"Život je igra sa puno pravila, ali bez sudije.

Čovjek uči kako da je igra posmatrajući

je više nego čitajući bilo koju knjigu, čak i Sveto Pismo. Nije čudo, dakle, da toliko
mnogo njih igra prljavo, da tako malo njih pobjeđuje, da mnogo njih gubi", započeo
je Brodski svoj govor.
Pošto vam je još rano da svodite konačne račune i ako su vam uspjeh i pristojno
okruženje ono čemu težite, ne bi vam bilo zgoreg da se upoznate sa tim zapovijestima
kao i sa spiskom grijehova. Njih je, sve zajedno 17 (10 Božjih zapovijesti i 7 smrtnih
grijehova), a neki se donekle podudaraju. Naravno da možete prigovoriti da oni
pripadaju vjerskom učenju sa snažnom tradicijom nasilja. Ali, ako je reč o vjerama,
ova je ipak najtolerantnija; ona zaslužuje vašu pažnju već i zbog toga što je rodila
društvo u kojem imate pravo da podvrgavate sumnji ili da odričete njenu vrijednost."

Josif BrodskiFoto:Profimedia

Brodski je predavanje završio davanjem nekoliko mudrih savjeta, a puno književnika,

psihologa i filozofi tvrdi da je reč o svojevrensom umjetničkom djelu.

1. Sada, ali i u budućnosti, vjerujem da treba da se usredsredite na preciznost vašeg

jezika. Nastojte da obogatite svoj rječnik i da postupate s njim kao sa svojim
bankovnim računom. Poklonite mu mnogo pažnje i trudite se da povećate svoje
dividende. Nije cilj u tome da doprinesete krasnorečivosti u svojoj spavaćoj sobi ili
svom profesionalnom uspjehu - mada je kasnije i to moguće - i nije stvar u tome da se
pretvorite u soficistiranog govornika. Cilj je da omogućite sebi da se što potpunije i
tačnije izražavate; jednom riječju, cilj je vaša uravnoteženost. Jer nagomilavanje
neizgovorenog, nedovoljno artikulisanog, može dovesti čovjeka do neuroze. Svakog
dana se u čovjekovoj duši mnogo toga mijenja, ali način izražavanja ostaje isti.
Sposobnost izražavanja zaostaje za iskustvom. To štetno utiče na psihu. Osjećanja,
nijanse, misli, percepcije koje ostaju neimenovane, nedovoljno objašnjene, neprecizno
formulisane, nagomilaju se unutar individue i mogu dovesti do psihološke eksplozije
ili potonuća. Da bi se to izbjeglo, čovjek ne mora da se pretvori u knjiškog moljca.
Treba samo da nabavi rječnik i da ga čita svaki dan, a ponekad i knjigu pjesama.
Rječnici su, međutim, po važnosti na prvom mjestu. Ima ih mnogo svuda oko nas, uz
neki se dobija i lupa. Dosta su jeftini, ali čak i onaj najskuplji (sa lupom) staje mnogo
manje od jedne posjete psihijatru. Ako se ipak odlučite da odete kod psihijatra,
obraćajte mu se kao da imate simptome leksičkog alkoholizma.

2. Sada, ali i u budućnosti, pokušajte da budete ljubazni prema svojim roditeljama.

Ako ovo zvuči previše slično zapovijesti "Poštuj oca svoga i mater svoju", neka bude
tako. Sve što želim da kažem jeste da pokušate da se ne pobunite isuviše protiv njih,
jer će, po svoj prilici, umrijeti prije vas, tako da možete da poštedite sebe bar ovog
izvora krivice, ako ne i tuge. Ako morate da se pobunite, pobunite se protiv onih koje
nećete tako lako povrijediti . Roditelji su previše bliska meta, kao i sestre, braća,
muževi, žene, relacija je takva da nećete promašiti.

3. Pokušajte da ne pridajete previše pažnje političarima - ne toliko zato što su glupi ili
nepošteni, što je najčešće slučaj, već zbog obima njihovog posla, koji je prevelik čak i
za najbolje među njima, ali ni bilo kojoj političkoj partiji, doktrini, sistemu ili
njihovim projektima. Sve što oni mogu da urade, u najboljem slučaju, jeste da umanje
društveno zlo, a ne da ga iskorijene. Bez obzira koliko značajno poboljšanje može biti,
etički gledano ono će uvek biti zanemarljivo, jer će uvijek postojati oni koji neće
profitirati od ovog poboljšanja. Svijet nije savršen; Zlatni vijek nikada nije postojao
niti će ga biti. Jedino što će se dogoditi sa svijetom je da će postati veći, odnosno
mnogoljudniji, ne povećavši se u razmjeri. Koliko god čovjek koga ste izabrali
obećavao da će pravilno podijeliti kolač, kolač neće postati veći; u suštini, porcije će
se obavezno smanjiti. U svijetlu toga - ili, bolje reći, u mraku - moraćete se osloniti na
vlastitu, domaću kuhinju, odnosno upravljati svijetom samostalno - barem onim
njegovim dijelom koji vam je dostupan, koji se nalazi u granicama vašeg dometa.
Međutim, ostvarujući to, moraćete takođe da budete spremni na tužnu spoznaju da ni
vašeg sopstvenog kolača neće biti dosta; moraćete da budete spremni na to da okusite
u istoj mjeri i zahvalnost i razočarenje.

4. Pokušajte da se ne ističete, da budete skromni. I sada nas je previše, a uskoro će nas

biti i mnogo više. Zato će penjanje u centar pažnje uvijek biti moguće jedino na račun
onih koji se tamo neće peti. To što nekome morate da stanete na nogu na tom putu, ne
znači da treba da stojite na njegovim ramenima. Osim toga, sve što ćete viđeti sa te
tačke gledište jeste ljudsko more, plus one koji su, poput vas, zauzeli sličan upadljiv i
pri tome nesiguran položaj, one koji se zovu bogati i slavni. Uvijek ima nečeg
neprijatnog u tome da čovjek ima više sreće od njemu sličnog, pogotovo kada tih
sličnih ima na milijarde. Uz to treba dodati da bogatih i slavnih u naše vrijeme ima na
gomile i da tamo, na vrhu, postaje veoma tijesno. Zato ako želite da postanete bogati i
slavni, ili i jedno i drugo, neka vam je sa srećom, ali se ne predajte tome potpuno.
Žuđeti za nečim što imaju drugi, znači gubiti sopstvenu unikatnost; s druge strane to,
naravno, stimuliše masovnu produkciju. Ali pošto trčite životnu trku samo jednom,
razumno bi bilo izbjegavati najočiglednije klišee, uključujući i luksuzna izdanja.

5. Po svaku cijenu pokušajte da izbjegnete da u životu sebi dodijelite status žrtve. Od

svih djelova tijela, najviše pazite na kažiprst, jer je žedan krivice. Upereni prst je logo
žrtve - suprotno od znaka pobjede, podignutog srednjeg prsta i kažiprsta u istom
trenutku, i sinonim je za predaju. Koliko god da ste u lošem stanju, pokušajte da ne
krivite nikoga i ništa, istoriju, državu, pretpostavljene, rasu, roditelje, djetinjstvo,
mjesečeve mijenu... U trenutku kad bacate krivicu na nekog drugog, potkopavate
sopstvenu riješenost da nešto uradite. Na kraju krajeva, ni status žrtve nije lišen svoje
privlačnosti. On izaziva saosjećanje, nagrađuje se za zasluge, i cijele se države i
kontinenti raznježuju u sumraku mentalnih padova uz saznanje žrtve.

6. Svijet u koji ćete ući i u kome postojite nema dobru reputaciju. On je bolji
geografski nego istorijski, i dalje je vizuelno privlačniji nego društveno. To nije lijepo
mesto, kao što ćete uskoro saznati, i sumnjam da će vam postati ljepše kada ga
jednom napuštite. Ipak, to je jedini svijet koji nam je dostupan, alternativa ne postoji,
a da postoji, nema garancije da bi bila bolja od ove.

Potrudite se da ne obraćate pažnju na one koji će pokušati da vam zagorčaju život.

Biće ih mnogo, kako u službenom, tako i u samozvanom svojstvu. Trpite ih ako ne
možete da pobjegnete, ali kada ih se klonite, odmah zaboravite na njih. Iznad svega,
potrudite se da ne pričate o nepravednom tretmanu koji ste dobili od njih, izbjegavajte
to bez obzira koliko vaša publika bude raspoložena da vas sluša. Priče ove vrste
proširuju postojanje vaših protivnika, najvjerovatnije i računaju na to da ste pričljivi
da svoje iskustvo prenosite drugima. Ono što čine vaši neprijatelji dobija svoj značaj
ili važnost zavisno od vaše reakcije. Zato projurite kroz njih ili mimo njih, kao da su
žuto, a ne crveno svijetlo. Neka vam ne zadržavaju pažnju ni misleno ni verbalno, ne
gordite se time što ste im oprostili ili ih zaboravili - prije svega zaboravite na loš kraj.