalba Savua — To ime doslovno znači: sito pseto.

Cicit Hakeset — Doslovno: resa na jastuku, blazini. Najvjerojat-

nije je da su sva ta imena izmišljena, treba ih shvaćati ale-
gorijski.

slaviše onoga koji je dao drva — U vrijeme opsade grada nedosta-

jalo je drvo za kuhanje, te je stoga bilo toliko vrijedno.
Bilo je medu njima nekih razbojnika — Vjerojatno je ovdje riječ
o zelotima i o sikarima-bodežarima. I Flavije ih zove raz-
bojnicima !

ambare — Zanimljivosti radi navodim da je ovdje u talmudskom

štivu upotrijebljena ista riječ kojom i ja prevodim. I u ara-
mejski, i u arapski je, čini se, došla iz perzijskog anbar, a k
nama kao turcizam.

I žena najnježnija — Pnz 28,56.

Str. 430.

Srebro svoje pobacat ću — Ez 7,19.

Aba Šikara — Dosl.: otac bodeža, ili otac bodežara. Pravo mu je

ime bilo Ben Batijah, sin Batijahov.

Kada je stigao onamo — Do rimskog vojnog logora. Sličan je

izvještaj o svom bježanju, odnosno zarobljavanju iznio Flavije
(v. Judejski rat, III VIII 1—9, str. 270—276).

Str. 431.

I Libanon će pasti — Iz 10,34.

A moćnik njegov — Jr 30,21.

onu dobru goru i Libanon — Pnz 3,25.

Silim mudrace da ustuknu — Iz 44,25.

A trebalo je da mu kaže — Ma kohko da je to bježanje Johanana,

sina Zakajevog i skupine koja će obnoviti duhovno središte u
Javneu imalo dalekosežno značenje za opstanak jevrejstva,
Čini se da ga ni suvremenici a ni njihovi nasljednici nisu pot-
puno odobravah, jer je to ipak značilo suradnju s osvajačem
i bježanje od izravne borbe.

40' 627
Dobra vijest oživi kosti — Izr 15,30.

a neveseo duh — Izr 17,22.

Str. 432.

Javne — Latinski: Jamnia, gradić na obali Sredozemnog mora,

nedaleko od današnjeg Tel Aviva. Tu je pod Johananom, si-
nom Zakajevim, obnovljen rad Sinhedriona, ustanovljeno uči-
lište i započet rad na konačnom sređivanju Talmuda i služ-
benog odbira Starog zavjeta.

lanac rabana Gamliela — Negdje se ta imenica prevodi s: krug

r. Gamliela, negdje s: obitelj, porodica r. Gamliela. Raši ovako
komentira: »Obitelj kneza [nasi], kako ih ne bi ubili, kako se
ne bi zatrlo vodstvo doma Davidova.-«

Gdje su bozi njihovi — Pnz 32,37.

zavjesu — Zavjesa od skupocjene tkanine, s izvezenim keruvima,

ispred ulaza u Svetinju nad svetinjama, u jeruzalemskom
hramu. V. Izl 26,31—34.
Urlahu tlačitelji — Ps 74,4.

Aba Hanan — Aba Hanin. Tanait, učenik r. Eliezera, spominje

se na tridesetak mjesta u cijelom Talmudu, najčešće prenosi
mišljenja svog učitelja.

Tko je kao ti silan — Ps 89,9; Gospode — JHWH.

Tko je kao ti — Izl 15,11.

među nijemima — Ta mala igra riječi, koja ima i neki smisao

predbacivanja bogu što nije onemogućio razaranje svetinja,
zasniva se na tome što imenica bog na hebrejskom glasi el,
u množini elim, a pridjev nijem iz tog navoda glasi ilem,
na ovom mjestu u množini ilemim — nijemi.
1 tako vidjeh — Prop 8,10. Vrlo nejasno mjesto u SZ. Postoji ne-
koliko inačica u SZ rukopisima i u prijevodima. Cini mi se
najvjerojatnija ova, kako sam ovdje preveo. No, cijeli je taj
navod ovdje upotrijebljen samo na temelju nekih vanjskih
bliskosti s osnovnom kažom. Dok je predložena promjena
(po jednom od pravila talmudske egzegeze: ne čitaj i čitaj)
umjesto: sahranjeni — k'vurim, okupljeni — k'vucim, samo
igra riječi, druga: bit će zaboravljeni — bit će slavljeni jedna
je od poznatih inačica tog mjesta u LXX.

nekima se čak i skrivene stvari objavljuju — Onima koji su

udostojeni da im se objavljuju tajne, objavljenja, apokalipse.

Faraon — V. Izl 14,26—28.

Sisera — V. Suc 5,20—21.

mušica mu je ime — Moglo bi se prevesti i s: komarac, ali sam

ga tako namjerno preveo, jer mi se čini da odatle potječe
naša uzrečica: Ima čovjek mušice u glavi!

pa joj bi svejedno — Mušica se navikla na zvukove čekića, pa

je i dalje bušila po glavi.

Str. 434.

Rabi Pinhas, sin Aruvin — r. Pinhas ben Aruva. Tanait iz I st.,

osim ovdje spominje se samo još na jednom mjestu.

Spalite tog čovjeka — Kao gore kod Nerona, neupravno govori

o sebi.

Onkelos, sin Kalonikosov — Vjerojatno Aquilla, sin Kalonymosov,

prozeht, rođak Hadrijana ih Tita Vespazijana.

čarolijom zazivanja mrtvih — Nekromantijom.

Tlačitelji njihovi — Tuž 1,5.

Na što je osuđen ovaj čovjek — Neupravno pitanje, kao gore: Na

što sam osuđen?
Bileam — Vrač koji je po SZ izvještaju odbio prokleti Izraelce u
pustinji (v. Br 23—25).

Str. 435.

Ne zaželi im — Pnz 23,7.

Na izljev kiptećeg sjemena — Po talmudskoj predaji (Sanhedrin

106/a), blud opisan u SZ Br 25,1 Izraelci su izvršili po Bilea-
movu savjetu. Ovdje navedena kazna smatrala se odgovaraju-
ćom za grijeh počinjen u vezi sa spolnim životom (blud, ho-
moseksualnost, i si.)

Ješu — Hebrejsko ime Isusa Krista. U cenzuriranim izdanjima

Talmuda ime Ješu obično se zamjenjuje, ili cijelo ovo poglavlje
izbacuje. Ovdje je umjesto imena upisano »otpadnik Izraela«
kao u posljednjem retku.

Tko god ih dira — Prilagođen navod iz Zah 2,12.

Gospodin je, naime, rekao — Talmudska fraza d'amar mar ili

amar mar, gospodin je rekao, ili učitelj je rekao, označuje
da je to prihvaćeni aksiom, koji je već negdje izrečen i u Tal-
mudu prihvaćen.

Tko se podruguje — Ovako je rečeno u traktatu Eruvin 21/b.

Dodi i vidi — Vidi kako nije razlika u kazni, već u biti: tuđin
kune Jevreja, a »otpadnik« Isus čak ni kažnjen ne kune svoj
narod iz kojega je ponikao.

Str. 436.

skakao tisuću mila — Mjera za dužinu mil 7,5 stadija; nešto ma-
nje od 2 kilometra. Nema veze s rimskom miljom (spatium
mille passuum — milliarium).

Zar nećeš — Ps 60,12.

Onaj nato reče — Cezar.

Bez milosti šatre — Tuž 2,2.

Rabin — Ravin. Babilonski amoraj između trećeg i četvrtog na-

raštaja, kojega je zajedno s još nekim istoimenim talmudisti-
ma teško identificirati. Vjerojatno je nekoliko učenjaka ime-
nom Avin, ili Abin, sažimanjem skraćenog naslova rav ili
rabi pred imenom (favin) zabilježeno u talmudskoj predaji
kao Ravin i Rabin. Ravin je bio jedan od onih putnika po-
srednika koji su prenosili učenja iz Palestine u Babilon i obrat-
no. Odatle: »Kada dođe Ravin«. Toga amoraja H. Albeck po-
istovjećuje s r. Abinom, sinom rav Ade (r. Avin bar rav Ada),
(v. H. Albeck, Uvod u Talmud str. 272).

na Kraljevom brijegu — Ovdje je u izvorniku naziv mjesta na

hebrejskom: har hameleh, a ne aramejski tur malka.

Kfar BiS — U prijevodu: Opako selo.

Kfar Sihlajim — Selo gorkih trava potočara.

Kfar Dihraja — Na aramejskom: Muško selo.

Str. 437.
Ula — U jeruzalemskom Talmudu: Ula bar Jišmael; Ula, sin
Jišmaelov. Babilonski amoraj između drugoga i trećeg na-
raštaja, koji se rodio u Palestini ali se iselio u Babilon.
Ula je bio, čini se, prvi među onima (prije r. Dimija i Rabina)
koji su putovah između Babilona i Palestine prenoseći uče-
nja učilišta. Otuda mu u Jeruzalemskom talmudu i nadimak
Ula nahota — Ula putnik (premda bi u doslovnom prijevodu
značilo: onaj koji silazi — i uzlazi — jer se za put iz Zemlje
Izraela govorilo: silaziti, a za put u zemlju: penjati). Prema
zabilježenim epitetima, kojim su ga suvremenici nazivah, vi-
di se da je bio veoma cijenjen. Osim prijenosa halahičkih
rješenja, posebno su ga zanimah običaji i način života jevrej-
skih općina u obje zemlje, te ih je zapisivao i prenosio, daju-
ći pri tom prevagu običajnom pravu palestinskih općina.

Jedan minejac reče rabi Hanini — U cenzuriranim izdanjima: Jedan

saducej reče...
Zemlja divota — Teško prevodiva igra riječi, s navodom iz knji-
ge Daniela (11,16 i 11,41) u kojoj erec hac'vi znači: zemlja di-
vota, dakle — lijepa zemlja. Imenica c'ui znači, i: gazela, je-
len. Prema tome, moglo bi se prevesti i sa: zemlja — gazela!
R. Travers Herford je u engleskom našao izvrsno rješenje:
-He said to him, 'A dear land it is written of her. Whereas
in the case of this deer, its skin...« (Christianitg in Talmud,
str. 250). Cijela ta kaža treba da ukaže na plodnost i nase-
ljenost Zemlje Izraela u ranija vremena, i na sposobnost pri-
jema velikog broja pučanstva.

Rabi Minjomi, sin Hilkijin — r. Minjomi bar Hilkija. Babilonski

amoraj trećeg naraštaja. U cijelom Talmudu zabilježen samo
na četiri mjesta.

Rav Hilkija, sin Tovijin — rav Hilkija bar Tovija ili bar Tovi. Ba-
bilonski amoraj s kraja drugog naraštaja.

Rav Hona, sin Hijin — rav Hona ili Huna bar Hija. Znameniti ba-
bilonski amoraj trećeg naraštaja, zabilježeno je mnoštvo nje-
govih halahičkih rasprava sa suvremenicima i njegovi prije-
nosi mišljenja prethodnika ili suvremenika. Bio je oženjen
kćerju Jirmeje bar Abe. Imao je vlastito učilište u Pumbediti,
pored glavnog učilišta, koje su posjećivali mnogi učenjaci u
vrijeme dok Raba tamo nije htio preuzeti vodstvo. Kada se
pročulo da je primio posao utjerivača kraljevskog poreza, naj-
značajniji slušatelji su ga napustili. Nato je ostavio to zaposle-
nje, ali mu se unatoč tome nisu svi učenici i slušatelji vratili.

nemam stojbine — Nema od muža osigurani dio imetka, ili svotu

novca za koji se muž vjenčanim ugovorom obvezuje da će ga
u slučaju rastave isplatiti ženi. Bez toga dijela ugovora i brak
i rastava su ništavni.

ovladao svojim nagonom više od Josefa — Od Josipa, kojega je

izazivala lijepa Potifarova žena. V. Post 39.

Str. 438.

modija — Modium, rimska mjera za žito.

polegao ih je na jedan krevet — Sa svojom ženom.

vjenčano nebo — Hupa, baldahin pod kojim se obavlja jevrejskr
obred vjenčanja.

U rasplamtjelom gnjevu — Tuž 2,3. Ovdje je talmudist, r. Zera

(ih r. Žira) prenio hagadičko tumačenje koje ne samo da je
nasilno uzeto kao »uvidni dokaz« već, čini se, govori o nečem
suprotnom. U najboljem slučaju može se shvatiti posve doslov-
no. Jer stući, sabiti rogove i u biblijskom hebrejskom kao
idiom znači ono što i danas u nas znači: slomiti nekome moć,
silu, spustiti ga na pravo mjesto.

Str. 439.

To je onih osamdeset tisuća ratnih rogova — Raši u svom komen-

taru sasvim ispravno tumači ovako: »Zapovjednici odreda, koji
puhanjem u rog okupljaju svoju vojsku.«

Bikat Jadajim — Dosl.: uvala ruku; rukavac? Vjerojatno neki

isušeni potok (vadi) u blizini Betara, koji vodi bujice u prav-
cu Sredozemnog mora.
mirijada — Cesto upotrebljavana brojka u ovim i drugim legen-
darnim prikazima. Očito pretjerana, uvodi se u priču radi
postizanja jačeg pripovjedačkog efekta.

Jedna krv drugu stiže — Hoš 4,2; dosl.: krv u krv dirnu.

Str. 440.

Reče Gospod — Ps 68,23.

Str. 441.

Tko je pljačkašu — Iz 42,24.

Nije li to — Iz 42,24.

Svećenik sam — Svećeniku je bilo zabranjeno uzeti za ženu ro-

binju, niti se svećenička kći smjela udati za roba.
Zbog nj ih plačem — Tuž 1,16.

Kćeri naroda mog — Jr 6,26.

Čine nasilje — Mih 2,2.

majstora, koji bijaše stolar — Tu je odmah uz riječ rav naglašeno

da je stolar, obrtnik a ne učitelj Nauka. Jer imenica rav mo-
že biti i učitelj, i majstor, a kasnije i gospodin, s razvojem
smisla riječi kao i u nekim evropskim jezicima: maestro, me-
ster, Meister (odatle i u nas meštar).

Str. 443.

Rabi Banaa — r. Banaja. Jedan od najranijih palestinskih amora-

ja, učitelj r. Johanana, koji često prenosi njegova mišljenja.
Spominje se u kasnim Barajta zbornicima. O njemu je, izme-
đu ostalog, zapisano da je bio značajan i veliki čovjek kojemu
je dana dozvola ulaziti u grobove pravednika.

Ortaci mogu jedan drugoga priječiti — U raspravi o pravima or-

taka na zajedničkom posjedu, dvorištu, ta Gemara počinje
raspravom o tome kako ortak ne može priječiti svog druga
u tome da mu žena pere rublje u dvorištu, jer bi morala poći
na rijeku, a tamo se pralja, htjela ne htjela, mora razgolititi.
U dvorištu će ona, po mišljenju r. Banae, prati rublje ponaša-
jući se pri tom smjerno. Iz toga se razvija rasprava o smjerno-
sti i lijepom ponašanju.

Koji zatvara oči — Iz 33,15.

Str. 444.

alka — Dosl.: prsten, hvataljka, kojom se stol (trpeza, sofra, sini-

ja) poslije upotrebe okači na zid.

Rabi Banaa pode označavajući grobnice — Dosl.: pećine, Banaa je

pošao označavati spilje koje su služile kao grobnice, kako ne-
upućeni svećenici ne bi prelazili preko njih i tako postajali
obredno nečisti.
Bijaše neki mag — Vjerojatno perzijski mag (aramejski: amaguša),
koji je po svojoj vjeri držao da se Majka Zemlja oskvrnjuje
leševima. Po nekim povijesnim svjedočenjima, perzijski magi
vadili su leševe iz jevrejskih grobnica i izlagali ih pticama.

Rav Tovi, sin Matnin — rav Tovi bar (rav) Mat'na. Babilonski amo-
raj trećeg naraštaja, o kojem je ostalo vrlo malo podataka.

Str. 447.

namnožiše se [...] isposnici — Imenica koju ovdje prevodim s:

isposnici, u izvorniku glasi: p'rušin, što u doslovnom prijevo-
du znači: izdvojeni, odvojeni. Od te riječi nastalo je i ime
farizeja. Moguće je da se ovdje baš i misli na to da su se me-
đu Izraelcima namnožili »farizeji koji nisu jeli« itd. U rječni-
ku OLHU J. Lćvy, tumačeći ovu riječ, između ostalih znače-
nja, uzima i taj primjer i nakon navoda tumači: »sehr oft im
moralischen Sinne: sich enthaltend; die Enthaltsamen« — da-
kle uzdržani, askete.

Str. 448.

Rabi Jhošua — V. Jhošua, sin Hananjin.

jer više nema (Zahvatanja vode) — O blagdanu Zahvatanja vo-

de, v. Suka, list 51—53.

Prokleti ste — Mal 3,9.

Str. 449.

Rabi Simlaj — Palestinski amoraj drugog naraštaja, bio je po-

moćnik, služitelj r. Jhude II (r. J'huda Nasija, unuk Jhude
Kneza), poglavara velikog učilišta u Seforisu. Prema Jeruza-
lemskom talmudu, bio je porijeklom iz Nehardeje, a stanovao
je na jugu, u Lodu, a prema Babilonskom talmudu, bio je iz
Loda a stanovao u Nehardeji. U Jeruzalemskom talmudu ga
 zato zovu Simlaj Južnjak, a u Babilonskom talmudu Simlaj
Lođanin. Po zapisima o njemu stječe se dojam da je bio ha-
gadist, premda je od njega ostalo i nekoliko halahičkih pra-
vorijeka.

zapovjednici — Sotrim (jednina: šoter) se u SZ pojavljuju kao

neka vrst starješina, koji su imali pravo izdavati i neke pisane
isprave. Vjerojatno zato što je ta imenica uzeta iz akadskog
jezika, u kojem se pojavljuje u obliku Sataru — pisati! Dakle
pisari, neka prethodnica redarstvenih pisara iz naše nedavne
prošlosti. Zanimljivosti radi: u suvremenom hebrejskom šoter
je redar, policajac!

Kada na te ruku pružim — Iz 1,25-26.

Jeruzalem će biti oslobođen — Dosl.: otkupljen. U robovlasničkom

je društvu pojam oslobođenja vezan za otkup, pravednošću —
kako je ovdje u izvorniku upotrijebljena imenica c'đaka (v.
objašnjenje za Izreke otaca II 8.), negdje se ta rečenica pre-
vodi: -samo davanjem milostinje«, što je, međutim, bogoslovsko
i dogmatsko sužavanje idejnog smisla te lijepe misli.

Sud pravedni — Iz 1,27.

Ako vidiš naraštaj koji nestaje — Tu i nadalje izlažu se ideje da

će Mesija, pomazanik, Spasitelj, doći kada narodu bude naj-
teže. -Nadaj mu se« — u izvorniku dosl.: -čekaj ga«.

Jer narodu — 2 Sam 22,28.

Jer će doći kao bujica — Iz 59,19-20.

Ali doći će — Iz 59,20.

I tvoj će narod — Iz 60,21.

I vidje da nema čovjeka — Iz 59,16.

Sebe radi — Iz 48,11.

Rabi Aleksandri — r. Aleksandra. Palestinski amoraj drugog na-
raštaja, koji je uglavnom ostao zapisan po riječima i mišlje-
njima r. Jhošue, sina Levijevog, koje je prenosio, a osim toga
bio je hagadist.

Kad mu dode vrijeme, požurit ću — Iz 60,22.

i gle, na oblacima nebeskim — Dn 7,13.

Ponizan jaše — Zah 9,9.

A imaš li ti možda jednoga bijelog, pa šarenog — Tu sam poku-

šao doslovno, a čini se i jasno, prevesti na aramejskom jeziku
izraženo duhovito i podsmješljivo, istodobno i uljudno odbija-
nje ponude bogatog kralja koji ne shvaća da Spasitelj treba
doći smjeran i ponizan, jer oslobađa siromašne. Jer bijeli, a
u isto vrijeme i šareni konj odista ne postoji. L. Goldschmidt
i prevodilac u Soncino izdanju Talmuda su se, čini se, poveli
za Rašijevim tumačenjem da riječ hivar — koja na hebrejskom
i aramejskom znači: bijel, blijed — na perzijskom znači sto,
kao i za tumačenjem J. Lćvyja u OLHU (sv. I str. 462) koji se
poziva na jedan rukopis Talmuda u kojem je umjesto te rije-
či napisano hazar, a to na perzijskom znači tisuću, te su pre-
veli rečenicu »Imaš li možda jednog od tisuću [stotinu] boja?«,
što u osnovi znači isto, ah je, čini se, ovaj prijevod bliži juž-
njačkom, sredozemnom načinu izražavanja. N. Krochmal, u
jednom kritičkom radu o Talmudu, tu anegdotu tumači kao
Sapurovu ponudu Jevrejima da se zajednički bore protiv Rim-
ljana.

Ako ovaj gospodin bude htio — Raši tumači: »Sveprisutnost je

bila s njima« — dakle ako Simon bar Johaj, kod kojega je
uvijek Bog prisutan, bude htio da ga preporuči.

Dvojicu sam vidio — Vidio je sebe i proroka Ihju, a čuo je božan-

ski glas. I ta legenda o čudotvorcu ulazi u red onih koje su
o Simonu bar Johaju stoljećima širene.

Na vratima grada — Tako je u većini izdanja. L. Goldschmidt,

vjerojatno, prihvaćajući sugestiju Gaona iz Vilne (1720—1797),
prevodi: »Na vratima Rima.«
Sjedi medu siromasima — Prevodioci Talmuda prihvaćaju tuma-
čenje Rašija da taj Mesija, koji treba doći, sjedi među gu-
bavcima.

Str. 451.

O, da danas glas mu poslušate — Ps 95,7.

Pamijas Banias, topla vrela na Golanskoj visoravni, jedno od

izvorišta Jordana, latinski naziv Caesarea Philippi.

Str. 452.

Tko proda lađu — Na tu Mišnu s imovinskopravnim propisima iz

pomorstva, u Gemari se raspredaju priče moreplovaca s mit-
skim elementima, koje će zanimati svakog čitatelja.

Ja sam koji jesam — Izl 3,14; hebr.: ehje ašer eh je, čuveno mje-
sto u SZ, kojim se tumači ime boga.
Jah — Jedno od skraćenih oblika imena JHWH.

amen — Hebrejska riječ koja se na praju molitava, zakletvi i

prokletstava izgovarala, sa smislom: Neka bude tako! Neka
se ostvari! Iz jevrejskih molitava prešla neprevedena u sve
jezike svijeta.

sela — Riječca koja se često nalazi na kraju stihova ili strofa u

psalmima i u knjizi proroka Habakuka. Služila je vjerojatno,
za oznaku završetka strofe ili cijele zahvalnice, a možda i kao
neki glazbeni znak.

Zar se mene nećete bojati — Jr 5,22.

Str. 453.

Hormin — Neki znanstvenici ovdje predlažu čitati Hormiz, dakle:

Ormuzd. Cini se, međutim, da je pravilnije čitanje L. Gold-
schmidta; Ahriman, jer je očito da je ovdje riječ o duhu zla.
Lilit — Mitološko biće koje se u SZ spominje u viđenju Izaijinom
(34,14). U LXX se naziva Onokentauros, dok u Vulgati na-
lazimo: Lamia. U mezopotamskoj mitologiji pojavljuje se žen-
ski zloduh Lila, a isto tako i u listi sumerskih kraljeva. U
jednom sumerskom zapisu o Gilgamešu i vrbi javlja se isto-
imena boginja (Lillake?), hjepa žena, koju Gilgameš tjera na
zemlju. Opisuje se obično kao dugokosa, krilata žena, koja
ima noge sove, a jevrejska pučka etimologija izvodi porijeklo
imena Lilit od imenice lajla, lajil — noć. U midraškoj knji-
ževnosti zapisani su ostaci primljenih mitova, prema kojima
je Lilit prva žena Adamova, s kojom je rodio Ašmedaja i dru-
ge zloduhe (v. R. Graves — R. Patai: Hebrejski mitovi, Za-
greb 1969, str. 8,64-65,67,68,102).

Do neba se dizahu — Ps 107,26.

Tada dođe zmija — Imenica koju ovdje prevodim sa: zmija, u

izvorniku je tanin, koja predstavlja u SZ (Post. 1,21; Iz 27,1
i dr.), u midrašu i talmudskoj hagadi morsku neman (v. He-
brejski mitovi, str. 28).

Rav Papa, sin Smuelov — Babilonski amoraj trećeg do četvrtog

naraštaja. Bio je sudac u Pumbediti, o njemu je zapisano da
je donio pravorijek, koji su žitelji Pumbedite odbili prihvatiti,
ah su ga prihvatili žitelji Paponije. Na nekoliko je mjesta za-
pisano da su poznati amoraji (Rava, Abaji, rav Hisda i dr.)
opovrgavah ih odbacivah kao netočna njegova halahička rje-
šenja.

Str. 454.

na kojem je rasla trava — Dosl.: livada, pašnjak.

Str. 455.

Ziz-Sadaj — Vrlo tipično mjesto talmudske egzegeze biblijskog

navoda. To je doslovno protumačen stih iz Psalma 50,11, koji
glasi: I sve što se u poljima mojim miče [ziz sadaj] moje je
[imadi]. Već je u aramejskom Targumu (prijevodu) SZ to mje-
sto protumačeno kao »divlja kokoš koje su zglavci na zemlji
a glava dodiruje nebo«. Rav Aši i zamjenicu imadi također do-
 slovno prevodi: sa mnom, odnosno — s bogom na nebu. Tako
je, eto, jedna obična rečenica, napisana nešto zastarjelim pje-
sničkim jezikom, koja čudno zvuči (ziz sadaj), postala ime ne-
ke ptice iz mitova. O mitskom Zizu v. Hebrejski mitovi, str.
52—53.

Izrael će zbog njih morati polagati račune — Kasniji komentatori

to mjesto ovako tumače: »Zbog svojih grijeha Izraelci odu-
govlače dolazak Mesije, pa će ove guske patiti od svoga sala
[sve do njegova dolaska].«

Znak — To je jedan od mnogobrojnih mnemotehničkih sklopova

za lakše pamćenje teksta pri učenju naizust. Ta »rečenica«
sklopljena je od signalnih riječi koje će se u narednih pet pri-
ča pojaviti.

Pomrle u pustinji — Koji su božanskom kaznom osuđeni ostati u

pustinji, umrijeti tamo. V. Br 14,32.

Purpurnoplavi ogrtač — Zapravo ogrtač koji je imao utkane pur-

purnoplave niti u tkaninu, a u rese na četiri skuta također
upletene takve niti. Takav se ogrtač s vremenom pretvorio u
molitveni, obredni ogrtač (talit, tales). V. Br 15,37-41.

Str. 456.

Svaki Aba je magarac — Raba se zapravo zvao rabi Aba — r'Aba.

Jao meni, ja sam se zavjetovao — Prema komentatorima, bog se

ovdje žali kako se zavjetovao da će Izraelce poslati u progon-
stvo, a nema tko da ga razriješi zakletve.

Procijepe Korahove — Prema SZ, Br 16,32, Koraha i njegove su-

mišljenike progutala je zemlja. U Talmudu izd. Soncino to se
mjesto prevodi: Hodi, pokazat ću ti Korahove ljude koje je
[zemlja] progutala.

Str. 457.

Rav Safra — Babilonski amoraj između trećeg i četvrtog narašta-

ja, koji se nekoliko puta selio iz Babilona u Palestinu i na-
 trag. Suvremenici su ga visoko cijenili, zapisane su mnoge
njegove halahičke rasprave.

Levijatan — Mitsko čudovište, morska neman (v. Ps 74,14; Hebrej-

ski mitovi str. 26—28, 37, 44—50).

karisa — Morski pas ili neka slična morska neman.

Rav Jhuda Indijac — r. J'huda Hindua ili Hindvaa. Prozelit koji

je stekao i naslov rava, porijeklom iz Indije. Jedan od trgo-
vaca koji su održavali poslovne veze između Indije i Babilona,
te se u toku tih poslova vjerojatno upoznao i s Jevrejima, pri-
mio njihovu vjeru i ostao živjeti s njima. Živio je u vrijeme
šestog naraštaja amoraja u Babilonu, pored njegove mornar-
ske priče iz Bava batra 74/a, u traktatu Kidušin je zabilježe-
na zanimljiva pravna rasprava. Egzilarh mar Zutra je došao
posjetiti Jhudu Indijca, koji je ležao na samrti, a kako nije
imao nasljednika, postavilo se halahičko pitanje tko ima pra-
vo naslijediti njegova roba. Osim ta dva zapisa u Babilon-
skom talmudu, ništa se više o njemu ne zna.

Nato zmija pode — V. prethodno objašnjenje za zmiju, tanin.

Str. 458.

poput zorinih vjeda — Jov 41, 10.

»amtra — Neka ljekovita trava koja iscjeljuje rane i sastavlja

udove
stvori Bog — Post 1,21.

u onaj dan — Iz 27,1.

muško i žensko — V. Post 1,27 i 5,2.

Str. 459.

i ubit će — Iz 27,1.

41 Talmud 641
Behemot — I ovdje nailazimo na svojevrsno tumačenje SZ mje-
sta: Ps 50,10: tisuće zvjeradi u gorama mojim. Zvjerad — be-
hemot (u jednini b'hema) — zvijer, marva, ovdje u množin-
skom obliku predstavlja mitsko čudovište (v. Hebrejski mitovi
28,45-49).

zamrznu ženku — Prema nekim komentatorima to znači: »uškopi

ženku«.

U bedrima je — Jov 40,16.

Ribe su razuzdane — Znači to ne bi vrijedilo, ako bi se uškopio

mužjak.
Levijatan kojeg stvori — Ps 104,26.

Svojom je snagom — Jov 26,12.

Zlo se više neće činiti — Iz 11,9.

Str. 460.

Kao što se vodom — Iz 11,9.

Sibhi — Jezero sjeverno od Tiberijskog jezera.

njega ne bi zabrinulo — Jov 40,23.

Rava, sin Ulin — Raba bar Ula; Rava bar Ula. Babilonski amoraj
četvrtog naraštaja, suvremenik Abajeov i Ravin. Kako se na
nekoliko mjesta u Talmudu pojavljuju njegove raspre s pa-
lestinskim amorajem Ulom, neki su komentatori mislili da je
njegov sin. Međutim, on je sin Ule bar Abe, koji se u cijelom
Talmudu pojavljuje samo jedan put.

On ga na morima utemelji — Ps 24,2.

Sodomsko more — Mrtvo more.

Hejlatsko more — Zaljev Ejlat, Akaba, na Crvenom moru.

Hiltasko more — U hebrejskom jeziku imenica jam može značiti
i more i jezero, prema tome to je vjerojatno jezero Hula, jer
je u nekim rukopisima umjesto jama iel Hilta zapisano jama
iel Kulta, kod Flavija TJlatha. Hula se nalazi u sjevernom Ga-
hlu.

Aspamijsko more — Vjerojatno se misli na Sredozemno more

(jama iel Atpamija — tj. Ispamija — Ispania).

Zar loviš Levijatana — Jov 40,25.

tvorac mu njegov — Jov 40,19.

Str. 461.

Ko lonac uskipi — Jov 41,23.

Za sobom svijetlu — Jov 41,24.

Tko je zaslužio — Dalje su SZ navodi izostavljeni jer su nategnu-

ti i ometaju praćenje priča.

41* 643
 PREGLED KNJIGA STAROG ZAVJETA
(prema jevrejskom kanonu, tzv. Masoretski tekst)

Hebrejski naziv U prijevodu U Bibliji

Đ. Daničića »Stvarnosti«

TORA
(Nauk)

1. B'rešit (U po- I knjiga Mojsijeva Knjiga postanka

četku) Postanje
2. S'mot (Imena) II knjiga Mojsijeva Knjiga Izlaska
Izlazak
3. Vajikra (I zovnu) III knjiga Mojsijeva Levitski zakonik
Levitska
4. Bamidbar (U pu- IV knjiga Mojsijeva Knjiga Brojeva
stinji) Brojevi
5. D'varim (Riječi) V knjiga Mojsijeva Ponovljeni zakon
Zakoni ponovljeni

N'VIIM
(Proroci)
N'viim riionim
(Prvi proroci)

6. Jhošua Knjiga Isusa Navina Jošua

7. Softim Knjiga o sudijama Suci

8. Smuel 1 i 2 1. i 2. knjiga Samu- 1. i 2. knjiga o

ilova Samuelu
9. M'lahim 1 i 2 I. i 2. knjiga o ca- 1. i 2. knjiga
revima o Kraljevima
N'viim aharonim
(Posljednji proroci)

10. J'šajahu Knjiga proroka Isa- Izaija

ije
11. Jirmijahu Knjiga proroka Je- Jeremija
remije
12. Jehezkiel Knjiga proroka Je- Ezekiel
zekilja
13. Trej asar
(Dvanaestorica)

Hošea Knjiga proroka Osije Hošea

Joel Knjiga proroka Jo- Joel
ila
Amos Knjiga proroka A- Amos
mosa
Ovadja Knjiga proroka Obadija
Avdija
Jona Knjiga proroka Jone Jona
Miha Knjiga proroka Mihej
Miheja
Nahum Knjiga proroka Nahum
Nauma
Havakuk Knjiga proroka Habakuk
Avakuma
Cefanja Knjiga proroka Sefanija
Sofonije
Hagaj Knjiga proroka Hagej
Ageja
Z'harja Knjiga proroka Zaharija
Zaharije
Malahi Knjiga proroka Malahija
Malahije

K'TUVIM
(Spisi, Hagiografa)

14. T'hilim Psalmi Davidovi Psalmi

15. Mišle Priče Solomonove Mudre izreke
16. Ijov Knjiga o Jovu Job
HameS m'gilot
(Pet svitaka)
17. Sir haširim Pjesma nad Pjesma nad
pjesmama pjesmama
18. Rut Knjiga o Ruti Knjiga o Ruti
19. Ejha Plač Jeremijin Tužaljke
 20. Kohelet Knjiga propovjedni- Propovjednik
kova
21. Ester Knjiga o Jestiri Estera
22. Daniel Knjiga proroka Daniel
Danila
23. Ezra — Nehe- Knjiga Jezdrina — Knjiga Ezrina —
mija Knjiga Nemijina Knjiga Nehemijina
24. Divre hajamim i . i 2. knjiga dnev- 1. i 2. knjiga
i 2- nika Ljetopisa

(Brojevi od 1 do 24 ne postoje u MT, označeni su da bi čitalac

stekao uvid o redoslijedu i spajanju pojedinih knjiga.)

APOKRIFI

1. Tobija
2. Judita
3. Baruh
4. Knjiga mudrosti — Mudrost Salomonova
5. Knjiga Sirahova — Ben Sira — Ecclesiasticus
0. 1. Knjiga o Makabejcima
7. 2. Knjiga o Makabejcima
PREGLED TALMUDSKIH KNJIGA S PODJELOM NA
ODJELJKE I TRAKTATE
Babilonski talmud Jeruzalemski talmud
Broj listova Broj listova
Z'RAIM
B'rahot
Pea
D'maj
Kilajim
S'viit
Trumot
Maasrot
Maaser šeni
Hala
Orla
Bikurim
MOED
Sabat 157 18
Eruvin 105 9
Pesahim 121 11
Sekalim 7
Joma 88 8
Suka 56 5
Beča 40 5
Roš hašana 35 4
Taanit 31 7
M'gila 32 7
Moed katan 29 4
Hagiga 27 5
NAŠIM
J'vamot 122 16
K'tuvot 112 12
Nedarim 91 7
 Nazir 66 8
Sota 48 9
Gitin »0 7
Kidušin 82 9
N'ZIKIN
Bava kama 119 7
Bava mecia 119 6
Bava batra 176 6
Sanhedrin 113 14
Makot 24 3
S'vuot 49 7
Edujot — —
Avoda zara 76 7
Avot — —
Horajot 14 4
KODOSlM
Zevahim 120 —
M'nahot 110 —
Hulin 142 —
B'horot 61 —
Arahin 34 —
T'mura 39 —
K'ritot 28 —
M'ila 22 —
Tamid 9 —
Midot — —
Kinim — —
TAHAROT
Kelim — —
Ohalot — —
N'gaim — —
Para — —
Taharot — —
Mikvaot — —
Nida 73 4
Mahširin — —
Zavim — —
T'vul jom — —
Jadajim — —
Ukcin — —
(Brojevi listova dati su od prve do posljednje stranice, dvije na
listu! Prva se strana uvijek računa od br. 2. Kod zbrajanja treba
oduzeti jednu stranicu. Znak bez brojke znači da tu postoji samo
Mišna, ali bez Gemare. Ti se traktati Miine obično štampaju nakon
cjelovitog traktata, ali se ne paginiraju po listovima već redom kako
teče tekst. Sadržaj talmudskih traktata odgovara onom iz Miine.)
 KAZALO IMENA
Aba, rabi 377, 45«, 640
Aba, rav 204, 362, 533, 598
Aba, sin Abin (Aba bar Aba)
527
Aba, sin Hanin, rav; v. Raba,
sin Hanin (rav Aba bar
Hana)
Aba, sin Hijin, rabi (rabi Aba
b'rej d'rabi Hija bar Aba)
338, 584
Aba, sin Mamelov, rav (rav
Aba bar Memel) 246, 551
Aba, Gurija 206, 535
Aba Gurion iz Cajdana (Aba Gu-
rion iš Cajdan) 206, 535
Aba Hanan (ili Aba Hanin) 432,
628
Aba Hilkija, unuk Honija Crta-
ča krugova 320, 321
Aba Josej, sin Dostajev 363
Aba Judan iz Cajdana (Aba Ju-
dan iš Cajdan) 535
Aba Šikara 430, 627
Aba Saul 149, 193, 479
Abahu, rabi 72, 220, 268, 283,
358, 361, 366, 439, 445, 561,
562,
Abahu iz Cezareje (Abahu lš
Kejsarija) ili Abahu Ceza-
rejski; v. Abahu, rabi
Abaje (Nahmani ben Kajlil) 182,
189, 190, 197, 198, 203, 216,
220, 224, 244, 258, 259, 270,
283, 311, 312, 315, 334, 335,
341, 342, 343, 361, 386, 400,
434, 445, 446, 514, 515, 524,
530, 534, 639, 642
Abin, sin rav Adin; v. Rabin
Abina II, rabi 557
Ada, sin Ahavin, rav (rav Ada
bar Ahava) 274, 299, 570, 571
Ada II, rav 570
Adam 162, 217, 252, 253, 348,
412, 445, 601, 639
Admon, sin Gadajev (Admon
ben Gađaj) 244, 550
Afrodita 422, 423
Aha, rabi 193
Aha, rav 461, 526, 527, 531, 594
Aha, sin Jaakovljev, rav (rav Aha
bar Jaakov) 356, 363, 370,
385
Aha, sin Ravin, rav (rav Aha
barija d'Rava) 326, 581
Aha iz Difte, rav (rav Aha mi-
-Difti) 197, 530
Ahaj, rabi; v. Aha, rav
Aharon 145, 257, 291, 412, 416,
610, 612
Ahav 190, 607
Ahemenidi, dinastija 80
Aher; v. Eliša sin Avujin
Ahiš 397
Ahitofel 170, 409, 607
Ahriman 481, 638
Akavja, sin Mahalalelov (Akavja
ben Mahalalel) 151, 482, 483
Akiva, rabi (rabi Akiva ben Jo-
sef) 25, 27, 45, 58, 63, 64,
65, 85, 155, 212, 240, 257,
 258, 259, 262, 279, 288, 352,
364, 368, 369, 371, 375, 379,
386, 431, 432, 479, 482, 484,
485, 486, 488, 489, 491, 492,
493, 494, 497, 498, 502, 539,
546, 558, 559, 571, 602, 603,
614
Albeck, H. 7, 45, 65, 69, 527, 528,
533, 631
Aleksandar Makedonski 414, 575
Aleksandar Tiberije Julije 312,
576
Aleksandri, rabi 450, 637
Alfasi; v. Jichak, sin Jaakovljev
Amalek 206
Amemar 229, 546, 582
Ami, rabi 293, 358, 440, 562, 563
Ami, rav 36, 268, 291, 387, 561
Amimar; v. Amemar
Aminadav, 257
Amnon 167, 504
Amram 384, 412
Amram, rav (rav Amram Ha-
šeni) 250, 552, 610
Amram Pobožni, rav (rav Amram
Hasida) 401, 618
Anan, rav 246
Anan, sin Davidov (Anan ben
David) 117, 118
Anifones, sin Antiohov 414
Antigonos iz Sohoa (Antigonos iš
Soho) 143, 467, 468
Antonius 421, 422, 623
Aquila 493
Aristobul, kralj 4115
Aristobul II, kralj 578
Aristotel 521
Aron; v. Aharon
Asi, rav 203, 236, 268, 314, 358,
370, 426, 533, 534, 561, 562,
563
Ašer 202
Ašera, boginja 607
Aši, rav 88, 228, 243, 280, 281,
323, 347, 455, 457, 458, 524,
530, 531, 545, 546, 549, 580,
581, 582, 639
Ašmedaj (Asmodej) 403, 404, 406,
407, 408, 409, 620, 639
Avihu 291, 412
Avin, rabi; v. Rabin, sin Adin
A vina, rav; v. Ravina
Avira, rabi 241, 292, 549, 609
Avira, rav 383
Avlet 528
Avner 398, 399
Avraham 42, 155, 164, 168, 175,
176, 190, 206, 207, 238, 291,
367, 389, 412, 445, 449, 525,
535, 569, 595, 615, 616
Avraham Halevi ibn Daud (ben
David), skraćeno Rabad 502
Avtalion 39, 40, 145, 275, 470,
471, 565
Baal 607
Bagbag 169
Banaa, rabi 443, 444, 445, 446,
447, 634
Bar Daroma 436
Bar Hedja 343, 344
Bar Kamca 426, 435, 624
Bar Kapara (Elazar ben Elazar
Hakapar) 65, 207, 506, 535,
536, 544
Bar Kohba 25, 79, 82, 84, 473,
490, 491, 492, 497, 498, 508,
548, 558, 559, 568, 625
Bat Seva 408
Bava, sin Butin (Bava ben Buta)
418, 419, 438, 622
Becalel 339. 340
Belenki, M. S 131
Ben Azaj 157, 292, 368, 369,496
Ben Batijah; v. Aba Šikara
Ben Cicit Hakeset 428
Ben Kalba Savua 428
Ben Laana 613
Ben Sira 17, 356, 386, 388, 467.
594, 613
Ben Zorna 157, 368, 369, 370.
495, 604
Benajahu, sin Jehojadin (Bena-
jahu ben Jehojada) 404, 406.
407, 408, 409, 620
Benjamin Pravedni, rabi (rabi
Binjamin Hacadik) 289, 569
Bertinoro, Ovadja 47
Berurija, kći rabi Meira 484
Bileam 168, 434, 607, 630
Blackstone W. 511
Bloch, S. 126
Boethos (Bajtos) 468
Bomberg, Daniel 93, 94, 105, 106,
107
Brimann, August-Aharon (pseu-
donim Justus) 126, 127, 128
BrOll, N. 100
Buber, Martin 465, 503
Bun, rabi; v. Rabin sin Adin
Burgense, Paolo 115
Cadok, dinastija svećenička 14
Cadok, rabi 158, 429, 432, 468,
496
Caracalla 623
Carlebach, A. 470
Cezar 252, 273, 274, 294, 298,
340, 389, 427, 431, 435, 436,
438, 615
Christiani, Pablo 114
Cofnat, kći Pnielova 442
Crepajac, Ljiljana 7
Cvi, Sabetaj 120
Dama, sin Netinin 266
Daničić, Đuro 6, 545, 676
Dimi, rav (rav Dimi, rav Avdi-
mi, rav Avdoma ili Avdimi
Nahota) 183, 184, 189, 365,
454, 460, 461, 518
Dimi iz Nehardee, rav (rav Di-
mi mi-Nehardea) 272, 564,
631
Dioklecijan 71, 75, 523
Dina 510
Doeg Edomac 607
Domicijan 24
Domitius Ulpianus 548
Donin, Nicholas 113
Dosab, sin Harkinasov, rabi (rabi
Dosa ben Harkinas, rabi Do-
sa) 154, 313, 490, 576
Dostaj, sin Janajev, rabi (rabi
Dostaj bar Janaj) 154, 488
Dostaj, sin Jhudin, rabi (rabi
Dostaj b'rabi J'huda) 180,
499, 513
Dubnov, Simon 26
Đurđević, Ignjat (Giorgi Ignazio)
115, 116
Efrajim 67
Elazar, rabi 45, 159, 189,200,201,
205, 249, 262, 276, 280, 312,
353, 360, 376, 455, 498, 499,
544
Elazar, sin Arahov, rabi (rabi
Elazar ben Arah) 148, 149,
150, 151, 282, 366, 367, 368,
479
Elazar, sin Azarjin, rabi (rabi
Elazar ben Azarja) 57, 156,
364, 493, 494
Elazar, sin Harsomov, rabi (rabi
Elazar ben Harsom) 276, 277,
565
Elazar, sin Melajev, rabi 470
Elazar, sin Pdatov, rabi (rabi
Elazar ben P'dat) 263, 560
Elazar, sin Poirin, rabi (rabi,
Elazar ben Poira) 415, 416
Elazar, sin Samuin, rabi (rabi
Elazar ben Samua); v. rabi
Elazar
Elazar, sin Simonov, rabi (rabi
Elazar b'rabi Simon) 300,
449, 571
Elazar, sin Elazara Kapara (rabi
Elazar ben Elazar Hakapar);
v. Bar Kapara
Elazar Kakapar, rabi 161, 503
Elazar Hakapar b'rabi; v. Bar
Kapara
Elazar Hisma, rabi 157, 494, 495,
496
Elazar iz Bartote, rabi (rabi Ela-
zar ben J'huda iš Bartota)
153, 488
Elazar iz Birata 325
Elazar Modiinjanin, rabi (rabi
Elazar Hamodai) 154, 490
Eldad 412
Elea Starac, rabi (rabi Elea Ha-
zaken, rabi Ila, r. Hila, r.
La) 377
Eleazar, sin Samuin, rabi; v.
Elazar, rabi
Eli 412
Eliezer, rabi; v. rabi Eliezer, sin
Horkanosov
Eliezer, sin Azarjin, rabi (rabi
Eliezer ben Azarja) 500, 546
Eliezer, sin Horkanosov, rabi (ra-
bi Eliezer ben Horkanos ili
Hyrkanos) 43, 148, 149, 150,
191, 212, 230, 253, 258, 266,
348, 349, 358, 430, 439, 458,
477, 478, 492, 500, 525, 546,
628
Eliezer, sin Jaakovljev, rabi (ra-
bi Eliezer ben Jaakov) 159,
217, 498
Eliezer, sin Joseja Galilejca, ra-
bi, 38, 42
Eliezer, sin Josejev, rabi (rabi
Eliezer ben Josej ben Z'vld)
557, 561
Eliezer, sluga Avrahamov (Elie-
zer Damaščanin) 392, 393,
445, 615, 616
Eliezer Veliki, rabi (rabi Eliezer
Hagadol); v. Eliezer, sin Hor-
kanosov
Elijahu, prorok (Elijahu hanavi)
58, 318, 333, 375, 450, 451,
506, 579, 597, 607, 637
Elimeleh 256
Eliša, sin Avujin, rabi (rabi Eli-
ša ben Avuja — Aher) 99,
161, 368, 369, 370, 371, 372,
373, 374, 375, 488, 489, 501,
502, 503, 604, 608
Eliševa 257, 556
Epifan (Epiphanius) 26, 27
Epikur 612
Epstein, Isidor 110
Erdeljan, Miloš 480
Esav 433
Ester 55, 173, 507
Eusebio 562, 568
Eva (Hava) 253, 445
Ezekiel (Jehezkiel) 359, 361, 587,
596, 597
Ezra 11, 12, 17, 61, 466, 493
Faraon, egipatski 433, 629
Faust 502
Firuz 95
Flavije, Josip (Josif ben Matitja-
hu Hakohen) 17, 81, 467, 471,
472, 473, 481, 532, 563, 576,
578, 627
Fluser, David 7
Frank, Jakov Leibovič 120
Frankel, Zacharias 124
Frazer, George 59
Freiberger, Salom, 42, 111, 469,
612
Fromer, Jakov 107
Gabrijel, S., 128
Gal (Gallus Flavius Claudius
Constantinus) 76, 77
Gamliel, raban; v. Gamliel I
Gamliel I, sin Simonov, raban
(rabin Gamliel ben Simon,
raban Gamliel Hazaken —
Starac, Stariji) 23, 145, 199,
200, 252, 422, 432, 471, 472,
478, 494, 628
Gamliel II iz Javnea, raban (ra-
ban Gamliel ben Simon ben
Gamliel d'Javne) 24, 57, 472,
473, 477, 478, 482, 493, 500
Gamliel III, sin rabi Jhude Kne-
za, raban (raban Gamliel ben
 rabi J'huda Hanasi) 72, 146.
475, 599
Gamliel IV 562
Gamliel VI, raban 78
Gams, Andrija 7, 33
Gaon iz Vilne (rabi Elija ben
Šlomo Zalman) 637
Gaspar, Karol 619
Gavriel, arhanđeo 460
Geiger, Abraham 121
Geršom, rabi 554
Geršon ben Jisrael Natan 107
Gidel, rav 204, 533
Gilgameš 639
Goldschmidt Lazarus 109, 110
491, 587, 618, 637, 638
Goldheim, Samuel 121
Golijat 397
Golubić, R., 128
Gordin, Jaakov 503
Grabovac, Darinka 7
Graetz, H., 596
Graves, R., 639
Grgur IX 113
Guillaumont 619
Hadrijan 21, 25, 423, 478, 486,
489, 491, 492, 498, 539, 558
Halafta, sin Dosin, rabi (rabi Ha-
lafta ben Dosa iš kfar Ha-
nan'ja) 153, 487
Ham 567
Hama, rabi 272
Hama, rav 242, 544, 549
Hama, sin Abin, rav (rav Hama
bar Aba) 262
Hama, sin Haninin, rav (rav Ha-
ma bar Hanina) 337, 584
Hamnuna, rav 255, 555
Hamnuna I Babilonski 555
Hamnuna III Sava 555
Hamnuna IV Žuta 555
Hamurabi 516
Hana 323, 579
Hana, rav 280, 567
Hanan Skrivalica 322, 579
Hanan, veliki svećenik 472
Hananel, rav 362, 598
Hananja (Hanina) 74, 557
Hananja, sin Akašjin, rabi (ra-
bi Hanan'ja ben Akašja) 176,
509
Hananja, sin Hakinajev, rabi (ra-
bi Hanan'ja ben Hakinaj ili
Hahinaj) 368, 485
Hananja, sin Hizkijin (rabi Ha-
nan'ja ben Hizkija ben Gur-
jon) 359, 596
Hananja, sin Tradjonov, rabi
(rabi Hanan'ja ben Trad'jon)
152, 484, 485
Hanilaj, rabi 262, 559
Hanina, sin Hamin, rabi (rabi
Hanina bar Hama); v. rabi
Hanina
Hanina, rabi (rabi Hanina s'gan
hakohanim) 483, 484
Hanina, rabi (bar Hama) 73, 152,
189, 272, 273, 299, 327, 437
Hanina, rav 374
Hanina, sin Dosin, rabi (rabi Ha-
nina ben Dosa) 154, 326, 327,
328, 329, 457, 490
Hanina, sin Hahinajev, rabi (ra-
bi Hanina ben Hahinaj) 152,
486, 603, 631
Hanina, sin Idin, rabi 273
Hanina, sin Papin, rabi (rabi
Hanina bar Papa) 269, 524,
563
Harrington, W. J., 69
Hašmonejci, dinastija 14, 15, 415,
418, 419
Havakuk (Habakuk) 317, 638
Hedarniel, anđeo 597
He-he; v. Johanan, sin Bag-ba-
gov
Helbo, rabi 190, 282, 525
Herford, Robert Traven 130, 632
Herod (Hurdos) 22, 311, 317, 418
421, 470, 471, 558, 622,
Hija, rabi; v. Hija, sin Abe
Hija, rav 214, 598, 601
Hija, sin Abin, rabi (rabi Hija
bar Aba) 27, 63, 181, 183, 215,
225, 287, 333, 336, 357, 513,
540, 544
Hija, sin Abinov, rabi (rabi Hi-
ja bar Abin) 223, 262, 268,
298, 338, 339, 439, 443, 559
Hija, sin Ašijev, rav (rav Hija
bar Aši) 337, 584
Hija, sin Ravov, rav (rav Hija
bar Rav) 280, 363,
Hilel (Hilel I, Hilel Babilonac,
Starac Hilel) 22, 23, 33, 37,
38, 39, 40, 41, 42, 44, 48, 49,
53, 56, 58, 70, 96, 145, 148,
158, 167, 214, 254, 275, 277,
278, 285, 304, 305, 306, 307,
315, 351, 456, 471, 472, 473,
475, 477, 482, 491, 505, 562,
572, 573, 622, 625
Hilel, sin Gamliela III, rabi (ra-
bi Hilel ben Gamliel) 475
Hilel II 77, 78
Hilkija, sin Tovijin, rav (rav
Hilkija bar Tovija) 437, 632
Hinana, sin Kahanin, rav (rav
Hinana ili Hinena bar Ka-
hana) 283
Hinana, sin Papin, rabi (rabi Hi-
nana bar Papa) 190
Hirkan, kralj 418
Hirkan II 578
Hirsch Weiss, Jichak-Eisik 124
Hisda, rav 183, 253, 255, 269, 293,
294, 302, 303, 311, 334, 337,
339, 343, 385, 402, 418, 428,
515, 518, 523, 542, 543, 548,
552, 572, 585, 639
Hi vi al Balki 118
Hizkija, sin Hijin 182, 230, 235,
287, 515
Hizkijahu 277, 541
Hofmann, D.Z. 64
Hofni 412
Homer 613
Hona, sin Hijin, rav (rav Hona
ili Huna bar Hija), 437, 632
Honi Crtač Krugova (Honi Ha-
meagel) 317, 319, 320, 322,
578, 579
Hoogstraaten, Jacob 114
Hormin 453, 638
Hormiz 638
Horowitz, Charles 94
Huber, Lipćt 129,130
Huna, rav 83, 86, 218, 226, 227,
242, 243, 254, 255, 266, 299,
331, 332, 517, 518, 519, 525,
541, 543, 545, 550, 570, 600
Huna, sin Hinanin, rav (rav Hu-
na bar Hinana) 253
Huna, sin Natanov, rav (rav (Hu-
na barija d'rav Natan) 331,
458, 549, 582
Huna, sin Tahlifin, rav (rav Hu-
na bar Tahlifa), 228,
Hur 412
Ilija, prorok; v. Elijahu
Iserles, MoSe 105
Iši, rav; v. Asi rav
Isus Krist 17, 42, 107, 125, 129,
435, 469, 630
Ivan, apostol 472
Ivan XXIII, papa 116
Izaija; v. Ješaja
Izak; v. Jichak
Jaakov 42, 238, 412, 441, 445
Jaakov, rabi; v. Jaakov, sin
Kuršajev
Jaakov, sin Ašerov (Jaakov ben
Ašer) 104
Jaakov, sin Kuršajev, rabi (rabi
Jaakov ben Kuršaj) 153, 160,
350, 488
Jafet 567
Jakov; v. Jaakov
Jalta, žena rabi Nahmana 401,
618
Janaj, Aleksandar, kralj 16, 468,
469
Janaj, kralj 415, 416, 417, 418,
436
Janaj, rabi 160, 415, 499, 500
Jaraveam, sin N'vatov 167
Jarhina; v. Smuel
Jasa, rav; v. Asi, rav
Jehezkiel; v. Ezekiel
Jehiel, pisar 93
Jehojakin 83
Jekutiel, sin Benjaminov (Jeku-
tiel ben Binjamin) 92
Jellinek, Adolf 124
Jemar, rav 242, 549
Jeremija (Jirmijahu) 442
Jeremija, rabi 337
Jeronim (Hieronymus) 26
Ješaja (Ješajahu — Izaija), pro-
rok 361, 365, 639
Ješu; v. Isus Krist
Jezdegerd 95
Jhonatan 167
Jhošua, rabi; v. Jhošua, sin Ha-
nanjin
Jhošua, sin Gamlin (J'hošua ben
Gamla) 270, 271, 472, 563
Jhošua, sin Hananjin, rabi (rabi
J'hošua ben Hanan'ja) 45,
58, 74, 143, 148, 149, 150, 199,
261, 262, 273, 274, 294, 298,
316, 367, 368, 369, 441, 448,
451, 458, 478, 488, 494, 496,
499, 532, 558, 569, 635
Jhošua, sin Haninin, rabi (rabi
J'hošua ben rabi Hanina) 340
Jhošua, sin Korhin, rabi (rabi
J'hošua ben Korha) 300, 439,
571
Jhošua, sin Levijev (rabi J'ho-
šua ben Levi) 170, 263, 333,
334, 388, 450, 506, 637
Jhošua, sin Nunov (J'hošua ben
Nun — Isus Navin) 74, 213
Jhošua, sin Prahjin (J'hošua ben
P'rahja) 144, 468, 469
Jhuda, rabi; v. Jhuda Knez
Jhuda, rav (rav J'huda bar Je-
hezkiel) 183, 193, 207, 230,
246, 259, 270, 326, 334, 336,
348, 350, 355, 359, 360, 394,
426, 440, 441, 442, 458, 459,
460, 517, 518, 519, 531, 533,
534, 543
Jhuda, brat rav Sale Pobožnog,
rav (rav J'huda ahuha d'rav
Sala Hasida) 299, 5f0
Jhuda I, rav (rav J'huda I Na-
sija) 473
Jhuda II, rav 72, 523, 599, 635
Jhuda III, rav 557
Jhuda Indijac, rav (rav J'huda
Hindua) 457, 641
Jhuda Knez, rabi (rabi J'huda
Hanasi, Rabi, rabi J'huda,
Rabenu Hakadoš) 26, 27, 46,
49, 62, 65, 66, 67, 70, 72, 76,
79, 83, 86, 88, 122, 123, 146,
160, 161, 174, 185, 186, 189,
190, 192, 205, 206, 207, 212,
213, 215, 219, 245, 249, 255,
259, 262, 265, 266, 285, 286,
287, 289, 293, 294, 301, 311,
315, 325, 353, 359, 363, 373,
374, 387, 421, 422, 425, 436,
467, 472, 473, 474, 475, 479,
488, 490, 494, 497, 499, 500,
504, 513, 515, 518, 520, 521,
525, 528, 535, 536, 570, 577
Jhuda Nasija, rav ; V. Jhuda I,
rav
Jhuda Pekar, rabi, (rabi J'hu-
da Hanahtom); v. Jhuda sin
Nahtomov
Jhuda, sin Agrin (J'huda ben
Agra) 508
Jhuda, sin Babin, rabi (rabi
J'huda ben Baba) 497, 498,
539, 548
Jhuda, sin Elajev; v. Jhuda, sin
Ilajev
Jhuda, sin Gamlielov, rabi (ra-
bi J'huda ben Gamliel) 326,
580
Jhuda, sin Gdidjin (J'huda ben
Gdid'ja) 416
Jhuda, sin Hije Velikog (J'huda
ben rabi Hija, Hagadol,
J'huda B'ribi) 287, 515
Jhuda, sin Ilajev, rabi (rabi
J'huda bar Ilaj ili Elaj) 313, 499
Jhuda, sin Jehezkielov, rav (rav
J'huda bar Jehezkiel); v.
Jhuda, rav
Jhuda, sin Nahmanijev, rabi (ra-
bi J'huda bar Nahmani) 377,
608
Jhuda, sin Nahtomov, rabi (rabi
J'huda Hanahtom, a negdje:
ben Nahtom — pekarev sin)
501
Jhuda, sin Tabajev (J'huda ben
Tabaj) 144, 469
Jhuda, sin Temin, rabi (rabi
J'huda ben Tema) 168, 365,
505
Jhuda, sin Zvinin, rav (rav
J'huda bar Z'vina) 384, 610
Jichak 42, 238, 412
Jichak, rabi 200, 219, 220, 339,
359, 377, 459, 534, 542
Jichak, sin Elijašiva, rabi (rabi
Jichak bar Elijašiv) 323
Jichak, sin Jaakovljev (Jichak
ben Jaakov Alfasi) 103
Jichak Kovač, rabi (rabi Jichak
Napaha) 204, 268, 277, 525,
534
Jichaki Slomo, rabi; v. Raši
Jirmeja, sin Abin, rav (rav Jir-
meja bar Aba) 363, 600, 632
Jišmael, sin Elišin, rabi (rabi
Jišmael ben Eliša, rabi Jiš-
mael) 42, 58, 64, 65, 85, 96,
155, 181, 184, 187, 209, 210,
211, 240, 241, 279, 352, 432,
441, 448, 487, 489, 491, 498,
546
Jišmael, sin Johananov, rabi (ra-
bi Jišmael bno šel rabi Jo-
hanan ben B'roka) 158, 496
Jišmael, sin Josejev, rabi (rabi
Jišmael b'rabi Josej) 158, 332,
497
Johanan, rabi (rabi Johanan bar
Napaha) 72, 73, 79, 189, 204,
220, 223, 224, 241, 255, 266,
274, 283, 298, 299, 308, 314,
315, 318, 335, 337, 338, 339,
373, 374, 376, 403, 426, 427,
431, 439, 443, 444, 449, 457,
458, 460, 461, 470, 496, 500,
513, 519, 522, 523, 524, 527,
533, 534, 543, 556, 561, 562,
569, 583, 589, 598, 634
Johanan, sin Bagbagov (Johanan
ben Bag Bag) 169, 505, 506
Johanan, sin Gudgadin, rabi (ra-
bi Johanan ben Gudgada)
494
Johanan, sin Kovača, rabi; v. Jo-
hanan, rabi
Johanan, sin Matjin, rabi (rabi
Johanan ben Matja) 238,547
Johanan, sin Zakajev, raban (ra-
ban Johanan ben Zakaj) 23,
24, 44, 148, 357, 366, 367,
368, 429, 430, 436, 437, 472,
473, 475, 476, 477, 479, 487,
490, 496, 502, 627, 628
Johanan, veliki svećenik 466
Johanan Postolar, rabi (rabi Jo-
hanan Hasandlar) 159, 498,
Jona, rabi 557
Jonatan 504
Jonatan, rabi 159, 186, 340, 364
Jonatan, sin Elazarov, rabi (ra-
bi Jonatan ben Elazar) 523
Jonatan, sin Josefov, rabi (ra-
bi Jonatan b'rabi Josef) 498
Josa, rav; v. Asi, rav
Josef (Josip) 276, 277, 437, 438,
565, 566
Josef, sin Hijin, rav (rav Josef
ben Hija) 198, 214, 263, 326,
358, 377, 386, 387, 401, 431,
432, 531, 560
Josef Pravedni (Josef Hacadik);
v. Josef
Josej, rabi 45, 158, 184, 262, 301,
352, 480, 596, 625
Josej Galilejac, rabi (rabi Jo-
sej Hagalili) 230, 364, 546
Josej iz Jokereta 323 Kamca 426, 427
Josej, sin Abinov, rabi (rabi Jo- Kanovic, I., 7, 499, 501, 525, 527,
sej bar Abin) 323, 579 536
Josej, sin Halaftin, rabi (rabi Kant, Immanuel 512
Josej ben Halafta) 256, 257, Karo, Josef 104, 105
497, 499, 590 Katsh, I. Abraham 108
Josej, sin Haninin, rabi (rabi Kehat 412
Josej bar Hanina) 352, 360, Kir Stariji 80
589 Kiško, Trofim K. 131
Josej, sin rabi Jhudin, rabi (rabi Kochut, AIexander 105
Josej b'rabi J'huda) 185, 368, Kolic, Hajim 559
501, 520 Konstantin 75
Josej, sin Jhudin, rabi (rabi Jo- Konstantin II 76
sej bar J'huda iš kfar Ha- Korah 167, 394, 456, 505, 640
bavli) 161, 501 Kordovero, M. 597
Josej, sin Joezerov (Josej ben Krauss Samuel 124, 520, 541
Joezer iš C'reda) 144, 467, Krohmal, Avraham 122
468, 472, 558 Krohmal, Nahman 122, 637
Josej, sin Johananov (Josej ben Kruspedaj, rabi 184, 519
Johanan iš Jerušalajim) 144,
467, 468
Josej, sin Kismin, rabi (rabi Jo- Lamia 639
sej ben Kisma) 174, 451, 508, Lavan 616
509 Leo X 106
Leon iz Modene (J'huda Arije
Josej, sin Lakonijin, rabi (rabi
Josej ben Lakunija) 332 Modena) 119
Josej, sin Zvidov (Josej bar Lerner, B.M. 482, 533, 564
Z'vid) 557 Levi (Levi ben Sisi) 577
Josej Svećenik, rabi (rabi Jo- Levi, rabi 291, 315, 354, 569
sej Hakohen) 148, 149, 150, Levijatan 457, 458, 459, 460, 461,
367, 368, 478 641, 642, 643
Josip (iz NZ) 125, 313, 576 Levitas iz Javnea, rabi (rabi Le-
Jov (Ijov) 189, 412 vitas iš Javne) 158, 496
Julijan Apostata 77 Lćvy, J. 66, 69, 91, 468, 574, 590,
Julije Cezar 23 597, 635, 637
Julije Sever 625 Lieberman, S. 91
Justinian (bizantski car) 112, 113 Lila 639
Justinian (tiskar) 107, 108, Lillake 639
Lilit 453, 639
Luther, Martin 114, 619
Kacenelson, L. 124
Luzzato, Samuel David 124
Kadelburg Lavoslav 7
Kahana, rav 193, 228, 249, 259,
266, 336, 445, 527, 545 Majmonid (rabi Moše ben Maj-
Kahana II rav 527 mon — Rambam) 9, 46, 47,
Kain 216, 409 79, 89, 103, 104, 106, 107,
Kajlil 514 122, 469, 475, 480, 487, 491,
Kalba Savua 492, 626 496, 522
Kaleb 213 Manaše 607

42 Talmud 657
Mani, rabi 258, 323, 557
Mar Zutra Hasida 243, 549, 550
Mar Zutra, sin Nahmanov (Mar
Zutra barija d'rav Nahman)
214, 370, 539
Markus Aurelius 623
Mari I, rav 337, 583, 584
Mari II, rav 584
Marija 125
Marta 429, 430, 563
Martini, Raymond 114
Matatja 15
Matja, sin Herešov, rabi (rabi
Matja ili Matatja ben He-
reš) 160, 500
Matna, rabi 262, 559
Matna II, rabi 559
Maximilian 114
Mayer, R. 491
Meir, rabi 27, 45, 154, 159, 169,
205, 211, 219, 222, 259, 262,
288, 371, 372, 373, 374, 375,
484, 487, 488, 489, 490, 492,
500, 501, 502, 506, 526, 607,
626
Mejdad 412
Melamed, E. C., 28, 29, 65, 92
Meorat 335
Mešaršeja, rav 371, 606
Metatron 370, 501, 597, 604
Mihael 354
Minjomi, sin Hilkijin, rav (rav
Minjomi bar Hilkija) 437, 632,
Mirjam 612
Mojić, Milorad 128
Mojsije (Moše, Moše Rabenu —
— Naš učitelj Mojsije) 6, 12,
14, 17, 24, 27, 44, 74, 102, 121,
132, 143, 164, 167, 213, 291,
339, 385, 394, 403, 412, 456,
465, 497, 503, 505, 554, 578,
597, 599, 602, 610, 612
Moleh 346
Mordehaj 173
Moše; v. Mojsije
Moše, sin Majmonov, rabi; v.
Majmonid
Muhamed 117
Nabukodonosor (Nevukadnezar)
80, 83, 360, 414, 594
Nadav 291, 412
Nahman, rabi 262, 559
Nahman, rav 214, 229, 293, 470,
534, 539, 546, 548
Nahman, sin Jaakovljev, rav
(rav Nahman bar Jaakov)
214, 539
Nahman, sin Jichakov, rabi (ra-
bi Nahman bar Jichak) 189,
249, 265, 272, 331, 363, 416,
524
Nahšon 257
Nahum iz Gimzoa (Nahum iš
Gimzo) 352, 389, 614
Nahum, rabi 559
Nakdemon, sin Gorionov (Nak-
demon ben Gorion) 283, 428,
567, 626
Narseh 84
Natan, sin Jehielov (Natan ben
Jehiel) 105
Nehemija 12, 63, 466
Nehemija, rabi 213, 465, 539
Nehoraj, rabi 160, 206, 489, 499
Neron 428, 626, 629
Nevukadnezar; v. Nabukodo-
nosor
Nevuzaradan 439
Nho, faraon 414
Nhunja, sin Hakanin, rabi (ra-
bi N'hun'ja ben Hakana)
152, 487
Nimos 375
Nimrod 357, 594, 595, 616
Nitaj Arbelićanin (Nitaj Haar-
beli) 144, 468
Noah 162, 282, 412, 567
Noemi 256
Noldecke 127
Oktavijan August 23
On, sin Peletov 394, 395
Onias; v. Honi crtač krugova
Onkelos, sin Kalonikosov (Aquil-
la, sin Kalonymosov) 434, 629
Origen 611 Raba, sin Nahmani jev (Raba bar
Ormuzd 481, 638 Nahmani) 87, 183, 193, 194,
Osty 609, 619 240, 248, 311, 320, 361, 452,
Ošaja, rabi 27, 63. 225, 273, 544, 453, 461, 514, 519, 531, 539,
551 540, 632, 640
Raba, sin Silin (Raba ili Rava
bar Sila) 375, 607
Pandira 125 Raba, sin Ulin; v. Rava, sin
Pantić, Miroslav 116 Ulin
Papa, rav 190, 201, 218, 221, 224, Rabad; v. Avraham Halevi ibn
225, 303, 333, 334, 338, 361, Daud
524, 584
Rabi; v. Jhuda Knez
Papa sin Smuelov, rav (rav Pa- Rabin (ili Ravin) 631
pa bar Smuel) 193, 194, 453, Rabin, sin Adin (Rabin ili Ra-
639
vin bar Ada) 326, 580, 581
Papus, sin Jhude (Papus ben
Rabinovič, M.D. 480
J'huda) 125
Parać, Jakov 111 Rabinovič, Rafael Natan 109
Patai, R., 639 Rahel 256
Patricius 76 Rami, sin Hamin (Rami bar
Pavle, apostol 42, 472 Hama) 222, 542, 543
Pelagić, Vasa 127, 128 Ranovič, A.B., 131
Pelimo 329 Rašbam; v. Simon, sin Meirov
Perikles 422 Raši, (rab Slomo Jichaki) 21, 39,
Petar, apostol 472 64, 105, 106, 107, 479, 488,
Pfefferkorn, Johann 114 511, 525, 526, 532, 550, 561,
Pio IV 115 571, 575, 580, 581, 594, 596,
601, 614, 628, 633, 637, 638
Pinhas, sin Aruvin, rabi (rabi
Rav (Aba Ariha — Aba Dugač-
Pinhas ben Aruva) 329, 412,
ki) 64, 86, 183, 190, 201, 214,
434, 629
242, 246, 247, 249, 256, 259,
Podćchard 619
271, 280, 313, 326, 336, 337,
Pollion 470, 471
348, 350, 355, 360, 362, 363,
Potifar 632 394, 407, 408, 441, 442, 445,
Primorac, Igor 510, 512 458, 459, 460, 472, 523, 527,
540, 541, 564, 598, 599, 600
Rava (r. Aba bar rav Josef bar
Raba; v. Raba, sin Nahmanijev
Hama — rav Aba sin rav
Raba, sin Avuhin (Raba bar A- Josefov) 193, 195, 197, 198,
vuha) 539 199, 201, 215, 220, 223, 227,
Raba, sin Bar Hanin (Raba bar 228, 229, 230, 235, 243, 244,
Bar Hana) 272, 334, 374, 453, 246, 247, 249, 250, 257, 258,
454, 455, 564, 456 269, 270, 271, 272, 274, 281,
Raba, sin Hanin, rav (rav Ra- 293, 340, 341, 342, 343, 374,
ba bar Hana) 215, 540 390, 515, 516, 524, 544, 545,
Raba, sin rav Hunin (Raba bar 549, 555, 559, 570, 577, 584,
rav Huna) 215 639, 642
Rava, sin Adin (Rava ili Raba
bar Ada) 326, 581
Rava, sin Hanin (Rava bar Ha-
na) 540
Rava, sin SarSomov (Rava bar
Saršom) 244
Rava, sin Smuelov (Rava bar
Smuel) 336, 583
Rava, sin Ulin (Rava ili Raba
bar Ula) 262, 460, 560, 642
Ravin, sin Nahmanov (r. Avin
ili Ravin bar rav Nahman)
539
Ravina (r. Avina, Avuna, ili Bi-
na) 197, 255, 530
Ravina I 530
Ravina II 530
Reš Lakiš (rabi Simon ben La-
kiš — rabi Simon, sin La-
kišov) 201, 220, 239, 258, 274,
350, 351, 353, 354, 361, 374,
377, 442, 470, 522, 523, 534,
536, 544, 556, 589, 608
Rohling, August 126, 127
Romm, obitelj 108
Rufus Turnus 288, 568
Saadja ben Josef 118
Sachs, Jehiel Mihael 124
Safra, rav 457, 640
Safraj, S. 72, 76
Sala Pobožni, rav (rav Sala Ha-
sida) 299, 570
Salomon (Slomo) 6, 17, 51, 238,
399, 403, 404, 405, 407, 408,
409, 410, 411, 413, 480, 504,
620
Sama, sin Raktin, rav (rav Sa-
ma bar Rakta) 255
Sameas (Samaj) 470, 471
Samuel (S'muel) Aba Snieg 6,
504
Sandalfon 360, 597, 604
Sanherib 218, 277, 471, 541,
Santa Fede, Girolamo 115
Sara 445
Sargon II 541
Satana (Satan, Sotona) 282, 283
Schechter, S., 99, 118
Scholem, Gershom 604
Schorr, Jhošua Heschel 122
Schwab, Moshć 94
Seleukidi, dinastija 80
Senesa Sist 115
Sever, dinastija 71
Severus 623
Shilo, S. 545
Simlaj, rabi 449, 635, 636
Sin He-he; v. Bagbag
Sirah; v. Ben Sira
Sirilo, Slomo 93
Sisera 433, 629
Spinoza, Baruh 119
Steinsaltz, Adin 69, 108
Steinsneider, M. 92
Strack, Hermann Lebrecht 92,
126
Sula 432
Surenhusius, G. W. 47, 109
Salmonin, kraljica; v. Slomcijon
Samaj 22, 44, 48, 53, 56, 58, 145,
148, 167, 254, 304, 305, 306,
307, 351, 438, 456, 471, 477,
478, 482, 565, 596, 622, 625
Samaj Stariji (Samaj Hazaken
— Starac); v, Samaj
Sapur, kralj 84, 315, 340, 450, 515,
528, 637
Sapur II 77, 84
Saul 398, 469, 535
Sem 412, 567, 573
Sešet, rav 240, 250, 293, 338, 401,
402, 548, 552
Sila, rav 528
Simon, sin Elazarov, rabi (ra-
bi Simon ben Elazar) 160,
206, 219, 500
Simon, sin Gamlielov, raban (ra-
ban Simon ben Gamliel) 146,
152, 184, 186, 211, 236, 238,
248, 249, 250, 315, 330, 337,
471, 472, 473, 474, 486, 489,
571.
Šimon, sin Jhudin, rabi (rabi
Simon ben J'huda iš kfar
Ako) 174, 508
Simon, sin Johajev, rabi (rabi
Simon ben ili bar Johaj) 64,
174, 189, 254, 262, 301, 450,
485, 486, 492, 497, 499, 508,
520, 571, 637
Simon, sin Josejov, rabi (rabi
Simon ben Josej ben Lako-
nija) 332
Simon, sin Lakišov, rabi (rabi
Simon ben Lakiš); v. Reš
Lakiš
Simon, sin Matatjin (Simon ben
Matitjahu) 466
Simon, sin Meirov, rabi (rabi
Simon b'rabi Meir — Raš-
bam) 550, 552
Simon, sin Mnasjin, rabi (rabi
Simon ben M'nasja) 174, 508
Simon, sin Ntanelov, rabi (rabi
Simon ben N'tanel) 148, 149,
150, 160
Simon, sin Setahov (Simon ben
Setah) 144, 145, 316, 318, 416,
417, 468, 469, 478
Simon I, sin Onijev; v. Simon
Pravednik
Simon III, sin Gamlielov, raban
(raban Simon ben Gamliel)
525, 526
Simon, Bar Kosib; v. Bar Kohba
Simon Pobožni, rabi (rabi Si-
mon Hasida) 363, 600
Simon Pravednik (Simon Haca-
dik) 143, 466, 467
Skrgatić, Milan 128
Slomcijon, kraljica (Saloma A-
leksandra ili Salmonin) 416,
417, 468, 469
Slomo, sin Simšonov 106
Smaja 39, 40, 41, 145, 275, 470,
573,
Smuel (mar Smuel, Jarhina) 84,
86, 121, 123, 193, 203, 204,
214, 227, 246, 248, 249, 255,
266, 278, 283, 315, 340, 363,
369, 388, 400, 407, 408, 418,
440, 450, 517, 523, 527, 528,
533, 539, 546, 552, 577, 580,
599
Smuel, sin Nahmanijev, rabi (ra-
bi Smuel bar Nahmani) 189,
340, 364, 523
Smuel, sin Silatov, rav (rav
Smuel bar Silat) 271, 564
Smuel iz Rame 326
Smuel Mali (Smuel Hakaton)
161, 500
Tacitus 626
Tamar 167, 438, 504
Tanhum, rabi 262
Tanhum, sin Hanilajev, rabi (ra-
bi Tanhum bar Hanilaj) 262
Tanhuma, rabi 559
Tarfon, rabi 151, 482, 499, 546
Teodosije 77
r i t ; v. Vespazijan
Tovi, sin Matnin, rav (rav Tovi
bar Mat'na) 445, 635
Trajan 576, 585
Travers Herford, R. 98
Ugolini, Blasius 109
Ukaba, mar 334
Ukaban, sin Nehemijin 248
Ukava, sin Hamin (mar Ukba
bar Hama) 219, 542
Ukba, mar; v. Ukava
Ula v. Ula sin Jišmaelov
Ula, sin Abin (Ula, bar Aba) 642
Ula, sin Jišmaelov (Ula bar Jiš-
mael) 437, 631, 642
Ursicin 76
Vespazijan 428, 432, 434, 496, 629
Werber, Eugen 7, 10, 18, 112, 487
Werber, Natalija 7
Wiinsche 127
Zeharja 439, 440 Zutra, sin Nahmanijev, mar (mar
Zeharja, sin Evkulesov, rabi 427, Zutra bar Nahmani) 338, 539
625
Zutra, sin Tovijln, rav (rav ili
Zera (Žira), rabi 223, 269, 358, mar Zutra bar Tovija) 350,
439, 543, 569 363, 588
Zera, rav 204, 534
Zuckermandel, M.S. 63
Zera I 534
Zera II 534 Zunz, Leopold (Zunz Lipmann
Žira; v. Zera, rabi Jomtov) 124
Zutra, mar, egzilarh 641 Zvid, rav 182, 224, 255, 544, 584
KAZALO ODABRANIH MJESTA IZ BABILONSKOG
TALMUDA
(U lijevom stupcu broj lista u Babilonskom talmudu, u desnom stupcu
strana u ovoj knjizi.)
B'RAHOT SABAT
2/b 527 11 256
4/b 481 21/b 415
5/a 269, 480 25 257
5/b 298, 299 30/a — 31/a 304, 305, 306, 307
8 256 32 292, 301
32 266 41 278
34/a 335 62 253
35/a 199 88/a 385
40/a 336 105 278
43/b 338 139/a 470
44/a 339 140/b 302
47 330 145 292
50 286 147 282
55/a 339 153/b 478
55/b 340
56/a 340 PESAHIM
56/b 344
3 294
57 279 49 257, 259
57/b 344
64 292
61/b 482
66/a 39
62 292
86/b 331
PEA 105/b 524
87 292
112 200, 254
113 259, 280
S'VIIT
10, 3 i 4 33
JOMA
TRUMOT 35/b 275
85 280 39/a 187
88 298 75 384
SUKA J'VAMOT
51/a 310 9/a 577
51 / b 310 62/b 261
52/a 312 63 200
52/b 314 63/a 200, 263
53/a 315
55/a 574 K'TUVOT
52/b 470
BEČA 63 257
32 280 64 253
65/a 2
TAANIT 85/b 4
7/a 86/a 4
272
7/b 111 2
274
8 259
NEDARIM
8/a 274
21/a 614 41 298
23 421 49 486
23/a 316 50/b 286
23/b 320 81 278
24 258
24/a 323 SOTA
24/b 326 9 472
25/a 327, 577 11/a 383
83 280 12 384
17 472
M'GILA 20/b 556
7 40 268
292
14 49/b 418
302
24 301 GITIN
V, 47/b 624
MOED KATAN 55/b 425
9 253 56/a 427
16/b 87 56/b 431
28 298 57/a 434
57/b 439
HAGIGA 58 440
11/b 346 60/a 396
12/a 348 67/b 399
12/b 352 68/a 402
13/a 356 68/b 404
13/b 359 70/a 333
14/a 363
14/b 366 KIDUSIN
15/a 369 2/a 254
16/a 376 2/b 254
9 254 61/a 195
11 258 64/b 196
17/b 494 65/a 197
27/b 281 70/b 198
29/a 499 83/a 238
29/b 255 83/b 239, 300
30/b 265 110/b 239
31/a 265 11 l/a 239
40 292 112/a 240
49 253
49/b 308 BAVA BATRA
59/a 204
3/b 418
66/a 415
4/a 419
82 205
10/a 288
11/a 289
BAVA KAMA 20/b 270
14/b 229 21/a 270
15 230 21/b 272
15/a 235 28/a 240
26/a 235 28/b 241
26/b 235 29/a 242
60/b 268 29/b 243
62/b 234 30/a 243
79/b 208 30/b 243
80/a 209 32/b 244
83/b 177 33/a 245
84/a 180 38/a 245
98/b 236 41/a 247
110 257 42/a 247
55/a 248
BAVA MECIA 57/a 248
57/b 443
21/a 219
58/a 444
21/b 220
60/b 447
22/a 221
73/a 452
30/b 221
73/b 453
33/b 221
74/a 455
34/a 222
74/b 457
34/b 225
75/a 460
35/a 227
120 291
38/b 248
41/a 34
SANHEDRIN
42 200
58/b 188 2/a 211
59/a 190 5/a 213
59/b 191, 192 7/a 264
60/a 192 U 506
60/b 193 17/b 301
22 256 EDUJOT
23 331 2, 1—3 483
29/a 200 5, 46/a 483
36/b 215 47 483
37/a 215 AVODA ZARA
38 380 39 253
38/a 187, 287 44/b 422
39 481
39/a 252 AVOT
46/a 217 143-
52 291
58 201 HORAJOT
68/b 182 83 282
69/a 184
69/b—70/a 184 M'NAHOT
71/a 185 85 202
76 258
90/a 385 HULIN
90/b 612 84 292
91/a 421 84/b 204
91/b 422 86/b 513
94—95/a 218 90/b 36
94/b 277 105 203
98/a 449 127 378
98/b 451 137/b 598
99/a 72
100/b 386 B'HOROT
101/a 388
8/b 294
105/a 381
9/a 298
108/b—109/a 389—391
45 258
109/b 391
UO/a 394
T'MURA
14/b 21
S'VUOT
49 231 TAMID
49/b 233 27/b 280
KAZALO ODABRANIH MJESTA IZ TALMUDSKE I
MIDRASKE KNJIŽEVNOSTI
list str.

Tanhuma 55 284
58 282
Tanhuma B'šalah — 199
Tanhuma Hakadum — 293
Tanhuma Hakadoš — 381, 382, 383
Tanhuma Kidušin — 423
Tanhuma S'mini — 284
Tosefta B'rahot 4 330
Tosefta Kidušin 1 199
Tosefta Bava mecia 4 529
B'rešit Raba 22 202
39 291
68 256
78 556
S'mot Raba 31 292
Vajikra Raba 3 201
12 284
28 536
34 278, 285
Sir haširim Raba 1 399
Ester Raba 7 381
Kohelet Raba 7 293
Alef-Bet — 398
Avot d'rabi Natan 10 469
29 479
41 281
Bet hamidraš 4 408
Dereh erec 6 286
Jalkut Simoni 61 379
78 395
Mehilta S'mot 12 496
M'gilat taanit 10 416
11 417
Midraš Smuel 4 279
Perek Sira — 399
Psikta — 415
Psikta rabati 20 596, 597
Soher tov 22 396
34 396
Targum šeni — 411
 KAZALO NAVODA IZ BIBLIJE
(U lijevom, stupcu poglavlje i redak u Bibliji, u desnom stupcu strana
u ovoj knjizi.)

KNJIGA POSTANKA 3, 6 42
1,1 348, 351 3, 14 452
1, 2 349, 352, 369 3, 15—16 42
1, 4 349 4, 22 307
1, 5 349 6, 23 257
1, 6 370 12, 2 282
1, 17 353 15, 1 361
1, 17-- 1 9 349 15, 16 176
1, 21 458 15, 17 176, 432
1, 28 29 15, 18 176
2, 4 351 15, 26 386
2, 18 262 16, 4 385
2, 21 252 16, 8 384
3, 15 382, 383 16, 29 51
3, 16 263 20, 24 153
4, 10 216 178
21, 24
5, 2 263 182
21, 25
8, 21 480
21, 29 212, 230, 242
9, 1 29
9, 6 155 21, 37 234
12, 16 22, 3 249
190
14, 19 22, 6 542
176
18, 20 22, 20 188, 191
394
18, 23-- 2 7 291 22, 27 420
24, 1 206 23, 2 213
26, 5 207 23, 9 191
39, 7 -•10 277 23, 11 251
48, 7 256 23, 19 59
28, 4 306
KNJIGA IZLASKA 31, 2 339
1, 22 384 32, 16 170
2, 1 384 34, 26 59
LEVITSKI ZAKONIK PONOVLJENI ZAKON
3, 25 431
4, 15 74 154
4, 9
19, 13 239 4, 32 347, 348
19, 29 258 6, 4 -•5 150
19, 33 191 6, 18 229
19, 36 380 10, 14 353
20, 2 346 11, 13-- 2 1 150
20, 15—16 212 11, 15 336
22, 24 369 11, 19 270
24, 17 178 13, 18 422
24, 18 178 155, 289
14,1
24, 19 178, 14, 21 59
24, 20 178, 14, 26 262
24, 21 178 15, 1 -•2 32
24, 22 180 15, 4 32
25, 14 188 15, 9 32
25, 17 188, 17, 15 419
25, 46 28 17, 16 312
25, 53 198 17, 19 413
25, 55 288 19, 19 181
26, 4 316 19, 21 181
20, 19 386
21, 18-- 2 1 182, 516
KNJIGA BROJEVA
21, 20 185, 186
1, 51 307 22, 1 221
5, 6 230 22, 13 254
5, 8 183 23, 7 435
2 39 24, 14 196
9,
13 40 24, 15 239
9,
8 385 25, 2 179
11,
9 385 25, 5—•10 538
11,
16 213 26, 12 504
11,
14, 22 163 26, 15 354
14, 27 213 28, 10 341
14, 37 394 28, 12 355
15, 24 420 28, 31 341
15, 3 7 - -41 150 28, 32 341
16, 3 394 28, 41 341
18, 28 612 28, 49 312
21, 19 170 28, 56 429
27, 8 31 29, 19 259
27, 20 377 32, 8 353
28, 2 39 32, 13 383
28, 10 41 32, 37 432
28, 1 6 - -25 39 33, 21 167
35, 2 4 - -25 213 33, 24 202
35, 31 178 33, 26 356, 592
 33, 27 353 8, 14 287
34, 9 74 10, 27 277
10, 32 218
KNJIGA O SUCIMA 10, 34 431
6, 3—6 190 U, 9 459, 460
6, 24 355 12, 3 574
16, 30 395 14, 14 357
24, 23 174
1. KNJIGA SAMUELOVA 27, 1 458, 459
2, 30 157 28, 8 152
33, 15 443
12, 17—18 580 34, 11 349
17, 9 397 40, 22 353
21, 16 397 40, 31 206
25, 29 355 42, 21 176
42, 24 441
2. KNJIGA SAMUELOVA 43, 7 176
2, 21 402 44, 25 431
22, 28 449 45, 6—7 481
48, 11 449
1. KNJIGA O KRALJEVIMA 48, 13 351
3, 5 399 48, 22 372
5, 11 408 55, 1 273
6, 7 403 57, 16 356
8, 13 354 58, 7 289
8, 27 480 58, 9 263
8, 39 355 59, 16 449
10, 18 411 59, 17 355
15, 30 167 59, 19—20 449
21, 25 190 60, 21 143, 449
60, 22 450
2. KNJIGA O KRALJEVIMA 61, 7 371
19, 35 218 63, 15 354
66, 1 175, 351, 365, 377
KNJIGA PROROKA IZAIJE
1, 25—26 449 KNJIGA PROROKA JEREMIJE
1, 27 449 2, 22 372
2, 2 420 3, 22 370
2, 3 270 4, 30 372
3, 1 - 4 365 5, 22 452
3, 2—3 358 5, 25 316
3, 5 365 17, 6 156
3, 10 349 17, 8 156
5, 18 314 17, 18 371
6, 2 362 23, 17 363
6, 2—3 362 23, 29 272
6, 3 339 27, 22 517
7, 21—23 277 30, 21 431
 31, 22 262 KNJIGA PROROKA ZAHARIJE
31, 29 380 5, 9—11 368
8, 6 314
KNJIGA PROROKA EZEKIELA 8, 16 146
1, 4 360 9, 9 450
1, 6 362 12, 10 313
1, 7 362 12, 12 313
1, 10 361, 362 KNJIGA PROROKA MALAHIJE
1, 14 360 2, 7 374
1, 15 360 3, 9 448
1, 22 356 3, 16 152, 153
1, 27 359 3, 23 58
1, 28 359, 377
2, 1 359 PSALMI
3, 12 360 1, 1 152
7, 19 430 2, 7—8 314
10, 14 361 10, 9 300
16, 4 383 11, 5 395
16, 7 384 16, 3 176
24, 21 420 18, 12 349, 356, 588
25, 14 428 22, 2 396
27, 29 200 22, 22 399
41, 22 152 24, 2 460
24, 5 355
KNJIGA PROROKA HOSEE 25, 6 350
4, 2 439 33, 6 364
4, 11 404 34. 1 396
10, 14 251 34, 9 595
13, 6 314 36, 10 355
39, 3 269
KNJIGA PROROKA JOELA 42, 9 354
2.13 151 45, 11 374
50. 4 422
KNJIGA PROROKA AMOSA 50, 11 639
4, 13 353 50, 16 372
9, 6 153, 351 55, 14 170
59, 7 391
KNJIGA PROROKA MIHE 60, 12 436
2, 2 442 62, 4 390
65, 7 350
KNJIGA PROROKA NAHUMA
68, 5 356, 592
1, 4 351
68, 10 356
KNJIGA PROROKA HABAKU- 68, 14 383
KA 68, 23 440
2, 1 317 74, 4 432
78, 23—24 353
KNJIGA PROROKA HAGAJA 78, 54 176
2, 8 175 78, 70 395
 78, 71 396 6, 22 175
82, 1 153 6, 23 420
89, 9 432 8, 14 169
89, 15 350, 355 8, 22 175
90, 10 357 9, 1 353
92, 15 206 9, 5 365
95, 7 451 9, 7—12 484
101, 6 261 9, 11 173
101, 7 368 10, 2 289
103, 15 279 10, 25 353
104, 6 353 11, 3 228
104, 20 300 11, 8 194, 380
104, 22 239 11, 22 170
104, 24 175, 379, 396 12, 11 201
104, 26 459 12, 25 386
105, 8 600 13, 7 203
107, 26 453 13, 9 349
112, 5 292 13, 13 397
115, 16 201, 263 14, 1 395
116, 15 369 14, 24 174
119, 72 175 15, 15 388
119, 99 157 15, 27 204
126, 1 318 15, 30 431
128, 2 157, 171 16, 10 366
129, 3 384 16, 31 174
136, 6 353 16, 32 157
139, 5 348 17, 6 174
146, 7—8 276 17, 22 431
147, 14 190 18, 22 256
148, 5 355 18, 24 387
148, 7 355 20, 1 404
148, 7—9 367 20, 29 174
148, 8 353 22, 17 374
148, 20 358 23, 5 362
23, 20 185
MUDRE IZREKE 23, 25 318
1, 9 173 23, 29—30 284
3, 2 174 24, 17 161
3, 8 173 25, 15 404
3, 16 173 25, 16 369
3, 18 173, 272 27, 1 291
3, 19 350 27, 17 272
3, 20 350 27, 26 358
3, 34 187 28, 14 426
3, 35 171
4, 2 153, 155, 171, 269 KNJIGA O JOVU
4, 9 173 4, 6—7 189
4, 22 173 5, 24 262

43 Talmud
 6, 13 262 7, 14 371
9, 6 352 7, 26 256
18, 19 373 8, 10 434
22, 16 363 10, 10 274
24, 16 390 10, 20 419, 420
25, 3 363 11, 6 261
26, U 350
26, 12 459 ESTERA
28, 4 390 2, 22 173
28, 5—7 390
28, 17 371 DANIEL
30, 4 354 2, 22 356
38, 15 349 2, 29 340
40, 16 459 2, 30 340
40, 19 460 7, 9 364
40,, 23 460 7, 10 362, 363
40,, 25 460 7, 13 450
41,, 10 458 11, 16 632
41,, 23 461 11, 41 632
41,, 24 461
KNJIGA NEHEMIJINA
PJESMA NAD PJESM 8, 7—9 12
1, 4 375 9, 6 422
1. 15 258
3, 7—9 408 1. KNJIGA LJETOPISA
4, 11 358 28, 19 313
5, 11 364 29, 14 153
6, U 374
8, 5 383 KNJIGA SIRAHOVA
8, 8 308 3, 21—22 356
42, 9—10 386
KNJIGA O RUTI
EVANĐELJE PO MATEJU
1, 3 256
5, 17 129
19, 24 553
TUŽALJKE
22, 23 612
1, 5 434
22, 31 42
1, 16 442
2, 2 436 EVANĐELJE PO MARKU
2, 3 438 10, 25 553
3, 23 364 13, 18—27 42
3, 28 152
EVANĐELJE PO LUKI
PROPOVJEDNIK 2, 46—47 17
1, 3 407 18, 25 553
1, 12 407 20, 27—40 42
2, 8 403
2, 10 407 EVANĐELJE PO IVANU
5, 5 370 6, 48—58 611
DJELA APOSTOLSKA POSLANICA GALACANIMA
5, 34—39 472 3, 24—26 42
21, 38 623
22, 3 472 OTKRIVENJE
23, 8 612 2, 17 611

43* 675
 USPOREDNO KAZALO HEBREJSKIH IMENA
Izvorno Kod Đ. Daničića Biblija »Stvarnost«
Aharon Aron Aron
Ašer Asir
Avner Avenir
Avraham Abraham Abraham
Azarja Azarija

Bat Seva Vitsaveja Betsabeja

Becalel Veselil
Ben Sira — Sirah
Benajahu Vena ja
Benjamin, Binjamin Venijamin
Bileam Valam Balaam

Cadok Sadok Sadok

Elazar Eleazar
Eliezer Elijezer
Elijahu Ilija Ilija
Eliša Jelisije Elizej
Eli ševa Jelisaveta Elišeba
Esav Isav Ezav
Ester Jestira Estera

Gehazi Gijezi
Geršom Girsam Geršon
Geršon Girson

Hanan Anan Ben Johanan

Hananja Ananija Hananija
Hanoh Enoh Henok
Hava Jeva Eva
Havakuk Avakum Habakuk
Hilel Elil

6
Hilkija, Hilkijahu Helkija Hilkija
Hizkija, Hizkijahu Jezekija Ezekija
Hur Ur

Ijov Jov Job

Izevel Jezavelja Izebela

Jaakov Jakov Jakov

Jaraveam Jerovoam Jeroboam
Jehezkiel Jezekilj Ezekiel
Jehiel Jehilo
Jehojada Jodaj Jojada
Jehojakin, Jehojahin Joahin Jojakin
Jekutiel Jekutil
Jhonatan, Jonatan Jonatan Jonatan
Jhošua Isus Jošua
Jhuda Juda Juda
Jichak Isak Izak
Jirm'jahu, Jirm'ja Jeremija Jeremija
Jisrael Izrailj Izrael
Jišmael Ismail
Johanan Joanan
Jonatan v. Jhonatan
Josef Josif Josip
J'šajahu, J'šaja Isaja Izaija
Kain Kajin
Korah Korej

Lavan Lavan Laban

Levi Levi je

Manaše v. M'naše
Matitjahu Matatija Matitja
Mihael Mihailo Mikael
Mirjam Marija
M'naše Manasija Manaše
Moše Mojsije Mojsije

Nadav Nadab
Nahmani Namani Nahamani
Nahšon Nason
Nahum Naum
N'tanel, Natanel Natanailo Netanel
Nehemija Nemija
Noah Noje Noa
Noemi Nojemina
Nun Navin
N'vat Navat Nebat
On Avnan
Pelet Falet
Pinhas Fines
Pottfar Petefrije
Rahel Rahilja Rahela

Salomon v. S'lomo
Samuel v. S'muel
Sira — Sirah
Samua Samuilo
Saul Saul Saul
Sim'on Simeun Simun
S'lomo Solomun Salomon
S'maja Semej, Semaja Semaja
S'muel Samuilo Samuel
Z'harja, Zeharja Zah arija Zaharija

(Kada se ime u prijevodu slaže s izvornim, onda ga nema u kazalu.)

 SKRAĆENICE
STARI ZAVJET
Post — Knjiga Postanka
Izl — Knjiga Izlaska
Lev — Levitski zakonik
Br — Knjiga Brojeva
Pnz — Ponovljeni Zakon
Ji — Jošua
Suc — Knjiga o sucima
lSam — 1. Knjiga Samuelova
ZSam — 2. Knjiga Samuelova
IKr — 1. Knjiga o kraljevima
2Kr — 2. Knjiga o kraljevima
Iz — Knjiga proroka Izaije
Jr — Knjiga proroka Jeremije
Ez — Knjiga proroka Ezekiela
HoS — Knjiga proroka Hošee
JI — Knjiga proroka Joela
Am — Knjiga proroka Amosa
Ov — Knjiga proroka Ovacije
Jon — Knjiga proroka Jone
Mih — Knjiga proroka Mihe
Nah — Knjiga proroka Nahuma
Hab — Knjiga proroka Haba-
kuka
Cef — Knjiga proroka Cefanje
Hag — Knjiga proroka Hagaja
Zah — Knjiga proroka Zaha-
rije
Mal — Knjiga proroka Malahje
Ps — Psalmi
Izr — Mudre izreke
Jov — Knjiga o Jovu
Pj — Pjesma nad pjesmama
Rut — Knjiga o Ruti
Tuž — Tužaljke
Prop — Propovjednik
Est — Estera
Dn — Daniel
Ezr — Knjiga Ezrina
Neh — Knjiga Nehemijina
lLjet — 1. Knjiga ljetopisa
2Ljet — 2. Knjiga ljetopisa
Tob — Tobija
Jdt — Judita
Bar — Baruh
Mudr — Mudrost Salomonova
Sir — Knjiga Sirahova
IMak — 1. Knjiga o Makabejci-
cima
ZMak — 2. Knjiga o makabej-
cima
NOVI ZAVJET
Mt — Evanđelje po Mateju
Mfc — Evanđelje po Marku
Lk — Evanđelje po Luki
lv — Evanđelje po Ivanu
Dj — Djela apostolska
Rim — Poslanica Rimljanima
IKor — 1. Korinćanima
2Kor — 2. Korinćanima
Gal — Galaćanima
Ef — Efežanima
Fil — Filipljanima
Kol — Kološanima
lSsol — 1. Solunjanima
ZSol — 2. Solunjanima
ITim — 1. Timoteju
2Tim — 2. Timoteju
Tit — Titu
Flm — Filemonu
Hebr — Hebrejima
lSol — 1. Solunjanima
lPt — 1. Petrova
2Pt — 2. Petrova
Jd — Juđina poslanica
lit; — 1. Ivanova
2Iv — 2. Ivanova
3Iv — 3. Ivanova
Otk — Otkrivenje
RUKOPISI S MRTVOG MORA
PZ — Pravilnik Zajedništva
PZJ — Pravilnik zajednice Izra-
ela
PB — Pravilnik Blagoslova
DS — Novi Savez u zemlji Da-
maska
SvZ — Zahvalnice
RSS — Rat sinova svjetla pro-
tiv sinova tame
AP — Apokrifni svitak Postanka
TH — Tumačenje knjige proro-
ka Habakuka
TN — Tumačenje knjige proro-
ka Nahuma
THOŠ — Tumačenje knjige pro-
roka Hošee
TP — Tumačenje knjige Psa-
lama
MM — Midraš o Malki-Cedeku
FL — Florilegium
KT — Knjiga tajni
SZ — Stari Zavjet
NZ — Novi Zavjet
LXX — Septuaginta
MT — Masoretski tekst Biblije
Vg — Vulgata
OLHTJ — Levy, J., Rječnik jezi-
ka Talmuda i Midraša
DSS — engleska skraćenica za
svitke s Mrtvoga mora
(Dead Sea Scroll)
AdrN — Avot d'rabi Natan
 SADRŽAJ

Predgovor 5

Povijest Talmuda 9
Mišna 26
Gemara—Talmud 66
Društveno-povijesni uvjeti nastanka Jeruzalemskog i
Babilonskog talmuda 70
Jeruzalemski talmud 88
Babilonski talmud 94
Zašto nema starih talmudskih rukopisa ili
tiskanih izdanja? 112
Kritika Talmuda 116
Zaključak 131
Literatura 137

Talmud — Izbor tekstova 141

Izreke otaca 143
Ćudoređe 177
Zemljoradnja, obrt, trgovina 192
Pravni propisi i rasprave 211
Zena 252
Roditelji i djeca 265
Učenje 268
Zdravlje 278
Vino i jelo 282
O milostinji 288
 Mudre kaže 291
Običaji i vjerovanja 310
O tajnom učenju 346
Basne, mitovi, povijesne i biblijske priče 379

Dodaci 463
Objašnjenja uz prijevod 465
Pregled knjiga Starog zavjeta 644

Pregled talmudskih knjiga s podjelom na

odjeljke i traktate 647
Kazalo imena 649
Kazalo odabranih mjesta iz Babilonskog talmuda . . . 663
Kazalo odabranih mjesta iz talumdske i midraške
književnosti 667
Kazalo navoda iz Biblije 669
Usporedno kazalo hebrejskih imena 677
Skraćenice 681